Likovna umjetnost za 3. razred gimnazije

Nastavna jedinica: Romantizam i umjetnost prve polovine 19. st.

Istodobno s neoklasicističkom arhitekturom, pod utjecajem romantičarskih težnji, posebno

zbog buđenja nacionalne svijesti, u arhitekturi se javllja težnja za vraćanjem na oblike

historijskih stilova, najčešće gotike i renesanse.

Ponekad se gradi i u kombinciji različitih stilova, pod utjecajem mašte arhitekta i egzotične

arhitekture dalekih zemalja. Posezalo se i za klasicističkim ili po potrebi historicističkim

oblicima, ovisno o namjeni građevine.

U Engleskoj će težnja za „nacionalnim stilom“ rezultirati povratkom na oblike perpendikularne

gotike, posebno na reprezentativnoj arhitekturi. Ovaj stilnazvan je gothic revival.

Horace Walpole podiže „gotički dvorac“ Strawbery Hill u Twickenhamu, s maštovitim

detaljima, asimetrično raspoređenim prostorima, zabatima, tornjevima i šiljastim lukovima.

Strawbery Hill, Engleska

Sir Charles Barry, obnavlja 1834. g. nakon požara zgradu od iznimnog nacionalnog značaja

The Houses of Parlament. Zgrada je asimetričnog tlocrta, s asimetrično postavljenim

glasovitim tornjem sa satom – Big Ben. Pročelje građevine okrenuto je prema rijeci Temzi

obogaćeno neogotičkim tornjićima.

Zgrada Parlamenta, London

Jhon Nash za svoje oblike koristi građevin od neogotike do neoklasicizma. Najpoznatija

njegova građevina je Royal Pavillion u Brightonu, naglašeno egzotičnog izgleda u

mješavini orijentalnih stilova. Značaj ove građevine je u upotrebi novih materijala koji će

kasnije izvršiti revoluciju u arhitekturi. Tako je središnja kupola poduprta željeznom

konstrukcijom.

Kraljevski paviljon, Brighton

Engleski park se razvija kroz ideje Williama Kenta koji oblikuje parkove Chiswick, Stowe i

Rusham koji su u potpunoj suprotnosti od koncepcije francuskog parka.

Park Stowe, Engleska

SKULPTURA

Francois Rude

Marš dobrovoljaca na istočnoj strani Arc de Triomphea u Parizu, prikazuju figure koje

marširaju, vođene krilatom alegorijom rata, a dinamičnošću podsjeća na barok.

Marš dobrovoljaca

SLIKARSTVO

Romantičari se oslanjaju na emocionalno, a ne na objektivno i intelektualno, naglašavajući

važnost individualnog i subjektivnog u izboru teme i stilu.karakteristično je odbacivanje

racionalnog pristupa umjetnosti. Njihov povratak u prošlost nosi obilježje bijega od stvarnosti

i traženje utočišta u udaljenom i npoznatom, često s nacionalističkim prizvukom. Romantičari

izabiru egzotična mijesta i udaljene civilizacije i bježe tamo fizički ili u duhu.potreba za

bijegom iz osjećaja nezadovoljstva u bezizlaznoj stvarnosti će obilježiti umjetnost

romantizma.

Theodore Gericault

Predstavnik francuskog romantizma. Njegov život i prerana smrt u 33 godini nakon nesreće

na jahanju čine ga tipičnim umjetnikom romantizma isto kao i njegova djela.njegove slike

odaju gotovo opsesivnu sklonost temama nasilja.

Splav Meduze utjelovljenje je romantizma. Godine 1816. Nakon brodoloma broda Meduza

preživjeli putnici na jednoj splavi prolaze najstrašnije trenutke straha, gladovanja i

kanibalizma. Trenuak koji slikar izabire za temu svoje slike je vrhunaac agonije putnika.

Ugledali su brod u daljini. Kompozicija ima snažni dijagonalni naglasak koji podsjeća na

barok, ali su likovi oblikovani na klasičnim uzorima. Bez obzira na dramatičnost trnutka, likovi

na dovršenoj slici su gotovo idealizirani, iako je slikar radio studije na pravim leševima.

Splav Meduze

Eugene Delacroix

Slikar egzotičnih i orijentalnih tema, silovitih prikaza životinja, historijskih kompozicija s

temama iz srednjeg vijeka, antike i književnosti – tipičnog romantičarskog repertoara.

Slika Smrt Sardanapala dinamična je kompozicija, snažnih boja, ispunjena nasiljem i

očajem, ali smještena u egzotični okoliš. Slikana je po Byronovoj drami u kojoj Sardanapal

čini osobnu žrtvu herojskim samoubojstvom u svojoj palači pod opsadom. Ova ga slika

prikazuje u potpuno drugačijem raspoloženju.on leži nezainteresiran, dok njegovi eunusi i

oficiri po njegovoj zapovjedi kolju njegove žene, konje i pse koji moraju s njime u smrt. Motiv

nasilja je toliko odmaknut od stvarnosti da ne pobuđuje gnjušenje jer je prizor naslikan bez

imalo krvi.

Putovanje u Afriku nadahnut će ga za mnoga djela egzotičnih krajeva i blistavih boja a

nastavit će slikat i scene nasilja te lova na lavove.

Žene Alžira

Osim slikara romantizma, u prvoj polovini 19. st. javlja ju se i slikari čija djela imaju drugačiji

prizvuk.

Camille Corot je slikar čiji su pejzaži rezultat neposrednog promatranja prirode.. u svom

radu bio je vezan za skupinu umjetnika koji su se nazivali Barbizonskom školom iako im

nije formalno pripadao. Ti su umjetnici došli živjeti u selo Barbizon tražeći motive za svoje

slike. To su uglavnom pejzaži, a zanimanje za svakodnevno učinilo ih je svojevrsnim

prethodnicima realizma. Među njima se ističe Francois Millet s prizorima iz seoskog života.

C. Corot , Mlin u Saint- Nicholas les Arrasu F. Millet, sakupljačice klasja

Njemački će romantizami u slikarstvu ostvariti snažna djela naglašena simbolima.

Casper David Friedrich najpoznatiji je romantičarski slikar. Njegova je umjetnost dugo

nepravedno proglašavana previše literarnom, a kao umjetnik je bio potpuno zanemaren dok

simbolisti nisu otkrili srodnost njegovih slika s vlastitim idejama. Slike mu posjeduju

simbolički naboj i često su prožete naglašenom religioznošću. Pusti krajolici koje slika

precizno i detaljno, prožeti su snažnim emotivnim nabojem i podsjećaju na vizije iz sna.

Likovi su jasno ocrtani i često okrenuti leđima kao da gledaju prema vječnom i beskrajnom.

Uglavnom prikazuju večer, zoru ili suton.

C. D. Friedrich, Mjesečina nad morem

Nazarenci su skupina umjetnika koja osniva „Lukasbund“, religiozno društvo sv. Luke u

Beču. 1810. Odlaze kao komuna Nazarenaca u Rim u napušteni samostan sv. Isidora gdje

žive i slikaju. Prema motivima i stavovima kod njih je naglašena nacionalistička komponenta

romantizma, što ilustrira slika Johanna Friedricha Overbecka- Italia i Germania.

italia i Germania

U bijegu od stvarnosti prihvaćaju jednostavan način života, a u slikarstvu se vraćaju na rane

tehnike poput tempere i freske.ugledaju se uglavnom na renesansnu umjetnost Durera i

Rafaela.

Glavni predstavnik romantičarske struje u Engleskoj je Henry Fuseli. Svojim djelom spaja

kalasicizam i romantizam. Klasični utjecaj vidljiv je u kompozicijama, dok je naglasak uvijek

na emocionalnom. Na slici Noćna mora, koja prikazuje čudnovat repertoar motiva,

najupečatljiviji je zastrašujući konj svjetlucavih očiju.

Noćna mora

Joseph Mallord William Turner , slikar opsjednut morem, a slike su mu poput vizija

svjetlosti i boje. Voda se na njegovim djelima javlja u različitim aspektima, kao na slici

Pogreb na moru, ali ga ipak najviše zanimaju oni siloviti poput oluja ili požara.

Pogreb na moru

Jhon Constable

Važnu ulogu u njegovim pejzažima imaju nebo i svjetlost. Jednostavan prizor poput Malvern

Hall u Warwickshireu, njegova su omiljena tema. Studije oblaka važan su dio svih njegovih

pejzaža i pokazuju želju za pokazivanjem promjenjivog u prirodi.

Malvern Hall u Warwickshireu

U engleskoj umjetnosti obnovljen je ukus za stilove koji se ugledaju u srednjovjekovnu

umjetnost, aponovo se javlja zanimanje za rano talijansko slikarstvo i nazarence.

Skupina umjetnika nazvana prerafaeliti predstavlja upravo taj ukus. Sedam mladih

umjetnika osniva bratstvo, na čijem je čelu William Holman Hunt. Slike im nose tipično

viktorijanske moralne sadržaje, a formalno se oslanjaju na vjerno proučavanje prirode. U

djelima je prisutan simbolizam, kao na slici Ecce Ancilla Domini! koju je naslikao Dante

gabriel Rosseti.

Ecce Ancilia Domini!

U Španjolskoj je jedinstvena pojava veliki umjetnik Francisco de Goya Y Lucientes.

Njegova se umjetnost ne može poistovjetiti ni sa jednim stilom. Radi u Madridu u službi

kralja, a poslije dugogodišnje borbe za svoj umjetnički status postaje prvi dvorski slikar.

Slavu mu prije svega donosi slikanje portreta. Na grupnom portretu Obitelj Karla IV.,

prikazuje i sebe kako stoji ravnopravno sa kraljevskom obitelji. Likovi kralja, kraljice i ostalih

članova obitelji su prikazani bez imalo uljepšavanja, a mnogi u djelu vide skrivene aluzije na

kraljevsku obitelj.

Obitelj Karla IV

Goya istražuje i izražajne mogućnosti grafike. Radi ciklus Los Caprichos, u kojem napada

moć redovnika i inkvizicije, a stvara i zastrašujuće prizore poput onog na slici Odnijeli su je

gdje prikazuje mračno nasilje nad ženom.

Odnijeli su je.

1808. francuske postrojbe okupirale su Madrid. Na slici 3. svibanj 1808. Prikazuje strijeljanje

400 nedužnih civila, masakr koji je pokrenuo borbu Španjolaca za neovisnost. Slika je

nastala šest godina nakon užasnog događaja, a umjetnik sliku izrađuje kako bi osigurao

položaj kod novog vladara kralja Ferdinanda VII. Slika je simbol nacionalnog otpora, s

naglašenom gotovo religioznom notom u prikazu središnjeg lika koji ima stigme na rukama, a

iz njega zači svjetlost.

3. svibanj 1808.

Stvarni užas i zgražanje nad nečovječnošću potaknuto borbom protiv Francuza najsnažnije

izražava Goyin grafički ciklus od 82 ploče – Los Desastros de la Guerra.