LJUDSKA PRAVA-

7/27/2019 LJUDSKA PRAVA-

1/39

1. POJAM I PRIRODA LJUDSKIH PRAVALjudska prava najee se definiu kao ona prava koje ljudsko bie ima samim tim to jeljudsko bie, dakle nezavisno od volje drave. Poznato je da u svakoj dravi postoji skup

pravnih pravila donijetih od strane najee zakonodavnih organa, po kojima se svi koji senalaze pod jurusdikcijom te drave, moraju vladati. Skup takvih pravila naziva seobjektivno pravo. Da bi se izbjegla veza izmeu subjektivnih prava koja poivaju na

objektivnom pravu koja im ta prava i garantuje, rodila se ideja ljudskih prava. Postoje nekaprava pojedinaca, bez obzira na ustave i zakone neke drave, koje one moraju garantovatisvakome ljudskom biu.Svim subjektivnim pravima je zajedniko da ona potiu od drave, od njenog zakonodavca, ida ta prava zavise od volje konkretne drave. Ljudska prava potiu iz normativnog poretkakoji je iznad drave i drava ih mora potovati, bez obzira na to da li ih je prihvatila izriito.Ona su osobeni tip prirodnih prava, budui da se izvode iz prirodnog stanja. Ona su izvorna,sveopta i neotuiva. Najvei broj ljudskih prava je usmjeren iskljuivo prema dravi. Tim

pravima pojedinca, drava se ograniava, zahtijeva se njeno nemijeanje, odnosno ak i

konkretno djelovanje da bi se ta prava obezbijedila. Najtipiniji primjeri tih zahtjeva da sedrava uzdrava i nemijea jesu slobode:- slobode misli;- slobode vjeroispovijesti;- sloboda mirnog okupljanja;- sloboda izraavanja, itd.Drava ovim sluajevima, ne samo da ne smije da sputava ljude u ostvarivanju ovih sloboda,nego mora konkretno da djeluje (npr. da obezbjeuje demonstracije odgovarajuim brojem

policajaca ili da finansira neke medije, kako bi se obezbijedilo pravo na sloboduizraavanja).Drava je obavezna da svakom pod njezinom jurusdikcijom obezbijedi ivot dostojanljudskog bia, minimum prihoda, te da obezbijedi bar osnovno kolovanje.

2. IZVORI MEUNARODNIH PRAVA

Izvori meunarodnog prava o ljudskim pravima isti su kao i izvori meunarodnog prava. Onisu nabrojani u lanu 38. Statuta meunarodnog suda pravde, gdje se kao glavni izvorinavode meunarodni ugovori, meunarodno obiajno pravo i opta pravna naelaprihvaena od strane prosvijeenih naroda.

3. MEUNARODNI OBIAJObiaj je nepisani izvor prava, koji svoje vaenje nalazi u neprotivrenoj praksi i njihovomuvjerenju da su duni da postupaju po obiajnom pravilu. U sferi ljudskih prava to seodnosina zabranu muenja (torture), na zabranu genocida, zabranu ropstva i zabranu rasnediskriminacije. Postoji i miljenje da je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravimavremenom prerasla u obiajno pravo. Obzirom da meunarodno pravo nepravi razlikuizmeu nepriznatih i priznatih subjekata, sve drave vezane su i obiajima koji se tiugarancija ljudskih prava. Vaenje meunarodnog obiaja ne zavisi od njene volje. Obiajna

pravila stupaju na snagu stvaranjem nove drave, a drava ma koliko bila stara ne moe ihjednostrano ukidati. Doskoro su sve drave imale veliku slobodu u postupanju sa svojimdravljanima a ve u 19.vijeku se smatralo da strane drave mogu da protestuju pa ak i


2/39

interveniraju kada to postupanje postane surovo. Ovakvo mijeanje se naziva humanitarnaintervencija. Ovakva spremnost da se dejstvuje je povezana sa mnogim politikim iekonomskim obzirima, pa se praktikovala samo prema slabijim zemljama ali ne i protivvojno jakih drava zbog ega je izala na lo glas pogotovo kod neevropskih zemalja.U tradicionalnom meunarodnom pravu bolje su bili zatieni stranci. To proizilazi izosnovnih prava drava, koje se reflektuju na njene dravljane. Postoji pravilo da stranac

mora da uiva postupanje koje nije ispod meunarodnog minimuma, to znai da nesmijebiti izloen samovolji i pravnoj nesigurnosti. Drava se nemoe pravdati time da je poloajnjenih graana jo gori, ispod minimuma, i to ona navodno pravino postupa kadaizjednaava strance sa svojim dravljanima. Stranac ne smije da trpi krivine sankcije bezodluke suda i bez minimalnih garancija u postupku. Zbog toga nekada izgleda da stranciimaju povlaeniji poloaj od domaih dravljana. Npr. po obiajnom pravu drava moe danaicionalizuje ili eksproprie svaiju imovinu, ali strancima mora da da pravednu i

pravovremenu naknadu, dok prema svojim dravljanima nema takvu obavezu.

4. MEUNARODNI UGOVORIPostojei ugovori o ljudskim pravimaGlavni izvori savremenog meunarodnog prava o ljudskim pravima su meunarodniugovori, dakle pisani izvori meunarodnog javnog prava, nastali saglasnou drava.Meu njima najvaniji su viestrani ugovori, od kojih neki obavezuju veliki broj drava(Konferencija o pravima djeteta koju je ratifikovalo 195, a potpisalo jo 3 drave,Konferencija o rasnoj diskriminaciji 150 drava a potpisalo jo 6 i Meunarodnog pakta ograanskim i politikim pravima sa 132 ratifikacija i 5 potpisa). Navedeni viestrani ugovorisu univerzalne prirode, tj otvoreni su svim dravama na svjetu i tee da ih obuhvate kako bi

uspostavili svjetski reim ljudskih prava. U ovoj oblasti su vani i regionalni sistemi zatiteljudskih prava, koji se uspostavljaju regionalnim viestranim ugovorima otvorenim zadrave jednog kontinenta ili djela svijeta. Najrazvijeniji takav sistem je u Evropi,uspostavljen Evropskom konvencijom o ljudskim pravima iz 1950.g.i protokolima uz nju.Poslije evropskog, najrazvijeniji sistem stvoren je u americi Amerikom konvencijom oljudskim pravima. 1969.g. i protokolima uz nju. U africi usvojena je Afrika povelja oljudskim pravima i pravima naroda 1981.g.

Priroda ugovora o ljudskim pravima .

Tehniki, meunarodni ugovor o ljudskim pravima ne razlikuje se od ostalih meunarodnihugovora, ali je u sutini drukiji. On je specifian meunarodni ugovor, sklopljen >>kao iostali


3/39

Politiki sporazumi (meko pravo)U meunarodnom pravu postoji i vrsta sporazuma politike prirode, koji nisu meunarodniugovori u pravom smislu rijei. Njih sklapaju politiki organi-vlade, pa i efovi drava, alioni u dravama u ije su ime sklopljeni ne prolaze kroz postupak usvajanja meunarodnihugovora, npr nepodljeu ratifikaciji. Obaveze koje se tako preuzmu nisu pravne, nego

politike, to znai da u sluaju nepotovanja sankcije nee biti pravne nego politike. U

savremenom meunarodnom pravu se sve norme bez pravnih sankcija, pa i one iz ovakvihsporazuma, nazivaju meko pravo. Za ljudska prava u Evropi najznaajnija su pravilasadrana u raznim dokumentima usvojenim na Konfernciji o evropskoj bezbjednosti isaradnji (KEBS) sada Organizacija za evropsku bezbjednost i suradnju (OEBS) ili (OESS), aautoritet tih odluka poiva na tome da se one mogu donijeti samo saglasnou svih uesnica(konsensusom).

5. OPA NAELA KOJA PRIZNAJU PROSVEENI NARODIOvaj izvor meunarodnog prava je, kako sam naziv kae optije prirode jer ne sadrikonkretna pravila nego naela koja treba primjenjivati ako podrobnijih pravila nema i naosnovu kojih treba postupati u pri tumaenju drugih normi. Ova naela se izvode iz principazajednikih svim ili veini priznatih pravnih sistema svjeta.U oblasti ljudskih prava najvanija je primjena ovih naela da bi se objasnili i opisalistandardi, tj.pojmovi koji norme meunarodnog prava sadre bez posebnogdefinisanja(takve su rijei: samovoljan, razuman, najtea krivina djela, surovo i

poniavajue postupanje itd.)Tako se ova naela esto susreu u procesnim pravilima prilikom ostvarenja prava na

pravino suenje koje podrazumijeva ravnopravnost stranaka, pravo da bude sasluan i da se

podnesu dokazi, dostupnost svjedoka i dokaza svim stranama itd.

6. ODLUKE MEUNARODNIH ORGANIZACIJAOdluke meunarodnih organizacija esto se ne navode meu izvorima meunarodnog

javnog prava, uglavnom zato to ih ne pominje Statut Meunarodnog suda pravde. U novijevrijeme uticaj ovakvih odluka na meunarodno pravo je sve vei, naroito u oblasti ljudskih

prava. Postoje razliite vrste ovakvih odluka. Neke od njih su pravno obavezne jer potiu odorgana koji su statutom meunarodne organizacije ovlaeni da tako odluuju. Najbolji

primjer je Savjet bezbjednosti koji po povelji moe da donosi obavezne odluke ako se suoi

sa agresijom ili prijetnjom miru. Ove odluke su obino pojedinane i ne stvaraju mnogooptih pravila, ali meu njima ima i onih koje sadre itav sistem opte-obaveznih normi.Takva je Rezolucija Savjeta bezbjednosti br 827 od 1993g. kojom je uspostavljenMeunarodni tribunal za suenje licima odgovornim za krenja meunarodnoghumanitarnog prava na teritoriji bive Jugoslavije od 1991.g.Statut tog sudskog tjela sadri niz pravila o deliktima, kaznama, sastavu, nadlenosti i

postupku Suda, postavljanju i radu tuioca, izdravanju kazne itd.Optije su po pravilu preporuke meunarodnih organizacija. U oblasti ljudskih prava odogromne vanosti je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, za koju se smatra da je

jedan od najvanijih dokumenata XX vijeka. Univerzalna deklaracija spada u sveanepreporuke Generalne skuptine UN, one preporuke kojima taj organ UN hoe da nazivom,nainom donoenja i optom atmosferom podari posebnu vanost. esto se pa i pogreno,

preporuke meunarodnih organizacija opisuju kao akti koji nisu pravno obavezni, ime sekae ta oni nisu, a ne ta jesu. Njima se moe dati blii sadraj pravno obaveznim


4/39

normama. Njima se mogu uspostaviti mjerila na osnovu kojih se konstatuje da je nekisubjekt prekrio pravo, sa svim posljedicama koje iz toga mogu proiostei. Ko je odlukausvojena velikom veinom i ako joj je rjenik kategorian, deklaracija se moe smatrati kaoizraz uvjerenja lanica UN, ili neke druge vane univerzalne organizacije, kako su neka

pravila ve dio opteg, tj.obiajnog prava. U praksi UN, ugovorima o ljudskim pravimaobino predhode deklaracije o istoj materiji. Tako je prije Konvencije o rasnoj diskriminaciji

usvojena deklaracija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.

7. JEDNOSTRANI AKTI DRAVADrava moe jednostrano preuzeti meunarodne obaveze, pa i one iz oblasti ljudskih prava,time to e dati odgovarajuu izjavu. Ona je obavezuje na isti nain kao i da potie iz nekogdrugog izvora meunarodnog prava. Neke drave (Albanija, Irak) su na taj nain poslePrvog svjetskog rata preuzele obaveze da tite manjine. To je bio uslov da budu primljene uDrutvo naroda. One su svoje deklaracije uputile Savjetu Drutva naroda. Obavezno se ovevrste vezuju i za priznanje drava. Slino je bilo i sa novonastalim dravama na teritoriji

bive SFRJ. Vanredni ministarski sastanak Evropske zajednice 16.12.1991.g. usvojio jeDeklaraciju o Jugoslaviji u kojoj je iznjeo svoje usglaene poglede na priznanje

jugoslovenskih drava koje ga zatrae. Mogle su se priznati republike koje ispune uslovepostavljene Deklaracijom o smjernicama za priznanje novih drava u Istonoj Evropi iu Sovjetskom savezu, na osnovu kojih te drave moraju da potuju odredbe PoveljeUjedinjenih nacija i obaveze prihvaene u Helsinkom zavrnom aktu i Pariskoj povelji,naroito u pogledu vladavine prava, demokratije itd.

8. LJUDSKA PRAVA I MEUNARODNE ORGANIZACIJE ili(ULOGA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA U OBLASTI LJUDSKIH PRAVA)

Napredak u oblasti ljudskih prava ne moe se zamisliti bez meunarodnih organizacija.Meu njima su najvanije one koje stvaraju drave i ije su lanice-drave (meudravne,meuvladine organizacije). U novije vrijeme, u tom pogledu, su sve vanije i meunarodnenevladine organizacije, iji su lanovi pojedinci i udruenja iz raznih drava.Meunarodne organizacijese bave normiranjem , unaprijeivanjem i zatitom ljudskihprava .

Normiranje se moe porediti sa zakonodavnom djelatnou i predstavlja ueemeunarodne organizacije u stvaranju meunarodnih pravila i standarda. Organi meu-

narodne organizacije to najee ine tako to donose odluke i preporuke (deklaracije) ukojima se definiu ljudska prava i to pripremaju i usvajaju nacrte ugovora o ljudskim pra-vima, koji se podnose lanicama organizacije i drugim dravama na ratifikaciju i pristupanje.Tako je Generalna skuptina UN-a prvo izglasala Univerzalnu deklaraciju o ljudskim

pravima 1948.godine a na osnovu nje u organima UN sainjeni su nacrti paktova o ljudskimpravima koje je Generalna skuptina usvojila 1966.godine i koji su stupili na snagu1976.godine, tj. kada ih je ratifikovalo ili im pristupilo dovoljan broj drava.

Unapreenje ljudskih prava je djelatnost meunarodnih organizacija usmjerene na irenjeideje o ljudskim pravima, prihvatanje obaveza drava da tite i potuju ljudska prava i

stvaranje preduslova za uivanje ljudskih prava. Tu spadaju i svi oblici meunarodnesaradnje radi pruanja odgovarajue pomoi za razvoj bilo da su ekonomske prirode iliizdavanja publikacija, obrazovanju kadrova, irenje svijesti i znanja o ljudskim pravima.


5/39

Zatiti ljudskih prava meunarodne organizacije doprinose u prvom redu tako to njihoviorgani ili organi stvoreni pod njihovim okriljem nadziru potovanje meunarodnihobaveza drava da tite i potuju ljudska prava.

9. UNIVERZALNE ORGANIZACIJE

10. UN UJEDINJENE NACIJE

Staranje o ljudskim pravima je jedan od osnovnih zadataka najvanije Univerzalne meu-narodne organizacijen - Ujedinjenih nacija. Tokom postojanja UN-a, ovakva nastojanjaimala su svoje uspone u padove. Mnoge od njih krile su ljudska prava svojih graana. Kadasu njihovi organi bili pasivni i paralizovani, UN su morale da stvaraju nove pomone organe,kako bi mogle obavljati svoje funkcije iz oblasti ljudskih prava. Ove funkcije UN su prijesvega u rukama dva glavna organa UN-a Generalne skuptine i Ekonomskog isocijalnog savjeta (EKO-SOK).

Generalna skuptina konano odluuje o nacrtima meunarodnih ugovora o ljudskimpravima. Moe da stvara pomone organe i konano odluuje o budetu organizacije, paprema tome i sredstvima namijenjenim za funkcije u oblasti ljudskih prava. Ugovorna tijeladuna su da podnose izvjetaje ovom organu. U Generalnu skuptinu ulaze predstavnicisvih drava lanica UN-a.

Ekonomsko- socijalni savjet (EKO-SOK) prema Povelji UN-a ima najira ovlatenja uoblasti ljudskih prava. On priprema Meunarodne ugovore, prati sva pitanja iz ove oblasti,

daje odgovarajue preporuke, saziva meunarodne konferencije, usklauje rad specijalizo-vanih ustanova (npr. MOR, UNESKO).Ovaj organ je politiko tijelo, sastavljeno od 54 drave lanice UN-a koje bira Generalnaskuptina.EKO-SOK ima pravo da obrazuje pomone organe u okviru svoje nadlenosti. U oblastiljudskih prava to je u prvom redu: Komisija za ljudska prava, obrazovana Odlukom EKO-SOK 1946.godine. Ona je najvaniji organ UN-a koji se bavi iskljuivo ljudskim pravima.Komisija je politiko tijelo, jer je sainjavaju drave. Njihov broj se mijenja i danas iznosi53. Komisija za ljudska prava moe da obrazuje radne grupe, da imenuje izvjestioce, itd.

Najvaniji organ podreen komisiji je Potkomisija za spreavanje diskriminacije i zatitumanjina.Za razliku od Komisije, Potkomisiju sainjavaju eksperti izabrani u linom svojstvu, a sadaih trenutno ima 26.Druga tijela sastavljena od nezavisnih eksperata koje je obrazovao EKO-SOK su:- Komisija za status ena; i- Komisija za ekonomska, socijalna i kulturna prava.Poseban poloaj u sistemu UN-a imaju tzv. Ugovorna tijela. To su Komiteti osnovani

posebnim ugovorima o ljudskim pravima, radi nadzora nad njihovom implementacijom.Njihove lanove koji su nezavisni strunjaci i djeluju u linom svojstvu ne biraju UN, vesamo drave koje su ratifikovale odgovarajui ugovor ili mu pristupile. U tom smislu,ugovorna tijela su autonomni organi, van hijerarhije UN-a.UN snosi njihove trokove, njihov sekretarijat im prua administrativne usluge a ona suduna da podnose izvjetaje o svom radu Generalnoj skuptini preko EKO-SOK-a.


6/39

Do sada su obrazovana slijedea ugovorna tijela: Komitet za ukidanje rasne diskriminacije (Konvencijom o ukidanju oblika rasnediskriminacije), Komitet za ljudska prava (Paktom o graanskim i politikim pravima), Komitet protiv muenja (Konvencijom protiv muenja), Komitet za ukidanje diskriminacije prema enama (Konvencija o disktriminaciji

ena), Komitet o pravima djeteta (Konvencija o pravima djeteta),.

Od svih ugovornih tijela, najiru nadlenost ima Komitet za ljudska prava koji je poeo daradi 1978.godine. Sastaje se 3 puta godinje na po 3 nedjelje. Komitet sainjava 18 eksperatakoje biraju potpisnice Pakta na 4 godine.

11 . MOR MEUNARODNA ORGANIZACIJA RADA

MOR ima specifinu i dugu istoriju vezanu za poloaj radnika. Osnovan je na prijedlogposebne komisije mirovne konferencije u Parizu 1919. godine. Dio 13. Versajskogugovora o miru, izdvojen je i postao je USTAV ove nove organizacije koja je stupila u ivotkao nezavisno tijelo sa svojim lanstvom i aparatom uviajui da je fiziko,moralno iduhovno blagostanje radnika od sutinske vanosti s meunarodnog stanovita i daostvaraivanje boljih uslova za mir u svijetu zavisi od pomirenja interesa radnika i

poslodavaca . Zasnovan je na meunarodnom viestranom ugovoru ali je istovremeno i

profesionalna organizacija u kojoj predstavnici vlada, poslodavaca i radnika punopravnouestvuju u donoenju odluka. Zahvaljujui posto-janju ove specijalizirane ustanove, dravesu prihvatile veliki broj konvencija (preko 160) i preporuka (preko 170), koje se odnose na

prava iz radnih odnosa i kojima je poloaj radnika postao bolji. Glavni organ MOR-a jeKONFERENCIJA koja je predstavniki plenarni organ koja usvaja nacrte meunarodnihkonvencija i preporuke po pitanjima koja nisu zrela za ugovorno regulisanje. Ovim putem suregulisana pitanja koja se odnose na poboljavanje uslova rada, zatite na radu, zabranu

prinudnog rada, zabranu razliitih oblika diskriminacije u oblasti radnih odnosa,zatitu odnezaposlenosti itd. Iz ovoga proizilazi da MOR, s jedne strane vri razliite forme pritiska

na drave da svoje zakonodavstvo usklade sa meunarodnim standardima o radu, a sa druge,zbog usavrenog sistema nadzora nad izvravanjem preuzetih obaveza u dravamalanicama.Pored glavnog organa MOR- a, konferencije, postoje i administrativni savjet imeu-narodni biro rada. Svi oni su organizovani od predstavnika vlada drava lanica,

predstavnika radnikih i poslodavakih organizacija. Poslije usvajanja pojedinoginstrumenta od strane meunar.konferen.rada, svaka ga lanica mora podnijeti u roku odgodinu dana (izuzetno 18 mjeseci) svom nadlenom organu na usvajanje, kako bi se tajinstrument transformirao u zakon ili neki drugi propis.O preduzimanju ovakvih mjera, drave moraju obavijestiti direktora meunarodnog biroarada. Takoe su dune da podnose redovne 4-ero godinje ili 2 godinje izvjetaje osprovoenju u ivot ratifikovanih i usvojenih konvencija. Osim Meunarodnom birou radaizvjetaji o preduzetim mjerama se dostavljaju i predstavnicima organizacija radnika i


7/39

poslodavaca uz iju se saglasnost i donose odluke Meunarodne konferencije a koje nisuvezane za miljenje i stavove vlada.MOR titi sindikalna prava i slobode. Tu su ukljuena 2 organa:1. Komitet za sindikalne slobode;( ine ga po 3 predstavnika: vlada, poslodavaca i radnika)koji meritorno raspravlja sve tube i preporuuje mjere u cilju njihovog rjeavanja, a uzodobrenje Administrativnog savjeta.(upuivanjem funkcionera MOR-a u problematinu

dravu).2. Komisija za istragu i mirenje po pitanju sindikalne slobode.(satoji se od komisije kojubira Administrativni savjet MOR-a na prijedlog generalnog direktora Meunarodnog biroarada. Zadatak joj da ispituje albe drava i organizacija poslodavaca i radnika o krenjusindikalnih pravila)

12. U N E S K O

UNESKO ORGANIZACIJA UN-A ZA PROSVJETU, NAUKU I KULTURUUNESKO je stvoren na osnovu l.67 Povelje UN-a u Londonu 1945. godineDjelovanje UNESKA, kao ustanove univerzalnog znaaja, za osnovni cilj ima ouvanjemira, bezbjednosti u svijetu i unaprijeenja tih vrijednosti kroz obrazovanje, naunu ikulturnu saradnju meu narodima u duhu opeg potovanja pravde zakona, ljudskihprava i osnovnih sloboda u odnosu na sve, bez obzira u pogledu rase, pola, jezika ireligije.Pod okriljem UNESKA usvojene su i mnoge konvencije i preporuke koje imaju punoznaaja iz oblasti ljudskih prava, kao npr. Konvencija o borbi protiv diskriminacije u oblasti

prosvjete 1960, Konvencija o zatiti svjetskog kulturnog i prirodnog nasljea 1972.

Glavni organi Uneska su:- Generalna konferencija, u kojoj su zastupljene sve drave lanice,- Izvrni odbor, sastavljen od 45. lanova, koga bira generalna Konferencija i koji izmeurazliitih funkcija poduzima razliite mjere za savjetovanje sa predstavnicima meunarodnihorganizacija ili kvalifikovanih linosti koje se bave pitanjima iz njegovog djelokruga,- Sekretarijat UNESKA

Ustav Uneska je oblikovan na osnovu nekih metoda i prakse MOR-a. Svaka drava lanica

preduzee korake da podnese konvencije ili preporuke svojim nadlenim vlastima u roku odgodinu dana od zavretka sjednice Generalne konferencije na kojoj su konvencije ili

preporuke usvojene, kako bi se one primjenile, te da e u vrijeme i na nain kako to odrediizvjetaj sa Generalne konferencije, izvjestiti o akcijama koje su preduzele povodom

preporuka i konvencija o kojima govori lan IV. Meutim za razliku od ustava MOR-a,Ustav UNESKA nije predvidio postupak za albe i prigovore koje se tiu neizvravanjaratifikovanih konvencija.Izvrni odbor je ustanovio sljedea tijela za zatitu ljudskih prava i propisao njihov

postupak:

- Zajedniki komitet eksperata MOR i UNESKA se stara o primjeni Preporuke o statusunastavnika od 5.10.1966. Komitet ima 12 lanova (6 koje bira Unesko, i 6 koje bira MOR)zadatak im je da ispituju izvjetaje vlada o primjeni Preporuke.


8/39

- Postupakpovodom saoptenja u vezi sa uivanjem ljudskih prava iz oblasti djelatnostiUneska utvren je odlukom Izvrnog odbora br. 104 od 1978.g. Postupak je u vie faza.Poto se pribave svi potrebni podaci od podnosioca predstavke, obavjetava se dotina vladas pozivom da pripremi odgovor i da uputi svog predstavnika na sastanak komiteta. Komitetispituje dopustivost saoptenja. Komitet se trudi da nae prijateljsko rjeenje koje e biti uskladu s potovanjem ljudskih prava. Postupak je povjerljiv i fleksibilan, a generalni direktor

moe u svakoj fazi da posreduje u korist rtve krenja prava.Ciljeve, UNESKO ostvaruje kroz organizovanu pomo zemljama na suzbijanju nepis-menosti, razmjeni naunih i kulturnih vrijednosti, unaprijeenju nauno-istraivakog rada isl., a posebno prava na obrazovanje. Pod njegovim okriljem zakljuene su mnogekonvencije:

13. REGIONALNE ORGANIZACIJE :

Pored umnoavanja nadlenosti u oblasti ljudskih prava u univerzalnimmeun.organizacijama, razvija se regionalni sistem zatite ljudskih prava. Odgovarajueregionalne organizacije su uspostavile su i pokrenule mehanizme zatite na osnovu posebnihugovora usvojenih za zadovoljenje regionalnih potreba. Ovaj proces je znatno uznapredovaou Evropi, koja je prva uporedo sa usvajanjem Univerzalne deklaracje, a znatno prije

potpisivanja paktova UN o ljudskim pravima, shvatila da se zatitom ljudskih prava mora iimnogo bre nego na univerzalnom planu.

14. VIJEE (SAVJET) EVROPE

VIJEE (Savjet) EVROPE je regionalna organizacija nastala poslije II svjetskog rata(1949.g.) kada je nekoliko drava inspirisanih velikom idejom o ujedinjenju Evrope rijeiloda stvori organizaciju koja e postii najvee jedinstvo svojih lanica. U Statutu je istaknutai elja da se zatite i promoviu sloboda i sve demokratske vrijednosti.Istaknuta je i volja lanova osnivaa organizacije da u nju uu sve evropske zemlje.Potovanje ljudskih prava u okviru Savjeta Evrope, postavljeno je kao jedan od najveihzadataka i uslova za prijem u lanstvo. Ubrzo po osnivanju Savjeta, pod njegovim okriljem

pripremljen je nacrt Konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kasnijepopularno nazvane Evropska konvencija o ljudskim pravima, koju su 4. novembra

1950.g. u Rimu potpisale 13 drava lanica Savjeta Evrope (na snagu stipila septembra1953). Danas su sve zemlje lanice Savjeta Evrope ratifikovale Evropsku konvenciju.Kasnije je uz ovu Konvenciju usvojeno jo 12 protokola. Treba istai znaaj Protokolabr.11, koji je stupio na snagu novembra 1988.g., kada su ga sve zemlje potpisniceKonvencije ratifikovale.Organi Evropske konvencije su:- Evropska komisija za ljudska prava- Evropski sud za ljudska prava.Usvajanjem Protokola 11. ustanovljava se stalni Evropski sud za ljudska prava a ukida

se Evropska komisija

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA, ustanovljen je jo 21.januara 1959.godine. Odnovembra 1998. kada je stupio na snagu protokol 11., on je uspostavljen kao stalni organKonvencije. Time je novi stalni Sud, poeo da obavlja dosadanje poslove Evropske


9/39

komisije za ljudska prava i starog evropskog suda za ljudska prava . Broj sudija (46) ovogsuda ravan je broju drava lanica Vijea Evrope.... Bira ih Parlamentarna skuptinaVijea evrope.Njihov mandat je 6 godina, a mogu se ponovo birati. Sudije se tokommandata ne mogu baviti poslovima koji su nespojivi s njihovom nezavisnou,nepristrasnou i zahtjevima stalne slube. To znai da oni postaju pravi profesionalci sastalnim boravkom u Strazburu u Francuskoj (sjedite Suda).

Svaka predstavka se iznosi pred Odbor od 3 sudije koji odluuje o njenoj prihvatljivosti,odnosno ispunjenju uslova koje trai Evropska konvencija da bi se o predstavci uoptemoglo raspravljati. Vijee (sastav 7 sudija) odluuje o prihvatljivosti i sutini svakemeudravne predstavke. Veliko vijee (sastav 17 sudija) je predvieno kao organ kome sevjee obraa u svakom trenutku prije nego to donese presudu, ako ocjeni da predmet

pokree neko ozbiljno pitanje koje se tie tumaenja Konvencije ili njenih protokola.U roku od 3 mjeseca od donoenje presude, svaka stranka moe zahtjevati da se sluaj iznese

pred Veliko vijee. O ovom zahtjevu odluuje panel od 5 sudija koji e ocjeniti da li sepokree ozbiljno pitanje o tumaenju i primjeni Evropske konvencije i protokola uz nju.U svim fazama postupka moe se postii tzv. prijateljsko poravnanje, pod uslovom da seneugroava potovanje ljudskih prava i sloboda ustanovljenih Konvencijom i njenim

protokolima.KOMITET MINISTARA Komitet ministara Vijea Evrope uspostavljen je lanom 13.

Statuta ove organizaije i sainjavaju ga ministri inostranih poslova drava lanica. On je usutini politiki organ, ali su mu povjerene neke kvazi-sudske funkcije. Npr. ako komisija ilizainteresovane drave ne iznesu sluaj u roku od 3 mjeseca pred Evropski sud za ljudska

prava, Komitet odluuje o tome da li je Konvencija prekrena ili nije. (odluku donosidvotreinskom veinom). Komitet ministara je po Konvenciji zamiljen i kao organ zaduenda se stara o izvrenju sudskih presuda. On moe da trai od drava da preduzmu mjere radi

odklanjanja posljedica krenja Evropske konvencije, odreujui ak i vremenski rok za to..Moe i da iskljui iz lanstva Vijea Evrope.

15. ORGANIZACIJA ZA EVROPSKU BEZBJEDNOST I SURADNJU (OEBS)Rad na zatiti ljudskih prava u okviru Konferencije, kasnije (OEBS) zapoet je usvajanjemzavrnog akta Helsinke konferencije 1. avgusta 1975.godine. 35 zemalja istone i zapadneEvrope, zajedno sa SAD i Kanadom, potpisale su zavrni akt - KEBS.Ovaj dokument bio je osnova za usvajanje niza dokumenata iz oblasti ljudskih prava.

Konferencija u Beu, koja je poela 1986.godine a zavrila se tek 1989.godine, predstavljalaje prekretnicu u pogledu odustajanja od doktrine socijalistikih zemalja, da se ljudska pravanalaze u strogo unutranjoj nadlenosti drave. Tada je usvojen zakljuni dokument u komezapaeno mjesto zauzima odjeljak pod nazivom ljudska dimenzija KEBS.Tim dokumentom su se sve drave uesnice obavezale da njihova zakonodavstva u oblastiljudskih prava usklade sa meunarodnim pravom i obavezama koje proistiu iz dokumenataKEBS. Slijedili su sastanci o ljudskoj dimenziji KEBS u Parizu 1989.godine i uKopenhagenu 1990.godine. Uslijedio je sastanak na vrhu efova drava i vlada u Parizu, nakome je usvojena Povelja za novu Evropu (1990). Pariskom poveljom proces KEBS je

sasvim institucionalizovan, formiranjem posebnih organa sa zadatkom da prate dogaaje uvezi sa bezbjednou regiona te da usvajaju i odgovarajue odluke.Prvo je formiran Savjet KEBS koji se sastoji od ministara inostranih poslova zemeljalanica i koji je odluujui organ prilikom donoenja odluka relevantnih za ciljeve

postavljene pred proces KEBS. Formiran je Komitet starijih slubenika sastavljen od


10/39

eksperata i ima zadatak da priprema sastanke savjeta i ovlaten je da razmatra tekua pitanjai donosi adekvatne odluke. Ustanovljeni su i Centar za prevenciju konflikta u Beu, kao iKancelarija za slobodne izbore u Varavi. Do 01.01.1995.godine, ovo se moglo nazvati

procesom KEBS. Tada je ovaj proces i zvanino pretvoren u meunarodnu organizaciju kojase naziva Organizacija za evropsku bezbjednost i suradnju OEBS.

16. EVROPSKA UNIJA(od ugovora u Mastrihtu 1992.g. do tada Evropska zajednica), predstavlja evropskumeunarodnu organizaciju sa elementima naddravnosti. Sainjava je 27 zemalja lanica.To

je prije svega ekonomska unija. Poto EU nije potpisnica Evropske konvencije o ljudskimpravima, organi EU-e a posebno Evropski sud pravde ije je sjedite u Luksemburgu, sestaraju da se potuju ljudska prava i osnovne slobode. Evropski sud pravde se na razliitenaine bavi pitanjima zatite ljudskih prava. Do sada je izgraena i praksa ovog suda u

pogledu prava svojine, slobode kretanja, zabrane diskriminacije, slobode izraavanja,itd.Evropski parlament usvojio je 1989.godine Deklaraciju o osnovnim pravima i slobodama,koja sadri najvei broj vanih osnovnih graanskih, politikih i socijalnih prava, ali kojuEvropski sud nije obavezan da je primjenjuje. Meutim, svaki graanim EU ima pravo dauputi pismenu predstavku Evropskom parlamentu zbog krenja nekog od navedenih prava.Konano, EU-a je 7.12.2000.godine u Nici, sveano proglasila tekst Povelje o osnovnim

pravima u Evropskoj uniji.Ova Povelja je za sada neobavezujui pravni instrument a u budunosti e biti dio UstavaEU.

17. >>A M E R I K A


11/39

Meuameriki sud za ljudska prava ima 7 lanova.Presude Meuamerikog suda su konane, obavezne za stranke i ne mogu seosporavati.

18. >AFRIKA< AFRIKI SISTEM ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVANaroitu panju i noseu ulogu o zatiti ljudskih prava u Africi je preuzela Organizacija

afrikog jedinstva (OAJ), koja je nastala 1963.godine.Moralo se poi originalnim putem da bi problemi sa kojima se suoavala Afrika dobili praviodgovor. Politika aparthejda u Junoj Africi, siromatvo stanovnika Afrike, diktatorskireimi u CAR ili Ugandi, predstavljali su pri tome ozbiljnu smetnju.Ipak 1981.godine, na 18. redovnoj Skuptini efova drava i vlada OAJ, usvojena jeAfrika povelja o pravima ovjeka i naroda.Ovaj dokumenat je poznat kao Bandulska povelja, jer je usvojena u glavnom graduGambije. Povelja je stupila na snagu 1986.godine.Afrikom poveljom uspostavljena je i Afrika komisija za ljudska prava koja jeuspostavljena 1987.godine, meutim do danas nije pokazala velike rezultate.Afrika povelja je imala svoje mane, pa su se stanovnici Afrike radije obraali efikasnijimmeunarodnim tijelima kakav je upravo Komitet za ljudska prava.Zato je uz Afriku povelju usvojen i Protokol koji ustanovljava Afriki sud za ljudskaprava, koji e kada pone sa radom moi da izdaje nareenja radi otklanjanja povreda,

pravine naknade i obeteenja. Protokol je usvojen 9. juna 1998.g. na zasjedanju OAJ-a uAdis Abebi.

19. NEVLADINE ORGANIZACIJE I LJUDSKA PRAVAMeunarodni ugovori o ljudskim pravima ostaju bez uinka ako se ljudi u jednom drutvu ilidravi ne pobrinu da se oni stvarno primjenjuju. rtve krenja ljudskih prava esto potiu iznajsiromanijih i najneobrazovanijih drutvenih slojeva, te su rijetko upoznate o postojanju

bilo kakve zatite a pogotovu meunarodne. S druge strane drave, da bi sauvale svojureputaciju u meunarodnoj zajednici iako su ugovore ratifikovale i potpisale, nastoje prikritikrenja ljudskih prava koja im se stavljaju na teret. Iz tih razloga savjesni ljudi su se poeliudruivati na nacionalnom i meunarodnom nivou, esto rtvujui svoje vrijeme, prihode ,

pa i ivote da prate potovanje ljudskih prava i ukazuju na njihovo i da pomognu rtvama.Prirodno, takve organizacije ne mogu biti sastavljene od dravnih slubenika, nego od

nezavisnih i strunih ljudi, kojima je jedini cilj da na nepristrasan nain ukau koje je pravo ikada prekreno i koje to uinio, te na taj nain doprinesu sprovoenju meunarodnihobaveza drava. Takve organizacije, dakle, moraju biti nevladine organizacije (NVO). Onesu odigrale vanu ulogu u formulisanju, usvajanju i kasnije stupanju na snagu mnogihmeunarodnih deklaracija ili ugovora iz oblasti ljudskih prava. NVO koje se bave Ljudskim

pravima teko je nabrojati jer ih ima nekoliko hiljada i stalno se poveava ali se moguistaknuti na meunarodnom planu: Meunarodna komisija pravnika, Meunarodni komitetcrvenog krsta, Meunarodni helsinki komitet....

Nekim nevladinim organizacijama omogueno je puno uee u radu meuvladinih

organizacija. Tako je EKO-SOK zakljuio razliite sporazume o savjetodavnom poloajunekih nevladinih organizacija. NVO igraju i veliku ulogu u pomoi oteenim pojedincimada pripreme i podnesu albe, tube i predstavke meunarodnim organima za zatitu ljudskih

prava.


12/39

II DIO LJUDSKIH PRAVA2.20. KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA

Ljudska prava i slobode mogu se klasifikovati na razne nain.Klasifikovanje prava na osnovu njihove drutvene prirodePaktovi o ljudskim pravima svojim nazivima pokazuju da poivaju na podjeli ljudskih pravana: graanska, politika, ekonomska, socijalna i kulturna prava.

Graanska i politika prava tiu se odnosa pojedinca i drave. Graanska pravanaglaavaju autonomiju ovjeka u odnosu na dravu, koja se u njegovo ponaanje idjelovanje moe uplitati samo do one mjere koju iziskuje ivot u drutvu, s drugim ljudima.Takva graanska prava su: pravo na ivot, pravo na privatnu sferu i prava vezana za krivini

postupak. Politika prava su prava participacije, prava ovjeka da uestvuje u upravljanjudravom i zajednicom. Takva prava su: aktivno i pasivno birako pravo i pravo na pristup

javnoj slubi. Da bi se ta prava mogla ostvarivati, preduslove obezbjeuje i prua potovanjenekih prava koja se nalaze izmeu graanskih i politikih, kao to su sloboda izraavnja,okuljanja i udruivanmja. Graanska i politika prava su zasnovana na naelu slobode.

Ekonomska, socijalna i kulturna prava su usmjerena na to da ljude dovedu u slian,pravedan drutveni poloaj kako bi stvarno mogli da uivaju graanska i politika prava.Neobrazovan ovjek ne moe koristiti mnoga prava i zato mu treba zagarantovati kulturnopravo na obrazovanje, onome koji ivi u bjedi treba osigurati ekonomska prava kao to su

pravo na rad, na jednaku naknadu za rad i naknadu u sluaju nezaposlenosti. Slina su isocijalna prava koja treba da sprijee da ovjek usred nepovoljnih okolnosti izgubi osnovne

preduslove za stvarno pripadanje zajednici i ostvarivanje svojih prava.Takva su pravo naminimalan ivotni standard, koje obuhvata ishranu, odjevanje i stanovanje.Ova prava su zasnovana na naelima jednakosti i solidarnosti.

Generacije ljudskih pravaIstorijski gledano, ljudska prava se dijele na:I Generacija ljudskih prava: - ine je graanska i politika prava;II Generacija ljudskih prava: - ine jeekonomska, socijalna i kulturna prava;

III Generacija ljudskih prava:-za zdravu ivotnu okolinu, pravo na hranu, pravo na razvoj.Bez obzira na ovakvu klasifikaciju smatra se da sva ljudska prava predstavljaju jednucjelinu. Opasno je tvrditi da su neka vanija i prea od drugih.

2.2.21. INDIVIDUALNA I KOLEKTIVNA PRAVAOsnovni pravac razmiljanja o ljudskim pravima i borbe za njih podrazumijeva da su ljudska

prava prava pojedinca. Meutim ovjek ne moe da uiva u svojim individualnim a da pritome bude pripadnik obespravljene ili ugroene grupe. Mnoga prava se ne mogu ostvariti u

izolaciji. Zato se kao nosilac nekih prava moe pojaviti i grupa ljudi, a ta se prava nazivajukolektivnim. Pravo na samoopredjeljenje je primjer kolektivnog prava jer se kao njegovnosilac oznaava narod, ili pravo manjina (vjerske, nacionalne) gdje je rje o grupi ljudizajednikih obiljeja.Na putu izmeu individualnih i kolektivnih nalaze se i ona koja


13/39

podrazumjevaju zajedniko uivanje. Obino se ona formuliu kao prava pojedinca da uzajednici sa drugima uiva neko pravo. U paktu o graanskim i politikim pravima, pravona ispoljavanje vjerskih ubjeenja moe se uivati pojedinano ili u zajednici sa drugima, ili

prava pripadnika manjina uivaju se u zajednici sa drugima. Jedan od najvanijih vidovazatite kolektivnih interesa je zabrana diskriminacije.

Ni ovdje ne treba davati iskljuivu prednost jednoj ili drugoj grupi prava. Krajnji

individualizam priznaje samo prava pojedinaca i esto je ravnoduan prema sudbini itavihgrupa, dok kolektivizam trai od individua da stalno podreuju svoja prava pravima grupekojoj pripadaju.

3.22. OPTI USLOVI POD KOJIMA SE UIVAJU LJUDSKA PRAVA23. NAELO JEDNAKOSTI 3.1.

Osnovno naelo savremenog prava o ljudskim pravima jeste da su svi ljudi jednaki.U tomese ono razlikuje od ranijih pokuaja da se samo nekim (viim) grupama i slojevimapriznaju prava, ali da se to ne odnosi na lanove zajednice, a kamoli na sva ljudska bia.Tako je uvena Magna Karta iz iz 1215.g. bila nagodba izmeu engleskog kralja i

plemstva koja je predvidjela prava za plemstvo i njihovu meusobnu jednakost, gdjepripadnici jednog stalea nisu mogli suditi drugima. I u novije vrijeme u zemljama gdje jeustoliena demokratija nisu svima data sva prava, niti su svi mogli da uestvuju udemokratskom odluivanju.Tako nisu imali pravo glasa siromani na osnovu imovinskogcenzusa, birako pravo jer su navodno manje razumni i odgovorni, nepismeni i sve

doskora ene.Prihvatanje nejednakosti rui cijeli koncept ljudskih prava. To su prava koja posjedujuljudska bia zato to su ljudska bia. Zamjena ovog stava time to e ljudi biti jednaki pokategorijama bjelac bjelcu, mukarac mukarcu, obrazovan obrazovanom ovjeku, uzimase relevantno obiljeje ljudskosti neto to nije svojstveno svim ljudima. Nema nikakvihdokaza da je izabrana grupa vie ljudska nego druge. Naroito je sumnjivo to zagovornicinejednakosti smatraju da je grupa kojoj oni pripadaju via od drugih.

Zabrana diskriminacijePosmatrano sa druge strane naelo jednakosti se ispostavlja kao naelo nediskriminacije.,tj. kao zabrana diskriminacije meu ljudima. Po Univerzalnoj deklaraciji lan 2. svakome

pripadaju sva prava i slobode proglaeni u deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase,boje, pola, jezika, vjeroispovjesti, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ilidrutvenog porijekla, imovine, roenja ili drugih okolnosti. U lanu 7. se govori o

jednakosti pred zakonom da su svi jednaki pred zakonom imaju pravo bez ikakve razlikena podjednaku zatitu zakona.Pakt o graanskim i politikim pravima (PGP) govori da se

prava iz PGP moraju potivati i zajamiti po ranije pomenutim osnovama, zatim oravnopravnosti mukaraca i ena. Meutim lan 26. Univerzalne deklaracije je biozanemarivan da su svi pred zakonom jednaki i pravo da imaju podjednaku zakonsku

zatitu bez ikakve diskriminacije. Iz ovoga proizilazi da je pravilo nediskriminacije optiuslov uivanja svih prava, a ne samo dio opisa pojedinih prava. U najmanju ruku, onoznai da nijedan zakon ne smije biti diskriminatoran. Ako drava odlui da prui neka

prava koja dotle nisu postojala, iako na to nije obavezna meunarodnim pravom, ona ne


14/39

moe pri tome praviti nedozvoljene razlike. Svaka drava je duna da goni i sprijeavadiskriminaciju u obezbjeivanju meunarodno zajamenih ljudskih prava. (Npr. u nekimzemljama je ljekarska pomo besplatna za sve dravljane pa i za sve one koji se nau nanjenoj teritoriji. To nije nikakva Meunarodna obaveza tih drava, ali bi propisi kojima bise ona uskraivala, recimo pripadnicima ute rase, ili jevrejima predstavljala povreduzabrane diskriminacije).

Diskriminacija je ozbiljan meunarodni problem, pa su zato u borbi protiv diskriminacije,osim navedenih optih instrumenata, posveeni brojni posebni ugovori koji se bavespecifinim ispoljavanjima diskriminacije npr. Konvencija o rasnoj diskriminaciji,Konvencija o diskriminaciji ena itd...

24. POJAM DISKRIMINACIJE 3.1.2.Diskriminacija je svako razlikovanje, iskljuivanje,ograniavanje ili davanje prvenstva,koje se zasniva na nekom nedozvoljenom razlogu i ima za cilj ili posljedicu ugroavanje ilionemoguivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Orginalno znaenje rijeidiskriminacija koja je preuzeta iz latinskog jezika znai razlikovanje. Bez obzira naizvore koji obraaju posebnu panju na neke osnove diskriminacije, u savremenommeunarodnom pravu zabranjeno je razlikovanje na osnovu: rase, boje, pola jezika,vjeroispovjesti, politikog ili drugog uvjerenja, nacionalnog i socijalnog porijekla, imovineroenja i drugog statusa. Ovo nabrajanje nije zavreno, zabranjeno je i razlikovanje zbogdrugog statusa, to znai da se moraju imati u vidu i drugi slini osnovi. Zato je vanoutvrditi ta je nabrojanim razlozima zajedniko. Ispostavlja se da su to osobine ljudskog

bia koje ono uglavnom ne stie svojom voljom i koje ga ine pripadnikom neke iregrupe, kao to su uroena obiljeja (rasa, boja, spol, nacionalnost i socijalno porijeklo).

Veina ljudi naslijedi i jezik pa i religiju od roditelja koju samo mali broj odraslih ljudisvjesno mijenja.Politika i druga uvjerenja su, meutim, kao i imovina, steeni, tj. postoji mogunost da ihsvojom slobodnom odlukom ovjek izmjeni.

Neki osnovi razlikovanja se otvoreno izuzimaju, odnosno doputaju. Najupadljivije u tompogledu je dravljanstvo, iako je to osbina koja se stie bez sopstvenog uticaja (mjestom iporjeklom roenja) i kasnije teko mijenja. Konvencije o rasnoj diskriminaciji izriitoutvruje da se razlikovanje izmeu dravljana i nedravljana ne smatra rasnomdiskriminacijom. Drave , jednostavno ne ele da se odreknu prava da slobodno odluuju o

tome ko e im biti dravljanin, ko e moi da ulazi na njihov teritorij, da uestvuje u upolitikom ivotu i raspodjeli kolektivno stvorenog bogatstva njihovog drutva itd.Meutim ne smije da se pravi razlika izmeu samih stranaca na osnovu navedenihobiljeja.esto se pokuava izjednaiti drava sa nacijom. Dravljanstvo je u pravu veza sadravom, a ne sa nacijom ili nacijama u njoj.Razlikovanje zbog ovjekovih linih osobina, bez obzira jesu li uroene ili steene, ne bismjelo da se shvata kao diskriminacija. Ako neko dobija prednost zato to je darovit,sposoban, inteligentan, spretan, obrazovan itd i ako su te osobine potrebne u datimokolnostima, ili ako je zapostavljen ako je bio kanjavan, niko se ne moe na to aliti.

Drugi elemenat diskriminacije je nain razlikovanja. U veini pravnih sistema smatra se dase mogu doputati razlikovanja ako su objektivna i umjesna. Npr zabranjuje se da se licemlae od 18.g osudi na smrt i da se smrtna kazna izvri nad trudnom enom, maloljetneosobe treba da izdravaju vremenske kazne odvojeno od punoljetnih. U pogledu


15/39


16/39

je niz ugovora od kojih su najvaniji Konvencija o statusu izbjeglica od 1951.g. i Protokoluz nju od 1967g., kao i Konvencija Afrikog jedinstva o posebnim vidovima izbjeglikog

pitanja u Africi.1969.g . Ovim ugovorima se garantuje izjednaavanje sa dravljanimadrave u kojoj se izbjeglica nalazi. U mnogim oblastima, ime se postie da izbjeglicemogu stvarno da uivaju skoro sva svoja ljudska prava.Meutim ove se olakice ne odnosena sve izbjeglice nego samo na povlaene izbjeglice tj one koji mogu da dokau da je

njihov strah od proganjanja bio osnovan i da je uzrok proganjanja bio neki od sljedeihosnova diskriminacije: rasa, vjera, nacionalna pripadnost ili politiko uvjerenje. MnogeEvropske zemlje su olakale uslove za privremeni prijem veih grupa izbjeglica bez

potrebe da svaki od njih dokae da je lino bio progonjen ( izbjeglice sa statusom B ) kaoto je bio sluaj sa izbjeglicama iz BiH 1992. Status izbjeglice prestaje kada nestanu uslovikoji su doveli do izbjeglitva, dobrovoljnim povratkom u zemlju porijekla ili sticanjemdravljanstva neke druge drave. Pomo izbjeglicama iziskuje velika sredstva i napore kojise ostvaruju meunarodnom saradnjom koju usklauje Visoki komesar UN za izbjeglice.4./ ENEU mnogim drutvima se osobe enskoga pola stavljaju u nepovoljniji poloaj odmukaraca. Ova vrsta diskriminacije propisuje otvoreno , pravnim normama, a jo eesprovodi u praksi. U najrazvijenijim zemljama diskriminatorski propisi se gube, ali ne istav o enama kao inferiornim biima koja nisu dorasla svim poslovima i ulogama za koje

je preodreen mukarac. U manje razvijenim zemljama stanje je mnogo gore. Problem sekomplikuje to drutvo, pa i same ene, prihvataju ovakav stav kao prirodan i pravedan.5/ OSOBE DRUKIJE SEKSUALNE ORJENTACIJETo su mukarci i ene ije se seksualne naklonosti i praksa razlikuju od veinskih,heteroseksualci - homoseksualci i lezbejke izloeni su u skoro svim zemljama svijetanapadima, podsmjehu, diskriminaciji i gonjenju. Sve doskora se seksualni odnos izmeu

osoba istog pola u veini zemalja smatrao krivinim djelom. ak i kad se krivino ne gone,lica drukije seksualne orjentacije iskljuuju se iz nekih zanimanja (kolstvo, vojska itd),ne primaju u lanstvo udruenja, vreaju i ucjenjuju i proglaavaju za nemoralne i bolesne.Seksualna orjentacija je svakako jedna od uroenih osobina mukarca i ene te je bezsumnje zabranjen osnov za diskriminaciju. Ovakvo se tumaenje polako ali pouzdano

probija u razvijenim zemljama., koje prije svega ukidaju odredbe krivinih zakona okanjivosti homoseksualnih akata da bi postepeno otklanjale prepreke homoseksualnimosobama da obavljaju izvjesna zanimanja. Praktikovanje seksualnih odnosa se premjeta u

privatnu sferu, tj. pravo svakog ovjeka da slijedi svoje sklonosti, pa i seksualne, bez

mijeanja drave i drugih, pod uslovom da ne ugroava tua prava i javni interes. Kaoposljedica toga homoseksualci i lezbijke slobodno izlaze u javnost, prestaju da se kriju izstraha od prezira okoline. Najnoviji prodor se kree ka legalizaciji homoseksualnog

partnerstva. Shavtanje braka kao zajednice usmjerene prvenstveno na fiziku reprodukcijumjenja se time to se osobama istog pola doputa da stupaju u brak i usvajaju djecu.

26. ZABRANA ZLOUPOTREBE LJUDSKIH PRAVA 3.3Mogunost da se jedno pravo i sloboda iskoristi protiv drugih prava ili prava drugih licauvijek postoji i predstavlja jedno od najosjetljivijih pitanja demokratskog drutva. O tome

vodi rauna Univerzalna deklaracija l.30. Nijedna odredba ove deklaracije ne moe setumaiti kao pravo za ma koju dravu, grupu ili lice da obavlja bilo koju djelatnost ili davri bilo kakvu radnju usmjerenu na ponitavanje prava prava i sloboda koji su u njojsadrani.. ili u lanu 17. Evropske konvencije i u lanu 5. PGP dodaje da se drave ne


17/39

mogu pozivati na meunarodne ugovore da bi ukinule postojea prava zbog toga to unjima nisu pomenuta. Time se stavlja na znanje dravama potreba za pravnom sigurnouPotovanjem steenih ljudskih prava.Privilegije se mogu ukidati samo ako se utvrdi da su

postale diskriminatorne. Dobar primjer su politike stranke i pokreti koji koriste svaraspoloiva politika prava, kao to su sloboda udruivanja, okupljanja, izraavanja i pravona uee u izborima stavljajui jasno pri tome na znanje da e, ako demokratski dou na

vlast, smjesta ukinuti i demokratiju i sve te slobode. Rjeenje ne treba traiti u olakomukidanju prava, vanrednim stanjima i slino, ve u umjesnom koritenju ogranienja kojeinstrumenti o ljudskim pravima doputaju, ukljuujui tu i zabranu politikih organizacijausmjerenih protiv same ideje i samih osnova ljudskih prava.

5.27. PRAVO NA IVOT 5.1.

- Pravo na ivotNajvanije ljudsko pravo zauzima pravo na ivot.lan 6. Pakta o graanskim i politikim

pravima (PGP) u kome se pravo na ivot oznaava kao uroeno pravo glasi:Svako ljudsko bie ima uroeno pravo na ivot. Ovo pravo mora biti zatieno zakonom.Niko ne moe biti samovoljno lien ivota.Prava iz ovog lana ne mogu se ukinuti ili ograniiti ni poslije proglaenja vanrednogstanja ili stanja ope opasnosti.Postojanje smrtne kazne nije jedinstveno rijeeno u svim pravnim sistemima lanica UN-a,niti ima jedinstvenog stava o njenoj opravdanosti. Meutim, osnovna karakteristika meu-narodnih odredbi koje se odnose na smrtnu kaznu jeste veoma strog i ogranien reim

primjene i izvrenja.

Smrtna kaznaa). Smrtnu kaznu je mogue izrei samo za najtea krivina djela (po miljenju EKO-SOK- a UN, teka krivina djela u ovom smislu mogu biti samo umiljajni zloini sasmrtnim ili tekim posljedicama). Sumnja da je pravo na ivot ugroeno javlja se uvijekkada krivini zakoni predviaju smrtnu kaznu za veliki broj krivinih djela.(npr. u Iraku jesmrtna kazna predviena za vie od 100 djela pa ak i za uvredu predsjednika drave).b). Smrtna kazna mora biti izreena u skladu sa zakonom koji je vaio u trenutkukada je krivino djelo izvreno.c). Smrtna kazna ne moe biti izreena a da se pri tom povrijedi neko drugo pravozatieno PGP ili Konvencijom o genocidu.(najee se odnosi na ispravnost sudskog

postupka).d). Apsolutno je zabranjeno izricanje smrtne presude mlaem od 18 .godina. (uzrast utrenutku izvrenja krivinog djela).e). Smrtna kazna se ne moe izvriti nad trudnom enom.(iz enevske konvencije od 1977zabranjeno je izvravanje smrtne kazne nad majkama sa zavisnom djecom, odnosnomajkama male djece.)f). U okvir prava na ivot spada i pravo svakoga osuenika na smrt da trai pomilovanje izamjenu kazne.

Opta tenja ka ukidanju smrtne kaznePo miljenju mnogih kriminologa ona ne samo to ugroava uroeno pravo na ivot, i to

je nepopravljiva u sluaju sudske greke, pokazalo se da nema nikakvih efekata na stupanj


18/39

kriminaliteta u drutvu. Zabrana smrtne kazne predviena je Evropskom konvencijom oljudskim pravima potpisnice se obavezuju da ukinu smrtnu kaznu (osim krivinih djelakoja su izvrena za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti), a Amerika konvencijasadri zabranu njenog ponovnog uvoenja u zemljama koje su ukinule smrtnu kaznu. Izovoga se vidi da je tenja za ukidanjem smrtne kazne nezadriva, pa ak i tamo gdje nijeukinuta, ona se sve rijee izrie.

Oblici nezakonitog i samovoljnog liavanja ivotaAko se poe od shvatanja da je pravo na ivot zatieno samo u odnosu na dravu, tj.samood njenih organa onda e se pokazati da su se vlastodrci nauili da svoje protivnikelikvidiraju, tako da to ne lii na izvrenje smrtne kazne. Ova pojava je nazvana nestajanje.Lica koja su netragom nestajala da se nikada ne nau ili da se nau u nekim neobiljeenimgrobovima, otimali su eskadroni smrti (policajci u civilu) to je vladi omoguavalo datoboe nita ne zna o sudbini otetih i da odbija da odgovora na upite lanova porodice,meunarodnih organizacija i stranih vlada.

Liavanje ivota u policijskim akcijamaDravnim organima se nekada dozvoljava da primjenom oruja ugroavaju ivot i bezsudske odluke. U tom pogledu je Evropska konvencija najizriitija: Ne smatra sekrenjem liavanje ivota koje nastaje upotrebom sile koja ne premaa apsolutno nuanobim:-radi odbrane lica od nezakonitog nasilja,-da bi se izvrilo zakonito hapenje, ili da se sprjei bjekstvo lica zakonito lienog slobode,-tokom zakonito preduzete akcije radi suzbijanja pobune ili ustanka. Sve ee se ujumiljenja da su i ovakava ovlaenja preiroka i da policiji ostavljaju suvie mogunosti da

procjenjuju kada mogu da koriste silu sa namjerom da nekoga ubiju.

Posebna pitanja u vezi sa pravom na ivotNajveu panju od tih pitanja privlai pobaaj i eutanazija.Pobaaj predstavlja nasilni prekid trudnoe uz rtvovanje ploda (fetusa). Ako je pobaajdobrovoljan na zahtjev ene on dolazi u sukob sa pravom zametka na ivot. Ovaj sukob je

posebno izraen u sredinama gdje crkva ima velik uticaj. Tako je u Amerikoj konvencijisvako ima pravo da mu se potuje ivot, ovo pravo e se tititi zakonom, u naelu odtrenutka zaea. U veini zemalja u XX vijeku pobaaj je legalizovan zakonima, koji

postavljaju uslove mirei sukobljena prava u interesu zdravlja ene i zabrinutosti zasudbinu neeljene dijece koja je teka kad je majka siromana. Kompromis se nalazi takoto se pretpostavlja da zametak do perioda od est nedjelja nije subjekt sa pravom na ivot,ili da prevau interesi majke ukoliko je njeno zdravlje ugroeno (ili ako je dijete zaetonasilnim putem to bi bilo protivno njenom dostojanstvu i interesima djeteta). U novijevrijeme pokret protiv legalizacije pobaaja je ponovo oivio u mnogim sredinama te je unekima ponovo zabranjen ali se razlog netrai u pravima fetusa nego je majka duna darodi dijete da bi se broj nacije uveao (bijela kuga).Eutanazija (ubistvo iz milosra) jeste liavanje ivota ljudskog bia na njegov sopstveni

zahtjev. Pri tome se misli na one koji kao neizljeivi bolesnici, ele da okonajunepodnoljiv ivot, ali za razliku od samoubitstva trae od drugoga (najee od ljekara) daim u tom pomogne. Zbog mogunosti zloupotrebe meunarodna tijela su vrlo oprezna,mada su neke drave skoro potpuno legalizovale eutanaziju ili propisale blae kazne zaubitstvo iz milosra.


19/39

28. ZABRANA MUENJA I SVIREPIH, NEOVJENIH ILI PONIAVAJUIHPOSTUPAKA 5.2.MUENJE (tortura)ovjekov fiziki integritet je apsolutno zatien, vie od ivota. Dok je smrtna kaznadozvoljena, tjelesna kazna se ni u kom sluaju ne moe primjeniti.Prema PGP, zabrana

muenja ne smije biti ukinuta ni u sluaju rata i opte opasnosti. U Konvenciji protivmuenja koja je usvojena pod okriljem UN, izraz muenje oznaava svaki in kojim senekom licu nanose veliki bol i patnja, fiziki ili duevni, s ciljem da se od njega ili od nekogtreeg lica dobiju obavjetenja, priznanje da bi se ono kaznilo za djelo koje je izvrilo ili da

bi se zastrailo ili primoralo na neto, kad takvu bol ili patnju nanese javni slubenik ilidruga osoba u zavninom svojstvu. Ovdje se prvenstveno misli na postupke koji se mogu

pripisati dravnim organima, bilo zato to su ih sami izvrili ili su propustili da ih sprijee.Drava stoga kri zabranu muenja ako ne zabrani ili ne sprijeava i ne kanjava takvo

ponaanje privatnih lica. Najosjetljivije situacije za takvo ponaanje su u prvim satimaliavanja slobode, dok je uhapenik u rukama policije i dok nisu ukljueni sudski organi.Zabrana muenja i slinog postupanja se kri i onda kada su patnje psihike. Kodzatvorenika obino idu zajedno fizika i psihika bol. Npr lana pogubljenja, kada sezatvorenik priprema za za streljanje, izvodi pred streljaki vod i da bi se na njega pucalomanevarskom municijom. Poznati su i muitelji koji primoravaju zatvorenike da prisustvujusilovanju njihovih keri i supruga.

SUROVO,NEOVJENO ILI PONIAVAJUE POSTUPANJE I KANJAVANJEOsim muenja, ostali zabranjeni postupci i kazne nisu precizno opisani. Oni su iste prirodekao i muenje ali je nanjeti bol manjeg intenziteta, a kada je poniavanje u pitanju naglasak

je vie na psihikom trpljenju zbog povrede dostojanstva nego na fizikoj patnji. Postupak jeponiavajui ne samo kad vrijea dostojanstvo ovjek u oima njegove okoline, nego i prednjim samim.Patnje i neugodnosti koji su sastavni dio izvravanja zakonitih i prihvaenih krivinihsankcija, nisu obuhvaene zabranom muenja i slinih postupaka. To vai i za smrtnu kaznutamo gdje je ona dozvoljena. Svako javno izvrenje smrtne kazne neovjeno je i

poniavajue. Poseban sluaj je fenomen hodnika smrti (u SAD i Jamajka) gdje osuenicina smrt godinama, po posebnim zatvorskim krilima ekaju na izvrenje kazne, koje seodlae iz raznih razloga. Ovakvo neprekidno iekivanje smrti je psihiki nepodnoljivo i

sve ee se smatra povredom ljudskih prava osuenika. Sudski komitet u Velikoj Britanijije donio pravilo da se smrtna kazna mora izvriti u roku od 5 godina ili zamjeniti blaomkaznom.

ZABRANA NEDOBROVOLJNOG PODVRGAVANJA NAUNIM EKSPERIMENTIMAPo lanu 7. PGP podvrgavanje lica medicinskim ili naunim opitima bez njegovogslobodnog pristanka izjednaava se sa muenjem. Ovo je bilo izraeno u logorima nacistike

Njemake, koji su bili zaraavani bakterijama i slino. Meutim u mnogim zemljama sezatvorenici pridobijaju za eksperimente, uz obeavanje raznih pogodnosti. Sve se vie

sumnja da su ljudi u zatvorskom reimu sposobni za dobrovoljno odluivanje. Meutim, nemogu se na osnovu zabrane muenja napadati zakonske mjere kojima se propisuje obaveznokorienje nekih priznatih naunih dostignua (jodiranje kuhinjske soli, fluorizacija vode, iliroditelji koji nevjeruju u modernu medicinu ne mogu ugroavati ivote svoje djeceodbijajui da se djeca vakciniu po propisima donesenim na osnovu medicinskih znanja.)


20/39

POSTUPANJE S LICIMA LIENIM SLOBODEPod licima lienim slobode ne smatraju se samo oni ija je sloboda uskraena u tokukrivinog postupka ili kao posljedica osude za krivino djelo, nego i svi oni koji se nau utakvoj situaciji. To mogu biti bolesnici u psihijatrijskim ustanovama i ratni zarobljenici, ali i

pripadnici oruanih snaga u onoj mjeri u kojoj im je sloboda ograniena.Prema l. 10 stav 1. PGP s licima lienim slobode ima se postupati ovjeno i s potovanjem

uroenog dostojanstva ljudske linosti. U osnovi ovim se ponavlja zabrana surovog,neovjenog i poniavajueg postupanja, ali je ovo naglaeno zbog toga to su lica lienaslobode slabije zatiena, dalje od oiju javnosti te podlonija ovakvom postupanju.PGP dalje predvia da se optuena lica moraju drati odvojeno od osuenih, to je i u skladusa pretpostavkom nevinosti, prema kojoj se niko ne moe smatrati krivim dok pravosnanone bude osuen. Kazna nesmije biti odmazda. Jedina svrha kazne jeste resocijalizacijakanjenika. U tu svrhu se maloljetni osuenici moraju odvojiti od punoljetnih i reim ukazneno popravnoj ustanovi mora da ukljuuje vaspitne i obrazovne programe radiosposobljavanja za ivot na slobodi. Zbog nedovoljnih sredstava, pogrenih shvatanja, ili

nehaja uslovi u njima su vrlo loi. Precizna uputstva o postupanjima sa licima lienimslobode nalaze se u nizu preporuka meunarodnih organizacija meu kojima su: Standardnaminimalna pravila o postupanju sa zatvorenicima, Kodeks o postupanju slubenika zasprovoenje zakona i dr.

6.29. PRAVO NA STATUS

30. PRAVO NA LINOST 6.1.

Da bi ostvarilo svoja prava, ljudsko bie mora da bude i subjekt prava, koji je sposoban dastie prava i obaveze, inae ne bi moglo da uiva u svojim uroenim pravima ni da stienova prava aktima koji imaju pravni znaaj, kao to su stupanje u brak ili ugovorne odnose.Univerzalna deklaracija i PGP priznaju ovo osnovno pravo svakome i svuda. Ovaj osnovni

preduslov za uivanje drugih prava ne smije se , odrei nikome, bez obzira na dravljanskistatus i na to da li mu je status ovjeka negdje uskraen. Ovo pravo podrazumjeva pravnu aline uvjek i poslovnu sposobnost, koja moe biti ograniena iz uobiajenih razloga(maloljetstvo, duevna bolest) ali ne diskriminatorski kao to se nekada inilo zbog statusa

udate ene ili vanbranog djeteta. Potpuna negacija pravnog subjektiviteta je bilo ropstvo, paje zato u onim zemljama koje su ga ukinule vailo pravilo da rob koji prebjegne na njihovuteritoriju postaje slobodan ovjek sa pravnim subjektivitetom. Meutim, sve do skora se kao

jedna vrsta sankcije predviala graanska smrt tj. gubljenje pravne sposobnosti i ivotizvan zakona.

31. PRAVO NA DRAVLJANSTVO 6.2.

l. 15 Univerzalne deklaracije proklamuje pravo svakog ovjeka na jedno dravljanstvo izabranu samovoljnog oduzimanja dravljanstva i uskraivanja prava na promjenudravljanstva. Pored ovih prava, Amerika konvencija propisuje da svako ima pravo na


21/39

dravljanstvo drave na ijoj je teritoriji roen, ako ve nema neko drugo. Pravo nadravljanstvo nije ulo u druge ugovore o ljudskim pravima zbog velikih tekoa koje s njimu vezi postoje. One potiu iz razlika u nacionalnim zakonodavstvima i upornog stava dadravljanstvo kao veza ovjeka i drave, ne moe biti pravo pojedinca ve da je to pravodrave koja suvereno odluuje o uslovima pod kojima ga neko moe stei.Dravljanstvo se stie roenjem ili priroenjem (naturalizacijom). U pogledu

dravljanstva novoroeneta postoje dva naela: (jus sanguinis-pravo krvi) dijete stiedravljanstvo na osnovu dravljanstva roditelja veinom u evropskim zemljama), a premadrugome koje mahom prihvataju neevropske drave koje su nekada htjele da privukuuseljenike dravljanstvo stie svako dijete koje se rodi na njihovoj teritoriji (jus soli pravotla). Kasnije u ivotu se dravljanstvo stie naturalizacijom na osnovu pravila koja donosisvaka drava i koja su vrlo razliita ( dui boravak, i sl.).U novije vrijeme se ovi principiublaavaju i kombinuju da bi se smanjio broj lica koja bi njihovim djelovanjem ostala bezdravljanstva (npr. djeca iji su roditelji nepoznati ili nemaju dravljanstvo stiu i uevropskim dravama dravljanstvo na osnovu mjesta roenja). Jo uvijek je velik broj ljudi

bez dravljanstva (apatrida) koji su u tekom poloaju.Dravljanstvo, kao veza sa dravom ne smije se mijeati sa pripadnou naciji.Da bi se izbjeglo umnoavanje lica bez dravljanstva, PGP, koji se mahom bavi pravimadjece, propisuje da svako dijete ima pravo da stekne dravljanstvo. Pojam da stekne znaida su drave obavezne samo da stvore mogunosti sticanja dravljanstva, koja e bitiregulisana njihovim propisima i zavisiti od elja i postupaka roditelja i staratelja. Nekismatraju da se pravo djeteta u prvom redu odnosi na dravu u kojoj je roeno i da ona morada predvidi mogunost sticanja dravljanstva na osnovu jus-soli. Komitet za ljudska prava jemanje odreen i prema njemu nijedna drava nije duna da da svakom djetetu dravljanstvoroenjem na njenoj teritoriji, ali treba da poduzme sve mjere, sama ili u saradnji sa drugim

zemljama, da osigura da svko dijete stekne dravljanstvo neke drave. U svakom sluaju nesmije praviti diskriminaciju izmeu novoroene djece na osnovu dravljanstva roditelja, iliokolnosti da su roditelji apatridi, ili da je dijete vanbrano.Dravljanstvo se moe izgubiti time to e ga drava oduzeti. Drave koje su ratifikovaleugovore o smanjivanju apatridije obavezale su se da nee lica liiti svog dravljanstva dok sene uvjere da su stekla drugo dravljanstvo. ovjek moe imati dva (bipatrid) ili viedravljanstava u zavisnosti od toga da li to dotine drave toleriu. Viestruki dravljaninima u oima drave ije dravljanstvo posjeduje i u odnosima sa njenim organima sva pravaali i sve obaveze koje proistiu iz njeng zakonodavstva.

7.32. PRAVO NA FIZIKU SLOBODU 7.

Sloboda je irok pojam i obuhvata bar mogunosti da se uivaju sva ljudska prava, koja se seformuliu i kao slobode) sloboda kretanja, sloboda okupljanja itd). U Francuskoj se koristiza ljudska prava izraz javne slobode. Pod slobodom se podrazumjeva u prvom redufizika sloboda, mogunost tjelesnog kretanja u irokom prostoru i po slobodnom izboru.Ona naravno nije ograniena i ne odnosi se na ulazak u strane zemlje i pristup na mjesta koja

u javnom interesu nisu dostupna ili koja su zatiena kao dio prava drugih ljudi (privatnasfera).


22/39

33. ZABRANA ROPSTVA 7.1.1. Ropstvo.

Nastojanja da se ukine ropstvo oznaava poetak meunarodne saradnje za odbranuosnovnih ljudskih prava. Svojina nad ljudima bila je osnovno obiljeje starijih,robovlasnikih perioda ljudske istorije, ali je postojala i bila legalna sve doskora. U SAD jeropstvo bilo dozvoljeno do 1863.g. a u nekim latinoamerikim dravama jo i due.

Poetkom XIX vijeka meunarodna zajednica nije bila jaka da suverenim dravama nametneobavezu da ukinu ropstvo, ali se usmjerila na trgovinu robljem a naroito na otvorenommoru. U Briselu je 1890 potpisan Akt protiv ropstva, na osnovu koga je tamo obrazovan i

poseban ured koji je usklaivao sprovoenje mjera protiv ropstva i trgovine ljudima. Podokriljem Drutva naroda usvojena je 1926.g. Konvencija o ukidanju ropstva i trgovineljudima. Poslije drugog svjetskog rata potipsana je Dopunska konvencija o ukidanju ropstva,trgovine robljem i ustanova i prakse slinih ropstvu iz 1956.g. Zabrana ropstva je proirena ilanom 8 PGP.Prema ovim ugovorima rob je svako ljudsko bie nad kojim postoji, u potpunosti ilidjelimino, pravo svojine. Trgovina robljem obuhvata sticanje roba silom ilikupovinom, prodaju i prevoenje robova.

2. Poloaj slian ropskomS ropstvom se izjednaavaju sljedee situacije;Ropstvo zbog duga, koje nastaje tako to se dunik obavezuje da otplatu duga zajamisvojim uslugama ili uslugama lica nad kojima se stara. U ovakvoj situaciji su i danas seljaciu Latinskoj americi koji neprestano odrauju dug prema vlasniku zemlje. Bez zaduivanjaoni se ne bi mogli ishraniti, obui ili doi do sjemena i osnovnih potreptina, te ako pokuajuda se udalje bie gonjeni kao prijestupnici.

Kmetstvo, poznato kao normalno stanje u doba fudalizma, postoji i danas i ispoljava se kaodunost onoga koji radi na zemlji koja pripada drugome, te da uz nagradu ili bez nje, pruausluge vlasniku a da svoj poloaj ne moe da izmjeni. Sline su ustanove i praksa kojiuspostavljaju pravo porodice, roditelja ili staratelja da uz naknadu ustupe enu radi stupanjau brak bez njenog pristanka, ili da roditelji ustupe maloljetnika radi korienja njegovelinosti ili rada.Opisane situacije se u oima Evropljana obino vezuju za prolost i druge kontinente,meutim i u evropi je u drugom svjetskom ratu bio veliki broj zatoenih u koncentracionimlogorima. U tome su prednjaili Hitlerova Njemaka i Staljinov Sovjetski savez.

3. Prinudni radSuzbijanjem svih oblika prinudnog rada prva je poela da se bavi Meunarodna organizacijarada (MOR) pod ijim je okriljem 1930 usvojena Konvencija MOR br.29 o prinudnom radu.Tim su se ugovorom drave potpisnice obavezale da ukinu koritenje prinudnog rada iliobaveznog rada u to je mogue kraem roku. Prinudnim radom se prema Konvencijibr.29 smatra svaki rad ili usluga koji se iziskuju od nekoga bez njegovog pristanka ipod prijetnjom kazne. Postoje mnoge situacije gdje su graani i u najdemokratskijimzemljama obavezni da rade.To su izuzetci koji se odnose na uobiajeni rad , normalni dio

izdravanja kazne, lienja slobode, a i kada je kanjenik uslovno na slobodi. Za ovakvusituaciju u novije vrijeme, da bi se postigla svrha kanjavanja bez bespotrebnog potpunogliavanja slobode, koristi se mogunost osuda na izvjestan broj sati dobrotvornog rada ilisvakodnevni rad u odreenom periodu. Meutim dozvoljen je i naporniji rad u dravamagdje, kao stroa kazna, postoji kazna liavanja slobode s prinudnim radom (u ranijem


23/39

jugoslovenskom zakonodavstvu strogi zatvor). Dozvoljeno je od graana traiti ispunjenjeobaveza vojne prirode, bilo u sluenju u oruanim snagama ili u radu kojim se onozamjenjuje kada je vojni obveznik osloboen slube pod orujem zbog prigovora savjesti.

Nije zabranjena ni mobilizacija za rad kada su prirodne nepogode ili udesi.Konano nezabranjuju se prema lanu 8. PGP, ni rad ili sluba koji ini dio normalnihgraanskih obaveza. Sa normalnim graanskim obavezama ne treba mjeati dunost graana

da rade (da budu zaposleni u dravnom sektoru), koju predviaju neke socijalistike zemlje,i na osnovu koje se nezaposleni radnici i paraziti kanjavaju protjerivanjem iliupuivanjem na prinudni rad.Dravi je doputeno da, proglasivi vanredno stanje u uslovima opte opasnosti za opstanakstanovnitva, uvede oblike obaveznog rada.

34. ZABRANA NEZAKONITOG I SAMOVOLJNOG LIAVANJA SLOBODE 7.2.

1. Pritvor, istrani zatvor i druge vrste lienja slobode.U Univerzalnoj deklaraciji se pravo na slobodu i linu sigurnost povezuje sa pravom naivot. PGP ovo pravo titi odredbom da niko nemoe biti izloen samovoljnom hapenju ilizatvaranju i da niko ne moe biti lien slobode izuzev iz razloga predvienih zakonom i uskladu sa postupkom propisanim zakonom. Tome se dodaju i odredbe o tome koja sve pravaima lice lieno slobode. Lienje slobode je najee povezano sa krivinim postupkom, ali sezabrana samovoljnog i nezakonitog ponaanja vlasti odnosi i na ostale oblike ograniavanjafizike slobode kakve se primjenjuju radi lijeenja, spreavanja zaraza, kontrole useljavanjaitd.

Lienje slobode nije zakonito ako zakonom nisu propisani razlozi za njega i postupak ukome se sprovodi. Meutim pogreno je stanovite da nita to je zakonito ne moe biti isamovoljno. Zakoni mogu biti i neovjeni i u suprotnosti sa minimalnim zahtjevimameunarodnog prava (kao to je liavanje slobode zbog sumnje da je neko politiki protivnikvladajue stranke, ili da je ateist itd.). Samovoljno moe biti i ponaanje organa na osnovu

besprijekornog zakona, kada se on primjenjuje bahato uz oigledne zloupotrebe izanemarivanje injenica. Liavanje slobode moe biti nepotrebno ak i kada je u pitanjuopravdana sumnja da je izvreno djelo koje se ima smatrati opasnim i po meunarodnim

pravilima. Evropska konvencija propisuje da se istrani zatvor moe narediti samo da bi se

sprijeilo izvrenje novih krivinih dijela ili bjekstva osumnjienog.

2. Prava lica lienih slobodeak i kada je liavanje slobode ispravno, uhapenik treba da to manje trpi zbog lienjaslobode koje nije definitivno i razlikuje se od izdravanja vremenske kazne.Ako je u pitanju istrani postupak uhapenome se mora odmah saoptiti razlog hapenja, a unajkraem roku i za ta se optuuje. On mora biti u najkraem roku izveden pred sudijuili drugog slubenika sa sudskim ovlaenjima i mora mu se u razumnom roku suditi.Najkrai rok se prema miljenju Komiteta za ljudska prava smatra nekoliko dana, ali to

se esto nepotuje. Zbog toga su meunarodni organi osjetljivi na ova prekoraenja jer setada zatvorenik nalazi u izolaciji i opasnosti od brutalnih istraivakih metoda.Razuman rok za suenje se odnosi u najmanju ruku na zapoinjanje glavnog pretresa, mada

postoji i miljenje da bi to trebalo obuhvatiti i izricanje presude.On zavisi od prirode djelakoje se optuenom stavlja na teret, ako je sluaj sloen i iziskuje obimnu istragu Evropski


24/39

sud prihvata i dugo liavanje slobode do suenja. Uvjek treba razlikovati razloge za dugotrajanje suenja od razloga za istrani zatvor. Postoji posebno pravo na suenje beznepotrebnog odugovlaenja predvieno u PGP i Evropskoj konvenciji.Svako lice lieno slobode ima pravo da se odmah obrati sudu radi ispitivanja zakonitostilienja slobode, te ako se nae da je ono protivpravno, uhapenik se mora pustiti.

3. Zabrana dunikog zatvoraMeunarodni instrumenti zabranjuju liavanje slobode zbog nemogunosti dunika da ispunineku ugovornu obavezu. Duniki zatvor nalikuje ropstvu zbog duga, ali se ovdje dunik nestavlja u odnos potinjenosti prema povjeriocu, ve se odlukom dravnih organa liavaslobode. Ovakva mjera je neprihvatljiva jer je nedopustivo da drava kaznenim mjerama titi

povjerioce na osnovu ugovornih odnosa u koje su dobrovoljno stupili, podrazumjevajui isve rizike.

35. SLOBODA KRETANJA 7.3.Sloboda kretanja je jo uvijek ograniena. PGP i sline odredbe regionalnih instrumenata

priznaju je u potpunosti samo graanima, znai dravljanima drave u pitanju, a sa strancimamoe biti drugaije.

1.Sloboda kretanja unutar dravne teritorije.Unutar teritorije drave moe da se slobodno kree i da odluuje gdje e se nastaniti svakoko se u njoj nalazi zakonito. To su domai dravljani i stranci kojima je doputeno da uu nateritoriju drave. Iako izgleda prirodno ovo pravo se mnogo ograniavalo i jo se ograniava.(Npr. Pripadnici nekih grupa (posebno jevreji) nisu mogli se naseljavati po svom izboru. U novije vrijemesocijalistike zemlje slobodu kretanja su smatrale nevanim ljudskim pravom, pa je tako u Sovjetskomsavezu, mnogi graani koji su ivjeli u zemljoradnikim zadrugama (kolhozi) nisu imali line karte, bezkojih je svaki put bio nezamisliv. ) Ovo pravo se moe ograniiti zakonom iz uobiajenih razlogana pojedinim dijelovima teritorija radi zatite javnog interesa u demokratskom drutvu.

2. Sloboda meunarodnog kretanjaU 19.vijeku se bez putnih isprava i viza nije mogla prei skoro nijedna granica. Poslje

drugog svjetskog rata postoje suprotne tendencije, mnoge drave ukidaju uzajamno vize zasvoje graane, a neke dozvoljavaju prelazak granica sa linim ispravama. Ipak svaka drava

zadrava pravo da na svoju teritoriju ne priputa strance ako ne ispunjavaju uslove kojepropisuju meunarodni ugovori ili njihovo zakonodavstvo. Obino stranac mora imati vaeipaso, koji izdaju organi njegove drave, i vizu koju izdaju organi drave u koju se ulazi,najee konzularna predstavnitva. Prema PGP svako je slobodan da napusti bilo kojuzemlju pa ak i svoju. Drava ne smije spreavati, osim na osnovu dozvoljenih ogranienja,svoje dravljane da putuju u inostranstvo. Svaki dravljanin ima pravo na paso ijeizdavanje ne moe biti u okviru diskrecionih ovlatenja upravnih organa. Odbijanjeizdavanja pasoa se mora obrazloiti i, kao i svako drugo pravo trailac mora raspolagatiefikasnim pravnim lijekom. Paso je bezvrijedan ako se za svako putovanje mora traitiizlazna viza, koju upravni organi mogu da odbiju po svom nahoenju. Dravljanin ima pravona paso i kada je due vremena u inostranstvu jer se jo uvijek nalazi u nadlenosti svojedrave. Prema PGP niko se samovoljno ne moe liiti prava da ue u svoju sopstvenuzemlju. Unoenjem rijei samovoljno ovom odredbom nije zabranjeno progonstvozasnovano na zakonu.


25/39

S,druge strane, pravo ulaska na teritoriju strane drave ne postoji. Drave uvaju svojasuverena ovlatenja da odluuju o ulasku i nastanjenju stranaca, one u tom pogledu mogudravljanje nekih zemalja da povlauju u odnosu na druge, ali meu njima nesmiju da praverazlike koje predstavljaju diskriminaciju.

3. Protjerivanje stranaca

- je nareenje dravnog organa strancu da napusti teritoriju drave u odreenom roku.Protjeranom se ostavlja mogunost da ode u drugu zemlju po svom izboru. Protjerivanjemoe biti povezano sa zabranom povratka na izvjesno vrijeme. Protjerivanje stranaca(ilegalni emigrant) koji boravi nezakonito u nekoj zemlji u naelu je dozvoljeno osim usluaju kad mu vraanjem prijeti opasnost od proganjanja. Drava ima pravo da protjeruje istrance koji su zakonito prisutni na njenom teritoriju, ali pri tome mora da potuje neke

proceduralne uslove. Takva odluka mora biti saobrazna sa zakonom i protjerani stranac morada dobije, prije naputanja teritorije, mogunost da tu odluku preispita nadleni organ ili licekoje on odredi.

4. EkstradicijaJe izdavanje lica optuenog za izvrenje krivinog djela, na osnovu zahtjeva organa stranedrave a radi voenja krivinog postupka protiv njega. Pravila o ekstradiciji su sadrana ili uekstradicionom ugovoru koji obavezuje obje drave ili u odgovarajuem zakonu drave odkoje se trai izdavanje. Veina drava zabranjuje izdavanje sopstvenih dravljana, pa seekstradicija po pravilu odnosi samo na strance (ima i izuzetaka kao to je Ujedinjenokraljevstvo). Pored toga zamoljena drava moe i da odbije ovu vrstu pomoi stranoj draviako rezultat moe da bude nepravedna osuda, najee lica okrivljena za politika krivinadjela.

Prikrivena ekstradicija postoji onda kad se stranac jednostavno predaje organima stranedrave radi sprovoenja krivinog postupka. To se ini pod vidom protjerivanja i uzizbjegavanje redovnog ekstradicionog postupka.

36. PRAVO AZILA (pravo na utoite) 7.4.Pod pravom azila se podrazumijeva pravo drave da se na svojoj teritoriji (teritorijalni azil)ili na mjestu koje je na drugi nain pod njenom kontrolom (diplomatsko predstavnitvo, ratni

brod), prui utoite strancu koga smatra ugroenim. Pruanje teritorijalnog azila je

suvereno pravo drave i ona odreuje uslove pod kojima stranac dobija ovu vrstu zatite. Umnogim Ustavima odreuje se kome se moe dati teritorijalno utoite. Pravo drave da dajeostale vrste azila (neteritorijalni azil) zavisi od toga da li postoje odgovarajue posebnenorme meunarodnog prava koje je na to ovlauju.Pravo azila se moe i posmatrati i kao pravo ovjeka da dobije utoite.Po Univerzalnoj deklaraciji 1. svako ima pravo da trai i uiva u drugim zemljama azil od

proganjanja. Po nacrtu UN deklaracije trebalo je da se pojedincu zajami da dobije azil, alisu to predstavnici drava razvodnili te se ono svodi na to da svako moe da zatrai utoite.

Neke drave svojim unutranjim propisima uspostavljaju pravo stranca da dobije azil ako

ispunjava potrebne uslove.Drugi vid djelimine zatite je ekstradicioni azil, oslonjen na ugovornom ili zakonskompropisu kojim se zabranjuje ekstradicija lica optuenih za politika ili vojna krivina djela.Minimalna sigurnost se moe postii i na osnovu zabrane vraanja bjegunca na teritorijugdje im prijeti opasnost od proganjanja.


26/39

Niko ne moe da se poziva na ova prava i pogodnosti ako je izvrio meunarodno krivinodjelo (zloin protiv mira, zloin protiv ovjenosti, ratni zloin itd.) tj. djelo protivnociljevima i naelima Ujedinjenih nacija.

8.37. PRAVO NA PRAVNU SIGURNOST I PRAVEDNO POSTUPANJE

38. ZABRANA RETROAKTIVNOG KRIVINOG ZAKONODAVSTVA 8.1

1. Uslov da krivino djelo bude zakonom utvrenoJe naelo prema kojem niko ne moe da bude krivino odgovoran zbog postupka koji uvrijeme izvrenja nije bio zakonom opisan kao krivino djelo, koje se nalazi u svim optiminstrumentima o ljudskim pravima, jedno je od osnovnih naela krivinog prava. Ono seubraja u prava koja se ne mogu ukidati ni ograniavati ni kada je proglaeno vanredno stanje(PGP). Osnovna svrha prava je da graanima daje orjentaciju kako da se ponaaju. Ona bi

bila ugroena kada bi drava zadrala pravo da naknadno prosuuje ponaanje pojedinaca ida ih zbog njega kanjava. Ova se zabrana odnosi na sve vrste delikata, bez obzira jesu li iline formalno opisani u krivinom postupku (znai i za administrativne prekraje). Ona seodnosi i na posrednu retroaktivnost, ako je neka ranija, nesporna situacija, promjenila

prirodu i tako dovela do kanjivosti, kao npr. Ako je neko bio lan organizacije koja jekasnije oglaena za zloinaku.Glavne voe nacistike Njemake na suenju su se branili da nisu krili vaee Njemako

pravo. Meutim meunarodni vojni sud nije uvaio ovakve prigovore, a neposrednuobavezanost svakog ovjeka krivinim odredbama meunarodnog prava potvrdila je

Generalna skuptina UN-a. Drave mogu donositi retroaktivne unutranje propise da biomoguile da se kazne lica koja su izvrila zloine po meunarodnom pravu. Meutim sameMeunarodne odredbe ne smiju imati retroaktivno dejstvo: ne bi npr. vaio meunarodniugovor koji bi naknadno proglaavao neke ranije dozvoljene radnje za meunarodne zloine.

2. Predvienost kazneNiko ne smije biti osuen na kaznu koja nije bila zakonom propisana u trenutku izvrenja ilina kaznu stroiju od nje. Nasuprot tome, ako je poslije izvrenja djela kazna zakonomublaena, izvrilac e biti osuen na blau kaznu.

39. PRAVO NA PRISTUP SUDU I POTENO SUENJE 8.2.

1. Nezavisnost i nepristrasnost sudstvaSavremeno pravo polazi od toga da o stvarnom uivanju ljudskih prava mogu najbolje da

prosuuju nezavisni i nepristrasni sudovi. Uloga suda je naroito vana ako prava pojedincaugroava drava. Danas vlada ope uvjerenje da nema efikasne zatite ljudskih prava bez

podjele vlasti.Naelo pristupa sudu i ispravnosti suenja odavno je poznato u anglosaksonskom pravu pod

ijim je uticajem i ulo u PGP i u regionalne instrumente o ljudskim pravima.Nije svaka ustanova koja se zove sud dostojna tog imena. Lako je utvrditi da li je sudnenadlean, ali se njegova nezavisnost i nepristrasnost mora posebno procjenjivati.Postojanje odgovarajueg suda vano je i za procjenu dostupnosti pravnih lijekova. Njihnema ako je za razmatranje nadlena ustanova koja nema svojstva suda.


27/39

2. Pravo na ravnopravan pristup suduSvako ima pravo da se obrati sudu pod jednakim uslovima. U tom pogledu ne moe bitirazlikovanja ak i kad je rije o strancima. Ravnopravnost mora da postoji i izmeu stranakatokom cijelog postupka. One moraju da dou do rijei, da budu prisutne suenju i da

jednako raspolau pravnim lijekovima. Pravo na pristup sudu je, meutim ogranieno samona ispitivanje krivinih optubi i na sporove graanskopravne prirode. Komitet za ljudska

prava i Evropski sud dosljedno smatraju da mora da postoji pristup sudu uvijek kad spormoe da ima graanskopravne posljedice (npr kada je rije o ostvarivanju prava na socijalnoosiguranje, dobijanje dozvola za obavljanje djelatnosti itd.)

3. Naelo javnostiPostupak pred sudom mora da bude dostupan javnosti, to znai da mora da bude usmen iotvoren. Prisustvo publike i novinara se moe ograniiti samo izuzetno, kada to iziskujuinteresi morala, javnog poretka ili nacionalne bezbjednosti u demokratskom drutvu. Zasudstvo je specifina mogunost iskljuenja javnosti ako zbog posebnih okolnosti sluajanjeno prisustvo kodilo interesima pravde. Ovo se npr. deava prilikom suenja za krivinadjela ije je izvrenje izazvalo jake drutvene emocije i gdje su mediji stvorili atmosferulina, koja bi mogla da utie na ponaanje sudija, porotnika ili odbrane. Radi potivanja

prava na privatan ivot, javnost se moe iskljuiti da bi se zatitio privatni ivot stranaka(ovo se najee ini u radi zatite rtava krivinih djela kao to je silovanje i drugiseksualni delikti, a i u brakorazvodnim parnicama). Meutim i kada je javnost iskljuena sa

pretresa, presuda se mora javno saoptiti., osim kad to nije u interesu maloljetnika ili ako jerije o branom sporu.

4. Pretpostavka nevinosti

Svaki ovjek se ima smatrati nevinim sve dok ne bude pravosnanom presudom oglaenkrivim. Ona postoji i u ranijim fazama krivinog postupka, a ne samo poslije podizanjaoptunice. Teret dokazivanja krivice lei na tuiocu, a od okrivljenog i optuenog se neoekuje da dokazuje svoju nevinost niti mu se zamjera to u tom pogledu ne pokazujedovoljnu revnost. Ne samo da sudije i tuioci ne smeju da se ponaaju kao da je optuenikriv, ve je i drava duna da sprjeava i uticaje na sud koji pristrano polaze od kriviceoptuenog. Ovi uticaji najee dolaze od dravnih organa ili politikih snaga vezanih zastranku na vlasti.

5.Ostale garancije u krivinom postupkuSvako ko je optuen da je izvrio krivino djelo mora u najkraem roku da bude dobropodrobno obavjeten o prirodi optube i razlozima za nju. Vano je da on optunicurazumije, te se ona saoptava na jeziku koji razumije i zato mu mora biti osiguranakvalifikovana pravna pomo. Optueni mora imati dovoljno vremena i mogunosti da

pripremi odbranu i prilika da komunicira sa braniocem koga sam odabere. Ovo vrijeme morabiti dovoljno i za optuenoga i za branioca, a mogunost znai pristup svim relevantnimspisima. Izolacijom optuenog i ogranienjima branioca kri se pravo na odbranu.Presuda mora biti izreena bez nepotrebnog razvlaenja. Optueni ima pravo da prisustvuje

pretresu. Postupak moe tei i u odsustvu ako je optueni uredno pozvan, ali se nije odazvaoi tako rijeio da svoje pravo ne koristi. Optueni ima pravo da se sam brani ili da uzmebranioca po svom izboru. Ako nije u mogunosti da snosi trokove branioca ima prava datrai da mu se postavi branioc ije usluge nee plaati. Optueni ne moe da bude upuensamo na zvaninog branioca. Optueni ima pravo da od suda trai da pozove svjedoke koje


28/39

on predlae kao svjedoke odbrane, pod istim uslovima koji vae i za svjedoke optube. Akone poznaje jezik ima pravo besplatnog tumaa. Niko ne moe da se primora da svjedoi

protiv sebe ili da prizna krivicu.

6. Prava maloljetnikaPored opte zatite djece i maloljetnika, koja je naglaena u univerzalnim instrumentima kao

to su PGP i Konvencija o pravima djeteta, savremeno pravo o ljudskim pravima trai oddrava da se u postupku pred sudom, posebno vodi rauna o uzrastu maloljetnika i njihovojsocijalizaciji. Bez obzira da li postoje posebni sudovi za maloljetnike postupak treba da jetakav da ih potedi traumatinih iskustava i da ih zauvijek ne obiljei za prijestupnike.

7. Pravo na pravni lijek ( albu )Noviji instrumenti o ljudskim pravima predviaju obavezu drave da svakom licu osuenomzbog izvrenja krivinog djela osigura pravo da se obrati viem sudu kako bi ovaj razmotrio

prvostepenu presudu. U skladu sa optim pravom na pravni lijek, lice koje smatra dakonanom presudom povreeno neko ljudsko pravo, mora imati na raspolaganju posebnutubu. Ako drava smatra da je vii sud razmotrio i ovo pitanje, onda su svi pravni lijekoviiscrpljeni i otvoren je put obraanju meunarodnim instancama.

8. Pravo na naknadu tete zbog neosnovane presude.Svako ko je izdrao kaznu na osnovu presude koja je kasnije ponitena ili je pomilovan zbogtoga to je utvrena sudska zabluda ima pravo na obeteenje. Ovo se pravo gubi ako seispostavi da je osuenik doprinjeo tome da sud blagovremeno ne sazna sve injenice.

Neopravdano osuenom licu se u interesu pravinosti bar djelimino nadoknauje moralna imaterijalna teta. Pravo na naknadu postoji bez obzira na teinu i djela i visinu kazne.

9. Zabrana ponovnog suenjaNikome se ne moe ponovo suditi zbog istog krivinog djela, ako je zbog njega ve bioosuen ili osloboen odgovornosti konanom presudom. Primjena ovog pravila zavisi oddomaeg zakonodavstva, koje utvruje je li presuda konana, koliki su rokovi za njeno

preispitivanje vanrednim pravnim lijekovima.

9.40. PRAVO NA OSOBNO DOSTOJANSTVO

Ljudska prava i slobode upravo se i tite da bi se ljudskom biu obezbjedilo uroenodostojanstvo.To je jasno naznaeno Univerzalnom deklaracijom, PGP-om i Evropskomkonvencijom gdje cijeli katalog prava i sloboda obezbjeuje da se svakom ovjeku, kaoneponovljivoj jedinki, obezbjedi integritete i lino dostojanstvo. Razvoj nauke i tehnikestvorio je nesluene mogunosti napada na duhovni i moralni integritet ovjeka. Autoritarni idiktatorski reimi podvrgavaju svoje podanike velikom stepenu kontrole i beskrupulozno semjeaju u najintimnije sfere ovjekovog ivota, kao to su porodica, brak i njegov um.Razvoj nauke i tehnike, kompjuterizovana obrada podataka, genetski inenjering, mogunost

promjene pola stavili su najdemokratskije drave na kunju da posegnu u neto tako svetokao to je ovjekova linost i osobenost. Zato meunarodni instrumenti tite te najintimnijesfere ovjeka koje se odnose na personalnost, ime, ast, i ugled ljudskog bia.


29/39

41. PRAVO NA POTOVANJE PRIVATNOSTI (PRAVA PRIVATNOSTI) 9.1.Pravo na privatnost, predstavlja zbirni naziv za zatitu nekoliko prava; prava na potivanje

privatnog ivota, porodinog ivota, nepovredivosti doma i prepiske, kao i asti i ugledapojedinca. Sva su ona vezana za privatnu sferu ovjeka. lan 12 Univerzalne deklaracijepropisuje da; Niko ne smije biti izloen proizvoljnom mjeanju u njegovu privatnost,porodicu, dom ili prepisku, niti napadima na ast i ugled. Evropska konvencija je jo

izriitija jer se tu govori o pravu na potovanje privatnog i porodinog ivota, doma iprepiske.

1. Pravo na privatan ivotOvo pravo je zatieno svim meunarodnim instrumentima. Evropska komisija za ljudska

prava smatra da privatni ivot prdestavlja privatnu sferu, pravo ovjeka da ivi kako eli,zatien od javnosti, a do izvjesne mjere obuhvata i pravo na uspostavljanje i njegovanjeodnosa sa drugim ljudskim biima, naroito u emocionalnoj sferi, radi razvijanja izadovoljavanja sopstvene linosti. Pravo na potovanje privatnog ivota ograniava se uonoj mjeri u kojoj pojedinac sam dovede svoj privatni ivot u dodir sa javnim ivotom.

2. Pravo na potovanje porodinog ivotaPorodica kao osnovna elija drutva je takoe zatiena. Univerzalna deklaracija zabranjujesvako proizvoljno mjeanje u porodicu a PGP pored proizvoljnog zabranjuje inezakonito mjeanje u porodicu. Zatita porodinog ivota je u tijesnoj vezi sa pravom nasklapanje braka i zasnivanje porodice i zatitu majke i djeteta. Porodica odnosnoporodini ivot predstavlja kombinaciju emocija, s jedne strane, i linih i drutvenihdunosti sa druge strane. Evropski sud za ljudska prava je utvrdio kao kriterije; stepensrodstva izmeu pojedinaca u porodici i postojanje stvarnog porodinog ivota izmeu njih

(vanbrani odnosi takoe mogu stvoriti porodini ivot). Pojedincu se doputa da se pozovena krvno srodstvo kao osnovu za dokazivanje porodinog ivota, ali ta injenica nijeodluujua nego se razmatraju i materijalna i psiholoka zavisnost izmeu lica koja traezatitu3. Pravo na potovanje doma (stana)Stan svakog ovjeka i porodice je nepovrediv. Dozvoljena su fakultativna ogranienja, kaokad su u pitanju privatni, porodini ivot i prepiska.4. Pravo na potovanje prepiskePrepiska se prvenstveno odnosi na komunikaciju pisanjem, ali se moe i odnositi na

telefonske razgovore kao i prenos informacija putem telekomunikacionih sredstava (faksovi,elektronska pota). Prepiska svakog pojedinca je naelno zatiena. Pisma koje on pie nikosem adresata, izuzev u dozvoljenim sluajevima, ne smije otvarati i itati.

42. POSEBNA ZATITA PORODICE I DJETETA 9.2.Brak i porodica, kao institucije opteg interesa, uivaju posebnu drutvenu zatitu. Imajuito u vidu, Univerzalna deklaracija titi te ustanove i naziva i porodicu prirodnom i

osnovnom elijom drutva. Takoe titi i pravo na brak, bez ikakve diskriminacije,oslanjajui se samo na slobodan i potpun pristanak lica koja stupaju u brak. PGP osimto titi porodicu i p

Documents

LJUDSKA PRAVA-