LIST HRVATSKIH KATOLIČKIH MIsiJA U AUSTRIJIGODINA V. BROJ 16. Prosinac 2006.

U ovom broju donosimo:

- kako pišemo imena svetaca- s hodočašća u Gradišću

- izbori za novo ŽPV- razgovor s Tatjanom Batinić

- iz svake Misije ponešto

Tatjana Batinić, mis Austrije

Impressum: uređuje i odgovara: Hrvatska katolička misija Beč, (Kroatische katholische Mission) Am Hof, 1010 Wien, Schulhof 1. Tel.(01) 533 81 36; 533 83 94; fax (01) 533 30 19,fra Ilija Vrdoljak, voditelj. Lektura: fra Franjo Jurinec i dr. Marko LukendaTehnička obrada i layout: mr. Rudolf Mijoč - Birin, e-mail: hkm@hkm-wien.atwww.hkm-wien.atTisak: Offset Markulin, Lukavec - HR

Iz sadržaja:

Maslačak 3

Povijest Crkve u Hrvata 4

O pisanju imena svetaca,... 5

Upoznajmo bibliju 6

Odgoj naše djece 8

Izbori za Župsko vijeće 10

Povijest HKM-a Beč 11

Iz HKM-a u Austriji:

Feldkirch /Klagenfurt 14

Innsbruck / Hodočašće u Gradišće 15

Graz 16

Linz 17

Salzburg 18

St. Pölten 19

Beč 20

HŠKD Croatia 20-ta obljetnica 21

Razgovor s Tatjanom Batinić 22

UVODNIK

Jesensko razdoblje u životu i radu naših Misija protkano je mnogim zbivanjima. Nevoljki povratak s godišnjih odmora, ponovno preuzimanje svakodnevnih obaveza, početak školske godine, upisi djece u školu i vrtiće, briga o njima, to je samo dio onoga s čim se susreće gotovo svaka naša obitelj. U pastoralnom radu svake se je-seni pokrene cijeli pogon koji se kroz ljetne mjesece donekle stišao. Prorijeđene se crkve opet ispune, a vjeronaučne dvorane ožive od veli-koga broja vjeroučenika, njih oko 2000 u 8 naših Misija. Ova brojka je nekoliko puta veća kad se zbroje sva naša djeca koja u školi pohađaju vjeronaučnu nastavu na njemačkom jeziku. Takovih je samo u Beču oko 2500, dok se na vjeronauk u Misiji upisalo oko 800 djece. Mnogim našim obiteljima osobito je stalo do ovoga vjeronauka na hrvatskom jeziku. Nije ni njima lako dovoziti djecu, nekima i po 30-tak kilometa-ra radi vjeronauka. Pojedini austrijski župnici misle da je to stoga što mi hrvatski svećenici silimo djecu i naše vjernike da moraju dolaziti k nama. Najbolje znate vi sami radi čega se tako veliki broj vas odlučuje za pouku i odgoj djece u našim Misijama. O tome bi jedanput trebalo opširnije pisati. Svake jeseni okupimo se i mi hrvatski dušobrižnici na svoje sastanke: mi iz austrijskih Misija u Samoboru, a iz europskih Misija ovogodišnji dvodnevni susret bio je u Puli. l ti susreti su važan dio našega života i rada, naših planiranja i analiza te izvješća o životu i radu u Misijama. Premda ovi susreti nisu posebno medijski popraćeni, ipak su oni vrijedan povijesni trag o putovima i lutanjima hrvatskog radnika i iseljenika, o njegovim tragedijama i tjeskobama njegove obi-telji. Medije više zanimaju skandali, u domovinsku privredu uloženi novac, a za političare je ovo samo izborno meso koje se lažima i te-panjem mami prije izbora u izbornu mrežu. Ti se ljudi ne vraćaju, njima se daju lažne nade o povratku i o zauzimanju za njih, njihove do mita uzdignute domovine, no oni i dalje ostaju, a oni koji se naivno vrate s nekakvim kapitalom i ušteđevinom nemaju nikakovih izgleda u društvu u kojem su tajno podijeljeni interesi i interesne sfere. Pravnim zavrzlamama i onemogućivanjem na svim razinama u posjed dolaze oni koji pripadaju interesnim lobijima i njima se daju krediti na fiktivne hipoteke, a gotov i čist novac se odbija. Činilo nam se da je to vrijeme prošlo i da se pohlepna skorojevićka hrvatska elita nasitila, ali svjedoci smo da sada dolaze niži rangovi na red i da će se cijeli proces odvijati do kritične točke, kada sam postane ekonomski sterilan, kao što je bio prije 15-tak godina, kad se sav proturiječan, srušio. Mora li hrvatski iseljenik zaboraviti snove koji su mu prije 15 godina probudili nadu i podigli ponos? Njemu i Misijama koje su ga okupljale tada laskalo se kao „nacionalnom heroju“ kad je trebalo da-vati i pomagati. Danas je on nepotreban i njega se pogospođena hrvat-ska politika i diplomacija stidi. Možda će uskoro postati i „nepodoban“ i zauzeti svoj položaj koji je imao prije 1990. On uviđa da je to ipak bila iluzija, jedna od najgorih i najbolnijih, i suosjeća sa stotinama tisuća prevarenih i izdanih u domovini, posebno onih koji su za to dali svoje živote, postali invalidi ili u mraku razočaranja digli na sebe ruku. Hr-vatska politika neće izbjeći stari prigovor o „revoluciji koja jede vlastitu djecu“ ili kako je to Danilo Kiš u „Grobnici za Borisa Davidoviča“ grublje rekao „krmača koja jede vlastiti nakot“. Nećemo ovdje komentirati ni izbore u BiH, ni ono što se događa u Hrvatskoj. Samo za sebe je dosta i previše. Najgore je što se u ta-kovim povijesnim i društvenim okolnostima „spasenje“ traži i očekuje na krivoj strani. Ako bi to itko u svemiru trebao naučiti i znati, to su Hrvati. U ovom broju „Naše riječi“ vratimo se, ipak, sebi i našim Misija-ma: lijepom hodočašću u Gradišće, uspjesima i radostima naših ljudi. Neka vas u takvomu raspoloženju zateknu dani Došašća, a Dijete iz Betlehema neka ogrije i ohrabri vaše domove, čuva i vodi vaše obitelji i sve malene i prezrene koji radosno čekaju Božić. Blagoslovljen Božić, sretnu i zdravu novu 2007. želi vam

fra Ilija Vrdoljak

NAŠA RIJEČ 2.

Foto: Birin-Kupres

Tatjana Batinić, mis Austrije

Foto: P. Mariusz,

Redemptorist

Jaslice u Kupresu 2005.

Želim ti kuću ispunjenu maslačcima i nebom...!

NAŠA RIJEČ 3.

ad pogledam livadu punu maslačaka, vidim gomilu korova u koji bi uskoro moglo zarasti moje dvorište. A moja djeca u

tome vide cvijeće za mamu i vide bijele vunene loptice, kako plešu na povjetarcu. K a d prođem pokraj pijanog starca tu u parkiću, i vidim ga kako mi se smiješi, ne vidim u njemu ništa osim smrdljive i prljave oso-be koja sigurno smiješkom želi izmamiti od mene no-vac za još jednu bocu. Moja djeca u njemu vide nekoga tko im se nasmiješio, i odmah mu ljup-ko uzvraćaju osmijehom. Kad čujem na radiju moju omilje-nu pjesmu, znam da ne mogu uhva-tit’ intonaci-ju, nit’ imam osjećaja za ritam; zato sjednem malo u stranu i slušam. A moja djeca, dok začuju pjesmu odmah osjete ritam i pokreću se u skladu s njim, glasno pjevaju riječi – čak ako ih i ne znaju, oni izmisle nekakve svoje. Kad osjetim vjetar na mom licu, brzo se okrećem u suprotnom pravcu; osjećam kako mi smeta, mrsi mi kosu i zadržava me dok ho-dam. Moja djeca zatvore svoje oči, šire ruke i pokušavaju lebdjeti s vjetrom, sve dok ne padnu na tlo, smijući se. Kad molim, ja izgovaram riječi kao što su „Oče naš, koji jesi na nebe-sima…“; „Gospodine, nebeski Oče, molim te još za ovo i za ono!“ Moja djeca mole: „Dragi Isuse, hvala Ti za sve moje igračke, hvala Ti i za moje prijatelje. Molim Te, čuvaj noćas moju mamu i tatu, čuvaj i mene da ne san-jam ružne snove. Oprosti, ali ja još ne bih išao u nebo! Nedostajat će mi moji prijatelji s kojima se igram. Isu-se, volim Te jako i šaljem Ti pusu!“

Kad vidim lokvu vode ili blato na putu, zaobiđem ga u što većem luku. A moja djeca, gledaj ih – od-mah veselo skaču, jer vide komadić neba u toj lokvi, vide kule koje će graditi, vide mostove pre-ko kojih će prijeći. I onda se pitam:Bože, jesu li nama djeca dana zato da ih učimo - ili

da mi učimo od njih? U svemu ovome jasnije mi biva, zašto je Isus toliko

volio djecu. Zato, ne zabora-vi i Ti, baš danas uživati

u tolikim malim sitnica-ma koje Ti život do-

nese. Možda, jed-noga dana, kad pogledaš unat-rag, i ti shvatiš - kako su to ustvari bile velike stvari! Želim Ti kuću i s p u n j e n u maslačcima i nebom, osli-kanim u lokvi vode!

Ukratko – to nije bila klasična

misa gdje svećenik nešto od-

radi i promumlja i pri tome damo milodar i

nakon odrađene mise se raziđemo, jer su tako radili

i naši stari pa ćemo, eto i mi, niti zato što dolazimo iz bogobojazne i previše

pobožne obitelji. Uostalom, onome tko se istinski brine za druge, to nije niti bitno.

Nepoznati autor

K

POVIJEST CRKVE U HRVATA Upoznajmo svoju povijest

NAŠA RIJEČ 4 .

PREDZIđE KRŠĆANSTVA

Opasnost od Turaka

Iako su turski uspjesi zabrinja-vali europske države, ipak se one nisu odzivale ni na molbu pape u pomoć balkanskim narodima.Turci su 1340. navalili na Beograd, ali ga je obranio prior ivanovaca Ivan Talovac. Pod Jankom Hunjadijem (Sibinjanin Janko) kršćanska je vojs-ka prodrla kroz Moravsku dolinu, us-postavila Srpsku despotiju i doprla do Sofije, Turci su pristali na primirje ali je papinski poslanik tražio produžetak rata. No god. 1444. kršćanska je vojs-ka bila kod Varne pobijeđena.Papa Kalist III. nije odustao od daljn-jeg skupljanja vojske. On je pomogao Juraja Kastriotića koji se u Albani-ji odmetnuo od Turske. Godine 1456. sultan je po drugi put opkolio Beo-grad s golemom vojskom i topovi-ma. Ali je sv. Ivan Kapistran skupio kršćansku vojsku i pomogao Beogradu te su Turci morali napustiti opsadu. Nažalost, ubrzo su od kuge umrli Ka-pistran i Hunjadi tako da pobjeda nije iskorištena. Srbija je 1459. g. pala a ista je sudbina čekala i Bosnu.

Pad Bosne i Hercegovine

Feudalna samovolja, vjerski suko-bi, težnja Ugarske da se domogne Bos-

ne slabila je obranu zemlje. Kraljevska je vlast u Bosni bila slaba. U međusobnim s u k o b i m a velikaši su čak zvali u pomoć Turke,

koji su mijenjali i same bosanske vla-dare, kao kad su postavili Tvrtka II. (1421-1443) koji im je plaćao danak. Stipan Vukčić Kosača se uz pomoć Turaka osamostalio i dobio naziv her-cega (Hercegovina).Godine 1451. Turci su zauzeli tvrdi Hodidjed u Vrhbosni i odatle se uple-tali u unutarnje prilike Bosne. Uza se su imali i krstjane koji su radije prihvaćali muslimanstvo nego kršćanstvo.Bosanski su se vladari oslanjali na papu i europske vladare, ali velike pomoći nije bilo, iako je za duže vla-davine Stjepana Tomaša (1443-1461) uspostavljena nutarnja ravnoteža.Stjepan Tomašević (1461-1463) molio je pomoć od pape, ali osim krune i obećanja nije ništa dobio. Pouzdavajući se u papu i kralja Mati-ju Korvina (1458-1490) on je uskra-tio danak sultanu. Mehmed II. je nato provalio u Bosnu (1462) i kroz mjesec dana „Bosna šaptom pade“.Uz pomoć hercega Stipana hrvats-ko-ugarska vojska zauzela je Jajce i sjeverne dijelove Bosne a hercegovi sinovi jugozapadne i istočne. To su bili trenutačni uspjesi. Starac se Sti-pan ubrzo zavadio sa sinovima, od kojih je najmlađi prešao Turcima da bi osigurao baštinu. Tako su radili i drugi velikaši. Razmirice su olakšale osvajanje. 1466. pao je Blagaj a 1471. Počitelj na Neretvi. Nakon smrti her-cega Stipana njegov sin Vlatko branio je Novi (Hercegnovi), ali su ga godine 1482. Turci osvojili. To je pad Her-cegovine.

Napadi na Hrvatsku

Nakon pada Bosne kralj Matija je osnovao jajačku i srebreničku banovinu, a u Senju, koji je oduzeo Frankopanima, senjsku kapetaniju za obranu granice. Međutim, to nije bilo uspješno, jer su se velikaške čete sku-pljale tek nakon pojavljivanja neprija-telja.Od god. 1468. male turske čete pro-dirale su prema Hrvatskoj. Najteži poraz je bio 1493. g. na Krbavskom polju kad je izginuo „cvit“ hrvatskog plemstva.Nakon te nesreće pohrlio je ninski biskup Juraj Divinić u pomoć narodu Like i Krbave, a pošao je i u Italiju da

bi skupio hrane za poharanu Hrvatsku. Papa Aleksandar VI. poslao je hrane i novaca te su Senjani mogli popraviti gradske zidine. Krajem XV. St. u Hr-vatskoj je uspješno vodio ratove hr-vatski ban Ivaniš Korvin. On je 1500. god. uspio iz Knina suzbiti dvije čete što su bile krenule u pljačku šibenskog kraja. Međutim, Turci su u mletačko-turskom rati (1499-1503) zauzeli Ma-karsko primorje i Imotsku krajinu. Među junacima u tim borbama isticali su se ban Marčinko i branitelj Klisa Žarko Dražojević. Uspjesi su doni-jeli nešto duže primirje (1503-1512), nakon kojeg su turske čete ponovno provaljivale u Hrvatsku. U tim teškim časovima stajao je na braniku domovi-ne veprimski biskup Petar Berislavić Trogiranin. O tim se teškim prilika-ma u Hrvatsko raspravljalo i na VI. later-anskom kon-cilu. Papa je B e r i s l a v i ć u poslao nešto novaca. On je 1513. uspio pobijediti n e p r i j a -telja kod Dubice a bosanskog pašu je prisilio da odustane od opsade Jajca. Da je bilo malo više sloge i pomoći izvana, ne-prijatelj se mogao i zaustaviti. Nažalost pomoći nije bilo. Godine 1520. pogi-nuo je i sam Berislavić. Godinu dana kasnije pao je i ključ Ugarske – Beo-grad.Prilike su bile očajne. 1522. godine pao je Knin, a ubrzo zatim Skradin i Ostrovica. Jedino je Petar Kružić uspješno branio Klis.

Godine 1526. Sulejman Veličanstveni zapečatio je sudbinu Ugarske. Velikom vojskom krenuo je prema Ugarskoj. Kod Mohača dočekao ga je kralj Ljudevit sa samo-puzdanim Mađarima koji nisu čekali hrvatsku vojsku pod Frankopanom. U jednodnevnoj bici Turci su porazili kršćansku vojsku.

Pripremio: Jakša

Godine 1351. Turci su iz Male Azije stupili na tlo Europe.. Jakom vojničkom organizacijom i vjerskim fanatizmom Turci su brzo osvajali bal-kanske države oslabljene feudalnim borbama. God. 1371. pobjedom na Marici osvojili su Makedoniju, god. 1381. pala je Sofija, a god. 1389. bila je bitka na Kosovu.

Grb „Bosnae“ oko 1414-1416. gIzvor: Fojnički grbovnik

Grb „Croatiae“Izvor.: Fojnički grbovnik

NAŠA RIJEČ 5.

O pisanju imena svetaca, crkava, blagdana, kratica

natoč postojanju brojnih nor-mativnih priručnika, nerijetko

pri pisanju, lektoriranju ili ko-jem drugom poslu zastanemo nad nekim prividno jednostavnim pro-blemom, ali ne nužno zbog nezna- nja, nego češće stoga što se pravo-pisna pitanja različito razrješavaju. Pada nam pri tom na um davno izrečena konstatacija da je „hrvats-ka pravopisna norma u velikoj mje-ri nestabilna“, da ju „dvostrukosti, nedosljednosti i proturječnosti do-vode u pitanje“. Korisniku – piscu ili lektoru – takva situacija nimalo ne pomaže, dapače zbunjuje ga ili otvara nekoristan dijalog s ured-nicima, čitateljima, recenzentima. Svi pravopisi i savjetnici poučit će vas da se imenice Bog, Gospa, Isus pišu velikim slovom, što nije ni bilo upitno.Ali kad se zapitate kako napisati ime sveca, naići ćete na različite odgovore. Pogledat ćemo u Pra-vopis Babić-Finka-Moguš, V. Iz-danje, 2000. g., Hrvatski jezični savjetnik skupine autora, 1999. te u knjižicu Ah, taj hrvatski Maje Matković, 2005. Prve dvije knjige službeni su priručnici, treća pak praktični vodič kroz jezične pro-bleme, o čemu govori i podnaslov Jezični savjetnik za svakoga i po-datak da je autorica višegodišnja lektorica u Večernjem listu. Radi lakšega snalaženja u daljn-jem ćemo se tekstu služiti krati-cama: BFM za Pravopis, HJS za Savjetnik, MM za knjigu Maje Matković. Piše se, kako tvrde BFM i MM, ovako: sveti Rok, sveta Lucija, sveti Vlaho, ako te sveze znače samo ime određenoga sveca. Pog-ledamo li HJS, naći ćemo da treba pisati Sveti Nikola Tavelić, Blaženi Marko Križevčanin itd. Ostaje nam da izaberemo jedno rješenje. Imena blagdana pišu se velikim slo-vom: Božić, Uskrs, Duhovi. Pisa- nje velikim slovom proteže se i na slučajeve kad se ime sveca uzi-ma kao oznaka svetačkoga dana, svetkovine: Sveti Josip, Sveti Niko-la, Sveti Antun, Sveta Ana, Sveta Cecilija, Sveta Lucija. Ali ako mo-rate napisati ime blagdana koji proslavljamo 1. studenoga, onda

se morate odlučiti između Svi sve-ti, kako propisuje BFM, i Svi Sveti, kako uči HJS. Kad već pomislite da ste sve naučili, dođete do imena crk-ve, gdje vam Pravopis BFM propi-suje da pišete Sveti Antun, Sveti Blaž, Sveti Jeronim, ali ako ispred imate riječ crkva, onda ime sveca ide velikim slovom, a atribut ma-lim: crkva svetoga Antuna, crkva svetoga Blaža, crkva svete Ane, crkva svete Cecilije. Isto rješenje nudi i HJS, dok treća konzultira-na knjiga ne daje pouku o tome. Možemo reći: Svake nedjelje idem na misu u Svetoga Antuna/Svake nedjelje idem na misu u crkvu sve-toga Antuna. Problem se otvara tamo gdje u nazivu crkve nemamo osobno svetačko ime, kao što je slučaj s crkvom Sveta Mati Slobo-de u Zagrebu na Jarunu. Kako ju pisati, što je tu ime, a što atribut, na ta pitanja nećete naći odgovor ni u jednom priručniku. Sveta Mati ovdje je metaforičko ime za Maj-ku Božju, Slobode – njezin atribut, kao u svezi Gospa Lurdska, pa je logičan izbor velikih slova. Ali, ništa vam ne jamči da ste točno postupili.Postoji i savjet da treba pisa-ti zagrebačka katedrala, iako priručnici o tome šute.Svi su složni ipak u jednom: kad crkva znači sakralnu zgradu, piše se malim slovom, a kad se radi o zajednici vjernika velikim. Dakle: župljani grade crkvu, prema Crk-va u Hrvata podupire demokratske promjene.Problem se dalje prenosi na imena župa. Župa je opća imenica, pa je sasvim jasno da će kao takva biti napisana malim slovom, kao i kad se radi o crkvenoj administrativnoj jedinici: radio je na župi Rođenja Kristova; ima mnogo djece u župi. Kad treba imenovati župu kao svo-jevrsnu ustanovu, valjalo bi pisa-ti Župa svetoga Antuna, Župa bl. Alojzija Stepinca i sl. Naravno, ni tu obavijest nećete dobiti ni u jednom priručniku, već ćete zaključiti prema pouci da se nazivi ustanova pišu velikim početnim slovom. Kako će tu proći ime sveca, nije precizirano. Pog-

ledamo li vjesnike župa, župne listiće i slične tiskovine, bilo u Hr-vatskoj ili u dijaspori, uočit ćemo posvemašnje šarenilo kao odraz neprecizne norme. Isti se problem javlja i pri imeno-vanju biskupija i nadbiskupija, i to stoga što se razlikuje ime ustanove od naziva područja. Ako sažmemo upute BFM i HJS, onda ćemo do-biti odgovor da se područja i ad-ministrativne jedinice pišu malim slovom, a nazivi ustanova ve-likim početnim slovom. Npr. U zagrebačkoj nadbiskupiji djeluje veliki broj vjeroučitelja, prema HKR javlja da je Zagrebačka nadbisku-pija izdala dekret o obitelji. U oba slučaja može se u nekom diskursu pojaviti samo riječ biskupija, pa se opet različito piše: u prvom malim slovom, a u drugom riječ Biskupija piše se velikim slovom jer zamjen-juje cijeli naziv. Velikim početnim slo-vom pišu se i nazivi inozemnih katoličkih misija, npr. Hrvatska katolička misija u Beču. U teks-tu se, nakon prvoga spominjanja, može uzeti samo riječ misija kao zastupnik cijeloga naziva, kada ju treba pisati velikim slovom. Npr. U Beču djeluje Hrvatska katolička misija. Voditelj Misije je fra Ilija Vr-doljak.Ako je misija upotrijebljena u značenju opće imenice, onda se piše malim slovom: N.N. je cijeli život proveo u misijama; misije u Africi djeluju već 10 godina, ani-mator za misije, uključenje laika u misije, itd. Takvi se višečlani nazivi zbog ekonomičnosti često skraćuju i svode na tzv. kratice etikete, nastale od početnih slova: HKM (Hrvatska katolička misija), HKR (Hrvatski katolički radio), HBK (Hr-vatska biskupska konferencija) i sl. U tekstu se nužno sklanjaju, i to tako da se na kraticu dodaju crtica i padežni, odnosno tvorbeni nasta-vak: voditelj HKM-a, vjeronauk u HKM-u, surađivati s HKM-om, HKR-ov novinar, vojnik HVO-a, popis doušnika i suradnika UDBA-e itd. Nipošto se ne smiju pisati s navodnicima.

dr. Marko Lukenda

U

UPOZNAJMO BIBL I JU

NAŠA RIJEČ 6.

PRAOTAC JAKOV I NJEGOVI SINOVI (Post 25,19-50,26)

Jakov u povijesti patrijarha igra važnu ulogu. Njegov je život puno dramatskiji, uzbudljiviji, napetiji nego Abrahamov. Palestina, Mezo-potamija i Egipat, tadašnji kulturni svijet pozornica su na kojima se od-vija njegov buran i iznenađenja pun život.

Rođenje i osvajanje prvorodstva

Izak i njegova žena Re-beka dugo nisu mogli imati djece. Nakon više godina čekanja, dobili su dva sina blizanca: Ezava i Jako-va. Kad su dječaci odrasli, Ezav je postao vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio u šatorima.. Izaku je Ezav bio draži, a Rebeka je više voljela Jakova. No Jakov je nastojao pridobiti i očevu naklonost. Jadnoga dana kad je Izak već bio ostario i oslije-pio, Jakovu je uspjelo dobiti očev blagoslov i obećanje da će postati njegov glavni baštinik i nasljednik. Ezav je stoga zamrzio svoga brata i htio ga ubiti. Zaprijetio mu je: „Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova.“ Rebeka tada savjetuje svome sinu Ja-kovu neka pobjegne i neka se skloni kod njezina brata Labana u Haranu.

Jakovljev neobičan san na putu u Haran

Jakov je jedne večeri na svome putovanju zaspao pod vedrim nebom, s kamenom pod glavom. I te je noći usnio san. Vidio je velike ljestve koje povezuju Nebo i zemlju, s glasnicima koji se penju i silaze. - Ovo je za to vrijeme bila uobičajena slika kojom se željelo predočiti blizina božanstva, povezanost čovjeka i Boga. – Uza nj je Bog i ponavlja mu obećanja dana Abrahamu i Izaku, govori o njegovoj sudbini i sudbini njegovih potoma-ka. Njemu beskućniku, bjeguncu, obećaje veliku budućnost: brojno potomstvo, zemlju obećanja, da će postati blagoslov za sve narode i po-sebnu zaštitu u tuđini.

„Ja sam s tobom!“ Bog postaje pri-sutan u njegovu djelovanju, s njime je na njegovim putovanjima. Ne mora se ničega plašiti. U tom slikovitom prikazu izrečena je duboka religiozna misao: Bog je prisutan u svijetu, skriveno i tajan-stveno. Gdje god se čovjek nađe, ako ima vjeru, ne može se osjećati sam i nesiguran. Bog je s njime.„Jakovljeve ljestve“ kako se naziva ovo viđenje, za biblijskog su pisca način da nam jezikom svoga vreme-na kaže kako je Bog posredovao u Jakovljevu životu.Što ovo viđenje može značiti i doni-jeti nama? Evo dviju stvari koje tre-ba zapamtiti. Prva jest to da je Bog beskrajno uzdignut nad ljudima i nedohvatan, ali da ipak želi komuni-cirati s njima jer se zanima za njih i jer ih ljubi. Na trenutke ne misli-mo uopće na Boga, ili pak rijetko mislimo. Ali poslije shvatimo: Bog mi je dao znak; on je bio prisutan u mome životu. „Bog je bio ovdje a ja to nisam znao.“ Most je sagrađen između Neba i zemlje, između Boga i čovječanstva. Veza je uspostavlje-na. „Ljestve Jakovljeve“ slika su i navještaj onoga mosta, onoga puta spasenja koji će biti Isus. U Isus-ovoj osobi Bog silazi k nama da bi nas uzdigao k sebi. Druga stvar koju treba zapamtiti jest riječ što je izriče Jakov nakon sna: „Bog je bio ovdje a ja to nisam znao.“ Sav je začuđen zbog tog susreta s Bogom, jer se ne

nalazi u hramu. To je, dakle, dokaz da Boga možemo susresti nepredviđeno posvuda. Susrećemo ga u malim po-jedinostima svakodnevnoga života, u najobičnijim poslovima, u trenucima muke, trpljenja, žalosti. Sveta zeml-ja gdje se Bog «krije», gdje nas Bog čeka, nalazi se posvuda: to je naš svakodnevni život, to je zemlja ljudi gdje se trebamo truditi oko dobra.

Dvanaest Jakovljevih sinova

Nakon neobična sna Jakov je nastavio put i došao u Haran. Njegov ga je ujak Laban lijepo primio, uzeo ga u svoju službu i povjerio mu bri-gu za svoja stada. Kod njega je ostao dvanaest godina i oženio se njegovim kćerima Leom i Rahelom. S njima i njihovim sluškinjama imao je dva-naest sinova. Među svojim sinovima posebno je volio Josipa kojega mu je rodila Rahela.Kako vidimo Jakov živi, po običaju nomada, u mnogoženstvu što će Mojsijev zakon kasnije strogo za-braniti. Jakov je i sam brzo isku-sio neugodnosti i brige harema. U mnogoženstvu se ne može ostvariti istinska, plodna i trajna ljubav. Ona uvijek mora biti osobna, darivanje osobe a to se može ostvariti samo u predanju jednoj osobi.Ovo su imena svih dvanaest Jakovl-jevih sinova: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Dan, Naftali, Gâd, Ašer, Jisa-kar, Zebulun, Josip i Benjamin.To su i imena dvanaest izraelskih ple-

Izvor: Ilustrirana Biblija

NAŠA RIJEČ 7.

Upoznajmo Bibliju

mena jer su Izraelci bili uvjereni da svi potječu od zajedničkih predaka.

Jakov se vraća u svoju zemlju

Jakov se želio vratiti u svoju zemlju. No Laban ga nije htio pustiti jer se obogatio dok je Jakov kod nje-ga boravio i služio mu.U to je vrijeme Jakov postao vrlo bo-gat. Laban i njegovi sinovi počeli su ga stoga krivo gledati. Zato je Jakov odlučio pobjeći sa svojom djecom, svojim ženama i sa svim svojim bla-gom što ga je stekao u Haranu, služeći svome ujaku Labanu. I jednoga dana krene Jakov sa svom svojom obitelji, sa svom svojom družinom i sa svi-me što je imao u kanaansku zemlju k svome ocu Izaku i k bratu Jakovu.

Jakov – Izrael, čovjek koji se bori s Bogom

Na putu povratka eto Jakova uz gaz rječice Jaboka, pritoka Jordana, koju treba prijeći.Od sutona do zore Jakov, povučen u samoću, razmišljanja proživljavao je krizu sumnje i bio je izručen teškoj kušnji. Strašna borba vodi se u naj- intimnijoj njegovoj nutrini. Zab-rinut je neće li odnekuda nena-dano izniknuti njegov brat Ezav s naoružanim momcima i još više: pita se nije li ga Bog odba-cio, i to je ono što ga mori. Nje- gov život do tada nije bio baš naj-ispravniji. Često se služio lukav-stvom na tuđu štetu. Na prijevaru je dobio od svog oca vlast u plemenu i blagoslov. Stvori je sebi život vrlo

daleko, u porodici idolopoklonika, ne brinući se da im objavi jednog Boga Abrahamova i Izakova, što mu je bila dužnost. Jakov proživljava mračan trenutak. On je u tmini, u tunelu. Noć je… Ali to je možda i trenutak Božji. Nameće mu se promjena, životni preokret. On mora po svaku cijenu osvojiti Božje prijateljstvo.Biblijski nam pisac donosi vrlu staru predaju koja opisuje ovu borbu u du-bini duše.Jakov je usnio težak i mučan san. Doživljava moru. Tajanstveni lik, kao vrsta duha riječnog gaza, ne da mu proći, preprečava mu put. Jakov je prisiljen da se s njim bori sve do zore. To je bila žestoka borba u kojoj se iščašio Jakovu bedreni zglob, ali se nije predao. Kad je počelo svitati protivnik mu je rekao: „Doista si se s uspjehom odupro, ti – čovjek koji se bori s Bogom. Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael jer si se hrabro borio s Bogom i s ljudima i nad- vladao si.“ Ovaj je događaj veoma važan u povi-jesti Jakova i njegova potomstva. Ja-kov dobiva novo ime, koje će njego-vo potomstvo sačuvati do današnjega dana. Ime Izrael: Bog liječi ili jak je Bog ili biblijski Borac Božji. Jakov se borio s Bogom i za Boga.Jakov, „čovjek koji se borio s Bo-gom», primjer je svima onima koji čuju u dnu srca zov da promijene život, da započnu savršeniji, plodni-

ji, angažiraniji život služeći Bogu i svojoj braći.Tada započinje borba. Osjećamo da nas je Bog zgrabio; odupiremo se i borimo. Treba prekinuti sa zlim i grešnim navikama, okrenuti leđa mirnom i udobnom životu, izaći iz prosječnosti gdje se živjelo u miru. A Bog ne poklanja pobjedu; on se hrve uza sve poštovanje što ga pokazuje za slobodu svakog pojedinca.To je noć, duga noć oklijevanja, sum-nje, napredovanja i povlačenja. Ona može trajati tjednima, mjesecima, godinama. Svatko je sam u toj borbi s Bogom. Na kraju sviće zora. Sve se osvjetljava, sve se obasjava. Iz borbe se izlazi izmrcvaren, jer je zahtjev za obraćenjem mučan. Ali to je obveza-tan put velikih duša.“

Abraham, Izak i Jakov – praoci naše vjere

Do sada smo se u biblijskim tekstovima susretali s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Pratili smo ih na njihovom životnom putu i vidjeli da su živjeli u drugačijim vremeni-ma i drugačijim prilikama od onih u kojima mi živimo. Ali naslutili smo da smo im po nečemu slični i da potječemo od njih kao od svojih «duhovnih otaca». Sada bolje razu-mijemo zašto Abrahama nazivamo «ocem svih vjernika» ili «praocem naše vjere», i zašto kažemo da smo i mi Abrahamovi, Izakovi i Jakovljevi

potomci.

Abraham, Izak i Jakov jesu „praoci naše vjere“:

● jer od njih učimo vjero-vati i čvrsto se pouzdavati u Boga, osobito u teškim situ-acijama;● jer vjerujemo u istoga Boga u kojega su i oni vjero-vali;● jer su oni praoci izra-elskog naroda iz kojega je potekao Isus Krist čiji smo mi učenici;● jer su se obećanja što ih je Bog njima dao u potpunosti ispunila u Isusu Kristu.

Pripremio: Jakša

Izvor: Ilustrirana Biblija

ODGO J NAŠE D J E C E

Dijete i njegovi osjećajiA tko se zapravo razumije u

osjećaje?

Kad se s djecom razgo-vara, čuju se ponekad i ovakve riječi: „O tome ja nikada ne bih mogla razgovarati sa svojom mamom.“ Ili; „Moj otac to ne bi smio doznati“ Ili: „Ja im već odavno ništa ne kazujem, oni to ne bi mogli podnijeti.“ Tako je to dakle, ako više nema sklada u obiteljskom životu. Posljedica su nesporazumi izmedju djece i rodi-telja. Pri tome trpe i jedni i drugi. Djeca povremeno skrivaju pred roditeljima svoje osjećaje kao i doživljaje straha i radosti, zanosa i ravnodušnosti, svoje sklonosti i brige. Možda žele roditeljima učiniti nešto dobro, poštedjeti ih, pa čak ako ponekad moraju nešto i slagati. Djeca zacijelo slute, da bi se roditelji pokušali umiješati, kontrolirati ih i ograničiti im slobodu djelovanja. Umjesto da

budu u „istom čamcu s njima“, roditelji su očito na drugoj, na neprijatelj- skoj obali. Zabrinuto se pitaju - što je to zapra-vo s djecom. Što se u njima zbiva, što ih tišti i pokreće? Odjednom se izmotavaju, ne pričaju o sebi onako neusiljeno kao ranije, uznemireni su, rastrojeni i nervozni, strah im iskida san i čak se pomokre u krevet. Pri-je ili kasnije dožive to svi roditelji. I te kakva je to briga, ako 16-gdišnja dje-vojka dolazi kući samo još na spavanje ili ako se 13-godišnji dječak neprestano zaključava u svoju sobu. Možemo se truditi koliko god hoćemo da se djeci približimo;

možemo se tisuću puta pitati što ih to tišti, možemo prema njima biti nježni, kolegijalni - ništa ne će pomoći: djeca nas neprijazno odbijaju, ljutito se brane, ni za što ne haju, kažu nam nešto sasma nevažno - ili jednostavno šute. Što se tu može učiniti? Roditelji slute, da nešto nije u redu, često naslućuju baš pravu istinu. Djeca, kao i odrasli, poka-zuju svoje osjećaje ne samo riječima, nego i bez riječi - gestama, mimikom, time što nešto učine ili pro-puste učiniti. Često roditelji ni sami nisu na čistu sa svojim vlastitim osjećajima, doživljajima i zapa-žanjima, ili se osjećaju

uvrijeđenim, prevarenim, možda su i umorni, pa ni sami ne znaju pokazati svoje osjećaje. Tada oni svojim držanjem daju djetetu do znanja: ne opterećuj me svojim brigama i osjećajima. Ako čovjek mora biti kadar pokazati svoje osjećaje, onda mu to ponajpri-je mora biti dopušteno. On mora imati mogućnost svoja osjećanja doživjeti, pa ako treba i otpatiti, i to sva osjećanja za koja smo spo-sobni. Za dijete je važno samo to, da se ono ne osjeća odbačenim, čak i kada nije u pravu. Važno je da se ono osjeća prihvaćenim onakvo kakvo jest i to uvijek. Dijete mora iskusiti, da ima pra-vo biti i bijesno. Čak i na majku i oca, a da ga obitelj, unatoč svemu, i nadalje voli. Ljutnja, kazna i od-bijanje izazivaju kod male djece velik strah, da više ne će biti voljena. Tako djeca nauče izbje- gavati ljutnju roditelja i zataškivati neugodnosti. Tako se može desiti, da svoje osjećaje više ne pokazu-ju. Ako je dijete uvijek nasmijano

NAŠA RIJEČ 8.

Foto: Birin-Kupres

Foto

: P.

Mar

iusz

Što bih ti poželio

Htio bih ti poželjeti, da živjeti smiješ i u svjetlu stojiš,

i onda kad je zima.

Jer godišnja doba, imaju svoje zakone,

te tako i mraz hladnoća imaju smisla.

I ljubav mora kadkad izdržati šutjeti,

te se u sebe povući.

I vjera treba svoje vrijeme šutnje

da bi se u se zatvorila.

I duša treba svoje vrijeme slušanja,

u kojemu je misli Božje nađu.

Ja ti želim, da i ti

hladnoću zime doživiš kao ljepotu Božju.

Jörg Zink, „Mehr als drei Wünnsche“

O d g o j n a š e d j e c e

i nikad ne pokazuje svoju srdžbu i tugu, ne mora to baš značiti, da ima naročito dobre roditelje. -Riječi kao „osjećam, da si tužan“ ili „vidim, da si radostan“ ili „si-gurno se jako bojiš“ mnogo će lakše potaknuti dijete da otvori svoje srce, nego ako ga podvrgne-mo upornom ispitivanju. Dijete će se zatvoriti u se. Ako pak nasluti-mo njegove osjećaje i pokažemo to, dijete će se puno lakše povje-riti. Ako sami poznajemo svoje osjećaje i ako ih znamo prenositi, onda ćemo moći naslutiti osjećaje u drugih.A kako je to u vašoj obitelji? Savjetovalište za odgoj u vašem kraju može vam pomoći, ako se pribojavate, da bi u vašoj obitelji mogle nastati ozbiljne poteškoće i da se dijete pred vama potpuno zatvara.

Psihosomatske poteškoće

„Moje dijete-neprestano boli trbuh“

“Prije no pođem u školu osjećam uvijek neki mukli pritisak u želucu, nešto kao da me peče i tek s mukom progutam koji zalogaj.“ Tako se tuži 12-godišnji Ante. Uoči kakve školske zadaće - a njih uvijek ima, hvala Bogu - traju te poteškoće i do dva dana. I baš od silnog straha da ne dobije slabu ocjenu, Ante loše napiše svoju školsku zadaću, premda učitelji vele da je on da-rovit i vrijedan. Za vrijeme nasta-ve ne usuđuje se sam javiti, jer se boji da će ga ostali ismijati. Ante bi po svaku cijenu želio imati pri-jatelja, ali se ne zna približiti dru-gima. On nije prodoran i ne zna se braniti, nego se povlači i šutke grize sam sebe. Ta unutrašnja na-petost od koje on neprestano trpi, očituje se u probavnim smetnja-ma. I mladi i odrasli mogu bolo-vati od tjelesnih bolesti kojima su uzroci više-manje duševnog porijekla. Posljedice su katar na

želucu, gubitak teka, poremećena stolica, čir na želucu, nesani-ca, čak i astma, povremene glavo-bolje i poteškoće sa srcem. Ako je netko tjelesno tome sklon, a duže vremena je suočen s velikim brigama, on može oboljeti od prave tjelesne (psihosomatske) bolesti. Poznato je da čak i bebe, ako su uzbuđene ili se loše osjećaju, mogu od buke ili galame dobiti bolove u želucu. Takva oboljenja mogu ponekad i veoma dugo trajati, jer najbliže osobe, što su u pravilu roditelji, takvim poteškoćama, doduše u najboljoj namjeri, posvećuju ve-liku pažnju.Jasno je da bi bilo pogrešno, čim dijete nešto malo zaboli, sumnjati da se radi o duševnim smetnja-ma. Bolovi u trbuhu uglavnom su bezazleni: dijete jednostavno ima nadime ili neredovitu stolicu. Mnoga djeca se tuže na bolove u trbuhu i onda, kada pravi uzrok leži negdje na sasma drugoj stra-ni. Posebice kod dojenčadi i male djece bolesti započinju bolovima u trbuhu. Ako topli oblozi i ma-siranje trbuha ne pomognu ili se bolovi opetovano jave u obliku grčeva, tada će biti potrebno ispi-tati nema li kakvih duševnih smet-nji. Nervoznoj i osjetljivoj djeci često će pomoći sasvim jednostav-ne smirujuće mjere, na primjer opuštanje kao kod autogenog tre-ninga. Tu i tamo će međutim biti potrebno riješiti duševne uzroke poteškoća. U takvom slučaju treba otići u psihološko savjetovalište ili sličnu ustanovu. U nebrojeno mnogo slučajeva tamo su već po-mogli bolesnoj djeci.

Pripremio: fiv

NAŠA RIJEČ 9.

Izbori ŽPV-a u Austriji

Gotovo da u potpunosti nije ni zaživjela pastroralna radna godina, a već treba razmišljati i priprema-ti izbore novog ŽPV-a. Potrebno je pripremiti informacije, kontaktirati i pronaći kandidate, odnosno osobe koje su spremne u narednom man-datu ŽPV-a preuzeti obveze i zadat-ke koje sa sobom donosi članstvo u ŽPV-u, organizrati i sprovesti same izbore itd.

Izbori za ŽPV održat će se u cijeloj Austriji 18. ožujka 2007. godine. Toga dana će i HKM Beč, kao i osta-le HKM u Austriji, organizirati izbore ŽPV-a. Novo ŽPV ponovo se bira na pet godine, što znači za period od 2007. do 2012. godine.

Samim izborima prethodi cijeli niz pripremnih aktivnosti:

- uvod u izbore i podjela dokumena-ta i podloga,

- usuglašavanje broja kandidata,

- usuglašavanje načina samih izbo-ra (podloge, izborna mjesta itd.),

- završni sastanci, izvještaji i ocjene rada sadašnjeg ŽPV-a,

- stalni kontakt i informacije s cil-jem prijave kandidata, itd.

Bečka nadbiskupija je izradila pro-gram predaktivnosti izbora, koji je

obvezujući i za HKM Beč:

- 22. 12. javiti u Biskupiju koliko će članova imati novo ŽPV.

- 7. siječnja 2007. godine (7 tjeda-na prije izbora) slijedi najava izbora na svim misama

- od 6. siječnja do 4. veljače 2007. godine (do 6 tjedana prije izbo-ra) je rok za imenovanje (prijavu) mogućih kandidatica / kandidata

- 4. - 24. veljače 2007. godine (do 3 tjedna prije izbora) Izborna komi-sija treba pribaviti suglasnost svih kandidatica / kandidata

- 24./25. veljače 2007. godine (3 tjedna prije izbora) objavljivanje izborne liste

- 24. veljače do 11. ožujka 2007. godine slijedi predstavljanje kandi-data

- 18. ožujka 2007. godine – izbori

Slične programe izradile su i ostale austrijske (nad) biskupije, te će isti biti obvezujući za pripadajući HKM.

Tko mogu biti članovi ŽPV-a?

• Članovi ŽPV-a mogu biti svi oni koji su navršili na dan izbora 16 go-dina.

• Koji priznaju nauku i red Crkve

• Svi oni koji su krizmani

• koji uredno plaćaju crkveni dopri-nos (Kirchebeitrag)

• Oni koji su spremni zadaće u ŽPV-u prihvatiti i izvršavati

Tko može glasovati?

• svaki onaj koji je krizman ili je navršio 16. godina.

• za djecu koja nisu navršila 16 go-dina, imaju pravo glasovati roditelji. Roditelji se dogovore tko će od njih dvoje za dijete dati glas.

Izborna mjesta

Izborna mjesta u HKM-u Beč bit će otvrena od 8:30 do 13:00, te od 17:30 do 19:30 sati. Izbori na filija-lama će biti organizirani u suradnji s voditeljima pojedine filijale, s čime će voditelji filijala upoznati vjernike tijekom sljedećih posjeta filijalama.

Zadaća ŽPV-a

ŽPV okuplja različite odbore, kao npr. liturgija i navještanje, karitas, mladi, obitelji, kulturno-izdavački, građevinski, sportski itd. Stoga je potrebno da se u ŽPV kandidiraju osobe različitih profila i zanimanja.

Kroz naredni predizborni period uslijediti će detaljnija infor-miranja, objave i savjetovanja, te će vjernici dobiti dovoljno informacija i mogućnosti da se detaljno upozna-ju sa svim programima, pitanjima i eventualnim nejasnoćama.

Ukoliko netko želi pročitati odredbe Bečke nadbiskupije može to pogledati na internetskoj strani-ci: www.pgr.at

U nadi da će predizborni period, kao i sve radnje i aktivnos-ti koje budu pratile pripreme izbora i same izbore za ŽPV, kod vjernika probuditi želju da i sami još aktiv-nije preuzmu različite zadaće unu-tar HKM-a (velika odluka je i samo kandidiranje) srdačno Vas pozdravl-jamo

Mir i dobro

Dopredsjednik ŽPV-ainž. Ivica Budiša

NAŠA RIJEČ 10.

Ž u p n o p a s t o r a l n o v i j e ć e

Pod geslom: „Životne prostore oblikovati - vjerske prostore otvoriti“

bit će izbori za Župna pastoralna vijeća iduće godine.

Svaki onaj koji je kršten ima pravo i obavezu (2. Va-tikanski koncil) sudjelovati i odlučivati o stvarima koji se tiču njegove župne zajednice a time i Crkve općenito.

Stoga: ne ustručavajmo se, nego ako nam je stalo do naše Misije, onda se uključimo i uradimo nešto za nju. Nije pošteno, a ni kršćanski, očekivati uvijek: to će oni (neki drugi) svaka-ko uraditi. To se tiče i tebe i mene. Svaki kršćanin pozvan je uradti nešto za drugoga.

Znak ŽPV-a

NAŠA RIJEČ 11.

POVIJEST HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE U BEČUNastavak 12

RAZDOBLJE IZMEđU 1980. DO 1985. U HKM-u U BEČU

Novo vrijeme i nove prilike Proučavajući povijest HKM-a u Beču mogu se uočiti po-jedina razdoblja od nekoliko go-dina koja nose svoje posebnosti i osobitosti. To posebno vrijedi

za ovo razdoblje kojim se bavi-mo u ovomu poglavlju. To raz-doblje od 1980-1985. obilježila su brojna vanjska i unutarnja zbivanja koja su bitno utjecala na ono što se zbivalo u HKM-u u Beču. Vanjska zbivanja označio je recesijski zastoj austrijske privrede krejem osamdesetih i opadanje strane radne snage s vrlo izrazitom ljestvicom sman-jenja priliva novih Gastarbeitera. Istovremeno se broj onih koji su ostali konsolidirao, sve više ukla-pao u život i rad Misije. U Misiji su se oformile pojedine grupe kao nešto stalno i kontinuirano, poput folklora, okupljanja mla-dih, vjeronaučne grupe s preko 250 djece koja su pohađala vje-ronauk i kroz to učila hrvatski jezik, pjevački zbor, ministranti, tečajevi njemačkog za radnike i različiti drugi tečajevi i oku-pljanja. To je razdoblje posebno označila 1980-te godine smrt Josipa Broza i zbunjena država koja je ostala bez diktatora i koja je pokušavala sakrivati sva previranja i struje koje su oživjele nakon nestanka čvrste

ruke koja je sve konce držala u jednoj šaci. Dolazak «poljskog pape» Ivana Pavla II 1978. na čelo Crkve počeo je bitno mijen-jati zbivanja u Istočnoj Europi. Pojava Lecha Walense i Solidar-nosti u Poljskoj i dodjela Nobe-love nagrade,1983. poljskom sindikalcu bili su dodatni znak

da je nešto novo započelo i da politička ubojstva i prijetnje, poput ubojstva svećenika Jer-zyja Popieluszka 1984., neće zaustaviti demokratske procese i sve veću krizu komunističkih država. I u Jugoslaviji se nisu mo-gli sakriti demokratski procesi koji su grubo ugušeni početkom 70-tih. Pojava Međugorja 1981. i represija državnih vlasti na nju s nekoliko političkih suđenja, mogu se isčitati kao demonstri-ranje sile i najava da nova vlast nakon Broza želi nastaviti starim kursom. Novi duh demokratske težnje za slobodom bivao je sve vidljiviji u Crkvi, jedinoj stvarnoj opoziciji jednopartijske države. Imenovanje zagrebačkog nad-biskupa dr. Franje Kuharića početkom 1983. kardinalom, označio je osobu koja će odredi-ti sljedeće desetljeće i biti glavni nositelj opozicije starom režimu koji u novim okolnostima nije smio upotrijebiti stare metode koje je primijenio na Stepincu. Vrlo je zanimljivo pratiti pisan-ja Glasa Koncila kroz ove godi-ne i isčitati sve trzavice između

Države i Crkve. Jugoslavensko društvo krenulo je u jedno neiz-vjesno razdoblje, ekonomski oslabljeno s kompromitiranim partijskim vodstvom i čudnim osmoglavim Predsjedništvom. Sve se ovo odražavalo i na zbivanja među građanima koji su živjeli izvan države koja

mnogima nije bila domovinom. Premda ovo razdoblje obiluje mnogim političkim likvidaci-jama koje je provodila UDBA želeći suzbiti opasnost uvo-za demokracije, nisu se mo-gli zaustaviti procesi koji su u inozemstvu sve više rasli. Ekonomski slomljena, nacio-nalno razjedinjena, politički razjedinjena s kompromitira-nim komunističkim vodstvom s dotrajalim vojnim i policijs-kim represijskim aparatom bez čvrste ruke i „vođe“, država nije izdržala duže od jednog desetljeća.

Smrt dr. p. Mirka Čovića 8. 5. 1980. preminuo je osnivač HKM-a u Beču dr. p. Mir-ko Čović. Sudbine ljudi određuje Božja promisao. Umjesto da se nakon završenih studija vrati kao profesor u svoju Provinci-ju u Makarsku, p. Mirko bio je određen da mu sudbina bude povezana s njegovom braćom u iseljeništvu i da njima služi. Brinući se poslije rata s rijetkim svećenicima Hrvatima o hrvat- skim ratnim izbjeglicama, p. Mirko je od Linza do Beča vo-dio brigu o tisućama hrvat-skih emigranata po logori-ma po cijelom tom području. 1960. osniva Misiju i uskoro uz emigrante dočekuje i hrvats-ke radnike koji počinju dolazi-ti 1962. i među njima djeluje sve do svoje smrti pod osobitim okolnostima, praćen nekolici-nom UDBA-inih doušnika, koji su se uspjeli ubaciti kao njegovi najbliži suradnici. P. Mirko je pokopan u kripti Franjevačkog samosta-na u Beču, Franziskanerplatz, gdje mu je postavljena i spo-men ploča. Hrvatski su svećenici odigrali veliku ulogu među hrvat-

Foto: HKM-Beč

NAŠA RIJEČ 12.

skim iseljenicima. Među nekoli-cinom onih najvećih i najpleme-nitijih svrstao se svojim životom i radom i p. Mirko koji u jednom od budućih brojeva „Naše riječi“ zaslužuje više prostora i pažnje. Razdoblje između 1980.-1985. obilježit će još tri poseb-na događaja: Susret s Papom pred crkvom Am Hof 1983., sud-jelovanje u proslavi Nacionalnog Euh. Kongresa u Mariji Bistrici 1984. i proslava 25. godišnjice Misije 1985.

Papin susret s radnicima pred crkvom Am Hof

Crkva u Austriji priprema-la se dugo vrijeme za «Katolički dan» (Katholikentag) koji se tre-bao slaviti u Beču od 9. do 12. 9. 1983. godine. Za ovaj veliki događaj bio je pozvan sv. Otac, Ivan Pavao II. Moto Katoličkog dana bio je: „Hoffnung leben – Hoffnung geben“, a kao logo izabran je kršćanski znak nade, sidro s križem. Crkva u Austri-ji željela je Katoličkim danom predstaviti svoju višestruku dje-latnost i značaj. Svečanim Eu-ropskim Vesperama u Hoffburgu u subotu 10. 9. s jasnom poru-kom «U križu je nada» postav-ljen je s lijeve strane ulaza u Hoffburg s Ringa visoki metalni križ. U svom kratkom i sažetom govoru, izvrsnom retorikom, predstavio je kardinal König grad Beč, njegovu panoramu s Kah-

lenbergom na obzorju gdje su davne 1683. 12. rujna, na dan Imena Marijina, papini Poljaci vođeni Janom Sobietskim spasili Beč od turske opsade. Kardinal je napomenuo da se svega ne-koliko desetaka kilometara na Istok nalazi «željezna zavjesa» koja dijeli Europu na dva dijela: zapadni i istočni, slobodni i onaj pod komunističkom diktatu-rom, ističući važnu ulogu Crkve u Austriji koju je ona igrala na području dijaloga i ekumeniz-ma i otvaranja prema Istoku.. Drugi važan susret bilo je misno slavlje na dunavskom otoku u nedjelju 11. 9. Crkva u Austriji htjela je sv. Ocu pokazati još je-dan dio svoje djelatnosti, rad s radnicima, posebno njezinu bri-gu za preko 130 000 stranih rad-nika koji su bili 1983. zaposleni u Austriji. Za taj susret izabran je trg ispred naše crkve, Trg Am Hof i naša crkva, a u program ovoga susreta uključena je naša Misija s brojnim pojedincima i grupama koji su aktivno sudje-lovali u ovom susretu (folklor, tamburaši, djeca, pojedinci u točkama programa). Na prepu-nom trgu, na kojem su polovi-cu posjetitelja bili naši vjernici u narodnim nošnjama, brojnim hrvatskim (ne jugoslavenskim) barjacima dali su dojam male Hr-vatske u Beču. Premda je jugos-lavenska „ambasada“ zaprijetila da se ne smiju nositi zastave bez «socijalističkih obilježja», i

premda je to sni-mala skrivena ka-mera postavljena na višim katovima susjedne zgrade na trgu, na trgu Am Hof su se 12. 9. hrvatski vjernici predstavili kao na-rod koji pokazuje svoju vjernost Crk-vi i traži svoju slo-bodu. Jedna jaka i jasna poruka pos-lana je s trga Am Hof. Sv. Otac je ušao u našu crk-vu, pozdravio se s osobljem Misije, popeo stubištem prema koru i izašao

na terasu s koje je i papa Pio VI blagoslovio vjernike i građane Beča na uskrsnu nedjelju 31. 3. 1781. Nakon toga se vratio na postolje na trgu, postavlje-no ispred ulaznih vrata u crk-vu. O tome smo već pisali i predočili brojnim fotografijama u Našoj riječi br. 8 obilježavajući dvadesetogodišnjicu ovoga događaja postavljanjem spo-men-ploče u predvorju naše crkve.Nacionalni Euharistijski kongres 1984. Crkva u Hrvatskoj željela je godinu dana poslije austrijs-kog „Katholikentaga“ naznačiti i pokazati svojim vjernicima i svima drugima centar i temelj svoga zajedništva, Euharisti-ju. Euharistijski kongres u Ma-riji Bistrici 8. i 9. rujna 1984. bio je temeljni događaj za koji se pripremala cijela domovins-ka crkva. Za tu zgodu crkva je službeno pozvala sv. Oca iako je bila svjesna da komunistička vlast, baš njega, najmanje želi i da neće dobiti suglasnost države za ovaj dolazak i da će trebati promjena režima i još 10-tak godina. Po svim biskupijama i brojnim župama održavani su Euharistijski kongresi kao pri-prave za ovaj centralni događaj. U pripravu za Euharis-tijski kongres uključila se i crk-va u iseljeništvu. U HKM-u u Beču organiziran je 19. i 20. 5. 1984. Euharistijski kongres za

Foto

: H

KM

-Beč

NAŠA RIJEČ 13.

Povijest HKM-a Beč

sve naše radnike u Austriji u kojemu su sudjelovali i vjernici iz susjednih Misija. Igrokazom „Uskrsnuće“ koji su pripremili mladi bečke Misije, pokorničkim slavljem i bdjenjem za mlade započelo je u subotu 19. 5. slav-lje Euh. kongresa, koje je svoj vrhunac imalo u nedjelju 20. 5. svečanim euharistijskim slavl-jem koje je predvodio šibenski biskup, mons. Josip Arnerić. Euh. kongres u Misiji u Beču bio je uvod za onaj Nacio-nalni sa svečanim slavljem koje je 9. 9. 1984. u Marija Bistrici predvodio papin delegat, bečki kard. dr. Franz König. Euh. kon-gresu u Mariji Bistricu sudjelo-valo je 50-tak vjernika iz bečke Misije i p. Efrem koji je bio službeni prevoditelj kard. Köni-gu na Kongresu.

Proslava 25 godina HKM-a u Beču 1985.

Ovo razdoblje koje opisujemo kao i 1985. godi-nu obilježila je proslava 25. godišnjice osnutka HKM-a i njegova postojanja. Trodnev-na proslava koja je započela u petak 15. 11. svečanim mis-nim slavljem, nastavljena u subotu 16. 11. pokorničkim bogoslužjem i večernjom Euha-ristijom doživjela je svoj vrhu-nac u svečanom Bogoslužju koje je u nedjelju, 17. 11. predvodio kard. dr. Franjo Kuharić u crkvi Am Hof i završilo svečanom aka-

demijom, istoga dana popodne u 12. kotaru u dvorani župe Gatter-hölzl. U svečanoj akademiji kroz referat o 25-godišnjoj povijesti Misije iznio je p. Mirko Mataušić sve najvažnije događaje i spo-menuo sve one koji su bili utka-ni u rad Misije kroz ove godine. U drugom dijelu ove svečanosti nastupila je folklorna grupa Mi-sije, gradišćanska folklorna gru-pa „Slavuj“ i vokalni oktet iz Zagreba. Misijski list „Vjesnik“ posvetio je br. 5. za 1985. ovoj proslavi s povjesnim prikazom i statistikama za proteklih 25 go-dina. Potrebno je spomenuti da su kroz razdoblje od 1980. do 1985. u Misiji djelovali: pp. Efrem Kujundžić, Krunoslav Kašnar, Mirko Mataušić i Dobro-slav Salaj. P. Mirka i Dobroslava zamijenili su 1984. p. Ivan Mi-ljaljinca i 1985. Anđelko Šoltić. 1984. godine postao je p. Kru-noslav Kašnar, nakon zahva-

le p. Efrema, voditelj Misije. U isto vrijeme u Misiji su djelova-le čss. Bonifacija P., Magdalena P., Ignacija T., Ljubomira M, i od 1985. Nikolina P. i Augustina S. U tom razdoblju su preminuli 8. 5. 1980. dr. p. Mirko Čović, osnivač Misije, i 8. 3. 1985. i dr. o. Ivan Vitezić, koji je bio kroz sve poslijeratne godine, do pred samu bolest i smrt, suradnik Mi-sije.

fra Ilija Vrdoljak

Sunce za život

Nebo mora započeti na zemlji,

tamo gdje ljudi postaju prijatelji

i gdje se prenosi dobrota. Volim ljude koji žive

oko mene. Volim radost, tako da radost dolazi k meni.

Nahrani svoje srce mirom.To znači: živjeti u miru sa

samim sobom.Ako ti je srce puno

nepovjerenja i sebičnosti,glava nikada neće naći

putove do mira.Mir započinje tamo

gdje prestaju mržnja i pohlepa.

Svijet se mijenja ne nasiljem, nego srcem.

Nahrani svoje srce mirom.To znači: disati u tišini.

Postati jedno sa svime što živi i umire.

Kraj svakodnevnih malih ratova.

Sve nasilje u vlastitoj nutrini okončati

gestama pomirenja.

Nahrani svoje srce mirom.To znači: sve susretati sa

strahopoštovanjem,sve što je slabo, ranjivo i krhko.

Biti pažljiv prema svemu što usrećuje.

Nema mira u svijetu ako nema mira

u tvome i mome srcu.

Phil Bosmans

NAŠA RIJEČ 14.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA FELDKIRCH6800 Feldkirch, Herrengasse 2. tel.: 05522/ 73 168,Mob.: 0676 / 604 91 93 Suradnica: prof. Eleonora Kamenjarin; Socijalni radnik: Pavo Nikolić, Bahnhofstr. 13,

tel.: 05522/85122; email: paul.nikolic@kath-kirche.voralberg.atVoditelj: vlč. Juraj Kostelac

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA klagenfurt9020 Lidmanskygasse 29, tel. i fax: 0463 50 81 04

pastoralna suradnica: mr. Marijana Vidović

voditelj: fra Pavo Dominković

U prošlom broju „Naše riječi“ javili smo da je voditelj naše Misije fra Mato Pranjić preminuo. Na njegovo mjesto došao je i sada vodi našu Misiju u Klagenfurtu fra Pavo Dominković. Fra Pavo je član povincije Bosne Srebrene. Novom voditelju želimo srdačnu dobrodošlicu, te puno uspjeha u dušobrižničkom radu.

Novi voditelj Misije

Foto: Birin-Kupres

19. studenog ove godine voditelj Misije vlč. Juraj Kostelac slavio je 25. godišnjicu svećeništva i 20-tu godišnjicu djelovanja u Feldkirchu. Sv. misu zahvalni-cu predvodio je mons. Vladimir Stanković, a slavlje je uveličao pjevački zbor sv. Josipa iz Zagreba, gdje je vlč. Kostelac bio kapelan od svećeničkog ređenja 1981 - 1984. Nakon Zagreba i prije odlaska u ovu katočličku misiju imenovan je za kapelana u župi sv. Anastazi-je u Samoboru. Ovom slavlju pridružio i biskup ove biskupije Elmar Fischer. Sveta misa bila je u crkvi

St. Nikolaus-Schoren u Dorbirnu. Poruka srebreno-misnika koja se nalazi na spomen sličici glasi: „Veliča duša moja Gospodina, jer mi učini velika dobročinstva. On, koji je svemoćan“!

Adventska duhovna obnova:Na prvu adventsku nedjelju imat će duhovnu obnovu fra Mirko iz Bugojna.Sv. ispovijed za Božić: 18. 12. u 17.00 sati Rankoweil St. Peter i u 18.00 sati Dobrinu Schoren

Samobor - Susret hrvatskih svećenika dušebrižnika u Austriji

UČITELJU, KOGA TI VOLIŠ - BOLESTAN JE!

U kući susreta „TABOR“ u Samoboru održan je od 11. do 14. rujna redovi-ti godišnji susret hrvatskih svećenika dušobrižnika naših radnika u Austriji. Susret je sazvao i organizirao fra Jo-sip Tretnjak, delegat za Austriju . Sus-retu je nazočio i don Ante Kutleša , ravnatelj hrvatske inozemne pastve. Poseban gost susreta bio je i biskup Apostolskog vikarijata San Ramon u Peruu fra Gerard Anton Žerdin, franje-vac, koji nije nepoznat našim ljudima u Austriji.

Tema ovogodišnjeg pastoral-nog skupa bila je: „RAD SA PSIHIČKI BOLESNIM OSOBAMA“. Glavni predavač bio je fra Zvjezdan Linić, vo-ditelj kuće „Tabor“ u Samoboru, koji za sebe kaže da se bavi karizmatskim radom, ali da nije karizmatik! U nas, a posebno u tuđini, sve je više ljudi koji su psihički bolesni. Ne radi se o psihički bolesnim ljudima na određeno vrijeme kako je to duhovito opisao književnik Petar Miloš u svojoj kome-diji:

„Budala na određeno vrime!“, nego o stvarno bolesnim ljudima. Njima se može pomoći, ustvrdio je pater Zvjez-dan. I nastavio: treba imati vremena za konkretnog čovjeka. To je važnije od svih pastoralnih aktivnosti. Naš „Terminkalender“ je pun pa nemamo vremena za konkret-nog čovjeka. Fra Zvjezdan to nazi-va „duhovnim vodstvom“. Mi u kući „Tabor“ pomažemo da se uspostavi dijagnoza. Uz ta četiri dana, koliko traje seminar za duševno ozdrav- ljenje, potrebna su barem još četiri dana da se provede terapija. I nakon toga bolesnog čovjeka treba još dugo vremena pratiti do konačnog ozdrav-ljenja. Isus je onaj koji ozdravlja, mi mu trebamo pomoći! Na takvim seminarima postig-

ne se puno dobra i ljudima se stvarno pomogne. Neki ne podržavaju ovakav pastoral pa uvijek naglašavaju i ono što nije dobro! Rekao je fra Zvjezdan Linić. Fra Josip Tretnjak tom je zgo-dom rekao da u Austriji postoje osam Hrvatskih katoličkih misija. Svaka pokrajina pokrivena je s hrvatskim dušobrižnikom. U Gradišću se nalazi više hrvatskih župa o kojima se brinu i hrvatski svećenici. Oni imaju drugačiji status . U osam Misija djeluje 13 hr-vatskih svećenika, nekoliko časnih sestara i pastoralnih asistenata. Vrlo je mali broj socijalnih radnika a za njih je velika potreba. Naš čovjek zna njemački govoriti, ali ne zna i svoja prava. Netko mu u tome treba pomoći!Računa se da je u Austriji, prema fra Josipu Tretnjaku, oko 65 tisuća Hrvata katolika. Netko je, i ne bez osnove, primijetio kako nas ima oko 120 tisuća, a 65 tisuća ih posjeduju austrijsku putovnicu!

fra Vjenceslav Tunjo Janjić

NAŠA RIJEČ 15.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA innsbruck6020 Innsbruck, Maximilianstasse 8

tel.: 0512 57 63 75Voditelj: vlč. dr. Petar Babić

Untrašnjost crkve u Innsbrucku

Prvi službeni termin nakon božićnih blagdana bila je sjednica Misijskog pastoralnog vijeća 21. siječnja 2006. na kojoj se sagledalo stanje do sada i termini i mogućnosti za naredno razdobje.11. veljače 2006. organizirana je pokladnja zabava na kojoj je svirala grupa Mladost iz Stuttgarta. Korizmeno vrijeme obogotili smo predavanjima naših studenata:vlč. mr. Emanuel Petrov 11. 3. 2006. na temu: Moderna filozofija i misterij Uskrsnuća. 30. travnja imali smo u Misiji trodnevnicu vođenu od župnika vlč. Jure Santora iz Pruda na temu: Pashalni mis-terij u životu župne zajednice.Velika korizmena sv. ispovijed uz pomoć vlč. Jure Santo-ra, vlč. Marija Bernardica i vlč. Emanuela Petrova bila je na glušnu nedjelju, s tim da su vlč. Mario i župnik ostali i preko Uskrsa za potrebe sv. ispovijedi u Misiji. Na Cvjetnu nedjelju svečano je pjevana Muka Isusova od župnika i misijskog zboga. SvetoTrodnevlje uz brojno sudjelovanje vjernika, unatoč uskrsnim blagda-nima svečano je obavio župnik. Na misi Uskrsnog bdjen-ja crkva je kao i obično bila prepuna. U subotu, 29. travnja bio je naš župni izlet u Zagersdorf i Eisenstadt u Gradišću zajedno s hrvatskim nogometnim klubom „Hajdukom“ iz Schwarza. Iako je

vrijeme bilo loše, izlet nam je pričinio veliku radost. U nedjelju 14. svibanja svečano je proslavljen u našoj Misiji Majčin dan s prigodnim poklonima majka-ma. Nedjelja 2. 7. 2006. svečanom svetom misom završena je školska godina nastave na hrvatskom jezi-ku i kulture kod nas u Misiji. Prisutni su bili od civilnih vlasti gosp. Sprenger, dogradonačelnik, te u ime sindika-ta i radničke komore gosp. Franz Fuchs. Na svetoj misi svirao je tamburaški sastav Tamburica iz Zagersdorfa. Večer prije toga imali su koncert. Svečani ručak, koji su nam također uljepšale tamburice, organiniziran je u dvorištvu. Od 13. do 16. kolovoza imali smo trodnevnicu s pastroralnim propovijedima i znanstveno predavnje o Prudu, da bi što svečanije i ljepše dočekali blagdan sve-tog Roka.

Svete mise u našoj Misiji: Subota, 17.30 Jenbach, PfarrkircheNedjelja, 9.00 sati Hall, Tertiarschwestern11.00 sati Innsbruck, Herz Jesu Kirche, Maximilianstrasse 816.30 Reutte: St. Anna, Pfarrkirche

Iz naše Misi je

Kako smo u prošlom broju najavili, tako smo to i ostvarili; bili smo na zajedničkom hodočašću u Gradišću. “Crikva na brigu“ bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, ukrašena mnoštvom narodnih nošnji, koju je nosilo puno djece a i odraslih. Vidjelo se i ovoga puta, da naše nošnje i običaju mogu živjeti samo tako, ukoliko ih pre-damo našoj djeci. Došli su hodočasnici iz Misija: Klagenfurta, Linza, Salzburga, St.Pöltena i Beča.

Riječi dobrodošlice uputio je župnik vlč. Martin, a svetu misu, uz konzelebraciju naših svećenika, predvo-dio je mons. dr. Egidije Živković. U svojoj propovijedi podsjetio nas je na Mariju, Majku Isusovu, koja je također bila u pokretu, posjetivši svoju Elizabetu, i tako joj bila od pomoći. Marija je stajala i ispod križa, kad su svi

ostali Isusa napustili. Ove tri značajke Isusove i naše Majke neka nam pomognu da i mi budemo takvi, u hodočašću, u pomoći drugima i uz Isusa i svoje najbliže onda kada je to najpotrebnije.

Nakon mise napravili smo zajedničku fotografiju ispred Crkve na brigu. Zatim smo svi otišli na zajednički ručak u selo Filež sa zajedničkom molitvom završili smo naše hodočašće, koje ako Bog da planiramo i dogodine.

Još neke od fotografija s našega hodočašća možete pogledati na našoj internet-skoj stranici:

www.hkm-wien.at.

mr. Rudolf Mijoč - Birin

Zajedničko hodočašće u Gradišće 26. 10. 2006.

NAŠA RIJEČ 16.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA graz3100 Graz, Franziskanerplatz 14.

tel.: 0316 82 40 92; faks 4; email: hkm@hkm-graz.comĐurica Perković, pastoralni suradnik

Voditelj: fra Sebastijan GolenićCrkva sv. Josipa

Nove prostorije Misije

Od 1. 9. 2006. godine misijske prostorije nalaze se u novouređenom prostoru župe sv. Josipa Schönaugürtel 41. Kod obnove prostorija naša misijska zajednica sudje-lovala je s 40.000 € u radu. Zahvaljujemo svima koji su svojim radom i novčanim prilozima pridonijeli obnovi i opremanju prostorija.

Zajedničkim misnim slavljem za roditelje i vjeroučenike u subotu 24. 9. 2006. započeli smo novu vjeronaučnu godinu. Ove godine prijavilo se više od 150 djece za vjeronauk u Misiji.

Raspored vjeronauka:

Subotom

1. razred i pjevanje

9.30 - 10.15

2.,3. i 4. razred 10.20 - 11.05

5. razred 11.10 - 11.45

6. i 7. razred 11.50 - 12.30

Krizmanici utorkom: 17.30-18.15 h

Početak vjeronaučne godineFoto: Misija Graz

Hodočašće u Rim

Od 1. 9. do 4. 9. naša misijska zajednica

hodočastila je u Rim. Tom prilikom posjetili smo sve važnije zna-

menitosti Vječnoga grada te uz pjesmu i molitvu vratili se na

izvore naše vjere.

Foto: Misija Graz

Foto: Misija Graz

NAŠA RIJEČ 17.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA linz4020 LInz, Pillweinstr. 11, tel.: 0732 65 02 62; faks 4

Email: Hkm.linz@utanet.atfra Mirko Vukšić, kapelan Voditelj: fra Josip Tretnjak

Crkva sv. Kvirina u Linzu

Foto: Tomislav Vuk

Raspored ispovijedi kroz DošašćeAltmünster 09.12.2006. u 14,00 sati.Attnang-Puchheim 14.12.2006. u 18,00 sati.Bad Ischl 09.12.2006. u 16,00 sati. 16.12.2006. u 16,00 sati.Braunau 16.12.2006. u 14,00 sati.Kirchdorf 08.12.2006. u 14,00 sati.Kremsmünster 10.12.2006. u 14,00 sati.

17.12.2006. u 14,00 sati.Linz 13.12.2006. u 18,00 sati

20.12.2006. u 18,00 sati.St. Martin im I. 16. 12.2006. u 16,00 sati.Steyr 15.12.2006. u 18,00 sati.Vöcklabruck 11.12.2006. u 18,00 sati.Wels 12.12.2006. u 18,00 sati. 19. 12.2006. u 18.00 sati

Za vrijeme svete mise ne ispovijedamo!

ADVENTSKA DUHOVNA OBNOVA1.12.2006., u 19,00 sati.

Od 18,00 sati – prigoda za ispovijed.Linz – Elisabethinerkirche, Betlehemstr. 23

Raspored svetih misa

Badnjak – polnoćka

Wels, u 20,00 sati.

Linz, u 21,00 sati.

Božić – Rođenje Isusovo

Linz, u 11,00 sati.

Wels, u 13,00 sati.

Kremsmünster, u 15,00 sati.

Steyr, u 17,00 sati.

Vöcklabruck, u 17,00 sati.

Sveti Stjepan

Linz, u 11,00 sati.

Wels, u 13,00 sati.

Bad Ischl, u 17,45 sati.

Sveta obitelj Nedjeljni raspored misa.

Nova godina – Marija Bogorodica

Linz, u 11,00 sati.

Wels, u 13,00 sati.

PROSLAVA OSNUTKA NAŠE MISIJE17.09.2006. prosla-

vili smo u Bad Ischlu, zajedno s domaćim

vjernicima, 40-godišnjicu osnutka

naše Misije. Svečanu svetu misu predvodio je dr. Franjo Komari-

ca, banjolučki biskup.

BLAGOSLOV OBITELJI I STANASve koji žele blagoslov, molimo da se prethodno prijave!

TEČAJ PRIPRAVE ZA KRŠĆANSKI BRAK19. – 27. 02.2007.

Tečaj se održava ponedjeljkom i utorkom u 19,00 sati, u misijskoj dvorani. Upis zaručnika za tečaj je kod prvog susreta.

Fra Mirko Vukšić, od 1. 9. 2006.

novi dušobrižnik u našoj Misiji.

Dobro nam došao!

PROSLAVA BRAČNIH JUBILEJA

15. 10. 2006., 85 bračnih parova iz cijele Misije, prigodom obljetnice svoga vjenčanja, obnovili su, u sklopu svečane svete mise, svoja obećanja vjernosti i ljubavi. Nakon mise bio je zajednički ručak i druženje u župnoj dvorani.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA salzburg5020 SALZBURG, Mirabellplatz 5. tel/fax: 0662 87 30 06

Suradnici: fra Mato Mučkalovićs. Mihaela Slakoper, orguljašica i vjeroučiteljica

Voditelj: fra Vjenceslav Tunjo Janjić, tel: 0664 212 01 99 Crkva u RadstadtuNedjeljno ukupljalište Hrvata

iz pokrajine Salzburg i Štajerske

Crkva „St. Andräokupljalište Hrvata

NAŠA RIJEČ 18.

Na zloglasnom posavskom „Koridoru“ vidjeh i napra-vih slikopis jugoslavenska zastava sa zvijezdom peto-

krakom i natpisom „NOSTALGIJA“. Radi se o „divljoj“ praonici automo-bila, kakvih ima na svakom kora-ku uz cestu koja vodi prema tržnici „ARIZONI“. Izumu međunarodne zajednice da se nakon rata zbliže pre-ko trgovine zaraćene strane. Reklo bi se ništa loše! Međutim takvih je si-jaset pokušaja činila međunarodna zajednica da bi ne samo zaus-tavila rat nego i uspostavila zakon pravde. Šesnaest godina nakon Daytonskog sporazuma, čitaj NESPORAZUMA, očito da ZAKON i PRAVEDNOST još nisu uspostavljeni. Otuda „NOS-TALGIJA“ za Jugoslavijom. Pođimo od najnovijih događaja.

Prve nedjelje u listopadu u Austriji i Bosni i Hercegovini bili su izbori .U Bosni i Hercegovini parlamentarni ,a u Austriji izbori za Nacionalno vijeće. Mjesec dana nakon izbora u jednoj i drugoj državi pokušavam pronaći sličnosti odnosno različnosti u ovim

dvijema državama. I u jednoj i drug-oj državi uobičajena ikonografija. Uz ceste, na igralištima, pored velikih robnih kuća na velikim džambo pla-katima nasmijani političari u razgo-voru s ljudima. Želi se reći političari služe narodu. Predizborni skupovi, vatreni govori, puno obećanja da bi se samo pridobilo glasače da glasuju baš za njegovu stranku. ...

I Crkva se uključila u predizbornu kapanju. Biskupi su preko svojih

poslanica pozvali vjernike da izađu na izbore. Zanimljivo je da su no-vinari i u jednoj i drugoj državi kao moto svojih izviješća za tisak izvukli iste naslove:

„VAŠE JE PRAVO I DUŽNOST IZAĆI NA IZBORE!“

I dogodili su se izbori !

Objelodanjeni su i razultati glaso-vanja. Kao predstavnik Hrvata Bos-ne i Hercegovine „izabran“ je gospo-din Željko Komšić, član SD-partije

Bosne i Hercegovine. Odmah potom čitali smo u domaćem tisku komen-tare kako gospodina Komšića nije birao hrvatski narod nego članovi i simpatizeri njegove stranke. I to je PRAVEDNOST po međunarodnoj zajednici koja je izbornim zakonom to omogućila. Nehrvat zastupa Hrva-te. Na novinarsko pitanje:

„Osjećate li se Hrvatom i da li ste vjernik?“ Gospodin Komšić odgovara :“Ja sam Hrvat po rođenju. Kršten sam odmah nakon rođenja. Ako me pita-te kakav je moj odnos prema vjeri, reći ću vam da sam ateist, bez obzira na to što sam kršten!

Na daljnje novinarsko pitan-je: „Kojim jezikom govorite?

Gospodin Komšić odgovara: “Ja ga najradije nazivam Bosans-kim!“

Novinari ga ne stigoše upitati kojim pismom piše? Vjerojatno bi mladi gospodin odgovorio „bosančicom!“

Ja bih rekao čovjek po mjeri međunarodne zajednice! Baš tak-vog i trebaju: bez vjere, bez nacije, bez ponosa! Takve je najlakše mje-siti! Nije li isti pokušaj učinjen i sa automobilskim tablicama svi imaju

neka slova i brojke. Još malo će tako biti i s ljudima.Svi će se prezivati BOŠNJAK s dodatkom Meho, Mar-ko i Miloš!

Jugoslavenstvo je zamijenilo BOSANSTVO! Nigdje na području bivše Jugoslavije nije bilo takvih ekstrema: dok je bila Jugoslavija veličalo se do neba „Jugoslavenst-vo“, sada nema Jugoslavije sad je „bosanstvo“ u modi!

A što se dogodilo u Austriji. I ovdje pobijedili socijalisti. Poznati su i rezultati glasovanja socijalisti 35,34 posto glasova, narodnjaci 34,33 posto glasova!

Ovdje se raznolikost smatra obogaćenjem tamo je zlo koje

treba spriječiti.

Zabrinjavajuća je apstinencija - neiz-lazak na izbore. Ne znam koliki je postotak onih koji u Bosni i Her-cegovini nisu izašli na izbore. U Austriji taj postotak iznosi 21,5 pos-to koji nije izašao na izbore. Prema radiokomentaru 70 posto birača aus-trijskih narodnjaka su vjernici. Ako je razlog glasačke apstinencije - ne izlaska na izbore - nedostatak vjere da se nešto glasovanjem može pro-mijeniti, ONDA JE TO ZNAK ZA UZBUNU!

Evo još jednog znaka za uzbunu: od 12 tisuća Hrvata koji žive i rade u

pokrajini Salzburg samo ih 6 tisuća ima

kon- takt sa svojim hrvatskim svećenicima. Šest tisuća ih posjedu-je austrijsku putovnicu! Za mene je i ovo nekakav pokazatelj mada ne smijem kazati.

Želim da meni a i svima koji ovo budu čitali BOŽIĆ BUDE PUN NOSTALGIJE ALI I ZNAKOM ZA UZBUNU!

fra Vjenceslav Tunjo Janjić

ZNAK ZA UZBUNU

N

Kao što pluća dišu, tako i naša duša treba disati; kao što tijelo treba tjelesnu hranu, tako i duša treba svoju duhovnu hranu; kao što psiha treba obnovu svojih sila u vidu spavanja i opuštanja, tako i naša duša tre-ba obnovu da bi mogla funkcionirati i biti zdrava. To disanje duše, ta duhovna hrana i obnova jest molitva. Svi osjećamo njezinu važnost kao egzistencijalnu potrebu čovjeka za onostranim, a koja je istovremeno i iz-vor unutarnje čovjekove ravnoteže. No, postoji jedno pitanje koje vjernici često postavljaju, razočarani u „neuspješnost“ svojih molitava: „Zašto mi Bog nije uslišao molitvu?“ Pitanje je vrlo jednostavno, ali je zato odgovor vrlo slojevit. Dolje spomenute točke se međusobno isprepleću, ali ipak svaka od njih donosi jedan zasebni vid gledanja na naš problem i pomaže nam u njihovoj postepenosti približiti se odgovoru na naše pitanje.

1. Da li je ono što izgovaramo uisti-nu molitva? Da li su naše riječi molitva, ovisi o tome da li su izgovorene srcem i dubokom vjerom. Kada Isus ozdravlja ljude, redovito kaže: “Neka ti bude kako si vjerovao“. Kada apostole uči moliti kaže im da ne brbljaju kao pogani, nego s povjerenjem traže od Oca što im je potrebno. Molitva nije samo razgovor s Bogom. Takva definicija izriče samo jedan vid ili način molitve. Najobuhvatnija defini-cija molitva je da je ona: biti s Bogom. Prije no što čovjek počne izgovarati riječi molitve, važno je da stupi u duhovni kontakt s Bogom. Same riječi nisu toliko važne koliko je važan duh u kojem su izgovorene. 2. Trgovanje s Bogom: puno vjer-nika vrši zavjete. To je lijepa gesta koja je iz-vor vjere, ali i ljubavi prema onome za koga se čine određeni zavjeti ili izgovaraju molit-ve. No, ovdje leži opasnost da čovjek trguje s Bogom po principu:”Ja ću tebi Bože učiniti to i to, a ti meni daj to i to...”. Sve što imamo čista je milost. Čak i naša molitva je Božji dar jer Duh Sveti čini u nama i htjeti i djelovati.

Od Njega dolazi nadahnuće za molitvu,

On u nama moli i čini nas kreativnima u kon-kretnom djelovanju. 3. Sebična molitva: u centru kršćanske molitve je Bog. Molitelj je samo stvorenje koje treba vapiti i biti svjestan svo-je ovisnosti o svome Stvoritelju. Ipak, mnogi vjernici sebe stavljaju u centar i ako im molit-va nije uslišana, razočarani su i ljuti na Boga. Zaboravljaju Isusa u Getsemaniju koji je svo-ju najtjeskobniju molitvu: ”Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene!” završio riječima: ”Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” Da, tražiti Božju volju! Mi imamo pravo mo-liti i vjerujemo da se Bogu sviđa kada vidi

naše nastojanje da nešto postignemo, ali je presudno staviti uslišanje u Božje

ruke. 4. Da li je dobro za nas da

bude uslišano ono za što mo-limo? Mi gledamo svoju stvarnost djelomično, a

Bog je gleda cjelovito, iz perspektive vječnosti. Samo

On zna što je za naše spasenje pot-rebno i korisno. Ako dopušta bolest i

patnju, znači da s time ima svoj plan i da to ima svoj smisao. U čovjekovoj je prirodi da se tome opire, ali dragi Gost naših duša, Duh Sveti, uči nas da u svakoj prilici čovjek tre-ba reći Bogu “Da”! Narodna mudrost kaže: ”Bolje jedan -Hvala Bogu- u nevolji, nego stotine molitava u ugodnom raspoloženju”. Naše je da molimo, a na Gospodinu da ih usliši ako želi, kako želi i kada želi. 5. Najveću milost smo već primili: Možemo izmoliti što nam drago i biti uslišani preko svih očekivanja... ali to je još uvijek sitnica za ono najveće i najvažnije što smo već primili: Vječni život! Bog nas je prije lju-bio i oprao nas krvlju svoga Sina Isusa Kris-ta. Krštenjem smo postali njegova ljubljena djeca. Sve što možemo u životu izmoliti, manje je od toga. Zato bi najčešće molitve trebale biti zahvalnice. Anđeli u vječnosti slave Boga. To je upravo i naš zadatak ovd-je na zemlji: pretvoriti naš život u duhovno bogoslužje... Bogu na slavu, a nama na spa-senje.

NAŠA RIJEČ 19.

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA st. pölten3100 St. Pölten, Rathausplatz 12

tel.: (027 42) 352 62 11, faks: 352 62 14

Voditelj: fra Josip Pasariček Franjevački samostan i crkva

Iz naše Misi je

U nedjelju, 22. listopada slavili smo zajedničku misu s našim biskupom Klausom Küngom. Misa je slavljena dvojezično. U prepunoj crkvi bili su nazočni poznati ljudi iz političkog i crkvenog života. To je bilo prvo slav-lje i time upoznavanje naše misije sa novim biskupom.

U misiji St. Pölten djeluje molitvena grupa koja se sastaje dva puta tjedno. Nakon duhovne obnove (21. listopada,) namjera nam je molit-vene susrete organizirati jednom tjed-no. Jednom mjesečno planira-mo glazbeno-duhovne večeri, gdje će vjernici uz molitvu i pjesmu izno-siti svjedočanstva i iskustva iz svoga vjerskoga života. Postoje različite ideje u vezi sadržaja tih susreta: jed-nom bi to bila mala duhovna tribina, drugi puta koncert duhovnih šansona sa svjedočanstvima pojedinaca o nji-hovim vjerskim iskustvima, koji puta druženje uz Bibliju i duhovnu pjes-mu itd. Cilj tih susreta je rast u vjeri i povezivanje obitelji i pojedinaca te stvaranje kršćanskog ozračja među svim onima koji nedjeljom dolaze na misu. Budući da spadamo u manje mi-sije, želimo stvoriti kompaktnu zajed-nicu koja će se nedjeljom oko oltara osjećati kao jedna velika duhovna obi-telj. S radom je počela i nova gru-pa mladih koja se povremeno sastaje i planira izlete, druženja i susrete sa drugim zajednicama mladih u našim misijama. Planiramo da se aktivnije uključe u život cijele misije kao čitači, svirači i pjevači.

Raspored božićnih ispovijedi:

2. 12. u Amstettenu od 15.00 sati. U 16.00 sati slavit ćemo s domaćim župljanima dvojezičnu

misu. Sv. ispovijed nastavljamo poslije mise. Tulln: 17.12. u 10.30St. Pölten:

17.12. u 15.00 sati

Za sv. ispovijed bit ćemo na raspolaganju osobi-to u zadnjem tjednu pred Božić.

K a k o t r e b a m o l i t i ?

HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA Beč1010 Wien, Schulhof 1, tel.: 01/533 81 36; faks: 533 30 19

www.hkm-wien.at; hkm@hkm-wien.at fra Daroslav Miklaušić, fra Franjo Jurinec, fra Slavko Antunović

s. Nikolina Pejić, s. Viktorija Jukić, s. Filipa Mlakić, s. Jela Marijić Voditelj: fra Ilija Vrdoljak

Pročelje crkve Am Hof Glavni oltar

NAŠA RIJEČ 20.

došašće i božić U našoj misiji U BEČU

BLAGOSLOVI OBITELJI 26.12.2006 do 15. 02. 2007.

Prijave na telefon: 01/533 81 36

SUSRET BOLESNIKA12.12. 2006. u 18.00. sati

prigoda za ispovijed19.00 sati: susret u župnoj dvorani

VJERONAUK 17. 02. 2007.

nastavak

ZARUČNIČKI TEČAJ19. 02. - 01. 03.

KARD. SCHÖNBORN U NAŠOJ MISIJI

4. 3. u 11.00 sati: Misno slavlje s kard.

Christophom Schönbornom u crkvi Am Hof

Kroz cijelo vrijeme Došašća slavimo svakim radnim danom sv. mise u 7.00 i 18.00 sati. Ispovijedamo svakim danom od 17.30-19.00 sati.

BOŽIĆNE ISPOVIJEDI U MISIJI

Za djecu:

Subota, 17. 12. 2006. od 13.30 do 15.00 sati.

Velike ispovijedi:

08. 12. 2006. Bezgrešno začeće BDM:

8.30-12.00 i 17.00-19.00 sati;

Nedjelja, 10. 12. 2006. 8.00-12.00 i 17.00-19.00 sati;

Nedjelja, 17. 12. 2006. 8.00-12.00 i 17.00-19.00 sati;

Nedjelja (Badnjak), 24. 12. 8.00-12.00 sati (samo domaći svećenici)

Ispovijedanje radnim danima:

04-16. 12. 2006. od 17,30 do 19.00 sati;

18-23. 12. 2006. od 17.00 do 19.00 sati.

TRODNEVNA PRIPRAVA ZA ZAVJETE ČLANOVA FSR-a 1. - 3. 12. 2006.

voditelj: p. Rajko Gelemanović

BOŽIĆNE ISPOVIJEDI NA FILIJALAMA

Atzgersdorf 2. i 16. 12. u 16.00 s.

Baden 10. 12. u 16.00 s.

Korneuburg 18. 12. u 19.00 s.

Möllersdorf 3. i 17. 12 u 14.45 s.

Piesting 21. 12. u 19.00 s.

Pottschach 10. 12. u 14.00 s.

Raasdorf 17. 12. u 14.45 s.

Schwechat 9. 12. u 17.00 s.

Stockerau 11. 12. u 19.00 s.

Theresienfeld 17. 12. u 15.00 s.

MISNA SLAVLJA08. 12. BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM 9, 11 i 18 s.

24. 12. B A D N J A KDJEČJA PREDPOLNOĆKA 19.00 satiPOLNOĆKA 23.00 sati

25. 12. B O Ž I ĆAm Hof: 9; 11 i 18 s.

FilijaleKorneuburg u 11.30 satiMöllersdorf u 15.00 satiPiesting u 16.00 satiRaasdorf u 15.30 satiSt. Veit u 16.00 satiMISNA SLAVLJA KROZ BOŽIĆNO VRIJEME

26. 12. Sv. Stjepan 9, 11 i 18 s.27. 12. sv. Ivan, ap. i ev. 7 i 18 s.31. 12. sv. misa-zahvalnica 18.00 s.: 05. 01. Misa blagoslova vode 18.00 s.:06. 01. Bogojavljenje: 9, 11 i 18 s.

BOŽIĆNI SAJAM3. 12. 2006.

10.00 - 13.00 satiu župnoj dvorani

(Sav prihod je za human. akciju Svjetla riječi - „Kap dobrote“)

Foto: Birin-Kupres

NAŠA RIJEČ 21.

Kada je odigra-na prva nesližbena utakmica Croatie 22. lipnja 1986. u bur-genlandskom Veli-kom Borištofu, počeo

se ostvarivati san mnogih Hrva-ta iz Beča i okolice da napokon zaigraju u hrvatskoj majici s hr-vatskim grbom i pod hravtskom zastavom. A kad je odigrana 6. rujna 1986. prva prvenstvena

utakmica protiv Juventusa Wien, onda se znalo da je san postao stvarnost. Počelo se dobrom su-radnjom s Gradišćanskim Hr-vatima, koja je davala nadu unatoč ostalim nepovoljim situ-acijama: praktičnom isključenju iz natjecanja ÖFB, zatim HKM bila je jedina neovisna hrvatska ustanova te veliki mobilitet Hr-vata preko vikenda. Ali svijetli trenutci obasjaše našu Croatiu te bude primljena zajedno s još Armenskom zajednicom u „Uni-

on katholische Jugend-Diöze-san-sportgemeinschaft“. Među 50 domaćih nogometnih ekipa armenska i hrvatska bile su je-dine strane u prvenstvu 1986. Prvo prvenstvo krenula je Croa-tia u 4. ligi UKJ-DSG, a igralo se samo na zemljanim igralištima. Croatia je počela svoj uspon po-lako ali sigurno, tako da su se i najveći rivali: Ararat, Ziegelhof, Neusimmering, Inter Leopol-dau, AS Koma i Praterkicker s poštovanjem i strepnjom pripre-mali i igrali utakmice. Vrijeme je prolazilo i tako je HŠKD Croatia 22. lipnja 1996., uz nogometni turnir, u prosto-rijama HKM-a proslavila svo-jih 10 godina postojanja. Kroz

udrugu Croatie udrugu prošlo je mnogo mladih ljudi i suradnika. Posebno u sjećanju osnivatel-ja i jednog od najzaslužnijih za Croatiu gosp. mr. Marka Iljića ostali su: prvi trening na Du-navu (Überschwemmungsge-biet) ljeto i jesen 1985. godine; prvo i drugo mjesto 13. 3. 1994. u dvoranskom prvenstvu UKJ i uspješan nastavak poslije ne

dobrovoljne „podjele“ ekipe pri osnutku Širokog Briga. Uz nogo-met HŠKD Croatia ima i druge aktivnosti: humanitarne akcije, plesnu školu, izlete, pastoralno-obiteljska druženja, okupljanje u svojim prostorijama, itd. Na proslavi 20. godine postojanja 11. 11. 2006. godi-ne u dvorani Mensa okupilo se oko 800 ljudi da bi uz prekrasan „show“ Krunoslava Kiće Slabin-ca, Mate Bulića, Emilye i Duška Lokina proslavilo ovaj krasni ju-bilej. Uz porkoviteljstvo Hrvat-ske katoličke misije u Beču, te pomoći nekih sponzora, a pri-sustvom voditelja Misije fra Ili-je Vrdoljaka, konzula Republike Hrvatske dr. iur. Ante Cicvarića, bivših i sadašnjih igrača i prija-telja Croatie, uz dobro jelo i piće ovaj jubilej je dostojno proslavl-jen. Naravno vrhunac pros-lave 20-te godine postojanja HŠKD Croatie bila je sveta misa sutradan u 11.00 sati u našoj Misiji. Zajedno s fra Ilijom zah-valili smo Bogu za igrače Croa-tie igrače i njihove obitelji, te za duše onih koji sada u nebeskom dvoru „odigravaju svoje utak-mice“, a na ovoj zemlji igrali su za Croatiu, a to su: Ilija Đukić, Anto Perković, Marko Oršolić, Ante Malenica. Neka im Bog dragi uda-ri radost vječne milosti, a našoj Croatiji još puno uspjeha u njenoj aktivnosti, te zdravlja i sreće.

Izvor: prezentacija. mr. Marka Iljića

mr. Rudolf Mijoč-Birin

HŠKD Croatia proslavila 20 godina postojanja

fra Ilija Vrdoljak na proslavi 20-te obljetnice

dr. iur. Ante Cicvarić, konzul RH proslavi 20-te obljetnice

Mate Bulić i veseli prijatelji Croatie

Foto: Miroslav Piplica

Foto: Miroslav Piplica

Foto

: M

irosl

av P

iplic

a

Tatjana Batinić, Hrvatica iz Livna - „Miss Austrije“

NAŠA RIJEČ 22.

Kako smo i obećali, u ovom bro-ju donosimo razgovor s mis Aus-trije Tatjanom Batinić.

Kao i mnogi on nas, tako je i Tatjanin otac Mate mislio, idem malo u Austriju zaraditi nešto novca, završiti započetu

verandu i vratiti se u svoje Livno i tako kod svoje kuće dočekati mirovinu. Osta Mato u Austri-ji preko 30 godina. Zajedeno sa svojom obitelji napravi dvije kuće, počeo treću, ali verande još nezavrši. Redovno bi sa svo-jom ženom i djecom dolazio na nedjeljnu sv. misu i tako, kao i mnogi od nas, uživao u djeliću svoje domovine u Hrvatskoj katoličkoj misji u Beču. No tada nije ni sanjao, da će jednog dana njegova kćer Tat-jana biti izabrana za najljepšu „Austrijanku“. Tatjanu viđamo skoro svaku nedjelju na svetoj misi. Naravno unatoč tituli „Miss Austria“, Tatjana, je ponosna što je Hrvatica iz Livna.

Naša riječ: Što si ti zapravo do sada sve ostvarila, na kojim natjecanjima si pobijedila?Tatjana: Prvo je u Beču bilo natjecanja „Miss elegance“, a dva tjedna kasnije natjecanje za „Miss Wienna“. Pobijedila sam na oba natjecanja. Nakon 3 tjedna održano je natjecanje „Miss Austria“, na kojem sam također pobijedila.

NR: Što te je ponukalo da se prijaviš?Od uvijek mi je bila želja natje-cati se za takvo nešto i stalno sam pratila mis izbore na hrvat-skoj televiziji. Prošlu zimu sam gledala „Miss universe“ i isti dan sam se preko interneta prijavila na natjecanje za Miss Beča. NR: Možeš nam kratko opi-sati tijek dosadašnjih natje-canja?„Miss elegance“ i „Miss Beča“: svi smo se isti dan našli prije po-dne na lokaciji gdje se održavalo natjecanje i vježbali koreogra-fiju. Pred same izbore došli su frizeri i visagisti i pripremili nas. Kod natjecanja za Miss Austri-je smo u Badenu 3 dana pri-je izbora vježbali koreografiju. Tamo smo u stvari bili ukupno 4 dana. Dan prije izbora za Miss Austrije održano je natjecanje za Miss elegance. Na tom sam natjecanju osvojila 2. mjesto. Proglašenje za Miss Austrije je uslijedilo oko 24 sata i tad sam saznala da sam ja osvojila tu nagradu.

NR: Tatjana, reci nam nešto o tvom porijeklu i tvojim kor-jenima?Moji roditelji su rođeni u Livnu, točnije u Mišima. Tata je već 30 godina ovdje u Austriji, a mama 26 godina. U Livnu sam svako ljeto, a kao dijete sam još češće išla u Livno.

NR: S obzirom da ti prezime nije austrijsko, kako su te prih-vatli u austrijs-kim krugovima?Za to mi nitko ništa nije rekao, a prihvatili su me kao da sam čista Austrijanka.

NR: Vidljivo je iz tvojih izjava da si vezana uzrodni kraja, raz-ličite osobe iz domovine itd. Kako na to rea-

giraju tvoji manageri?Moj manager mi na to nije ništa rekao. Do sada ništa loše nisam čula, neki mi kažu da im se to sviđa i u tv-intervijuima su to uvijek glavne teme koje me pi-taju. Mislim da je to za javnost zanimljivo.

NR: Znamo da studiraš na Pedagoškoj akademiji u Beču. Kako trenutno uspi-jevaš spojiti studij i karijeru? Što u stvari želiš postati?Nije lako. Često sam na puto-vanjima i moram priznati da sam Akademiju malo zapostavila. Ali studiram i dalje i u ovoj sam godini položila sve ispite. Želim završiti fakultet. Ne znam da li ću postati učiliteljica, jer posli-je ove godine bi se htjela i dalje baviti manekenstvom.

NR: Često te viđamo u crkvi Am Hof, u Hrvatskoj kato-ličkoj misiji. Znači li to da si i praktični vjernik? Što vjera znači u tvom životu i životu tvoje obitelji? Imaš li u tom smjeru otpora u karijeri koju trentno radiš ili u krugovima u kojima se krećeš?Roditelji su me vjerski odgojili i vjera mi puno znači. Vjera mi je važna u životu i u karijeri. Znam da sam sigurna jer je Bog uz mene. Prije teških tenutaka (ispiti ili kao što su sad bila nat-jecanja) se pomolim i tako znam da se ništa loše ne može dogo-diti. Idem svake nedjelje u crk-

Tatjana s roditeljima

Tatjana u svojoj sobi s najdražom slikom

Foto: Birin-Kupres

NAŠA RIJEČ 23.

vu jer mi sveta misa daje snagu i utjehu. Do sada nisam imala problema u karijeri. Ponekad nisam bila nedjeljom u Beču pa sam propustila svetu misu, a to mi bude žao.

NR: Što ti je u životu u stvari do sada najvažnije?U životu mi je jako važna obitelj. To osjetim kad sam na poslovi-ma u drugim gradovima. Vjera i prijatelji mi puno znače, a na-ravno i uspjeh.

NR: Što možeš, sad kad si se popela na vrh piramide uspjeha u Austriji, poručiti mladima koji priželjkuju sli-čne uspjehe u životu (na tom ili drugim poljima)?Da nikada ne izgube cilj koji imaju, jer svaki realan san je ostvariv. Nekad je taj put jako težak, ali na kraju se pokaže, da to sve nije bilo uzaludno. Svatko bi trebao imati cilj pred sobom i taj pokušati ostvariti.

NR: Evo i izbor za Mis svijeta je prošao. Opiši nam kako je to tamo bilo. U Varšavi je bilo super, bili smo mjesec dana, svaki dan s oba-vezama. Posjetili smo par gra-dova u Poljskoj. Imali smo sni-manja i fotoshootings. Posjetili smo škole, dječje domove, bol-nice. Išli smo na večere naših sponzora. Zadnjih 10 dana smo bili samo u Varšavi i uvježbavali koreografiju za izbornu večer. Sama večer bila je za mene uzbudljiva. Bilo je jednostav-no lijepo tih dana i večeri biti u Varšavi. Meni se moj san ostvario i sretna sam koliko sam uspjela i

što sam uspje-la doći uopće tamo.

NR: Nakon svih ovih uzbudl j iv ih dana i mje-seci što sad planiraš?Sad planiram nastavit fakul-tet i bavit se m a n e k e n s t -vom koliko mi se mogućnost pruži.

NR: I naravno na kraju pi-tanje, čitaš li „Našu riječ“ i sviđa li ti se?Naša riječ je vrlo je važan za nas Hrvate u Beču i cijeloj Austriji jer nas povezuje s našim Misi-jama i s Crkvom. To je za mene jedan kratki dodir s domovinom i našim ljudima. I zato mi je dra-go što postoji.

NR: Imaš li neku poruku za naše čitatelje?Tko čvrsto vjeruje u Boga i u sebe taj će uspijeti.

Tatjana, hvala na razgovoru. Želimo ti i dalje puno uspjehâ, kako u karijeri i studiju, tako i u tvom životu.

Razgovarali: inž. Ivica Budiša

mr. Rudolf Mijoč-BirinFoto: P. Mariusz i Birin-Kupres

TI SI ČUDO

Ti si divan čovjek. Nitko ti to još nije rekao?

U svojoj si najdubljoj nutrini jedinstven, neponovljiv.

Odvijeka dovijeka nitko neće biti takav kao ti.

Ispod površine svoje svijestinailaziš na čudo koje si ti sam.

Budi svoj! Budi to što jesi!To je nužno želiš li doći u

plodan dodir s ljudima.Možeš za nevolju nositi istu

odjeću, isti kaput.Možeš raditi isti posao,

imati iste hobije.Ali ne daj da te ukalupi

društvo u kojemu svi ljudi trebaju reagirati u

istome ritmu, u ritmu proizvodnje i

potrošnje, zarade i trošenja novca.

Budi svoj! Budi to što jesi!

Zato se u svome životu bori da postaneš slobodan,

slobodan od sive materije,od monotona, nevesela

bivstvovanja.Ljudi se guše u besmislenim brigama za sporedne stvari

i gube svaku radost u životu.Vrati se bitnomu!

Prodri do čuda koje živi duboko u tebi.

Divi se opet poput djeteta - samomu sebi!

Pitaj se: za što živim?Za novac, posao, ugled?

Za što?Stvoren si da ljudima doneseš

ljubav i radost.

Moraš svoj mali djelić svijeta pretvoriti u mali raj. Od ljudi ne očekuj previše.

Učini sam! Ti si divan čovjek.

Ti to možeš.

Phil Bosmans

SRETAN BOŽIĆ

i novu 2007. godinuželimo

svim vjernicima naših M isija i čitateljima „Naše riječi“

vaši: svećenici, časne sestre, pastoralni suradnici i

uredništvo „Naše riječi“.