UPE NA INTERNETSKOM PORTALU NADBISKUPIJE AKOVAKO OSJEKE 2010.GODINE

PREGLED VALPOVAKE UPE OD PRVIH SPOMENA DO 2010.GODINE (KRONOLOGIJA PREMA UPITNIKU)

Tragovi kranstva u Panoniji seu u 2. stoljee. Prvi pisani dokazi o tome potjeu od 7. stoljea pojavom Franakih misionara. Odlukom pape Klemanta XIV . 1773. godine ujedinjuje se jednakopravno Bosansk akovaka biskupija pod jednim biskupom sa sjeditem u akovu. Tada je pripojeno istoj 20 Slavonskih upa koje su pripadale peukoj biskupiji sa 10 upa brodske Posavine. Valpovaka upa je do 1918. godine pripada Peukoj biskupiji. Toan datum osnivanja upe Valpovo nije poznat. Meutim, u svibnju 125l godine spominje se dioba zemlje Alma pred Peujskim kaptolom, braa prepota File, da su u susjedstvu kupili zemlju pokojnog Aleksa Holmoa u upi Wlko ( Valpovo ) za 30 maraka, da ju treba podijeliti na tri dijela i to: Jedan dio samom Fonchu, drugi Nikoli s bratom, a trei grofu Tomi i njegovom bratu Petru. Iz teksta je vidljivo da je postojala upa u Valpovu. Kada su Arpadovii spajali Slavonske i Maarske upe Valpovo je dospjelo pod peujsku biskupiju. Peuka biskupija je obuhvaala dobar dio Slavonije do Save, od Iloka do Poekog kaptola a sa irom okolicom u Kraljevini Hrvatskoj pripadala je prije Splitskoj biskupiji. Poslije osnivanja Zagrebake biskupije l094 njezino se podruje znatno proirilo pa se je na zapad proirilo, a na tom prostoru su osnovana etiri arhiakonata ( Poeki, Osuvaki, Vukovarski i Moroviki ). Valpovo je pripadalo Osuvakom arhiakonatu ( Osuvak- mjesto pokraj Miholjca). Kasnije su arhiakonati izgubili svoju vanost, po osnivanju akovako - Srijemske biskupije 1773. godine. Broj Hrvatskog stanovnitva je bio tada tako velik da su oni inili otprilike polovinu stanovnitva. Odnaroivanja nije bilo a sveenici su uvijek propovijedali vjeru na hrvatskom jeziku. Prema tome Istona Slavonija je uvijek bila dio zapadne civilizacije. Jo 1270. godine doli su u Donju Slavoniju vitezovi crkvenog reda sv. Ivana Krstitelja Jeruzalemskog boriti se protiv Bogumila u Bosni. Od hercega Kolomana dobili su gospotiju Karaevo ( nedaleko sela aga na uu Karaice u Dravu ), s 30 sela: Petrijevci, Satnica, Ivanovci, Novaki, Bizovac, Lepodrevci, Cret, Ladimirevci i druga, ... a nastupali su pod imenom Cruciferi de Chrassow Kriari iz Karaeva. Dolaskom Tatara 1242. godine naruen je povijesno kulturni razvoj Slavonije. Uniten je graditeljski rad romanikih majstora. Iza odlaska Tatara na zahtjev kralja Bele IV. izgraeno je vie utvrenih gradova i katela a meu njima i valpovaki katel. Meu posjede vitezova Ivanovaca pripada njihov samostan kod sela Ivanovaca do Koke oko koje su se sporili velikai Koroi.

SREDNJI VIJEK Za postojanje upe Valpovo u govori se u 5. Papinskom Protokolu iz 1332. godine gdje se kae:"...da je upnik Pavao uplatio iznos od 30 banskih denara". Sjedite upnika Pavla bilo je u "Starom Valpovu" ( Eghhaza Walpo danas izmeu Valpova i Belia prema katastarskoj karti na parcelama 511/1,2 i 3.) upa je imala naziv Svete Marije Magdalene.1

1 upna spomenica,signatura A-VI-1

1

Krajem 14. stoljea valpovaki posjed je kralj Sigismund zbog nevjerstva oduzeo velikau Draghfyu de Beltagu 1404. godine i darovao knezu Ivanu Moroviu banu Mave. Ivan Morovi je

podigao tvravu na ruevinama stare utvrde Geredistye Hidveg 1410. godine. Ivan Morovi je odigrao znaajnu ulogu u prvoj polovici 15. stoljea u rjeavanju sudbine Ugarsko- Hrvatskog kralja, pa je za te zasluge nagraen mnogim posjedima te je po posjedima imao najvee podruje u Hrvatskoj. Tim prilikama uvjetovalo je preseljenje valpovana iz Starog Valpova u Novo Valpovo, jer su u novim uvjetima bolje napredovali. Poslije smrti kneginje Margarete, udovice kneza Matije Morovia kralj Matija Korvin 10.5.1481. darovao je posjed brai Matiji i Petru Gereb de Windgarth koji su se istakli u borbi protiv Turaka (1495. 48.), te je Petar Gereb postao gospodar posjeda i stekao naslov suca kraljevskog dvora. Umro je i sahranjen u Valpovu 1504. godine a supruga Dora se udala za palatina Emerika Perenyi i donijela kraljevskom dozvolom (Vladislava II.) u miraz Valpovo i arengrad.2 Na ovom mjestu je nekada postojalo Rimsko naselje Iovalium na vojnoj cesti za Srijem i Trakiju. Za Perenya tvrava je bila dobro utvrena jakim kulama. Perenyi je po zapovijedi Ferdinanda I. zatvoren u tamnicu Neostad ( zbog navodne izdaje Turcima ). U meuvremenu 1. lipnja 1543. Sulejman Veliki poslao je Ulaman bega, Murata i Ahmeta zauzeti Valpovo. Nakon dvomjesene opsade palo je Valpovo u ruke Turaka, unato hrabrih branitelja, ene Petra Perenya Klare i kapetana Mihajla Archija. Tako je Valpovo ostalo pod dominacijom osmanlija 144 godine.3 Tokom osmanlske vladavine crkvene prilike su bile vrlo nesreene, a crkveni obredi obavljali su se neredovito i potajno. Turci su plijenili crkve odnosei zvona, odjeu i kipove, slike i ostalo razlono provoenjem islamizacije. Nove crkve nisu se smjele graditi, a stare su propale ili su ih preoteli kalvini i novo naseljeni pravoslavci. Osmanlije su vie uvaavali druge pripadnike drugih vjera nego li katolike, pa su mnogi katolici prelazili u te druge vjere pa ak i neki sveenici na islam. U Valpovtini se udomaio protestantizam u 18 naselja. Podruje Valpovtine za osmanske vladavine obilazio je papinski nuncij (paanin ) isusovac Bartol Kai. U svom ivotopisu od 1618 1650. opisuje dosta opirno o ivotu vjernika i stanju crkava te kako je gdje vrio svete obrede i gdje su dolazili biskupi uz dozvole vlasti. Godine 1647 upa Krievci ( mjesto danas ne postoji, bilo je pokraj Broanaca) je imalo tri crkve dobro graene: sv. Kria, I. Krstitelja i sv. Juraj; biskup Marjan Maravi je krstio 63 osobe...4 Druga osjeka i valpovaka vizitacija je pisana o dosta opirnim prilikama vjernika koji su bili sretni dolaskom Kaia, jer ih se okupilo na slubu i sakramente ispovjedi i dobro su ga doekali, a sa domaim Turcima i kadijom imao je dobre odnose, dok su njega poznavajui otprije nazivali "papistom".5 Franjevci su iz naikog samostana potajno obavljali slubu po kuama. Njihov poloaj bio je reguliran vojnikom Ahdnamom iz 1463. godine koja se dopunjavala Fermanima, pa su slobodnije ivjeli, ali kao siromasi od milostinje. U Valpovu su boravili po vie njih jer se vremenom stanovnitvo vraalo iz izbjeglitva. Iz imovinskog dokumenta kraljevine 1698 . 1702., doznajemo da u Valpovu nije bilo vie od crkava, " ... doli samo jedna drvena izvan tvrave podignuta u gradu".6 Turski putopisac Elvija elebija je pisao o Valpovu, da je postojala Sulejman Hanova damija za valpovake muslimane, i to na kraju kule i da je bila jedna od najljepih u Slavoniji, a imala je propovjedaonicu obojenu raznovrsnim bojama.7 Tune prie koje se mogu nai u povijesnim izvorima za osmanlijske vladavine dogaale su se u mnogim mjestima pa tako i u Valpovu. Zaslugom papinskog nuncija B. Kaia i njegove snalaljivosti katolici su neki puta dobro proli, ali franjevaki ustanak 1607. podignut zbog haraa

2 "Valpovtina kroz stoljea",V.urik str. 14.i15. 3 "Povijest katolikih upa",J.Bruszle, Osijek 1999. str.160.-161. 4 "ivot Bartola Kaia",S. Sran,Osk.,1999.str.68.-70 5 Isto, str. 125. 133. 6 "Naselja u Istonoj Hrvatskoj krajem 17. i poet. 18. stolj.,S. Sran,Osk.,2000.str.61.-62. 7 Isto kao pod 2., str.26.

2

nametnut franjevcima pao je na "lea raje"; nije uspio pa su Turci za osvetu nabili na kolac 50 najistaknutijih ustanika, meu kojima su bili i tri fratra u akovu.8 Osloboenjem od Osmanske vlasti valpovaka upa biva obnovljena 1688. godine. Tada je sagraena drvena upna crkva i posveena sv. Ivanu Krstitelju ( iza dananje zidane). upom upravljaju franjevci iz naikog samostana. Iz podataka koje je vodila franjevaka provincija Bosna Srebrena, iz 1733 doznaje se da je 38 upa koje je vodila provincija, u sastav valpovake upe pripadala su i mjesta: ljivoevci, Marjanci i Marjanaci. U to vrijeme u valpovakom upnom uredu je boravilo tri oca franjevca i jedan u dvorskoj kapeli baruna Petra Prandau. Franjevci su poeli 1722. godine upne matice a detaljno je voen i inventar crkve. Franjevci su upravljali upom sve do 1781. godine kada je preuzima svetovni dijecezanski kler ali neko vrijeme jo su na ispomoi. Zadnji upnik franjevac bio je fra Ivan Pavlovi, a prvi dijecezanski upnik bio je Ignac Pikur (ro. u Peuhu ). Za ivota Pikur je imenovan i postavljen za vice arhiakona u Valpovu. Sahranjen je 12. 04. 1803. u 52. godini ivota u dananjoj upnoj crkvi ispod triumfalnog luka svetita, gdje su mu zahvalni upljani ugradili spomen plou.9 Velike migracije stanovnitva valpovtine, nastale su dolaskom turaka od sredine 16. stoljea to se moe odrediti prema prezimenima kao i iz pojedinih izvjea. Prezimena su esto izvedena po mjestima doseljenja. To su bile u povijesti naega naroda najvee migracije sve do 18. stoljea, te se pomalo popunjavalo i obnavljalo. Iz popisnih knjiga vjernika koje su franjevci revno vodili vidi se koliko vjernika je u periodu od 200 godina bila pojedina upa brojna sa koliko lanova porodice. Za filijalu Bocanjevce ( ona je kao mjerilo) moe se rei da su u njoj sadrana osnovna prezimena i da je u tom periodu bilo oko 2500 vjernika koji su se vraali na ognjita. Isto tako ima zabiljeaka kuda su se odselili. No Valpovtina je ipak u cjelini najautentiniji ( starosjedilaki ) kraj u Slavoniji po hrvatskom stanovnitvu o emu svjedoi njihov govor, obiaji i vjera. To je bio posebno zatien kraj od turskih utjecaja, jer tu nisu bila tako jaka etnika strujanja kao u drugim krajevima.10 Godine 1722. uz pomo baruna Petra Hilleprand von Prandau zapoeta je u Valpovu gradnja upne crkve Bezgrjenog zaea Bl. Dj. Marije. Graena je do 1735. kada je posveena, ali ima rauna sve do 1738. godine. upna crkva je jednobrodna graevina sa zaobljenim svetitem, katnom sakristijom i zvonikom koji je u prizemlju rastvoren lukovima, a zavrava kupolastim krovom piramidalnog oblika. Pobone zone glavnog proelja kao i pobona proelja ukraena su lezenama. Prostrana laa i svetite zasv