SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI

LORENA PALADIN

LOGISTIČKI CENTRI I INFORMACIJSKE

TEHNOLOGIJE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

2

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET U RIJECI

LOGISTIČKI CENTRI I INFORMACIJSKE

TEHNOLOGIJE

DIPLOMSKI RAD

Ime i prezime: Lorena Paladin

Kolegij: Ekonomika trgovine

Mentor: dr.sc. Heri Bezić

Smjer: Međunarodna razmjena

Broj indeksa: 23840

Rijeka, 2013.

3

Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................... 4

1.1. Svrha i cilj rada ............................................................................................................ 4

1.2. Predmet rada ................................................................................................................ 4

1.3. Korištene metode ......................................................................................................... 5

1.4. Konstrukcija rada ......................................................................................................... 5

2. Definiranje pojma logističkog centra ................................................................................. 6

2.1. Djelatnosti logističkih centara ..................................................................................... 8

2.2. Pojam i elementi logističkih mreža ........................................................................... 12

2.3. Osnovne značajke važnijih vrsta logističkih mreža ................................................... 15

2.3.1. Konvencionalne logističke mreže ...................................................................... 15

2.3.2. Multimodalne logističke mreže ........................................................................ 188

2.3.3. Mikrologističke mreže ........................................................................................ 20

2.3.4. Makrologističke mreže ....................................................................................... 22

2.3.5. Globalnologističke mreže ................................................................................... 26

2.3.6. Megalogističke mreže ........................................................................................ 30

2.4. Funkcije logističkih mreža u logističkim sustavima .................................................. 34

3. Pojmovne odrednice informacijskih tehnologija .............................................................. 37

3.1. Definiranje pojma informacijske tehnologije ............................................................ 37

3.2. Primjena i upravljanje informacijskim tehnologijama u transportu .......................... 39

3.3. Pojmovne odrednice razmjene podataka ................................................................... 40

3.4. Učinkovitost informacijske tehnologije ..................................................................... 42

3.5. Elektroničko poslovanje ............................................................................................ 46

4. Primjena informacijskih tehnologija u logistici ............................................................... 50

4.1. Distribucijska logistika i logistički lanci ................................................................... 54

4.2. Pojam i značajke transportnog lanca ......................................................................... 55

4.3. Logistički lanci .......................................................................................................... 57

4.4. Međuodnos transportnih i logističkih lanaca ............................................................. 59

5. Zaključak .......................................................................................................................... 61

Popis literature .......................................................................................................................... 62

Popis ilustracija ........................................................................................................................ 63

4

1. Uvod

1.1. Svrha i cilj rada

Logistika i distribucijski posao u današnje vrijeme doseže sve veće promjene i

razmjere u poslovanju, globalno razmatrajući. Posao je to koji svojim opsegom i složenom

strukturom zahtijeva oprez, pažnju i preciznost. Sukladno tome, informacijske tehnologije u

logističkom poslovanju jesu neizbježna novotarija koja mijenja, ali i modernizira poslovnu

koncepciju logistike kao i logističkih centara.

Promjene u pogledu informacijskih tehnologija koje se kontinuirano događaju u

svijetu, a tako i kod nas, direktno ostavljaju svoj utjecaj i na informacijske tehnologije u

pomorstvo. Sukladno tome nastaju i utjecajne promjene sa aspektu načina poslovanja i

kreiranju novih pothvata. Primjene informacijskih tehnologija u poslovanju općenito, pa i u

poslovanju brodara, donijele su mnogobrojne pozitivne stvari i olakšale sustav funkcioniranja.

Svrha ovoga rada jest da se čitatelja upozna sa pojmovnim odrednicama logističkih centara i

informacijske tehnologije, a potom ta dva pojma spoji u jednu smislenu cjelinu i pobliže

razjasni njihova međuovisnost.

1.2. Predmet rada

U današnje je vrijeme neuobičajeno da neko veće poduzeće ne koristi neke računalne

sustave koji im uvelike olakšavaju poslovanje. Pritom informacijsk tehnologija i elektroničko

poslovanje dolaze do izražaja. Naprosto je jasno da bez toga nema uspješnog, brzog i

efikasnog poslovanja. Uvjetno nazvano klasično poslovanje mnogo je sporije i zahtjevnije,

potrebno je više radne snage, ali i više vremena. Samim time mogu se prepoznati prednosti

korištenja i uvođenja informacijskih tehnologija u bilo koju vrstu poslovanja.

Predmetom rada stoga se mogu definirati logistički centri i informacijske tehnologije.

5

1.3. Korištene metode

Tokom pisanja ovoga diplomskog rada korištena je pozamašna literatura brojnih

autora. Kompilacijom je stvorena smislena cjelina gdje su se primijenile definicije iz

navedene literature.

U izradi diplomskog rada koristila dostupna literatura poput knjiga, znanstvenih

članaka i internet stranica. Metode koje su dominirale pri izradi su metoda kompilacije gdje se

kombinirao sadržaj niže navedene stručne literature, potom metoda analize u kojoj su

razmotrene postojeće činjenice i sudovi, pojmovi i zaključci i rastavljeni na manje jedinice.

1.4. Konstrukcija rada

Rad se sastoji od pet poglavlja. Prvo poglavlje jest uvod, gdje se upoznajemo sa

svrhom, ciljem i predmetom rada te konstrukcijom. Drugi dio bazira se na definiranju

logističkih centara u svega što direktno djeluje u toj cjelini. Nadalje, treće poglavlje bavi se

definiranjem pojma informacijskih tehnologija i detaljima koji ih obilježavaju. Četvrto

poglavlje daje poveznicu ovih dvaju pojmova te opisuje promjene koje do kojih dolazi

prilikom korištenja novih informacijskih tehnologija u logističkom poslovanju uopće.

Posljednje poglavlje jest zaključak.

6

2. Definiranje pojma logističkog centra

Robni terminali i robno-transportni centri - logistički centri predstavljaju jednu od

najbitnijih komponenti logističkih mreža. Realizacija robnih tokova u urbanim, regionalnim,

nacionalnim i internacionalnim prostorima nezamisliva je bez nekog oblika robnog terminala,

odnosno logističkog centra. Postoje različiti tipovi logističkih mreža sa različitim brojem i

strukturom logističkih centara. Logistički centri se razlikuju po makro i mikro lokacijskom

položaju,strukturi funkcija i podsistema, stupnju razvijenosti, organizaciji i tehnologiji, ali je

svima zajedničko da objedinjuju različite podsisteme i pružaju kompleksne logističke usluge.

Veliki broj pojmova opisuje mjesta na kojima dolazi do najznačajnijih transformacija robnih

tokova. U našoj i svjetskoj literaturi i praksi sreću se različiti nazivi za logističke centre:1

· Robni terminal,

· Teretni terminal,

· Robno-distributivni centar,

· Distributivni centar,

· Robno-transportni centar,

· Logistički centar,

· Logistički park,

· Logistička platforma,

· Logistička zona,

· Teretno selo,

· City logistički terminal,

· Intermodalni terminal,

· Kontejnerski terminal itd.

Logistički centri se formiraju sa ciljem da se pruži kompletna logistička usluga, uvedu

suvremene logističke tehnologije, povećanje ekonomičnosti i efikasnosti transporta,

koncentracija robnog rada i logističkih aktivnosti, smanjenje vezanog kapitala, kreiranje

uslova za efikasan razvoj itd.

Logistički centar je pojam koji je najprisutniji i koristi se za sve centre, odnosno

terminale koji kao osnovnu djelatnost imaju skup logističkih aktivnosti. Na konkretnim

primjerima možemo vidjeti primjenu pojma ,,logistički centar”. Kada industrijske i trgovačke 1 http://www.scribd.com/doc/76430597/Seminar-Ski-Rad-Logisticki-Centri, (20.02.2013)

7

kompanije za svoje proizvode ili za svoje potrebe grade distributivni centar, one tom

distributivnom centru daju naziv logistički centar. Po istom principu trgovačke kompanije za

robu široke potrošnje za opskrbu lanca prodajnih objekata koriste logističke centre.

Veličina lokacije na kojoj se razvijaju logistički centri uglavnom se kreće od 100 do

150 ha (hektara). Veličina varira od 4 do 500 ha. Špediterske kompanije za potrebe svojih

klijenata na povoljnim lokacijama, najčešće urbanih cjelina, grade robno – distributivne

centre i u novije vrijeme im daju naziv ,, logistički centar”.

Iako ne postoje standardne karakteristike logističkih centara, njihovom analizom

uočavaju se neka obilježja koja su neophodna za njihovo uspješno funkcioniranje:2

· Multimodalnost (povezanost sa različitim vidovima transporta),

· Otvorenost (slobodan pristup za sve javne i privatne kompanije da se lociraju i/ili

koriste objekte centra. Osnovni koncept logističkog centra je win-win situacija (svi

dobivaju), gdje različiti operatori i učesnici mogu dopunjavati jedni druge, čak i u

situaciji punog nadmetanja na tržištu),

· Multifunkcionalnost (sve transportne i logističke funkcije reprezentiraju se kroz

prijevoznike, špeditere, agente, brokere, carinske brokere, uprave (lučke, carinske

itd.),

· Rukovanje teretom (širok spektar objekata i opreme za manipuliranje teretom, npr.

Distributivni,kontejnerski terminali, skladišta sa temperaturnim režimom i sl.),

· Elektronska razmjena informacija – IT (pristupi sistemima vezanim za transport,

administraciju, upravu i lanac opremanja).

2 Ibidem

8

2.1. Djelatnosti logističkih centara

Logistički centri su po svojim bitnim tehničkim, tehnološkim, organizacijskim,

ekonomskim i pravnim fenomenima te fenomenima ljudskoga, odnosno intelektualnoga

kapitala iznimno složeni stohastički makrokompleksi specijaliziranih i univerzalnih skladišta i

terminala svih vrsta, carinskih zona, robnotransportnih centara, robnodistribucijskih centara i

robnotrgovinskih centara. To, zapravo, znači da se logistički centar može promatrati i

izučavati kao složeni, dinamički i stohastički sustav koji cine ovi (pod)sustavi: (pod)sustav

skladišta, (pod)sustav terminala, (pod)sustav carinskih skladišta i smjestišta, (pod)sustav

slobodnih zona, (pod)sustav robnotransportnih centara, (pod)sustav robnodistribucijskih

centara, (pod)sustav robnotrgovinskih centara i ostali logistički (pod)sustavi . To, međutim, ne

znači da svaki logistički centar mora imati u svojoj strukturi sve nabrojene (pod)sustave; neki

od tih (pod)sustava mogu biti mikro, drugi mogu biti makro; neki od njih mogu obavljati sve

svoje temeljne funkcije, a drugi mogu obavljati samo neke.

Slika 1. Struktura logističkog centra kao sustava

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str.114

9

Struktura je logističkih centara kao sustava relativno fleksibilna, ona se stalno

prilagođava zahtjevima tržišta, kupaca, potrošača, korisnika roba i usluga dotičnoga centra.

Logistički centri su locirani u gravitacijskom području više velikih i srednjih industrijskih

centara, velikih i srednjih gradova, regija. Takvi su centri, u pravilu, nacionalni, ali to ne znači

da ne mogu usluživati robnodistribucijske i robnotrgovinske centre u inozemstvu, ako ovi

potonji gravitiraju određenom logističkom centra. Suvremeni logistički centri su transportnim

i prometnim infrastrukturnim objektima (tj. prometnicama, koridorima, rutama...) dobro

povezani sa svim aktivnim sudionicima logističkih makro, mikro sustava i inih gravitacijskih

područja.

Upravljati logističkim lancima, koje zapravo čine aktivni sudionici logističkih sustava

gravitacijskoga područja određenoga logističkoga centra, a koje opslužuje dotični centar, nije

jednostavno jer se radi o vrlo složenim poslovnim odnosima mnoštva dislociranih

gospodarskih subjekata. Ništa manje nije zahtjevno upravljanje logističkim opskrbnim

lancima, koji djeluju unutar logističkoga centra, a upravljaju robnim tokovima i fizičkom

distribucijom.

U funkcioniranju logističkih centara, pored objekata i uređaja poslovnoga i

skladišnoga prostora te transportne i prometne infrastrukture, iznimno veliku važnost imaju i

druga sredstva za rad, primjerice: transportna sredstava, prekrcajna, odnosno pretovarna

mehanizacija, hardveri, itd. Budući da u tim centrima djeluju financijske, carinske,

veterinarske, fitosanitarne, sanitarne institucije, one moraju imati svoju funkcionalnu

infrastrukturu i drugu opremu. Slično je i s turističkim i ugostiteljskim objektima i drugim

sadržajima.

Organizacija rada, upravljanja i rukovođenja u logističkim centrima je iznimno

zahtjevna i zamršena jer u njima djeluje desetak srednjih i većih sustava s vrlo različitim

djelatnostima: proizvodnim, skladišnim, trgovinskim, transportnim, financijskim,

distribucijskim, špediterskim, turističkim, ugostiteljskim, obrtničkim, carinskim

djelatnostima.

Svaki sustav i svaka djelatnost unutar logističkoga centra ima svoje organizacijske i

poslovne specifičnosti koje treba funkcionalno učiniti kompatibilnim i komplementarnim s

drugim sustavima i aktivnostima dotičnoga centra kao sustava višega reda.

10

U logističkim centrima kao složenim, dinamičkim i stohastičkim sustavima presudno

značenje i ulogu imaju ljudski potencijali: menadžeri, specijalistički stručnjaci, tehničko i

administrativno osoblje, bez kojih takvi sustavi ne mogu optimalno funkcionirati. Sukladno

tako složenim zahtjevima svi sustavi unutar logističkoga centra moraju posvetiti posebnu

pozornost svojim zaposlenicima, njihovom obrazovanju, usavršavanju, osposobljavanju,

zapošljavanju, napredovanju, motiviranju.

Nova rješenja u logistici i špediciji baziraju se na konsolidaciji robnih tokova, moćnim

logističkim i poslovnim mrežama, logističkim centrima, intermodalnom transportu, novim

informatičkim tehnologijama.

Konsolidacija robnih tokova ogleda se :3

· sakupljanje pojedinačnih komadnih (manjih) pošiljki od komitenta u gravitacionom

području( tržištu) otpreme,

· dostava pošiljki do špediterskog logističkog centra (sabirni transport),

· razvrstavanje i grupiranje pošiljki prema pravcima, mjestima isporuke i komitentima,

· formiranje tovarnih i transportnih jedinica,

· utovar i otprema robe u daljinskom transportu,

· razvrstavanje robe i isporuka korisniku.

3 http://www.scribd.com/doc/76430597/Seminar-Ski-Rad-Logisticki-Centri, (20.02.2013)

11

Slika 2. Logistički centri kao mjesta konsolidacije robnih tokova

Izvor: http://www.ecos.ba/doc_upload/LOGISTICKI%20CENTRI.pdf, (20.02.2013)

Slika 3. Konsolidacija tokova bez logističkog centra

Izvor: http://www.ecos.ba/doc_upload/LOGISTICKI%20CENTRI.pdf, (20.02.2013)

12

2.2. Pojam i elementi logističkih mreža

Općenito, izraz mreža znači napravu od različitih materijala isprepletena na jednaka

oka, npr. ribarska mreža, teniska mreža, odbojkaška mreža. Međutim, izraz mreža može imati

i druga brojna značenja, primjerice: u prometu su to cestovne mreže, kanalske mreža, mreže

brodskih linija, mreže željezničkih pruga, mreže koridora, telekomunikacijske mreže,

računalne mreže, u obrazovanju su to mreže osnovnih škola, mreže srednjih škola, mreže

veleučilišta, mreže fakulteta, mreže sveučilišta, u zdravstvu su to mreže bolnica, mreže

ambulanti, mreže apoteka, mreže lječilišta, u elektroprivredi su to mreže dalekovoda, mreže

trafostanica, mreže hidroelektrana , u komunalnim djelatnostima su to vodovodne mreže,

kanalizacijske mreže , u špediterskim djelatnostima su to mreže poslovnih jedinica nekoga

megašpeditera na određenome području, a postoji i paukova mreža .

Mreža (engl. Network, njem. Netzwerk) predstavlja način i oblik postojanja,

formiranja, strukturiranja, organiziranja, povezivanja i djelovanja prirodnih i umjetnih

sustava, koji, poput paukove mreže, egzistiraju i funkcioniraju kao složena tijela ili skladni

odnosi više povezanih dijelova. Mreža je dva skupa crta što se, u pravilu, presijecaju pod

pravim kutovima. Proračunska tablica je mreža redaka i stupaca, zaslon je mreža vodoravnih i

uspravnih točkica (piksela). Računalna mreža sastoji se od skupine računala i pridruženih im

uređaja spojenih komunikacijskim vezama. 4

Svaka mreža ima svoje bitne elemente [12, 183-190]: mrežna oka, mrežne uzlove,

stranice između uzlova, odnosno stranice mrežnih oka. Mrežna oka mogu biti mala, srednje

velika, velika i veoma velika, a njihova veličina određuje namjenu mreža. Nit stranica

mrežnoga oka može biti veoma tanka. tanka, debela, veoma debela, a debljina niti određuje

namjenu mreža. Mrežni uzlovi, odnosno mrežni čvorovi, također, mogu biti mali, srednje

veliki, veliki i veoma veliki, što ovisi od debljine stranica veličine mrežnih oka i namjene

mreža. Mrežni uzlovi su, u pravilu, veoma čvrsto zavezani, a uzlovi mogu biti: užarski uzao,

ribarski uzao, šatorski uzao, obični uzao (čvor), jednostruki uzao (čvor), dvostruki uzao

(čvor), podvezice, povezice, priteznice. Imajući na umu sve dosad navedeno o pojmu mreža,

može se postaviti pitanje: Što je to logistička mreža? Evo i odgovora. Na današnjem stupnju

razvoja znanosti i tehnologije, općenito, posebice logistike kao znanosti i logistike kao

aktivnosti, može se reći da je logistička mreža sustav međusobno i interesno povezanih

logističkih centara, prometnica, koridora, ruta, linija (…), logističkih lanaca,

4 Ratko Zelenika, Helga Pavlić: Multimodalne logističke mreže, Pomorski zbornik 42 (2004)1, 159-174

13

logističkodistribucijskih lanaca, transportnih lanaca, transportnih mreža (…) koji omogućuje

brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda.

Budući da su u ovoj ediciji elaborirani svi najvažniji fenomeni o logistici općenito, o

temeljnim logističkim (pod)sustavima, o gospodarsko-sektorskim logističkim sustavima, ali i

posebno najvažniji fenomeni o transportnim mrežama, fenomeni o logističkim mrežama

elaboriraju se selektivno i ciljano kako bi čitatelji mogli spoznati, razumjeti i primijeniti

najvažnije znakovitosti kreiranja, dizajniranja i eksploatacije logističkih mreža ili njihovih

važnijih segmenata.

Sukladno tome, a na osnovi spoznaja o distribuciji općenito, posebice o

distribucijskim kanalima, o fizičkoj distribuciji, o logističkoj distribuciji, o transportnim

mrežama te o logističkim djelatnostima u vezi s transportom i prometom, moguće je

odgovoriti na pitanje: Što je to logistička mreža? Na današnjem stupnju razvoja znanosti i

tehnologije općenito, posebice logistike kao znanosti i logistike i interesno povezanih

logističkih centara, prometnica, koridora, ruta, linija, logističkih lanaca, logističko-

distribucijskih lanaca, transportnih lanaca, transportnih mreže koji omogućuje brze, sigurne i

racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda.

Suptilnom kvalitativnom i kvantitativnom analizom pojma logistička mreža može se

ustvrditi da svaka logistička mreža ima svoje bitne elemente: logistička mrežna oka, logističke

mrežne uzlove (tj. čvorove), logističke stranice između logističkih uzlova, odnosno stranice

logističkih mrežnih oka, kao što je prikazano na slici 1.

Slika 4. Elementi logističkih mreža

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str.114

14

Svaki element logističke mreže ima svoje bitne karakteristike:5

· Logistička mrežna oka predstavljaju manja ili veća zemljopisna područja različitih

oblika omeđena prometnicama, koridorima, kanalima, linijama. Više takvih područja

(tj. oka) može predstavljati manje ili veće logističke gravitacijske zone oko većih ili

manjih logističko-distribucijskih centara ili logističkih centara u okviru logističkih

mreža, a u kojima funkcioniraju logistički i transportni lanci.

· Logistički mrežni uzlovi, odnosno logistički mrežni čvorovi predstavljaju najčešće

veće ili manje logističke centre, a u okviru takvih centara djeluju skladišta, terminali,

slobodne zone, robno-trgovinski centri, robno-distribucijski centri, a koji su povezani

logističko-distribucijskim lancima, odnosno logističkim i transportnim lancima.

Logistički mrežni čvorovi mogu biti i logističko-distribucijski centri, odnosno robno-

distribucijski centri, a koji funkcioniraju u određenim logističkim gravitacijskim

zonama pomoću logističko-distribucijskih lanaca, odnosno logističkih i transportnih

lanaca.

· Stranice logističkih mrežnih oka predstavljaju cestovne prometnice, željeznički

kolosijeci (tj. pruge), zrakoplovni koridori, brodske linije, vodeni kanali, rijeke, jezera,

naftovodi, plinovodi, produktovodi . Isto tako, niti stranica logističkih mreža mogu biti

transportni lanci, logistički lanci i logističko-distribucijski lanci, a što ovisi o modelu,

veličini, stupnju složenosti i zamršenosti pojedinih logističkih mreža.

5 Zelenika Ratko: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 138

15

2.3. Osnovne značajke važnijih vrsta logističkih mreža

Sve logističke mreže moguće je prema osnovnim značajkama klasificirati u šest

posebnih vrsta: 1) konvencionalne logističke mreže, 2) multimodalne logističke mreže, 3)

mikrologističke mreže, 4) makrologističke mreze, 5) globalnologističke mreže i 6)

megalogističke mreže.

2.3.1. Konvencionalne logističke mreže

U konvencionalnoj logističkoj industriji dizajniraju se konvencionalne logističke

mreže. Za takve je mreže znakovito da su logistički centri ili njihovi podsustavi (npr.

robnodistribucijski centri) izravno povezani s dobavljačima, odnosno skladištima,

terminalima, robnotrgovinskim centrima, robnodistribucijskim centrima (na drugim

lokacijama), logističkim centrima (na drugim lokacijama) te kupcima i potrošačima.

Logistička mrežna oka u konvencionalnim logističkim mrežama su povezana

prometnicama, linijama, kanalima, koridorima, transportnim lancima, logističkim lancima,

logističkodistribucijskim lancima. U funkcioniranju konvencionalnih logističkih mreža

posebnu važnost imaju logistički operatori i prijevoznici.

Logistički centar kao složeni, dinamički i stohastički sustav ne može optimalno

funkcionirati bez mnogobrojnih gospodarskih, odnosno pravnih subjekata, kao što su:

proizvođači, prerađivači, dobavljači, prodavatelji, izvoznici, agenti, špediteri, skladištari,

razni posrednici, kupci. uvoznici, potrošači. Ekonomsko-pravni odnosi među aktivnim

sudionicima u određenome gravitacijskom području logističkih centara stvaraju temeljne

referencije za dizajniranje konvencionalnih logističkih mreža.

Konvencionalne logističke mreže mogu biti ne samo nacionalne, nego i međunarodne.

Kada se aktivnosti neke konvencionalne logističke mreže operacionaliziraju na gravitacijskom

području dviju ili više država, onda su takve mreže međunarodne.

Iz jednoga logističkoga centra može se dizajnirati neograničen broj mrežnih niti prema

neograničenom broju logističkih subjekata, a što ovisi o mnogobrojnim čimbenicima,

primjerice: logističkoj infrastrukturi, logističkoj suprastrukturi, ponudi i potražnji predmeta

logističke distribucije, frekvenciji logističkih transakcija, stupnju razvijenosti gospodarstva,

broju proizvođača, dobavljača, kupaca, potrošača na određenome gravitacijskom području.

16

Logistička gravitacijska zona nekoga logističkoga centra može imati površinu i više od

50 km2. Konvencionalne logističke mreže omogućuju opskrbljivanje logističkih centara,

odnosno njihovih podsustava te svih logističkih subjekata na određenome zemljopisnome

području. Budući da su želje, potrebe i financijske mogućnosti kupaca, odnosno potrošača

veoma različite te da takve mreže mogu istodobno opskrbljivati i više stotina tisuća potrošača,

u procesima distribucije može istodobno biti i više stotina tisuća različitih artikala. Nabavku

tako velike količine različitih proizvoda i pravodobnu opskrbu stotine tisuća potrošača, a da se

pri tome optimaliziraju zalihe, uređuju svi pravno-ekonomski odnosi, nije jednostavno

operacionalizirati. To, zapravo, znači da nije lako izbjeći sve moguće zamke u logističkoj

distribuciji, te da nije jednostavno planirati i operacionalizirati logističke aktivnosti. Takve

logističke aktivnosti mogu planirati, ostvarivati, kontrolirati, optimalizirati samo u

partnerskim odnosima interdisciplinarni i multidisciplinarni ekspertni timovi ekonomista,

pravnika, inženjera prometa, informatičara. Konvencionalne logističke mreže ne mogu

optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih

tokova i vlasničkih tokova. Takve logističke mreže mogu funkcionirati u globalnim, makro i

mikro gospodarskim i logističkim sustavima.

One su manje složene i zamršene nego multimodalne logističke mreže,

mikrologističke mreže, makrologističke mreže, globalnologističke mreže i megalogističke

mreže. Pravno-ekonomski odnosi među pravnim subjekima u konvencionalnim logističkim

mrežama su relativno jednostavni, a u pravilu su primjereno uređeni pravnim pravilima i

pravnim institutima.

17

Slika 5. Konvencionalna logistička mreža

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,

str.140

18

2.3.2. Multimodalne logističke mreže

U međunarodnoj logističkoj industriji, odnosno u procesima višenacionalne

proizvodnje logističkih proizvoda, u kojima se više puta pojavljuje više logističkih centara s

pripadajućim dobavljačima, posrednicima, kupcima, potrošačima dizajniraju se multimodalne

logističke mreže. Za takve logističke mreže znakovito je da je izravno i međusobno povezano

više logističkih centara vertikalno i više logističkih centara horizontalno s pripadajućim

logističkim subjektima ta da u njima sudjeluje više različitih prijevoznih sredstava iz više

različitih grana transporta.

Niti multimodalnih logističkih mreža predstavljaju cestovne prometnice, željezničke

pruge, zrakoplovni koridori, brodske linije, rijeke, vodeni kanali, naftovodi, plinovodi,

vodovodi, žicare. Najvažniji multimodali logistički mrežni uzlovi (tj. čvorovi) su logistički

centri, a oni mogu biti: mikrologistički centri, makrologistički centri u užem smislu,

makrologistički centri u širem smislu i megalogistički centri. Takvi centri mogu opskrbljivati

logističke subjekte na manjim ili većim logističkim gravitacijskim područjima.

Manji uzlovi (tj. čvorovi) u logističkim mrežama predstavljaju dobavljače, skladišta,

robnotrgovinske centre (RTC), robnodistribucijske centre (RDC), kupce, potrošače,

prijevoznike.

U multimodalnim logističkim mrežama aktivno djeluju mnogobrojni proizvođači,

mnogobrojni prerađivači, mnogobrojni dobavljači, mnogobrojni izvoznici, mnogobrojni

špediteri, mnogobrojni prijevoznici, mnogobrojni inspektorati (veterinarski, fitosanitarni,

sanitarni), carinske službe, mnogobrojne morske luke, mnogobrojna riječna pristaništa,

mnogobrojni cestovno-željeznički terminali, mnogobrojni željeznički kolodvori, brojni

aerodromi, koji na različite načine sudjeluju u kreiranju i oblikovanju takvih mreža. U takvim

mrežama može biti i više milijuna ili milijardi otpremnih i odredišnih mjesta, koja različiti

prijevoznici (najčešće cestovni, željeznički, pomorski, riječni, zračni), različitim

tehnologijama transporta (kontejnerizacija, RO-RO, LO-LO, RO-LO, Huckepack i Bimodalna

tehnologija) u globalnim, makro i mikrogospodarskim i logističkim sustavima uspješno

povezuju u djelotvorne transportne lance, logističke lance i logističkodistribucijske lance.

Takve lance kreiraju i dizajniraju klasični i logistički mega i niša operatori, kojih u

multimodalnim logističkim mrežama može sudjelovati na tisuće.

19

Slika 6. Multimodalne logističke mreže

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,

str.142

20

I teorijski i praktički multimodalne logističke mreže mogu istodobno biti i

makrologističke mreže, globalnologističke mreže i megalogističke mreže, ali se kao njihov

podsustav mogu pojaviti i mikrologističke mreže.

Multimodalne logističke mreže, bez obzira na svoju dužinu, širinu, broj mrežnih oka,

broj mrežnih uzlova (tj. čvorova), gustoću logističkih niti, složenost i zamršenost odnosa

između logističkih subjekata, broj aktivnih i pasivnih logističkih subjekata, ne mogu

optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih

tokova i vlasničkih tokova. Takve logističke mreže redovito funkcioniraju u mega, globalnim,

makro i mikrogospodarskim i logističkim sustavima. One su, u pravilu, veoma složene pa i

zamršene, a redovito su sastavljene od više mikrologističkih mreža, makrologističkih mreža,

globalnologističkih mreža, a teorijski i od megalogističkih mreža.

Pravno-ekonomski odnosi između mnogobrojnih aktivnih i pasivnih logističkih

subjekata u multimodalnim logističkim mrežama veoma su zamršeni, jer se na takve odnose

primjenjuju pravna pravila i pravni instituti mnogobrojnih grana prava, primjerice: prava svih

grana prometa, špediterovo pravo, multimodalno pravo, skladišno pravo, lučko pravo,

logističko pravo.

2.3.3. Mikrologističke mreže

Mikrologističke mreže se kreiraju i dizajniraju na relativno malom zemljopisnom

području, odnosno na području mikrogospodarskoga sustava, na području mikrologističkoga

sustava, primjerice: mikrologistička mreža u Primorsko-goranskoj županiji. Za takve

logističke mreže značajno je da se u njihovom fokusu nalazi jedan manji, srednji ili veći

logistički centar koji povezuje horizontalno i/ili vertikalno više proizvođača i više dobavljača

s više malotrgovaca i više potrošača.

U mikrologističkim mrežama mogu sudjelovati sve grane prometa, ali najčešće

sudjeluju: cestovni, željeznički, pomorski i zračni transporti. Distribucija se, u pravilu, obavlja

samo konvencionalnim transportnom, a veoma rijetko kombiniranim i multimodalnim

transportom. U funkcioniranju takvih mreža sudjeluju mnogobrojni jednostavniji transportni

lanci, logistički lanci te logističkodistribucijski lanci..

21

Slika 7. Mikrologističke mreže

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008., str.145

22

Takvim s nitima povezuju izravno i/ili neizravno s logističkim centrima mnogobrojni

proizvođači, dobavljači, malotrgovci te potrošači.

Mikrologističke mreže su sastavni dijelovi multilogističkih mreža, makrologističkih

mreža, globalnologističkih mreža i megalogističkih mreža.

Logistički centar je najvažniji, najveći, najzahtjevniji, najsofisticiraniji, složeni uzao

(tj. čvor) u mikrologističkim mrežama koji opskrbljuje mnogobrojne malotrgovce i

mnogobrojne potrošače, ali nakon opskrbljivanja od mnogobrojnih dobavljača, odnosno

mnogobrojnih proizvođača. Na većim ili manjim logističkim gravitacijskim područjima, uz

logistički centar takve mreže imaju više manjih mrežnih uzlova (tj. čvorova) koji predstavljaju

proizvođače, dobavljače, malotrgovce, prijevoznike, kupce, potrošače.

Mikrologističke mreže, bez obzira na svoju dužinu, širinu, broj mrežnih oka, broj

sekundarnih uzlova (tj. čvorova), gustoću logističkih niti, složenost i zamršenost odnosa

između logističkih subjekata, broj aktivnih i pasivnih logističkih subjekata, ne mogu

optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih

tokova i vlasničkih tokova. Takve logističke mreže redovito funkcioniraju u mikro, makro,

globalnim i megagospodarskim i logističkim sustavima. Pravno-ekonomski odnosi između

pravnih logističkih subjekata u mikrologističkim mrežama su relativno jednostavniji jer su

uređeni poznatim pravnim pravilima i institutima nacionalnoga prava.

2.3.4. Makrologističke mreže

Za razliku od mikrologističkih mreža koje funkcioniraju na relativno malom

zemljopisnom području, makrologističke mreže se kreiraju i dizajniraju na određenome

nacionalnome gospodarskome tržištu, odnosno makrologističkome sustavu, primjerice:

makrologistička mreža u Republici Hrvatskoj. Za takve logističke mreže znakovito je da u

njima primarno mjesto ima više manjih, srednjih i većih logističkih centara koji horizontalno i

vertikalno umrežavaju više proizvođača, prerađivača, dobavljača, skladištara,

robnotrgovinskih centara, robnodistribucijskih centara, posrednika, kupaca, potrošača.

U kreiranju i dizajniranju makrologističkih mreža trebalo bi imati na umu

mnogobrojne čimbenike, primjerice: prometnu infrastrukturu, prometnu suprastrukturu,

23

Slika 8. Makrologističke mreže

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,

str.147

24

Stupanj razvijenosti i strukturu gospodarstva, broj i strukturu proizvođača i

prerađivača, broj i strukturu dobavljača, broj i strukturu posrednika (npr. špeditera, agenata,

prijevoznika...), broj i strukturu malotrgovaca, broj i strukturu kupaca, broj i strukturu

potrošača, visinu domaćega bruto proizvoda u mikrologističkim zonama, stupanj

"razvijenosti" sive ekonomije. Na osnovi makroekonomskih i gospodarskih aproksimativnosti

pokazatelja o navedenim čimbenicima koje treba imati na umu pri dizajniranju

makrologističke mreže u Republici Hrvatskoj, mogao bi se predložiti broj i model logističkih

centara u okviru makrologističke mreže u Hrvatskoj.

Sukladno navedenome mogla bi se predložiti makrologistička mreža u Republici

Hrvatskoj s više logističkih centara, i to:6

• tri ili četiri megalogistička centra ili velika logistička centra u ZAGREBU,

• makrologistički ili srednje veliki logistički centri u: DUBROVNIKU, OSIJEKU, PULI,

RIJECI, SPLITU i ZADRU,

• mikrologistički ili manji logistički centri u: BJELOVARU, ČAKOVCU, GOSPIĆU,

KARLOVCU, KOPRIVNICI, KRAPINI, POŽEGI, SISKU, SLAVONSKOM BRODU,

ŠIBENIKU, VARAŽDINU, VIROVITICI, VUKOVARU.

Makrologističke mreže čini više mikrologističkih mreža. U širem smislu

makrologističke mreže se kreiraju i dizajniraju i na višenacionalnome logističkome tržištu, na

primjer na logističkome tržištu Europske unije ili nekoga kontinenta. Makrologističke mreže

koje funkcioniraju na višenacionalnome logističkome tržištu jesu mnogo složenije i

zamršenije, zahtjevnije nego one koje funkcioniraju na nacionalnome logističkome tržištu,

posebno ako se dizajniraju za manje i srednje velike makrologističke sustave (npr. države do

50 milijuna stanovnika i BDP do 15.000 eura po stanovniku).

Niti makrologističkih mreža predstavljaju različite cestovne prometnice, željezničke

pruge, brodske linije, zrakoplovni koridori, rijeke, vodeni kanali, naftovodi, plinovodi,

vodovodi, žičare.

6 Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005., str.148

25

U makrologističkim mrežama s mnogobrojnim mrežnim različito dizajniranim okama

primarno mjesto zauzimaju manji, srednje veliki i veliki uzlovi (tj. čvorovi), a to su, zapravo,

logistički centri, između kojih su locirani manji uzlovi koji predstavljaju mnogobrojne

proizvođače, prerađivače, dobavljače, skladištare, terminale, prijevoznike, kupce, potrošače.

Takvi centri su opskrbljeni od proizvođača, prerađivača, dobavljača, a oni opskrbljuju

mnogobrojne kupce, odnosno potrošače.

Aktivno u makrologističkim mrežama djeluju mnogobrojni proizvođači, brojni

prerađivači, mnogobrojni dobavljači, mnogobrojni izvoznici, mnogobrojni špediteri,

mnogobrojni logistički operatori, mnogobrojni prijevoznici, mnogobrojni inspektorati

(veterinarski, fitosanitarni, sanitarni...), carinske službe, mnogobrojne morske luke,

mnogobrojna riječna pristaništa, mnogobrojni cestovno-željeznički terminali, mnogobrojni

željeznički kolodvori, mnogobrojni aerodromi, koji na različite načine sudjeluju u kreiranju i

dizajniranju takvih mreža. U takvim mrežama može biti više milijuna otpremnih i odredišnih

mjesta, koja povezuju različiti prijevoznici: cestovni, željeznički, pomorski, zračni, riječni. U

distribuciji materijalnih dobara redovito se primjenjuju suvremene transportne tehnologije:

paletizacija, kontejnerizacija, RO-RO, LO-LO, RO-LO, FO-FO, Huckepack i Bimodalna

tehnologija transporta.

Isto tako, u takvim mrežama se redovito primjenjuju konvencionalni, kombinirani i

multimodalni transportni pothvati. Između logističkih centara i drugih aktivnih logističkih

subjekata uspostavljaju se stalni ili povremeni transportni lanci, logistički lanci,

logističkodistribucijski lanci, koje kreiraju i dizajniraju klasični i logistički mega i niša

operatori. Takvih operatora može biti u makrologističkim mrežama i više tisuća, ovisno o

veličini i složenosti takvih mreža.

Makrologističke mreže omogućuju opskrbljivanje mnogobrojnih logističkih centara,

njihovih podsustava te svih logističkih subjekata na određenome nacionalnome ili

višenacionalnome području. Takve mreže opskrbljuju na milijune potrošača stotinama

milijuna različitih artikala.

Zadovoljenje različitih želja i potreba tako mnogobrojnih potrošača s njihovim

financijskim mogućnostima, a pri tome optimalizirati zalihe, primjereno uređivati pravno-

ekonomske odnose, izbjegavati sve moguće zamke u logističkoj industriji nije jednostavno

planirati i operacionalizirati. Takve logističke aktivnosti mogu planirati, ostvarivati,

kontrolirati, optimalizirati samo stručnjaci interdisciplinarno i multidisciplinarno obrazovani,

osposobljeni, iskusni, motivirani sa solidnim kvantumom znanja iz znanstvenih polja

ekonomije, prava, prometa, informatike.

26

Makrologističke mreže, kao i sve druge logističke mreže, ne mogu optimalno

funkcionirati bez informacijskih tokova, materijalnih (robnih) tokova, financijskih tokova i

vlasničkih tokova. Pravno-ekonomski odnosi između mnogobrojnih aktivnih logističkih

subjekata u makrologističkim mrežama su veoma zamršeni, jer se na takve odnose

primjenjuju pravna pravila i pravni instituti mnogobrojnih grana prava, primjerice: prava

međunarodne trgovine, prava svih grana prometa, špediterovo pravo, skladišno pravo, lučko

pravo, multimodalno pravo, logističko pravo.

2.3.5. Globalnologističke mreže

Globamologističke mreže se kreiraju i dizajniraju na svjetskome, globalnome

gospodarskome i logističkome tržištu, na planeru Zemlja. Takve logističke mreže tvori više

makrologističkih mreža, primjerice: globamologistička mreza u Europi. Za takve logističke

mreže značajno je da u njima primarno mjesto ima više mega, makro i mikrologističkih

centara koji horizontalno i vertikalno umrežavaju mnogobrojne proizvođače, prerađivače,

dobavljače, skladišta, terminale, manje distribucijske centre, posrednike, kupce, potrošače.

Logistički menadžeri i drugi logistički stručnjaci koji aktivno sudjeluju u kreiranju i

dizajniranju globalnologističkih mreža trebaju imati na umu mnogobrojne čimbenike bez

kojih takve mreže ne bi mogle optimalno funkcionirati, primjerice: veličinu i strukturu

logističkih gravitacijskih zona, stupanj razvijenosti i funkcionalnosti prometne infrastrakture i

suprastrukture, strukturu i stupanj razvijenosti gospodarstva, broj i strukturu proizvođača i

prerađivača, broj i strukturu dobavljača, broj i strukturu posrednika (npr. špeditera, agenata,

prijevoznika...), broj i strukturu malotrgovaca, broj i strukturu kupaca, broj i strukturu

potrošača (...), visinu domaćega bruto proizvoda u mikro i makrologistickim zonama, stupanj

"razvijenosti" sive ekonomije (...), stupanj razvijenosti i funkcionalnosti suvremenih

transportnih tehnologija Tako bi, primjerice, u dizajniranju globalnologističke mreže a Europi

trebalo imati na umu mnogobrojne pokazatelje, a prije svega ove 43 europske države imaju

površinu od 10.396.772 km2, oko 700 milijuna stanovnika ili oko 70 stanovnika po km

2,

najgušće naseljeni kontinent (oko 15% svjetskog stanovništva), a mnoge regije imaju i više od

300 stanovnika po km2. Na osnovi makroekonomskih i gospodarskih aproksimativnih

pokazatelja o navedenim čimbenicima, koje treba imati na umu po dizajniranju

27

Slika 9. Globalnologistička mreža

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,

str.151

28

Globalnologističke mreže u Europi, mogao bi se predložiti broj i model logističkih

centara u okviru europske globalnologističke mreže. Sukladno tome, takva globalnologistička

mreža imala bi:7

• oko 450 megalogističkih centara,

• oko 750 makrologističkih centara,

• oko 1.750 mikrologističkih centara i

• oko 3.500 robnotrgovinskih centara.

Budući da globalnologističke mreže čine mikro i makronacionalne i višenacionalne

logističke mreže, njihova je struktura veoma složena i veoma zamršena, veoma zahtjevna i to

s mnogih motrišta, primjer:, tehničkoga, tehnološkoga, organizacijskoga, ekonomskoga,

pravnoga, ljudskoga, menadžmentskoga, ekološkoga.

Niti globalnologističkih mreža oblikuju različite modalitete mrežnih oka jer ih

predstavljaju različite cestovne prometnice, željezničke pruge, brodske linije, zračni koridori,

rijeke, vodeni kanali, naftovodi, plinovodi, vodovodi, žičare. Primarno mjesto u

globalnologističkim mrežama imaju veliki (tj. mega), srednje veliki (tj. makro) i mali (tj.

mikro) uzlovi (tj. čvorovi), a to su, zapravo, različito strukturirani logistički centri, između

kojih su locirani mnogi manji uzlovi, a koji predstavljaju mnogobrojne proizvođače,

prerađivače, dobavljače, skladišta, terminale, prijevoznike, kupce, potrošače.

Mnogobrojni proizvođači, prerađivači, dobavljači opskrbljuju mega, makro i

mikrologističke centre, a takvi centri izravno i/ili preko malotrgovačke mreže opskrbljuju

mnogobrojne kupce, odnosno potrošače. Pored proizvođača, dobavljača, logističkih centara,

kupaca, potrošača u globalnologističkim mrežama aktivno sudjeluju i drugi logistički subjekti,

primjerice: špediteri, prijevoznici, logistički operatori, veterinarski inspektorati, fitosanitarni

inspektorati, carinske službe, morske luke, riječna pristaništa, cestovni terminali, željeznički

terminali i kolodvori, cestovno-željeznički terminali, koji na različite načine i u različitim

misijama sudjeluju u kreiranju i dizajniranju takvih mreža. U takvim mrežama svakodnevno

se aktivira na milijune otpremnih i odredišnih mjesta koja povezuju različiti prijevoznici:

cestovni, željeznički, pomorski, riječni, zračni.

U prijevozu i distribuciji milijardi različitih materijalnih proizvoda redovito se

primjenjuju suvremene transportne tehnologije: paletizacija, kontejnerizacija, RO-RO, LO-

LO, RO-LO, FO-FO, Huckepack i Bimodalna tehnologija transporta. U procesima

7 Izvor: Zelenika R.: op.cit., str.152

29

proizvodnje transportnih, prometnih i distribucijskih usluga sklapa se svakodnevno na

milijarde ugovora o konvencionalnom, kombiniranom i multimodalnom transportu, ugovora o

uskladištenju, ugovora o ukrcaju (utovaru), iskrcaju (istovaru) i prekrcaju (pretovaru),

ugovora o transportnom osiguranju, ugovora o vaganju, ugovora o ugovornoj kontroli.

Između mnogobrojnih logističkih centara i drugih logističkih subjekata uspostavljaju

se stalni ili povremeni transportni lanci, logistički lanci i logističkodistribucijski lanci, koje

kreiraju i dizajniraju mnogobrojni klasični i logistički mega i niša operatori. Takvih operatora

u globalnologističkim mrežama može biti i više milijuna, a što ovisi o veličini i složenosti

takvih mreža.

Globalnologističke mreže omogućuju opskrbljivanje mnogobrojnih mega, makro i

mikrologističkih centara, njihovih podsustava te svih logističkih subjekata na određenome

globalnom, višenacionalnom području. Takve mreže opskrbljuju stotine milijuna potrošača sa

stotinama milijuna različitih artikala. Između toliko mnogo sudionika u takvim mrežama nije

jednostavno planirati i operacionalizirati sve logističke aktivnosti i pri tome zadovoljiti

različite želje i potrebe probirljivih konzumenata s njihovim financijskim mogućnostima, te

optimalizirati zalihe. I ne samo to. Potrebno je primjereno uređivati pravno-ekonomske

odnose između svih pravnih subjekata te izbjegavati sve moguće zamke u logističkoj

industriji.

Visokosofisticirane procese logističke industrije mogu planirati, ostvarivati,

kontrolirati i optimalizirati samo obrazovani, osposobljeni, vijesti, iskusni, motivirani

logistički menadžeri i logistički stručnjaci mnogobrojnih znanstvenih polja, primjerice:

ekonomije, prava, prometa, logistike, informatike, tehnologije, organizacije, lingvistike. Sve

vrste i svi modaliteti logističkih mreža, pa tako ni globalnologističke mreže, ne mogu

optimalno funkcionirati bez materijalnih (robnih) tokova, informacijskih tokova, financijskih

tokova i vlasničkih tokova.

Pravno-ekonomski odnosi između mnogobrojnih logističkih subjekata u

globamologističkim mrežama su veoma složeni i zamršeni. Oni se uređuju različitim pravnim

pravilima i pravnim institutima, odnosno različitim prisilnopravnim i autonomnopravnim

nacionalnim i međunarodnim (bilateralnim i multilateralnim) pravnim pravilima različitih

grana prava, primjerice: trgovačkoga prava, gospodarskoga prava, prometnoga prava,

imovinskoga prava, špediterovoga prava, carinskoga prava, logističkoga prava. U izučavanju

aktualnih fenomena globalnologističkih mreža treba imati na umu, uz ostalo, da se one sastoje

od mnogobrojnih mikro i makrologističkih mreža u okviru kojih se uglavnom odvijaju procesi

proizvodnje logističkih usluga, odnosno logističkih proizvoda.

30

2.3.6. Megalogističke mreže

Slično megatransportnim mrežama i megalogističke mreže se mogu kreirati,

dizajnirati, promatrati i istraživati na tri razine:

• Megalogističke mreže u užem smislu se kreiraju i dizajniraju na velikome logističkome

tržištu na kojemu se masovno proizvode logistički proizvodi, primjerice: na području velike i

logistički razvijene države (npr. Sjedinjenih Američkih Država), ili na području velike

ekonomske integracije (npr. Europske unije), ili na području određenoga kontinenta (npr.

Europe).

• Megalogističke mreže u širem smislu se kreiraju i dizajniraju na velikome logističkome

tržištu, gdje se proizvode logistički proizvodi, a koje je veće od područja nekoga kontinenta,

neke velike ekonomske integracije i neke velike gospodarski razvijene države, a to je,

zapravo, logističko tržište na planetu Zemlji.

• Megalogističke mreže u najširem smislu na današnjem je stupnju razvoja tehnike,

tehnologije, znanosti, proizvodnih snaga i društvenih odnosa, moguće samo teorijski i

futuristički promišljati jer se one odnose na proizvodnju logističkih proizvoda između tijela

Sunčevoga sustava, primjerice između Zemlje i Mjeseca.

Na osnovi spoznaja o temeljnim fenomenima važnijih logističkih mreža:

konvencionalnih logističkih mreža, multimodalnih logističkih mreža, mikrologističkih mreža,

makrologističkih mreža i globalnologističkih mreža, realno je promišljati znakovitosti

megalogističkih mreža na planetu Zemlji, odnosno megalogističkih mreža koje povezuju sve

aktivne sudionike logističkih industriji a svih kontinenata na planetu Zemlji: Sjeverne

Amerike, Južne Amerike, Europe, Azije, Afrike, Australije i Antarktika.

Što tvori megalogističke mreže? Takve mreže tvore sve moguće mikro, makro i

globalističke mreže koje se stalno dizajniraju i redizajniraju u milijardama procesa

proizvodnje logističkih proizvoda. Činjenica je da su takve mreže iznimno velikih dimenzija

te da se one mogu samo teorijski promatrati i izučavati. Njima se praktično ne može upravljati

u tehnološkom, organizacijskom, ekonomskom, pravnom, ekološkom smislu. Za cjelovitim

upravljanjem megalogističkim mrežama praktično i nema opravdanih potreba, jer mega i niša

logistički operatori, odnosno logistički distributeri upravljaju pojedinim segmentima takvih

mreža, najčešće pojedinim logističkim lancima ili pojedinim fazama procesa proizvodnje

logističkih proizvoda.

31

Za megalogističke mreže, kako je to predočeno, značajno je sljedeće:8

· Da megalogističku mrežu planeta Zemlje čini sedam podsustava veoma složenih

makrologističkih mreža s mnogobrojnim mikrologističkim mrežama i logističkim

subjektima.

· Da u megalogističkim mrežama sudjeluju stotine milijuna pravnih subjekata, odnosno

poslovnih partnera, primjerice: proizvodača, prerađivača, prodavatelja, izvoznika,

dobavljača, veletrgovaca, malotrgovaca, prijevoznika, špeditera, agenata, veterinarskih

i fitosanitarnih inspektorata, ali i drugih različitih poduzeća: terminala, morskih luka,

riječnih pristaništa, željezničkih kolodvora, aerodroma, carinskih službi, lučkih

kapetanija, robnotrgovinskih centara, robnodistribucijskih centara, logističkih centara.

· Da niti megalogističkih mreža predstavljaju sve cestovne prometnice, sve željezničke

pruge, sve brodske linije, svi vodeni kanali, svi zračni koridori, koji omogućuju

proizvodnju logističkih proizvoda.

8 Izvor: Zelenika R., Pupovac D.: Menadžment logističkih sustava, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2005.,

str.203

32

Slika 10. Megalogističke mreže

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008.,

str.156

33

Takve niti mogu biti kratke, dugačke, veoma dugačke, megadugačke, manje ili više

funkcionalne:9

· Da se nitima u megalogističkim mrežama povezuje na svim kontinentima na milijarde

otpremnih i odredišnih mjesta te da su takva mjesta povezana preko više milijardi

različitih logističkih uzlova, odnosno logističkih čvorova.

· Da u megalogističkim mrežama djeluje na stotine milijuna parcijalnih robnih tokova,

putničkih tokova, informacijskih tokova, financijskih tokova, vlasničkih tokova, a što,

s obzirom na različite stupnjeve razvoja elemenata proizvodnje logističkih proizvoda u

pojedinim mikro i makrologističkim sustavima, veoma usložnjava odnose između

logističkih subjekata na turbulentnim megalogističkim tržištima.

· Da su pravnoekonomski odnosi između mnogobrojnih logističkih subjekata u

megalogističkim mrežama veoma složeni i zamršeni te da se uređuju mnogobrojnim

nacionalnim i međunarodnim pravnim aktima gotovo svih grana prava.

· Da u kreiranju i dizajniranju megalogističkih mreža posebnu važnost imaju mega i

niša logistički operatori, odnosno logistički distributer, koji mogu primjenom

kvantitativnih metoda i modela bitno utjecati na racionalizaciju procesa proizvodnje

logističkih proizvoda u megalogističkim lancima.

9 Izvor: Zelenika R., Pupovac D.:op.cit.., str.205

34

2.4. Funkcije logističkih mreža u logističkim sustavima

Logističke mreže svih konfiguracija i svih mdaliteta su sastavljene od brojnih

transportnih lanaca i logističkih, logističkodistribucijskih, logističkoopskrbnih, te transportnih

mreža. Ta činjenica određuje temeljnu zadaću logističkih mreža u svim modalitetima

logističkih sustava, abit je te zadaće optimalizacija logističkih mreža.10

Kada se raspravlja o optimalizaciji logističkih mreža treba imati na umu neprijepornu

činjenicu da sve vrste logističkih mreža (a to su: konvencionalne logističke mreže,

multimodalne logističke mreže, mikrologističke mreže, makrologističke mreže,

globalnologističke mreže i megalogističke mreže), zapravo, tvore transportni lanci, logistički

lanci, logističkodistribucijski lanci i transportne mreže. To, zapravo, znači da se

optimalizacijom transportnih lanaca, logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i

transportnih mreža u biti optimaliziraju logističke mreže.

Budući da je prethodno primjerena pozornost bila posvećena racionalizaciji

transportnih lanaca, logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i transportnih mreža,

nema potrebe posebno raspravljati o teorijskim i praktičkim mogućnostima optimalizacije

logističkih mreža.

Sukladno tome, na ovome mjestu potrebno je pozornost čitatelja usmjeriti na važnija

pitanja koja treba imati na umu u promišljanju mogućnosti optimalizacije logističkih mreža,

kao što su:11

· Izbor optimalnih putova, odnosno cestovnih prometnica, željezničkih pruga, morskih

linija, zračnih koridora, rijeka, cjevovoda, te svih vrsta infrastrukturnih objekata,

uređaja, postrojenja koji omogućuju brzu, sigurnu i racionalnu proizvodnju logističkih

proizvoda, reguliraju procese proizvodnje i čini ih sigurnim.

· Izbor najpovoljnijih sredstava mehanizacije i najpovoljnijih prijevoznih sredstava koji

omogućuju sigurno, brzo i racionalno manipuliranje i prijevoz svih vrsta predmeta

distribuiranja, svih vrsta prijevoza, svih vrsta prometnica, na svim mogućim

udaljenostima.

· Izbor najpovoljnije kombinacije suvremenih transportnih tehnologija (npr. paletizacije,

kontejnerizacije, RO-RO, Huckepack, Bimodalne... tehnologije transporta) koja bi

omogućavala sigurno, brzo i racionalno svladavanje prostornih i vremenskih

10

Zelenika R., Pupovac D.: Menadžment logističkih sustava, Ekonomski faklutet u Rijeci, Rijeka, 2008., str. 250 11

Ibidem

35

dimenzija između svih otpremnih i svih odredišnih mjesta, pa i u najsloženijim i

najdužim transportnim, logističkim i logističkodistribucijskim lancima.

· Izbor najpovoljnijega vremena manipuliranja, transporta i distribucije materijalnih

dobara u svim vrstama transportnih, logističkih i logističkodistribucijskih lanaca te

svim vrstama i modalitetima transportnih mreža i logističkih mreža.

· Izbor najpovoljnije kombinacije metoda optimalizacije zaliha materijalnih dobara, te

najpovoljnijega obrtaja materijalnih dobara, kapitala, raspoloživih potencijala i

resursa.

· Izbor napovoljnijih transportnih lanaca, logističkih lanaca i logističkodistribucijskih

lanaca sa svim svojim elementima: karikama, nitima, uzlovima (tj. čvorovima),

okama, te svim značajkama gravitacijskih logističkih zona.

· Izbor najpovoljnije kombinacije organizacijskih modela, organizacijskih struktura,

organizacije upravljanja, organizacije rukovođenja i organizacije rada u svim

organizacijskim oblicima svih logističkih subjekata i svih razina logističkih sustava:

mikro, makro, globalnih i megalogističkih sustava.

· Izbor najpovoljnijih informatičkih tehnologija i informacijskih sustava, koji bi

učinkovito podržavali sve aktivnosti u procesima proizvodnje logističkih proizvoda.

· Izbor najpovoljnijih modela upravljanja materijalnim (robnim) tokovima, upravljanja

informacijskim tokovima, upravljanja financijskim tokovima, upravljanja vlasničkim

tokovima, koji bi omogućili uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje te stalan

rast i razvoj aktivnih sudionika u logističkoj industriji.

· Izbor najpovoljnije kombinacije ljudskoga potencijala: logističkih kreativnih i

operativnih menadžera i logističkih stručnjaka različitih profila koji upravljaju svim

potencijalima i resursima, procesima, aktivnostima svih aktivnih logističkih subjekata,

u svim procesima proizvodnje logističkih proizvoda, u svim transportnim, logističkim

i logističkodistribucijskim lancima, transportnim i logističkim mrežama svih vrsta i

modaliteta.

36

Logističkim mega i niša operatorima, odnosno logističkim distributerima, koji kreiraju

i dizajniraju sve vrste logističkih mreža i njihovih sastavnih dijelova, stoje na raspolaganju

mnogobrojne kvantitativne metode i modeli kojima mogu racionalizirati mnogobrojne procese

i aktivnosti u logističkim mrežama, kao što su metode operacijskih istraživanja, odnosno

metode linearnoga, nelinearnoga i dinamičkoga programiranja, teorije igara, mrežno

planiranje, redovi čekanja, upravljanje zalihama, metode troškovne učinkovitosti, ali i

ekometrijske metode i modaliteti, kao što su: metode i modeli regresijske analize, metode

simulacija, optimalnoga rezerviranja.

37

3. Pojmovne odrednice informacijskih tehnologija

Prije analize i istraživanja glavne tematike ovoga rada potrebno je radi jednostavnijeg

razumijevanja i shvaćanja, definirat osnovne pojmove i odrednice. Time će se baviti poglavlje

koje slijedi, gdje će se rezimirati osnove kao uvod u daljnju razradu. Prvotno je potrebno

osvrnuti se na definiciju same informacijske tehnologije kao općenitoga pojma, a potom ju

smjestiti u transportne poslove. Nadalje će se spomenuti i norme i sustavi koji se koriste

isključivo u prometnom poslovanju, odnosno transportu. Time se dobiva potpuna slika

važnosti primjene elektroničkoga poslovanja u prijevoznim uslugama.

3.1. Definiranje pojma informacijske tehnologije

Informacijske i komunikacijske tehnologije postale su osnova funkcioniranja

današnjeg modernog društva u cjelini. Vrlo se teško može predvidjeti budući razvoj događaja

i koje će razmjere novonastala digitalizacija i tehnologije zauzeti, no neosporno je da će

glavno obilježje budućeg društva biti upravo umrežavanje, a u većoj mjeri to i jest već.

Informacije predstavljaju ključni resurs poslovanja bez kojeg nije moguće donositi

kvalitetne odluke. Informacijska tehnologija, koja predstavlja spregu računala,

telekomunikacija i softvera, jedna je od ključnih generičkih tehnologija koja omogućuje

učinkovit rad organizacija i njihovu konkurentnost na tržištu. Informacijska je tehnologija

nužna za kvalitetno i brzo prikupljanje i pohranjivanje informacija te njihovo učinkovito

pretraživanje i upotrebu u metodama i modelima koji omogućuju donošenje kvalitetnih odluka.

Pojam informacijske tehnologije iznimno je širok shodno njihovim primjenama u svim

oblicima poslovanja. Sukladno tome posjeduju brojne značajke koje ovise o „prostoru

primjene informacijskih tehnologija te svrsi i cilju primjene, motrištu istraživanja tematike i

prezentiranju znanstvenih spoznaja u ekonomskom, pravnom, organizacijskom, tehnološkom i

tehničkom smislu.12“ Informacijska tehnologija predstavlja spregu mikroelektronike,

računala, telekomunikacija i softvera, koja omogućuje unos, obradu i distribuciju informacija.

Informacijska tehnologija je svojim burnim razvojem posljednjih nekoliko desetljeća

dala pečat postindustrijskom društvu i ostvarila bitan utjecaj na sva područja rada i života 12

Novak S. (2010.); Informacijske tehnologije, Čakovec, Letis d.o.o., str.24.

38

razvijenih društava. Ogromna izdvajanja za istraživanje i razvoj rezultiraju brojnim

inovativnim postupcima, metodama, uređajima i primjenama.

„Upotreba informacijske tehnologije u poslovanju dovela je do razvoja niza alata i

usluga koji su preobrazili poslovanje. Ovakav način poslovanja naziva se elektroničkim

poslovanjem i obuhvaća među ostalim elektroničko komuniciranje, rad u skupini na

rješavanju zadataka, elektroničko trgovanje, multimedijsko publiciranje na Webu te korištenje

elektroničkih publikacija. Elektroničko poslovanje dovodi do racionalnijeg poslovanja,

smanjenja potrebe za papirom, smanjenja troškova transporta, mogućnosti bržeg i

kvalitetnijeg odlučivanja, integriranja opskrbnog lanca, a time i povećane konkurentnosti

poslovnih organizacija na tržištu.13“

„Informacijsko-komunikacijske tehnologije sastoje se od hardvera, softvera, mreža i

medija za prikupljanje, pohranjivanje, procesuiranje, prenošenje i prezentaciju informacija

(glasovitih, podatkovnih, tekstualnih i slikovnih informacija), kao i drugih usluga.

Informacijsko-komunikacijska tehnologija može se podijeliti na informacijsku i

komunikacijsku infrastrukturu (engl. Information and Communication Infrastructure- ICI) i na

informacijsku tehnologiju (engl. Information Tehnology- IT).14“ Informacijsko-

komunikacijska infrastruktura odnosi se na spomenute sastavnice, dok na informacijsku

tehnologiju otpadaju telekomunikacijski sustavi i mreže te servisi koji se njima koriste kao

Internet, televizija i slično.

Dakle, može se vrlo jednostavno zaključiti kako su informacijske tehnologije one koje

uključuju računala, računalne mreže i komunikacijske sustave, ali i ostalu tehnologiju za

prepoznavanje, obradu i prikaz informacija. Prilikom aktiviranja i korištenja svih tih sustava i

tehnologija, govorimo tada o promjeni informacijske tehnologije.

Nadalje, direktan pojma koji se vezuje uz ovo područje jesu i informacijski sustavi

koji se definiraju kao „dio svakog organizacijskog sustava čija je funkcija neprekidna opskrba

svih razina upravljanja, odlučivanja i svakodnevnog poslovanja potrebnim informacijama.15“

Generalno gledajući sustav se može opisati kao skup međusobno povezanih

komponenti koje funkcioniraju i rade zajedno, a informacijski je sustav taj koji to procesira,

13

Čerić V. (2002.): Informacijska tehnologija i poslovanje; Zagreb; Informacijska tehnologija u poslovanju, str

7. 14

Ibidem 15

Brumec J. (1997.); Strateško planiranje IS-a, Varaždin, FOI, str. 14.

39

pohranjuje i distribuira informacije. Informacijski sustav pak prihvaća ulazne podatke iz

okoline, te ih prerađene i obrađene ponovno šalje natrag u početnu okolinu.

Značajka je informacijskog sustava da se razvija relativno postupno. Koristi se pristup

da se najprije razvije jedna vrsta informacijskog sustava po svim svojim fazama te se zatim

postupno nadograđuje do konačnog rezultata, a zatim se postupak nadalje primjenjuje.

Informacijski je sustav sa svojom primarnom ulogom temelj svakoga poslovanja. Naravno za

očekivati je da se neki od poslovnih procesa znatno razlikuju jer direktno ovise samoj

djelatnosti poduzeća, dok je pak dio njih ipak gotovo jednak za sve. Može se zaključiti da

svako poduzeće posjeduje vlastiti informacijski sustav. Ključ uspjeha razvoja sustava je

njegovo razumijevanje, tj razumijevanje njegovog načina na koji predloženi informacijski

sustav djeluje s okolinom u kojoj će funkcionirati.

Slika 11:Informacijske tehnologije i poslovanje

Izvor: Intuit: http://www.intuit.hr/consulting.php (18.2.2013.)

3.2. Primjena i upravljanje informacijskim tehnologijama u transportu

40

Primjena informacijskih tehnologija u području transporta mnogo je složenija i

zahtjevnija nego li u bilo kojem drugom poslovanju, odnosno području djelovanja. Razlog

tome je složenost i detaljnost kvalitetnog funkcioniranja prometa i transporta samoga po sebi,

obujam i opseg poslovnih pothvata. Sukladno tome, često je u ovom aspektu uvjetovano

svladavanje prepreka. Neke od tih prepreka jesu16

:

- Osiguranje financijskih sredstava, od privatnog i javnog sektora

- Ostvarenje suradnje ili partnerstva između javnog i privatnog sektora

- Stvaranje svjesnosti i ostvarenje političke potpore

- Utvrđivanje troškova i koristi

- Rješavanje pravnih pitanja i osiguranje privatnosti prikupljenih podataka

- Izgradnja prometne infrastrukture i osnivanje programa edukacije i uvježbavanja

stručnjaka logističkih i inteligentnih transportnih sustava

Prve velike promjene u transportnom poslovanju dogodile su s uvođenjem

elektromagnetske komunikacije, koja je omogućila da se informacije o kretanju tereta i ljudi

šire znatno brže nego li stvarnog tereta, koji ovisi o ograničenju brzine kretanja. Prema tome

može se reći da moderna transportna mreža ovisi o dva glavna činitelja, a to su mreža

informacija te mreža transporta tereta, koja je osnovna potreba naspram informacijske mreže

koja se definira opcionalnom. Iduća velika revolucija transportnih sustava desila se kada

računala postaju financijski sve dostupnija.

Parametri upravljanja informacijskim sustavima u transportnom (prijevozničkom)

poslovanju ocjenjuju se prema određenim kriterijima. Kriteriji se mogu podijeliti u nekoliko

skupina koje su međusobno povezane. Tako su procjena pouzdanosti, dostupnosti i lakoće

primjene vrlo usko povezani s raspoloživosti i formatima za lakšu primjenu, a unutar

pravovremenosti i raspoloživosti postoje pak određeni elementi pouzdanosti. Za

funkcioniranje sustava od velike je važnosti interna i eksterna povezanost.

„Inteligentni transportni sustavi pokrivaju širok raspon tehnologija, kojima je cilj

povećanje djelotvornosti, učinkovitosti i sigurnosti postojećih transportnih sustava i kao takvi

izravno su povezani s izgradnjom informacijskih sustava s ciljem boljeg upravljanja

16

Jolić N. (2006.); Logistika i ITS, Zagreb, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, str. 159.

41

transportnim sustavima. Uspostava ITS17

-a uvjetovana je integracijom dviju glavnih

disciplina: informacijskih sustava i transportnih sustava.18“

Sam informacijski sustav fizički je smješten u središnjem uredu. Njegova se temeljna

uloga opisuje kao prikupljanje podataka koji su potrebni za rad inteligentnog transportnog

sustava. Podatci se u informacijskom sustavu prikupljaju od podsustava samog ITS-a, od

relevantnih vanjskih sustava te potom distribuiraju svim interesnim skupinama. U

tradicionalnom pristupu sustavima, podatci se dakle prikupljaju u centralnoj jedinici, a nadalje

se šalje geografski raspršenim korisnicima. Bitno je naglasiti da se graditelji sustava moraju

usredotočiti na uklanjanje i minimalnih latentnosti i njihovih nepotrebnih izvora, a sve radi

realizacije efikasnog sustava.

ITS se pak može pojasniti kao upravljačka i informatičko-komunikacijska nadgradnja

klasičnog prometnog i transportnog sustava, tako što se postiže bitno veća propusnost,

sigurnost, zaštićenost i ekološka prihvatljivost u odnosu na rješenja bez ITS aplikacija.

Početkom 21. stoljeća prometni se stručnjaci slažu da uspješno rješavanje rastućih problema

odvijanja prometa i obavljanja transporta više nije moguće bez primjene cjelovitog koncepta i

tehnologija ITS-a (Inteligentnih transportnih sustava).

Možemo reći da ITS predstavlja napredni koncept rješavanja prometnih problema, znanstvenu

disciplinu, skup tehnologija i novi tehnološki pokret. To dokazuju programi i projekti ITS-a u

svim razvijenim zemljama. ITS je sposoban otvoriti nove putove koji mogu ostvariti održivu

mobilnost u našem komunikacijskom i informacionom okruženju. ITS je upravljačka i

informacijsko-komunikacijska nadogradnja klasičnoga prometnog i transportno-logističkog

sustava s bitnim poboljšanjima za mrežne operatore, davatelje usluga, korisnike i društvo u

cjelini.

Slika 12: Temeljna značenja termina ITS

Izvor: www.its-

croatia.hr (18.2.2013.)

17

ITS- Inteligentni transportni sustavi 18

Jolić N. (2006.); Logistika i ITS, Zagreb, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, str. 161.

42

Osnovni koncept inteligentnih transportnih sustava - ITS-a je kombiniranje

informacijskih tehnologija i komunikacija u transportnim rješenjima odnosno integracija

različitih transportnih podsustava s namjerom prikupljanja, pohranjivanja, obrade i

distribucije informacija o kretanju ljudi i tereta. Osnovne postavke neophodne za razmatranje

sustava kao inteligentnoga transportnog sustava jesu: transport, razmjena informacija i

integracija transportnih podsustava. 19

Sa stajališta prometne tehnologije, podatak (i širi pojam - informacija) predstavlja

ponajprije supstrat koji treba prenijeti između izvorišta i odredišta uz definirane kriterije

kvalitete usluge i minimalno moguć utrošak resursa.

Uspješno rješavanje problema odvijanja prometa i obavljanja transporta ljudi, roba i

informacija u korelaciji je s razvojem prometne znanosti i tehnologije. Rastući i zahtjevi za

transportiranjem te zagušenja cestovnih, zračnih i drugih prometnica potaknuli su potkraj 20.

stoljeća razvoj novog pristupa i načina rješavanja problema mobilnosti.

3.3. Pojmovne odrednice razmjene podataka

U ovom će se poglavlju nešto više reći o elektroničkoj razmjeni podataka i njenim

temeljnim odrednicama koje su definirane na međunarodnoj razini. „Upotreba

međuorganizacijskog sustava elektroničke razmjene podataka omogućava sabiranje svih

podataka i informacija potrebnih za optimalizaciju prijevoznog procesa. Elektronička

razmjena podataka20

između ključnih sudionika u prijevoznom procesu predstavlja temeljnu

pretpostavku za pravovremeno, sigurno, ekonomično i usklađeno upravljanje aktivnostima i

procesima transporta robe.21“

EDI standard je set definiranih poruka postavljenih kako bi opisali podatkovne

elemente potrebne da bi se sastavila poruka za elektronsku razmjenu podataka. Vrlo je

vjerojatno da će tvrtke u budućnosti moći podržati više od jednog standarda u svojim EDI

rješenjima. Standardizirana forma EDI podataka ono je što ovaj koncept razlikuje od ostalih te

time nameće njegove prednosti i moguće nedostatke nad njima. Ovaj se koncept počeo

razvijati krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća.

19

Jolić, N.: Logistika i ITS, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2006., str. 27 20

EDI- Eletronic Data Interchange 21

Novak S. (2010.); Informacijske tehnologije, Čakovec, Letis d.o.o., str. 28.

43

Temeljne prednosti i poboljšanja koja sa sobom donosi EDI koncept jesu22:

- Redukcija pogrešaka- nema potrebe višestrukog pretipkavanja podataka

- Niži troškovi na obradi informacija i veći stupanj automatizacije

- Redukcija pretočenog vremena- transakcije se zbivaju u realnom vremenu, pa

omogućavaju veću fleksibilnost i responsivnost za potrebe kupaca

- Redukcija zaliha- zbog kraćeg pretočenog vremena i već iskazane činjenice da

informacije zamjenjuju zalihe

- Poboljšan cash flow- zbog kraćeg pretočenog vremena i trenutne potvrde narudžbi

- Povećana konkurentnost i poboljšano strateško planiranje

EDI standardi, odnosno elektronička razmjena podataka može se primijeniti u brojnim

područjima djelatnosti. Prema ISO23, standardizirano je deset područja primjene. Ta područja

jesu: carinsko poslovanje, financijsko poslovanje, graditeljstvo, industrija, mirovinsko

osiguranje, špedicija (otpremništvo) i prijevoz robe, trgovina, turizam, zapošljavanje te

zdravstveno osiguranje.

Slika 13: Središnja uloga EDI-a u transportnom poslovanju

Izvor: Dundović Č., Kolanović I., Poletan T.: Implementacija informacijsko- komunikacijskih

tehnologija u lukama; Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 115-99, str. 119.

22

Ibidem, str. 29. 23

ISO- International Standardization Organization- međunarodna organizacija za standardizaciju

44

Svojim brzim plasmanom i rasprostranjivanjem, koncept se širi te do kraja

osamdesetih godina standardi elektroničke razmjene podataka razvijaju se zasebno po

pojedinim industrijama. No, paralelno je tada uočena potreba za nastajanjem odnosno

definiranjem jedinstvenog EDI standarda. Tako nastaje EDIFACT – EDI for Administration,

Commerce and Transport.

Europska Unija naročito inzistira u primjeni EDI-ja, a sukladno tome i standarda

EDIFACT, i to prvenstveno u trgovini, financijskom poslovanju, carinskom poslovanju te

špediciji i prijevozu robe.

Slika 14: EDI lanac

Izvor: OptimIT: http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)

45

EDIFACT24

je internacionalni skup EDI standarda odnosno osnova za izradu

EANCOM standard. EDIFACT standard specijaliziran za korištenje u lancima za opskrbu

robom. U svojim strukturama koristi standard međunarodnog GS1 udruženja. Standardi

uključuju sintaksna pravila i opće odrednice implementacije za elektroničku razmjenu

podataka. Norma je nastala s ciljem europskih i američkih korisnika elektroničke razmjene

podataka (EDI) s namjerom da se omoguće jednostavne svjetske EDI norme i recionaliziraju

postoeći informacijski tijekovi. Ovim načinom mogu se razmjenjivati poslovne ili

administrativne poruke kao što su: narudžbenice, otpremnice, primke, računi, obavijesti o

plaćanju, stanje skladišta, itd, od jedne računalne aplikacije do druge, elektroničkim putem uz

minimalnu ljudsku intervenciju.

Ovakav način informacijsko- komunikacijske tehnologije ima za cilj, osim

primarnoga, i više približiti sudionike prijevoznog procesa, a to su dobavljači, kupci,

prijevoznici i špediteri. Razvoj informatike s ovoga aspekta značajno utječe na djelovanje i

upotrebu informacijske tehnologije (IT) prilikom rješavanja svih relevantnih činitelja u

prijevoznom procesu.

„Budući da na svjetskoj razini ne postoji konsenzus o potrebnim sadržajima poslovnih

dokumenata, ISO definira tri kategorije EDIFACT poruka s obzirom na njihovu prihvatljivost

i mogućnost primjene u međunarodnim poslovnim odnosima25:

- Poruke u redovitoj uporabi

- Poruke u fazi ispitivanja

- Prijedlozi poruka

Osim EDIFACT sustava valja istaknuti i EDITRANS26

odnosno elektronička

razmjena podataka u međunarodnom robnom prometu. Obadva istaknuta sustava mogu

pomoći pri skupljanju i pohranjivanju informacija o položaju pojedinih brodova te stvoriti

bazu podataka koja brodarima olakšava upravljanje flotom i svim potencijalnim korisnicima

brodskog prostora daje podatke o njegovoj raspoloživosti i dostupnosti.

24

EDIFACT - Electronic Data Interchange for Administration, Commerce and Transport 25

Panian, Ž. (2000.); Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija Zagreb, str. 95. 26

EDITRANS- Electronic Data Interchange in International freight Transport

46

3.4. Učinkovitost informacijske tehnologije

Kada se govori o učinkovitosti i valjanosti primjene informacijske tehnologije u bilo

kojoj vrsti poslovanja, može se reći niz stavki koje se spominju kao prednosti korištenja

sustava. Činjenica je da globalne promjene u svijetu vrtoglavom brzinom tjeraju

informatizaciju naprijed, a poduzeća se moraju nositi sa kontinuiranom modernizacijom koju

je vrlo teško pratiti u korak budući da napreduje iz dana u dan. Sukladno tome potrebno je biti

u toku trendova i spomenutih promjena, reagirati brzo, imati tim stručnjaka koji će posao

odraditi profesionalno i bez greški. To je ono bitno zapravo, greške nisu dopuštene jer i one

najmanje mogu učiniti veliku štetu, što tehničku, a što financijsku. Time se automatski šteti

poslovanju poduzeća, usporava ga dovodi u gubitak.

Informacijske se tehnologije direktno povezuju, kako je prethodno i objašnjeno, sa

elektroničkom razmjenom podataka. Iz tog je razloga prilikom analize učinkovitosti same

tehnologije, bitno osvrnuti se i na učinkovitost EDI-ja i srodnih normi. Uska povezanost

odnosno direktna ovisnost jednog sustava o drugome, stvara i korelaciju valjanosti

učinkovitosti. Radi se o tome da ukoliko informacijske tehnologije funkcioniraju povoljno, na

očekivanoj razini, stabilno te svojim uvođenjem u poduzeće doprinose boljitku, tada i sama

elektronička razmjena podataka funkcionira na zavidnoj razini.

Elektronička razmjena podataka (EDI) odlikuje se brojim prednostima te su ga mnoge

tvrtke prepoznale kao efikasno sredstvo komunikacije vlastitim lancem dobavljača. Korištenje

EDI-a povećava kompetitivnost u odnosu na druge tvrtke koje još nisu usvojile elektronički

način trgovanja. Efikasnijim poslovanjem, svojim ćete klijentima biti jeftiniji i bolji. Ključne

dobrobiti, kvalitete, EDI sustava razmjene podataka jesu uklanjanje pogrešaka, eliminacija

papirologije, optimizacija resursa, povećanje kvalitete trgovinskog odnosa te povećanje

kompetitivnosti.

Prednosti korištenja sustava elektroničke razmjene podataka mogu se podijeliti u više

razina i srodno tome razmatrati sa više aspekata. Glavna podjela vrši se na neposredne i

posredne prednosti.

Neposredne prednosti korištenja EDI sustava jesu27:

- kraće vrijeme potrebno za obradu narudžbe

- mogućnost povećanja dnevno obrađenih narudžbi

27

Prema: OptimIT: http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)

47

- poboljšana komunikacija između sjedišta tvrtke i trgovačkih predstavnika

- slobodan pristup zalihama i individualnim isporučiteljima

- pravovremena informacija o prodaji ovisno o regiji, bez potrebe ispitivanja

- tržišta koje provode specijalizirane tvrtke

- baza izviješća može se proširiti analizama prodaje prema segmentu tržišta, području,

potrošačkim grupama odnosno isporučiteljima

- niski izdaci korištenja sustava.

Naspram tome, posredne prednosti su28

:

- povećana sigurnost rada i transfera podataka isporučitelja

- jednostavnost korištenja i pristupa autoriziranim korisnicima

- pouzdanost zaprimanja narudžbi klijenata

3.5. Elektroničko poslovanje

Elektroničko poslovanje ili E-business (engl.) sustav je izvršavanja svih elemenata

poslovnih aktivnosti ekonomskog procesa elektroničkim putem, odnosno stvaranje dodatnih

vrijednosti koristeći se ICT tehnologijama. E-poslovanje je poslovna transformacija temeljena

na: udruživanju poduzeća (integracija), procesu suradnje (kolaboracija), globalnog mrežnog

povezivanja te uporabom Interneta kao medija.

E-poslovanje (engl. e-business) je relativno nov pojam koji je u oko 90% slučajeva u

svijetu tumačen na pogrešan način. Ljudi imaju običaj identificirati ga s online prodajom i

kupovinom, pritom zaboravljajući na njegovu najznačajniju ulogu - ulogu sredstva

komunikacije. Potrebno je zato definirati neke najznačajnije pojmove e-poslovanja.

Internetsko i elektroničko poslovanje omogućuje:

· Povezivanje dobavljača

· Brzu, trenutnu razmjenu informacija

· Integriranje svih procesa unutar lanca vrijednosti

· Značajno snižavanje troškova, a time i cijena.

28

Prema: OptimIT: http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)

48

Prednost E- poslovanja ta što ono može poboljšanim marketingom povećati prodaju,

kao i veličinu prodajnog programa te smanjiti troškove vezane za upite kupca. E-poslovanje

proširuje tržište poslovanja i time povećava različite mogućnosti kupovine. Kupcima su

informacije o proizvodima i uslugama dostupnije, imaju veći izbor proizvoda po nižim

cijenama, a kupovina im postaje praktičnija i prilagodljivija zbog dužeg radnog vremena, tj.

dostupnosti proizvoda 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. E-poslovanjem smanjuju se

transakcijski troškovi kojima su izloženi i kupci i proizvođači. Ono smanjuje transakcijske

troškove tako da poboljšava tok informacija i poboljšava koordinaciju aktivnosti. Jednom kad

je prednost E-poslovanja prepoznata, unutar pojedine tvrtke, najvažnije što menadžeri i

tehničko osoblje trebaju razmotriti jest infrastruktura internetski zasnovanog poslovanja, od

pojedinačnog internetskog poslužitelja što je povoljno za manju tvrku pa sve do sustava

informacijski intenzivne on-line obrade transakcija kakve grade velike zrakoplovne

kompanije i turističke agencije.

Nedostaci E–poslovanja i E-trgovine kriju se u prebrzom mijenjanju tehnologije i

međunarodnim kulturološkim i zakonskim poteškoćama. Također, neki proizvodi nisu

prikladni za ovaj vid prodaje (lako kvarljivi proizvodi).

Pod elektroničkim poslovanjem podrazumijevamo sve aktivnosti koje poduzimaju

pravne ili fizičke osobe radi razmjene dobara ili usluga, koristeći pritom računala i suvremene

komunikacijske tehnologije. Primjena elektroničkog poslovanja podrazumijeva takav

preustroj i unaprjeđenje poslovnih procesa koji će omogućiti najbolje korištenje suvremenih

informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Razmjenu dobara ili usluga prati razmjena

informacija, najčešće putem elektroničkih transakcija normiranog sadržaja i značenja. Veliki

dio elektroničkog poslovanja čini elektroničko trgovanje.

Elektroničko poslovanje nužan je preduvjet za sudjelovanje hrvatskog gospodarstva na

globalnim tržištima kroz ponudu hrvatskih roba i usluga s proširenom mogućnošću nabave

proizvoda i usluga sa svjetskog tržišta. Inovacijom i ubrzanjem poslovnih procesa smanjuju se

troškovi i povećava efikasnost. Elektroničko poslovanje je infrastruktura za kvalitetnije

praćenje uporabe proizvoda i usluga, podizanje kvalitete te povećanje zadovoljstva kupaca.

Elektroničko poslovanje u tvrtkama predstavlja radnu okolinu u kojoj se lakše razvija i

upravlja znanjem te povećava kreativnost i inovacija.

49

Sveukupno, elektroničko poslovanje pospješuje umrežavanje gospodarstva i povećava

sveukupnu nacionalnu konkurentnost. Stoga se ključni učinci Strategije razvitka

elektroničkog poslovanja u RH za razdoblje 2007.-2010. odnose na povećanje konkurentnosti

gospodarstva i povećanje djelotvornosti javnog sektora.

Globalizacija lučkoga poslovanja odnosi se ponajprije na uvođenje suvremenih

informacijskih sustava u lučko poslovanje, koji omogućuju visoki stupanj otvorenosti i

liberalizaciju lučkih usluga, a samim time i otvorenosti luke prema svojim korisnicima. U

svome razvojnome kontinuitetu luke sve više postaju kapitalno, i sve manje radno intenzivne,

pa se tome prilagođuju i osnovna načela organizacije rada. Konkurencija se među lukama

povećava, pa tradicionalni načini kao što su: prekrcajne norme, proizvodnost, brzina okretaja,

propusnost, zaleđe, pročelje luke i slično nisu dovoljni za povećanje konkurentnosti i za

uspješnost poslovanja. Javlja se potreba za prikazivanjem njihove učinkovitosti i uspješnosti

upravljanjem visokokvalitetnom mrežom kopnenih putova, informatičkom obradom podataka

za cijeli sustav i za njegove podsustave, i to modernim komunikacijama i elektroničkim

poslovanjem29

.

29

Jugović A., Lončar S., Perić-Hadžić A. (2010.); Primjena elektroničkoga poslovanja na upravljanje morskim

lukama Republike Hrvatske ; Ekonomski pregled, 61 (5-6), 271-292, str. 273.

50

4. Primjena informacijskih tehnologija u logistici

S obzirom na to da je logističko tržište vrlo složeno i turbulentno, potrebno je njegovo

stalno istraživanje i ovladavanje informacijama poradi uspješnog funkcioniranja

menadžmenta, logistike i organizacije prijevoza robe u međunarodnim okvirima. Suvremeno

poslovanje nameće primjenu procesnog pristupa uz značajno korištenje informacijske

tehnologije. To podrazumijeva izradu procesnog modela poslovanja usmjerenog na klijente.

Procesni model poslovanja predstavlja metodu obavljanja poslovanja zbog ostvarivanja

profita.

Ni jedan logistički proces ne rnože postojati, a niti proizvoditi logističke proizvode bez

odgovarajuih informacija.

Informacija je iznimno bitna sastavnica svakoga logističkoga proizvoda, bez obzira o kakvoj

se vrsti logistike radi i kakav oblik imaju logistički proizvodi. Kao što je spomenuto u

prethodnom poglavlju, informacije se mogu prenositi na različite načine, poput recimo

elektroničkim impulsima, pisanim i izgovorenim riječima, formalnim i neformalnim

izvještajima, elaboratima, ekspertizama, raspravama, računalima, te drugim oblicima

poslovnoga komuniciranja, koji je integralni dio informacijskoga sustava svakoga

logističkoga poslovnog sustava30.

U logističkoj industriji aktivni logistički subjekti međusobno komuniciraju, odnosno

uspostavljaju interakcijske informacijske veze i razmjenjuju informacije. Integralni

informacijski sustavi omogućuju ne samo komuniciranje između logističkih subjekata u

logističko-distribucijskim kanalima, odnosno logističkim lancima, logističko-distribucijskim

lancima i logističkim mrežama, nego i s partnerima, institucijama, ustanovama izvan

logističko-distribucijskih kanala.

Logističko komuniciranje unutar pojedinih logističkih sustava te komuniciranje

logističkih subjekata određenih logističkih sustava s partnerima, institucijama, ustanovama iz

okruženja, omogućavaju dakle informacijsko-logistički sustavi. Na osnovi posojećih činjenica

o logistici, sustavima, informacijama, informacijskim tehnologijama, informatic te

informacijskim sustavima, moguće je definirati informacijsko-logistički sustav, odnosno

logisticko informacijski sustav kao „sustav međusobno, svrsishodno povezanih i

međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću ljudskih komponenata, materijalno-

30

Zelenika R., Pupovac D.: Menadžment logističkih sustava, Ekonomski faklutet u Rijeci, Rijeka, 2008., str. 262.

51

tehničkih komponenata, nematerijalnih komponenata, prijenosnih komponenata i

organizacijskih komponenata, omogućuje prikupljanje podataka, obradu podataka,

pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija logističkim

subjektima kao proizvođačima logističkih proizvoda.31“

Slika 15: Komponente i funkcije informacijsko-logističkih sustava

Izvor: Zelenika R.: Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2008., str.263.

Prema priloženoj shemi autora Zelenike, vidljivo je da suu temeljne funkcije svakoga

logističkoinformacijskoga sustava iduće stavke, koje će biti pobliže razjašnjene prema

spomenutom autoru32

:

1. Prikupljanje podataka: svaki sudionik logističkog procesa prikuplja relevantne podatke

o logističkim aktivnostima, troškovima te distribucijskim mogućnostima

2. Obrada podataka: specijalizirani logistički informatičari i razni stručnjaci tog područja,

uz pomoć odgovarajućih hardvera i softvera obrađuju prethodno prikupljenih podataka

te na osnovu njh pripremaju kratka sadržajna priopćenja za menadžere

31

Ibidem 32

Ibidem, str. 264.-265.

52

3. Pohranjivanje podataka i informacija: podatci se pohranjuju u baze podataka na način

da u svakom trenutku budu na raspolaganju svim zaposlenim

4. Dostavljanje podataka i informacija: obrađeni se podatci i informacije dostavljau

menadžerima kako bi isti na osnovu njih donosili prave odluke te upravljati

logističkim potencijalima

5. Ljudski potencijali: to su svi ljudi (menadžeri, stručnjaci, zaposlenici) koji u bilo kojoj

funkciji sudjeluju u funkcioniranju takvih sustava i koji se koriste prikupljenim i

obrađenim podatcima i informacijama

6. Materijalno-tehnička i nematerijalna komponenta: Materijalne komponente logističko-

informacijskih sustava čine svi strojevi, uređaji i sredstva namijenjeni isključivo ili

pretežito procesiranju podataka i pripremi informacija. Nematerijalna komponenta čini

pak ukupnost ljudskoga znanja o strojevima, uređajima i opremi koja predstavlja

predmet obrade i koja određuje postupke obrade u dotičnim sustavima

7. Organizacijska komponenta: predstavljaju sve mjere, akcije, postupci, pravila kojima

se koordinira rad prethodno navedenih komponenata, kako bi one tvorile funkcionalni

i djelotvorni informacijski sustav

Učinkovito i efikasno upravljati logističko-informacijskim sustavima znači ostvarivati

sinergijske učinke, misije, funkcije, poslove svih stratuma logističkih poslovnih sustava, bez

obzira koju vrstu logističkih proizvoda i u kojem opsegu proizvodi. Sukladno tome, temeljna

je misija logističko-informacijskoga sustava da logističke menadžere i druge specijalizirane

logističke stručnjake pravodobno opskrbe kvalitetnim informacijama kako bi mogli donositi

primjerene logističke odluke u svim fazama, ali i odluke o rastu i razvoju logističkih

poslovnih sustava.

Logistički informacijski sustav počeo se nazirati kroz sustave za obradbu narudžbi

kupaca, optimaliziranje zaliha sirovina i gotovih proizvoda, evidencije plaćanja i naplate.

Logistički sustavi, logistički lanci, kao i pojedinačni poslovnih pothvati gotovo u cijelosti

informatiziraju svoje poslovanje, kreirajući vrhunska poboljsšanja logističkih, prijevozničkih,

otpremničkih i drugih usluga koje pružaju33

.

Od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća informacijske su tehnologije uzele globalnog

maha u kreiranju gospodarske ekonomije općenito. Ne radi se dakle samo o uskom pogledu a

logističke aktivnosti već na sveukupno djelovanje gospodarstva. Ovaj informacijski boom

33

Ibidem, str. 267.

53

uzrokuje eksponencijalni rast koji bi trebao značajno doprinijeti sveukupnom poslovanju, pa

tako i logističkom. Tehnološki pomaci nude mogućnost izgradnje drukčije strukture globalnih

logističkih sustava, koje sada u osnovi čine proizvođač (distributer), on-line opskrbljivač,

logistički operator i kupac koji kao temelj za poslovnu komunikaciju koriste Internet.

Informacijske tehnologije, sukladno svemu napisanome, čine jednu značajnu i veliku

prekretnicu u čitavom sustavu svoga funkcioniranja. Modernizacija, tehnološki napredak u

svakom pogledu, kontinuirana tehnička poboljšanja i sve što je s time u sklopu, donose ujedno

i poboljšanje logističkog poslovanja te unaprijeđenje i olakšanje u onome što logistiku čine

složenim procesom.

Globalizacijom poslovanja povećava se fizička udaljenost mjesta proizvodnje

sirovina i mjesta potrošnje proizvoda i usluga, a samim time logistički izdatci i troškovi

cjelokupnog poslovanja. Postizanje veće učinkovitosti i konkurentske sposobnosti iziskuje

prihvaćanje niza recentnih trendova u logistici. To podrazumijeva primjenu procesnog

pristupa u poslovanju uz korištenje informacijske tehnologije u integraciji logističkih

procesa, posebice tehnologije elektroničke razmjene podataka, bar koda i radio-

frekvencijske identifikacije. Preduvjet za veću integraciju logističkog lanca značajnija je

primjena informacijskih tehnologija u pojedinim logističkim procesima: upravljanje

zalihama, nabava, skladištenje, prijevoz i povrat. Informacijska tehnologija predstavlja

osnovnu poveznicu logističkih procesa i omogućuje kontinuiranu komunikaciju u

stvarnom vremenu, neophodnu za potpunu integraciju poslovnih procesa unutar logističkog

lanca34

.

34

Jujnović I., Utjecaj informacijske tehnologije na integraciju logističkih procesa, Ekonomski fakultet Zagreb,

Zagreb, 2010.

54

4.1. Distribucijska logistika i logističkui lanci

U konstatiranju informacijskih tehnologija, vrlo se često susrećemo sa pojmom

distribucijskog lanca pa će se stoga u nastavku teksta konstatirati o funkcioniranju istih.

Kako bi bila učinkovita, suvremena logistika zahtijeva suradnju i komunikaciju

logističkih procesa. Informacijska tehnologija predstavlja osnovnu poveznicu svih procesa

logističkog lanca i omogućava kontinuiranu komunikaciju u stvarnom vremenu. Samim

time je postala osnovna tehnologija koja osigurava učinkovit tok proizvoda, usluga i

informacija kroz logistički lanac. Integracija u logistici prvenstveno se odnosi na fizičke

karakteristike infrastrukture, suprastrukture i supstrata. Za uvođenje zajedničkih

logističkih standarda bilo je potrebno dugo vremena, a ključnu ulogu su odigrale

razvijene zemlje. Financijskom moći i željom za razvojem nametnule su nove standarde

i tehnologije. Njihov daljnji razvoj ovisit će o unifikaciji i integraciji logističkih procesa

temeljenih na informacijskoj tehnologiji35

. Osnovni čimbenik uspješnosti i učinkovitosti

logističkih lanaca je suradnja i zajedničko djelovanje među pojedinim sudionicima. To

dovodi do neophodne sinkronizacije među aktivnostima u logističkom lancu. Ovakva

razina koordinacije odnosi se na integraciju logističkog lanca.

Distribucijska logistika kao znanosti i distribucijska logistika kao aktivnost je

odgovarajuća sinteza znanosti i aktivnosti pojma „logistika“ i pojma „distribucija“.

Suvremena distribucijska logistika integrira interdisciplinarna i multidisciplinarna znanja i

brojne tercijarne aktivnosti u složeniji, zahtjevniji, dinamičniji i sofisticiraniji sustav nego što

su pojedinačno pojmovi distribucijski kanala i fizičke distribucije. Distribucijska logistika po

svim svojim značajkama participira u općoj logistiki s oko 50%, a u općoj distribuciji s oko

70%36

.

Bez distribucijske logistike ne bi mogli funkcionirati sustavi proizvodnje, raspodjele,

razmjene i potrošnje, stoga ova logistika ima ulogu u svim sektorima opće logistike, odnosno

u svim aktivnostima. Prema tome se može zaključiti da distribucijska logistika predstavlja

temeljni input u sve procese svih vrsta logističke industrije. U pravilu, to znači da

distribucijska logistika znatno participira u vrijednosti svakoga logističkoga proizvoda, ali i

materijalnog proizvoda.

35

Ibidem 36

http://www.scribd.com/azemina_osmanspahic/d/56405125/1-TEMA-7-DISTRIBUCIJSKO-

LOGISTI%C4%8CKI-SUSTAVI (23.3.2013.)

55

Distribucijska logistika je specifična tercijarna logistika koja pomoću odgovarajućih

elemenata proizvodi distribucijsko-logističke proizvode. Drugim riječima moglo bi se reći da

distribucijska logistika kao znanost i aktivnost omogućuje organiziranje, upravljanje,

operacionaliziranje, kontroliranje, racionaliziranje i distribuiranje robnih tokova od

proizvođača, a ponekad i od sirovinske baze do krajnjih potrošača, odnosno korisnika.

U distribucijsko logističkoj industrji primarno mjesto zauzimaju transportni i logistički

lanci, logističko distribucijski lanci te transportne i logističke mreže u čije su funkcioniranje

uključene brojne logističke djelatnosti i brojni logistički subjekti. U takvim izrazito složenim

procesima nije jednostavno dizajnirati, operacionalizirati i optimalizirati logističke lance,

logističko distribucijske lance te logističke mreže. Naročito je to složeno i zahtjevno u

globalnim i megalogističkim sustavima. Prilikom osmišljavanja distribucijsko logističke

industrije treba imati na umu i činjenicu da takvi procesi moraju zadovoljiti veoma složene

referencije svih djelatnosti u primarnim, sekundarnim, tercijarnim, kvartnim i kvantnim

logističkim sustavima.

4.2. Pojam i značajke transportnog lanca

Izraz lanac ima mnogobrojna značenja, međutim u principu sve se svodi na to da je to

niz spojenih karika u neku cjelinu. Za razliku od lanca, transport ili prijevoz znači

premještanje tereta, putnika ili životinja s jednog na drugo mjesto svladavajući pritom

prostorne i vremenske dimenzije. U procesu proizvodnje transportne usluge sudjeluju

najmanje tri sudionika: pošiljatelj, prijevoznik i primatelj.

Definicija pojma transportnog lanca glasila bi: transportni lanac je organizacijski,

vremenski i tehničko-tehnološki sinkronizirana operacija otpreme, transporta, prekrcaja,

skladištenja i isporuke konkretne robe, kojim se osigurava kvaliteta, efikasnost i optimalan

protok robe od proizvođača do potrošača.

Transportni lanac je skup tehničkih, tehnoloških, organizacijskih, prostorno i

vremenski sinkroniziranih operacija (npr. pakiranja, signiranja, vaganja, brojenja,

okrupnjavanja, ukrcaja-utovara, iskrcaja-istovara, prekrcaja-pretovara, skladištenja,

primopredaje robe ... ) u vezi s prijevozom određene robe koje osiguravaju brz, siguran i

racionalan (tj. optimalan) protok robe od sirovinske baze do potrošača.

56

Transportna sredstva za realizaciju transportnog lanca su: prijevozna sredstva, uređaji,

strojevi, postrojenja, prekrcajna mehanizacija, skladišta, robno-transportni centri, terminali,

informacijski-upravljački uređaji i slično.

Svaku kariku u transportnom lancu predstavlja jedan aktivni sudionik u procesu

proizvodnje transportnih proizvoda ( pošiljatelj, prijevoznik, skladištar, slagač, primatelj). Sve

te karike u transportnim lancima imaju svoj posebni interes koji ih povezuje u transportnim

pothvatima.

Transportni lanci mogu imati različiti broj karika pa ih prema tome dijelimo na:

- kratke lance ( do pet karika, javljaju se u konvencionalnom transportu)

- dugački lanci (6-10 karika, javljaju se u kombiniranim i multimodalnim

transportima)

- veoma dugački lanci ( 11-20 karika, prakticiraju se u kombiniranim i

multimodalnim transportnim pothvatima)

- megatransportni lanci ( imaju više od 21 kariku, javljaju se u megamodalnim

transportnim pothvatima)

Karike transportnih lanaca ovise o veličini i važnosti pojedinog sudionika u lanci te

se prema tome dijele male,srednje, velike i megakarike. Također te karike mogu biti povezane

čvrsto ili labavo. Karike su čvrsto povezane kada između poslovnih partnera postoje čvrste

veze temeljene savezima i zajedničkim interesima dok kod labavih karika nema dugoročnih

zajedničkih ciljeva.

Karikama u transportnim lancima koordiniraju operatori transportnih pothvata,

najčešće su to međunarodni špediteri, specijalisti za organizaciju otpreme, dopreme i provoza

robe u međunarodnom prometu i razmjeni.

U kreiranju transportnih lanaca treba voditi računa o mnogobrojnim čimbenicima:37

- o broju i vrsti karika

- o predmetima transportiranja

- o transportnim tehnologijama

- o geografskom položaju otpremnih i odredišnog mjesta

- o transportnoj infra i suprastrukturi

- o političkoj situaciji na putovima transporta

- o kvaliteti, brzini i troškovima otpreme i dopreme

37

Zelenika R., Međunarodna logistička špedicija, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka 2005.

57

- o transportno-pravnim aktima, posebice o konvencijama koje uređuju odnose između

pravnih subjekata u transportnim pothvatima

U transportnim lancima bitno je izabrati najbolje karike. Slabe karike ne bi ni smjele

postojati jer zbog takvih karika transportni lanci pucaju i proizvode rizike sa štetnim

posljedicama. Operatori transportnih lanaca pri izboru karike moraju postupati s

profesionalnom pažnjom kako bi izabrali najkvalitetniju kariku

4.3. Logistički lanci

Logistički lanac je skup, odnosno niz međusobno povezanih karika, odnosno

logističkih partnera i logističkih aktivnih sudionika koji omogućavaju brze, sigurne i

racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda.38

Logistički lanac obuhvaća sve sudionike i procese, od izvora sirovina do krajnjeg

potrošača. Osim proizvođača i potrošača logističke lance čine sve funkcije koje su potrebne

da se zadovolje zahtjevi korisnika (transport, skladištenje, trgovina na veliko, trgovina na

malo). Jedno od najznačajnijih pitanja svakoga logističkoga lanca jest dizajniranje optimalnog

oblika i strukture na nacionalnom, regionalnom i/ili globalnom prostoru. Temeljno pitanje

efikasnosti logističkog lanca, kao i maksimalizacije procesa ostvarenja zadanih ciljeva unutar

logističkoga lanca leži u odluci o determiniranju odgovarajuće prostorne konfiguracije.

Prigodom definiranja prostorne konfiguracije logističkog lanca potrebno je razmotriti

dva aspekta:

§ stupanj centralizacije ili geografske koncentracije funkcija

§ stupanj koordinacije disperziranih aktivnosti

Tako se primjerice proizvodnja može organizirati na samo jednom mjestu s kojega će

se opslužiti cjelokupno svjetsko tržište ili tako da se osnuju različiti proizvodni pogoni koji će

opsluživati svako pojedino lokalno tržište. Koncentracija omogućuje učinke ekonomije

obujma, uporabu visoko specijaliziranih znanja i sposobnosti, kontroliranje perfomanci diljem

svijeta. Disperzirana konfiguracija logističkog lanca omogućuje bolji kontakt s tržištem, veću

sposobnost reagiranja na tržišne zahtjeve i potrebe potrošača. Disperziranost aktivnosti

logističkog lanca omogućuje mu veću stratešku fleksibilnost, pribavljanje resursa s pogodnijih

38

Zelenika R., Logističk sustav, Ekonomski faklultet u Rijeci, Rijeka, 2005.

58

lokacija, smanjenje zalihe, manji broj skladišta, bržu isporuku. Upravljanje logističkim

lancima funkcionira na pravi način kada svaki sudionik logističkog lanca vodi računa o tome

kako njegove akcije utječu na druge sudionike i na logistički lanac u cjelini. Svaka faza

logističkog lanca (nabava, proizvodnja, distribucija...) ima brojne i različite vlasnike koji u

želji da maksimaliziraju vlastitu dobit dovode do sukoba ciljeva različitih sudionika

logističkog lanca.

Najvažnije znakovitosti logističkih lanaca čine:

· sve karike koje sudjeluju u procesu proizvodnje logističkih proizvoda;

· s obzirom na broj karika logističke lance dijelimo kratke, dugačke, veoma dugačke i

megalogističke lance;

· karike u logističkim lancima mogu biti male (manji dobavljač), srednje karike

(maloprodavatelj), velike karike (veleprodavatelj), i megalogističke karike (robno

distribucijski centar). Veličinu karika određuje važnost i veličina pojedinog

logističkog subjekta;

· karike u logističkim lancima mogu biti povezane čvrsto ili labavo;

· karikama može koordinirati jedan ili više operatera (poduzetnika, špeditera,

distributera, agenata);

· sve karike trebale bi biti približno jednako čvrste, postojane, organizirane;

· u kreiranju logističkih lanaca treba voditi računa o mnogobrojnim čimbenicima (broju

i vrsti karika, predmetima distribucije, načinima manipuliranja, transportiranja i

distribuiranja…)

· između svih karika treba primjereno uređivati pravne odnose

· znanja, aktivnosti, kapaciteti i sposobnosti svih karika moraju se koordinirati da bi

omogućavali brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih proizvoda;

· logističke lance treba izučavati i implementirati u visookosoficiranoj logističkoj

industriji kojoj je temeljna misija brza, sigurna i racionalna proizvodnja logističkih

proizvoda;

· na temelju različitih subjekata kao karika logističkih lanaca, pravno-ekonomskim

odnosima između logističkih karika i prostorno – vremenskim dimenzijama logističke

distribucije mogu se dizajnirati hipotetički univerzalni logistički lanci različitih

modaliteta

59

U operacionalizaciji procesa proizvodnje u logističkih proizvoda u logističkim lancima

treba imati na umu39

:

1. Vlasničke tokove , u logističkim lancima vlasništvo materijalnih dobara može se više

puta prenositi s jednog na drugi logistički subjekt (dobavljač/ proizvođač, proizvođač/

kupac, prodavatelj/ robno trgovinski centar)

2. Informacijske tokove, bez njih nije moguće učinkovito komuniciranje i racionalna

proizvodnja logističkih proizvoda

3. Financijske tokove, svaki poslovni odnos između karika lanca implicira i

odgovarajuće ekonomske odnose, financijski su učinci , u pravilu , motiv stvaranja i

funkcioniranja logističkih lanaca

4. Materijalni tokovi, podrazumijeva robne tokove od sirovinske baze do potrošača

5. Logističko - distributivni tokovi, ljudski logistički kapital je temeljni i najvažniji

potencijal i resurs u svakom logističkom lancu, a njega čine logistički operatori,

logistički poduzetnici, distributeri i agenti. bez njihovog sudjelovanja u logističkim

lancima takvi lanci ne mogu se dizajnirati, ne mogu optimalno funkcionirati, ne mogu

biti fleksibilni te ne mogu omogućavati brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje

logističkih proizvoda

Logistički se lanci mogu dizajnirati u gotovo svakome logističkome, makro i mikro

sustavu, na primjer mogu o to biti logistički lanci u trgovinskom sustavu, skladišnom sustavu,

distribucijskom sustavu… U funkcioniranju megalogističkih lanaca uvijek posebnu važnost

imaju megalogistički operatori, a to su najčešće megalogistički špediteri.

4.4. Međuodnos transportnih i logističkih lanaca

Svladavanje prostornih i vremenskih dimenzija u kupoprodaji, prijevozu, distribuciji

materijalnih dobara između mjesta proizvodnje i potrošnje materijalnih dobara nije moguće

bez postojanja transportnih i logističkih lanaca. Transportni lanci su bitna sastavnica

logističkih lanaca i oni ne mogu funkcionirati bez transportnih lanaca, što međutim, u

39

Ibidem

60

obrnutom slučaju ne vrijedi, u praksi transportni i logistički lanci funkcioniraju u stalnoj

interakcijskoj sprezi, oni su kompatibilni, komplementarni, međusobno povezani, njihove

misije se isprepleću, karike logističkih lanaca mogu biti glavne ili pomoćne karike

transportnih lanaca. Unatoč svemu tome logistički i transportni lanci nisu sinonima, svaki od

njih ima svoja vlastita načela, pravna pravila, misiju , zadaće, poslove, tehnike i tehnologije.

Razlike između transportnih i logističkih lanaca vide se u tome što transportni lanci

omogućavaju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje transportnih proizvoda dok

logistički lanci to omogućuju za logističke proizvode. Procesi proizvodnje transportnih usluga

odnose se na fizički prijenos, dok se procesi proizvodnje logističkih proizvoda odnose na

razne aktivnosti kojima se povezuju svi djelomični procesi (vele i malo trgovina, distribucije,

skladištenja) pri svladavanju prostora i vremena od mjesta isporuke do mjesta primitka, s

ciljem da uz minimalno uložene potencijale i resurse se maksimalno zadovolje zahtjevi

kupaca, korisnika i potrošača.

Poslovi među logističkim subjektima u logističkim lancima urešeni su različitim

granskim pravima (pomorskim, cestovnim, željezničkim pravom…), dok su pravni odnosi

subjekata u transportnim lancima granskim pravilima prometnog prava. Također znanja i

vještine menadžera i ostalih stručnjaka koji sudjeluju u proizvodnji logističkih proizvoda veći

su i zahtjevniji nego menadžera i stručnjaka koji sudjeluju u procesu proizvodnje transportnih

proizvoda.

61

5. Zaključak

Na današnjem stupnju razvoja znanosti i tehnologije, općenito, posebice logistike kao

znanosti i logistike kao aktivnosti, može se reći da su logistički centri jedan od ključnih

čimbenika sustava koji omogućuje brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje logističkih

proizvoda. Logistički centar je pojam koji je najprisutniji i koristi se za sve centre, odnosno

terminale koji kao osnovnu djelatnost imaju skup logističkih aktivnosti.

Logistički centri ujedno predstavljaju jednu od najbitnijih komponenti logističkih

mreža. Bitno je naglasiti kako se logistički centri razlikuju po makro i mikro lokacijskom

položaju,strukturi funkcija i podsistema, stupnju razvijenosti, organizaciji i tehnologiji, ali je

svima zajedničko da objedinjuju različite podsisteme i pružaju kompleksne logističke usluge.

Suvremeni logistički centri su transportnim i prometnim infrastrukturnim objektima

dobro povezani sa svim aktivnim sudionicima logističkih makro, mikro sustava i inih

gravitacijskih područja. Svaki sustav i svaka djelatnost unutar logističkoga centra ima svoje

organizacijske i poslovne specifičnosti koje treba funkcionalno učiniti kompatibilnim i

komplementarnim s drugim sustavima i aktivnostima dotičnoga centra kao sustava višega

reda.

Informatizacija, odnosno informacijske tehnologije predstavljaju konstantan napredak

u logističkom poslovanju. Iako je njihova velika pojava započela 80-ih godina prošlog

stoljeća, ipak smo svjesni kako se modernizacija vrši gotovo da svakodnevnoj razini. Stalne

tehničko-tehnološke promjene dovode logističke lance i mreže do stalnog moderniziranja i

promjena koje su se do sada pokazale efikasnima i pozitivnima. No, naravno svaka medalja

ima dvije strane pa je tako i ovdje slučaj. Informacijske su tehnologije vrlo skup sustav koji

se, kako je prethodno rečeno, konstantno mijenja i nadograđuje, a svaka ta promjena dodatna

je investicija logističkog poslovanja. Mnoga poduzeća iz tog se razloga vrlo dugo znaju

zadržavati na istim materijalnim i nematerijalnim komponentama koje se nakon nekog

vremena već satraju zastarjelima. Neizbježne su stalne nadogradnje i praćenje svjetskih

trendova ukoliko se želi zadržati konkurentnost i uspješnost poslovanja u čitavom

distribucijskom procesu, odnosno distribucijskoj logistici.

62

Popis literature

Knjige:

1. Brumec J. (1997.); Strateško planiranje ITS-a, Varaždin, FOI

2. Čerić V. (2002.): Informacijska tehnologija i poslovanje; Zagreb; Informacijska

tehnologija u poslovanju

3. Joilić N. (2006.); Logistika i ITS, Zagreb, Fakultet prometnih znanosti, Sveučilište u

Zagrebu

4. Novak S. (2010.); Informacijske tehnologije, Čakovec, Letis d.o.o.

5. Panian, Ž. (2000.); Elektroničko trgovanje, Zagreb, Sinergija Zagreb

6. Vukčević, M. (2008.); Poslovna logistika u pomorstvu i transportu, Fakultet za

pomorstvo Kotor, Kotor

7. Zelenika R.(2005.): Logistički sustavi, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka

8. Zelenika R., Pupovac D. (2005.): Menadžment logističkih sustava, Ekonomski fakultet u

Rijeci, Rijeka

Časopisi:

9. Dundović Č., Kolanović I., Poletan T.: Implementacija informacijsko- komunikacijskih

tehnologija u lukama; Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 115-119

10. Jugović A., Lončar S., Perić-Hadžić A. (2010.); Primjena elektroničkoga poslovanja na

upravljanje morskim lukama Republike Hrvatske ; Ekonomski pregled, 61 (5-6), 271-292

11. Zelenika R., Pavlić H.: Multimodalne logističke mreže, Pomorski zbornik 42 (2004)1

Internet izvori:

12. http://www.scribd.com/doc/76430597/Seminar-Ski-Rad-Logisticki-Centri, (20.02.2013)

13. http://www.intuit.hr/consulting.php (18.2.2013.)

14. www.its-croatia.hr (18.2.2013.)

15. http://www.optimit.hr/edi (19.2.2013.)

63

6. Popis ilustracija

Slika 1. Struktura logističkog centra kao sustava ....................................................................... 8

Slika 2. Logistički centri kao mjesta konsolidacije robnih tokova .......................................... 11

Slika 3. Konsolidacija tokova bez logističkog centra .............................................................. 11

Slika 4. Elementi logističkih mreža .......................................................................................... 13

Slika 5. Konvencionalna logistička mreža ................................................................................. 1

Slika 6. Multimodalne logističke mreže ..................................................................................... 1

Slika 7. Mikrologističke mreže .................................................................................................. 1

Slika 8. Makrologističke mreže .................................................................................................. 1

Slika 9. Globalnologistička mreža ............................................................................................. 1

Slika 10. Megalogističke mreže ............................................................................................... 32

Slika 11:Informacijske tehnologije i poslovanje ...................................................................... 39

Slika 12: Temeljna značenja termina ITS ................................................................................ 41

Slika 13: Središnja uloga EDI-a u transportnom poslovanju ................................................... 43

Slika 14: EDI lanac .................................................................................................................. 44

Slika 15: Komponente i funkcije informacijsko-logističkih sustava ....................................... 51

(Primjer sadržaja "Izjave" koju potpisanu student "stavlja" na kraju teksta

diplomskog rada iza "Literature", "Popisa ilustracija" i "Priloga".)

64

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom LOGISTIČKI CENTRI I

INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE izradila samostalno pod voditeljstvom dr. sc.

HERI BEZIĆA. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog

rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe

spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama.

Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Lorena Paladin