EBU ALA EL-MEVDUDI

LJUDSKA PRAVA U ISLAMU

S engleskog preveo

Elvir Duranovi

Bugojno 2015. godine

1

Predgovor

ovjek se raa slobodan, ali je neprestano u okovima,

ovaj paradoks istinit je u dvadesetom stoljeu, kao to je bio

istinit u osamnaestom i ranijim stoljeima. Svi pokuaji da se

pitanje ljudskih prava rijei unutar istog sekularizma su

nakon nekog vremena propali. S jedne strane stanje se u

savremenom svijetu poboljalo, naprimjer, ostvaren je

odreeni napredak u voenju dravnih poslova. Meutim, s

druge strane, situacija se znaajno pogorala. Nakon niza

totalizama i despotizama, koji su u nekim dijelovima svijeta

u dananje vrijeme mnogo snaniji nego to su bili u

prolosti, nova prijetnja ljudskoj slobodi i dostojanstvu

narasta s formiranjem modernog tehnolokog drutva. Stoga

je ponovna valorizacija osnova na kojima poiva cijeli

koncept ljudskih prava danas potrebniji nego ikada prije.

Mevlana Ebu Ala El-Mevdudi, jedan od najveih islamskih

uenjaka ije ideje imaju jak uticaj na stavove i miljenje

ljudi irom svijeta, istraio je problem ljudskih prava

koristei izvore islama: Kuran i Sunnet.

2

Djelo Ljudska prava u islamu predstavlja engleski

prijevod predavanja koja je Mevlana Ebu Ala El-Mevdudi

odrao na poziv Civic Rights and Liberties Foruma u

Lahoreu, Pakistan, 16. novembra 1975. godine. Da bi se

diskusija o ljudskim pravima smjestila u pravi kontekst, u

prvo poglavlje knjige ukljueno je ranije predavanje

Mevlana Ebu Ala El-Mevdudija o politikom sistemu u

islamu. Ova dva predavanja zajedno omoguit e cijenjenom

itaocu da shvati osnovnu ideju islamskog politikog sistema

i koncept ljudskih prava u islamu.

Prvo poglavlje na engleski jezik preveo je dolje

potpisani dok je predavanje jo trajalo. Ostala poglavlja

preveo je prof. Ahmed Said Khan, direktor El-Kanemi

College of Islamic Theology, Maidugri, Nigeria. Recenziju i

korekturu cjelokupnog posljednjeg predavanja i prijevod

arapskih tekstova iz Kurana i Sunneta na engleski jezik

uradio je M. M. Ahsan. Prijevod i urednitvo knjige uraeno

je pod pokroviteljstvom Islamske fondacije, a knjiga je

tampana u izdanju Islamskog vijea Europe i Univeziteta

Kralj Abdul-Aziz povodom sveanosti Svijet islama.

Zahvaljujemo se gosp. Salemu Azzamu, generalnom

3

sekretaru Islamskog vijea Europe, i dr. Abdullahu Nasifu,

generalnom sekretaru Univerziteta Kralj Abdul-Aziz, na

podrci i pomoi. Takoer smo zahvalni gospoi P.R. Philips

za korisne savjete dok je knjiga bila u rukopisu.

Islamska fondacija, Leiester

01. juna 1976. godine

02. dumadel-uhra 1396. godine

Khurshid Ahmad

4

5

PRVO POGLAVLJE

POLITIKI SISTEM U ISLAMU

Politiki sistem u islamu bazira se na tri osnovna

principa: tewhid (Jednoa Boga), risalet (poslanstvo) i

hilafet (namjesnitvo).1 Veoma je teko procijeniti razliite

aspekte islamske politike bez potpunog razumijevanja ova tri

principa. Stoga u ih na poetku ukratko objasniti.

Tewhid znai da nema drugog Boga osim Uzvienog

Allaha, Stvoritelja, Odravatelja i Gospodara cjelokupnog

svemira i svega to u njemu postoji. On je suvereni Vladar,

samo On ima pravo da nareuje i zabranjuje i samo se

Njemu i iskljuivo Njemu ibadet ini. ivot u svim svojim

oblicima, ovjekovi fiziki organi i dijelovi tijela, oita

kontrola koju ima nad gotovo svim segmentima u svom

ivotu, te stvari same po sebi, nita od toga mi nismo stvorili.

Sve je to u cjelosti od Allaha, d.. Dakle, nije na nama da

odredimo cilj i svrhu sopstvenog postojanja ili da

1Ovo je prijevod predavanja koje je autor odrao na Radio Pakistanu u

Lahoreu 20. januara 1948. godine. Tekst je neznatno prepravljen.

(Urednik)

6

uspostavimo granice sopstvene vlasti, niti neko drugi ima

pravo da to uini umjesto nas. Ovo pravo pripada iskljuivo

Allahu, d.., naem Stvoritelju Koji nas je obdario fizikim

i psihikim sposobnostima i osigurao nam sve stvari

potrebne za ivot. Naelo Boije Jednoe potpuno negira

koncept pravne i politike nezavisnosti ljudskih bia. Ne

postoji osoba, porodica, kasta ili rasa koja se moe izdignuti

iznad Allaha, d.. Jedini Vladar je Allah, d.., i Njegove

naredbe su zakon u islamu.

Risalet, ili Poslanstvo je medij kroz koji se realizuje

Boiji zakon. Dvije kljune stvari darovane su nam kroz

poslanstvo:

a) Kuran, Knjiga koja sadri Boiji zakon i

b) Sunnet, autoritativna interpretacija i pojanjenje Boije

Knjige od strane Allahovog Poslanika, a.s.

Opi principi na kojima se bazira sistem ljudskog ivota

objavljeni su u Kuranu. Uz to, Allahov Poslanik, a.s., je

takoer, u skladu s intencijama Boije Knjige, linim

primjerom objasnio model islamskog naina ivota.

Kombinacija ova dva elementa naziva se erijat.

7

Razmotrimo sada hilafet, odnosno zastupnitvo. Shodno

islamskom uenju, stvarna pozicija i mjesto ovjeka na

Zemlji jeste uloga zastupnika Boijeg, jer je Allah, d..,

ovjeku podario sve blagodati koje je duan koristiti unutar

Boijih granica. To je slino ovjeku koji je unajmio nekog

da vodi brigu o njegovim nekretninama. U tom sluaju

potrebno je potovati slijedea pravila:

a) Vi ste i dalje vlasnik nekretnine, a ne onaj ko upravlja

njom u vae ime.

b) Upravitelj je duan vaom imovinom raspolagati u

skladu s vaim uputama i nalozima.

c) Svoje ovlasti u vezi s vaom imovinom on moe

koristiti samo unutar granica koje ste vi uspostavili.

d) Upravom nad vaom imovinom on izvrava vau

volju, a ne svoju.

Ova etiri pravila neodvojiva su od koncepta

namjesnitva i ovjek ih se odmah prisjeti im se spomene

rije namjesnitvo. Ako neki namjesnik ne postupa u skladu

s uspostavljenim pravilima, bit e optuen za zloupotrebu

ovlasti i s njim e biti raskinut ugovor o namjesnitvu. Na

takav nain se, zapravo, u islamu tumai ovjekovo

8

namjesnitvo na Zemlji. Drava, ije se drutveno ureenje

temelji na ovoj politikoj teoriji, u stvari je halifet pod

Boijim suverenitetom i morat e ispuniti Boiju volju,

izvravajui od Boga propisane naredbe, unutar od Boga

uspostavljenih granica.

Demokratija u islamu

Gornjim objanjenjem termina hilafet jasno je

naznaeno da nikakva osoba, dinastija i klasa ne moe biti

iskljuivi halifa, ve je autoritet hilafeta dodijeljen svim

ljudima i drutvenoj zajednici u cjelini koja je spremna

ispuniti uvjete namjesnitva nakon to je pristala na tewhid i

risalet. Takvo drutvo duno je preuzeti odgovornost

namjesnitva i svaka njena individua dijeli taj, od Boga

darovani, hilafet. To je ujedno i taka od koje poinje

demokratija u islamu. Sve osobe u islamskom drutvu

uivaju pravo i ovlasti Boijeg halifeta i u tom pogledu nema

nikakve razlike meu njima. Niko nema prednost nad

drugim, niti moe liiti bilo koga njegovih prava i ovlasti.

Dravne slube bit e ustanovljene shodno volji svih

graana, a ovlasti drave smatrat e se proirenim ovlastima

9

koje su graani prenijeli na nju. Graanski izbori odluujui

su faktor za formiranje dravne vlade koja e, pak, poslove

voditi u skladu s eljama graana. Ko dobije povjerenje

graana, treba preuzeti dunost i obavezu halifeta obnaati

na dobrobit svih, a kada izgubi povjerenje glasaa, nuno je

da odstupi s vlasti. U tom smislu, politiki sistem u islamu je

savreni primjer demokratije, odnosno primjer onog to bi

demokratija trebala biti po sebi. Demokratija se, dakle, u

islamu temelji na narodnom namjesnitvu (hilafet), dok se na

Zapadu demokratija zasniva na narodnom suverenitetu. To je

kljuna razlika izmeu ova dva koncepta. U zapadnoj

demokratiji ljudi su suvereni, dok je prema islamskom

uenju samo Bog suveren, a ljudi su Njegovi namjesnici ili

zastupnici na Zemlji. Prema prvom konceptu ljudi donose

svoje zakone, prema drugom ljudi su duni potovati zakone

koje je preko Svojih poslanika, a.s., objavio Uzvieni Bog,

d.. Dravna vlada obavezuje se, prema zapadnjakom

konceptu demokratije, da e ispuniti volju naroda, dok se u

islamu i narod i vlada, koju je narod izabrao, obavezuju da

e ispuniti Boiju volju. Ukratko, zapadna demokratija je

vrsta apsolutne vlasti koja svoju mo koristi na slobodan i

10

nekontroliran nain, dok je islamska demokratija podreena

Boijem zakonu i svoje ovlasti koristi u skladu s Boijim

propisima unutar od Boga uspostavljenih granica.

Svrha islamske drave

asni Kur'an jasno istie da je svrha drave

uspostavljene na tewhidu, risaletu i hilafetu, formiranje,

odravanje i razvoj vrlina i vrijednosti s kojima Stvoritelj

svemira eli obogatiti ljudski ivot, odnosno prevencija i

iskorjenjivanje svih Bogu mrskih zl. Islamska drava nije

namijenjena za dravnu administraciju, niti za provoenje

kolektivne volje bilo koje grupe ljudi. Umjesto toga, islam

pred dravu stavlja visoki ideal za ije se ostvarenje moraju

koristiti sva raspoloiva sredstva. Naravno, radi se o

idealima dobrote, ljepote, moralne istote, prosperiteta i

napretka s kojima Uzvieni Allah, d.., eli ukrasiti ivot

ljudi, te sprjeavanje i suzbijanje svih vrsta eksploatacije,

nepravde i nereda. U skladu s tim, islam precizno detektira

poeljne vrline i nepoeljne devijacije, kako bi drava mogla

11

planirati program za realizaciju drutvenog blagostanja, bilo

kada i bilo gdje.

Islam neprestano insistira na potivanju moralnih naela

u svim podrujima ivota, to znai da i islamska drava

svoju politiku treba bezuvjetno bazirati na pravdi, istini i

potenju, klonei se pri tome prevare, lai i nepravde.

Svejedno, radilo se o odnosima izmeu dravnih dunosnika

i graana, ili o meudravnim poslovima, prednost se uvijek

daje istini i pravdi. Takav koncept namee islamskoj dravi

sline obaveze kao i pojedincu: ispunjavanje ugovor i

obavez; isti standardi za sve ugovorene strane; potivanje

ljudskih prav; svijest o pravima drugih onda kad se oekuje

da oni ispune svoje obaveze; upotreba moi i vlasti za

uspostavljanje reda, a ne za irenje nereda; razumijevanje

dunosti kao svete obaveze i njeno savjesno ispunjavanje;

neprestano podsjeanje da su mo i vlast od Allaha, d..,

darovani da se koriste za opte dobro u uvjerenju kako e se

na drugom svijetu pred Bogom polagati raun za to.

12

Osnovna ljudska prava

Islam nije ograniio ljudska prava i privilegije

geografskim granicama vlastite drave, ve zagovara

univerzalna prava za ovjeanstvo u cjelini, prava koja e se

potivati pod bilo kakvim okolnostima, bez obzira da li je

neka osoba graanin islamske drave, ili ne, odnosno, da li je

mir, ili rat. Ljudska krv je, naprimjer, sveta i ne smije biti

prolivena bez opravdanog razloga. Takoer, nije doputeno

tlaiti ene, djecu, starije, ranjene i bolesne. ast ena i

njihova nevinost moraju se potovati u svim okolnostima.

Gladni moraju biti nahranjeni, nagi odjeveni, a ranjeni i

nastradali zbrinuti, bez obzira da li su graani islamske

drave ili su pripadnici neprijateljske vojske u ratu. Sva

navedena prava i druga o kojima e biti rijei na narednim

stranicama islam garantuje svakom pripadniku ljudskog

roda. ak i pravo na dravljanstvo u islamu nije ogranieno

samo na osobe roene unutar granica sopstvene drave, ve

se to pravo protee na sve muslimane bez obzira gdje su

roeni. Musliman ipso facto2 postaje graanin islamske

2Samim inom.

13

drave onog tenutka kada zakorai na njenu teritoriju s

namjerom da se tu nastani. On ima jednako pravo na

dravljanstvo kao i graani roeni u njoj. Dravljanstvo je,

dakle, zajedniko za sve islamske drave na svijetu i

muslimanu nee trebati paso da bi ulazio ili izlazio iz neke

od njih.3 Islam, takoer, garantuje odreena prava

nemuslimanima u islamskoj dravi. Prema islamskoj

terminologiji nemuslimani u islamskoj dravi nazivaju se

zimijje (tienici), to znai da je islamska drava sklopila

sporazum s njima garantujui im potpunu sigurnost i zatitu.

ivot, imovina i ast nemuslimana trebaju se potovati

identino kao i muslimana. Ne postoje nikakve razlike

izmeu muslimana i nemuslimana u pogledu graanskih i

krivinih zakona. Meutim, islamska drava ne smije se

mijeati u privatni ivot nemuslimana. Oni uivaju punu

slobodu svijesti i uvjerenja i slobodni su izvravati svoje

vjerske obrede kako oni ele. I ne samo to, ve imaju pravo

na lijep i dostojanstven nain kritikovati zakone islamske

drave. Njihova prava u tom smislu nisu niim ograniena, s

3Neki dijelovi rada o kojima je ovdje rije mogu se ostvariti tek kada

islamska drava postigne svoj konani oblik. U meuvremenu, treba uloiti to vie truda i zalaganja da se do toga to prije doe. (Urednik)

14

tim to graanski zakon, kao i muslimani, moraju potovati.

Naravno, sva navedena prava su neopoziva i ne smiju se

uskratiti ni muslimanima ni nemuslimanima, osim ako se oni

dobrovoljno odreknu ugovora o dravljanstvu. Bez obzira

kakve represivne mjere neka neislamska drava provodila

nad muslimanima, islamskoj dravi nije dozvoljeno da se

sveti nemuslimanima svojim dravljanima. ak i kada bi

svi muslimani izvan granica islamske drave bili ubijeni, ni

kap krvi jednog jedinog nemuslimana u islamskoj dravi ne

smije biti prolivena.

Izvrna i zakonodavna vlast

Odgovornost za voenje islamske drave povjerena je

emiru, lideru ije se nadlenosti mogu uporediti s onima koja

ima predsjednik ili premijer u zapadnoj demokratiji. Svi

punoljetni graani, mukarci i ene imaju pravo glasa na

izborima.

Lider islamske drave treba biti bogobojazna osoba s

izrazitim dravnikim sposobnostima koju krasi veliko

znanje, mudrost i razumijevanje duha islama. U obavljanju

15

dravnih poslova lideru e pomagati ura savjetodavno

vijee, ije lanove e takoer birati narod. Naravno, vladar

je duan da se pri donoenju vanih dravnih odluka

savjetuje s lanovima ure. Sve dok uiva povjerenje

graana, vladar moe ostati na svojoj dunosti, ali kad izgubi

to povjerenje, duan je odstupiti s vlasti. Meutim, dok je na

funkciji duan je sprovoditi vlast unutar granica erijata.

Naredbe Allahove, d.., i Njegovog Poslanika, a.s., moraju

biti potovane. Nikakvo zakonodavno tijelo ne moe ih

zamijeniti, niti moe usvojiti zakon suprotan njima. Pitanja

koja nisu obuhvaena erijatskim odredbama rjeavat e ura

i zakonodavno vijee.

Pravosue u islamu nije pod kontrolom izvrne vlasti.

Autoritet sudstva potie direktno iz erijata, a sudije su

odgovorne jedino Bogu. Istina, dravna vlada imenuje

sudiju, ali kad sudija bude postavljen na funkciju, duan je

dijeliti pravdu nepristrasno prema Boijem zakonu. Ni jedan

organ vlasti, ak ni najvii funkcioneri drave nisu iznad

nadlenosti sudstva, i duni su, ako budu pozvani, pojaviti se

na sudu.

16

Graani i njihovi izabrani predstavnici podlijeu istom

zakonu i meu njima ne smije biti nikakve diskriminacije.

Islam se zalae za jednakost, savjesno primjenjujui taj

princip na drutvenoj, ekonomskoj i politikoj ravni.

17

DRUGO POGLAVLJE

LJUDSKA PRAVA ZAPAD I ISLAM

Prije nego to kaemo neto o ljudskim pravima u

islamu, objasnit emo dva kljuna koncepta ljudskih prava:

zapadni i islamski. S jedne strane, to e nam omoguiti da

proavamo ovu temu u pravoj perspektivi, dok emo, s druge

strane, izbjei odreene konfuzije koje inae zamagljuju

takvu diskusiju.

Koncept ljudskih prava na zapadu

Ljudi na Zapadu imaju naviku sve dobre stvari

pripisivati sebi. Oni uporno dokazuju kako cijeli svijet

zahvaljujui njima uiva u tim dobrima, dok ostali narodi

ive u neznanju. Pogledajmo, naprimjer, pitanje ljudskih

prava. Svima je jasno i glasno kazano da koncept osnovnih

ljudskih prava vodi porijeklo od britanske Velike karte

sloboda (Magna Carta) iako je Magna Carta nastala est

stotina godina poslije pojave islama. Istina je da do XVII

stoljea niko nije znao da Magna Carta sadri principe

18

suenja pred porotom, obavezu da se uhapeno lice odmah

privede sudu i kontrolu parlamenta u vezi s uvoenjem novih

poreza. Da su tvorci Magne Carte danas ivi bili bi veoma

iznenaeni kada bi im neko rekao kako njihov dokumenet

sadri sve navedene ideale. Oni nisu imali takvu namjeru,

niti su bili svjesni pomenutih principa koji im se sada

pripisuju. Koliko ja znam, zapadnjaci nemaju nikakav

koncept ljudskih i graanskih prava prije XVII stoljea.

Meutim, ak i nakon XVII stoljea filozofi i pravnici na

Zapadu su samo iznosili ideje, dok se praktini dokaz i

demonstracija ovih principa moe nai tek krajem XVIII

stoljea u proglasima i dravnim ustavima Amerike i

Francuske. Nakon njih i u ustavima drugih drava pojavile

su se odredbe kojima se reguliu osnovna ljudska prava. Ali,

vrlo esto su prava zagarantovana na papiru krena u

stvarnom ivotu. Polovinom XX stoljea Ujedinjene nacije,

koje bi se zgodno i istinski mogle opisati kao Razjedinjene

nacije, su usvojile Univerzalnu Deklaraciju o ljudskim

pravima i Rezoluciju protiv genocida, te formulisali odredbe

za njihovo nadgledanje i primjenu. Meutim, kao to svi

znate, ne postoji niti jedna rezolucija ili odredba Ujedinjenih

19

nacija koja moe biti provedena. One su tek izraz pobonog

nadanja. Ne postoje nikakve sankcije iza njih, nikakva sila,

fizika ili moralna, koja bi garantovala njihovo provoenje.

Uprkos jasno proklamovanim ambicijama rezolucije

Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima bivale su krene i

gaene na razliitim mjestima, dok su Ujedinjeni narodi

igrali ulogu bespomonog posmatraa. Ujedinjeni narodi

jednostavno nisu u poziciji inicirati djelotvornu akciju na

suzbijanju krenja ljudskih prava, ak je i gnusni zloin

genocida izvravan uprkos proklamacijama Ujedinjenih

naroda. U susjednoj dravi Pakistanu deava se genocid nad

muslimanima posljednjih dvadeset i osam godina, ali

Ujedinjeni narodi nemaju ni mo ni snagu da poduzmu i

jedan korak protiv Indije. Ni jedna akcija nije pokrenuta

protiv bilo koje drave koja je kriva za ovaj najozbiljniji i

najodvratniji zloin.

Ljudska prava u islamu

Na samom poetku elim razjasniti da kada govorimo o

ljudskim pravima u islamu, mi ustvari mislimo na prava koja

20

je ljudima dodijelio Allah, d.., te da to nisu prava koja je

priznao neki kralj ili zakonodavna skuptina. Prava priznata

od strane kralja ili zakonodavne skuptine mogu biti ukinuta

na isti nain na koji su donesena. Isti je sluaj i s pravima

koja svojim podanicima priznaju diktatori. Oni ih mogu

dodijeliti kada su zadovoljni, ili ih ukinuti kada da su

nezadovoljni, a mogu ih i otvoreno kriti kad god im je volja.

No, s obzirom da ljudska prava u islamu garantuje Allah,

d.., to znai da nikakva zakonodavna skuptina ni vlada na

Zemlji nema pravo ni ovlast usvojiti amandmane na njih.

Niko nema mo da ih ukine i ogranii.

Osnovna ljudska prava u islamu nisu priznata samo na

papiru i ne slue samo za pokazivanje, a da se u isto vrijeme

u stvarnom ivotu ukidaju i kre. To nije ni filozofski

koncept bez ikakvih sankcija iza sebe. Povelja Ujedinjenih

naroda, razne proklamacije i rezolucije ne mogu se porediti s

pravima koja je Bog odobrio i potvrdio. To je zbog toga to

povelje, rezolucije i deklaracije nisu kod ljudi primjenjive, a

u Boije naredbe vjeruju svi vjernici. One su sastavni dio

islamske vjere. Svaki musliman i svaka vlada koja za sebe

tvrdi da je muslimanska, duna je priznati ih, usvojiti i

21

primijeniti. Ako ih ne bi primijenili, ili ako bi ih poeli

ograniavati, ili ako bi usvojili amandmane na njih, ili ih

promijenili, ili ako bi ih u praksi krili dajui pri tom prazna

obeanja o njihovom potivanju, sustigla bi ih jasna i

nedvosmislena kuranska osuda: A oni koji ne sude prema

onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.4 A

oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su

pravi nasilnici.5 A oni koji ne sude prema onome to je

Allah objavio, oni su pravi grijenici.6 Drugim rijeima,

ako svjetovne vlasti smatraju da su njihove rijei i odredbe

ispravne, a Boije odredbe pogrene, oni su nevjernici.

Odnosno, ako vjeruju da su Boije decizije ispravne, ali ih

oni ne prihvataju, ve primjenjuju sopstvene, tada su oni

grijenici koji rade protiv istine.

Prema tome, svi svjetovni vladari koji za sebe tvrde da

su muslimani, a ipak kre od Bog priznata prava pripadaju

jednoj od ove dvije kategorije: ili su nevjernici, ili su

grijenici. Od Boga garantovana prava trajna su i vjena,

4Kuran, El-Ma'ide, 44. Prijevode kur'anskih ajeta u ovoj knjizi, s

neznatnim izmjenama, crpili smo iz Prevoda Kur'ana rahmetli Besima

Korkuta u izdanju IPA u Zenici iz 1995. godine. 5Kuran, El-Ma'ide, 45. 6Kuran, El-Ma'ide, 47.

22

nisu podlona nikakvim promjenama i modifikacijama, niti

je ostavljen prostor za njihovo mijenjanje i ukidanje.

23

TREE POGLAVLJE

OSNOVNA LJUDSKA PRAVA

Islam propisuje odreena prava ovjeku kao ljudskom

biu. To znai da svaki ovjek, bez obzira da li je dravljanin

ove ili one drave, da li je vjernik ili nevjernik, da li ivi u

gustoj umi ili u pustinji, tj. bez obzira na bilo kakve

okolnosti, posjeduje osnovna ljudska prava, jednostavno

zbog toga to je ljudsko bie. Svaki musliman duan je

uvaavati osnovna ljudska prava i njihovo potivanje shvatiti

kao obavezu koju je u cjelosti duan ispuniti.

1. Pravo na ivot

Prvo i najvanije pravo je pravo na ivot i uvaavanje

ljudskog ivota. Kuran o tome kae: Ne ubijajte onoga

koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to Pravda

zahtjeva.7 to se tie oduzimanja ivota ubici i licu koje ini

nered na Zemlji, odluku o tome moe donijeti samo legalan i

kompetentan sud, a ako je na snazi ratno stanje onda odluku

7Kuran, El-En'am, 151.

24

o smrtnoj kazni moe donijeti jedino legalno uspostavljena

vlast. Niko nema pravo lino oduzeti nekome ivot. Kada

neko ubije neduno ljudsko bie, kao da je sve ljude

poubijao. Kuran asni propisuje: Ako neko ubije nekog ko

nije ubio nikog, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao

da je sve ljude poubijao.8

Ovdje je takoer bitno napomenuti da se samoubistvo ne

razlikuje od ubistva. Allahov Poslanik, a.s., je istakao kako

je ubistvo jedan od najveih grijeha veoma bliskih

politeizmu. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Najtei grijesi su

idolopoklonstvo i ubistvo. U svim kuranskim ajetima i

hadisima Boijeg Poslanika, a.s., o ovoj temi, termin nefs

(osoba) koristi se u openitom znaenju bez bilo kakve

distinkcije ili odvajanja. To znai da ni jedna osoba, bez

obzira kojem narodu, dravi, rasi ili religiji pripadala ne

smije biti ubijena. Naredba se odnosi na sve ljude

podjednako. Destrukcija ljudskog ivota je sama po sebi

zabranjena.

Primjetno je da dravni zvaninici kada govore o

ljudskim pravima, ako su ih uopte pomenuli u ustavima,

8Kuran, El-Ma'ide, 32.

25

impliciraju kako se ta prava odnose samo na njihove

sugraane, jer su ustavi koncipirani tako da tite samo

odreene kategorije ljudi. Historija je prepuna takvih

primjera. U Australiji su domoroci bili proganjani i ubijani

poput ivotinja. Slino se desilo i u Sjevernoj Americi gdje

je domorodaka populacija bila sistematski unitavana, a oni

koji su uspjeli preivjeti genocid zatvarani su u posebna

podruja pod nazivom rezervati. Bijelci su takoer prodrli

duboko u Afriku gdje su ljude lovili kao divlje zvijeri.

Navedeni primjeri idu ka tome da dokau kako u to doba

meu bijelcima nije bilo respekta prema ljudskom ivotu, a

ako ga je i bilo, to se uglavnom odnosilo na njihove

sunarodnjake ljude njihove rase i boje koe. S druge strane,

islam priznaje prava svim ljudima, pa ak i ako neko pripada

primitivnom i divljem plemenu islam ga tretira kao i svako

drugo ljudsko bie.

2. Pravo na sigurnost i bezbjednost

Neposredno nakon ajeta navedenog u vezi s pravom na

ivot Allah kae: A onaj ko spasi jedan ivot, kao da je sve

26

ljude spasio.9 Ljudski ivot mogue je spasiti na nekoliko

naina. ovjek, bez obzira na njegovu nacionalnost, rasu i

boju koe, moe biti bolestan ili ranjen. Ako zna da mu je

potrebna tvoja pomo, duan si uiniti sve kako bi mu

pomogao u lijeenju bolesti ili rana; ako umire od gladi,

duan si nahraniti ga; ako se davi u vodi ili mu je na neki

drugi nain ugroen ivot, duan si da ga spasi.

Iznenaujue je da i u Talmudu, vjerskoj knjizi idova,

postoji na slian nain koncipirana poruka kao i u Kuranu,

meutim, potpuno razliite forme. Ta poruka glasi: Prema

Svetom pismu, onaj ko ubije jednog idova, kao da je

poubijao sve ljude. A onaj ko zatiti i spasi ivot jednom

idovu, kao da je spasio ivot svim ljudima. U Talmudu se

nalazi i stav da je grijeh pomoi ne-idovu koji se davi. Da li

se to moe nazvati nekim drugim imenom osim rasizmom?

Shodno kur'anskom tekstu, muslimani smatraju svojom

obavezom spaavanje ivota svakog ovjeka, dok, s druge

strane, ako Jevreji uopte smatraju da je potrebno spasiti

neiji ivot, to na osnovu Talmuda, treba biti ivot nekog

idova. Prema ovom stavu, ini se da ljudi koji nisu idovi,

9Kuran, El-Ma'ide, 32.

27

ustvari, nisu dovoljno ljudi kako bi bili dostojni da se zatiti

njihov ivot. U jevrejskoj literaturi postoji koncept pod

nazivom Goyim to znai ne-idov ili paganin. Prema tom

konceptu pagani ne uivaju osnovna ljudska prava. Ljudska

prava su povlastica rezervisana iskljuivo za Djecu Izraela.

Kuran spominje ovo njihovo vjerovanje i citira njihove

rijei: Nama nije grijeh ono to uinimo neukima.10

3. Potivanje asti ena

Islam nareuje da se ast i ednost ene potuju i tite

po svaku cijenu. Prema uenju islama, ast ene je zatiena

bez obzira da li je ona muslimanka ili ne, da li je pronaena

u praumi ili u ratom osvojenom mjestu, da li pripada naem

ili nekom drugom narodu. Musliman je ne smije uvrijediti i

osramotiti i zabranjene su mu bilo kakve neasne radnje s

njom, svejedno da li ona s njim eli initi nemoralo djelo ili

se tome protivila. Kuran jasno poruuje: Ne pribliavajte

se bludu!11 Ova naredba je bezuslovna i openita, to znai

da ni pod kakvim okolnostima nemoral i preljuba nisu

10

Kuran, Ali Imran, 75. 11Kuran, El-Isra, 32.

28

dozvoljeni. Onoga ko to ipak ini oekuje teka kazna. Poto

je nasrtaj na ast i estitost ene zabranjen, musliman koji

potvara nevinu i ednu enu ne moe umai kazni propisanoj

za taj grijeh. Ako izbjegne kaznu na ovom svijetu, ona ga

oekuje na drugom. Ovakav koncept zatite asti ene ne

moe se nai nigdje drugo osim u islamu. Na zapadu je

potrebna ogromna mo, oliena kroz jake policijske snage,

da zatiti njihove kerke od nezajaljive i bestidne pohote

sunarodnjaka. A ako se desi da zapadnjaci okupiraju neko

mjesto, tada je sudbinu lokalnih ena lake zamisliti nego

opisati.12 Meutim, historija muslimana, osim pojedinanih

sluajeva koji su se deavali tu i tamo, je neukaljana i ista

od ovog grijeha prema enama. Nikada se nije desilo da

muslimanske vojske nakon to osvoje odreeno podruje

siluju ene, niti je vlada neke muslimanske drave

dozvoljavala prostituciju. To je jo jedan veliki blagoslov

koji je islam darovao ljudskom rodu.

12

Tanost ove tvrdnje, izmeu ostalog, potvruje i nedavno bestijalno ponaanje zapadnjakih vojnih snaga u Iraku i njihovo seksualno maltretiranje zarobljenih muslimana.

29

4. Pravo na jednake uslove ivota

Govorei o ekonomskim pravima Kuran istie: A u

imecima njihovim je udio i za onoga koji prosi i za onoga

koji ne prosi.13 Ovaj ajet ima kategorino i apsolutno

znaenje. tavie, ajet je objavljen u Meki u kojoj nije bilo

islamskog drutva i gdje su muslimani neprestano dolazili u

kontakt s nevjernicima. Stoga je znaenje ajeta kristalno

jasno: ko trai pomo i ko ivi pritisnut bijedom i

siromatvom, polae pravo na dio imovine i bogatstva

muslimana. Ajet ima openito znaenje, to znai da je

apsolutno nebitno da li je siromah pripadnik naeg naroda ili

ne, da li je na dravljanin ili ne, i da li je nae boje koe, ili

ne. Ako si u mogunosti pomoi, a siromah prosi od tebe,

odnosno ako si saznao da je neko siromaan, ali je ponosan

da prosi, duan si mu pomoi. Bog je u imetku bogatih dao

pravo siromasima, a bogati trebaju biti zahvalni i zadovoljni

to su u mogunosti ispuniti njihova prava.

13Kuran, Ez-Zarijat, 19.

30

5. Pravo na slobodu

Islam je jasno i kategorino zabranio primitivnu praksu

zatvaranja slobodnog ovjeka da bi se od njega napravio rob,

odnosno da bi se prodao u ropstvo. Poslanik islama o tome

nedvosmisleno kae: Tri su kategorije ljudi na koje u se ja

aliti na Sudnjem danu. alit u se na onoga ko slobodnog

ovjeka uini robom, zatim ga proda i potroi pare14 Ove

rijei plemenitog Poslanika, a.s., takoer su openite. One

nisu ograniene na odreeni narod, rasu, dravu i religiju.

Evropljani ponosno izjavljuju da su oni ukinuli ropstvo u

svijetu, iako su to uspjeli tek polovinom XIX stoljea. Prije

toga zapadnjaci su vrili masovne prepade irom Afrike

porobljavajui lokalno stanovnitvo koje su kasnije kao

besplatnu radnu snagu transportovali u svoje nove kolonije.

Ovi nesretni ljudi imali su gori tretman od ivotinja. Tu

injenicu potvruju brojne knjige koje su na ovu temu

napisali sami zapadnjaci.

14

El-Buhari i Ibn Made.

31

Trgovina robljem na zapadu

Nakon to su Evropljani okupirali Ameriku i Zapadnu

Indiju uspostavljena je trgovina robljem koja je neprekidno

trajala oko 350 godina. Obale Afrike s kojih su deportovani

crni robovi iz unutranjosti kontinenta postale su poznate

pod imenom Obale robova. Tokom samo jednog stoljea

(1680.-1786.) iz britanskih kolonija u Africi u roblje je

prodano oko 20 miliona ljudi. Saznali smo da je 1790.

godine oko 75 hiljada ljudi uhvaeno i prodano kao robovska

radna snaga u kolonije Britanskog carstva. Brodovi koji su

sluili za transport robova bili su mali i neisti. Ti nesretni

ljudi bili su gurani u unutranjost brodova poput stoke.

Mnogi od njih bili su okovani o drveni strop tako da se

gotovo nisu mogli ni pomaknuti. Nisu imali redovnu i

kvalitetnu ishranu, a ako bi se neko od njih razbolio ili bio

ranjen, nije mogao raunati ni na kakvu medicinsku pomo.

Prema statistikama koje su vodili trgovci robljem, najmanje

20% od ukupnog broja robova nije preivjelo transport od

Afrike do Amerike. Takoer je procijenjeno da ukupan broj

ljudi porobljenih od strane razliitih evropskih nacija u jeku

32

trgovine robljem iznosi najmanje 100 miliona robova.

Navedene podatke zabiljeili su ljudi koji neprestano

osuuju muslimane zbog toga to priznaju instituciju

ropstva. To je isto kao da kriminalac osuuje nevinog

ovjeka.

Pozicija ropstva u islamu

elim se ukratko osvrnuti na poziciju i prirodu ropstva u

islamu. Problem ropstva u Arabiji islam je nastojao rijeiti

tako to je vjernike na razliite naine motivirao na

oslobaanje robova. Dobrovoljno oslobaanje robova

smatrano je za izuzetno vrijedno dobro djelo. Reeno je da

e za oslobaanje roba njegov vlasnik biti osloboen od

dehennemske vatre. Ova vrlo poticajna i ohrabrujua

politika oslobaanja robova rezultirala je velikim uspjehom.

Do kraja perioda Pravednih halifa (661.) svi raniji robovi u

Arabiji bili su osloboeni. Sam Poslanik, a.s., oslobodio je

63 roba; njegova supruga Aia oslobodila je 67 robova;

njegov amida Abbas oslobodio je 70 robova; Abdullah ibn

Omer je podario slobodu 1000 robova; zapanjujui je primjer

33

Abdurrahmana ibn Aufa koji je prvo kupio 30 hiljada

robova, a potom ih sve oslobodio. Slino su postupali i ostali

drugovi Boijeg Poslanika, a.s., oslobaajui veliki broj

robova. Detalji o tome mogu se nai u zbirkama hadisa i

historijskim knjigama koje obrauju taj period. Na taj nain

je u Arabiji za vrlo kratko vrijeme (34 godine) rijeen

problem ropstva. Nakon toga jedini oblik ropstva prisutan u

islamskom drutvu bili su ratni zarobljenici. Oni su od strane

muslimanske vlasti zadravani onoliko vremena koliko bi

trebalo da se postigne dogovor o razmjeni ratnih zarobljenika

ili dok neko ne bi platio otkup za njih. Ukoliko ratni

zarobljenici ne bi bili razmijenjeni ili ako ne bi bili

otkupljeni, tada je muslimanska vlada ratne zarobljenike

dodjeljivala vojnicima koji su ih zarobili. To je bio mnogo

humaniji i ispravniji nain rasporeivanja ratnih zarobljenika

od njihovog zatvaranja u koncentracione logore gdje su

tjerani na prisilan rad. Umjesto okrutnog i sramotnog

zatvaranja ratnih zarobljenika u koncentracione logore, islam

je izabrao da ih distribuira meu narod i tako ih ostavi u

kontaktu s obinim ljudima. Onima koji su se brinuli o

ratnim zarobljenicima neprekidno je sugerisano da se lijepo i

34

humano ponaaju prema njima. Kao rezultat takve politike,

mnogi ratni zarobljenici su prigrlili islam, a njihovi potomci

su postali veliki uenjaci, imami, pravnici, tumai Kurana,

dravnici i vojskovoe. Vremenom oni su postali vladari

islamskog svijeta.

Pitanje ratnih zarobljenika u moderno doba rijeeno je

kroz princip njihove razmjene nakon prestanka

neprijateljstava. Ve smo spomenuli da su muslimani

razmjenjivali ratne zarobljenike od poetka svoje ere, kad

god je to bilo mogue i kad god je neprijatelj pristajao na

razmjenu.

Savremeni ratovi takoer su pokazali da, ako je vojska

neke drave potuena do nogu, tada joj se ne ostavlja

mogunost razmjene zarobljenika, jer pobjednici svoje

zatvorenike lako oslobaaju.

Uz to, praksa je pokazala da se ratni zarobljenici

poraene vojske zatvaraju i uvaju na mnogo gori nain od

ropstva. Moe li iko objasniti kakva je bila sudbina hiljada

ratnih zarobljenika koje su Rusi zarobili nakon povlaenja

njemake i japanske armije za vrijeme Drugog svijetskog

rata? Jo uvijek se ne zna ni njihov taan broj. Niko ne zna

35

koliko ih je jo uvijek ivo, niti ko zna koliko ih je umrlo

tokom tekog rada u ruskim koncentracionim i radnim

logorima. Oni su prisiljavani da rade mnogo tee i gore

poslove od onih koje su inili robovi. ak se ni u doba

faraona u drevnom Egiptu za vrijeme izgradnje piramida od

robova nije oekivalo da rade tako surove poslove na kakve

su prisiljavani ratni zarobljenici u Sibiru i drugim zabaenim

regijama Rusije gdje su radili u rudnicima uglja na

temperaturama ispod nule, slabo odjeveni i slabo nahranjeni,

a brutalno tretirani od strane uvara.

6. Pravo na pravednost

Ovo je veoma vano i dragocjeno pravo garantovano

svakom ovjeku kao ljudskom biu. Kuran asni

uspostavlja naelo: Nemojte dozvoliti da vas mrnja koju

prema nekim ljudima osjeate navede da ih napadnete.15

Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima osjeate

nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite,

15Kuran, El-Maide, 2.

36

to je najblie estitosti!16 Naglaavajui pricip pravednosti

Kuran kae: O, vjernici, budite uvijek pravedni!17 Poruka

navedenih ajeta jasna je i nedvosmislena: Muslimani moraju

biti pravedni ne samo prema svojim prijateljima, ve i prema

ljutim neprijateljima.

Pravda kojoj islam poziva svoje pristalice nije

ograniena na nae dravljanine, sugraane, roake,

pripadnike nae rase i lanove muslimanske zajednice, ve je

to univerzalna pravednost za sve ljude svijeta.

Musliman ne smije biti nepravedan. Karakter muslimana

treba biti takav da se ni jedan ovjek ne boji nepravde od

njega. Kur'an poziva muslimane da prema svim ljudima

svijeta postupaju pravedno i nepristrasno.

7. Jednakost ljudskog roda

Islam ne samo da priznaje apsolutnu jednakost ljudskog

roda bez obzira na razlike na boju koe, rasu i nacionalnost,

ve je taj veoma vaan i znaajan princip realizovao u

stvarnom ivotu. Uzvieni Allah, d.., u Kuranu kae: O 16Kuran, El-Maide, 8. 17Kuran, En-Nisa, 135.

37

ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo....18

Drugim rijeima, svi ljudi na svijetu su braa jer svi vode

porijeklo od istog oca i majke. i na narode i plemena vas

dijelimo da biste se upoznali.19 To znai da je raznolikost

ljudskog roda po rasama, narodima, grupama i plemenima

ustanovljena da bi se pripadnici jedne rase ili plemen mogli

susretati, upoznavati i saraivati s pripadnicima druge rase ili

plemena. Razliitost ljudskog roda ne znai da je neki narod

superiorniji od drugog, niti da se pripadnici neke rase trebaju

gledati s podozrenjem, niti se prema njima moe odnositi

kao prema jadnoj i ponienoj rasi uzurpirajui njihova prava.

Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji.20

Drugim rijeima, superiornost nekog ovjeka nad drugim

moe se bazirati jedino na pobonosti i istoti karaktera i

savrenom moralu, a ne na bazi boje koe, rase, jezika i

nacionalnosti. Meutim, ak ni superiornost u pobonosti i

istom moralu ne moe biti povod za ohol i omalovaavajui

odnos prema drugim ljudima. Smatrati se nadmonim u

odnosu na druge ljude je porok koji zasluuje svaki prijekor i

18Kuran, El-Hudurat, 13. 19Kuran, El-Hudurat, 13. 20Kuran, El-Hudurat, 13.

38

ovjek ispunjen bogobojaznou to ne smije initi. Pravedan

ovjek, takoer, ne smije biti priviligovan nad drugim

ljudima, jer je to suprotno jednakosti ljudskog roda i

pravednosti koju on zastupa. S moralne take gledita,

dobroinstvo i vrlina su u svakom sluaju bolji od poroka i

zla. Poslanik, a.s., je to na divan nain objasnio: Arap nema

prednosti nad ne-Arapom, niti ne-Arap ima prednost nad

Arapom. Bijelac nema prednost nad crnim ovjekom, niti

crnac ima prednost nad bijelim ovjekom. Svi ste vi

Ademova djeca, a Adem je stvoren od zemlje.21 Na taj nain

islam je uspostavio jednakost cijelog ljudskog roda

presijecajui korijen diskriminacije temeljene na boji koe,

rasi, jeziku i nacionalnosti. Prema islamskom uenju, Bog je

svakom ovjeku od roenja podario pravo na jednakost.

Shodno tome, ni jedan ovjek ne smije biti obespravljen na

osnovu boje koe, mjesta roenja, rase i naroda kojem

pripada.

Malcolm X, poznati lider afrikih crnaca u Americi,

vodio je ogorenu borbu protiv bijelaca s ciljem ostvarivanja

graanskih prava za svoje crne sunarodnjake. Meutim, kada

21

El-Buhari.

39

je otiao obaviti had, vidio je muslimane razliitih rasa,

jezika i boje koe iz: Azije, Afrike, Evrope i Amerike, kako

nose jednaku odjeu hrlei ka Boijoj kui, Kabi; vidio ih je

kako stoje u jednom safu predani molitvi; vidio je jednakost

meu njima; i tada je shvatio da je to rjeenje problema

rasizma, a ne ono to je on nastojao ostvariti u Americi.

Brojni neislamski mislioci danas priznaju da ni jedna religija

ili ivotna filozofija nisu tako uspjeno rijeili pitanje

rasizma i jednakosti ljudskog roda kao islam.

8. Pravo na saradnju i na nesaradnju

Islam je propisao opi princip najvee vanosti i

univerzalne primjene u ajetu: Potpomaite se u

dobroinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u

grijehu i neprijateljstvu.22 Dakle, ako neki ovek ini

plemenito i dobro djelo on moe oekivati pomo i saradnju

svih muslimana u tom poslu, pa makar se nalazio na

Sjevernom ili na Junom polu. Onaj, pak, ko ini grijeh i

runo djelo, nema pravo i ne moe oekivati pomo od

22Kuran, El-Maide, 2.

40

muslimana pozivajui se na rasu, jezik i nacionalnost.

Muslimanima nije doputeno saraivati s njim. Loa i

nemoralna osoba moe biti i roeni brat, ali ako on nije

dobar, ne moe raunati na pomo i saradnju drugih

muslimana sve dok se ne pokaje i popravi nain ivota. S

druge strane, muslimani e pomoi i saraivati s ovjekom

koji ini dobra i plemenita djela, bez obzira to nisu u

srodstvu s njim sve dok on eli i ini dobro.

41

ETVRTO POGLAVLJE

GRAANSKA PRAVA U ISLAMSKOJ DRAVI

U prethodnim poglavljima govorili smo openito o

ljudskim pravima. Sada bismo eljeli objasniti pitanje

graanskih prava u islamskoj dravi. S obzirom da su ova

prava mnogo ira i obimnija od osnovnih ljudskih prava,

zasluuju poseban osvrt.

1. Sigurnost ivota i imovine

Obraajui se vjernicima za vrijeme Oprosnog hada

Muhammed, a.s., je izmeu ostalog, istakao: Vai ivoti i

imovina su zabranjeni jedni drugima do dana kada ete se

susresti sa svojim Gospodarom na Dan uskrsnua. Uzvieni

Allah, d.., u Kuranu objavljuje: Onome ko namjerno

ubije vjernika kazna e biti Dehennem, u kome e vjeno

ostati; Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklet e ga,

i patnju mu veliku pripremiti.23 O zimiji, nemuslimanu pod

zatitom islamske drave, Vjerovjesnik, a.s., je rekao: Onaj

23Kuran, En-Nisa, 93.

42

ko ubije zimiju nee osjetiti miris Denneta.24 Jedini sluaj

kad islam dozvoljava ubistvo jeste izvrenje pravedne i

pravosnane sudske presude. Prema tome, osoba moe biti

ubijena samo kad je zakoniti sud proglasi krivom i osudi na

smrt. Samo ovlateni sudski organ moe presuditi da li je

egzekucija opravdana ili ne.

U sluaju rata ili pobune, iskljuivo pravedna i pravina

vlast moe odluiti da li je oduzimanje nekome ivota

opravdano ili nije, da li se osoba smatra pobunjenikom ili ne,

te ko je nadlean izrei smrtnu kaznu za poinjeni zloin.

Tako teka i vana odluka ne moe biti preputena

korumpiranom sudu koji je pod uticajem administracije.

Zloini koje uini drava ne mogu, niti se smiju pravdati

Kuranom i Sunnetom u situaciji kad drava bez

ustruavanja ubija svoje graane, javno ili tajno, uz neznatan

izgovor da su se oni protivili njenoj nepravednoj politici ili

da su kritikovali brutalne zloine inicirane od strane

odreenih dravnih organa. Takoer, dravnim interesima ne

moe se pravdati unajmljivanje plaenih ubica, krivih za

grozne meunarodne zloine i ubistva nedunih osoba.

24

El-Buhari i Ebu Davud.

43

injenica da postoje takve dravne vlade je zloin po sebi,

tako da se ni jedna egzekucija koju takva vlada naredi ne

moe nazvati Bil-hakk Kad pravda zahtjeva.

Zajedno sa sigurnou ivota islam podjednako titi

pravo na linu imovinu, o emu smo ranije govorili u vezi s

Poslanikovim, a.s., obraanjem na Oprosnom hadu. Islam

ide tako daleko da u potpunosti zabranjuje oduzimanje line

imovine ako je steena na zakonit nain i ako je, prema

islamskom pravu, dozvoljeno njeno posjedovanje.

Kuran kategoriki nareuje: Ne jedite imovinu jedan

drugog na nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred

sudijama da biste na grijean nain i svjesno dio tue

imovine koristili!25

2. Zatita asti i dostojanstva

Drugo vano pravo garantovano svim graanima jeste

zatita njihove asti i dostojanstva. U ranije pomenutom

obraanju na Oprosnom hadu Poslanik, a.s., nije

muslimanima zabranio samo ubistvo i oduzimanje imovine,

25Kuran, El-Bekare, 188.

44

ve je, takoer, zabranio bilo kakvu povredu njihove asti,

potenja, ednosti i dostojanstva. Kuran je po tom pitanju

kategorian:

O, vjernici,

a) Ne rugajte se jedni drugima!

b) Ne kudite jedni druge!

c) Ne nazivajate runim nadimcima!

d) I ne ogovarajte jedni druge!26

Islamski propis o zatiti asti i ljudskog dostojanstva

superiorniji je i bolji od zapadnog zakona o klevetanju.

Prema islamskom pravu, ako se dokae da je neko skrnavio

ast druge osobe, tada, bez obzira na to da li je rtva u

mogunosti dokazati svoj ugled ili ne, zloinac e u svakom

sluaju biti propisno kanjen. Meutim, po odredbama

zapadnog prava, osoba koja podnosi krivinu prijavu za

klevetu, prvo mora dokazati da je uvaena i javno potovana.

Tokom sasluanja osramoeni je izloen prostakim

napadima, optubama i insinuacijama od strane odbrane tako

da podnosi mnogo ei napad na svoju linost na sudu,

nego to je bila kleveta i uvreda radi koje je uope doao na

26Kuran, El-Hudurat, 11-12.

45

sud! Vrhunac svega je obaveza oklevetanog da dovede

svjedoke koji e na sudu potvrditi kako je on za njih astan i

poten ovjek. Boe, Milosni! Kako se tako nepravedan

zakon moe porediti s Boanskim!? Islam vrijeanje smatra

zlodjelom bez obzira na to da li je optueni asna osoba ili

ne, odnosno, da li nanesena uvreda, u oima javnosti, stvarno

sramoti osobu ili ne. Dovoljno je na sudu dokazati kako je

optueni rekao stvari koje prema zdravom razumu mogu

nanijeti tetu ugledu i asti tuitelja, pa da bude proglaen

krivim za klevetu.

3. Svetost i sigurnost privatnog ivota

Islam garantuje svim graanima pravo na nepovredivost

i sigurnost privatnog ivota. Kuran je po tom pitanju jasan:

Ne uhodite jedni druge!27 Ne ulazite u tue kue dok

doputenje ne dobijete!28 Vjerovjesnik, a.s., je proirio

navedene kuranske odredbe, pa je svojim sljedbenicima

zabranio da ak i u svoje domove ulaze iznenada i tajno.

Musliman je duan na neki nain obavijestiti ukuane o 27Kuran, El-Hudurat, 12. 28Kuran, En-Nur, 27.

46

svom povratku kui kako ne bi svoju majku, sestru ili kerku

vidio u okolnostima u kakvim one ne bi eljele da budu

viene, niti bi on sam elio da ih vidi u takvoj situaciji.

Provirivati u kue drugih ljudi takoer je strogo zabranjeno.

Postoji izreka Boijeg Poslanika, a.s., koji je rekao da, ako

ovjek nae drugog ovjeka kako viri u njegovu kuu, pa ga

kazni na nain da mu povrijedi jedno ili oba oka, radi toga ne

moe biti pozvan na ispitivanje, niti je podloen sudskom

procesu. Poslanik, a.s., je zabranio ljudima da itaju pisma

drugih ljudi. Neprihvatljivo je ak da neko baci pogled na

tue pismo u namjeri da ga proita. To je svetost i

nepovredivost privatnosti koju islam priznaje individuama. S

druge strane, u modernom civiliziranom drutvu pisma

drugih ljudi ne samo da se itaju i njihova korespodencija

biva cenzurisana, ve se ta pisma kopiraju i kopije

zadravaju za buduu upotrebu ili ucjenu. U domove ljudi

postavljaju se ureaji za prislukivanje kako bi se s

udaljenosti moglo sluati i snimati sve to se govori iza

zatvorenih vrata. Drugim rijeima, u modernom svijetu ne

postoji privatnost, odnosno u praktinom smislu, privatni

ivot individue ne postoji. pijuniranje neke osobe ne moe

47

se pravdati Vladinim izjavama da je potrebno znati tajne

potencijalno opasnih ljudi. Dravne vlade sumnjiavo i sa

strahom gledaju na sve svoje graane nezadovoljne

zvaninom dravnom politikom. To je tano ono to je islam

nazvao osnovnim uzrokom pogrene politike. Poslanik, a.s.,

kae: Kada vladar pone istraivati uzroke nezadovoljstva

u svom narodu, on ih iskvari.29 Ako nastoji da sazna

tajne ljudi, tada e ih definitivno iskvariti, ili e ih, u

najmanju ruku, dovesti na ivicu propasti.30 Znaenje

sintagme iskvarit e ih jeste: kada se pijuni raire po

dravi u potrazi za tajnama ljudi i njihovim aferama, tad

ljudi ponu sumnjiavo gledati jedni u druge i plae se ak i

u svojim kuama slobodno govoriti strahujui da ne bi upali

u nezgodnu situaciju.

4. Pravo na linu slobodu

Princip islama je da se ni jedan graanin ne moe

uhapsiti osim ako je njegova krivica dokazana na sudu. Nije

dozvoljeno uhapsiti ovjeka samo na osnovu sumnje i baciti 29

Ebu Davud. 30

Ebu Davud.

48

ga u tamnicu bez odgovarajue sudske procedure koja mu

garantuje pravo na odbranu. Jedne prilike Vjerovjesnik, a.s.,

drao je predavanje u damiji, pa je neki ovjek ustao i

rekao: O Allahov Poslanie, zbog ega je moj komija

uhapen? Allahov Poslanik, a.s, je uo pitanje, ali je

nastavio predavanje. ovjek je tri puta ustajao i ponavljao

isto pitanje. Nakon toga Poslanik, a.s., je naredio da se

njegov komija oslobodi. Allahov Poslanik, a.s., nije odmah

odgovorio ovom ovjeku i pustio ga je da tri puta postavlja

isto pitanje zbog policajca koji je takoer bio prisutan u

damiji, a nije ustao i naveo razlog za uhapenje tog ovjeka.

Poto policajac nije pruio objanjenje zato je uhapsio

ovjeka, Allahov Poslanik, a.s., je naredio da se zatvorenik

oslobodi. Policajac je poznavao odredbe islamskog prava, te

zbog toga nije ustao i rekao: Razlozi radi kojih je osoba

uhiena poznati su administraciji i ne mogu biti objavljeni u

javnosti. Ako Allahov Poslanik, a.s., eli da sazna neto vie

o njegovoj krivici, rado u ga nasamo obavijestiti o tome.

Da je policajac sluajno rekao neto slino, bio bi otputen.

To to policajac nije ponudio nikakve razloge za uhienje

bilo je dovoljno Allahovom Poslaniku, a.s., da odmah naredi

49

da se zatvorenik oslobodi. Kuran je po ovom pitanju jasan:

Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su

ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravino

sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! - A Allah doista sve

uje i vidi.31 Allahovom Poslaniku, a.s., takoer je naloeno

da bude pravedan i pravian. On kae: Nareeno mi je da

dijelim pravdu meu vama. Halifa Omer, r.a, kae: U

islamu niko ne smije biti zatvoren osim radi izvrenja

pravedne sudske presude, tj., nakon provedenog zakonitog i

pravednog sudskog procesa. Zabranjeno je i neprihvatljivo

uhapsiti i utamniiti osobu bez na sudu dokazane krivice i

bez pruanja prilike toj osobi da se adekvatno brani od

optube. Ako dravna vlast sumnja da je neka osoba poinila

zloin ili da namjerava uiniti kazneno djelo u budunosti,

tada bi pred sudom trebala navesti razloge za svoju sumnju,

a otpuenom bi, takoer, trebalo biti omogueno da se brani

na sudu kako bi sudija mogao odluiti da li su sumnje

osnovane ili ne, da li postoje razlozi za sumnju, i ako

postoje, da se osumnjieni upozna koliko dugo e ostati u

preventivnom pritvoru. Takvu odluku bi sud trebao donijeti

31Kuran, En-Nisa, 58.

50

na otvorenoj raspravi kako bi javnost mogla uti optube

dravne vlasti i nadgledati zakonitost sudskog postupka.

Primjer za to je dogaaj koji se zbio neposredno prije

osloboenja Meke. Naime, dok je Boiji Poslanik, a.s., tajno

pripremao vojni pohod s ciljem osloboenja Meke, jedan od

njegovih ashaba, Hatib ibn ebi Balta, poslao je po nekoj eni

pismo Mekenlijama s obavjetenjem o predstojeem napadu

na Meku. Allahov Poslanik, a.s., saznao je preko Boije

objave za njegovu izdaju i naredio Aliji i Zubejru: Brzo

otiite putem za Meku. Na tom i tom mjestu nai ete enu

koja nosi izdajniko pismo. Uzmite pismo od nje i donesite

ga meni. Oni su otili i pronali pomenutu enu tano ondje

gdje je Allahov Poslanik, a.s., rekao da e biti. Od nje su

uzeli pismo i donijeli ga Boijem Poslaniku, a.s. Ovo je,

uistinu, bila oigledna izdaja. Obavijestiti neprijateljsku

vojsku za vrijeme rata o predstojeim vojnim aktivnostima

predstavlja vrlo ozbiljnu izdaju s nesagledivim posljedicama.

Zapravo, ne moe se ni zamisliti tei prijestup za vrijeme

rata od odavanja vojnih tajni neprijatelju. Kakvo bi se drugo

ponaanje moglo smatrati prikladnijim za tajno

prislukivanje od ovoga? Vojna tajna je otkrivena i zdrav

51

razum nalae da se izdajnik utamnii. Meutim, Allahov

Poslanik, a.s., pozvao je Hatiba u damiju na javno suenje i

pred stotinama svjedoka zatraio od njega da objasni zato je

izvrio taj izdajniki in. Hatib je tada rekao: O, Allahov

Poslanie, ja to nisam uinio da bih nakodio islamu, niti je

moja namjera bila da izdam vojnu tajnu. Prava istina je da

moja ena i djeca ive u Meki, a tamo nema nikoga ko bi ih

zatitio. Napisao sam to pismo kako bih zaduio mekanske

voe da, iz zahvalnosti prema tom inu, uvaju moju enu i

djecu. Hazreti Omer, r.a., tada ustade i s dubokim

potovanjem ree: O, Allahov Poslanie, dozvoli mi da ga

sasijeem. Poslanik, a.s., odgovori: On je jedan od onih

koji su se borili na Bedru na strani muslimana, a ini se da

je objanjenje koje je ponudio u svoju odbranu iskreno i

istinito. Razmotrimo Poslanikovu, a.s., odluku. Desio se

oit in nevjerstva i izdaje vojne tajne neprijatelju za vrijeme

rata. Meutim, Allahov Poslanik, a.s., je pronaao nain da

oslobodi Hatiba zbog dvije stvari. Prvo, Hatibova prolost

bila je besprijekorna. On je uestvovao u odluujuoj bici na

Bedru rizikujui svoj ivot na strani muslimana, to je

nedvosmisleno potvrivalo njegovu tvrdnju da mu nije bio

52

cilj izdati islam. I drugo, njegova porodica u Meki bila je u

realnoj opasnosti. Zbog toga to je iz ljudske slabosti prema

svojoj djeci Hatib poklekao i napisao izdajniko pismo,

otkrivanje njegove izdaje i ponienje u oima vjernika koji

su prisustvovali sasluanju bila je dovoljna kazna za njega.

Allah, d.., u Kuranu govori o Hatibovoj izdaji, ali, osim

opomene i ukora, ne predlae nikakvu ozbiljniju kaznenu

mjeru protiv njega.

Dobrim poznavaocima historije islama poznati su

stavovi i aktivnosti haridija u vrijeme vladavine etvrtog

Pravednog halife, hazreti Alije. Oni su otvoreno vrijeali

halifu prijetei mu smru. Meutim, kad god bi neko od njih

bio uhapen zbog toga, hazreti Alija bi ga oslobodio

govorei policijskim slubenicima: Dokle god oni ne poine

stvarno kazneno djelo protiv drave, puke verbalne uvrede ili

prijetnje o upotrebi sile nisu prekraji takve vrste da bi ih

zbog toga trebalo zatvoriti u tamnicu. Veliki uitelj Ebu

Hanifa zabiljeio je sljedee rijei hazreti Alije, r.a. Sve dok

oni (haridije) ne podignu oruanu pobunu, halifa i vjernici

nee se baviti njima. Jedne prilike dok je hazreti Alija, r.a.,

drao govor u damiji sljedbenici haridija su ustali i poeli

53

uzvikivati svoje poznate slogane. Hazreti Alija, r.a., tada

ree: Mi vam neemo uskratiti pravo da dolazite u damiju i

izvravate vjerske obrede, niti emo prestati da vam

pruamo pomo iz dravne blagajne sve dok ste vi s nama

(tj., pomaete nam u borbi protiv stranih neprijatelja drave)

i mi nikada neemo vojno intervenisati protiv vas, dok vi ne

ponete rat protiv nas. Jasno je, iz navedenog, da je

opozicija s kojom se hazreti Alija, r.a., suoio nasilnija i

opasnija nego to se moe i zamisliti u dananje vrijeme u

demokratskim dravama. Ali, sloboda koju je hazreti Alija,

r.a, garantovao opoziciji bila je na takvom nivou kakvu

dananje demokratske dravne vlasti nikada ne dozvoljavaju

svojim opozicionarima. On nije hapsio ljude ak ni kada su

mu prijetili smru, niti ih je zbog toga zatvarao.

5. Pravo na protest protiv tiranije

Meu pravima koje islam garantuje graanima je i pravo

na protest protiv dravne tiranije. U vezi s tim Kuran kae:

Allah ne voli da se o nepravdi glasno govori, to moe samo

onaj kome je uinjena nepravda. - A Allah sve uje i sve

54

zna.32 To znai da Allah, d.., ne odobrava uvredljiv govor,

podrugljive rijei ili rijei osude, osim osobi koja je rtva

nasilja i tiranije.

Allah, d.., takvoj osobi daje pravo da digne glas i

otvoreno protestvuje protiv nanesene nepravde. Naravno,

ovo pravo nije limitirano samo na pojedince.

Ajet ima openito znaenje, to znai da ako pojedinac,

grupa ljudi ili neka politika partija uzurpiraju vlast i ponu

tiranizirati druge ljude, otvoreni protest protiv takve vlasti je

Bogom dano pravo koje niko ne moe uskratiti.

Ko pokua uskratiti graanima to pravo, suprotstavlja se

Monom i Uzvienom Bogu.

Paragraf 14433 moe tititi tiranina na ovom svijetu, ali

ga ne moe zatititi od paklene Vatre na buduem svijetu.

32Kuran, En-Nisa, 148. 33Paragraf 144 je dio Indijskog krivinog zakona kojeg je Vlada Pakistana usvojila 1935. godine. Ovim paragrafom zabranjuje se

okupljanje pet ili vie osoba s ciljem organizovanja protesta. Dravna administracija koristila je ovaj paragraf preesto kako bi uutkala opoziciju i primorala graane na pokornost.

55

6. Pravo na slobodu miljenja i izraavanja

Svi graani islamske drave imaju puno pravo na

slobodu miljenja i izraavanja pod uvjetom da ih koriste za

propagiranje dobra i istine, a ne za irenje zla i nasilja.

Islamski koncept slobode miljenja i izraavanja superiorniji

je u odnosu na zapadnjaki. Ni pod kakvim uslovima islam

ne dozvoljava da se propagiraju nasilje i nemoral. Nikome,

takoer, nije doputeno da upotrebljava uvredljive i pogrdne

rijei u ime kritike. Sloboda izraavanja u svrhu propagiranja

dobra i pravednosti u islamu nije samo pravo ve i obaveza.

Onaj ko porie pravo ljudima na slobodu izraavanja u

direktnom je sukobu s Allahom, Silnim i Monim. Isto se

odnosi i na pravo sprjeavanja zla, bez obzira da li zlo inio

pojedinac, grupa ljudi ili dravna vlast. Pravo je i obaveza

svakog muslimana da opomene i prekori onoga ko ini zlo u

nastojanju da ga u tome sprijei. U svakom sluaju, on treba

otvoreno i javno osuditi zlo i ukazati na dobro koje

individua, nacija ili dravna vlast trebaju usvojiti. Opisujui

vjernike Allah, d.., kae: A vjernici i vjernice su prijatelji

jedni drugima: trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih

56

odvraaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i

Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima e se

Allah, sigurno, smilovati. - Allah je doista Silan i Mudar.34

Suprotno od toga, govorei o licemjerima Allah, d.., kae:

Licemjeri i licemjerke slini su jedni drugima: trae da se

ine nevaljala djela, a odvraaju od dobrih, i ruke su im

stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio.

Licemjeri su zaista pravi nevjernici.35 Osnovna svrha

islamske drave definisana je sljedeim kur'anskim ajetom:

Oni koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati

i milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra

djela, a odvraati od nevaljalih - A Allahu se na kraju sve

vraa.36 Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Ko od vas vidi

neko loe djelo, neka ga ukloni rukom (prisilno), a ako ne

bude u stanju da to uini rukom, neka to uradi rijeima (tj.,

neka govori protiv tog loeg djela), a ako ni to ne bude u

stanju, onda neka ga barem srcem svojim prezre, a to je

najslabiji in imana.37 Obaveza nareivanja dobra i

odvraanja od zla imanentna je svakom iskrenom

34Kuran, Et-Tevbe, 71. 35Kuran, Et-Tevbe, 67. 36Kuran, El-Had, 41 37

Muslim.

57

muslimanu. Ukoliko dravna vlast uskrauje ovo pravo

graanima i sprjeava ih u izvravanju ove dunosti, tada je

ona u direktnom sukobu s Boijom odredbom. Dravna vlast

zbog toga nije u sukobu sa svojim narodom, ve s Bogom,

Koji je nareivanje dobra i sprjeavanje zla uinio

obavezom, a ne samo pravom. Sve dok dravna vlast

propagira zlo, nasilje i nemoral i suprotstavlja se onima koji

preporuuju dobro, prema svetom kur'anskom tekstu to je

vlast licemjera i dvolinjaka.

7. Pravo na slobodu udruivanja

Islam garantuje ljudima pravo na slobodu udruivanja i

organiziranja kroz politike partije, graanska udruenja,

nevladine organizacije itd. Meutim, i na ovo pravo odnose

se neka opa pravila. Svaki vid udruivanja treba biti s

ciljem promoviranja dobra i pravednosti, a ne za irenje zla,

mrnje i nasilja. Poput prava na slobodu izraavanja i pravo

na slobodu udruivanja u islamu nije samo pravo, ve i

obaveza muslimana. Obraajui se vjernicima, Allah, d.. u

Kur'anu kae: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada

58

pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih

odvraate, i u Allaha vjerujete.38 To znai da je obaveza i

dunost svih muslimana da se udrue u propagiranju dobra i

istinskih vrijednosti i sprjeavanju zla, nasilja i nemorala.

Ako cjelokupna zajednica muslimana nije u stanju uiniti to

tada Kur'an nudi novo rijeenje: I neka meu vama bude

onih koji e na dobro pozivati i traiti da se ini dobro, a od

zla odvraati - oni e ta ele postii.39 Ovaj ajet jasno

indicira kako je neophodno da barem jedna skupine

muslimana poziva na dobro i sprjeava zlo u situaciji kada

cjelokupna zajednica muslimana pone zanemarivati tu svetu

obavezu. Kao to smo napomenuli, sloboda udruivanja nije

samo pravo, ve i obaveza od koje zavisi uspjeh vjernika na

ovom i na buduem svijetu. Ironino je da se u

muslimanskim dravama formiraju udruenja u cilju irenja

zla i nasilja, dok udruenja nastala s ciljem propagiranja

dobra djeluju u vjenom strahu od uznemiravanja i

proglaavanja ilegalnim. Zapravo, uspostavljen je sistem u

potpunosti suprotan od Boga propisanom. Dravna vlast

tvrdi i javno proklamuje islamsku orijentaciju, ali su njihovi

38Kuran, Ali Imran, 110. 39

Kuran, Ali Imran, 104.

59

postupci usmjereni ka irenju zla, korupcije, moralne

degradacije i poniavanja ljudi. U isto vrijeme o socijalnoj

reformi i pozivanju ljudi na pravdu i istinske line i

drutvene vrijednosti nema ni govora. tavie, ivot onih

koji pozivaju na dobro i odvraaju od zla uinjen je

nepodnoljivim i izuzetno tekim.

8. Pravo na slobodu savjesti i linog uvjerenja

Pravo na slobodu savjesti i linog uvjerenja islam

priznaje svim graanima muslimanske drave. U Kuranu

stoji: Nema prisile u vjeru.40 Iako nema vee istine od

religije istine - islama, muslimanima je nareeno da

argumentirano pozivaju ljude u islam, ali im je zabranjeno da

ih prisiljavaju na to. Nikakva sila ne smije biti primjenjena u

tom smislu. Ko god pree na islam, to mora uiniti samo iz

linog ubjeenja. Muslimani e svakom konvertitu u islam

izraziti toplu dobrodolicu i primiti ga u svoju zajednicu s

istim pravima i privilegijama. Ali, ako neko ne eli primiti

islam, muslimani su duni prihvatiti i potovati njegovu

40Kuran, El-Bakare, 256.

60

odluku, i nikakav moralni drutveni i politiki pritisak ne

smije biti primjenjen na njega kako bi primijenio svoj stav.

9. Zatita vjerskih ubjeenja

Uz pravo na slobodu miljenja i savjesti islam titi pravo

pojedinca na vjerska ubjeenja i nalae da nita ne smije biti

reeno niti uraeno s ciljem omalovaavanja ovog prava.

Uzvieni Allah, d.., je to nedvosmisleno naglasio u

Kuranu: Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha,

klanjaju...41 Ova instrukcija ne odnosi se samo na idole i

druga boanstva mimo Allaha, d.., ve i na dravne voe i

nacionalne heroje. Ukoliko neka grupa ljudi gaji religijska

uvjerenja koja su po tebi pogrena, ili uzdie neke osobe na

stepen boanstva, ni tada ti nije dozvoljeno vrijeati ih i

uznemiravati njihova vjerska osjeanja. S druge strane, islam

ne zabranjuje da se na pristojan i dostojanstven nain vode

debate i diskusije o religiji. I sa sljedbenicima Knjige

raspravljajte na najljepi nain,42 kae Kuran. Naravno,

41Kuran, El-Enam, 108. 42Kuran, El-Enam, 46.

61

ova naredba ne odnosi se samo na sljedbenike Knjige, ve i

na pripadnike drugih religija.

10. Zatita od neosnovanog i samovoljnog liavanja

slobode

Islam graanima garantuje sigurnost od uhapenja i

zatvaranja zbog krivice i postupaka drugih. Taj princip jasno

je proklamovan u Kuranu: to god ko uradi, sebi uradi, i

svaki grijenik e samo svoje breme nositi.43 Islam

zagovara potpunu linu odgovornost. ovjek je lino

odgovoran za svoja djela i posljedice njegovih djela ne mogu

se prenijeti na nekog drugog. Drugim rijeima, to znai da je

svaki ovjek odgovoran za svoja djela. Ako neka individua

nema udjela u odreenom krivinom djelu, tada za njega ne

moe biti ni odgovorna, niti smije biti uhapena zbog toga.

Velika je al i sramota, stoga to se pred naim oima kri

ovaj pravedni princip uspostavljen od Uzvienog Boga. Ide

se ak dotle da se supruga hapsi zbog zloina svog mua ili

se nevini ljudi kanjavaju zbog zloina koji su poinili drugi.

43Kuran, El-Enam, 164.

62

Dozvolite nam da navedemo jedan skoranji primjer

krenja ovog prava. Nedavno je u Karaiju ovjek uhapen

pod sumnjom da je umijean u teroristiki bombaki napad.

Tokom policijske istrage, s ciljem iznuivanja priznanja,

podvrgnut je sadistikom muenju. Meutim, poto je taj

ovjek insistirao na svojoj nevinosti, policija je privela

njegovu majku, suprugu, kerku i sestru u policijsku stanicu.

Sve su ih skinuli do gola, a zatim su doveli njega i isto

uinili s njim. To je, uistinu, pretjerano i sramotno. Vrhunac

ludosti i izopaenosti. elio bih pitati s kakvim pravom tirani

koji ine takve zloine protiv ovjenosti mogu rei za sebe

da su muslimani i da je drava koja je pokrovitelj takvog

ponaanja islamska drava!? Ne! Oni sramote i izruguju se s

istim propisima asnog Kurana.

11. Pravo na osnovne ivotne potrebtine

Ljudima u nevolji islam jami pravo na materijalnu

pomo: A u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji

prosi i za onoga koji ne prosi.44 Ovim ajetom Kuran ne

44Kuran, Ez-Zarijat, 19.

63

samo da garantuje materijalnu pomo svakom ovjeku koji

tu pomo trai, ve obavezuje muslimane ako saznaju za

nekog bez osnovnih sredstava za ivot ko ne trai pomo da i

njemu pomognu. Pomaganje potrebnih islam nije prepustio

dobroj volji svojih sljedbenika, ve je u tu svrhu propisao

zekat obavezno dijeljenje vika imovine. Po tom pitanju

Allahov Poslanik, a.s., je izriit: Allah je propisao dijeljenje

zekata koji e se uzimati od bogatih i dijeliti siromanim.45

Osim toga, islamska drava i njen vladar duni su osigurati

pomo i podrku onima kojima nema niko drugi pomoi.

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: Vladaru koji zatvori svoja

vrata pred onima koji imaju nekakvu potrebu, siromasima i

bijednicima, Allah e zatvoriti nebeska vrata pred njegovim

dovama, eljama i potrebama.46 I jo je rekao: Vladar je

zatitnik (staratelj) onome ko nema drugog zatitnika

(staratelja).47 Siroe, starca, invalida, nezaposlenog, dobrog

ili loeg, osobu naputenu od svih, drava je duna pomoi i

osigurati joj ivot dostojan ovjeka. Drava je takoer duna

osigurati pokop za umrlu osobu bez nasljednika i poznanika.

45

Muslim. 46

Et-Tirmizi. 47

Et-Tirmizi.

64

Ukratko, drava je duna pobrinuti se za sve one koji trebaju

pomo i podrku. Istinska islamska drava je, dakle,

socijalna drava koja se brine, uva i titi sve nemone i

potrebne.

12. Jednakost pred zakonom

Svim graanima islam priznaje pravo na apsolutnu i

neupitnu jednakost pred zakonom. Vjernici su braa,48

kae Kuran, i nastavlja: Ali ako se oni (nevjernici) budu

pokajali i molitvu obavljali i zekat davali, braa su vam po

vjeri. - A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji razumiju.49

Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ivot i krv muslimana

podjednako su dragocjeni.50 Prema drugom predanju

Allahov Poslanik, a.s., je rekao da onaj ko vjeruje u Jedinog

Boga i poslanstvo Muhammeda, a.s., te odustane od

predislamskih predrasuda i pridrui se zajednici muslimana:

...ima ista prava i obaveze kao i svi drugi muslimani.51

Apsolutna je, dakle, jednakost izmeu novih konvertita u

48Kuran, El-Hudurat, 10. 49Kuran, Et-Tavbe, 11. 50Ebu Davud i Ibn Made. 51

El-Buhari.

65

islam i muslimana od roenja. Bratstvo po vjeri i

jednoobraznost prava i obaveza predstavlja temelj jednakosti

islamskog drutva gdje obaveze pojedine osobe nisu ni vee

ni manje od obaveza drugih ljudi.

Jednakost, pak, muslimana i nemuslimana pred

zakonom moda je najbolje opisao hazreti Alija, r.a., kada je

rekao: Oni su prihvatili nau zatitu samo zbog toga to su

njihovi ivoti jednaki kao i nai ivoti, a njihova imovina je

kao naa imovina.52 Drugim rijeima, ivoti i imovina

tienika islamske drave sveti su kao ivoti i imovina

muslimana. Diskriminacija ljudi na razliite klase spada u

najvee zloine koje je faraon inio. Kuran o tome kae:

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na klase

izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu ubijao, a ensku u

ivotu ostavljao, doista, je smutljivac bio.53

13. Vladari nisu iznad zakona

Islam insistira na tome da su svi dunosnici drave, bez

obzira bili oni predsjednici ili uposlenici u administraciji,

52

Ebu Davud. 53Kuran, El-Kasas, 4.

66

jednaki pred zakonom. Niko od njih nije iznad zakona, niti

se moe pozivati na imunitet. ak i najobiniji graanin ima

pravo podnijeti prigovor i aliti se na ponaanje najviih

dravnih dunosnika. Neposredno prije bitke na Bedru

Allahov Poslanik, a.s., postrojio je vojsku. Jedan od vojnika

imao je malo vei stomak, pa ga je Allahov Poslanik, a.s.,

gornuo tapom u stomak da izravna liniju. Vojnik se poalio

na postupanje Boijeg Poslanika, a.s., rijeima: O, Allahov

Poslanie, nanio si mi bol svojim tapom. Allahov Poslanik,

a.s., je tada otkrio svoj stomak i rekao: ao mi je zbog toga.

Evo prilike da i ti meni uini isto. Vojnik je priao Boijem

Poslaniku, a.s., poljubio ga u stomak i rekao da je to sve to

je on elio.

Hazreti Aia navodi da je jedne prilike neka ugledna

ena iz plemena Kurej bila optuena za krau, pa su njeni

suplemenici rekli: Ko e se za nju zauzeti kod Allahovog

Poslanika? Rekoe: A ko bi se na to usudio, osim Usame

ibn Zejda, miljenika Allahovog Poslanika? Usame je otiao

Allahovom Poslaniku, a.s., i zamolio ga da ne kanjava

dotinu enu, a Allahov Poslanik, a.s., mu na to ree: Zar ti

posreduje da se ne izvri jedna od Allahovih presuda?!

67

Zatim je Poslanik, a.s., ustao na noge i poeo govoriti, pa je,

izmeu ostalog, rekao: Zaista su oni koji su bili prije vas

stradali zbog toga to kad bi meu njima neto ukrao neki

plemi ostavili bi ga nekanjenog, a kad bi ukrao neki slabi

njega bi kanjavali. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima,

kerka Muhammedova, ukrala ja bih joj, sigurno, odsjekao

ruku!"54

Za vrijeme halife Omera, r.a., Muhamed, sin Amra ibn

Al-Asa namjesnika Egipta, bez opravdanog razloga

izbievao je nekog Egipanina. Pretueni Egipanin je otiao

u Medinu i poalio se pravednom halifi koji je odmah

pozvao na sasluanje namjesnika Egipta i njegovog sina.

Kada su njih dvojica stigli u Medinu, hazreti Omer je dao

Egipaninu bi i rekao mu da biuje namjesnikovog sina.

Nakon to je zavrio s bievanjem Egipanin prui ruku da

vrati bi hazreti Omeru, meutim on mu ree: Udari i

potovanog namjesnika jedanput s biem. Njegov sin ne bi te

udarao da mu otac nije na visokom dravnom poloaju.

Egipanin mu ree: Ve sam se osvetio osobi koja mi je

nanijela nepravdu. Omer, r.a., mu odgovori: Tako mi

54

El-Buhari i Muslim.

68

Boga, da si ga udario (namjesnika), ja te za to nita ne bih

krivio. Halifa se zatim okrenuo Amru ibn el-Asu i rekao

mu: O, Amre, od kada ste poeli s ljudima postupati kao da

su robovi, a njihove majke su ih rodile slobodnim?!

Kada je islamska drava bila na vrhuncu slave, obini

ljudi mogli su se aliti na ponaanje halife (vladara drave) i

halifa se morao pojaviti pred sudijom da odgovori na

optube. Ako je, pak, halifa imao prigovor na ponaanje

nekog od svojih podanika, nije smio koristiti svoj autoritet da

sreuje stvari kako je njemu drago, ve je morao uputiti

albu u redovnu sudsku proceduru.

14. Pravo na neprisiljavanje na zloin

Svi graani islamske drave imaju pravo odbiti

nareenje kada se od njih trai da uine neki grijeh i

kriminalno djelo, bez obzira da li to od njega zahtjeva

dravna vlast ili neki visoki dravni dunosnik. Prema

islamskom pravu, graanski neposluh u tom sluaju ne moe

se smatrati kaznenim djelom. S druge strane, nareivanje

potinjenom da ini grijeh i zloin, samo je po sebi zloin i

kazneno djelo za koje bi poinilac trebao bez odlaganja biti

69

kanjen i po kratkom postupku otputen iz slube. Allahov

Poslanik, a.s., o tome kae: Nije dozvoljeno biti nepokoran

Allahu, d.., inei nedjela iz pokornosti prema bilo kojem

ljudskom biu.55 Drugim rijeima, niko nema pravo narediti

potinjenom da uradi neto to je u suprotnosti s Boijim

zakonom. Ako se to ipak desi, dozvoljeno je ignorisati takvo

nareenje i otvoreno mu se suprotstaviti. U skladu s ovim

pravilom, osoba kojoj je naloeno da uini neko kazneno

djelo, pa ga uini, nee imati opravdanje za svoj postupak,

niti e moi izbjei kaznu govorei kako mu je to naredila

dravna vlada ili nadreeni dravni slubenik. U takvoj

situaciji kazneni postupak pokrenut e se i protiv osobe koja

je izvrila kazneno djelo i protiv osobe koja joj je to naredila.

15. Pravo na sudjelovanje u dravnim poslovima

U uvodnom poglavlju naglaeno je da su dravne vlade

na ovom svijetu namjesnici (halife) Stvoritelja svemira. Ta

odgovornost nije povjerena samo odreenoj individui,

porodici, ili nekoj sekti, ve svim muslimanima. U asnom

55

Ahmed.

70

Kur'anu stoji: Allah obeava da e one meu vama koji

budu vjerovali i dobra djela inili sigurno namjesnicima na

Zemlji postaviti...56 Ovaj ajet nedvosmisleno pokazuje da je

halifet kolektivni dar Boiji na koji polau pravo svi

muslimani. Kur'an takoer predlae ispravan metod voenja

dravnih poslova: ...O poslovima svojim oni se meusobno

dogovaraju...57

To znai da svaki musliman ima pravo vladinom

slubeniku ili politiaru kojeg je izabrao rei svoj stav po

pitanju voenja dravnih poslova. Ni pod kakvim uslovima

islam ne dozvoljava pojedincu, grupi ljudi ili politikoj

stranci da uzurpiraju pravo svih muslimana na direktno

voenje dravne politike.

Isto tako, islam smatra nepravednim i neispravnim

postupke osobe koja nedozvoljenim sredstvima, poput

prevare, prijetnji, mita, korupcije itd., uspije izlobirati da

bude izabrana (i ljudi po njenom izboru) u skuptinu. To nije

samo izdaja ljudi ija prava su protuzakonito uzurpirana, ve

i izdaja Stvoritelja Koji je povjerio muslimanima ulogu

halife, Boijeg predstavnika na Zemlji.

56Kuran, En-Nur, 55. 57Kuran, El-ura, 38.

71

Dravna vlast, shodno islamskom uenju, temelji se na

etiri fundamentalna principa:

1) To je vrhovni, izvrni dravni organ, a lanovi

Zakonodavne skuptine izabrani su nezavisnom

odlukom graana na slobodnom izborima.

2) Narod i njegovi predstavnici imaju pravo kritikovati

dravnu vlast i otvoreno iznositi svoje miljenje.

3) O stanju u dravi potebno je, bez minkanja i

uljepavanja, informisati ljude kako bi mogli formirati

sopstveni sud o tome radi li dravna vlast dobro ili ne.

4) Potrebno je uspostaviti adekvatan izborni sistem koji e

omoguiti da samo osobe koje imaju podrku veine

mogu obnaati dravne funkcije, dok su oni koje ne

uspiju osigurati podrku veine duni odstupiti s vlasti.

72

73

PETO POGLAVLJE

PRAVA NEPRIJATELJA U RATU

Nakon predstavljanja prava civila i graana, u nastavku

u ukratko prezentirati prava koja islam garantuje

neprijateljima u ratu. U vrijeme kada se islam pojavio na

svjetskoj pozornici koncept humanosti i pravila rata ope

nije postojao. Na zapadu se svijest o tome prvi put proirila

nastojanjem Grotiusa,58 holandskog mislioca iz XVII

stoljea. Meutim, stvarna kodifikacija meunarodnog

ratnog prava poela je sredinom XIX stoljea. Prije toga na

Zapadu nije postojao nikakav koncept civiliziranog

ponaanja tokom rata. Sve vrste barbarstva i divljatva bile

su prisutne i nikakva prava uesnika u ratu nisu bila priznata

niti potovana. Zakoni koji su po tom pitanju doneseni

tokom XIX stoljea, pa ak i svi usvojeni propisi do

dananjeg dana, ne mogu se nazvati zakonima u pravom

smislu te rijei. To su, ustvari, konvencije i sporazumi.

58

Hugo Grotius (1583-1645.) je holandski filozof. Tematika o kojoj je

raspravljao spada u domen prirodnog prava i filozofije prava. Vie o

njemu vidi: http://bs.wikipedia.org/wiki/Hugo_Grotius

74

Nazvati ih meunarodnim pravom predstavlja grubu

pogreku, jer oni postaju obavezujui tek kada neka drava

potpie taj sporazum. Drugim rijeima to znai da, ako jedna

strana u ratu potuje spomenute sporazume i konvencije,

tada ih i druga strana treba potovati, a ako ih jedna strana

ignorie i pribjegava barbarskim i okrutnim tehnikama

ratovanja, tada i druga zaraena strana moe koristiti iste ili

sline metode. Oigledno je da se takav kurs ovisan o

meusobnom prihvatanju sporazuma ne moe nazvati

zakonom. Konano, to je glavni razlog zbog kojeg se

odredbe takvog zakona na svaki nain zanemaruju,

neprestano revidiraju, briu i dopunjavaju.

Zakoni i obiaji rata u islamu

Pravila i obiaji rata definisani islamskim propisima po

svojoj prirodi su zakoni, jer su to odredbe Uzvienog Allaha,

d.., i Njegovog Poslanika, a.s., koje su muslimani duni

potovati u svim okolnostima, bez obzira na ponaanje

neprijatelja u ratu. Na znanstvenicima je da otkriju u kojoj

mjeri se na zapadu koriste islamski zakoni i obiaji ratovanja

75

uspostavljeni prije 1400 godina, odnosno koliko se ti zakoni

na Zapadu potuju i primjenjuju. Zapadni uenjaci esto

prigovaraju da je Allahov Poslanik, a.s., posudio svoje

uenje od idova i krana. Umjesto da kaem ita kako bih

opovrgao takvo stajalite, preporuit u cijenjenom itaocu

da proita Bibliju, kako bi dobio uvid u metode ratovanja

koje zagovara Sveta Knjiga tih zapadnjakih pretendenata na

civilizaciju i kulturu.

A sada mi dozvolite da kaem neto vie o islamskim

ratnim pravilima i pravima.

Prava civila u ratu

Islam je prvo uspostavio jasnu granicu izmeu vojnika i

civila u ratu. U civilno stanovnitvo ubrajaju se: ene, djeca,

starije i nemone osobe, sveenici itd. O njima je

Vjerovjesnik, a.s., rekao: Ne smijete ubijati starije osobe,

djecu i ene!59 Ne smijete ubijati redovnike u

manastirima!60 Za vrijeme nekog ratnog pohoda Allahov

Poslanik, a.s., vidio je mrtvu enu kako lei na tlu, pa je

59

Ebu Davud. 60

Ahmed.

76

rekao: Ona nije uestvovala u borbi. Kako je mogue da je

ubijena!? Navedene izjave Allahovog Poslanika, a.s.,

posluile su islamskim pravnicima kao argument za

donoenje propisa u vezi s pravima civila u ratu.

Prava vojnika u ratu koja islam priznaje su:

1. Zabrana muenja i ubijanja vatrom

Allahov Poslanik, a.s., u jednom hadisu kae: Samo

Gospodar vatre moe kanjavati vatrom.61 Nije dozvoljeno

neprijatelja spaliti na lomai, niti ga na neki drugi nain

muiti vatrom.

2. Zatita ranjenika

Ne smijete napadati ranjene osobe!, naredio je

Allahov Poslanik, a.s., i na taj nain zatitio ranjene

neprijateljske vojnike koji ne uestvuju u borbi.

61

Ebu Davud

77

3. Zatvorenici se ne smiju ubijati

Ni jedan zatvorenik ne smije biti ubijen!,62 jasno i

nedvosmisleno je naredio Allahov Poslanik, a.s.

4. Vezan zatvorenik ne smije biti ubijen

U jednom predanju se navodi da je Allahov Poslanik,

a.s., zabranio da se vezane osobe i osobe u zatoenitvu

ubijaju.

5. Zabrana pljake i unitavanja prirodnih resursa na

neprijateljskoj teritoriji

Muslimani su dobili jasne instrukcije od Allahovog

Poslanika, a.s., da kad krenu u ratni pohod ne smiju

pljakati, pustoiti, unitavati stambena podruja i prisvajati

tuu imovinu, osim imovine neprijateljskih vojnika. Sve to

spomenuto je u hadisu: Allahov Poslanik, a.s, zabranio je

62

Bez provedenog zakonitog sudskog postupka.

78

vjernicima pljakanje i otimanje imovine!63 Takoer je

kazao: Opljakana imovina nije zakonita kao to ni leina

nije dozvoljena.64 Hazreti Ebu Bekr, r.a., imao je obiaj da

vojnicima prije nego to krenu u ratni pohod kae: Ne

unitavajte sela i gradove, niti obraena polja i vrtove, i ne

ubijajte stoku! Na ratni plijen ostvaren na bojnom polju

odnose se drugaija pravila. U dozvoljeni ratni plijen

spadaju: bogatstvo, opskrba, ratna oprema i oruje

zarobljeno na bojnom polju, u vojnim logorima i u

komandnim sreditima neprijateljske vojske.

6. Svetost imovine

Muslimanima nije dozvoljeno uzimati nita od

stanovnitva na osvojenoj teritoriji, a da to ne plate. Kad se

za vrijeme ratnih sukoba desi da muslimanska vojska

zauzme neprijateljsku teritoriju i utabori se na njoj, ni tada

vojsci nije dozvoljeno koristiti materijalna sredstva mjesnog

stanovnitva bez doputenja. Ako vojnicima neto treba od 63

El-Buhari i Ebu Davud. 64

Ebu Davud.

79

lokalnog stanovnita duni su to kupiti ili dobiti na poklon.

Hazreti Ebu Bekr, r.a., naredio je vojnicima da na

neprijateljskoj teritoriji ne smij