Ljekovita moc gline

  • View
    112

  • Download
    11

Embed Size (px)

DESCRIPTION

knjiga

Text of Ljekovita moc gline

  • S glinom sam se prvi put susrela prije petnaestak godina, kad sam boravei kod roaka u Kamniku naila na tekst u novinama koji je hvalio njezina ljekovita svojstva, spominjui knjigu Glina zdravi. Zamolila sam roakinju da mi nabavi knjigu u Ljubljani i doslovno sam je progutala u jednu no.

    Od tog dana, glina je stalno uz mene. Koristim je u razliitim situacijama, pomaui sebi, svojoj obitelji, prijateljima, znancima i mnogima koje nikad nisam upoznala. Shvatila sam da sam naila na sredstvo ije se koristi i prednosti teko mogu opisati u nekoliko reenica. Premda se njezino djelovanje razlikuje od sluaja do sluaja, rezultati su ponekad bili toliko spektakularni i zauujui, da su me ponukali na prijevod ove knjige, kako bi i drugi poput mene osjetili njezino izvanredno djelovanje. Nema potrebe nabrajati gdje i kako je glina pomogla, isprobajte sami njezino djelovanje, koristei upute gospodina Raymonda Dextreita, vjerujte u njezine iznimne moi, i znam da e vam pomoi kao meni i mnogima drugima.

    Milana Pai

  • PREDGOVOR

    Vie od pet stotina tisua primjeraka ove knjige u optjecaju je u svijetu. Svaki primjerak koristi nekoliko ljudi, to upuuje na jo vei broj itatelja, kao i onih koji glinu upotrebljavaju. U razdoblju od pedesetak godina, otkako sve vei broj ljudi koristi glinu, primili smo a i dalje primamo rijeku pisama koja uvamo i neka od njih objavljujemo i u ovoj knjizi.

    Kad je 1952. knjiga bila prvi put tiskana, radilo se o neem razmjerno nepoznatom. Dugogodinje iskustvo omoguilo nam je da iroku javnost ponovno uvjerimo da se unaprijed pobrine za rjeenja nekih svojih tegoba i konano ukloni zabrinutost zbog hipotetske nepogodnosti upotrebe gline.

    Koja bi druga knjiga koja se bavi opisivanjem ljekovitih sredstava tako dobro podnijela vremenski ispit, a da nije pruala sva mogua jamstva. Mnoga upozorenja, poput budite oprezni, rezerviranost i savjeti razliitih neiskusnih ljudi, sada se ine djetinjastima i smijenima.

    itatelj ove knjige nae savjete i praktine sugestije moe isprobati bez oklijevanja. Testirali su je mnogi ve davno prije i uvjerili se u njezinu vrijednost. Svatko moe iznijeti svoje miljenje, ak i ako je u krivu ili je njegova tvrdnja neutemeljena. Ali, bila bi teta da neutemeljene tvrdnje obeshrabre druge u neemu to bi im moglo pomoi u ozdravljenju.

    Naim itateljima savjetujemo da se paljivo usredotoe na sve dijelove knjige, ak i one koji im se ne ine osobito znaajnima ili zanimljivima. Na taj nain sigurno nee propustiti niti jedan znaajan detalj, a pomoi e im iskustva drugih ukljuujui i Autora.

    7

  • P R V I D I O

    Z E M L J A G L I N A - B L A T O - PIJESAK

    Ne moemo pogrijeiti ako slijedimo Prirodu; Svevinje pravilo je uskladiti se s njom; u tome je cijelo umijee ivljenja.

    (Montaigne)

    9

  • VIESTRUKO LJEKOVITO SREDSTVO

    Zemlja iz koje smo doli i u koju emo se vratiti, zemlja iz koje dolazi sve to ivi i u koju se vraa sve to umire; zemlja koja prima smrt i daje ivot.

    Glina, koja se danas primjenjuje u razliitim industrijama, bila je glavni izvor bogatstva ljudske vrste od davnina. Poevi od gradnje zemunica a poslije izrade kuhinjskog posuda, upova za skladitenje, visokih pei, ukrasnih predmeta i ploa za pisanje ili risanje, glina je stalno bila vezana uz ovjeka, pratei njegov razvoj, uvijek prisutna.

    Uz sunce, zrak i vodu, ije vitalne praizvore sadri, glina je najmonije sredstvo fizikog obnavljanja. Moe se initi udnim da su njezine iscjeliteljske sposobnosti bile tako dugo neotkrivene, ali to zapravo i nije uvijek bilo tako. Mnoge generacije prije nas vjerovale su u mo gline. Egipatska farmakopeja, iz faraonskih vremena, koristila je nubijsku glinu za mumificiranje tijela jer su Egipani poznavali njezinu sposobnost ienja, a bilo je oito i da to svojstvo gline nije bilo rezervirano samo za mrtve.

    Iz zemljinih minerala lijenici drevnog Egipta posudili su alaun, zlatni pigment i nubijsku glinu (Kulturna povijest bolesti).

    Drevni su Grci za lijeenje prijeloma upotrebljavali gipsane trake ojaane namazom glinenog blata. Nakon poetka nae ere, postoje i drugi dokazi o upotrebi gline u obliku lemnoske zemlje (Lemnos-otok u Grkoj). Tadanji lijenici nisu smatrali da e im biti ispod asti ako e kad je to potrebno koristiti njezina ljekovita svojstva, a neki od njih kao Grk Dioscorid, smatrao je da glina posjeduje iznimne moi. Arapin Avicena, princ medu lijenicima, i proslavljeni grki anatom Galen o njoj su govorili pohvalno a davno prije njih rimski prirodnjak Plinije Stariji posvetio je glini cijelo poglavlje svoje Prirodne povijesti.

    11

  • Sve je to'bilo vrlo davno i moglo bi" se pomisliti da su stari narodi koristili glinu vie od bilo kojega drugog lijeka ili sredstva. Ali kad je javnost postala vrlo nezadovoljna kemijskim lijekovima, znaajke gline ponovno su otkrivene. Veliki njemaki naturopati Kneipp, Kuhn, Just, Felke i dr. znatno su pridonijeli preporodu u upotrebi gline u prirodnoj medicini (i Mahatma Gandi uvijek je bio njezin odan pristaa).

    Kneippovo lijeenje preporuivalo je upotrebu mjeavine gline i prirodnog octa za gips i obloge. Ova je metoda i danas u primjeni u nekim ruralnim francuskim podrujima, veinom na ivotinjama. Kad neka ivotinja teko oboli, cijelo joj tijelo premazu pastom od gline i octa.

    Na kraju svog ivota Kneipp je svoja dragocjena znanja prenio drugom naturopatu, prodavau knjiga Adolfu Justu. Slijedei njegov polet, lijeenje glinom zaas je rairio i Justova zemlja nazvana Lu-vos uskoro je postala vrlo poznata i cijenjena. Poetkom 20. stoljea berlinski lijenik profesor Julius Stumpf korisno je glinu protiv azijske kolere, i to vrlo uspjeno.

    Za Prvoga svjetskog rata ruski vojnici dobivali su po 200 g gline od svojih pretpostavljenih (prema Wackeru), a dodavana je bila i slaici u nekim francuskim pukovima kako bi ih zatitila od dizen-rerije, koja je uzrokovala pusto u susjednim pukovima. Vojska je koristila glinu i u veterinarske svrhe u doba konjice. Konji koji su patili od ronate gangrene bili su smjetani u staje u kojima je zemlja bila preorana i odravana vlanom, kako bi se stvorilo blato u koje bi se konji uvaljali. Nagonski, u potrazi za izljeenjem bolnih ozljeda, ivotinju bi privuklo glineno blato, to su potvrdili mnogi promatrai. Lijenik Em Grommier isticao je priu o Filu, slonu koji se kao i drugi njegove vrste istio silikonsko-magnezijskim laporom i potom mazao blatom.

    Otkria radioaktivnih glina moemo zahvaliti i ivotinjama koje ih koriste u sluaju nude. U ljekovitom kupalitu u sibirskoj umi Oussouri, na primjer, promatrai su ljekovita svojstva ilovae otkrili promatrajui bolesne srne, jelene i divlje svinje, koji su se ondje dolazili kupati u ljekovitom blatu. (Svi oni koji vole i promatraju prirodu svjedoci su ili e biti svjedoci takvih dogaaja jednog dana.)

    12

    Upotreba gline uobiajena je navika ljudi koje smatramo primitivnima zato to ive u bliskom dodiru s Prirodom. Zapravo, u cijelom je svijetu mnogo geofagista (ljudi koji jedu zemlju). U Meksiku, Indiji, Sudanu i Junoj Americi, plemena s Orinoka, Casiqua-ire, Meta i Rio Negra ljudi oblikuju glinu u male okrugle kolaie, sue ih i peku prije jela. Ghandi ih je uvijek svesrdno preporuivao. Ipak, u veini sluajeva geofagija je rezultat svojevrsne prehrambene perverzije, ili je posljedica stanja latentne gladi, to moe biti uzrokovano prehrambenim navikama koje ne bi trebalo ni oponaati niti ohrabrivati.

    Jestiva glina bila je poznata i na Antilima, a naena je i u ostalim dijelovima svijeta, gdje su je djeca i budue majke pohlepno jeli. Na taj fenomen nailazimo posvuda, osobito u Maleziji, gdje se glina za jelo naziva ampo, u panjolskoj i Portugalu uta glina naziva se bucaro a njezin okus poboljava se zainima i ilijem. U Indiji, u Kalkuti i Bengalu, pak, prodaju se male glinene alice koje se jedu zajedno sa svojim sadrajem.

    Claude Levi-Strauss spominje odreene vrste amazonskih pela, ukljuujui i pele mandassala (Melipona quadrifasciata) koje skupljaju glinu, oblikujui je zajedno s voskom u male okrugle lonie volumena izmeu 3 i 15 cm 3 , i to u dovoljnom broju da sadre berbu koja se koji put penje i na nekoliko litara iznimno ukusnoga aromatinog meda. (Od meda do pepela).

    U SAD-u, u blizini Saint Louisa, u zaljevu Missourija, ljudi skupljaju bjelkastu glinu i spremaju je u vree, a pritom odmah i malo pojedu.

    U Gani, openito irom istone Afrike, poznate su mnoge vrste gline (Ewole, Hyerw, Hyire, Ayelo, Wo). Skupljaju ih sa sprudova potonih korita ili nalaze u dubini tla nedaleko od breuljaka. Mokra, ova je glina masna, a suha - bilo u grudama ili u obliku sivka-stobijela praha, bez okusa je i mirisa. Njezina ljekovita vrijednost poznata je i esto se koristi u prirodnom lijeenju.

    Odreene gline sa Sumatre slue kao lijek kod nekih vrsta jakih proljeva, a druge vrste gline, na Javi, slue kao sredstvo za ienje. Zemlja mravljih gnijezda siguran je lijek za sve crijevne infekcije na Filipinima, a u Sudanu se vjeruje da je djelotvorna u lijeenju sifilisa. Trudne ene unu na zemlju kako bi olakale svoje potrebe,

    13

  • jer vjeruju tla e'tako ublaiti muninu, pomoi si u porodu te dati snagu svome djetetu. (Lyall Watson Majmun svejed).

    U sjevernoj se Africi glina, koju nazivaju Chassoul, koristi za higijenske potrebe i kao kozmetiki pripravak.

    U vicarskoj i Njemakoj, pak, lijenici ne oklijevaju u upotrebi gline. U Davosu, vanom vicarskom sreditu za lijeenje tuberkuloze, pacijente vrlo esto lijee glinom. Cijelo poprsje premazu glinenom pastom prilino visoke temperature, i taj oblog ostave preko noi. Ovaj nain lijeenja esto prate udotvorna izljeenja.

    Pod nazivom Blato Coutelier upotrebljava se u nekim dijelovima Francuske, vjerojatno jo uvijek kao sredstvo za dezinfekciju i opekline prvog i treeg stupnja. Jo uvijek je dobro poznata pod nazivima Luvos, aluminijski sil

Search related