· Lektira IKONICA iZAGRE mebs »-rX VEŽČAK-] medveSčak 46 66 0 711 Urednik Jadranka Petričević Nakladnik Naklada Fran, Zagreb Za nakladnika Daroslav Mujačić ĆU Likovna oprem

Lav Nikolajevič Tolstoj ANA KARENJINA

Druga knjiga

Lektira

IKONICA

iZAGRE

mebs »-rX

VEŽČAK-]medveSčak

46 66

0

711

UrednikJadranka Petričević

NakladnikNaklada Fran, Zagreb

Za nakladnika Daroslav Mujačić

ĆU Likovna oprema Mas Dizajn, Zagreb

TisakTiskara d.d., Nova Gradiška

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacidnalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 821.161.1-32 =163.42

TOLSTOJ, Lev Nikolaevič Ana Karenjina / L. [Lev] N. [Nikolaevič] Tolstoj

[prijevod Stjepan Kranjčević; predgovor Jadranka Brnčić], - Zagreb : Naklada Fran, 1999. - 2 sv. ;20 cm. - (Lektira)

Prijevod djela: Anna Karenina.

ISBN 953-6750-03-1 (cjelina)

Knj. 2. - 437 str.ISBN 953-6750-05-8

990308087

Lav Nikolajevič Tolstoj

Ana Karenjina

PreveoSTJEPAN KRANJČEVIĆ

NAKLADA FRAN

Naslov izvornika

JleB HHKOJiaeBHH Tojictoh AHHA KAPEHHHA

PETI DIO

I

Kneginja je Ščerbacka smatrala da je nemoguće prirediti svadbu prije korizme, do koje je bilo ostalo pet nedjelja, jer polovica opreme nije dotle mogla biti svršena; ali nije mogla da se ne složi s Levinom da bi poslije posta bilo već odviše kasno, jer je stara rođena tetka kneza Sčerbackoga bila teško bolesna, pa je mogla skoro umrijeti, a onda bi svadbu još dalje odgodila žalost. I zato je, odlučivši da opremu podijele na dva dijela, na veliku i malu opremu, kneginja pristala da svatovi budu prije posta. Odlučila je da će manji dio opreme sav pripremiti sada, a veliki da će poslati kasnije, pa se veoma srdila na Levina, što joj nikako nije mogao ozbiljno odgovoriti da li se s tim slaže ili ne. Takvo rješenje bilo je to podesnije, jer su mladenci odmah po vjenčanju odlazili na selo, gdje im stvari velike opreme neće biti potrebne.

Levin se i nadalje nalazio u istom stanju ludila, u kojemu mu se činilo da su on i njegova sreća glavna i jedina svrha svega, što postoji, i da mu sada nije potrebno misliti i brinuti se nizašto, da sve rade i da će sve za nj učiniti drugi. Nije čak imao ni bilo kakvih osnova i namjera za budući život, ostavio je odluku o tome drugima, znajući da će sve biti veoma lijepo. Brat njegov, Sergije Ivanovič, Stjepan Arkadijevič i kneginja upravljali su ga u onome što mu je valjalo činiti. On je samo potpuno pristajao na sve što su mu predlagali. Brat je za njega posudio novaca, kneginja gaje svjetovala da po svadbi otputuje iz Moskve. Stjepan Arkadijevič svjetovao ga je da putuju u inozemstvo. On je pristajao na sve. »Radite, što hoćete, kad vas to veseli. Ja sam sretan, i sreća moja ne može biti ni veća, ni manja, radili vi što vam drago«, mislio je. Kad je Kitty izručio savjet Stjepana Arkadijeviča da putuju u inozemstvo, veoma se začudio, što ona nije pristajala, nego je o njihovu budućem životu imala nekakve svoje određene zahtjeve.

7

Znala je da Levin na imanju ima posla koji on voli. Ona taj posao, kako je vidio, ne samo da nije razumijevala, nego ga nije ni htjela razumjeti. To joj ipak nije smetalo da taj posao smatra vrlo važnim. I zato je znala da će njihov dom biti na imanju, pa nije željela putovati u inozemstvo, gdje neće živjeti, nego onamo, gdje će im biti dom. Ta odeđeno izražena namjera začudi Levina. No budući daje njemu bilo svejedno, zamolio je odmah Stjepana Arkadijeviča, kao da je to bila njegova dužnost da putuje na imanje i da ondje uredi sve kako zna, s onim ukusom, kojega on ima toliko.

— Nego čuj — reče odjednom Stjepan Arkadijevič Levinu, kad se vratio sa sela, gdje je bio sve uredio za dolazak mladenaca — imaš li potvrdu da si se ispovjedio?

— Ne. A zašto?— Bez toga se ne možeš vjenčati.— Jao, jao, jao! — vikne Levin. — Nisam se već, čini mi se,

devet godina ispovijedao. Nisam na to ni pomislio.— Lijepo! — reče smijući se Stjepan Arkadijevič — a mene

nazivaš nihilistom! Ali tako ne ide. Moraš postiti.— A kad? Preostala su četiri dana.Stjepan Arkadijevič uredio je i to. I Levin je stao postiti.

Levinu, kao čovjeku, koji nije vjerovao, ali je uvijek poštivao vjerovanje drugih ljudi, bilo je prisustvovanje i sudjelovanje kod svakovrsnih crkvenih obreda vrlo teško. Sad, u tom razblaženom duševnom stanju, osjećajnom prema svemu, u kojemu se nalazio, bila je ta potreba, da se pretvara, Levinu ne samo teška, nego mu se činila posve nemoguća. Sada, u stanju svoga slavlja, svoga procvata, morat će ili lagati ili činiti svetogrđe. Osjećao je da ne može činiti ni jedno, ni drugo. Ali koliko je god ispitivao Stjepana Arkadijeviča, ne bi li mogao dobiti potvrdu bez ispovijedi, ovaj mu je odvraćao da to nije moguće.

— Pa zar ti je teško, dva dana? A on je vrlo mio, uman starčić. Iščupat će ti taj zub da nećeš ni opaziti.

Kod prve liturgije pokušao je Levin da osvježi u sebi mladićke uspomene na onaj snažni vjerski osjećaj koji je proživio od

8

šesnaeste do sedamnaeste godine; ali odmah se uvjeri da mu je to posve nemoguće. Pokušao je gledati na sve to kao na puki običaj, koji nema značenja, nalik na pravljenje posjeta; ali osjećao je da ni to ne bi nikako mogao učiniti. Levin se prema vjeri, kao i većina njegovih suvremenika, nalazio u najneodređenijem položaju. Vjerovati nije mogao, ali ujedno nije bio čvrsto uvjeren daje sve to neopravdano. I zato je, ne mogavši vjerovati u značenje onoga, stoje činio, niti gledati na to ravnodušno kao na puku formalnost, za cijelo vrijeme toga pripremanja za ispovijed, radio ono, čega sam nije razumio; i zato, kako mu je govorio nutarnji glas, radio je nešto lažno i ružno i osjećao čuvstvo neugodnosti i stida.

Za službe božje slušao je čas molitve nastojeći im pripisivati takvo značenje, koje se ne bi kosilo s njegovim uvjerenjem, čas je, osjećajući da ih ne može shvatiti, i da ih mora osuditi, nastojao da ih ne sluša, nego da se bavi svojim mislima, opažanjima i uspomenama, koje su mu se za toga praznoga stajanja u crkvi neobično živo rojile u glavi.

Bio je na misi, bdijenju i večernji, a sutradan je ustao ranije nego obično i otišao u osam sati ujutro u crkvu na jutarnju molitvu i ispovijed.

U crkvi nije bilo nikoga, osim prosjaka, vojnika, dviju starica i crkvenjaka.

Dočekao ga je mlad đakon s dvije duge, oštro označene polovice leđa pod tankom sutanom, koji je odmah prišao k stoliću kraj zida i stao čitati molitve. Za čitanja, osobito za čestoga i brzoga ponavljanja istih riječi: »Gospodi pomiluj«, koje su glasile kao »pomilos, pomilos«, osjećao je Levin da je misao njegova zatvorena i zapečaćena i daje dirati i uznemiravati sada ne treba, jer će inače nastati zbrka, pa je stoga stojeći iza đakona nastavio, ne slušajući i ne shvaćajući, misliti svoje. »Začudo, mnogo je izraza u njezinoj ruci«, mislio je sjećajući se, kako su jučer sjedili za stolom u kutu. Govoriti nisu imali o čemu, kao gotovo nikad u to vrijeme, pa je ona metnula ruku na stol i otvarala je i zatvarala, i sama se nasmijala gledajući te kretnje. Sjetio se kako je poljubio ruku i kako je onda na ružičastom dlanu razgledao crte, koje su se

9

sastajale. »Opet pomilos«, pomisli Levin križajući se, klanjajući se i gledajući gipke kretnje đakonovih leđa u klanjanju. »Onda je ona primila moju ruku i razgledala crte: — Imaš divnu ruku — rekla je.« I on pogleda svoju ruku i kratku ruku đakonovu. »Da, sad će skoro svršiti — mislio je. — Ne, čini se, opet od početka — pomisli osluškujući molitve. — Ne, svršava se; eto, već se klanja do zemlje. To je uvijek prije svršetka.«

Primivši neopaženo rukom u rukavu s pliševim obrubom novčanicu od tri rublja, reče đakon da će zapisati i, žustro udarajući novim čizmama po pločama prazne crkve, ode za oltar. Za časak izviri odanle i domahne Levinu. Zatvorena dotle misao makne se u Levinovoj glavi, ali on se požuri daje otjera. »Nekako će se urediti«, pomisli i pođe k amvonu. Stane na stube, okrene se nadesno i ugleda svećenika. Starac svećenik, rijetke polusijede brade, umornih dobrih očiju, stajao je kraj pijevnice i prelistavao trebnik. Naklonivši se lako Levinu, odmah stane naviklim glasom čitati molitve. Dovršivši ih, pokloni se do zemlje i okrene se licem k Levinu.

— Ovdje nevidljivo stoji Krist primajući vašu ispovijed — reče pokazujući raspelo. — Vjerujete li vi u sve, čemu nas uči sveta apostolska Crkva? — nastavi svećenik dižući oči s Levinova lica i sklapajući ruke pod epitrahilj.

— Sumnjao sam, sumnjam u sve — reče Levin glasom koji je bio neugodan njemu samome, i ušuti.

Svećenik počeka nekoliko trenutaka, neće li reći još što, i zaklopivši oči reče brzim vladimirskim govorom na »o«:

— Sumnje su svojstvene slabosti ljudskoj, no dužni smo se moliti da nas milosrdni Gospod okrijepi. Kakve imate posebne grijhe? —doda bez i najmanje stanke, kao da se trsi ne gubiti vrijeme.

— Moj je glavni grijeh sumnja. U sve sumnjam i većinom se nalazim u sumnji.

— Sumnja je svojstvena ljudskoj slabosti — ponovi iste riječi svećenik. — A u što poglavito sumnjate?

— U sve sumnjam. Sumnjam katkad pače i u postojanje Boga —nehotice reče Levin i prestravi se od nepristojnosti onoga što

10

je rekao. Ali riječi Levinove nisu se, kako se činilo, dojmile svećenika.

— Ta kakve mogu biti vaše sumnje o Tvorcu, kod pogledate na stvorove Njegove? — nastavi svećenik brzim, običnim govorom. — A tko je svjetlima uresio svod nebeski? Tko je obukao zemlju u ljepotu njezinu? Ta kako je moguće bez Stvoritelja? — reče on upitno pogledavši na Levina.

Ovaj je osjećao da bi nepristojno bilo ulaziti u filozofsku prepirku sa svećenikom, pa je kao odgovor rekao samo ono, što se upravo ticalo pitanja.

— Ne znam — reče.— Ne znate? Onda kako sumnjate u to daje Bog stvorio sve?

— reče s veselim čuđenjem svećenik.— Ništa ne razumijem — reče Levin rumeneći se i osjećajući

da su riječi njegove glupe i da ne mogu ne biti glupe u takvu položaju.

— Molite se Bogu i prosite ga. I sveti oci su sumnjali i molili Boga da ih utvrdi u vjeri. Đavo ima veliku moć, i mi mu ne smijemo popuštati. Molite se Bogu! Molite se Bogu — ponovi on brzo.

Svećenik posuti neko vrijeme, kao da se zamislio.— Spremate se, kako sam čuo, stupiti u brak s kćeri moga

župljanina i sina duhovnoga, kneza Sčerbackoga? — doda sa smiješkom. — Divna djevojka!

— Da — odgovori Levin crveneći se za svećenika. »Čemu to on pita na ispovijedi?« pomisli.

I kao da odgovara na njegovu misao, reče mu svećenik:— Spremate se sklopiti brak, a Bog će vas možda nagraditi

potomstvom, nije li tako? A što, kakav odgoj možete dati svojoj dječici, ako ne pobijedite u sebi kušnju đavola koji vas dovodi do bezvjerja? — reče s krotkim ukorom. — Ako ljubite svoje čedo, željet ćete svom djetetu kao dobar otac ne samo bogatstva, raskoši, počasti: željet ćete mu spasenje, njegovo duševno prosvjećenje svjetlošću istine. Nije li tako? A što ćete mu odgovoriti, ako vas nevini mališ upita: »Tatice, tko je stvorio sve, što me zanosi na

11

ovome svijetu, zemlju, vode, sunce, cvijeće i travu?« Zar ćete mu reći: »Ne znam?« Vi ne možete znati kada vam je Gospodin Bog po velikoj milosti Svojoj to otkrio. Ili vas dijete vaše upita: »Sto me čeka u prekogrobnom životu?« Sto ćete mu reći, ako ništa ne znate? Ta kako ćete mu odgovoriti? Hoćete li ga prepustiti sablaznima svijeta i vragu? To nije lijepo! —reče i stane naklonivši glavu i gledajući Levina, dobrim, krotkim očima.

Levin nije sada ništa odgovarao — ne poradi toga što nije htio ulaziti u prepirku sa svećenikom, nego zato, što mu nitko nije postavljao takvih pitanja; a kad mu mališi njegovi budu postavljali ta pitanja, imat će još vremena promisliti što će odgovoriti.

— Stupate u ono životno razdoblje — nastavi svećenik — kad treba izabrati put i držati ga se. Molite se Bogu, da vam svojom dobrotom pomogne i da vam se smiluje — zaključi on. — Gospodin i Bog naš Isus Krist neka ti milošću i blagošću svoje ljubavi oprosti, dijete... — i svršivši molitvu odrješenja, svećenik ga blagoslovi i otpusti.

Vrativši se taj dan kući, osjećao je Levin radosno čuvstvo, što se neugodno stanje svršilo i to tako, da nije morao lagati. Osim toga, ostalo je u njemu nejasno sjećanje, kako ono, što mu je govorio taj dobri i mili starac, nije bilo onako glupo, kako mu se isprva činilo i da ima u tome nešto, što je potrebno izvesti načisto.

»Naravno, ne sada — mislio je Levin — nego jednom kasnije.« Većma nego prije osjećao je Levin sada da je u duši njegovoj nešto nejasno i nečisto, te da se prema vjeri nalazi u istom položaju, koji je tako jasno vidio i nije podnosio kod drugih i zbog kojega je korio svoga prijatelja Svijažskoga.

Provodeći tu večer sa zaručnicom kod Dolly, bio je Levin osobito radostan i, tumačeći Stjepanu Arkadijeviču ono uzbuđeno stanje, u kojemu se nalazio, reče da je veseo kao pas, koji je bio učen skakati kroz obruč i koji, shvativši konačno i izvršivši što se od njega traži, cvili i mašući repom skače od zanosa na stolove i prozore.

12

II

Na vjenčani dan nije Levin po običaju (vršenje svih običaja tražile su strogo kneginja i Darja Aleksandrovna) vidio svoje zaručnice i objedovao je u svome svratištu s trojicom neženja, koji su se slučajno kod njega skupili: Sergije Ivanovič, Katavasov, drug sa sveučilišta, sada profesor prirodnih nauka, kojega je Levin susreo na ulici i povukao k sebi, te Cirikov, djever, moskovski mirovni sudac, drug Levinov s lova na medvjede. Objed je bio vrlo veseo. Sergije Ivanovič bio je u najboljem duševnom raspoloženju i zabavljao se Katavasovljevom originalnošću. Osjetivši da se njegova originalnost cijeni i shvaća, kicošio se Katavasov njome. Cirikov je veselo i dobrodušno potpomagao svaki razgovor.

— Eto — govorio je Katavasov otežući svoje riječi po navici, koju je stekao na katedri — kako je sposoban momak bio naš prijatelj Konstantin Dmitrijevič. Govorim o nenazočnima, jer njega više nema. I nauku je ljubio onda, nakon odlaska sa sveučilišta, interesi su mu bili ljudski, sad pak uperena je jedna polovica njegovih sposobnosti na to, da vara sebe, a druga da opravdava tu prijevaru.

— Odlučnijega neprijatelja ženidbe od vas nisam vidio — reče Sergije Ivanovič.

— Ne, ja nisam neprijatelj. Ja sam prijatelj diobe rada. Ljudi, koji ne mogu ništa raditi, moraju praviti ljude, a drugi pomagati njihovu prosvjećivanju i sreći. Tako ja shvaćam. Silesija ljudi voli miješati ta dva zanata; ja među njih ne spadam.

— Kako ću biti sretan, kad saznam da ste se zaljubili — reče Levin. — Molim vas, pozovite me u svatove.

— Već sam zaljubljen.— Da, u sipu. Znaš li — obrati se Levin bratu — Mihail

Semjonovič piše djelo o hranjenju i...

13

— No ne miješajte! Svejedno je o čemu. Stvar je u tom što ja zbilja volim sipu.

— No ona vam neće smetati da ljubite ženu.— Ona neće smetati, ali će smetati žena.— A zašto?— Vidjet ćete. Evo, vi volite gospodarstvo, lov; ali, vidjet

ćete.— A danas je ovdje bio Arhip i pripovijedao je da ima mnoštvo

lososa u Prudnom i dva medvjeda — reče Cirikov.— No, njih ćete bez mene poloviti.— To je istina — reče Sergije Ivanovič. — Pa i ubuduće se

oprosti s lovom na medvjede; žena te neće pustiti!Levin se nasmiješi. Misao, da ga žena neće pustiti, bila mu je

tako ugodna, da je bio spreman zauvijek odreći se užitka da vidi medvjede.

— A ipak će vam biti žao što će ta dva medvjeda ubiti bez vas. A sjećate li se u Hapilovu posljednji put? Bio bi divan lov — reče Cirikov.

Levin ga ne htjede razočarati, da negdje može biti nešto lijepo bez lova, i zato ne reče ništa.

— Nije badava uveden običaj opraštanja s momačkim životom — reče Sergije Ivanovič. — Kako god sretan bio, ipak ti je žao slobode.

— A priznajte da imate osjećaj Gogoljeva ženika, da biste htjeli skočiti kroz prozor.

— Zacijelo ga ima, ali ne priznaje! — reče Katavasov i glasno se nasmije.

— Pa što, prozor je otvoren... Idemo smjesta u Tver! Jedna je medvjedica ondje, možemo je uloviti u brlogu. Zbilja, idemo vlakom u pet! A ovdje neka rade što hoće — reče smiješeći se Cirikov.

— Ali zaista — reče smiješeći se Levin — ne mogu u svojoj duši naći toga čuvstva žaljenja za izgubljenom slobodom!

— Ta u vašoj je duši sad takav kaos, da ništa nećete naći — reče Katavasov. — Čekajte, dok malo dođete k sebi, naći ćete ga!

14

— Ne, osjećao bih makar malo, da mi je kraj moga čuvstva (nije pred njim htio reći ljubavi)... i sreće ipak žao izgubiti slobodu... Naprotiv, upravo se radujem tome gubitku slobode.

— Slabo! Beznadno izgubljen individuum! — rečeKatavasov. — No, ispijmo za ozdravljenje njegovo ili poželimo mu samo da bi se barem stoti dio njegovih sanja ostvario. I to će biti takva sreća, kakve na zemlji nije bilo.

Ubrzo nakon objeda gosti odu da se dospiju preobući za vjenčanje.

Ostavši sam i sjećajući se razgovora tih neženja, upitao se Levin još jednom: ima li u njegovoj duši čuvstva žaljenja slobode,0 kojemu su govorili. Nasmiješio se pri tome pitanju. »Sloboda? ('crnu sloboda? Sreća je samo u tome, da ljubi i da želi njezinim željama, da misli njezinim mislima, to jest, bez ikakve slobode, eto to je sreća!«

»No jesu li mi poznate njezine misli, njezine želje, njezina čuvstva!« šapne mu iznenada neki glas. Smiješka nestane s njegova lica i on se zamisli. I najednom ga zahvati čudan osjećaj. Uhvati ga strah i sumnja, sumnja u sve.

»Sto, ako me ona ne ljubi? Sto, ako se ona udaje za me samo zato, da se uda? Sto, ako sama ne zna što čini? — pitao je sebe. Ona se može osvijestiti, pa će tek onda, pošto se uda, shvatiti da me ne ljubi i da me nije mogla ljubiti.« I čudne, najgluplje misli o njoj stanu mu dolaziti na um. Bio je radi nje ljubomoran na Vronskoga kao prije godinu dana, kao da je večer kad ju je vidio s Vronskim, bila jučer. Sumnjao je da mu nije sve rekla.

Brzo skoči. »Ne, tako to ne ide! — reče u sebi očajno. — Idem k njoj, upitat čuje, reći ću joj posljednji put da smo slobodni,1 nije li bolje stati. Sve je bolje, nego vječna nesreća, sramota, nevjera!« S očajanjem u srcu i sa zlobom na sve ljude, na sebe i na nju iziđe iz svratišta i odveze se k njoj.

Zatekao ju je u stražnjim odajama. Sjedila je na sanduku i nešto naređivala djevojci razbirajući hrpe raznobojnih haljina, razastrtih po naslonima stolaca i po podu.

15

— Ah! — vikne ona ugledavši ga i sva se zasja od radosti! — Kako to, kako ste? (Do posljednjeg dana govorila mu je sad »ti«, sad »vi«.) Nisam te očekivala! A ja razvrstavam svoje djevojačke haljine, kome ću koju dati...

— A! To je veoma lijepo! — reče gledajući mrko na djevojku.— Idi, Dunjašo, zvat ću te poslije — reče Kitty. — Sto ti je? —

upita ga govoreći mu dolučno »ti«, čim je djevojka izišla. Opazila je njegovo čudno lice, uzbuđeno i mračno, pa je uhvati strah.

— Kitty, ja se mučim. Ne mogu se sam mučiti — kazao je očajnim glasom stavši pred njom i gledajući joj s molbom u oči. Vidio je već po njezinu iskrenom licu, punom ljubavi, da ništa ne može biti od onoga, što je htio redi, ali je ipak bilo potrebno da ga ona sama razuvjeri. — Došao sam reći da još ima vremena. Sve se još može razvrći i popraviti.

— Sto? Ništa ne razumijem. Sto ti je?— To, što sam tisuću puta govorio i ne mogu ne misliti... to,

da nisam tebe vrijedan. Ti nisi mogla pristati da pođeš za mene. Promisli. Prevarila si se. Promisli dobro. Ti me ne možeš ljubiti... Ako... reci radije — govorio je ne gledajući je. — Bit ću sretan. Neka svi kažu što hoće; sve je bolje od nesreće... Ipak je bolje sada, dok još nije kasno.

— Ne razumijem — odgovori ona uplašeno — čega se zapravo želiš odreći... što ne treba?

— Pa, ako me ti ne ljubiš.— Ti si poludio! — vikne ona, porumenjevši od zlovolje. No

lice njegovo bilo je tako jadno, da je svladala svoju zlovolju i zbacivši haljine s naslonjača, sjede bliže k njemu. — Sto misliš, reci sve.

— Mislim da me ne možeš ljubiti. Zašto me ti možeš ljubiti?— Bože moj, ta što ja mogu? ... — reče ona i zaplače.— Ah, što sam uradio? — klikne i klekavši pred njom, stane

joj ljubiti ruke.Kad je kneginja za pet časaka ušla u sobu, našla ih je već

potpuno pomirene. Kitty ne samo da ga je uvjerila da ga ljubi,

16

nego mu je čak odgovarajući na njegovo pitanje, zašto ga ljubi, protumačila zašto. Kazala mu je da ga ljubi zato, što ga razumije svega, zato, jer znade što on mora voljeti, i da je sve, što on voli, dobro. I to mu se činilo posve jasno. Kad je kneginja došla k njima, sjedili su jedno uz drugo na sanduku, premetali haljine i prepirali se zbog toga što je Kitty htjela Dunjaši dati onu smeđu haljinu, u kojoj je bila kad joj je Levin izjavio svoju ljubav, a on je tražio da se ta haljina ne daje nikome, a Dunjaši da se da plava.

— Kako ti ne shvaćaš? Ona je smeđa, pa joj neće pristajati... Ja sam sve to prosudila.

Saznavši zbog čega se dovezao, rasrdi se kneginja polušaljivo, poluozbiljno, i pošalje ga kući, da se obuče i da ne smeta Kitty češljati se, jer će Charles ovaj čas stići.

— Ona ionako ništa ne jede sve te dane, pa je omršavjela, a ti je još smućuješ svojim glupostima — rekla mu je. — Kupi se, kupi, dragi.

Kriv i postiđen, ali umiren, vratio se Levin u svoje svratišt<;. Njegov brat, Darja Aleksandrovna i Stjepan Arkadijević već su ga čekali u potpunoj toaleti, da ga blagoslove svetom slikom. Nije bilo kad dangubiti. Darja Aleksandrovna morala se još svratiti kući, da povede svoga napomađenog i nakovrčanoga sina, koji je imao voziti svetu sliku s mladenkom. Onda je jednu kočiju trebalo poslati po djevera, a drugu, koja će povesti Sergija Ivanoviča, poslati natrag... Uopće misli veoma zamršenih bilo je vrlo mnogo. Jedno je bilo nesumnjivo, da ne treba oklijevati, jer je već šest i po.

Od blagosiljanja svetom slikom nije bilo ništa. Stjepan Arkadijević stao je šaljivo kraj žene, uzeo sliku i naređivao Levinu da se klanja do zemlje, blagoslovio ga s dobrim i porugljivim smiješkom i poljubio ga tri puta. Isto je učinila i Darja Aleksandrovna, i smjesta se požurila na odlazak i opet se zaplela u određivanju, kako će se kretati kočije.

— No, evo kako ćemo: ti se odvezi u naše Sergije Ivanovič, ako bi bio tako dobar, svratit kočiju.

>j kočiji po njega, a 'se, I^da poslati

&17

— Pa što, vrlo rado.— A mi ćemo se odmah s njim odvesti. Jesu li stvari

otpremljene? — reče Stjepan Arkadijevič.— Otpremljene su — odgovori Levin i naloži Kuzmi da donese

odijelo.

III

Gomila svijeta, osobito žena okružila je crkvu, rasvijetljenu za vjenčanje. Oni, koji se nisu mogli progurati u sredinu, kupili su se pod prozorima, gurajući se, prepirući se i zavirujući kroz rešetke.

Više od dvadeset kočija poredali su već oružnici po ulici. Ne mareći za smrzavicu stajao je redarstveni časnik na ulazu sjajeći svojom odorom. Neprestano su dolazile nove kočije, pa su čas dame u raznobojnim haljinama s pridignutim povlakama, čas muškarci skidajući kape ili cme šešire ulazili u crkvu. U samoj crkvi bila su već upaljena oba lustera i sve svijeće pred pojedinim ikonama. Zlatan sjaj na crvenoj pozadini ikonostasa i pozlaćene rezbarije ikona i srebro kadionica i granatih svijećnjaka, i ploče poda, i mali sagovi i zastave gore kod pijevnica, i stube amvona i stare pocrnjele knjige i crkveno ruho, sve kao daje bilo zaliveno svjetlom. Na desnoj strani tople crkve, u hrpi frakova i bijelih kravata, odora i sukna, baršuna, atlasa, kose, cvijeća, nagih ramena i ruku i visokih rukavica, brujao je suzdržavan i živahan razgovor, koji je čudno odjekivao u visokoj kupoli. Svaki put, kad bi se začulo škripanje vrata, koja su se otvarala, utihnuo bi razgovor u gomili i svi su se obazirali očekujući da će ugledati ženika i mladenku gdje ulaze. No vrata su se otvorila više nego deset puta, i svaki put bio je zakašnjeli gost ili gošća koji bi se priključili skupini pozvanih desno, ili gledateljica koja je prevarila ili

18

namolila redarstvenog časnika i pridruživala se skupini tuđih, lijevo. I rođaci i tuđi prošli su već sve faze očekivanja.

Isprvice držali su da će ženik s mladenkom stići smjesta i nisu tome zakašnjenju pripisivali nikakva značenja. Onda su počeli sve češće i češće pogledati na vrata razgovarajući se o tome, nije li se što dogodilo. Onda je zakašnjenje već postalo nezgodno, pa su se rođaci i gosti nastojali držati tako kao da i ne misle na ženika i kao da su zabavljeni svojim razgovorima.

Protođakon kao da podsjeća na cijenu svoga vremena, nestrpljivo je kašljucao tako da su podrhtavala stakla u prozorima. Na pijevnici se čulo sad kusanje glasova, sad useknjivanje pjevača kojima je bilo dosadno. Svećenik je svaki čas slao sad zvonara, sad đakona da saznaju, nije li se dovezao ženik, i sam je u ljubičastom ruhu i vezenom pojasu sve češće i češće izlazio na pobočna vrata očekujući ženika. Napokon reče jedna od dama, pogledavši na sat: »Ipak je to čudno!« i svi se gosti uznemire, te stanu glasno izražavati svoje čuđenje i nezadovoljstvo. Jedan od djevera odveze se da sazna što se dogodilo. Kitty je u to vrijeme, već odavno posve spremna, u bijeloj haljini, dugoj kopreni i vijencu od narančina cvijeća, s kumom i sestrom Lvovom stajala u dvorani kuće Sčerbackih i gledala kroz prozor očekujući uzalud već više od pola sata vijesti od svoga djevera o dolasku ženikovu u crkvu.

Levin je, međutim, u hlačama, ali bez prsluka i fraka, hodao ovamo—onamo po svojoj sobi izvirujući neprestano na vrata i ogledavajući hodnik. No u hodniku nije bilo onoga što je očekivao, pa se očajno vraćao i mašući rukama obraćao se Stjepanu Arkadijeviču, koji je mirno pušio:

— Je li ikad bio čovjek u tako užasno glupu položaju! — govorio je.

— Da, glupo je — potvrdi Stjepan Arkadijevič meko se smiješeći. — Ali umiri se, odmah će dovesti.

— Ne, kako ne! — govorio je sa svladavanim bjesnilom Levin. — I ti glupi otvoreni prsluci! Nemoguće! — govorio je gledajući

19

zgužvana prsa svoje košulje. — A što, ako su stvari već odvezli na željeznicu! — vikne on očajno.

— Onda ćeš obući moju.— Davno je trebalo.— Nije lijepo biti smiješan... Čekaj, uredit ću se.U stvari bilo je to, da je Kuzma, stari Levinov sluga, kad mu

je bilo rečeno da pomaže pri odijevanju, donio frak, prsluk i sve, što je bilo potrebno.

— A košulja! — klikne Levin.— Košulja je na vama — uz mirni smiješak odgovori Kuzma.Kuzma se nije sjetio da ostavi čistu košulju, pa je, primivši

nalog, da sve uloži i odveze k Sčerbackima, od kojih su već večeras mladenci odlazili, tako i uradio i spremio sve, osim fraka. Košulja, koja je bila obučena izjutra, bila je zgužvana i neprikladna, kad je otvoren prsluk. Slati k Sčerbackima bilo je daleko. Pošalju da se kupi nova košulja. Sluga se vrati: sve je zatvoreno, nedjelja je. Pošalju k Stjepanu Arkadijeviču, košulja bude dovezena; bila je nemoguće široka i kratka. Napokon, poslali su k Sčerbackima, da se razmetnu stvari. Ženika su čekali u crkvi, a on je, kao zatvorena u krletki zvijer, hodao po sobi, izvirivao na hodnik i sjećao se pun užasa i očaja, što je napripovijedao Kitty i što ona može sada misliti.

Napokon je Kuzma, krivac, teško dišući uletio u sobu s košuljom.

— U posljednji sam trenutak stigao. Već su tovarili u teretna kola — reče Kuzma.

Za tri časka ne gledajući na sat, da ne povrijedi rane, Levin je trčao po hodniku.

— Time nećeš ništa pomoći — govorio je Stjepan Arkadijevič žureći se za njim umjereno. — Uredit će se, uredit će se... — kažem ti.

20

IV

— Stigli su! — Evo ga! — Koji? — Onaj mlađi, je li? — A ona ti je, majčice, ni živa ni mrtva! — stanu govoriti u gomili, kad je Levin, dočekavši mladenku na crkvenom ulazu, ušao s njom u crkvu.

Stjepan Arkadijevič ispripovijeda ženi uzrok zakašnjenja, i gosti su smiješeći se zašaputali među sobom. Levin nije ništa i nikoga opažao; ne spuštajući očiju gledao je u svoju mladu.

Svi su govorili da je tih posljednjih dana veoma oslabila, da pod vijencem nije bila ni izdaleka onako lijepa kao obično; no Levin nije toga opažao. Gledao je njezinu visoku frizuru s dugom bijelom koprenom i bijelim cvjetovima, uzdignuti naborani ovratnik, koji je osobito djevičanski zakrivao sa strana i otkrivao sprijeda njezin dugi vrat, te izvanredno vitki struk, pa mu se činilo da je bila ljepša nego ikad, ne zato, što su to cvijeće, ta koprena, ta iz Pariza naručena haljina dodavali što njezinoj ljepoti, nego zato, što je, bez obzira na tu spremljenu raskoš nakita, izraz njezina miloga lica, njezina pogleda, njezinih usana bio sveđer isti njezin osobiti izraz nevine iskrenosti.

— Već sam mislila da si htio pobjeći — reče i nasmiješi mu se.— Tako je glupo što se sa mnom dogodilo, stid me i govoriti

—reče rumeneći se, pa se morao obratiti k Sergiju Ivanoviču, koji je prišao.

— Lijepa je tvoja pripovijest s košuljom! — reče Sergije Ivanovič klimajući glavom i smješkajući se.

— Da, da — odgovori Levin ne shvaćajući što mu je rečeno.— No, Košta, sad treba riješiti važno pitanje — reče Stjepan

Arkadijevič držeći se tobože uplašeno. — Ti si upravo sada sposoban da prosudiš svu važnost njegovu. Pitali su me: treba li

21

užeći svijeće koje su već gorjele ili koje nisu gorjele? Razlika je deset rubalja — doda skupljajući usne na smiješak. — Odredio sam, ali se bojim da nećeš pristati.

Levin je shvatio daje to bila šala, ali se nije mogao nasmiješiti.— Kako dakle: već paljene ili nepaljene? To je pitanje.— Da, da, nepaljene.— No, vrlo mi je drago! Pitanje je riješeno! — reče Stjepan

Arkadijevič smiješeći se. — Nego kako su ljudi glupi u tom položaju — reče on Cirikovu, kad se Levin, pogledavši ga nesabrano, primakao mladenki.

— Pazi, Kitty, stani prva na sag — reče grofica Nordston prilazeći. — Lijepi ste mi vi! — obrati se Levinu.

— Sto, nije li strašno? — reče Marija Dmitrijevna, stara tetka.— Nije li ti hladno? Blijeda si. čekaj, sagni se! — reče Kittyna

sestra, Lvova i savivši svoje divne punane ruke popravi joj sa smiješkom cvijeće na glavi.

Prišla je Dolly, htjela nešto reći, ali nije mogla izgovoriti, nego je zaplakala i neprirodno se nasmijala.

Kitty je sve gledala isto onako neprisebnim očima, kao i Levin.Međutim su se crkveni poslužitelji oblačili, a svećenik s

đakonom iziđe k štioniku, koji je stajao u crkvenom predvorju. Svećenik se obrati k Levinu, rekavši mu nešto. Levin nije čuo što mu je kazao svećenik.

— Primite mladenku za ruku i povedite je — reče djever Levinu.

Ovaj dugo nije mogao shvatiti što se od njega traži. Dugo su ga ispravljali i već su ga htjeli ostaviti, jer — ili je svaki put primao krivom rukom ili nije primao pravu ruku — dok nije napokon shvatio da je treba desnom rukom ne mijenjajući položaj primiti isto za desnu ruku. Pošto je napokon primio mladenku za ruku kako teba, prođe svećenik nekoliko koraka pred njima i zaustavi se kod štionika. Brujeći od razgovora i šušteći povlakama, gomila rođaka i znanaca krene za njim. Nagnuvši se, popravio je netko mladenkinu povlaku. U crkvi nasta takva tišina da se čulo kako padaju kaplje voska.

22

Staračac svećenik u kamilavci, s pramenovima kose sjajnima poput srebra i razdijeljenim na dvije strane za ušima, izvukao je male staračke ruke ispod teške srebrne rize sa zlatnim križem na leđima i prebirao je nešto u knjizi na štioniku.

Stjepan Arkadijevič oprezno priđe k njemu, šapne mu nešto i, namignuvši Levinu, zađe opet natrag.

Svećenik upali dvije cvijećem ukrašena svijeće, držeći ih na stranu u lijevoj ruci tako daje vosak s njih kapao lagano, i okrene se licem k mladencima. Svećenik je bio onaj isti, koji je Levina ispovijedao. Pogleda umornim i turobnim pogledom mladoženju i mladenku, uzdahne i izvadi ispod rize desnu ruku, blagoslovi njom mladoženju, i isto tako, ali s nijansom oprezne nježnosti, metne složene prste na sagnutu Kittynu glavu. Onda im pruži svijeće i, uzevši kladionicu, ode polagano od njih.

»Je li to istina?« pomisli Levin i obazre se na zaručnicu. Malo odozgo vidio je njezin profil, i po jedva primjetljivom kretanju njezinih usana i trepavica znao je da je osjetila njegov pogled. Nije se ogledala, ali visoki naborani ovratnik makne se dižući se k njezinu malenom ružičastomu uhu. Vidio je da se uzdah zaustavio u njezinim grudima i daje zadrhtala mala ruka u visokoj rukavici držeći svijeću.

Sva briga s košuljom, zakašnjenje, razgovor sa znancima, rođacima, njihovo nezadovoljstvo, njegov smiješan položaj, sve je to najednom nestalo, pa je bio radostan i bilo mu je strašno.

Lijepi visoki protođakon u srebrnom stiharu, sa savijenim pramovima, raščešljanim postrance, iskorači žustro naprijed i pridigavši naviklom kretnjom sa dva prsta štolu, stane pred svećenikom.

»Bla—go—slo—vi vla—di—ko!« zaore polagano, jedan za drugim talasajući valove uzduha, svečani zvuci.

»Blagosloven Bog naš svagda, ninje i prisno i vo vjeki vjekov«, odgovori smireno i otegnuvši starčac svećenik prebirući i nadalje nešto na nalonji. I, ispunjujući svu crkvu od prozora do svodova, diže se skladno i široko, ojača, stane na trenutak i tiho zamre puni akord nevidljivog zbora.

23

Molili su kao svagda, za mir i spasenje odozgo, za sinod, za cara; molili su i za danas vjenčane sluge božje Konstantina i Katarinu.

»Da im se pošalje odozgo ljubav savršena, mirna, i pomoć, Gospodu pomolimo se«, kao daje disala crkva protođakonovim glasom.

Levin je slušao riječi i one su ga potresale. »Kako su pogodili da treba pomoći, upravo pomoći? — mislio je sjećajući se svoga nedavnog strahovanja i sumnje. — Sto ja znam? Sto ja mogu u toj strašnoj stvari — mislio je — bez pomoći? Upravo pomoći mi treba sada.«

Kad je đakon svršio jekteniju (molitvu s odgovorima), obrati se svećenik zaručnicima s knjigom:

»Bože vječni, koji si rastavljeno skupio u jedinstvo« — čitao je pjevajući krotkim glasom — »i savez ljubavi vezu postavio im nerazrješivu, koji si blagoslovio Isaka i Rebeku, nasljednicima ih Tvojega obećanja pokazavši: Ti blagoslovi sluge Tvoje ove Konstantina i Katarinu, napućujući ih na svako blago djelo. Kako si milostivi i čovjekoljubivi Bog i Tebi slavu šaljemo, Ocu i Sinu svetomu Duhu, sada i vazda u vijeke vjekova.« — »Amen« — razlije se opet u uzduhu nevidljivi zbor.

»Koji si rastavljeno skupio ujedno i savez ljubavi postavio«, — kako su duboke te riječi i kako odgovaraju onomu što osjećaš ovaj čas! — mislio je Levin. — »Osjeća li ona isto, što i ja?«

I ogledavši se, susretne se s njezinim pogledom.I po izrazu toga pogleda zaključi da je ona shvaćala isto što i

on. Ali to nije bila istina: ona nije gotovo ni razumjela riječi obreda i nije ih pače ni slušala za vjenčanja. Nije ih mogla slušati i razumjeti: tako snažno bilo je ono jedino čuvstvo, koje je ispunjalo njezinu dušu i koje je sve više jačalo. Čuvstvo to bila je radost zbog potpunog ispunjenja onoga, što je već mjesec i pol bilo svršeno u njezinoj duši i što ju je kroz tih šest nedjelja radovalo i mučilo. U duši njezinoj onaj dan, kad mu je u smeđoj haljini u dvorani kuće na Arbatu prišla šuteći i predala mu se, u duši njezinoj

24

onaj dan i čas izvršio se potpuni prekid s čitavim prijašnjim njezinim životom i počeo se potpuno drugi, nov, posve nepoznat joj život, a u stvarnosti se nastavljao stari. Tih šest nedjelja bilo je za nju najblaženije i najmučnije vrijeme. Sav život njezin, sve želje i nade bile su skupljene u jedinom tom čovjeku, njoj još neshvatljivom, s kojim ju je vezalo neko čuvstvo, još nerazum- ljivije nego sam taj čovjek, koje ih je sad zbližavalo, sad odbijalo, i ujedno je i dalje živjela u prijašnjim okolnostima. Živeći stranim životom, ispunjala se užasom prema sebi radi svoje potpuno neodređene ravnodušnosti prema svemu svojemu prošlomu: prema stvarima, navikama, ljudima, koje je voljela i koji su nju voljeli, prema materi, ogorčenoj tom ravnodušnošću, i prema dragom, nježnom ocu, kojega je prije više od svega na svijetu ljubila. Ona se čas napunjala užasom radi te ravnodušnosti, čas se radovala onomu što ju je navelo na tu ravnodušnost. Izvan ovoga čovjeka nije ništa mogla ni misliti, ni željeti; ali toga novoga života još nije bilo, i ona ga nije sebi mogla čak ni jasno predočiti. Bilo je samo očekivanje, strah i radost od novoga i nepoznatoga. I sad na, očekivanje i nepoznavanje i kajanje zbog odricanja prijašnjeg života, sve će se svršiti i počet će novo. To novo nije moglo da ne bude strašno zbog svoje neizvjesnosti; no bilo strašno, ne bilo, to se već dogodilo prije šest nedjelja u njezinoj duši, a sad se samo posvećivalo ono što je već odavna bilo gotovo u njezinoj duši.

Okrenuvši se opet k štioniku, uhvati svećenik s mukom mali prsten Kittyn i zatraživši ruku Levinovu, natakne mu ga na prvi član njegova prsta. »Zaručuje se sluga božji Konstantin sa službenicom božjom Katarinom.« I natakavši veliki prsten na ružičasti, mali, ubogi zbog njegove slabosti prst Kittyn, izgovori svećenik isto.

Nekoliko puta htjeli su mladenci pogoditi, što treba učiniti i svaki su se put prevarili, pa ih je svećenik šapćući popravljao. Pošto su napokon učinili, što je trebalo, prekriži ih svećenik prstenima i dade opet Kitty veliki, a Levinu mali; opet su se zabunili i dvaput su predavali prsten iz ruke u ruku, a ipak nisu učinili ono što je trebalo.

25

Dolly, Čirikov i Stjepan Arkadijevič stupe naprijed da ih poprave. Nasta zabuna, šapat i smješkanje, ali svečani i ganuti izraz na licima mladenaca nije se promijenio; naprotiv, kvareći rukama gledali su oni ozbiljnije i svečanije nego prije, pa je smiješak, kojim je Stjepan Arkadijevič šapnuo, nehotice zamro na njegovim usnama. Osjetio je da bi ih svaki smiješak uvrijedio.

»Jer Ti si iz početka sazdao muški rod i ženski« — čitao je svećenik po izmjeni prstena — »i od Tebe sjedinjuje se mužu žena u pomoć i za produženje roda čovječjega. Ti, dakle, Gospode Bože naš, koji posla istinu na nasljeđe Svoje, na sluge Svoje, oce naše, izabrane Svoje: pogledaj na slugu Svojega Konstantina i službenicu Svoju Katarinu i utvrdi zaruku njihovu u vjeri i jednomišljenosti, i istini, i ljubavi...«

Levin je sve to više osjećao da su sve njegove misli o ženidbi, njegova maštanja o tome, kako će urediti svoj život, daje sve to bila djetinjarija i da je to nešto takvo, čega nije shvaćao do sada, a sad razumije još manje, premda se to svršava pred njim; u grudima se njegovim sve više i više dizao drhat, i neposlušne suze navirale su mu na oči.

V

U crkvi je bila sva Moskva, svi srodnici i znanci. I za vjenčanja, u krugu kićenih žena, djevojaka, i muškaraca u bijelim kravatama, frakovima i odorama nije prestajao pristojno tihi razgovor, koji su pretežno počinjali muškarci, dok su se žene zabavile motreći sve pojedinosti toga svetoga obreda koji ih je svagda toliko dirao.

U krugu, koji je bio najbliži mladencima, bile su njezine dvije sestre: Dolly, i starija i mirna ljepotica Lvova, koja je doputovala iz inozemstva.

— Sto, kako to, daje Marie u ljubičastom, gotovo kao u crnom, došla na vjenčanje? — govorila je Korsunska.

26

— Za njezinu put jedino spasenje... — odgovori Drubecka. — Čudim se, zašto se vjenčaju na večer. To je trgovački...

— Ljepše je. I ja sam se vjenčala uvečer — odgovori Korsunska i uzdahne, sjetivši se kako je toga dana bila mila, kako je smiješno zaljubljen bio njezin muž i kako je sada sve drukčije.

— Govori se, tko je više od deset puta bio djever, da se neće oženiti; htio sam biti deseti put da se osiguram, ali je mjesto bilo zauzeto — govorio je grof Sinjavin ljepuškastoj kneginjici Čarskoj, koja je bila bacila oko na njega.

Carska mu odgovori samo smiješkom. Motrila je Kitty misleći kako će i kada ona stajati s grofom Sinjavinom u njezinu položaju i kako će mu onda napomenuti današnju njegovu šalu.

Sčerbacki je govorio staroj gospođici Nikolajevoj da kani staviti vijenac na Kittyn chignon, da bude sretna.

— Nije trebalo uzimati chignon — odgovori Nikolajeva, koja je odavna odlučila da će njezina svadba, ako je uzme stari udovac, kojega je lovila, biti najjednostavnija. — Ne volim taj sjaj.

Sergije Ivanovič govorio je s Darjom Dmitrijevnom uvjeravajući je u šali da se običaj putovanja nakon vjenčanja širi poradi toga, što mladence svagda malo grize savjest.

— Brat vaš može se ponositi. Pravo je čudo kako je ona mila. Mislim da ste zavidni?

— Već sam preživio, Darja Dmitrijevna — odgovori on, i lice mu iznenada poprimi turoban i ozbiljan izraz.

Stjepan Arkadijevič pripovijedao je svojoj svasti kalambur o razvodu.

— Treba popraviti vijenac — odgovori ona ne slušajući ga.— Kakva šteta, što je tako oslabila — govorila je grofica

Nordston Lvovoj. — A ipak on ne vrijedi njezina prsta. Nije li tako?

— Ne, on mi se veoma sviđa. Ne zato, što je moj budući beau frere — odgovori Lvova. — A kako se lijepo drži! A to je tako teško držati se lijepo u tom položaju, ne biti smiješan. A on nije smiješan, nije ukočen, očito je ganut.

27

— Čini se, vi ste to očekivali?— Gotovo. Ona ga je svagda ljubila.— No, pazit ćemo, koje će od njih prvo stati na sag. Ja sam

savjetovala Kitty.— To je svejedno — odgovori Lvova — mi smo sve poslušne

žene, to je u našem rodu.— A ja sam hotimice prva stala s Vasilijem. A vi, Dolly?Dolly je stajala kraj njih, slušala ih, ali nije odgovarala. Bila je

ganuta. U očima su joj bile suze, i ne bi mogla ništa reći da ne zaplače. Radovala se Kitty i Levinu; vraćajući se mišlju na svoje vjenčanje pogledala je na Stjepana Arkadijeviča, koji se sjao, zaboravila je svoju današnjost, i pamtila samo svoju prvu nedužnu ljubav. Sjetila se ne samo sebe, nego svih žena, bliskih i poznatih: sjetila ih se kakve su bile u tom jedinom za njih svečanom času, kad su poput Kitty, stajale pod vijencem s ljubavlju, nadom i strahom u srcu, odričući se prošlosti i stupajući u tajanstvenu budućnost. Među svim tim mladenkama, koje su joj dolazile na um, sjetila se i svoje drage Ane, i pojedinosti o naslućivanoj rastavi, koje je nedavno bila čula. I ona je isto tako čista stajala u narančinu cvijeću i u kopreni. A što je sada? »Užasno čudnovato«, reče.

Nisu samo sestre, prijateljice i rođakinje pratile sve pojedinosti svetoga obreda: tuđe žene, gledateljice su pratile uzbuđeno, zadržavajući dah i bojeći se što propustiti, svaku kretnju, svaki izraz lica mladoženje i mladenke, i pune zlovolje nisu odgovarale, a često nisu ni čule govore ravnodušnih muškaraca koji su pravili šaljive ili neumjesne napomene.

— A što je tako zaplakana? Zar se na silu udaje?— Kakva sila za takvoga junaka? Knez je, što li?— A ono je sestra u bijelom atlasu? No, pazi, kad šakon

drekne: »Da bojitsja svojego muža.«— Jesu li pjevači čudovski?«— Ne, iz sinoda.— Pitala sam lakaja. Vele, odmah je vodi u svoju postojbinu.

Strašno je bogat, kažu. Zato su je i dali.

28

— Ne, lijep je par.— A vi ste se prepirali, Marijo Vasiljevna, da se krinoline

nose uzdignute. Vidite onu s plišem, poslanikovica je, kažu, u kakvim je naborima... Dakle opet je onako.

— Kako je mila, mlada, kao ovčica ukrašena! A recite što hoćete, žao ti je ženske glave.

Tako se govorilo u gomili gledateljica, kojima je pošlo za rukom, da se provuku kroz crkvena vrata.

VI

Kad je obred vjenčanja bio gotov, prostro je crkvenjak pred štionikom u sredini crkve komad ružičaste svilene tkanine, zbor je zapjevao umjetan i složeni psalam, u kojemu su se bas i tenor izmjenjivali, a svećenik okrenuvši se pokaže novovjenčanima prostrti komad ružičaste tkanine. Kako je god često i mnogo oboje slušalo o vjerovanju, da će onaj, tko prvi stane na sag, biti glava obitelji, nije se toga mogao sjetiti ni Levin ni Kitty, kad su načinili ono malo koraka. Nisu čuli ni glasne napomene i prepirke oko toga, što je prema opažanju jednih stao on prvi, a prema mišljenju drugih oboje skupa.

Poslije običnih pitanja o tome, žele li stupiti u brak i nisu li se obećali drugima, te njihovih odgovora, koji su samima njima čudno zvučali, počne nov obred. Kitty je slušala molitvene riječi želeći shvatiti njihov smisao, ali nije mogla. Čuvstvo slavlja i svijetle radosti prepunilo joj je prema tome, kako se svršio obred, dušu i oduzelo joj mogućnost razumijevanja.

Molili su: »da im se da čistoća i plod utrobe na korist, da se obraduju videći sinove i kćeri«. Spominjali su da je Bog stvorio ženu od rebra Adamova i »toga radi ostavit će čovjek oca i mater i prionut će k ženi, bit će dvoje u jednom tijelu«, i »tajna ova

29

velika je«; molili su da bi im Bog dao plodnost i blagoslov, kao Isaku i Rebeki, Josipu, Mojsiju i Sefori, i da ugledaju sinove sinova svojih. »Sve je to divno — mislila je Kitty slušajući te riječi — sve to i ne može biti drukčije«, i radostan smiješak, koji je nehotice prešao na sve, koji su gledali na nju, sjao je na njezinu licu koje je postalo svijetlo.

— Stavite ih posve! — Čuli se savjeti, kad im je svećenik stavio vijence, i Sčerbacki je drhtavom rukom u rukavici s tri puca držao vijenac visoko nad njezinom glavom.

— Stavite ga! — šane ona smiješeći se.Levin se obazre na nju, i zapanji se od onoga radosnoga sjaja,

koji je bio na njezinu licu; i to čuvstvo nehotice prijeđe na njega. I bude mu, kao i njoj, veselo i svijetlo.

Radosno su slušali čitanje poslanice apostolske i grohot glasa protođakonova pri posljednjem stihu, koji je s tolikom nestrpljivošću očekivalo strano općinstvo. Radosno je bilo piti iz plitke čaše toplo crveno vino s vodom i bude im još radosnije, kad ih je svećenik, odbacivši rizu i primivši njihove obje ruke u svoju, poveo uz grmljavinu basa koji je izvijao »Isaija likuj« oko štionika. Sčerbacki i Čirikov, koji su držali vijence, zapletali su se u povlaci mladenkinoj, smiješili se također radujući se nečemu čas su zastajkivali, čas nailazili na mladence, kad se svećenik ustavljao. Iskra radosti, koja je planula u Kitty, prešla je, činilo se, na sve, koji su bili u crkvi. Levinu se činilo da su se i svećenik i đakon kao i on htjeli smješkati.

Snimivši im vijence s glave, pročita svećenik posljednju molitvu i čestita im. Levin pogleda Kitty i nikad je dotle nije vidio takvu. Bila je čarobna od onoga novoga sjaja sreće koji je bio na njezinu licu. Htio joj je reći nešto, ali nije znao, da li je gotovo. Svećenik ga izvede iz teškoće. Nasmjehne se svojim dobrim ustima i tiho reče: »Cjelivajte ženu, a vi cjelivajte muža« i uzme im iz ruku svijeće.

Levin poljubi oprezno njezine nasmiješene usne, pruži joj ruku i osjećajući novu čudnu blizinu, pođe iz crkve. Nije vjerovao,

30

nije mogao vjerovati daje to istina. Tek kad su se susretali njihovi zadivljeni i bojažljivi pogledi, vjerovao je tomu, jer je osjećao da su već jedno.

Poslije večere istu noć mladenci su otišli na put u selo.

VII

Vronski i Ana već su tri mjeseca putovali po Evropi. Bili su u Mlecima, u Rimu i Napulju i upravo su stigli u omanji talijanski grad, gdje su htjeli proboraviti neko vrijeme.

Ljepotan natkonobar s razdjeljkom, koji je počinjao od šije, s gustom napomađenom kosom, u fraku i širokim bijelim batistenim prsima košulje, sa sveščićem privjeska na oblim trbuškom, turivši ruke u džepove i prezirno se smješkajući, oštro je nešto odgovarao gospodinu, koji se zaustavio. Čuvši s druge strane veže korake, koji su se kretali prema stubištu, natkonobar se obrne i, ugledavši ruskoga grofa, koji je kod njih unajmio najljepše sobe, izvadi uljudno ruke iz džepova i naklonivši se objasni daje glasnik bio i daje stvar s unaimanjem palače svršena. Glavni upravitelj spreman je potpisati ugovor.

— A! Vrlo mi je drago — reče Vronski. — A gospođa, je li kod kuće ili nije?

— Bila je izašla, ali sad se vratila — odgovori konobar.Vronski skine sa svoje glave šešir široka oboda, otare rupcem

znojno čelo i do polovice ušiju spuštenu kosu, koja je bila začešljana unatrag i pokrivala njegovu ćelu. I pogledavši nesabranog gospodina, koji je još stajao i na njega pogledavao, htjede proći.

— Ovaj je gospodin Rus i pitao je za vas — reče konobar.S pomiješanim osjećajem zlovolje, što nikamo ne može uteći

od znanaca, i želje da nađe makar kakvu razonodu u jednoličnosti

31

svoga života, ogleda se Vronski još jednom na gospodina, koji se odmakao i zaustavio, i u jedno te isto vrijeme obojici sinu oči:

— Goljeniščev!— Vronski!Zaista, to je bio Goljeniščev, drug Vronskoga iz kadetske

škole. U školi pripadao je liberalnoj stranci, izašao je s građanskim činom, ali nije nigdje služio. Drugovi su se posve razišli nakon izlaza iz korpusa i sastali su se samo jedanput.

Kod toga sastanka shvatio je Vronski daje Goljeniščev izabrao neko duboko liberalno zanimanje i poradi toga htio je prezirati djelatnost i zvanje Vronskoga. Zato mu je Vronski pri susretu s njim pružio hladni i ponosni otpor, koji je umio davati ljudima, i kojega je smisao bio: »vama se može sviđati ili ne sviđati moj način života, ali meni je to svejedno: morate me poštivati, ako hoćete biti moj znanac.« A Goljeniščev bio je prezirno ravnodušan prema tonu Vronskoga. Taj ih je sastanak, činilo bi se, morao još više udaljiti. No sad su oni zasjali i kliknuli od radosti, prepoznavši jedan drugoga. Vronski nikako nije očekivao da će se tako obradovati Goljeniščevu, ali, jamačno, ni sam nije znao, kako mu je dosadno. Zaboravio je bio neugodni dojam od posljednjega sastanka, pa je otvorena, radosna lica pružio ruku bivšemu drugu. Isto takav izraz radosti došao je na mjesto prijašnjeg nemirnoga izraza na licu Gojeniščeva.

— Kako mi je drago što te vidim! — reče Vronski pokazujući prijateljskim smiješkom svoje zdrave bijele zube.

— A ja sam čuo: Vronski, ali koji, nisam znao. Vrlo, vrlo mi je drago!

— Ta uđimo. No, a što ti radiš?— Već sam drugu godinu ovdje. Radim.— A! — s učešćem reče Vronski. — ta uđimo.I prema ruskom običaju, mjesto da upravo ruski kaže ono što

je želio sakriti pred slugama, stane govoriti francuski.— Jesi li poznat s Karenjinom? Putujemo zajedno. Idem k

njoj — reče francuski zagledajući pažljivo Goljeniščevu u lice.

32

— A! Nisam znao (iako je znao) — ravnodušno odgovori Goljeniščev. — Jesi li odavna doputovao? — doda.

— Ja? Ima četiri dana — odvrati Vronski pogledajući još jednom pažljivo u lice svoga druga.

»Da, on je čestit čovjek i gleda stvar, kako treba — reče u sebi Vronski, shvativši značenje izraza lica Goljeniščeva i promjenu razgovora. — Mogu ga upoznati s Anom, on shvaća kako treba.«

U ova tri mjeseca, koja je s Anom proveo u inozemstvu, susrećući se s novim ljudima, stavljao je sebi Vronski svagda pitanje, kako će ta nova osoba suditi o njegovim odnosima prema Ani, pa je većinom kod muškaraca nailazio na shvaćanje, kako treba. Ali da su pitali njega i one, koji su shvaćali »kako treba«, u čemu se sastoji to shvaćanje, bili bi i oni i on u velikoj neprilici.

Zapravo oni,' koji su prema mišljenju Vronskoga shvaćali »kako treba«, nikako nisu shvaćali toga, nego su se držali uopće, kako se drže dobro odgojeni ljudi prema svima zamršenim i nerješivim pitanjima, koja sa svih strana okružuju život, to jest držali su se pristojno kloneći se napomena i neugodnih pitanja. Pričinjali su se da potpuno shvaćaju značenje i smisao položaja, da ga priznaju i čak odobravaju, ali smatraju neumjesnim i nepotrebnim da se sve to objašnjava.

Vronski je smjesta pogodio da je Goljeniščev bio jedan od takvih, pa mu se zato dvostruko radovao. Zaista, Goljeniščev se držao s Karenjinom, kad je bio uveden k njoj, tako, kako je Vronski samo mogao željeti. Očevidno se bez i najmanjeg napora klonio svakoga razgovora koji bi mogao dovesti do nezgodnosti.

On prije nije poznavao Anu i bio je preneražen njezinom ljepotom, i još više onom jednostavnošću, s kojom je primila svoj položaj. Porumenjela je, kad je Vronski uveo Goljeniščeva, pa mu se ta djetinjska boja, koja je pokrila njezino otvoreno i lijepo lice, izvanredno svidjela. No osobito mu se svidjelo, što je ona odmah, kao hotimice, da ne bude nesporazumak uz strana čovjeka, nazvala Vronskoga jednostavno Aleksijem i rekla da se oni sele

33

zajedno u skoro unajmljen dom, koji se ovdje zove palača. To izravno i jednostavno držanje prema svojemu položaju svidjelo se Goljeniščevu. Gledajući dobrodušno veseli, energični način Anin, poznavajući Aleksija Aleksandroviča i Vronskoga, činilo se Goljeniščevu, da je on potpuno razumio. Činilo mu se da on razumije ono, što ona nikako nije mogla razumijeti: naime to, kako je mogla, unesrećivši muža, i ostavivši njega i sina i izgubivši dobar glas, osjećati se energično veselom i sretnom.

— Ona je u turističkom vodiču — reče Goljeniščev za palaču koju je Vronski uzimao u najam. — U njoj je divni Tintoretto. Iz posljednjega njegova razdoblja.

— Znate što? Vrijeme je divno, idemo tamo, pogledat ćemo još jednom — reče Vronski obraćajući se k Ani.

— Vrlo rado, smjesta idem metnuti šešir. Velite, daje vruće? —reče, zaustavivši se pred vratima i upitno gledajući Vronskoga. I ponovo joj živo rumenilo pokri lice.

Vronski je po njezinu pogledu shvatio da nije znala, u kakvim odnosima on želi biti s Goljeniščevim i da se boji, da li se držala onako, kako je on htio.

Pogledao ju je nježnim dugim pogledom.— Ne, nije suviše — reče.I njoj se učinilo da je sve razumjela, i glavno, da je on

zadovoljan s njom; pa je, nasmiješivši mu se, izašla brzim korakom kroz vrata.

Prijatelji pogledaju jedan drugoga, i na licima njihovim pojavi se smetenost, kao daje Goljeniščev, koji je očevidno u njoj uživao, htio nešto reći o njoj, a nije našao što, a Vronski želio i bojao se toga.

— Tako dakle — poče Vronski da započne bilo kakav razgovor. — Ti si se nastanio ovdje? I uvijek se baviš istim? — nastavi Vronski, sjetivši se da mu je bilo rečeno da Goljeniščev nešto piše.

— Da, pišem drugi dio Dvaju elemenata — reče Goljeniščev, planuvši od zadovoljstva pri tom pitanju — to jest, da budem

34

tačan, ne pišem još, ali pripravljam, kupim građu. Bit ću mnogo opširniji i obuhvatit će gotovo sva pitanja. Kod nas, u Rusiji, neće da shvate da smo mi nasljednici Bizanta — počne on dugo vatreno objašnjavanje.

Vronskomu je isprvice bilo neugodno zbog toga, što nije poznavao ni prvi članak o Dvama elementima, o kojemu mu je govorio pisac, kao o nečemu poznatom. Ali kasnije, kad je Goljeniščev stao izlagati svoje misli, pa gaje Vronski mogao pratiti, slušao ga je sa zanimanjem i ne poznavajući Dva elementa, jer je ovaj govorio dobro. No Vronskoga je čudilo i ogorčavalo ono razdražljivo uzbuđenje, s kojim je Gojljeniščev govorio o predmetu, koji ga je zanimao. Sto je duže govorio, to su mu većma plamsale oči, to je brže uzvraćao zamišljanim protivnicima, i to nemirniji i uvređeniji bivao je izraz njegova lica. Spominjući se Goljeniščeva kao pomršava, živa, dobrodušna i plemenita dječaka, svagda prvoga u korpusu, nije Vronski nikako mogao razumjeti uzrok te razdražljivosti i nije je odobravao. Naročito mu se nije svidjelo, što se Goljeniščev, čovjek dobroga društva, postavljao na istu visinu s kojekakvim piskaralima, koji su ga razdraživali i na koje se srdio. Da li je to bilo vrijedno? To se Vronskomu nije sviđalo, ali bez obzira na to, osječao je daje Goljeniščev nesretan, pa mu gaje bilo žao. Nesreća, gotovo izbezumljenost izbijala je iz toga pokretnoga lijepoga lica, dok je on ne opažajući čak dolaska Anina, nastavljao užurbano i vatreno iskazivati svoje misli.

Kad je Ana došla u šeširu i ogrtaču, brzom kretnjom lijepe ruke igrajući se suncobranom, te stala kraj Vronskoga, on se s osjećajem olakšanja otkinu od Goljeniščevljevih očiju, punih optužbe, koje su bile uperene u njega, i pogledao s novom ljubavlju svoju dražesnu družicu, punu života i radosti. Goljeniščev se s naporom osvijesti i prvo je vrijeme bio klonuo i mračan, no Ana, nježno raspoložena prema svima (kakva je bila u to vrijeme), skoro ga je osvježila svojim jednostavnim i veselim razgovorom. Pokušavši različne predmete razgovora, navela gaje na slikarstvo, o kojemu je on govorio vrlo dobro, i pažljivo ga slušala. Došli su pješice do unajmljene kuće i pregledali je.

35

— Veoma se radujem jednome — reče Ana Goljeniščevu, pošto su se već vratili: — Aleksije će imati dobar atelijer. Ti svakako uzmi onu sobu — reče Vronskomu ruski i govoreći mu ti, jer je već shvatila da će Goljeniščev u njihovoj samoći postati blizak čovjek, te da pred njim nije potrebno skrivanje.

— Zar ti slikaš? — reče Goljenščev, okrenuvši se brzo Vronskomu.

— Da, odavna sam se time bavio i sada sam ponešto počeo — reče Vronski rumeneći se.

— Vrlo je darovit — rekla je Ana s radosnim smiješkom. — Razumije se, ja nisam sudac. Ali mjerodavni suci kazali su isto.

Vili

Ana se u tom prvom razdoblju svoga oslobođenja i brzoga ozdrvljenja osjećala sretnom i punom životne radosti. Sjećanje na muževu nesreću nije joj trovalo srce. Sjećanje to, sjedne strane, bilo je suviše užasno da bi mislila na njega; s druge strane, pružila joj je muževa nesreća suviše veliku sreću da bi se bila mogla kajati. Sjećanje na sve, što se s njom dogodilo poslije bolesti: pomirenje s mužem, prekid, vijest o rani Vronskoga, njegovo pojavljivanje, priprava za rastavu, odlazak iz muževe kuće, oproštaj sa sinom — sve joj se to pričinjalo grozničavim snom, od kojega se probudila sama s Vronskim u inozemstvu. Sjećanje na zlo, koje je zadala mužu, budilo je u njoj čuvstvo nalik na gađenje i slično onomu, koje bi osjećao čovjek, koji tone, kad bi se otkinuo od čovjeka, koji se za nj uhvatio. Taj je čovjek utonuo. To je naravno loše, ali to je bilo jedino spasenje, pa je bolje ne sjećati se tih strašnih pojedinosti.

Jedana umirujuća misao o njezinu postupku došla joj je onda u prvom času prekida i, kada se sada sjećala svega prošloga, sjetila

36

se te svoje misli. »Neizbježivo sam unesrećila toga čovjeka — mislila je — ali se ne želim okoristiti tom nesrećom; i ja trpim i trpjet ću: gubim ono, što mi je bilo najdraže —gubim čestito ime i sina. Učinila sam zlo, i zato neću sreće, neću rastave, i patit ću od sramote i rastanka od sina.« Ali koliko je god iskreno željela Ana trpjeti, ona nije trpjela. Sramote nikakve nije bilo. S onim taktom, kojega je tako mnogo bilo u obojega, nisu se oni u inozemstvu, izbjegavajući ruske dame, nikad stavljali u lažan položaj, pa su svagdje susretali ljude, koji su se pretvarali da potpuno razumiju njihov uzajamni odnošaj, i to mnogo bolje razumiju nego oni sami. Rastanak od sina, kojega je ljubila, ni taj je nije mučio prvo vrijeme. Djevojčica, njegovo dijete, bila je tako draga i tako osvojila Anu od onda, otkako joj je samo ona ostala, te se Ana rijetko sjećala sina.

Potreba života, posvećena ozdravljenjem, bila je tako jaka, i životne okolnosti bile su tako nove i ugodne, da se Ana osjećala neoprostivo sretnom. Stoje većma upoznavala Vronskoga, to ga je većma ljubila. Ljubila ga je radi njega samoga i radi ljubavi njegove prema njoj. Potpuno posjedovanje njega bilo joj je stalno radosno. Blizina njegova bila joj je svagda ugodna. Sve crte njegova značaja, koji je sve više i više upoznavala, bile su joj neizrecivo drage. Vanjština njegova, koja se promijenila u građanskom odijelu, bila joj je privlačiva kao mladoj zaljubljenoj. U svemu, što je govorio, mislio i činio, vidjela je ona nešto osobito plemenito i uzvišeno. Njezin zanos njime plašio je često i nju samu: tražila je i nije mogla naći u njemu ništa nelijepo. Nije mu smjela pokazivati spoznaju svoje ništavosti pred njim. Činilo joj se da bi je on, znajući to, brže mogao prestati ljubiti; a ona se sada ničega tako nije bojala, premda za to nije imala nikakvih povoda, nego da izgubi njegovu ljubav. Ali nije mogla da mu ne bude zahvalna za njegov odnos prema njoj i da ne pokazuje kako to ' cijeni. On, koji je, po njezinu mišljenju, imao tako izrazit poziv za državničko djelovanje, u kojemu bi imao igrati vidnu ulogu — žrtvovao je častoljublje radi nje ne pokazujući nikad ni najmanjega žaljenja. Bio je prema njoj još pažljiviji i ljubazniji nego prije,

37

misao pak, da ona nikad ne osjeti nezgodnost svoga položaja, nije ga ni na časak ostavljala. On, tako muževan čovjek, ne samo da u odnosu prema njoj nikad nije protuslovio, nego nije imao svoje volje i bio je, kako se činilo, zabavljen samo tim da preteče njezine želje. I ona nije mogla ne cijeniti toga, premda ju je sama napregnutost njegove pažnje prema njoj, ona atmosfera brige, kojom ju je okružavao, katkada tištala.

Vronski, međutim, unatoč potpunom ostvarenju onoga, stoje tako dugo žudio, nije bio posve sretan. Brzo je osjetio da mu je ostvarenje njegove želje donijelo samo zrnce od onoga brda sreće koje je očekivao. To ostvarenje pokazalo mu je onu vječnu pogrešku, koju čine ljudi koji misle daje sreća u ostvarenju želja. Prvo vrijeme poslije toga, kako se s njom sjedinio i obukao građansko odijelo, osjetio je sav čar slobode uopće, koga prije nije poznavao, te slobodu ljubavi, pa je bio zadovoljan, ali ne zadugo. Skoro osjeti da se u duši njegovoj javila želja nad željama, čežnja. Neovisno o svojoj volji, stao se hvatati za svaki prolazni prohtjev, držeći ga za želju i cilj. Šesnaest sati dana trebalo se zabaviti nečim, jer su živjeli u inozemstvu u potpunoj slobodi, izvan onoga kruga okolnosti društvenog života koji je zauzimao vrijeme u Petrogradu. Nije se moglo ni misliti na užitke momačkoga života, koji su Vronskoga zanimali za prijašnjih putovanja u inozemstvu, jer je jedan pokušaj te vrsti kod Ane izazvao neočekivanu utučenost, koja nije bila u razmjeru s užitkom od kasne večere sa znancima. Uz neodređenost svojih odnosa nisu mogli imati ni odnosa s mjesnim i ruskim društvom. Razgledanje znamenitosti — i ne govoreći o tome, da je sve već bilo viđeno — nije imalo za njega, Rusa i umna čovjeka, one neobjašnjive važnosti, koju toj stvari umiju pripisivati Englezi.

I kao što gladna životinja hvata svaki predmet, na koji naiđe, nadajući se u njemu naći hranu, tako se i Vronski posve nesvjesno hvatao sad politike, sad novih knjiga, sad slika.

Budući daje u mladosti pokazivao sposobnosti za slikarstvo i jer je, ne znajući na što bi trošio novce, počeo skupljati bakroreze,

38

zadržao se na slikanju, stao se baviti njime, pa je u nj uložio onu neutrošenu zalihu želja, koja je tražila da se zadovolji.

Imao je sposobnosti da razumije umjetnost i da vjerno, s ukusom oponaša umjetnost, pa je pomislio da ima upravo ono što je potrebno umjetniku i, kolebajući se neko vrijeme, koju bi vrst slikarstva izabrao: religioznu, povijesnu ili realističnu, latio se slikanja. Razumijevao je sve grane i mogao se zanositi za jednu ili drugu, ali nije sebi mogao predstaviti da čovjek može uopće ne znati, kakvih grana slikarstva ima, pa ipak nadahnuti se neposredno onim, što mu je u duši, ne brinući se hoće li ono što naslika, pripadati bilo kojem poznatom smjeru. Budući da on toga nije znao i jer ga nije nadahnuo neposredno život, nego posredno život već utjelovljen u umjetnosti, nadahnjivao se veoma brzo i lako, a isto tako je brzo i lako postizavao, daje ono, što je slikao, bilo veoma nalik na onu vrst koju je htio slijediti.

Najbolje mu se od sviju vrsta sviđao francuski graciozni i efektni genre, pa je na taj način počeo slikati Anin portret u talijanskoj nošnji, i slika ta činila se njemu i svima koji su je vidjeli, veoma uspjelom.

IX

Stara, pusta palača, visokih stropova, s reljefima i freskama po zidovima, s mozaicima po podovima, s teškim suknenim draperijama na visokim prozorima, vazama na konsolama i kaminima, s rezbarenim vratima i s mračnim dvoranama, koje su bile urešene slikama — ta je palača, kad su se preselili u nju, samom svojom vanjštinom podržavala u Vronskom ugodnu zabludu da on nije toliko ruski vlastelin, konjušnik bez službe, koliko prosvijećeni ljubitelj i zaštitnik umjetnosti, pa i sam skroman umjetnik, koji se odrekao svijeta, veza i častoljublja radi ljubljene žene.

39

Uloga, koju je Vronski izabrao seobom u palaču, uspjela je potpuno i, uoznavši se posredovanjem Gojeniščeva s nekim zanimljivim osobama, prvo vrijeme bio je miran. Slikao je po uputama talijanskog profesora slikarstva studije prema prirodi i bavio se srednjovjekovnim talijanskim životom. Srednjovjekovni život talijanski zanio je posljednje vrijeme Vronskoga tako, daje pače stao nositi šešir i plašt preko ramena kao u srednjem vijeku, što mu je veoma pristajalo.

— A mi smo ovdje i ništa ne znamo — reče jednom Vronski Gojeniščevu, kad je taj došao k njima jednog jutra. — Jesi li vidio Mihailova? — reče pružajući mu malo prije primljene ruske novine i pokazujući mu članak o ruskom umjetniku, koji živi u istom gradu, i koji je dovršio sliku, o kojoj su se već odavna širili glasovi i koja je unaprijed bila prodana. U članku se korila vlada i akademija, što je dobar umjetnik ostavljen bez ikakva poticaja i pomoći.

— Jesam — odgovori Gojeniščev. — On nije, naravno, bez dara, ali posve krivi smjer. Sveđer isto shvaćanje Krista po Ivanu, Straussu i Renanu i religioznom slikarstvu.

— Sto prikazuje slika? — upita Ana.— Krista pred Pilatom. Krist je prikazan kao Židov sa svim

realizmom nove škole.I naveden pitanjem o sadržaju slike na jednu od svojih

najmilijih tema, počne Goljeniščev izlagati:— Ne razumijem kako se čovjek može tako jako varati. Krist

već ima svoje određeno ostvarenje u umjetnosti velikih starih. Ako, dakle, žele prikazivati ne Boga, nego revolucionara ili mudraca, neka iz povijesti uzimaju Sokrata, Franklina, Charlottu Corday, a ne Krista. Oni uzimaju upravo onu osobu, koja se ne smije uzimati za umjetnost, i onda...

— A što, je li istina, da je taj Mihailov u takvoj bijedi? — upita Vronski misleći da bi kao ruski mecena morao, bez obzira na to da li je slika dobra ili ne, pomoći umjetniku.

— Teško. On je portretist, izvanredan. Jeste li vidjeli portret

40

Vasiljčikove? Ali on, čini se, neće više da radi portrete, pa zato može biti da je zaista u nevolji. A ja velim, da...

— Ne bismo li ga mogli zamoliti da načini portret Ane Arkadijevne? — reče Vronski.

— Zašto moj? — reče Ana. — Poslije tvojega neću nikakvog portreta. Radije Annie (tako je zvala svoju kćerku). Evo je —doda pogledavši kroz prozor ljepoticu Talijanku dojilju, koja je iznijela dijete u vrt i odmah se neopazice obazre na Vronskoga. Lijepa dojilja, po kojoj je Vronski slikao glavu za svoju sliku, bila je jedina tajna nevolja u životu Aninu. Slikajući po njoj naslađivao se Vronski njezinom ljepotom i srednjovjekovnim tipom, i Ana nije smjela sebi priznati da se boji biti ljubomorna na tu dojilju, pa je zato osobito milovala i mazila i nju i njezina sinčića.

I Vronski pogleda na prozor i na oči Anine, i okrenuvši se smjesta Goljeniščevu, reče:

— A poznaješ li ti toga Mihailova?— Susretao sam ga. Ali on je čudak i bez ikakva obrazovanja.

Znate, jedan od onih divljih novih ljudi, koji se sada često susreću: znate, jedan od onih slobodnih mislilaca, koji su d’emblee odgojeni u pojmovima nevjerstva, odricanja i materijalizma. Prije se znalo dogoditi — govorio je Goljeniščev ne opažajući ili ne hoteći opaziti da su i Vronski i Ana htjeli govoriti — prije se znalo dogoditi da je slobodni mislilac bio čovjek, koji je bio odgojen u pojmovima vjere, zakona i morala, i koji se borbom i naporom sam dovinuo do slobodnog mišljenja; ali sada se javlja novi tip samoradnih slobodnih mislilaca, koji rastu, da nisu ni čuli, da su postojali zakoni morala, vjere, da je bilo autoriteta, nego koji rastu izravno u pojmovima poricanja svega, to jest kao divljaci. On je sin, čini mi se, moskovskog nadlakaja i nije dobio nikakva obrzovanja. Kad se upisao u akademiju i stvorio sebi glas, zaželio se, kao uman čovjek, obrazovati. I obratio se k onomu, što mu se činilo izvor obrazovanja, k časopisima. I razumijete li, u prijašnje vrijeme čovjek, koji se želio obrazovati, recimo Francuz, stao bi proučavati sve klasike: i bogoslove i tragike i

41

povjesnike i filozofe i, razumijete li, sav umni rad, koji je bio prije njega. Ali kod nas, on je sada natrapao pravo na negativnu književnost, usvojio vrlo brzo sav ekstrakt negativne nauke, i gotov je. Staviše, prije dvadesetak godina bio bi našao u toj književnosti znakove borbe s autoritetima, s nekim nazorima, bio bi iz te borbe shvatio daje postojalo nešto drugo ali sada, on izravno nailazi na takvu, koja se čak ne udostojava ni pobijati stare principe, nego izravno govori: nema ničega, evolution, izbor, borba za život, i to je sve. Ja sam u svom članku...

— Znate što? — reče Ana, koja se več odavna oprezno pogledavala s Vronskim i koja je znala da Vronskoga nije zanimalo obrazovanje toga umjetnika, nego da gaje zanimala samo misao da mu pomogne i da naruči portret. — Znate što? — prekine odlučno Goljeniščeva, koji se razgovorio. — Idemo k njemu!

Goljeniščev se osvijesti i radno pristane. No budući da je umjetnik živio u udaljenoj četvrti, odluče uzeti kočijicu.

Za jedan sat dovezla se Ana s Goljeniščevim uza se i s Vronskim na prednjem sjedištu kočijice k novoj nelijepoj kući u udaljenoj četvrti. Saznavši od pazikućine žene, koja je izišla k njima, da Mihailov pušta u svoj studij, ali daje sada u svom stanu dva koraka odavde, pošalju je k njemu sa svojim posjetnicama, moleći dopušenje da vide njegove slike.

X

Umjetnik Mihailov, kao svagda, radio je, kadli mu donesoše posjetnice grofa Vronskoga i Goljeniščeva. Ujutro je bio u studiju radeći na velikoj slici. Vrativši se kudi, rasrdio se na ženu, jer nije umjela izići na kraj s vlasnicom kuće koja je tražila novaca.

— Dvadeset puta govorio sam ti, ne upuštaj se u objašnjenja. I onako si glupača, a kad se počneš talijanski objašnjavati, onda postaneš trostruka glupača — rekao joj je poslije duge prepirke.

42

— A ti nemoj zapuštati, ja nisam kriva. Da sam imala novaca...— Ostavi me na miru, zaboga! — vikne sa suzama u glasu

Mihailov, i začepivši uši, ode u svoju radnu sobu za pregradom i zatvori za sobom vrata. »Ograničena je!« reče sebi, sjedne za stol i, otvorivši mapu, lati se smjesta s osobitim žarom početnoga crteža.

Nikad nije s takvim žarom i uspjehom radio kao onda, kad mu je u životu išlo loše, a osobito, kad se svađao sa ženom. »Ah! da je odšvrljati kamogod!« mislio je radeći dalje. Izrađivao je crtež čovjeka, koji se nalazio u napadaju gnjeva. Nacrt je bio načinjen prije, ali nije bio s njime zadovoljan: »Ne, onaj je bio bolji... Gdje je?« Pođe k ženi i, namrštivši se, ne gledajući je, upita stariju djevojčicu, gdje je onaj papir koji im je bio dao. Papir s bačenim nacrtom našao se, ali je bio ispackan i pokapan stearinom. Ipak uzme nacrt, stavi ga sebi na stol, odmakne se i prižmirivši stane ga motriti. Najednom se nasmiješi i radosno mahne rukom.

— Tako je, tako! — prozbori i, uzevši olovku, počne hitro crtati. Mrlja od stearina dala je čovjeku u crtežu sasvim novu pozu.

Risao je tu novu pozu, i najednom se sjeti energičnoga lica trgovca s jakim podbratkom, u kojega je kupovao cigarete, i upravo taj podbradak nariše čovjeku. Nasmije se od radosti. Od mrtvoga, izmišljenoga lika postade živi i takav, da se nije smio mijenjati. Taj je lik živio i bio je jasno i nesumnjivo određen. Mogao se popraviti crtež prema traženju toga lika, mogle su se, čak i morale drugačije razmaknuti noge, potpuno promijeniti položaj lijeve ruke, zabaciti kosa. No, vršeći te popravke, nije mijenjao lika, nego je samo odbacio ono što je lik sakrivao. Kao da je skidao ona vela, od kojih se nije čitav vidio; svaka nova crta samo je jače isticala cio lik u svoj svojoj energičnoj snazi, onakav, kakav mu se najednom ukazao uslijed mrlje od stearina. Oprezno je dovršavao figuru, kad su mu donijeli posjetnice.

— Odmah, odmah!

43

Ode k ženi.— No dosta je, Sašo, ne srdi se! — reče joj on bojažljivo i

nježno se smješeći. — Bila si kriva. Ja sam bio kriv. Sve ću urediti. — I pomirivši se sa ženom, obuče ogrtač maslinove boje s baršunastim ovratnikom i šešir, te pođe u studij. Uspjeli lik već je bio zaboravio. Sad ga je radovalo i uzbuđivalo to, što su njegov studij pohodili ti ugledni Rusi, koji su se dovezli u kočijici.

O svojoj slici, koja mu je baš stajala na stalku, imao je u dubini svoje duše jedan sud, taj, da takve slike nikad nitko nije naslikao. Nije on mislio da bi ta slika bila bolja od Raffaelovih, ali je znao da ono, što je on htio prikazati, nikad nitko nije prikazivao. To je znao čvrsto i već odavna, otkako ju je bio počeo slikati; ali sudovi ljudi, kakvi god oni bili, imali su za nj golemu važnost i uvijek su ga uzbuđivali duboko u dušu. Svaka napomena, najneznatnija, koja je pokazivala da suci vide makar malen dio onoga, što je on vidio u toj slici, uzbuđivala gaje do dna duše. Sucima svojim pripisivao je svagda veću dubinu shvaćanja od one, koju je sam posjedovao, pa je svagda od njih očekivao nešto takvo, čega sam nije vidio na svojoj slici. I često mu se činilo da to nalazi u suđenju gledalaca.

Dolazio je brzim korakom k vratima svog studija, i prenerazila ga je pojava Anina u blagoj rasvjeti, koja je stajala u osjenu veže i slušala Goljeniščeva koji joj je nešto vatreno govorio, dok je ona u isto vrijeme htjela pogledati umjetnika koji je dolazio. Ni sam nije opazio kako je prilazeći k njima zahvatio i progutao taj dojam, kao i podbradak trgovca, koji prodaje cigare, i sakrio ga nekamo, odakle će ga izvaditi, kad bude trebalo. Posjetioce, razočarane već unaprijed pripovijedanjem Golješničeva o umjetniku, razočara još više njegova vanjština. Srednjega uzrasta, jedar, ševeljava hoda, u svom smeđem šeširu, ogrtaču maslinaste boje i uskim hlačama, kad su se već odavna nosile široke, a osobito običnošću širokoga lica i spojenim izrazom bojažljivosti i želje da sačuva svoje dostojanstvo, Mihailov je načinio neugodan dojam.

— Molimo pokorno — reče nastojeći se držati ravnodušno i, ušavši u prisoblje, izvadi iz džepa ključ te otvori vrata.

44

XI

Ušavši u studij, ogleda umjetnik Mihailov još jednom goste i zabilježi u svoju maštu još izraz lica Vronskoga, osobito njegovu jabučicu. Premda njegov umjetnički osjećaj nije prestao raditi, sabirući gradivo, premda je osjećao sve veće uzbuđenje radi toga, što se približavao čas ocjene njegova rada, brzo i fino sastavljao je u sebi od neprimjetljivih znakova pojam o tim trima osobama. Onaj (Goljeniščev) bio je ovdašnji Rus. Mihailov se nije sjećao ni njegova prezimena, ni toga, gdje ga je bio vidio i što je s njim govorio. Pamtio je samo njegovo lice, kako je pamtio sva lica koja je bilo kad vidio; ali pamtio je i to daje to bilo jedno od onih lica, koja su u njegovoj mašti odložena u golemi odio lažno važnih i izražajem siromašnih. Velika kosa, i vrlo otvoreno čelo davali su vanjsku važnost licu, na kojemu je bio samo mali nemiran djetinjasti izraz, skupljen nad uskim gornjim dijelom nosa. Vronski i Karenjina morali su, po mišljenju Mihailova, biti ugledni i bogati Rusi, koji se ništa ne razumiju u umjetnost, kao svi ruski gavani koji se prikazuju ljubiteljima i poštovateljima umjetnosti. »Zacijelo su već pregledali svu starinu, i sad obilaze studije novih: šarlatana Nijemaca i budala prerafaelita Engleza, pa su k meni došli da smotra bude potpuna«, mislio je. Poznavao je vrlo dobro način diletanata (što su bih umniji, utoliko gore) da pregledavaju studije suvremenih umjetnika samo u tu svrhu da bi imali pravo reći da je umjetnost pala i da to većma vidiš, kako su nedostiživi stari majstori, što više gledaš nove. Sve je to očekivao, sve je to vidio na njihovim licima, u onoj ravnodušnoj nemarnosti, s kojom su među sobom govorili, gledali lutke i poprsja i slobodno prolazili, očekujući da on otkrije sliku. Ali unatoč tome, osjećao je, dok je okretao svoje studije, dizao zastore i skidao zastirač, silno uzbuđenje, i to većma, što su mu se, premda su po njegovu

45

shvaćanju svi ugledni i bogati Rusi morali biti stoka i budale, Vronski, a naročito Ana sviđali.

— Evo, izvolite! — reče odlazeći vrckastim hodom i pokazujući sliku. — To je Pilatova opomena, Matej, glava XXVII— reče osjećajući da mu se od uzbuđenja počinju usne tresti. Odmakne se i stane iza njih.

Ono nekoliko trenutaka dok su posjetioci šuteći motrili sliku, gledao ju je i Mihailov i to ravnodušnim, tuđim okom. Tih nekoliko trenutaka vjerovao je unaprijed da će najbolji, najpravedniji sud izreći oni, upravo ovi posjetioci, koje je tako prezirao prije koji čas. Sve, što je mislio o svojoj slici prije, to jest ove tri godine, kad ju je slikao, zaboravio je; smetnule mu se s uma sve njezine vrline, koje su za njega bile nesumnjive — vidio je sliku njihovim ravnodušnim, tuđim, novim pogledom i nije u njoj vidio ništa dobro. Vidio je u prednjem dijelu zlovoljno lice Pilatovo i mimo lice Kristovo, a u pozadini likove Pilatovih slugu, te lice Ivanovo koji je motrio što se događa. Svako lice, koje je s takvim traženjem, s takvim pogreškama, popravcima izraslo u njemu sa svojim posebnim karakterom, svako lice koje mu je donijelo muka i radosti, i sva ta lica, toliko puta premještana iz obzira prema cjelini, svi preljevi kolorita i tonova, koje je postigao s tolikim naporom —sve to zajedno, gledajući njihovim očima, činilo mu se sada plitkošću, tisuću puta ponovljenom. Najdraže njegovo lice, lice Kristovo, središte slike, koje mu je donijelo toliki zanos pri svom otkriću, sve je bilo izgubljeno za nj kad je pogledao na sliku njihovim očima. Vidio je dobro naslikano (i to dapače ne dobro— jasno je vidio sada mnoštvo nedostataka) ponavljanje onih nebrojenih Kristova, Tiziana, Raffaela, Rubensa, te istih vojnika i Pilata. Sve je to bilo plitko, jadno, staro, pače i loše naslikano — šareno i slabo. Imat će pravo, budu li govorili hinjene uljudne fraze u umjetnikovoj nazočnosti, a žalili ga i smijali mu se, kad ostanu sami.

Bila mu je suviše teška šutnja (premda nije trajala više od jednoga časa). Daje prekine i pokaže, kako nije uzbuđen, nadvlada se i obrati se Goljeniščevu:

46

— Imao sam, čini mi se, zadovoljstvo sresti vas — reče mu nemirno se obazirući sad na Anu, sad na Vronskoga, da ne bi propustio nijedne crte od izraza njihovih lica.

— Kako ne! Vidjeli smo se kod Rossija, sjećate se, one večeri, kad je deklamirala ona talijanska gospođica — nova Rachel? — slobodno progovori Goljeniščev bez i najmanjeg žaljenja skidajući pogled sa slike i obraćajući se k umjetniku.

Ali opazivši da Mihailov očekuje sud o slici, reče:— Slika vaša mnogo se pomakla od onda, kad sam je posljednji

put vidio. I kako onda, tako me i danas neobično zadivljuje lik Pilatov. Tako razumiješ toga čovjeka, dobra, izvanredna momka, ali činovnika do srži duše, koji ne zna, što čini. Ali meni se čini...

Čitavo pokretno lice Mihailova najednom sine: oči mu se zasvijetle. Htio je nešto reći, ali nije mogao izgovoriti od uzbuđenja, pa se pretvarao da se iskašljava. Kako je god nisko cijenio sposobnost Goljeniščevljeva shvaćanja umjetnosti, kako god neznatna bila ta ispravna napomena o pravilnom izrazu lica Pilatova, kao činovnika, kako mu se god uvredljivo moglo učiniti izricanje prvog takvog neznatnoga opažanja, dok se nije govorilo o važnijima — bio je Mihailov ushićen tom napomenom. I sam je mislio o liku Pilatovu isto, što je rekao Goljeniščev. To, što je misao bila jedna od milijun drugih misli, koje bi sve, kako je Mihailov čvrsto znao, bile istinite, nije umanjilo za nj značenje Goljeniščevljeve napomene. Svidio mu se Goljeniščev zbog te napomene i najednom je iz stanja klonulosti prešao u zanos. Smjesta je čitava slika njegova pred njim oživjela svom neizrazivom zamršenošću svega života. Mihailov je opet kušao reći da on tako shvaća Pilata, ali usne mu se nepokorno tresle, i nije mogao govoriti. I Vronski i Ana govorili su nešto onim tihim glasom, kojim se obično govori na izložbama slika, djelomice da se ne povrijedi umjetnik, djelomice da se ne kaže glasno glupost, koju je govoreći o umjetnosti tako lako reći. Mihailovu se činilo da je slika i na njih proizvela dojam. On pristupi k njima.

— Kako je čudan izraz Kristov! — reče Ana. Od svega, što je vidjela, taj joj se izraz svidio najviše, i osjećala je daje to središte

47

slike i da će zato ta pohvala biti umjetniku ugodna. —Vidi se da on žali Pilata.

To je bila opet jedna od onoga milijuna pravilnih misli, koje se mogu naći na njegovoj slici i u Kristovu liku. Kazala je da je njemu žao Pilata. U Kristovu izrazu mora biti i izraz žalosti, jer je u njemu izraz ljubavi, nezemaljskog mira, spremnosti na smrt i spoznaja da su riječi isprazne. Razumije se da ima izraz činovnika u Pilatu i žalosti u Kristu, jer je jedan utjelovljenje tjelesnoga, drugi duhovnoga života. Sve to i mnogo drugoga munulo je u misli Mihailovljevoj. I opet lice njegovo zasja od zanosa.

— Da, a kako je samo izgrađen taj lik, koliko uzduha. Mogao bi ga obići — reče Goljeniščev pokazujući tom napomenom očevidno da ne odobrava sadržaj i misli lika.

— Da, izvanredno majstorstvo! — reče Vronski. — Kako se oni likovi u pozadini ističu! To je tehnika — reče obraćajući se Goljeniščevu i podsjećajući tim na njihov prijašnji razgovor o tom, kako je Vronski očajavao da neće steći tu tehniku.

— Da, da, divno! — potvrde Goljeniščev i Ana.Unatoč uzbuđenosti u kojoj se nalazio, napomena o tehnici

bolno zagrebe u srcu Mihailovu, i srdito pogledavši Vronskoga, on se najednom namrgodi. Cesto je čuo tu riječ tehnika, a nikako nije shvaćao što se tim razumijeva. Znao je da se tom riječi razumijeva mehanička sposobnost slikanja i risanja, posve nezavisna od sadržaja. Cesto je opažao, kao i u ovoj pohvali, da se tehnika suprotstavlja nutarnjoj vrijednosti, kao da je moguće naslikati dobro ono, što je bilo zlo. Znao je da je trebalo mnogo pažnje i opreza za to, da se — skidajući pokrivač — ne ozlijedi samo djelo i za to, da se skinu svi pokrivači; no vještine slikanja, »tehnike« nije tu nikakve bilo. Kad bi se malom djetetu, ili njegovoj kuharici također otkrilo ono, što je on vidio, umjela bi i ona izljuštiti ono, što vidi. A najiskusniji i najvještiji slikar tehničar ne bi samom tehničkom sposobnošću mogao naslikati ništa, ako mu se prije ne bi otkrile granice sadržaja. Osim toga, vidio je, kad se već govori o tehnici, da ga za nju nijesu mogli hvaliti. U svemu,

48

stoje slikao i naslikao, vido je nedostatke, koji su boli oči i dolazili od neopreznosti s kojom je skidao pokrivače i koje sada više nije mogao popravljati, a ne pokvariti čitavo djelo. I gotovo na svima likovima i licima vidio je još ostatke nepotpuno snimljenih pokrivača, koji su kvarili sliku.

— Jedno, što se može redi, ako mi dopustite napomenuti... — reče Goljeniščev.

— Ah, vrlo mi je drago i molim vas — reče Mihailov usiljeno se smiješeči.

— To je, da je on kod vas čovjek Bog, a ne Bog čovjek. Uostalom, znam da ste vi to i htjeli.

— Nisam mogao slikati onoga Krista, kojega nemam u duši — reče Mihailov mračno...

— Da, ali u tom slučaju, ako mi dopustite reći moju misao... Slika je vaša tako dobra, da joj moja napomena ne može škoditi, i onda, to je moje osobno mišljenje. U vas je drugo. Sam motiv je drugi. Da uzmemo makar Ivanova. Držim, ako je Krist sveden na stupanj povijesne osobe, onda bi Ivanovu bilo bolje daje izabrao drugu povijesnu temu, netaknutu.

— Ali ako je ovo najveličajnija tema, koja se umjetnosti pruža?— Ako se potraži, nači će se druge. Ali stvar je u tome, što

umjetnost ne trpi spora i prosuđivanja. A kod slike Ivanova javlja se vjerniku i nevjerniku pitanje: Da li je to Bog ili nije? I ruši jedinstvo dojma.

— A zašto? Meni se čini da za obrazovane ljude ne može više biti spora — reče Mihailov.

Goljeniščev se s tim nije složio, i držeći se svoje prve misli o jedinstvu dojma, koji je potreban za umjetnost, pobije Mihailova.

Ovaj se uzbuđivao, ali nije umio ništa reći u obranu svoje misli.

49

XII

Ana i Vronski već su dugo izmjenjivali poglede žaleći umnu govorljivost svoga prijatelja: napokon Vronski, ne čekajući domaćina, priđe k drugoj omanjoj slici.

v— Ah, kakva dražest, kako divno! Čudo! Kakva divota! —

stanu govoriti ujedan glas.»Sto im se tako svidjelo?« pomisli Mihailov. Već je bio i

zaboravio tu, prije tri godine izrađenu sliku. Zaboravio je sve muke i zanose, koje je proživio s tom slikom, kad ga je ona nekoliko mjeseci uporno dan i noć zaokupljala, zaboravio tu, prije tri godine izrađenu sliku, zaboravio je, kao stoje uvijek zaboravljao dovršene slike. Nije ju čak rado ni gledao; izložio ju je samo stoga, jer je očekivao Engleza koji ju je htio kupiti.

— To je tako, starija studija — rče.— Kako dobro! — reče Goljeniščev također, očevidno, iskreno

osvojen ljepotom slike.Dva dječaka u sjeni vrbe pecali su ribu. Jedan, stariji, upravo

je bacio udicu i brižno izvlačio pluto iz grma, sav zauzet tim poslom; drugi, mlađi, ležao je u travi, nalaktivši zamršenu svjetlokosu glavu i gledao zamišljenim modrim očima vodu. O čemu je mislio?

Oduševljenje pred tom njegovom slikom maknulo je u Mihailovu prijašnje uzbuđenje, ali on nije podnosio toga ispraznog čuvstva za prošlo, pa je zato, premda se tim pohvalama radovao, želio upozoriti posjetioce na treću sliku.

No Vronski upita, ne prodaje li se ta slika. Mihailovu, uzbuđenu od posjetilaca, bio je sada govor o novčanim stvarima vrlo neugodan.

— Izložena je radi prodaje — odgovori on mrgodeći se.

50

Pošto su posjetioci otišli, sjeo je Mihailov pred slikom Pilata i Krista i ponovio u umu svojemu sve što su bili rekli, pa makar i nisu rekli, ali su mislili kazati. I čudno: ono, što mu je bilo od tolikog značenja, dok su bili ovdje i kad se u misli prenosio na njihovo gledište, izgubilo je najednom za njega svaku vrijednost. Stao je gledati svoju sliku svim svojim punim umjetničkim pogledom i došao u ono stanje uvjerenja o savršenstvu svoje slike, koje mu je bilo potrebno za onu napetost koja je isključivala sve ostale interese i pri kojoj je jedinoj mogao raditi.

Noga Kristova u skraćenom položaju nije ipak bila dobra. Uzeo je paletu i prihvatio se posla. Popravljajući nogu neprestano je motrio lik Ivanov u pozadini, koji posjetioci nisu ni opazili, ali je, to je znao, bio vrhunac savršenstva. Dovršivši nogu, htio se pozabaviti tim likom, ali se za to osjećao suviše uzbuđen. Jednako nije mogao raditi, kad je bio hladan, kao ni onda, kad je bio suviše ganut i kad je odviše vidio sve. Bio je samo jedan stupanj na tom prijelazu od hladnoće do nadahnuća, na kojem je bio moguć rad. A danas je bio suviše uzrujan. Htio je pokriti sliku, ali zadržao se i držeći rukom zastirač, blaženo se smiješeći gledao je dugo Ivanov lik. Napokon, kao da se s tugom otkida, spusti zastirač i umoran, ali sretan, ode kući.

Vraćajući se kući, bili su Vronski, Ana i Goljeniščev živahni i veseli. Govorili su o Mihailovu i o njegovim slikama. Riječ talent, u kojoj su razumijevali prirođenu, gotovo fizičku sposobnost, nezavisnu od uma, i kojom su htjeli nazvati sve, što je proživljavao umjetnik, ponavljala se osobito često u njihovu razgovoru, jer im je bila potrebna, da nazivaju ono, o čemu nisu imali nikakva pojma, ali o čemu su htjeli govoriti. Govorili su da mu se ne može poricati talent, ali da mu se nije mogao razviti zbog nedostatka obrazovanja — zajedničke nesreće naših ruskih umjetnika. Ali slika dvaju dječaka zastala im je u pamćenju, pa su se svaki čas vraćali k njoj. »Kakva divota! Kako mu je to uspjelo i kako jednostavno! On i ne shvaća kako je to dobro! Da, ne treba propustiti, nego kupiti«, govorio je Vronski.

51

XIII

Mihailov je prodao Vronskomu svoju sliku i pristao da radi Anin portret. U određeni dan došao je i počeo rad.

Portret je poslije petoga sjedenja prenerazio sve, osobito Vronskoga, ne samo sličnošću, nego i osobitom ljepotom. Bilo je čudno, kako je Mihailov mogao nadi tu njezinu osobitu ljepotu. »Trebalo ju je poznavati i ljubiti, kako sam je ja ljubio, da se nađe taj mili njezin duševni izraz«, mislio je Vronski, premda je tek po tom portretu upoznao taj mili njezin duševni izraz. No izaz taj bio je tako istinit da se njemu i drugima činilo da ga več odavna poznaju.

— Koliko vremena ja učim i ništa nisam uradio — govorio je za svoj portret — a ovaj je pogledao i naslikao. Eto što je tehnika.

— To će doći — tješio ga je Goljeniščev, prema shvaćanju kojega je Vronski imao talenta, i, glavno, obrazovanje, koje je davalo uzvišeni pogled na umjetnost. Uvjerenje Goljeniščeva u talent Vronskoga podupiralo je još i to, što mu je bila potrebna sklonost i pohvale Vronskoga za njegove članke i misli, a smatrao je da pohvale i potpora treba da budu uzajamne.

U tuđoj kući, a osobito u palači kod Vronskoga, bio je Mihailov posve drugi čovjek, nego kod sebe u studiju; bio je neprijazno uljudan, kao da se boji zbliženja s ljudima, kojih nije cijenio. Govorio je Vronskomu — svjetlosti, i nikad, unatoč pozivima Ane i Vronskoga nije ostao na objedu i nije dolazio inače, nego radi slikanja. Ana je s njim bila ljubaznija nego s drugima, prijazna i zahvalna za svoj portret. Vronski je s njim bio više nego uljudan i zanimao se očito za umjetnikov sud o svojoj slici. Goljeniščev nije propuštao zgode da Mihailovu utuvi pravo shvaćanje umjetnosti. No Mihailov je ostao jednako hladan prema svima. Ana je osjećala po njegovu pogledu daje rado gleda; ali klonio se

52

razgovora s njom. Kad je Vronski razgovarao o svom slikanju, on je uporno šutio, a isto je tako uporno šutio, kad su mu pokazivali sliku Vronskoga. Razgovori pak s Goljeniščevom očevidno su ga tištali, i nije mu odgovarao.

Uopće im se Mihailov svojim suzdržavanjem i neugodnim, kao neprijateljskim, općenjem vrlo bio snevidio, kad su ga pobliže upoznali. I bilo im je drago, kad je sjedenje bilo gotovo, kad im je u rukama ostao divan portret, a on je prestao dolaziti.

Goljeniščev je prvi izrekao misao, koju su svi imali, naime, daje Mihailov naprosto zavidio Vronskomu.

— Recimo da nije zavidio, jer on ima talent, ali krivo mu je, što dvorski i bogati čovjek, pa još grof (ta oni na sve to mrze) bez posebnog napora čini isto, ako ne bolje nego on, koji je tome posvetio sav život. Glavna je stvar obrazovanje, kojeg on nema.

Vronski je branio Mihailova, ali u dubini duše vjerovao je tome, jer po njegovu poimanju čovjek drugoga, nižega svijeta mora biti zavidan.

Portret Anin — jedna ista stvar, koju su po prirodi radili i on i Mihailov, morao bio Vronskomu pokazati razliku, koja je bila između njega i Mihailova; ali on je nije vidio. Samo je poslije Mihailova prestao slikati svoj portret Ane, zaključivši da je to sad suvišno. Sliku pak svoju iz srednjovjekovnoga života nastavio je. I on sam i Goljeniščev, a osobito Ana, smatrali su da je ona vrlo dobra, jer je bila kud i kamo sličnija znamenitim slikama nego slika Mihailovljeva.

Mihailovu, međutim, bilo je, premda ga je portret Anin vrlo bio zanio, još milije nego njima, kad su se sjednice svršile, pa nije više morao slušati Goljeniščevljeva umovanja o umjetnosti, i kad je mogao zaboraviti slikarstvo Vronskoga. Znao je da se Vronskomu ne može zabraniti da se poigrava slikarstvom; znao je da on i svi diletanti imaju pravo slikati, što im drago, no njemu je to bilo neugodno. Ne može se čovjeku zabraniti da sebi od voska načini veliku lutku i daje voli. Ali kad bi taj čovjek s lutkom došao i sjeo pred zaljubljenim, te stao milovati svoju lutku kao

53

što zaljubljeni miluje onu, koju ljubi, bilo bi zaljubljenomu neugodno. Isto takvo neugodno čuvstvo osjećao je Mihailov gledajući Vronskoga: bilo mu je i smiješno i neugodno, bio je i zlovoljan i povrijeđen.

Zanos Vronskoga za slikarstvom i srednjim vijekom, nije potrajao. Imao je toliko ukusa za slikarstvo, da nije mogao dovršiti svoju sliku. Radom je zastao. Nejasno je osjećao da će nedostaci njezini, koji su se na početku malo opažali bili golemi ako nastavi. Njemu se dogodilo isto, što i Goljeniščevu, koji je osjećao da nema što reći, pa se neprestano varao tim da misao nije dozrela, da je nosi i da pripravlja građu. Vronski pak nije se mogao varati i mučiti, a osobito srditi. Sa svojstvenom sebi odlučnošću značaja, ne objašnjujući ništa i ne opravdavajući se, prestao je baviti se slikarstvom.

Ali bez toga zanimanja njegov i Anin život, Ana se začudila njegovu razočaranju, postao je silno dosadan u talijanskom gradu; palača je najednom postala očigledno stara i prljava, tako su neprijatno udarale u oči mrlje na draperijama, pukotine na podovima, obijena žbuka na pervazima i tako je dosadan postao sveudilj jedan isti Goljeniščev, talijanski profesor i Nijemac putnik, da je trebalo promijeniti život. Oni odluče putovati u Rusiju, na selo. U Petrogradu Vronski je kanio podijeliti imanja s bratom, a Ana vidjeti sina. Ljeto pak kanili su provesti na velikom obiteljskom imanju Vronskoga.

XIV

Levin je bio oženjen treći mjesec. Bio je sretan, ali nipošto onako, kako je očekivao. Na svakom je koraku nalazio razočaranja u prijašnjim sanjarijama i na novo neočekivano očaranje. Bio je sretan. Ali stupivši u obiteljski život, u svakom koraku vidio je daje to bilo nešto posve drugo od onoga što je bio zamišljao. Na

54

svakom koraku doživljavao je ono, što bi doživljavao čovjek, koji s užitkom motri lako, sretno plovljenje lađice po jezeru, pošto je sam sjeo u tu lađicu. Vidio je da je premalo sjediti pravo i ne njihati se - treba još misliti, ne zaboravljajući ni časak, kamo treba ploviti, da je pod nogama voda i da treba veslati, da je neviklim rukama teško, daje lako samo gledati, ali činiti to, premda je vrlo radosno, da je vrlo teško.

Gledajući prije kao neženja na tuđi bračni život, sitničave brige, prepirke, ljubomoru, on se samo prezirno smješkao u duši. U njegovu budućem bračnom životu ne samo da neće, po njegovu uvjerenju, biti ništa slično, nego su pače i svi vanjski oblici imali biti u svemu potpuno drugačiji od života ostalih. I najedanput mjesto toga njegov se život naprotiv oblikovao od onih istih najništavijih sitnica, koje je prije toliko prezirao, a sada su, protiv njegove volje, primile neobičnu i neoborivu važnost. I Levin je vidio da uređenje svih tih sitnica nipošto nije tako lako, kako mu se činilo prije. Premda je Levin držao da ima najtočnije pojmove o obiteljskom životu, predstavljao je sebi nehotice obiteljski život, kao svi muškarci, samo kao ljubavnu nasladu kojoj ništa ne smije smetati i od koje ga ne smiju udaljavati sitne brige. Trebalo je, prema njegovu mišljenju, vršiti svoj posao i odmarati se od njega u ljubavnoj sreći. Nju treba samo ljubiti i ništa više. No on je, kao svi muškarci, zaboravljao da i ona mora raditi. I on se začudio, kako je ona, ta poetična, dražesna Kitty, mogla prvih ne samo nedjelja, već prvih dana obiteljskog života misliti, pamtiti i brinuti se za stoljnjake, za pokućstvo, strunjače za goste, za poslužavnik, za kuhara, objed i slične stvari. Još kao ženika prenerazila ga je ona određenost kojom je ona odbila putovanje u inozemstvo i odlučila ići na selo, kao da je znala nešto takvo, što je potrebno, te je osim na svoju ljubav mogla misliti i na nešto izvanje. To ga je onda povrijedilo, a sad su ga njezina sitna nastojanja i brige nekoliko puta povrijedile. Ali vidio je daje to njoj potrebno. Stoga ljubeći je, premda nije razumio zašto, premda se podsmjehivao tim brigama, nije mogao da u tome ne uživa. Podsmjehivao se tomu, kako ona razmještava pokućstvo, dovezeno iz Moskve, kako

55

je nanovo uredila svoju i njegovu sobu, kako je vješala zavjese na prozore, kako je podijelila buduće prostorije za goste, za Dolly, kako je namještala sobu svojoj novoj djevojci, kako se prepirala s Agafjom Mihajlovnom uklanjajući je od živeža. Vidio je kako se starac kuhar smješkao, uživajući u njoj i slušajući njezine nevješte, nemoguće naloge; vidio je da je Agafja Mihajlovna zamišljeno i prijazno klimala glavom na nove odredbe mlade gospođe u smočnici; vidio je da je Kitty bila naobično mila, kad je smijući se i plačući dolazila k njemu s izjavom daje djevojka Maša navikla smatrati je gospodičnom i da je zato nitko ne sluša. Njemu se to pričinilo drago, ali začudo, i on je mislio da bi bolje bilo bez toga.

On nije poznavao onog osjećaja promjene koji je ona proživljavala nakon toga, kako je kod kuće katkad htjela kupusa sa sokom ili slatkiša, a niti jednoga, niti drugoga nije moglo biti, a sad je mogla naručiti što je htjela, kupiti hrpe slatkiša, potrošiti koliko je htjela novaca i naručiti kakav je htjela kolač.

Ona je sada radosno sanjarila o dolasku Dollynu s djecom, osobito zato, što će za djecu naručivati svakomu omiljeli kolač, a Dolly će ocijeniti čitavo njezino novo uređenje. Sama nije znala zašto i čemu, no kućanstvo ju je neodoljivo privlačilo. Nagonom je osjećala približavanje proljeća, i znajući, da će biti nevremena, savijala je, kako je umjela svoje gnijezdo i žurila se u isto vrijeme i savijati ga i učiti se kako se to radi.

Ta zabrinutost Kittyna za sitnice, koja je bila tako suprotna Levinovu idealu uzvišene sreće prvoga vremena, bilo je jedno od razočaranja, a njezina draga zabrinutost, kojoj nije shvaćao smisla, ali koje nije mogao ne voljeti, bila je jedno od novih očaranja.

Drugo razočaranje i očaranje bile su prepirke: Levin nije nikad mogao sebi predstaviti da bi između njega i žene moglo biti drugih odnosa, osim nježnih, ljubavnih, punih poštovanja, a kad tamo, oni su se već prvih dana posvadili tako da mu je ona rekla daje on ne ljubi, da ljubi samo sebe, te je zaplakala i zamahala rukama.

Prva ta svađa njihova nastala je zbog toga, što se Levin odvezao bio na novi majur i ostao ondje pol sata duže, jer je htio provesti se prečacem, pa je zalutao. Vozio se kući misleći samo

56

na nju, na njezinu ljubav, na svoju sreću i što je bliže dolazio, to se većma razgorjela nježnost prema njoj. Utrčao je u sobu s istim čuvstvom i još jačim od onoga, s kakvim je došao k Sčerbackima daje prosi. I najednom ga dočeka tmuran izraz, kojega nikad nije vidio u nje. Htio ju je poljubiti, ali ga ona otisne od sebe.

— Što ti je?— Tebi je lijepo... — poče ona nastojeći biti mimo ujedljiva.No čim je otvorila usta, kad joj se otmu riječi karanja, besmislene

ljubomore, svega što ju je mučilo to pol sata koje je provela nepomično sjedeći kraj prozora. Tek sada je prvi put shvatio ono, čega nije shvaćao, kad ju je poslije vjenčanja poveo iz crkve. Shvatio je da je ona ne samo bliza njemu nego on sada ne zna, gdje se svršava ona, a gdje počinje on. Shvatio je to po onomu mučnom čuvstvu razdvajanja koje je osjetio taj čas. U prvi se čas uvrijedio, ali istoga je trenutka shvatio da ga ona ne može uvrijediti, daje ona sam on. U prvi mah osjećao je čuvstvo nalik na ono koje osjeća čovjek, koji se, dobivši iznenada silan udarac, okreće sa zlovoljom za osvetom da nađe krivca, i uvjeri se da se nehotice udario sam, da se nema na koga srditi, te da treba podnijeti i stišati bol.

Nikad kasnije nije toga osjećao tako jako, ali ovaj prvi put dugo nije mogao doći k sebi. Prirodno čuvstvo tražilo je od njega da se opravda, da joj dokaže njezinu krivnju; no dokazati joj krivnju značilo je razdražiti je još više i povećati ono neslaganje, koje je prouzrokovalo čitav jad. Samo čuvstvo navike tjeralo ga je na to da skine sa sebe i da na nju prenese krivnju; drugo, jače čuvstvo tjeralo gaje na to da brzo, što prije, ne dopuštajući mu da ojača, izgladi nesuglasicu. Ostati s takvom nepravednom optužbom bilo je teško, ali opravdati se, a njoj zadati bol, bilo je još gore. Kao čovjek koji u polusnu pati od boli, htio je otkinuti, odbaciti od sebe bolno mjesto, i osvijestivši se, osjećao je da je bolno mjesto on sam. Trebalo je samo nastojati pomoći da bolno mjesto podnese i on je nastojao da to učini.

Pomirili su se. Spoznavši svoju pogrešku, ali ne priznavši je, postala je ona prema njemu nježnija, i oni su osjetili novu

57

dvostruku sreću ljubavi. No to nije smetalo da se ti sukobi ponavljaju, i to vrlo često zbog najneočekivanijih uzroka. Sukobi ti nastali su često i zbog toga, jer još nisu znali što znače jedno drugomu i zato što su čitavo to prvo vrijeme oboje bili često neraspoloženi. Ako je jedno bilo raspoloženo, a drugo neraspoloženo, nije se mir prekidao, no ako je oboje bilo neraspoloženo, dolazilo je do sukoba poradi tako neshvatljivih i ništetnih uzroka da kasnije nisu mogli shvatiti, zašto su se svađali. Istina, kad je oboje bilo u dobrom duševnom raspoloženju, njihova im se radost od života podvostručila. No ipak to prvo vrijeme bilo je za njih teško vrijeme.

Sve to prvo doba osjećala se osobito živo napetost, kao trzanje na jednu i drugu stranu onoga lanca kojim su bili svezani. Uopće taj medeni mjesec, to jest mjesec dana nakon vjenčanja, od kojega je Levin, po predaji, očekivao tako mnogo, ne samo da nije bio meden, nego je u sjećanju jednoga i drugoga ostao najtežim vremenom s najviše ponižavanja u njihovu životu. Oboje je jednako nastojalo u kasnijem životu izbrisati iz svoga pamćenja sve nakazne, sramotne okolnosti toga nezdravog vremena kad je oboje rijetko bivalo u normalnom duševnom raspoloženju, kad su rijetko bili ono što jesu.

Tek treći mjesec bračnog života, po njihovu povratku iz Moskve kamo su bili otputovali na mjesec dana, pođe im život pravilnije i sa više ravnotežja.

XV

Upravo su doputovali iz Moskve, pa su se radovali svojoj samoći. On je sjedio u kabinetu za pisaćim stolom i pisao. Ona je, u onoj tamnoljubičastoj haljini koju je nosila prvih dana udaje i koju je danas opet obukla, i koju je on osobito zapamtio i volio, sjedila na divanu, na istom kožnatom starinskom divanu, koji je

58

svagda stajao u kabinetu za djeda i oca Levinova i vezla broderie anglaise. Mislio je i pisao osjećajući neprestano s radošću njenu nazočnost. Svoje bavljenje i gospodarstvom i knjigom, u kojoj su imali biti izneseni temelji novoga gospodarstva, nije zabacio; no kako su mu se prije taj rad i te misli pričinjali maleni i ništavni prema mraku, koji pokriva cijeli život, isto tako nevažni i mali činili su se oni sada u poredbi s ovim životom, obasjanim jarkom svjetlošću sreće koji je bio pred njim. Nastavio je svoje poslove, ali je sada osjećao da je težište njegove pažnje prešlo na drugo i da poradi toga sasvim drukčije i jasnije gleda na stvar. Prije je taj posao bio za nj spasenje od života. Prije je osjećao da će bez toga rada život njegov biti suviše tmuran. A sad mu je taj posao bio potreban, da život ne bude suviše jednolično svijetao. Primivši se opet svojih papira i čitajući ono, što je bilo napisano, našao je sa zadovoljstvom daje stvar bila vrijedna, da se njome bavi. Mnoge od prijašnjih misli pokazale su mu se nepotrebne i pretjerane, no mnoge praznine postale su mu jasne, kad je u svojem pamćenju osvježio čitavo djelo. Pisao je sada novu glavu, o uzrocima nepovoljnog stanja ratarstva u Rusiji. Dokazivao je da siromaštvo Rusije ne dolazi samo od nepravilne podjele zemljišnog vlasništva i pogrešnog smjera, nego da je tome u posljednje vrijeme pripomogla Rusiji nenormalno cijepljena vanjska civilizacija, osobito prometna sredstva, željeznice koje su donijele centralizaciju u gradovima, razvoj raskoši i poradi toga, nauštrb ratarstva razvoj industrije, kredita i njegova pratioca, burzovne igre. Činilo mu se da pri pravilnom razvoju bogatstva u državi do svih tih pojava dolazi tek onda, kad se u ratarstvo uložilo već mnogo truda, kad je ono došlo u pravilne, ili barem određene uvjete; da bogatstvo zemlje mora rasti ravnomjerno, i napose tako da druge grane bogatstva ne prestižu ratarstvo; da u skladu s izvjesnim stanjem ratarstva treba da budu i prometni putovi, koji mu odgovaraju, te da su pri našemu nepravilnom iskorištavanju zemlje željeznice, izazvane ne ekonomskom nego političkom nuždom, bile preuranjene pa su mjesto pomoći ratarstvu koja se od njih očekivala, pretekavši ga i izazvavši razvoj tvomičarstva i

59

kredita, zaustavile ratarstvo, i zato, onako, kako bi jednostran i preuranjen razvoj jednoga organa u životinje omeo njen opc'i razvoj, tako su za opći razvoj bogatstva u Rusiji kredit, prometni putovi, jačanje tvorničke djelatnosti, bez sumnje nužni Evropi gdje je to suvremeno, kod nas uzrokovali samo Štetu, uklonivši glavno pitanje, koje je bilo na redu, uređenje ratarstva.

Dok je on pisao svoje, mislila je ona na to kako je neprirodno pažljiv bio njezin muž prema mladome knezu Carskomu, koji joj je bez takta udvarao prije odlaska. »Ta on je ljubomoran — mislila je. — Bože moj, kako je drag i glup. Ljubomoran je na mene! Da on zna, kako su svi oni za mene kao Petar kuhar — mislila je gledajući s čudnim sebi osjećajem vlasništva njegov zatiljak i crvenu šiju. — Ako mi i jest žao otkidati ga od njegova rada (no dospjet će!), treba pogledati njegovo lice; hoće li osjetiti da ga gledam? Hoću da se okrene... Hoću, no!« i ona šire rastvori oči želeći tim ojačati djelovanje pogleda.

— Da, oni odvlače k sebi sve sokove i daju lažan sjaj — promrmlja on prestavši pisati i, osjetivši da ga ona gleda i da se smješka, ogleda se.

— Sto je? — upita smiješeći se i ustajući.»Ogledao se«, pomisli ona.— Ništa, htjela sam da se obazreš — rekla je gledajući ga i

nastojeći pogoditi da li mu je pravo ili ne, što ga je otkinula od posla.

— No, kako nam je lijepo u dvoje! To jest meni — reče on prilazeći k njoj i sjajeći od sretna smiješka.

— Tako mi je lijepo! Nikamo ne idem, osobito ne u Moskvu.— A što si ti mislila?— Ja? Mislila sam... Ne, ne, odlazi, piši, ne rastresuj se —

reče ona mršteći usne. — A ja moram sada izrezati ove rupice, vidiš?

Uzela je škarice i počela izrezivati.— Ne, reci što! — reče on sjedajući uz nju i prateći kružno

kretanje malih škarica.

60

— Ah, što sam mislila? Mislila sam o Moskvi, o tvojemu zatiljku.

— Zašto upravo meni takva sreća? Neprirodno. Odviše lijepo — reče on — ljubeći njezinu ruku.

— Meni je, naprotiv, što je ljepše, to prirodnije.— A ti imaš pleteničicu — reče on okrećući joj oprezno glavu.

—Pleteničicu. Vidiš, ovdje. Da, da, bavimo se ozbiljnim poslom!Rad se više nije nastavio, i oni kao krivci odskočiše jedno od

drugoga, kad je Kuzma ušao javiti da je čaj donesen.— Jesu li stigli iz grada? — upita Levin Kuzmu.— Ovaj čas su stigli, raspremaju se.— Dođi brzo — reče mu ona odlazeći iz kabineta — jer ću

bez tebe pročitati pisma. I hodi da sviramo četveroručno.Ostavši sam i spremivši svoje bilježnice u novi portfelj, koji je

ona bila kupila, stane on prati ruke u novom umivaoniku s novim elegantnim priborom, koji se također pojavio s njom. Levin se smješkao svojim mislima i ne odobravajući klimao glavom tima mislima; mučilo ga je čuvstvo, nalik na kajanje. Nešto sramotno, mekušno, kapuansko, kako je on to u sebi nazivao, bilo je u njegovu sadanjem životu. »Nije lijepo tako živjeti — mislio je. — Evo, skoro će biti tri mjeseca, a ja gotovo ništa ne radim. Danas sam se gotovo prvi put primio ozbiljno posla, pa što. Čim sam počeo, već sam i ostavio. Čak i obične svoje poslove i te sam gotovo zanemario. U gospodarstvu, ni tu gotovo nikamo ne idem, niti jašem. Sad mi je žao nju ostaviti, sad vidim da joj je dosadno. A mislio sam da je život prije ženidbe nešto takvo, koješta, što se ne broji, a poslije ženidbe da će se početi pravi život. A evo prošla su već gotovo tri mjeseca, a ja nikad nisam tako pusto i nekorisno provodio vrijeme. Ne, tako ne ide, treba početi. Razumije se, ona nije kriva. Nju nemam za što koriti. Sam sam morao biti čvršći, sačuvati svoju mušku nezavisnost. Jer ovako mogu i sam naviknuti i nju priučiti... Razumije se, ona nije kriva«, govorio je sebi.

No teško je nezadovoljnu čovjeku da ne kori bilo koga drugoga i to upravo onoga, tko mu je najbliži, za ono, zbog čega je

61

nezadovoljan. A Levinu je nejasno dolazilo u glavu da nije ona sama bila kriva (kriva ona nije nizašto mogla biti), ali je kriv njezin odgoj, suviše površan i frivolan, (»ta budala Carski: ona gaje, znam, htjela ustaviti, ali nije znala«). »Da, osim zanimanja za dom (to jest u nje), osim svojih haljina i osim broderie anglaise, ona nema ozbiljnih interesa. Niti se zanima za svoj posao, za gospodarstvo, za seljake, niti za glazbu, u kojoj je dovoljno jaka, ni za čitanje. Ništa ne radi i potpuno je zadovoljna.« Levin je u duši to osuđivao, a još nije razumio da se ona spremila za ono razdoblje svoga djelovanja koje će joj doći, kad će u isto vrijeme biti i žena svoga muža i domaćica, kad će nositi, hraniti i odgajati djecu. On nije shvaćao da je ona to predosjećala, pa se nije, spremajući se za taj strašni posao, korila u časovima bezbrižnosti i ljubavne sreće koje je sada uživala veselo savijajući svoje buduće gnijezdo.

XVI

Kad je Levin došao gore, sjedila je žena njegova kraj novog srebrnoga samovara za novim čajnim priborom i posadivši za maleni stolić staru Agafiju Mihajlovnu s punom šalicom čaja, čitala je Dollyno pismo, s kojom se stalno i često dopisivala.

— Vidiš posadila me vaša gospođa, rekla mi je da sjedim s njom — reče Agafija Mihajlovna prijateljski se smješkajući prema Kitty.

U tim riječima Agafije Mihajlovne pročitao je Levin rasplet drame, koja se posljednje vrijeme zbivala između Agafije Mihajlovne i Kitty. Vidio je daje unatoč ogorčenju, koje je Agafiji Mihajlovni nanijela nova domaćica oduzevši joj uzde uprave, Kitty ipak pobijedila i navela je daje voli.

— Evo pročitala sam tvoje pismo — reče Kitty pružajući mu nepismeno pismo. — To je od one ženske, čini se, tvoga brata...

62

— reče ona. — Nisam pročitala. A to je od mojih i od Dolly. Zamisli! Dolly je vodila k Sarmatskima na dječji bal Grišu i Tanju; Tanja je bila markiza.

No Levin je nije slušao: porumenjevši, uzme pismo Marije Nikolajevne, bivše ljubavnice brata Nikolaja, i stane ga čitati. Bilo je to već drugo pismo Marije Nikolajevne. U prvom je pismu Marija Nikolajevna pisala da ju je brat otjerao bez njezine krivnje i dodala s dirljivošću, da unatoč tome, što je opet u bijedi, ništa ne traži, ne želi, nego da je jedino muči misao što Nikolaj Dimitrijevič propada bez nje zbog slabog zdravlja, pa je molila brata da na nj pazi. Sad je pisala drugo. Našla je Nikolaja Dimitrijeviča, opet se sastala s njim u Moskvi i otputila se s njim u gubemijski grad gdje je dobio mjesto. Ali da se ondje posvadio sa starješinom i otišao natrag u Moskvu, no putem je tako obolio, da če se jedva više dići — pisala je. »Uvijek su vas spominjali, a i novaca više nema.«

— Pročitaj, Dolly piše o tebi — počne Kitty smiješeći se, ali najednom stane, opazivši promijenjeni izraz muževa lica. — Sto ti je? Što je?

— Piše mi daje Nikolaj, brat, na samrti. Idem na put.Lice Kittyno najednom se promijeni. Misli o Tanji kao markizi,

0 Dolly, sve je to nestalo.— A kad ideš? — reče ona.— Sutra.— I ja idem s tobom, mogu? — reče ona.— Kitty, no, što je to? — reče on prijekorno.— Kako što? — odvrati ona, uvrijedivši se što on kao nerado

1 zlovoljno prima njezin prijedlog. — Zašto ne bih išla? Neću ti smetati. Ja...

— Ja odlazim radi toga, što mi brat umire — reče Levin. — A radi čega ti...

— Radi čega? Radi istoga, radi čega i ti.»I u takvom važnom času za mene misli ona samo na to da će

joj samoj biti dosadno«, pomisli Levin. I taj izgovor u stvari tako važnoj rasrdi ga.

63

— To nije moguće — reče on oštro.Agafija Mihajlovna, videći da stvar dolazi do svađe, hitno

odloži šalicu i iziđe. Kitty je nije ni opazila. Uvrijedio ju je ton, kojim je muž rekao posljednje riječi, osobito zbog toga jer on, očito, nije vjerovao onome šta je ona rekla.

— A ja velim, ako ti ideš, idem i ja s tobom, svakako idem — užurbano i gnjevno progovori ona. — Zašto nemoguće? Zašto kažeš da je nemoguće?

— Zato, što ću putovati bogzna kuda, po kakvim putovima, svratištima... Ti ćeš mi smetati — govorio je Levin, nastojeći da bude hladnokrvan.

— Nimalo. Meni ništa ne treba. Gdje možeš ti biti, mogu ija...

— Ali, već zbog toga samo, što je ondje ona ženska, s kojom ti ne možeš dolaziti u doticaj.

— Ne znam ništa i neću da znam, tko je tamo i što. Znam da brat moga muža umire, i muž putuje k njemu, pa idem i ja s mužem, da...

— Kitty, ne srdi se. Ali promisli, stvar je tako važna da mi je teško misliti da ti miješaš čuvstvo slabosti, želju da ne ostaneš sama. No, pa ako ti bude dosadno samoj, idi u Moskvu.

— Evo, ti uvijek meni pripisuješ zle, podle misli — stane ona govoriti sa suzama uvrede i gnjeva. — To nije slabost od moje strane, i ništa... Ja osjećam da je moja dužnost biti s mužem kad je njemu teško, ali ti mi hoćeš navlaš zadati bol, navlaš nećeš shvatiti...

— Ne, to je užasno. Biti nekakav rob — vikne Levin ustajući i ne mogavši svladati svoje zlovolje. Ali, istim časom osjeti da tuče sam sebe.

— Onda zašto si se ženio? Bio bi slobodan. Zašto, ako se kaješ? — reče ona, skoči i otrči u salon.

Kad je došao za njom, jecala je od suza.Počeo je govoriti želeći naći one riječi koje bi je mogle ne

razuvjeriti, nego samo umiriti. Ali ona ga nije slušala i ni na što

64

nije pristajala. Nagnuo se k njoj primio njezinu otpornu ruku. Poljubio joj je ruku, poljubio joj kosu, ponovo poljubio ruku — ona je neprestano šutjela. No kad ju je primio objema rukama za lice i rekao: »Kitty« — ona se najednom osvijesti, časak je plakala i umirala se.

Odlučili su da putuju sutra zajedno. Levin je rekao ženi da vjeruje daje ona htjela putovati samo zato da mu bude od pomoći, pristao je da nazočnost Marije Nikolajevne kad brata nije ništa nepristojno; no u dubini duše bio je nezadovoljan s njom i sa sobom. S njom je bio nezadovoljan zato, što se nije mogla odlučiti, da ga pusti, kad je to bilo potrebno (i kako mu je čudno bilo misliti, da se on, koji još tako nedavno nije smio vjerovati toj sreći da bi ga ona mogla ljubiti, sada osjeća nesretan zato, što ga ona previše ljubi!), a nezadovoljan na sebe, što nije izdržao. Još se manje u dubini duše slagao s tim, jer ona nema posla s onom ženskom, koja je s bratom, pa je s užasom mislio na svakovrsne sukobe, koji mogu nastati, mislio je da dršće od odvratnosti i užasa.

XVII

Svratište gubemijskog grada, u kojemu je ležao Nikolaj Levin, bilo je jedno od onih gubernijskih svratišta koja se uređuju prema novim usavršenim uzorcima, s najboljim namjerama čistoće, udobnosti, pa i elegancije, no koje općinstvo, koje ih polazi, izvanrednom brzinom pretvara u prljave krčme s pretenzijom na suvremena usavršenja, i po toj samo pretenziji postaju još gora od starih, jednostavno prljavih gostionica. Ovo svratište već je došlo u to stanje; i vojnik u zamazanoj odori koji je pušio cigaretu kraj ulaza i imao predstavljati vratara, i željezno, prolazno, mračno i neugodno stubište i razmetljivi konobar u prljavu fraku, i zajednička dvorana s prašnom kitom voštana cvijeća, koja je resila stol, i prljavština, prašina i neurednost svagdje, a ujedno neka

65

nova suvremena željeznička zadovoljna samom sobom zabrinutost toga svratišta — pritisla je Levina nakon njihova mladoga života najtežim čuvstvom, osobito tim što se lažni dojam koji je stvaralo svratiste, nikako nije slagao s onim što ih je očekivalo.

Kao uvijek, pokazalo se, nakon pitanja o tom za koju cijenu žele sobu, da nije bilo nijedne dobre sobe: jednu takvu sobu zauzeo je nadglednik željeznički, drugu odvjetnik iz Moskve, treću kneginja Astafijeva sa sela. Ostala je jedna prljava soba, a do večeri su obećali isprazniti drugu kraj nje. Zlovoljan na ženu zbog toga jer se dogodilo ono, što je očekivao, naime to, da je u času dolaska, kad mu se srce grčilo od uzbuđenja pri pomisli što je s bratom, morao starati se za nju, mjesto da odmah trči k bratu, uveo ju je u sobu koja im je bila namijenjena.

— Idi, idi! — reče mu ona gledajući ga bojažljivim pogledom punim krivnje.

Šuteći izašao je na vrata i odmah se susreo s Marijom Nikolajevnom, koja je bila saznala za njegov dolazak, a nije smjela ući k njemu. Bila je isto onakva, kako ju je vidio u Moskvi: ista vunena haljina i gole ruke i vrat, i isto dobrodušno, ponešto još punije kozičavo lice.

— No, što je? Kako on? Što?— Vrlo slabo. Ne ustaju. Sve su vas očekivali. Oni su... Vi

ste... sa suprugom?U prvi čas nije Levin shvatio što ju je zbunjivalo, ali ona mu

je odmah razjasnila.— Ja ću otići, idem u kuhinju — izusti ona. — Oni će se

radovati. Čuli su, i njih poznaju i sjećaju se iz inozemstva.Levin shvati da ona misli njegovu ženu, i nije znao što da

odgovori.— Idemo, idemo! — reče on.Ali čim se on maknuo, otvore se vrata njegove sobe, i Kitty

izviri. Levin porumeni i od stida i od zlovolje na svoju ženu koja je sebe i njega dovela u taj teški položaj, ali Marija Nikolajevna pocrveni još više. Sva se stisla i porumenjela do suza i uhvativši

66

objema rukama krajeve rupca, frkala ih je crvenim prstima ne znajući što bi rekla i što bi činila.

Prvi trenutak vidio je Levin izraz požudne radoznalosti u onom pogledu kojim je Kitty gledala tu nerazumljivu, za nju užasnu ženu; no to je trajalo samo jedan trenutak.

— No, što je? Kako mu je? — obrati se ona k mužu i onda k njoj.

— Ta ne možemo se u hodniku razgovarati! — reče Levin ogledavajući se zlovoljno na gospodina, koji je trzajući nogama išao u taj čas po hodniku kao za svojim poslom.

— No onda uđite — reče Kitty obraćajući se Mariji Nikolajevni, koja se snašla; no opazivši uplašeno muževno lice — ili idite i pošaljite po mene — reče ona i vrati se u sobu. Levin ode k bratu.

Nikako nije očekivao onoga što je ugledao i osjetio kod brata. Očekivao je da će naći isto stanje zavaravanja samoga sebe, koje, kako je čuo, često biva kod sušičavih i koje ga je tako silno prenerazilo za jesenskoga bratova pohoda. Očekivao je da će naći određenije tjelesne znakove smrti koja se približuje, veliku slabost, silnu mršavost, ali ipak našao je gotovo isto stanje. Očekivao je da će sam osjećati isto čuvstvo žalosti radi gubitka voljenog brata i radi užasa pred smrću, koje je osjetio onda, samo u većoj mjeri. I bio se pripravio na to; ali našao je nešto posve drugo.

U malenoj, nečistoj sobi, popljuvanoj po islikanim pločicama zida, za tankom pregradom čuo se razgovor; u uzduhu zasićenu zagušljivim zadahom nečistoće, ležalo je na krevetu odmaknutu od zida tijelo pokriveno poplunom. Jedna ruka bila je na poplunu, i golema, kao grablje, šaka te ruke bila je nerazumljivo pričvršćena k tankoj i od početka do sredine jednakoj dugoj podlaktici. Glava je ležala postrance na uzglavnici. Levin je vidio znojnu, rijetku kosu na sljepoočicama i nategnuto, gotovo prozirno čelo.

»Ne može biti da je to strašno tijelo brat Nikolaj«, pomisli Levin. No prišavši bliže, ugleda lice, i sumnje više nije moglo biti. Unatoč strašno promijenjenu licu, trebao je Levin samo baciti

67

pogled na te žive oči, što su se uzdigle na pridošloga, i opaziti lako kretanje usta pod slijepljenim brkovima da shvati strašnu istinu da je to mrtvo tijelo bio živi brat.

Sjajne oči strogo i prijekorno pogledaju na brata, koji je ulazio. I smjesta se tim pogledom ustanovio živ odnos među živima. Levin je odmah osjetio prijekor u pogledu, koji je bio u nj uperen, i kajanje radi svoje sreće.

Kad ga je Konstantin uzeo za ruku, Nikolaj se nasmiješi. Smiješak je bio slab, jedva vidljiv, i strogi izraz očiju, bez obzira na smiješak, nije se promijenio.

— Nisi očekivao da ćeš me naći takvoga — s naporom izgovori on.

— Da ... ne — govorio je Levin zaplićući se u riječima. — a kako to da me nisi obavijestio prije, to jest za moje ženidbe? Svuda sam dao pitati.

Trebalo je govoriti da se ne šuti, ali on nije znao što bi govorio, te više, što brat nije ništa odgovarao, nego je samo gledao ne spuštajući očiju i očito je shvaćao značenje svake riječi. Levin je rekao bratu daje njegova žena doputovala s njim. Nikolaj je izrazio zadovoljstvo, ali je kazao da se boji uplašiti je svojim stanjem. Nastupi šutnja. Najednom se Nikolaj stane micati i počne nešto govoriti. Levin je očekivao nešto osobito značajno i važno po izrazu njegova lica, no Nikolaj je progovorio o svojemu zdravlju. Krivio je liječnika, žalio, što nema znamenitoga moskovskoga liječnika, i Levin je shvatio da se on još uvijek nada.

Izabravši prvi časak šutnje, ustane Levin, želeći se bar na časak osloboditi mučnoga osjećaja, i reče da ide dovesti ženu.

— No, dobro, a ja ću narediti da se ovdje pospremi. Tu je nečisto i zaudara, mislim. Maša, pospremi ovdje — s naporom reče bolesnik. — I kad pospremiš, otiđi — doda upitno gledajući na brata.

Levin ne odgovori ništa. Izišavši na hodnik, zaustavi se. Rekao je da će dovesti ženu, ali sada, snašavši se u onom čuvstvu koje je osjećao, odluči naprotiv da će uznastojati nagovoriti je da ne ide

68

k bolesniku. »Zašto da se ona muči, kao ja?« pomisli.— No, stoje? Kako je? — s uplašenim licem upita Kitty.— Ah, to je užasno, užasno! Zašto si doputovala? — reče

Levin.Kitty pošuti nekoliko trenutaka bojažljivo i žalosno gledajući

na muža, onda mu priđe i objema rukama primi ga za lakat.— Košta, odvedi me k njemu, bit će nam lakše udvoje. Ti me

samo odvedi, odvedi me, molim te i otiđi — progovori ona. — Shvati daje meni mnogo teže vidjeti tebe, a ne vidjeti njega. Ondje mogu možda biti korisna tebi i njemu. Molim te, dopusti! — molila je muža, kao daje o tom ovisila sreća njezina života.

Levinu nije bilo druge nego da pristane i, oporavivši se i potpuno zaboravivši Mariju Nikolajevnu, pođe opet s Kitty bratu.

Stupajući lako i neprestano pogledavajući na muža i pokazujući mu hrabro i suučesno lice, uđe ona u bolesnikovu sobu i, bez žurbe okrenuvši se, nečujno zatvori vrata. Tihim koracima brzo priđe k ležaju bolesnikovu, i zašavši tako da mu nije trebalo okretati glavu, smjesta primi u svoju svježu, mladu ruku kostur njegove goleme ruke, stisne je, i s onom, samo ženama svojstvenom, neuvredljivom i simpatičnom tihom živahnošću stane s njim govoriti.

— Sastali smo se, ali nismo se upoznali u Sodenu — reče ona. —Niste mislili da ću biti vaša sestra.

— Vi me ne biste prepoznali? — reče on zasjavši pri njezinu ulasku od smiješka.

— Ne, prepoznala bih vas. Kako ste dobro učinili, što ste nas obavijestili! Nije bilo dana, da vas Košta nije spominjao i da se nije uznemirivao.

Ali živahnost bolesnikova nije trajala dugo.Još nije svršila govoriti, kadli se na licu njegovu opet ustali

strog, prijekoran izraz zavisti umirućega prema živomu.— Bojim se da vam ovdje nije posve dobro — reče ona, odvra

ćajući se od njegova upornog pogleda i ogledajući sobu. — Tre-bat će tražiti drugu sobu — reče ona mužu — i onda da nam je bliže.

69

XVIII

Levin nije mogao mirno gledati brata, nije mogao biti prirodan i miran u njegovoj nazočnosti. Kad je ulazio k bolesniku, zamutile bi mu se nesvjesno oči i pažnja, pa nije razabirao pojedinosti bratova stanja. Osjećao je užasan zadah, vidio prljavštinu, nered i mučno stanje, čuo je stenjanje i osjećao je da tome nema pomoći. Nije mu ni u glavu dolazila misao da razmotri sve pojedinosti bolesnikova stanja, da razmisli o tom kako je ležalo ondje, pod poplunom, to tijelo, kako su, zgrčivši se, bila smještena ta mršava bedra, krsta, leđa i ne bi li bilo moguće smjestiti ih nekako bolje, učiniti nešto da bude, ako ne bolje, ali manje zlo. Studen mu je prolazila preko leđa, kad je počinjao misliti na sve te pojedinosti. Bio je čvrsto uvjeren da se ništa ne da učiniti ni za produženje života, ni za olakšanje muka. No spoznaju toga da on smatra svaku pomoć nemogućom, osjećao je bolesnik, i to gaje razdraživalo. I zato je Levinu bilo još teže. Biti u bolesnikovoj sobi bilo mu je teško, a ne biti još teže. Stoga je neprestano uz različite izlike izlazio i opet ulazio ne imajući snage da ostaje sam.

No Kitty je mislila, osjećala i djelovala posve drukčije. Vidjevši bolesnika, ona ga je žalila. I žaljenje u njezinoj ženskoj duši nije izazvalo ono čuvstvo užasa i gađenja, koje je izazvalo u njezina muža, nego potrebu djelovanja, potrebu da sazna sve pojedinosti njegova stanja i da mu pomogne. I budući da u njoj nije bilo ni najmanje sumnje da mu je dužna pomoći, nije sumnjala ni u to da je to moguće, pa se smjesta primila posla. One iste pojedinosti, kojih je sama misao njezina muža dovodila u užas, odmah su privukle njezinu pažnju. Poslala je po liječnika, poslala u ljekarnu, naredila djevojci i Mariji Nikolajevni da metu, brišu prašinu, peru, nešto je i sama prala, ispirala, nešto podmetala pod

70

poplun. Nešto se na njezin nalog unosilo i iznosilo iz bolesnikove sobe. I sama je nekoliko puta odlazila u svoju sobu ne pazeći na gospodu, koju je susretala, vadila i donosila plahte, navlake, ručnike i košulje.

Lakaj, koji je u velikoj dvorani donosio objed inžinjerima, dolazio je nekoliko puta sa srditim licem na njezin poziv i nije mogao ne izvršiti naloga, jer ih je ona s tako prijaznom upornošću izdavala da joj nikako nije mogao izmaknuti. Levin nije svega toga odobravao; nije vjerovao da bi to bolesniku koristilo. A više od svega bojao se da se bolesnik ne rasrdi. No bolesnik, koji je doduše, kako se činilo, prema tome bio ravnodušan, nije se srdio, samo se stidio, a uopče pak kao da se zanimao za ono šta je ona s njim radila. Vrativši se od liječnika, kojemu ga je poslala Kitty, zateče Levin bolesnika — kad je otvorio vrata, u času kad su mu na Kittyn nalog, mijenjali rublje. Dugi bijeli kostur, leđa s golemim, ispalim lopaticama i izbočenim rebrima i kralješcima bio je gol, i Marija Nikolajevna i sluga zapeli su u rukavu košulje, i nisu mogli proturiti njegovu dugu, obješenu ruku. Zatvorivši brzo vrata za Levinom, Kitty nije gledala na onu stranu; ali bolesnik zastenje, i ona se brzo uputi k njemu.

— Ta brže — reče ona.— Ta ne dolazite — izusti srdito bolesnik. — Ja ću sam...— Sto kažete? — upita Marija Nikolajevna.Ali Kitty je čula, pa je shvatila da se on stidi i da mu je

neugodno biti pred njom gol.— Ne gledam, ne gledam! — reče ona popravljajući mu ruku.

—Marija Nikolajevna, a vi zađite s druge strane i popravite — doda.

— Idi, molim te, kod mene je u maloj torbici bočica — obrati se k mužu — znaš, u bočnom džepiću; donesi je, molim te, a dotle će se sve ovdje urediti.

Vrativši se sa staklenicom, našao je Levin bolesnika već položena, i sve oko njega potpuno promijenjeno. Teški zadah zamijenio miris octa i parfema koji je Kitty, opruživši usne i

71

naduvši rumene obraze štrcala kroz cjevčicu. Prašina se nigdje nije vidjela, pod krevetom bio je prostirač. Na stolu uredno su stajale staklenice, boca i bilo je složeno potrebno rublje i Kittyn ručni rad broderie anglaise. Na drugom stolu kraj bolesnikova kreveta bilo je piče, ležao je na čistim plahtama, na visoko uzdignutim jastucima, u čistoj košulji s bijelim ovratnikom na neprirodno tankom vratu i s novim izrazom nade ne skidajući očiju gledao je na Kitty.

Liječnik, kojega je dovezao Levin i kojega je našao u klubu, nije bio onaj, koji je liječio Nikolaja Levina i s kojim je ovaj bio nezadovoljan. Novi liječnik izvadi cjevčicu i presluša bolesnika, zaklima glavom, propiše lijek i osobito natanko protumači najprije kako treba uzimati lijek, a onda, kako da se pazi na dijetu. Svjetovao je jaja sirova ili meko kuhana i kiselu vodu sa svježim mlijekom određene topline. Kad je liječnik otišao, reče bolesnik nešto bratu, no ovaj je čuo samo posljednje riječi: »tvoja Katja«, no po pogledu kojim ju je pogledao, shvatio je Levin da je hvali.

— Već je mnogo bolje — reče on. — Evo s vama bih već odavna ozdravio. Kako dobro! — Primio je njezinu ruku i povukao je k svojim usnama, no kao bojeći se da bi joj bilo neugodno, predomisli se, pusti je i samo je pogladi. Kitty primi njegovu ruku objema rukama i stisne je.

— Sad me okrenite na lijevu stranu i idite spavati — reče on.Nitko nije čuo što je kazao, samo je Kitty shvatila. Shvaćala

je zato, jer je bez prestanka mišlju slijedila za onim, što mu je bilo potrebno.

— Na drugu stranu — reče ona mužu. — Spava uvijek na onoj. Okreni ga, neugodno je zvati sluge. Ja ne mogu. A vi ne možete? — obrati se ona k Mariji Nikolajevni.

— Bojim se — odgovori Marija Nikolajevna.Kako je god teško bilo Levinu obuhvatiti rukama to strašno

tijelo, uhvatiti ona mjesta pod poplunom za koja nije htio znati, popuštajući ženinu utjecaju, primi njegovo lice odlučan izraz, koji je ona poznavala i podmetnuvši ruke, digne ga, ali je pored svoje snage bio zaprepašten težinom tih istrošenih udova. Dok ga je

72

okretao, osjećajući svoj vrat zagrljen golemom, omršavjelom rukom, prevmula je Kitty brzo, neopaženo uzglavnicu, popravila je, i namjestila bolesnikovu glavu i rijetku njegovu kosu, koja se opet prilijepila k sljepoočici.

Bolesnik je u svojoj ruci zadržao bratovu ruku. Levin je osjećao da on hoće nešto učiniti s njegovom rukom i daje nekako povlači. Levin popusti zamirući. Da, privukao ju je k svojim ustima i poljubio. Levin se strese od ridanja i ne imajući snage da išta reče, iziđe iz sobe.

XIX

»Sakrio je mudrima i otkrio djeci i nerazumnima«, mislio je Levin o svojoj ženi razgovarajući se s njom te večeri.

Nije Levin mislio o evanđeoskoj rečenici, što bi sebe smatrao mudrim, ali nije mogao ne znati daje bio umniji od svoje žene i Agafije Mihajlovne, i nije mogao ne znati da je, kad je mislio o smrti, mislio svom snagom svoje duše. Znao je također da su mnogi muški veliki umovi, kojih je misli o tome čitao, mislili o tom i nisu znali stoti dio onoga, što su o smrti znale njegova žena i Agafija Mihajlovna. Kako god različne bile te dvije žene, Agafija Mihajlovna i Katja, kako ju je nazivao brat Nikolaj i kako ju je Levinu sada bilo osobito ugodno zvati, bile su one u tom potpuno slične. Obje su nesumnjivo znale, što je život, i što je smrt, i premda nikako ne bi bile mogle odgovoriti, dapače ne bi ni shvatile ona pitnaja, koja su se postavila Levinu, nijedna nije sumnjala o značenju te pojave i potpuno su jednako ne samo među sobom, nego i u suglasnosti s milijunima ljudi, sudile o tome. Dokaz za to, da su one pouzdano znale što je smrt, bio je u tom što su one ne kolebajući se ni časka znale što treba raditi s umirućima i nisu ih se bojale. Levin pak i drugi, iako su mnogo toga mogli reći o smrti, nikako nisu znali što treba raditi kad ljudi umiru. Da je Levin sad bio sam s bratom Nikolajem, gledao bi ga s užasom i

73

još s većim užasom čekao bi, i više ništa ne bi umio uraditi.Staviše, on nije znao što bi govorio, kako bi gledao i kako bi

hodao. Govoriti o sporednim stvarima činilo mu se uvredljivo, nemoguće; govoriti o smrti i tmurnim stvarima, nije se također smjelo. Ni šutjeti se ne smije. »Gledati ga, pomislit će, da ga izučavam, da ga se bojim; ne gledati, pomislit će, da na nešto drugo mislim; hodati na prstima, bit će nezadovoljan; čitavom nogom, nije zgodno.« Kitty pak očevidno nije mislila i nije imala vremena misliti o sebi; mislila je o njemu, jer je nešto znala, i sve je bilo dobro. Pripovijedala je i o sebi i o svadbi svojoj, i smješkala se i žalila i njegovala ga, i govorila o slučajevima ozdravljenja i sve je ispadalo dobro; ona je dakle znala. Da djelatnost njezina i Agafije Mihajlovne nije bila instinktivna, životna, nerazumna, dokazuje to, što su osim tjelesnoga njegovanja, olakšavanja patnja i Agafija Mihajlovna i Kitty tražile za umirućega još nešto takvo, važnije od tjelesnoga njegovanja i nešto takvo, što nije imalo ništa zajedničkog s tjelesnim okolnostima. Govoreći o preminulom starcu, rekla je Agafija Mihajlovna: »Pa što, pričestio se, primio posljednju pomast, dao Bog svakomu takvu smrt.« Katja je isto tako, kraj sve brige o rublju, o ranama od ležanja, piću, dospjela već prvi dan nagovoriti bolesnika da se pričesti i da primi posljednju pomast.

Vrativši se od bolesnika u svoje dvije sobe da noći, sjedio je Levin i spustio glavu ne znajući što da radi. Ne samo da nije mogao govoriti o večeri, o spremanju na počinak, porazmisliti što će raditi, nego nije mogao pače sa ženom ni govoriti: bilo ga je stid. Kitty pak bila je radinija nego obično. Bila je živahnija nego obično. Naredila je da se donese večera, sama je raspremila stvari, sama je pomagala prostrijeti postelje i nije ih zaboravila posuti perzijskim praškom. Bila je uzbuđena i brzo je mislila, kako to biva s muškarcima prije borbe, prije sukoba, u opasnim i odlučnim časovima života — u onim čsovima, kad muškarac jednom zauvijek pokazuje svoju vrijednost i to, da sva prošlost nije bila uzaludna, nego pripremanje za te časove.

74

Sav joj je posao išao od ruke, pa još nije bilo dvanaest, kad su sve stvari bile razvrstane čisto, točno, nekako osobito, kad je soba postala slična na dom, na njezine sobe: kreveti raspremljeni, četkice, češljevi, ogledalca poslagana, ubrusci prostrti.

Levin je smatrao daje neoprostivo jesti, spavati, pače i govoriti sada, te je osjećao da je svaka kretnja njegova bila neprilična. A ona je razmještala četkice, ali je činila sve to tako, da u tome nije bilo ništa zazorno.

Jesti ipak nisu mogli i dugo nisu mogli usnuti, pače dugo nisu ni legli na počinak.

— Vrlo mi je drago što sam ga nagovorila da sutra primi posljednju pomast — govorila je sjedeći u haljetku pred svojim sklopnim ogledalom i češljajući gustim češljem meku mirisnu kosu. — Nisam toga nikad vidjela, ali znam, mama mi je govorila, da se pri tom moli za ozdravljenje.

— Zar ti misliš da on može ozdraviti? — reče Levin gledajući stazicu na stražnjem dijelu njezine okrugle glave, koja je svaki put nestajala, čim bi sprijeda povukla češljem.

— Pitala sam liječnika: rekao je da on ne može živjeti više od tri dana. No zar oni mogu znati? Ipak mi je vrlo drago što sam ga nagovorila — reče ona provirujući na muža iza kose. — Sve može biti — doda s onim posebnim, ponešto lukavim izrazom koji je na njezinu licu bio uvijek, kad je govorila o vjeri.

Poslije njihova razgovora o vjeri, dok su još bili zaručeni, nisu nikad ni on ni ona počinjali razgovora o tome, no ona je vršila svoje obrede pohođenja crkve, molitve, svagda s jednakom mirnom spoznajom daje to potrebno. Unatoč njegovu uvjeravanju o protivnom, bila je čvrsto uvjerena daje on isto takav i još bolji kršćanin od nje i da je sve ono, što on govori o tom, jedan od njegovih smiješnih muških ispada, kao ono, što je naklapao o broderie anglaise: da tobože dobri ljudi krpaju rupe, a onda ih hotimice izrezuje, i slično.

— Da, evo ova žena, Marija Nikolajevna nije znala urediti sveto — reče Levin. — I... moram priznati, da mi je veoma drago,

75

veoma drago, što si i ti došla. Ti si takva čistoća, da... — Primio je njezinu ruku i nije je poljubio (ljubiti njezinu ruku u toj blizini smrti činilo mu se neprikladno), nego je samo stisne gledajući s izrazom punim krivnje u njezine zasjale oči.

— Tebi bi bilo teško samomu — reče ona i, podigavši visoko ruke, koje su zaklanjale njezine od zadovoljstva porumenjele obraze, smota na zatiljku kosu i pričvrsti je. — Ne — nastavi — ona nije znala... Ja sam se, na sreću, naučila mnogomu u Sodenu.

— Zar je ondje bilo takvih bolesnika?— Gorih.— Za mene je užasno to što ga ne mogu ne vidjeti onakva,

kakav je bio mlad... Nećeš vjerovati, kako je divan bio mladić, ali onda ga nisam shvaćao.

— Vrlo, vrlo vjerujem. Kako ja osjećam, bila bi se s njime slagala — reče ona i uplaši se radi toga što je rekla, obazre se na muža, i suze joj navru na oči.

— Da, bila bi se — reče on turobno. — To je upravo jedan od onih ljudi, za koje se veli, da nisu od ovoga svijeta.

— Ali pred nama je mnogo dana, treba leći — reče Kitty, pogledavši na svoj sićušni sat.

XX

Drugi dan bolesnik se pričesti i primi posljednju pomast. Za obreda Nikolaj Levin vruće se molio. U velikim očima njegovim, uperenim u svetu sliku, koja je bila postavljena na malenu stoliću, pokrivenu obojanim ubruscem, bila je izražena tako strastvena molba i nada daje Levinu užasno bilo to gledati. Levin je znao da će ta strastvena molba i nada još samo oteščati njegov rastanak sa životom koji je tako ljubio. Levin je poznavao brata i tok njegovih misli; znao je da nevjerovanje njegovo nije nastalo od toga, što mu je bilo lakše živjeti bez vjere, nego jer su mu suvremena

76

znanstvena tumačenja pojava u svijetu korak po korak istiskivala vjeru, i zato je znao da sadanje vraćanje njegovo vjeri nije bilo logično, nije se izvršilo putem iste misli, nego je bilo samo privremeno, sebično, s bezumnom nadom u ozdravljenje. Levin je znao također da je Kitty još pojačala tu nadu pripovijestima o neobičnim ozdravljenjima, za koja je bila čula. Sve je to znao Levin, pa mu je veoma bolno bilo gledati taj umolni pogled, pun nade i tu omršavjelu pest ruke, koja se s naporom dizala i stavljala znak križa na čvrsto nategnuto čelo, na ta izbočena ramena i prazne grudi, koje su hroptale i nisu više mogle smjestiti u sebi onoga života, za koji se bolesnik molio. Za vrijeme otajstva radio je Levin ono, što je ne vjerujući, tisuću puta radio. Govorio je obraćajući se k Bogu: »Učini, ako postojiš, da bi ozdravio taj čovjek (ta to se ponavljalo mnogo puta), pa ćeš spasiti i njega i mene.«

Poslije pomazanja postalo je bolesniku najednom mnogo bolje. Čitav sat nije zakašljao ni jedanput, smješkao se, poljubio Kitty ruku zahvaljujući joj sa suzama i govorio da mu je dobro, da ga ništa ne boli i da osjeća tek i snagu. Čak se sam pridigao, kad su mu donijeli juhu i zamolio još odrezak. Kako god nije bilo nade na nj, kako je god očevidno bilo gledajući ga da ne može ozdraviti, nalazili su se Levin i Kitty toga sata u istom sretnom i bojažljivom— da se ne prevare — uzbuđenju.

— Je li bolje? — Jest, mnogo. — Čudno. — Ništa nije čudno.— Ipak mu je bolje — govorili su šapatom smiješeći se jedno drugome.

No to zavaravanje nije potrajalo. Bolesnik usne mimo, ali ga za pola sata probudi kašalj. I najednom nestane svake nade i u onima oko njega i u njemu samom. Zbiljnost patnje, čak i bez sjećanja pređašnjih nada, razorila je nesumnjivo sve nade u Levinu i u Kitty i u samom bolesniku.

I ne spominjući onoga, čemu je vjerovao još prije pol sata, kao daje neugodno i sjećati se toga, zatražio je da mu se dade za udisanje jod u staklenki, koja je bila pokrivena papirom s probušenim rupicama. Levin mu pruži bocu, i isti onaj pogled

77

pun strastvene nade, s kojom je primao posljednju pomast, bio je i sada u brata tražeći od njega potvrdu liječnikovih riječi da udisanje joda proizvodi čudesa.

— Sto, Kitty nije ovdje? — proštenje on ogledavajući se, pošto je Levin nerado potvrdio liječnikove riječi. — Ne, onda se može reći... Radi nje sam izvršio ovu komediju. Ona je tako mila, ali mi ne treba da se obmanjujemo. Evo, ovomu vjerujem — reče on i stišćući staklenku koštunjavom rukom stane disati nad njom.

U osam sati navečer Levin je sa ženom pio čaj u svojoj sobi, kad Marija Nikolajevna zadahtana dotrči k njima. Bila je blijeda, i usne su joj drhtale. — Umire! — prošapće ona. — Bojim se, ovaj čas će umrijeti.

Oboje potrče k njemu. Sjedio je pridigavši se i nalaktivši se na krevetu, sagnuo svoja duga leđa i spustio nisko glavu.

— Sto osjećaš? — upita Levin šaptom nakon šutnje.— Osjećam da odlazim — reče on s naporom, ali vrlo

određeno istiskujući iz sebe polagano riječi. Nije dizao glave, samo je oči uperio gore, ne dosegavši lica bratova. — Katja! Otiđi! — rekao je još.

Levin skoči i zapovjednim šaptom prisili je da iziđe. — Odlazim — reče opet.

— Zašto misliš? — reče Levin, da nešto kaže.— Zato, jer odlazim — kao da mu se sviđao taj izraz, ponovi

on. — Kraj.Marija Nikolajevna priđe k njemu.— Da legnete, bilo bi vam lakše — reče ona.— Skoro ću ležati — progovori on tiho — mrtav — reče

podrugljivo, srdito. — No, namjestite me, ako hoćete.Levin položi brata nauznak, sjedne kraj njega i ne dišući stane

gledati njegovo lice. Ležao je umirući, sklopivši oči, ali na čelu mu se katkad micali mišići, kao čovjeku, koji duboko i naporno misli. Levin je nehotice mislio zajedno s njim o onome, što se sada zbiva u njemu, ali unatoč naporu misli, da ide s njim zajedno, vidio je po izrazu toga mirnoga lica i po igri mišića da umirućemu postaje sve jasnije ono, što je Levinu ostajalo tako tamno.

78

— Da, da, tako — s prekidima polagano izgovori umirući. — Čekajte. — Opet ušuti. — Tako! — otegne on najednom, umimo, kao da mu se sve razjasnilo. — O gospode! — reče i uzdahne teško.

Marija Nikolajevna opipa mu noge. — Hlade se — šapne.Dugo, vrlo dugo, kako se činilo Levinu. ležao je bolesnik

nepomično. Ali još uvijek bio je živ i rijetko je uzdisao. Levin se već umorio od napregnuta mišljenja. Osjećao je da pored svega naprezanja misli, nije mogao shvatiti što je to bilo tako. Osjećao je daje već odavna zaostao za umirućim. Nije više mogao misliti o samom pitanju smrti, ali su mu nehotice dolazile misli o onome, što će sad, odmah morati uraditi: zatvarati mu oči, odijevati ga, naručiti lijes. I čudne stvari, osjećao se posve hladan i nije osjećao ni nesreće, ni gubitka, i još manje žaljenja prema bratu. Ako je sada bilo u njemu kakvo čuvstvo prema bratu, bila je to prije zavist zbog onoga znanja, koje ima umirući, koje on ne može imati.

Još je dugo tako sjedio nad njim sve očekujući kraj. No kraj nije dolazio. Vrata se otvore i pokaže se Kitty. Levin ustane daje zadrži. No u času, kad je ustajao, začuje se kretanje samrtnikovo.

— Ne odlazi — reče Nikolaj i pruži ruku. Levin mu pruži svoju i srdito mahne ženi da ode.

S rukom samrtnikovom u svojoj sjedio je pol sata, sat i još jedan sat. Sada već uopće nije mislio na smrt. Mislio je na to, što radi Kitty, tko stanuje u susjednoj sobi, ima li liječnik svoju kuću. Osjeti potrebu hrane i sna. Oprezno oslobodi ruku i opipa mu noge. Noge su bile hladne, ali bolesnik je disao. Levin htjede opet na prstima izići, ali bolesnik se opet makne i reče: »Ne odlazi!«

Svanulo je; stanje bolesnikovo bilo je isto. Levin polako oslobodi ruku ne gledajući umirućega, ode u svoju sobu i zaspi.

79

Kad se probudio, saznao je, mjesto vijesti o bratovoj smrti, koju je očekivao, daje bolesnik došao u prijašnje stanje. Opet je počeo sjedati, kašljati, počeo je opet jesti, govoriti i ponovno prestao govoriti o smrti, opet je stao izražavati nadu u ozdravljenje i postao još razdražljiviji i tmurniji nego prije. Nitko, ni brat ni Kitty, nisu ga mogli umiriti. Na sve se srdio i svima je govorio neugodnosti, sve je korio radi svojih patnja i tražio da mu se dozove znameniti liječnik iz Moskve. Na sva pitanja, koja su mu se stavljala o tom, kako se osjeća, odgovarao je jednako s izrazom srdžbe i prijekora: »Patim užasno, nepodnošljivo!«

Bolesnik se mučio sve više i više, a osobito zbog rana od ležanja, koje se više nisu mogle izliječiti, pa se sve više i više srdio na sve oko sebe koreći ih za sve, a naročito, što mu nisu doveli liječnika iz Moskve. Kitty je svakako nastojala da mu pomogne, da ga umiri; no sve je bilo uzalud, i Levin je vidio daje i ona sama bila tjelesno i duševno izmučena, iako toga nije priznavala. Onaj osjećaj, koji je bilo izazvalo u svima njegovo opraštanje sa životom prošlu noć, kad je dozvao bio brata, bio je porušen. Svi su znali da će on neizbježivo i skoro umrijeti, da je već napola mrtav. Svi su željeli samo jedno, da što prije umre, i svi su mu, tajeći to, davali iz staklenke lijek, tražili lijekove, liječnike i varali njega i sebe i jedan drugoga. Sve je to bila laž, gadna, uvredljiva i svetogrdna laž. I tu je laž i po svojemu značenju i radi toga što je više nego svi ljubio umirućega, Levin osobito bolno osjećao.

Levin, koji se već odavno bavio mišlju, da pomiri braću bar prije smrti, pisao je bratu Sergiju Ivanoviču i primivši od njega odgovor, pročitao je to pismo bolesniku. Sergije Ivanovič pisao je da sam ne može doći, ali je ganutljivim riječima molio brata da mu oprosti.

Bolesnik nije ništa rekao.— A što da mu napišem? — upita Levin. — Nadam se da se

ne srdiš na njega!— Ne, nimalo! — odgovori na to pitanje zlovoljno Nikolaj.

—Napiši mu da mi pošalje liječnika.

80

Prošla su još tri dana patnje, bolesnik se sveudilj nalazio u istom stanju. Sada su svi osjećali želju da umre, svi, koji su ga vidjeli: i svratišni sluga, i gazda njegov, i svi gosti, i liječnik, i Marija Nikolajevna, i Levin, i Kitty. Samo bolesnik nije izražavao toga osjećaja, nego se naprotiv srdio zbog toga što nije bio doveden liječnik, pa je nastavio primati lijek i govorio o životu. Samo u rijetkim časovima, kad je od opijuma na trenutak prestao osjećati neprestane bolove, govorio je katkad u polusnu ono što je, jače nego u drugih, bilo u njegovoj duši: »ah, da se to hoće svršiti!« ili: »kad će tome biti kraj!«

Patnje, koje su se jednako povećavale, učinile su svoje i pripremale ga k smrti. Nije bilo položaja u kojem se ne bi mučio, nije bilo časa, kad bi zadrijemao, nije bilo mjesta, dijela njegova tijela, koje ga ne bi boljelo, koje ga ne bi mučilo. Čak i uspomene, dojmovi, misli toga tijela budili su sada u njemu isto takvu odvratnost, kao i samo tijelo. Pogled na druge ljude, njihovi govori, njegove vlastite uspomene, sve je to bilo za nj samo mučenje. Oni oko njega osjećali su to i nesvjesno nisu sebi dopuštali kod njega slobodnih kretnja, ni razgovora, ni iskazivanja svojih želja. Čitav život njegov slijevao se u jedno čuvstvo patnje i želje da ga se oslobodi.

U njemu se očevidno svršavao onaj obrat koji ga je imao dovesti do toga da smatra smrt kao ostvarenje svih želja, kao sreću. Prije je svakoj pojedinoj želji, izazvanoj patnjom ili oskudicom, kao glađu, umorom, žeđi, bilo udovoljeno namirivanjem tijela koje je donosilo užitak, ali sada nedostatak i patnja nisu bivale zadovoljavane, a pokušaj da se zadovolje, izazivao je nove patnje. I zato su se sve želje slijevale u jednu, u želju da se oslobodi svih muka i njihova izvora, tijela. No, da izrazi tu želju oslobođenja, nije imao riječi, i stoga nije o tome govorio, nego je po navici tražio da se zadovolje one želje, koje više nije bilo moguće zadovoljiti. — Okrenite me na drugu stranu —govorio je i odmah na to tražio, da ga polože kao i prije. — Dajte juhe. Odnesite juhu. Pripovijedajte nešto, što šutite. — A čim su počeli govoriti, zaklopio je oči i izražavao umor, ravnodušnost i odvratnost.

81

Deseti dan po dolasku u grad Kitty oboli. Zaboljela ju je glava, počela je povraćati, i čitavo jutro nije mogla ustati iz kreveta.

Liječnik je objasnio daje bolest došla od umora, uzbuđenja, i propisao je duševni mir.

Po objedu je ipak Kitty ustala i pošla, kao uvijek, s nadom k bolesniku. On je strogo pogleda kad je unišla, i prezirno se nasmiješi, kad je rekla da je bila bolesna. Taj dan neprestano se useknjivao i žalosno je stenjao.

— Kako se osjećate? — upita ona.— Gore — izusti on. — Boli!— Gdje boli?— Svuda.— Danas će preminuti, vidjet ćete — reče Marija Nikolajevna

iako šapatom, ali tako da ju je bolesnik, vrlo osjetljiv, kako je opažao Levin, morao čuti. Levin je šiknuo na nju i ogledao se na bolesnika. Nikolaj je čuo; no te riječi nisu na nj učinile nikakva dojma. Pogled njegov bio je jednako prijekoran i napregnut.

— Zašto mislite? — upita Levin, kad je izašla za njim u hodnik.— Počeo se trijebiti — kazala je Marija Nikolajevna.— Kako trijebiti?— Evo ovako — rekla je Cupkajući svoje suknene haljine. I

zaista, Levin je bio opazio da je bolesnik čitav taj dan hvatao po sebi i kao da je htio nešto čupati sa sebe.

Proricanje Marije Nikolajevne bilo je ispravno. Bolesnik pod noć nije više imao snage da digne ruke, i samo je gledao preda se ne mijenjajući pažljivo sabranog izraza pogleda. Pače kad bi se brat ili Kitty nagibali nad njim tako da ih je mogao vidjeti, gledao je isto tako. Kitty pošalje po svećenika da čita samrtnu molitvu.

Dok je svećenik čitao molitvu, umirući nije pokazivao nikakva znaka života; oči su mu bile zaklopljene. Levin, Kitty i Marija Nikolajevna stajali su kraj kreveta. Svećenik još nije dovršio molitve, kadli se umirući protegne, uzdahne i otvori oči. Svršivši molitvu, položi svećenik na hladno čelo križ, onda ga polagano umota u epitrahij i, postajavši šutke još dva časa, dotakne se

82

ohladnjele i beskrvne goleme ruke.— Izdahnuo je — reče svećenik i htjede otići; no najednom

se slijepljeni brci samrtnikovi maknu, i u tišini jasno se začuju iz dubine grudi određeni glasovi:

— Ne sasvim... Skoro.I nakon jednoga časa postane lice svjetlije, pod brkovima se

pojavi smiješak, i sakupljene žene zabrinuto stanu uređivati' pokojnika.

Pogled na brata i blizina smrti obnove u Levinovoj duši ono čuvstvo užasa pred neriješenošću i ujedno neizbježnošću i blizinom smrti, koje gaje bilo zahvatilo one jesenske večeri, kad je k njemu doputovao brat. Čuvstvo to bilo je sada još jače nego prije; još manje nego prije osjećao se sposoban da shvati smisao smrti i još užasnija stajala mu je pred očima neizbježivost njezina; no sada zahvaljujući njezinoj blizini nije ga to čuvstvo dovodilo u očaj: unatoč smrti, osjećao je potrebu da živi i da ljubi. Osjećao je da ga je ljubav spasla od očaja i da je ta ljubav pod prijetnjom očaja postala još jača i čistija.

Nije se još dovršila pred njegovim očima jedna tajna smrti, koja je ostala neodgonetnuta, kadli nikne druga, isto tako zagonetna, koja je pozivala k ljubavi i životu.

Liječnik je potvrdio svoju pretpostavku u pogledu Kitty. Njezina bolest bila je trudnoća.

XXI

Od onoga časa, kad je Aleksije Aleksandrovič iz objašnjenja s Betsy i sa Stjepanom Arkadijevičem shvatio da se od njega tražilo samo to da ostavi svoju ženu na miru ne umarajući je svojom nazočnošću i daje sama žena to željela, osjetio se tako izgubljen, da nije ništa mogao sam odlučiti, sam nije znao što je sad htio i predao se u ruke onih, koji su se tako rado bavili njegovim

83

poslovima, na sve je odgovarao »da«. Tek kad je Ana već otišla iz njegove kuće, a Engleskinja je poslala pitati ga, treba li ona da jede s njim ili posebno, razabrao je prvi put jasno svoj položaj i od toga uhvati ga užas.

Najteže od svega u tom položaju bilo je to, što nikako nije mogao složiti i pomiriti svoju prošlost s onim, što je bilo sad. Nije ga zbunjivala ona prošlost, kad je sretno živio sa svojom ženom. Prijelaz od te prošlosti k spoznaji o ženinoj nevjeri već je u mukama proživio; stanje to bilo je teško, ali razumljivo. Da je žena onda, izjavivši o svojoj nevjeri, otišla od njega, bio bi on ogorčen, nesretan, ali ne bi bio u ovom, za samoga sebe bezizlaznom nerazumljivom položaju, u kakvom se osjećao sad.

Sada nikako nije mogao pomiriti svoje nedavno oproštenje, svoje ganuće, svoju ljubav prema bolesnoj ženi i tuđem djetetu s onim, što je sada bilo, to jest s tim da se kao za nagradu za sve to, sad našao sam, osramoćen, ismijan, nepotreban i prezren od svih.

Prva dva dana po ženinu odlasku primao je Aleksije Aleksandrovič molitelje, upravitelja poslova, odlazio u odbor i izlazio objedovati u blagovaonicu, kao obično. Ne dajući sebi računa, radi čega to čini, naprezao je on ta dva dana sve snage svoje duše na to da se drži mimo, pače ravnodušno. Odgovarajući na pitanja, što da rade sa stvarima i sobama Ane Arkadijevne, činio je najveći napor nad sobom da se održi kao čovjek kojemu događaj, što se zbio, nije bio nepredviđen i nije imao u sebi ništa neobično, pa je i postigao svoju svrhu: nitko nije na njemu mogao opaziti znakove očaja. No drugi dan po odlasku, kad mu je Kornjej dao račun iz pomodne trgovine, koji je Ana zaboravila platiti, i izvijestio da je pomoćnik sam ovdje, naložio je Aleksej Aleksandrovič da se pomoćnik pozove.

— Oprostite, Preuzvišenosti, što sam se usudio uznemiriti vas. No ako odredite, da se obratimo Njezinoj Preuzvišenosti, ne biste li izvoljeli saopćiti njihovu adresu.

Aleksije Aleksandrovič zamislio se, kako se pričinilo pomoćniku, i najednom okrenuvši se sjede za stol. Spustivši glavu

84

na ruke, sjedio je dugo u tom položaju, kušao je nekoliko puta progovoriti i ustavljao se.

Shvativši čuvstvo gospodarevo, zamoli Komjej pomoćnika, da dođe drugi put. Ostavši opet sam, shvati Aleksije Aleksandrovič da nema više snage da izdrži ulogu čvrstoće i mira. Naredi da se ispregne kočija koja ga je čekala, zabrani da bilo koga primaju i ne iziđe na objed.

Osjećao je da neće izdržati tu opću navalu prezira i bijesa, koju je jasno vidio na licu i toga pomoćnika, i Kornjeja, i svih bez izuzetaka koje je susretao ta dva dana. Osjećao je da ne može odvratiti od sebe mržnju ljudi, jer ta mržnja nije dolazila od toga, što bi on bio zao (onda bi se mogao trsiti da bude bolji), nego od toga, što je sramotno i odvratno nesretan. Znao je da će upravo zato, što je srce njegovo istrzano, biti nemilosrdni prema njemu. Osjećao je da će ga ljudi uništiti, kao što psi dave izmrcvarena psa, koji cvili od boli. Znao je da je jedino spasenje od ljudi da sakrije svoje rane, pa je to nesvjesno pokušavao činiti dva dana, ali sad je osjećao da više nema snage nastavljati tu neravnu borbu.

Očaj njegov još se pojačao spoznajom daje potpuno osamljen u svojoj nesreći. U Petrogradu nije imao nijednoga čovjeka, kojemu bi mogao reći sve što je osjećao, koji bi ga požalio ne kao visokog činovnika, ne kao člana društva, nego jednostavno kao čovjeka koji pati.

Aleksije Aleksandrovič rastao je kao siroče. Bila su dva brata. Oca nisu upamtili, mati je umrla, kad je Aleksiju Aleksandroviču bilo deset godina. Imetak im je bio neznatan. Uzgajao ih je stric Karenjin, ugledan činovnik i nekoć ljubimac pokojnog cara.

Svršivši gimnaziju i sveučilište s medaljama, krenuo je Aleksije Aleksandrovič s pomoću stričevom, odmah vidnim službenim putem i od tog časa predao se isključivo službenom častohleplju. Ni u gimnaziji, ni na sveučilištu, ni kasnije, u službi, Aleksije Aleksandrovič nije sklapao ni s kim prijateljskih odnosa. Brat mu je bio najbliži po duši čovjek, ali on je služio u ministarstvu vanjskih poslova, živio svagda u inozemstvu, gdje je i umro skoro nakon ženidbe Aleksija Aleksandroviča.

85

Za njegova gubematorstva upoznala je Anina tetka, bogata gospođa te gubernije, ne više mladoga čovjeka, već mladog gubernatora sa svojom nećakom i dovela ga u takav položaj da je morao ili izjasniti se ili otići iz grada. Aleksije Aleksandrovič dugo se kolebao. No koliko je razloga bilo onda za taj korak, toliko ih je i bilo protiv, a nije bilo takvoga odlučnog razloga koji bi ga prisilio da se iznevjeri svojemu načelu: da ostane nepovjerljiv; no tetka Anina utuvi mu preko znanaca daje već kompromitirao djevojku i da ga poštenje obvezuje da je zaprosi. Zaprosio ju je i predao je nevjesti i ženi sve čuvstvo, za koje je bio sposoban.

Ona sklonost, koju je osjećao prema Ani, uklonila je iz duše njegove posljednju potrebu srdačnih odnosa prema ljudima. I zato sada od svih njegovih znanaca nije imao nikoga bliskoga. Bilo je mnogo onoga što se naziva vezama, ali prijateljskih odnosa nije bilo. Imao je Aleksije Aleksandrovič mnogo takvih ljudi koje je mogao pozivati k sebi na objede, moliti ih za pomoć u stvari, koja bi ga zanimala, za protekciju kakvoga molitelja, ljudi, s kojima je mogao otvoreno prosuđivati rad drugih osoba i najviših krugova vlade; no odnosi prema tim osobama bili su ograničeni na jedno, običajima i navikama čvrsto omeđeno područje, iz kojega nije bilo moguće izići. Imao je jednoga druga iz svuečilišta s kojim se sprijateljio kasnije i s kojim bi bio mogao govoriti o osobnoj nesreći; no taj je bio nadzornik u udaljenom školskom okrugu. Od ljudi pak, koji su se nalazili u Petrogradu, bili su mu najbliži upravitelj kancelarije i liječnik.

Mihail Vasiljevič Sljudin, upravitelj poslova, bio je jednostavan, uman, dobar i ćudoredan čovjek, i u njemu je Aleksije Aleksandrovič osjećao sklonost prema sebi; no petogodišnji službeni rad postavio je među njima pregradu, spriječio duševna objašnjavanja.

Potpisavši spise, Aleksije Aleksandrovič dugo je šutio, pogledao Mihaila i nekoliko puta pokušavao ali nije mogao progovoriti. Već je bio spremio fazu: »Čuli ste za moju nevolju«, ali svršio je time da je kazao kao uvijek: — To ćete mi dakle prirediti — i s tim ga je otpustio.

86

Drugi čovjek bio je liječnik, koji mu je također bio sklon; no među njima već odavna bio je sklopljen tihi sporazum da su obojica natovareni poslovima i da se obojica moraju žuriti.

Na ženske svoje prijatelje i na prvoga od njih, na groficu Lidiju Ivanovnu, Aleksije Aleksandrovič nije mislio. Sve žene, naprosto kao žene, bile su mu strašne i odvratne.

XXII

Aleksije Aleksandrovič bio je zaboravio groficu Lidiju Ivanovnu, ali ona nije zaboravila njega. U taj najteži čas osamljenoga očaja dovezla se ona k njemu i ušla bez prijave u njegov kabinet. Zatekla gaje u istom položaju, u kojemu je sjedio, poduprijevši glavu objema rukama.

— J'ai force la consine — reče ona ulazeći brzim koracima i teško dišući od uzbuđenja i brza kretanja. — Sve sam čula, Aleksije Aleksandroviču, moj prijatelju! — nastavi ona obuhvaćajući čvrsto objema rukama i stišćući njegovu ruku i gledajući mu u oči svojim prekrasnim zamišljenim očima.

— Izvolite, grofice! Ne primam, jer sam bolestan — reče, i usne mu zadršću.

— Prijatelju moj! — ponovi grofica Lidija Ivanovna ne skidajući s njega očiju, i najednom joj se obrve podignu nutarnjim krajevima stvarajući trokut na čelu; nelijepo žuto lice njezino postane još ružnije; no Aleksije Aleksandrovič osjeti da ga ona žali i daje gotova plakati. I on se gane: primi je za gojnu ruku i stane je ljubiti.

— Prijatelju moj! — reče ona od uzbuđenja isprekidanim glasom — ne trebate se podavati tuzi. Tuga je vaša velika, ali morate naći utjehu.

— Satrt sam, ubijen, nisam više čovjek! — reče Aleksije Aleksandrovič puštajući njenu ruku, ali gledajući i nadalje u njezine oči, pune suza. — Stanje je moje po tom užasno, što ne nalazim nigdje, ni u samom sebi ne nalazim uporišta.

87

— Naći ćete uporište, ne tražite ga u meni, premda vas molim da vjerujete mojemu prijateljstvu — reče ona s uzdahom. — Uporište naše ljubavi je, ona ljubav, koju nam je On ostavio. Breme je Njegovo lako — reče ona s onim zanosnim pogledom, koji je Aleksiju Aleksandroviču bio toliko poznat. — On će vas poduprijeti i pomoći će vam.

Premda je u tim riječima bilo ono ganuće nad svojim uzvišenim čuvstvima i ono novo zanosno mističko raspoloženje, koje se nedavno proširilo u Petrogradu i koje se Aleksiju Aleksandroviču činilo suvišnim, bilo mu je to sad ugodno čuti.

— Slab sam. Uništen sam. Ništa nisam predvidio, i sada ništa ne razumijem.

— Prijatelju moj! — ponavljala je Lidija Ivanovna.— Nije gubitak onoga, čega sad nema, ne to! — nastavi

Aleksije Aleksandrovič. — Ne žalim. Ali ne mogu, a da se ne stidim pred ljudima zbog položaja u kojemu se nalazim. To je loše, ali ja ne mogu, ne mogu.

— Niste vi izvršili onaj uzvišeni postupak praštanja, koji je oduševio mene i sve, nego On, koji prebiva u vašem srcu — reče grofica Lidija Ivanovna dižući zanosno oči — i zato se ne trebate stidjeti svoga postupka.

Aleksije sa Aleksandrovič natmuri i savivši ruke, stane pucati prstima.

— Treba znati sve potankosti — reče on tankim glasom. — Snage čovjekove imaju granice, grofice, i ja sam došao do granica svojih. Sav dan morao sam danas izdavati naloge, odredbe u kući, koje su proizlazile (naglasio je riječ proizlazile) iz mojega novoga, osamljenog položaja. Služinčad, guvernanta, računi... Ta tiha vatra sažegla me je, i nisam mogao izdržati. Za objedom... jučer umalo nisam otišao od objeda. Nisam mogao podnijeti, kako je moj sin gledao na me. Nije me pitao što sve to znači, ali htio je pitati, i nisam mogao izdržati toga pogleda. Bojao se da me gleda. Ali to nije sve... — Aleksije Aleksandrovič htjede spomenuti račun, koji mu je bio donesen, ali glas mu zadršće, i on se zaustavi. Toga

88

računa na modrom papiru za šešir i trak nije mogao spomenuti bez žaljenja samoga sebe.

— Razumijem, prijatelju moj! — reče groficaLidija Ivanova. — Sve razumijem. Pomoći i utjehe nećete naći u meni, ali ja sam ipak došla samo zato, da vam pomognem, ako mogu. Kad bih mogla s vas skinuti te sitne brige, koje ponizuju... Razumijem, da je potrebna ženska riječ, ženska briga. Da li mi povjeravate?

Aleksije Aleksandrovič šutke i zahvalno stisne joj ruku.— Zajedno ćemo se zabaviti Serjožom. Nisam jaka u

praktičnim poslovima. Ali primit ću se, bit ću vaš ekonom. Ne zahvaljujte mi. Ne radim to sama...

— No, prijatelju moj, ne predajte se onom čuvstvu, o kojemu ste govorili — da se stidite onoga, što je najuzvišenija visina: tko se ponizuje, uzvisit će se. Ni zahvaljivati ne treba meni. Treba zahvaliti Njemu i moliti od Njega pomoć. U Njemu samom naći ćemo mir, utjehu, spasenje i ljubav — reče ona i uzdigavši oči k nebu, počne moliti, kako je shvatio Aleksije Aleksandrovič po njezinoj šutnji.

Aleksije Aleksandrovič slušao ju je sad, i oni izrazi, koji prije ne da su mu bili neprijatni, nego su mu se činili suvišni, pričine mu se sada prirodni i utješni. Aleksije Aleksandrovič nije volio taj novi zanosni duh. On je bio čovjek vjere, koji se zanimao za vjeru poglavito u političkom smislu, i novo učenje, koje je sebi dopuštalo neko novo tumačenje, upravo zato što je otvaralo vrata sporu i analizi, bilo mu je u načelu neugodno. Prije je bio hladno, pače i neprijateljski raspoložen prema toj novoj nauci, i s groficom Lidijom Ivanovnom koja se za nju zanosila, nije se nikad prepirao, nego je šutnjom obilazio njezine izazove. Sad pak slušao je prvi put njezine riječi sa zadovoljstvom i nije im u duši protuslovio.

— Vrlo, vrlo sam vam zahvalan i za čine i za riječi vaše — reče, kad je svršila molitvu.

Grofica Lidija Ivanovna još jednom stisne obje ruke svom prijatelju.

— Sad se laćam posla — reče sa smiješkom, pošutjevši i otirući

89

s lica ostatke suza. — Idem k Serjoži. Samo u krajnjem slučaju obratit ću se k vama. — I ona ustane i iziđe.

Grofica Lidija Ivanovna izvrši svoje obećanje. Ona je doista uzela na sebe sve dužnosti oko uređenja i vođenja doma Aleksija Aleksandroviča. Ali nije pretjerivala govoreći da nije jaka u praktičnim poslovima. Sve njezine odredbe trebalo je mijenjati, jer su bile neizvedive, a mijenjao ih je Komjej, komomik Alekseja Aleksandroviča, koji je neopaženo za sve upravljao sada čitavim domom Karenjinovim i mimo i oprezno za odijevanja izvješćivao gospodaru, stoje trebalo. No pomoć Lidije Ivanovne bila je ipak u najvišoj mjeri djelotvorna: ona je dala moralnu potporu Aleksiju Aleksandroviču u spoznaji njezine ljubavi i poštivanja prema njemu, a osobito u tome, što ga je, kako je s utjehom mislila, gotovo obratila u kršćanstvo, to jest iz ravnodušna i mlitava vjernika obratila u vatrena i čvrsta pristašu onoga novoga tumačenja kršćanske nauke koje se posljednje vrijeme rasprostranilo bilo u Petrogradu. Aleksiju Aleksandroviču bilo je lako uvjeriti sebe o tom tumačenju. Kao Lidija Ivanovna i drugi koji su pristajali uz njihovo mišljenje, bio je Aleksije Aleksandrovič potpuno bez dubine zamišljanja one duševne sposobnosti s pomoću koje predodžbe, izazvane zamišljanjem, postaju tako stvarne da traže da budu dovedene u sklad s drugim predodžbama i sa stvarnošću. On nije vidio ništa nemoguće i protuslovno u predodžbi da smrt, koja postoji za one koji ne vjeruju, za njega ne postoji, i da ni grijeha više nema u njegovoj duši jer on posjeduje punu vjeru, koje mjem prosuđuje on sam, i već na ovom svijetu uživa potpuno spasenje.

Istina, Aleksije Aleksandrovič nejasno je osjećao lakoću i pogrešnost te predodžbe o svojoj vjeri i znao da je osjećao više sreće kad se, ne misleći na to da je oproštenje njegovo djelo više sile, predavao tome neposrednom čuvstvu, nego onda, kad je kao sada svaki čas mislio da u duši njegovoj živi Krist i da potpisujući spise vrši volju njegovu; no Aleksiju Aleksandroviču bilo je potrebno da tako misli, njemu je bilo tako neophodno potrebno da u svojemu poniženju ima tu, makar i izmišljenu visinu s koje

90

je mogao on, koga su prezirali svi, prezirati druge, te se držao kao pravoga spasenja — svoga tobožnjega spasenja.

XXIII

Grofica Lidija Ivanovna bila je kao vrlo mlada zanosna djevojka udata za bogata, ugledna, dobrodušna i najrazvratnijega veseljaka. Drugi mjesec muž je ostavi i na zanosna njezina uvjeravanja o nježnosti odgovarao je samo podsmijevanjem pa i neprijateljstvom, što ljudi, koji su poznavali dobro srce grofovo i nisu mogli sebi nikako razjasniti. Od onda živjeli su oni, premda nisu bili rastavljeni, svaki na svojoj strani, i kad se muž sastajao sa ženom, vladao se prema njoj s nepromjenljivom zajedljivom podsmješljivošću kojoj uzrok nije bilo lako shvatiti.

Grofica Lidija Ivanovna davno je već prestala biti zaljubljena u muža, ali nikad od toga doba nije prestajala biti zaljubljena u koga bilo. Znala je biti zaljubljena u nekolicinu najednom, i u muškarce, i u žene; znala je biti zaljubljena gotovo u sve ljude, koji su se čim osobito odlikovali. Bila je zaljubljena u sve one princese i prinčeve koji su stupali u srodstvo s carskom obitelji, bila je zaljubljena u jednoga metropolita, u jednoga vikara i u jednoga svećenika; bila je zaljubljena u jednog novinara, u trojicu Slavena, u Komisarova; u jednoga ministra, jednoga liječnika, jednoga engleskog misionara i u Karenjina. Sve te ljubavi, sad slabeći, sad jačajući nisu joj smetale da podržava najšire dvorske i društvene odnose. Ali otkad je, poslije nesreće koja je snašla Karenjina, uzela njega pod svoju posebnu zaštitu — otkad je poradila u domu Karenjinovu starajući se za njegovu sreću, osjećala je da nijedna od ostalih ljubavi nije prava, nego da je istinito zaljubljena sada u jedinoga Karenjina. Čuvstvo, koje je sada osjećala prema njemu, činilo joj se jače nego sva prijašnja čuvstva. Analizirajući svoje čuvstvo i uspoređujući ga s

91

prijašnjima, jasno je vidjela da ne bi bila zaljubljena u Komisarova da nije spasao život vladaru, da ne bi bila zaljubljena u Ristić— Kudrzyckoga, da nije bilo slavenskoga pitanja, ali u Karenjina da je zaljubljena radi njega samoga, radi njegova tankoga glasa, s njegovim otegnutim intonacijama, radi njegova umorna držanja, radi njegova značaja i mekih bijelih ruku s nabreklim žilama. Ne samo da se radovala sastanku s njim, nego je na licu njegovu tražila znakove onoga dojma, koji je proizvodila na njega. Htjela mu se sviđati ne samo riječima, nego i svom svojom osobom. Radi njega bavila se sada svojom toaletom više nego ikad prije. Znala se zateći u sanjarijama o tome, kako bi bilo, da ona nije udata i daje on slobodan. Rumenila se od uzbuđenja, kad je ulazio u njezinu sobu; nije mogla suzdržati ushićeni smiješak kad joj je govorio što ugodno. Već nekoliko dana bila je grofica Lidija Ivanovna u najjačem uzbuđenju: saznala je daje Ana s Vronskim u Petrogradu. Trebalo je spasiti Aleksija Aleksandroviča od sastanaka s njom, trebalo gaje pače spasiti od mučnoga znanja da se ta užasna žena nalazi u istom gradu s njim i da je svaki čas može sresti.

Kroz svoje znance nastojala je Lidija Ivanovna saznati, što kane raditi ti odvratni ljudi, kako je nazivala Anu i Vronskoga, i nastojala je tih dana upravljati sve kretnje svoga prijatelja, da ih ne bi susreo. Mladi pobočnik, prijatelj Vronskoga, preko kojega je dobivala vijesti i koji se nadao s pomoću grofice Lidije Ivanovne dobiti koncesiju, rekao joj je da su svršili svoje poslove i da odlaze sutra. Lidija Ivanovna bila se već počela umirivati, kadli joj već sutradan donesu pisamce, rukopis kojega je, zaprepaštena, prepoznala. To je bila ruka Ane Karenjine. Omot je bio od debeloga, poput kore, papira; na duguljastom žutom papiru bio je golem monogram, i pismo je divno mirisalo.

— Tko je donio?— Komisionar iz svratišta.Grofica Lidija Ivanovna dugo nije mogla sjesti da pročita

pismo. Od uzrujanja dobila je napad astme, od koje je patila. Kad se umirila, pročitala je slijedeće francusko pismo.

92

»Madame la Comtesse, kršćanska čuvstva koja ispunjaju vaše srce, daju mi, osjećam, neoprostivu smjelost da vam pišem. Nesretna sam zbog rastanka sa sinom. Molim dopuštenje da ga vidim jedanput prije svoga odlaska. Oprostite mi što vam dajem znati o sebi. Obraćam se k vama, a ne Aleksiju Aleksandroviču samo zato što neću da uzrokujem bol tom velikodušnom čovjeku sjećanjem o sebi. Poznajući vaše prijateljstvo prema njemu, vi ćete me razumjeti. Hoćete li poslati Serjožu k meni, ili da se dovezeni u kuću u neko označeno vrijeme, ili ćete me obavijestiti, kad i gdje ću ga moći vidjeti izvan kuće? Ne pretpostavljam da biste mi mogli odbiti, znajući velikodušnost onoga, do koga to stoji. Ne možete sebi predstaviti želju, koju osjećam, da ga vidim i zato ne možete predstaviti onu zahvalnost, koju će u meni uzbuditi vaša pomoć.

Ana.«Sve u tom pismu razdražilo je groficu Lidiju Ivanovnu: i

sadržaj i napominjanje velikodušnosti, a osobito neusiljeni, kako je vidjela, ton.

— Reci da odgovora neće biti — reče grofica Lidija Ivanovna i na mjestu, otvorivši mapu, napiše Aleksiju Aleksandroviču da se nada vidjeti ga u jedan sati pri čestitanju u dvoru.

»Moram s vama govoriti o važnoj i tužnoj stvari. Ondje ćemo se dogovoriti gdje. Najbolje kod mene, gdje ću narediti da se priredi vaš čaj. Neophodno je potrebno. On nam nalaže križ, ali On daje i snage«, doda da ga makar malo pripravi.

Grofica Lidija Ivanovna pisala je obično po dva i po tri pisamca na dan Aleksiju Ivanoviču. Milio joj se taj način općenja s njim, koji je u sebi imao i eleganciju i tajanstvenost, kojih nije bilo u njenim osobnim dodirima.

93

XXIV

Čestitanje se završilo. Oni, koji su odlazili, susrećući se, razgovarali su o posljednjoj novosti dana, novim primljenim odlikovanjima i premještanju uglednih činovnika.

— Možda grofici Mariji Borisovni ratno ministarstvo, a za načelnika štaba kneginju Vjatkovsku — govorio je visokoj ljepotici, dvorskoj gospođici koja ga je pitala o premještanjima, sijed starčić u zlatom vezenoj odori.

— A mene za pobočnika — odgovori gospođica smiješeći se.— Vama je već određeno mjesto. Vi ćete u crkvenu struku. A

za pomoćnika imat ćete Karenjina.— Zdravo, kneže! — reče starčić stišćući ruku pridošlomu.— Sta ste o Karenjinu govorili — upita knez.— On i Potjanov dobili su Aleksandra Nevskoga.— Mislio sam da ga već ima.

Ne. Pogledajte ga - reče starčić pokazujući vezenim klobukom na Karenjina u dvorskoj odori s novim crvenim trakom preko ramena, koji se zaustavio na vratima dvorane s jednim od utjecajnih članova državnoga vijeća. — Sretan je i zadovoljan kao bakreni groš — doda zastajući da stisne ruku atletski građenom ljepotanu—komorniku.

— Ne, postarao se — reče dvorski komornik.— Od briga. Sada neprestano projekte piše. Sad neće pustiti

nesretnika, dok mu ne izloži sve po točkama.— Kako ostario? II fait des passions. Mislim da je grofica

Lidija Ivanovna na nj sada ljubomorna zbog žene.— Kako to! O grofici Lidiji Ivanovni ne govorite, molim vas,

loše.— Ta zar je to loše, ako je zaljubljena u Karenjina?— A je li istina, da je Karenjina ovdje?— To jest, nije ovdje, u dvoru, nego u Petrogradu. Susreo

sam je jučer s Aleksijem Vronskim, bras-dessus, bras-dessus, na Morskoj ulici.

94

— C'est un homme qui n'a pas... — počeo je bio komomik, ali prekine se mičući se s puta i klanjajući se osobi carske obitelji koja je prolazila.

Tako se neprestano govorilo o Aleksiju Aleksandroviču osuđujući ga i rugajući mu se, dok je on, zakrčivši put ulovljenome članu državnoga vijeća i ne ustavljajući ni na časak svoje izlaganje da mu ne bi izmakao, po točkama razvijao mu financijsku osnovu.

Gotovo u isto vrijeme, kad je žena otišla od Aleksija Aleksandroviča, desilo mu se nešto najgore što može snaći činovnika, prekid napredovanja u službi. Taj prekid bio je gotova stvar, i svi su to vidjeli jasno, samo Aleksije Aleksandrovič nije još bio svjestan o tome daje karijera njegova zaršena. Da li zbog sukoba sa Stremovom, da li poradi nesreće sa ženom, ili jednostavno zbog toga, što je Aleksije Aleksandrovič došao do granice koja mu je bila određena, no svima je te godine postalo očevidno da je službeno poprište njegovo svršeno. Još je bio na važnu položaju, bio je član mnogih komisija i odbora; ali bio je čovjek, koji se sav istrošio i od kojega se ništa više ne očekuje. Sto god govorio, što god predlagao, slušali su ga tako kao da je ono što on predlaže već odavna poznato i da je to upravo ono što nije potrebno. Ali Aleksije Aleksandrovič nije toga osjećao, nego naprotiv, budući da je bio odstranjen od izravnoga učešća u radu vlade, jasnije negoli prije vidio je sad pogreške i nedostatke u radu drugih i smatrao svojom dužnošću pokazivati sredstva kojima bi se mogli ukloniti. Skoro poslije svoga razlaza sa ženom počeo je pisati svoj prvi prijedlog o novom sudu od bezbroja nikomu potrebnih prijedloga sa svih područja uprave, koje mu je suđeno bilo napisati.

Aleksije Aleksandrovič ne samo da nije opažao svoj beznadni položaj u službenom svijetu i ne samo da ga on nije ogorčio, već je više nego ikad bio zadovoljan svojim djelovanjem.

»Oženjeni stara se za svjetsko, kako će ugoditi ženi, a neoženjeni stara se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodinu«, veli apostol Pavao, i Aleksije Aleksandrovič, koji se u svim

95

stvarima držao sada Pisma, često je spominjao taj tekst. Činilo mu se, otkad je ostao bez žene, daje upravo tim projektima veoma služio Gospodinu nego prije.

Očevidna nestrpljivost člana vijeća koji je htio otići od njega, nije zbunjivala Aleksija Aleksandroviča; prestao je razlagati istom kad mu je član, koristivši se prolaženjem osobe carske obitelji, ispuznuo iz ruku.

Ostavši sam, spusti Aleksije Aleksandrovič glavu sabirući misli, onda se rastreseno ogleda i pođe k vratima gdje se nadao sresti groficu Lidiju Ivanovnu.

»A kako su svi oni jaki i zdravi tjelesno«, pomisli Aleksije Aleksandrovič gledajući snažna dvorskoga komornika s raščešljanim namirisanim zaliscima i crveni vrat kneza stegnuta u odoru, kraj kojih je imao proći. »Pravo je rečeno da je sve u svijetu zlo«, pomisli pogledavši ispod oka još jednom na listove komornikove.

Bez žurbe, mičući nogama, nakloni se Aleksije Aleksandrovič s običnim držanjem umora i dostojanstva gospodi koja su govorila o njemu i gledajući na vrata, tražio je očima groficu Lidiju Ivanovnu.

— A! Aleksije Aleksandroviču! — reče starčić, zlobno sijevajući očima kad je Karenjin došao do njega i hladnom kretnjom naklonio glavu. — Ja vam nisam čestitao — reče starčić pokazujući njegov novodobiveni trak.

— Zahvaljujem vam — odgovori Aleksije Aleksandrovič. — Kako je danas divan dan — doda po navici svojoj, posebno naglasivši riječ »divan«.

Znao je da su mu se smijali, ali od njih nije ni očekivao ništa, osim neprijateljstva; već se tome bio privikao.

Ugledavši žuta ramena grofice Lidije Ivanovne, koja su se dizala iz steznika, kako ulaze na vrata, i divne zamišljene oči njezine, koje su ga zvale k sebi, nasmiješi se Aleksije Aleksandrovič otkrivajući bijele, neuvele zube i priđe k njoj.

Haljina Lidije Ivanovne stajala je mnogo truda, kao sve haljine posljednje vrijeme. Cilj njezina odijevanja bio je sada posve

96

suprotan onomu kojeg je slijedila prije trideset godina. Onda se htjela ukrasiti čim god i što večma, to bolje. Sad je naprotiv svakako bila tako nakićena da to nije odgovaralo ni godinama, ni pojavi, i brinula se jedino za to da taj nakit ne bude u suviše velikoj suprotnosti s njezinom vanjštinom. A s obzirom na Aleksija Aleksandroviča ona je to postigla i činila mu se privlačivom. Za njega je ona bila jedini otok ne samo prijaznoga raspoloženja prema njemu, nego i ljubavi usred mora neprijateljstva i poruge koje ga je okruživalo.

Prolazeći kroz šibe porugljivih pogleda, težio je prirodno k njezinu zaljubljenom pogledu kao biljka k svjetlu.

— Čestitam — reče mu ona pokazujući očima na trak.Suzdržavajući smiješak zadovoljstva, slegne on ramenima,

zaklopivši oči kao da veli da ga to ne može radovati. Grofica Lidija Ivanovna znala je dobro daje to jedna od glavnih njegovih radosti, premda on nikad nije toga priznavao.

— Sto radi naš anđeo? — reče grofica Lidija Ivanovr.a razumijevajući tim Serjožu.

— Ne mogu reći da sam potpuno zadovoljan s njim — reče Aleksije Aleksandrovič dižući obrve i otvarajući oči. — Ni Sitnikov nije zadovoljan s njim (Sitnikov je bio učitelj kojemu je bilo povjereno svjetsko uzgajanje Serjože). Kako sam vam govorio, u njemu je neka hladnoća prema najglavnijim pitanjima koja moraju dirati dušu svakoga čovjeka i svakog djeteta — počne Aleksije Aleksandrovič izlagati svoje misli o jednom pitanju, koje gaje, osim službe zanimalo, o odgoju svoga sina.

Kad se Aleksije Aleksandrovič s pomoću Lidije Ivanovne vratio k životu i radu, osjetio je svojom dužnošću da se lati odgoja sina, koji mu je ostao na brizi. Kako se nikad prije nije bavio pitanjima odgoja, utrošio je Aleksije Aleksandrovič neko vrijeme na teoretsko proučavanje predmeta. Pročitavši nekoliko knjiga iz antropologije, pedagogije i didaktike, sastavio je Aleksije Aleksandrovič sebi plan za odgajanje i pozvavši najboljega

97

petrogradskoga pedagoga radi nadzora, pristupi k poslu. I ta gaje stvar stalno zanimala.

— Da, ali srce? Vidim u njemu očevo srce, a s takvim srcem dijete ne može biti loše — reče Lidija Ivanovna s ushitom.

— Da, može biti... Sto se mene tiče, ja vršim svoju dužnost. To je sve, što mogu učiniti.

— Doći ćete k meni — reče grofica Lidija Ivanovna, pošutjevši. — Moramo govoriti o stvari žalosnoj za vas. Sve bih dala da vas izbavim od nekih uspomena, ali drugi ne misle tako. Primila sam od nje pismo. Ona je ovdje u Petrogradu.

Aleksije Aleksandrovič zadršće kad je spomenuta bila žena, ali odmah se na licu njegovu ustali ona mrtva ukočenost koja je izražavala potpunu nemoć u toj stvari.

— Očekivao sam to — rekao je.Grofica Lidija Ivanovna pogleda ga ushićeno, i suze divljenja

pred veličinom duše njegove dođu joj na oči.

XXV

Kad je Aleksije Aleksandrovič ušao u mali, udobni kabinet grofice Lidije Ivanovne, pun starinskog porculana i portreta, nije u njemu još bila sama domaćica.

Preoblačila se.Na okruglom stolu bio je prostrt stoljnjak i postavljen kitajski

pribor i srebrni čajnik na špirit. Aleksije Aleksandrovič rastresen pogleda bezbrojne poznate portrete koji su ukrašavali kabinet, i sjednuvši za stol, otvori Evanđelje koje je ležalo na stolu. Suštanje grofičino privuče njegovu pažnju.

— No evo, sad ćemo sjesti mirno — reče grofica Lidija Ivanovna s uzbuđenim smiješkom brzo prolazeći između stola i divana — i porazgovorit ćemo se za našim čajem.

Nakon nekoliko riječi pripreme grofica Lidija Ivanovna dišući

98

teško i rumeneći se, preda u ruke Aleksija Aleksandroviča primljeno pismo.

Pročitavši pismo, on je dugo šutio.— Držim da nemam pravo odbiti je — reče on bojažljivo

dignuvši oči.— Prijatelju moj, vi ni u kome ne vidite zla!— Nasuprot, vidim, daje sve zlo. No da lije pravedno...Na licu njegovu bila je neodlučnost i traženje savjeta, potpore

i upute u stvari, koja je za nj bila nerazumljiva.— Ne — presiječe mu riječ grofica Lidija Ivanovna. — Sve

ima granice. Razumijem nečudorednost — reče ne posve iskreno, jer nikad nije mogla razumjeti što je žene dovodilo k nećudorednosti — ali ne razumijem okrutnosti, i to prema komu? Prema vama? Kako može boraviti u gradu, gdje ste vi? Ne, čovjek se uči, dok je živ. I ja se učim shvaćati vašu visinu i njenu niskost.

— A tko će baciti kamen? — reče Aleksije Aleksandrovič, očevidno zadovoljan svojom ulogom. — Sve sam oprostio i zato joj ne mogu uskratiti onoga što je potreba ljubavi za nju — ljubav k sinu...

— No da li je to ljubav, prijatelju moj? Da li je to iskreno? Dobro, vi ste oprostili, vi praštate... ali imamo li pravo djelovati na dušu toga anđela? On drži da je ona umrla... I tako je bolje. A ovako, što će sad misliti?

— Nisam na to mislio — reče Aleksije Aleksandrovič očevidno pristajući.

Grofica Lidija Ivanovna pokrije lice rukama i pošuti. Molilase.

— Ako mene pitate za savjet — reče, pomolivši se i otkrivajući lice — ne savjetujem vam da to činite. Zar ne vidim kako trpite, kako je to otvorilo sve vaše rane? No, recimo, vi ćete, kao uvijek, zaboraviti sebe. No čemu može to dovesti? K novim patnjama s vaše strane, k mukama za dijete. Ako je u njoj ostalo šta čovječno, sama ne bi smjela željeti toga. Ne, ja ne kolebajući se ne savjetujem, i ako mi dopustite, napisat ću joj.

99

Aleksije Aleksandrovič pristane, i grofica Lidija Ivanovna napisa slijedeće francusko pismo:

»Gospođo,Uspomena na vas može vašega sina dovesti do pitanja s

njegove strane na koje nije moguće odgovoriti, a ne usaditi u dušu djeteta duh osuđivanja onoga, što njemu treba biti svetinja, i zato molim da shvatite otkaz vašega muža u duhu kršćanske ljubavi. Molim Višnjega za milosrđe prema vama.

Grofica Lidija.«

Pismo to postiglo je onaj zatajeni cilj, koji je grofica Lidija Ivanovna tajila sama sebi. Ona je do dna duše uvrijedila Anu.

Aleksije Aleksandrovič sa svoje strane, vrativši se kući, nije mogao pristupiti k svojemu običnom poslu i naći onaj duševni mir vjernika i spasena čovjeka koji je osjećao prije.

Uspomena žene, koja mu je bila toliko kriva i pred kojom je on bio tako svet, kako mu je pravo govorila grofica Lidija Ivanovna, ne bi ga bila smjela smućivati; ali on nije bio miran: nije mogao razumjeti knjigu koju je čitao, nije mogao odagnati mučnih uspomena o svojim odnosima prema njoj, o onim pogreškama, koje je kako mu se sada činilo bio počinio prema njoj. Sjećanje na ono, kako je, vrativši se s trke, primio njezino priznanje o nevjeri (napose to, daje od nje zahtijevao samo vanjsku pristojnost, a nije izazvao na dvoboj), mučilo ga je kao kajanje. Mučilo gaje i spominjanje na pismo koje joj je bio pisao; osobiro njegovo oproštenje, koje nije nikomu bilo potrebno i njegove brige za tuđe dijete pekle su mu srce od stida i kajanja.

I upravo takav stid i kajanje osjećao je sada premećući svoju prošlost s njom i spominjući se nespretnih riječi kojima ju je poslije dugih kolebanja zaprosio bio.

»Ali u čemu sam ja kriv?« govorio je sebi. I to pitanje svagda je izazvalo drugo — da li drukčije osjećaju, drukčije ljube, da li se drugačije žene ti drugi ljudi, ti Vronski, Oblonski... ti komornici debelih listova? I pred oči mu dođe cio niz tih sočnih, jakih ljudi

100

koji ne znaju za sumnje, koji su nehotice svagda i posvuda svraćali na sebe njegovu radoznalu pažnju. Tjerao je od sebe te misli, nastojao se uvjeriti da ne živi za ovaj vremeniti život, nego za vječni, daje u duši njegovoj mir i ljubav. Ali to, stoje u tom vremenitom, ništavom životu počinio, kako mu se činilo, nekoliko ništavih pogrešaka, mučilo ga je tako, kao da i nije bilo onoga vječnoga spasenja, u koje je vjerovao. No kušnje te nisu potrajale dugo i skoro se u duši Aleksija Aleksandoviča uspostavi onaj mir i ona visina, po kojoj je mogao zaboravljati ono što nije želio pamtiti.

XXVI

— No što je, Kapitoniču? — reče Serjoža, vrativši se rumen i veseo sa šetnje uoči svoga rođendana i pružajući svoj naborani donji kaput visokom, starom vrataru, koji se s visine svoga uzrasta smiješio mališanu. — Sto, je li dolazio danas podvezani činovnik? Je li ga tata primio.

— Primili su ga. Čim je upravitelj izašao, ja sam ga najavio —veselo namignuvši, reče vratar. — Dopustite, ja ću vam skinuti.

— Serjoža! — reče Slovenin učitelj, zaustavivši se na vratima, koje su vodile u nutarnje odaje. — Sami skinite.

Ali Serjoža, iako je čuo slabi glas učiteljev, nije svratio na nj pozornost. Stajao je držeći rukom vratara za pantaler i gledao mu u lice.

— A što, je li tata učinio za njega što treba?Vratar potvrdno kimne glavom.Podvezani činovnik, koji je već sedam puta dolazio nešto

moliti Aleksija Aleksandroviča, zanimao je i Serjožu i vratara. Serjoža ga je zatekao jednom u predvorju i čuo kako je žalosno molio vratara da ga najavi, govoreći da s djecom umire.

Od onda se Serjoža, sastavši se drugi put u predvorju s činovnikom, zanimao za njega.

101

— A što, je li se veoma radovao? — upita.— Kako se ne bi radovao! Malo te nije skakao idući odavle.— A jesu li što donijeli? — upita Serjoža, pošutjevši.— Ne, gospodaru — klimajući glavom, šapćući reče vratar

— jesu od grofice.Serjoža je odmah shvatio daje ono, o čemu je govorio vratar,

bio dar grofice Lidije Ivanovne za njegov rođendan.— Sto govoriš? Gdje je?— K ocu je Komjej odnio. Mora daje lijepa stvarca!— Kako je veliko? Hoće li biti ovako?— Malo manje, ali lijepo.— Knjiga?— Ne, predmet. Idite, idite, Vasilije Lukič zove — reče vratar,

čuvši korake učiteljeve koji su se približavali i rastvarajući oprezno ručicu u na pol skinutoj rukavici, koja ga je držala za pantaler, i namignuvši glavom na Vuniča.

— Vasilije Lukiču, ovaj časak! — odgovori Serjoža s onim veselim i ljupkim smiješkom, koji je svagda pobjeđivao staroga Vasilija Lukiča.

Serjoža je bio odviše radostan, odviše sretan, da ne bi svojemu prijatelju vrataru javio još obiteljsku radost za koju je saznao na šetnji u Ljetnom vrtu od nećake grofice Lidije Ivanovne. Radost ta činila mu se osobito važnom radi stjecanja s radošću činovnikovom i njegovom zbog toga što su donijeli igračku. Serjoži se činilo daje danas takav dan kad svi moraju biti radosni i veseli.

— Znaš li da je tata dobio Aleksandra Nevskoga?— Kako ne bih znao! Dolazili su već čestitati.— A što, je li mu drago?— Kako se ne bi carskoj milosti radovao! Znači daje zaslužio

—rekao je vratar strogo i ozbiljno.Serjoža se zamisli gledajući na vratarevo lice koje je proučio

do najmanje pojedinosti, osobito podbradak koji je visio među sijedim zaliscima, a nije ga vidio nitko osim Serjože, koji ga nije gledao drukčije, nego odozdo.

102

— No, a je li tvoja kći odavna bila kod tebe?Vratareva kći bila je baletna plesačica.— Ta gdje ima vremena dolaziti običnim danom? I one moraju

učiti. I vi trebate učiti, gospodaru, idite.Došavši u sobu Serjoža umjesto da sjedne učiti, ispripovijeda

učitelju svoje pretpostavke o tome kako ono, što je bilo doneseno, mora daje stroj. — Sta vi mislite — upita.

No Vasilije Lukič mislio je samo na to da treba učiti gramatiku za učitelja, koji će doći u dva sata.

— Ne, recite mi, Vasilije Lukiču — upita on iznenada već sjedeći za radnim stolom i držeći u rukama knjigu — što je više od Aleksandra Nevskoga? Znate li da je tata dobio Aleksandra Nevskoga?

Vasilije Lukič odgovori daje viši od Aleksandra Nevskoga Vladimir.

— A više?— A više svega je Andrija Prvozvani.— A još više nego Andrija?— Ne znam.— Kako, ni vi ne znate? — i Serjoža, nalaktivši se na ruke,

udubi se u razmišljanje.Razmišljanje njegovo bilo je najzamršenije i najraznovrsnije.

Mislio je o tom kako će otac njegov najednom dobiti i Vladimira i Andriju, i kako će on poradi toga danas biti u učenju daleko bolji i kako će on sam, kad odraste, dobiti sve redove, pa i ono, što izmisle više od Andrije. Netom izmisle, a on će smjesta zaslužiti. Oni će još više izmisliti, a on će mahom zaslužiti.

U takvom razmišljanju prošlo je vrijeme, i kad je učitelj došao, nije još bio naučio zadaću o oznakama mjesta, vremena i načina, te je učitelj s njim bio ne samo nezadovoljan, nego i ogorčen. To učiteljevo ogorčenje gane Serjožu. Nije se osjećao kriv za to, što nije naučio zadaću; koliko se god bio trsio, nije nikako mogao toga učiniti: dok mu je učitelj tumačio, vjerovao je i kao da je shvaćao, ali čim je ostao sam nikako se nije mogao sjetiti i shvatiti

103

da je kratka i tako razumljiva riječ »najednom« oznaka načina radnje; no ipak mu je bilo žao, što je ogorčio učitelja.

Izabrao je čas, kad je učitelj šuteći gledao u knjigu.— Mihaile Ivaniču, kad je vaš imendan? — upita najednom.— Mislite radije na svoj posao, a imendani nemaju nikakvog

značenja za razumno biće. To je isto takav dan, kao drugi dani, kad treba raditi.

Serjoža pogleda pažljivo učitelja, njegovu rijetku bradicu, očale, koje su se spustili niže udubine na nosu i zamislio se tako da više nije čuo ništa od onoga, što mu je tumačio učitelj. Shvaćao je da učitelj ne misli što govori, osjećao je to po tonu, kojim je to bilo rečeno. »No zašto su se svi oni dogovorili da mi to govore uvijek na isti način, uvijek najdosadnije i najnepotrebnije? Zašto me odbija od sebe, zašto me ne ljubi?« —pitao je turobno i nije mogao smisliti odgovora.

XXVII

Poslije učitelja bio je očev sat. Dok otac nije dolazio, sjede Serjoža k stolu igrajući se nožićem i stade misliti. Među omiljelim zanimanjima Serjožinim bilo je traženje majke za vrijeme šetnji. Nije vjerovao u smrt uopće, a napose nije vjerovao u njezinu smrt, premda mu je to Lidija Ivanovna bila rekla, i otac potvrdio, i zato ju je i poslije toga kako mu je bilo rečeno da je ona umrla, za šetnji tražio. Svaka žena puna, graciozna, tamne kose bila je njegova mati. Videći takvu ženu javljalo se u duši njegovoj takvo čuvstvo nježnosti da se gušio i da su mu suze navirale na oči. I svaki je čas očekivao da će ona prići k njemu i dići koprenu. Sve lice njezino bit će vidljivo, ona će se nasmiješiti, zagrliti ga, on će osjetiti njezin miris, oćutjeti nježnost njezine ruke i zaplakat će od sreće, kako je jednom uvečer legao k njezinim nogama, a ona

104

ga je škakljala i on se smijao i grizao njezinu bijelu ruku s prstenjem. Onda, kad je saznao slučajno od dadilje da mati njegova nije umrla, i kad su mu otac i Lidija Ivanovna objasnili daje umrla za njega jer nije dobra (čemu pogotovo nije mogao vjerovati, jer ju je ljubio), on ju je isto tako tražio i očekivao. Danas je u Ljetnom vrtu bila jedna dama u ljubičastoj kopreni, koju je pratio sa zamiranjem srca držeći daje to ona, dok je puteljkom prilazila k njima. Dama ta nije došla do njih i nekamo se izgubila. Danas jače nego ikad osjećao je Serjoža navalu ljubavi prema njoj i sad je, zaboravivši se, očekujući oca izrezao sav rub stola nožićem, gledajući sjajnim očima preda se i misleći na nju.

— Tata ide — skrene mu pažnju Vasilj Lukič.Serjoža skoči, pristupi k ocu, poljubi mu ruku i pogleda ga

pažljivo tražeći znakove radosti zbog primitka Aleksandra Nevskoga.

— Jesi li lijepo šetao? — reče Aleksije Aleksandrovič sjedajući u svoj naslonjač, primičući k sebi knjigu Staroga zavjeta i otvarajući je. Unatoč tome što je Aleksije Aleksandrovič često govorio Serjoži da svaki kršćanin mora dobro poznavati Sveto pismo, on je sam u Starom zavjetu često zagledao knjigu, i Serjoža je to opazio.

— Da7 bilo je vrlo veselo, tata — reče Serjoža sjedajući postrance na stolac i ljuljajući ga, što je bilo zabranjeno. — Vidio sam Nadenjku. (Nadenjka je bila nećaka Lidije Ivanovne, koja se kod nje odgajala). Kazala mi je da ste dobili novu zvijezdu. Radujete li se, tata?

— Prvo, ne njiši se, molim te — reče Aleksije Aleksandrovič. — a drugo, nije draga nagrada, nego rad. I ja bih želio da ti to shvaćaš. Evo, ako se budeš trudio, učio da primiš nagradu, bit će ti rad težak; ali ako budeš radio (govorio je Aleksije Aleksandrovič, sjećajući se kako se krijepio spoznajom o vršenju družnosti pri dosadnom radu jutros, dok je potpisao svih sto i osamdeset spisa) ljubeći rad, naći ćeš u njemu nagradu za sebe.

Od nježnosti i veselja sjajne oči Serjože ugase se i poniknu pred pogledom očevim. Bio je to onaj isti, davno poznati ton, s

105

kojim je otac svagda općio s njim i koji je Serjoža već naučio oponašati. Otac je negda govorio s njim — tako je osjećao Serjoža — kao da se obraća nekakvom izmišljenom dječaku jednom od onih, kakvi znadu biti u knjigama, no nimalo slični Serjoži. I Serjoža se s ocem svagda nastojao pretvarati daje onakav knjižni dječak.

— Ti to razumiješ, nadam se! — reče otac.— Da, tata — odgovori Serjoža, hineći izmišljenoga dječaka.Zadaća se sastojala u učenju napamet nekoliko stihova

Evanđelja i ponavljanja početka Staroga zavjeta. Iz Evanđelja znao je Serjoža prilično, ali onaj čas, kad ih je govorio, zagledao se u očevu čeonu kost koja se tako strmo savijala kod sljepoočice, da se zapleo, pa je kraj jednoga stiha s jednakom riječi prenio na početak drugoga. Aleksiju Aleksandroviču bilo je jasno da on ne razumije onoga što govori i to ga je razdraživalo.

Namršti se i počne objašnjavati ono što je Serjoža bio već mnogo puta čuo, a nikad nije mogao upamtiti, jer je preveć jasno shvaćao — poput onoga, daje »najednom« oznaka načina radnje. Serjoža je uplašenim pogledom motrio oca i mislio samo jedno: hoće li ga otac prisiliti da ponovi ono, što je on rekao, kao što je drugda činio. I ta je misao tako plašila Serjožu da više ništa nije shvaćao. Ali otac nije zahtijevao da ponovi, i prijeđe k zadaći iz Staroga zavjeta. Serjoža je ispripovijedao dobro same događaje, ali kad je trebalo odgovarati na pitanje što su unaprijed značili neki događaji, ništa nije znao, premda je za tu zadaću već bio kažnjen. Mjesto pak, na kojemu ništa nije mogao reći, nego se smeo i rezao stol i stao se njihati na stolcu, bilo je ono, gdje je imao govoriti o patrijarsima. Od njih nije znao nijednoga, osim Henoha, koji je živ uzet u nebo. Prije je pamtio imena, ali sada je zaboravio posve, osobito stoga, što je Henoh bio njegova omiljela osoba iz cijeloga Staroga zavjeta i što se k uzimanju Henohovu u nebo u glavi njegovoj nadovezao čitav niz misli, kojemu se predao i sada, ukočenim očima gledajući na lančić očeva sata i do polovice skopčano puce njegova prsluka.

106

U smrt, o kojoj mu se tako često govorilo, nije Serjoža vjerovao nikako. Nije vjerovao da ljudi, koje on ljubi, mogu umrijeti, a osobito da će on sam umrijeti. To je za nj bilo potpuno nemoguće i neshvatljivo. Ali njemu su govorili da će svi umrijeti; pitao je pače ljude, kojima je vjerovao, pa su i oni potvrđivali to: pjestinja je također isto govorila, iako nerado. No Henoh nije umro, dakle ne umiru svi. »A zašto ne može svatko zaslužiti isto onako pred Bogom i biti uzet živ u nebo?« mislio je Serjoža. Zli, to jest oni, koje Serjoža ne ljubi, oni su mogli umrijeti, no dobri svi mogu biti kao Henoh.

— No, koji su bili patrijarsi?— Henoh, Henos.— Ta to si već rekao. Loše, Serjoža, vrlo loše. Ako ne nastojiš

saznati ono, što je najpotrebnije kršćaninu — reče otac ustajući — što te onda može zanimati? Nezadovoljan sam s tobom i Petar Ignatijevič (to je bio glavni učitelj) nezadovoljan je s tobom... Moram te kazniti.

Otac i učitelj, obojica su bili nezadovoljni Serjožom i zaista, on je učio vrlo loše. Ali nikako se nije moglo reći da je bio nesposoban dječak. Naprotiv, bio je mnogo sposobniji od onih dječaka, koje mu je učitelj stavljao za primjer. Prema očevu mišljenju on nije htio učiti ono, čemu su ga učili. A zapravo nije se mogao tome učiti. Nije mogao poradi toga, što su u duši njegovoj bile potrebe, za nj obveznije od onih koje su postavljali otac i učitelj. Ti zahtjevi bili su u protivštini, pa se on izravno borio sa svojim odgojiteljama.

Bilo mu je devet godina, bio je dijete; ali dušu je svoju poznavao, ona mu je bila draga, pa ju je čuvao kako kapak čuva oko, i bez ključa ljubavi nije nikoga puštao u svoju dušu. Odgojitelji njegovi tužili se da neće učiti, a duša je njegova bila prepuna žeđi za znanjem. I zato je učio u Kapitoniča, u dojilje, u Nadenjke, u Vasilija Lukiča, a ne u učitelja. Voda, koju su otac i učitelj čekali na svoje točkove, već je odavna protekla i radila na drugom mjestu.

107

Otac je kaznio Serjožu, ne pustivši ga k Nadenjci, nećaci Lidije Ivanovne; no kazna se pokazala kao sreća za Serjožu. Vasilije Lukič bio je^ dobre volje, pa mu je pokazao kako se prave vjetrenjače. Čitava večer prošla je u radu i sanjarijama o tome kako bi se mogla načiniti takva vjetrenjača, na kojoj bi se mogao vrtjeti: uhvatiti se rukama za krila ili privezati i vrtjeti se. O materi Serjoža nije mislio čitavu večer, ali legavši u krevet, iznenada sjeti se nje i pomoli se svojim riječima, da mu se mati sutra, na njegov rođendan, prestane sakrivati i dođe k njemu.

— Vasilije Lukiču, znate li, zašto sam se preko reda molio.— Da bolje učite?— Ne.— Igračke?— Ne. Nećete pogoditi. Izvrsno, ali tajna! Kad se zbude, reći

ću vam. Niste pogodili?— Ne, neću pogoditi. Reci mi — reče Vasilije Lukič smiješeći

se, što je rijetko činio. — No, ležite, gasim svijeću.— A ja bez svijeće još bolje vidim ono što vidim i zašto sam

se molio. Evo malo nisam odao tajnu! — veselo se nasmiješivši reče Serjoža.

Kad su odnijeli svijeću, Serjoža je čuo i osjećao svoju majku. Stajala je nad njim i dragala ga svojim pogledom, punim ljubavi. Ali pojavile su se vjetrenjače, nožić, sve se pomiješalo, i on je zaspao.

XXVIII

Doputovavši u Petrogad, Vronski i Ana nastane se u jednom od najboljih svratišta. Vronski posebno, u donjem katu, Ana gore s djetetom, dojiljom i djevojkom, u velikom odjelu od četiri sobe.

Već prvog dana dolaska odvezao se Vronski bratu. Ondje je zatekao mater, koja je po poslu bila otputovala iz Moskve. Mati i

108

svast dočekale su ga kao obično; ispitivale su ga o putovanju u inozemstvu, pripovijedale mu o zajedničkim znancima, ali ni riječju nisu spomenule njegovu vezu s Anom. A brat, koji je drugi dan ujutro došao k Vronskomu, upitao gaje sam za nju, pa mu je Aleksije Vronski otvoreno rekao da on smatra svoju vezu s Karenjinom brakom, da se nada isposlovati rastavu, i onda će se vjenčati s njom. A dotle smatra je isto tako svojom ženom, kako bi smatrao svaku drugu ženu, i moli ga da tako reče materi i svojoj ženi.

— Ako svijet toga ne odobrava, meni je svejedno — reče Vronski. — No ako moji rođaci žele sa mnom biti u rodbinskim odnosima, moraju biti u isto takvim odnosima i s mojom ženom!

Stariji brat, koji je svagda cijenio mišljenje mlađega, nije pravo znao, ima li on pravo ili ne, sve dotle, dok svijet ne riješi toga pitanja; sam pak, sa svoje strane, nije imao ništa protiv toga, pa je zajedno s Aleksijem otišao k Ani.

Vronski je pred bratom, kao i pred svima, govorio Ani vi i općio s njom kao s dobrom znanicom, ali se razumijevalo da brat zna za njihove odnose i govorili su o tome da Ana putuje na imanje Vronskoga.

Unatoč svom društvenom iskustvu, bio je Vronski poradi ovoga novog položaja u kojemu se nalazio, u čudnoj zabludi. Činilo se da bi morao shvatiti daje društvo njemu i Ani zatvoreno; ali sad su se u glavi njegovoj rodile neke nejasne misli daje tako bilo samo u prošlosti, i da se sada, pri brzom napretku (neopazice za sebe sad je bio pristaša svoga napretka), da se sada mišljenje društveno promijenilo, i da pitanje o tom, hoće li biti primljen u društvo, još nije riješeno. »Razumije se, mislio je — dvorsko društvo neće je primiti, ali bliski ljudi mogu i treba da shvate to kako treba.«

Možeš sjediti nekoliko sati podvivši noge u jednom istom položaju, kad znaš da ti ništa ne smeta promijeniti položaj; ali ako čovjek zna da mora sjediti tako podvivši noge, nastat će grčevi, noge će se trzati i gurati prema onome mjestu, kamo bi ih htio pružiti. To isto osjećao je Vronski prema svijetu. Iako je u dubini duše znao daje društvo njima zatvoreno, kušao je, neće li se sada

109

promijeniti društvo i neće li ih priznati. Ali vrlo brzo opazio je da je društvo, premda otvoreno za njega, zatvoreno za Anu. Kao u igri mačke i miša, ruke, koje su bile dignute za njega, mahom su se spuštale pred Anom.

Jedna od prvih dama petrogradskoga svijeta, koju je vidio Vronski, bila je njegova sestrična Betsy.

— Napokon! — dočekala ga radosno. — A Ana! Kako mije drago! Gdje ste odsjeli? Zamišljam, kako vam je nakon vašega divnog putovanja užasan naš Petrograd; zamišljam vaš medeni mjesec u Rimu. Sto je s rastavom? Jeste li sve to izradili?

Vronski opazi, da je ushit Betsyn jenjao, kad je saznala da rastave još nema.

— Na mene će se nabaciti kamenom, znam — reče ona — ali ja ću doći k Ani; da, svakako ću se dovesti. Hoćete li se dugo ovdje zadržati?

1 zaista, ona je istoga dana došla k Ani; no ton njezin bio je posve drugi nego prije. Ona se očevidno ponosila svojom smjelošću i željela je da Ana ocijeni nepokolebljivost njezina prijateljstva. Nije se zadržala više od deset časaka razgovarajući0 društvenim novostima, i na odlasku reče:

— Niste mi kazali kad će biti rastava? Recimo, ja sam bacila svoju kapu preko mlina, ali drugi uzdignuti ovratnici hladno će vas gledati, dok se ne vjenčate. A to je tako jednostavno. £a se fait. Dakle u petak putujete? Šteta, što se više nećemo vidjeti.

Po tonu Betsynu bio bi mogao Vronski shvatiti što ima očekivati od društva; no učinio je još pokus u svojoj obitelji. U majku svoju nije se pouzdavao. Znao je da je mati njegova, koja se toliko zanosila Anom za vrijeme svoga prvoga poznanstva, sada bila prema njoj neumoljiva poradi toga što je ona uzrokovala prijekid karijere njezina sina. No uzdao se uvelike u Varju, bratovu ženu. Činilo mu se da ona neće baciti kamen i da će jednostavno1 odlučno poći k Ani i primiti je.

Već drugi dan po svom dolasku odvezao se Vronski k njoj i našavši je samu, saopći joj izravno svoju želju.

110

— Poznato ti je, Aleksije — reče ona, saslušavši ga — kako te ljubim i kako sam spremna za tebe sve učiniti; no šutjela sam, jer sam znala da ne mogu tebi, ni Ani Arkadijevni biti od koristi — reče osobito brižno izgovarajući »Ana Arkadijevna«. — Ne misli, molim te, da osuđujem. Nikako. Možda bih ja na njezinu mjestu učinila isto. Ne ulazim i ne mogu ulaziti u pojedinosti —govorila je gledajući bojažljivo njegovo smrknuto lice. No stvari treba nazivati po imenu. Ti želiš da se odvezem k njoj, daje primam kod sebe i daje tim rehabilitiram u društvu; no shvati da toga ne mogu učiniti. Moje kćeri rastu, i moram u društvu živjeti radi muža. No, doći ću k Ani Arkadijevni; ona će shvatiti daje ne mogu pozvati k sebi ili ću to morati učiniti tako da se ona ne sastane s onima, koji je gledaju drukčije; a to će je uvrijediti. Ne mogu je podići...

— Ta ja ne smatram daje ona pala više nego stotine žena koje vi primate! — prekine je Vronski još smrknutiji i šuteći ustane shvativši da je odluka nevjestina neizmjenjiva.

— Aleksije, ne srdi se na mene. Molim te, shvati da nisam kriva — govorila je Varja gledajući ga s bojažljivim smiješkom.

— Ne srdim se na tebe — reče on isto tako smrknuto — ali mi je dvostruko teško. Teško mi je još i poradi toga, što to kida naše prijateljstvo. Recimo, ne kida, ali slabi. Razumjet ćeš da i za mene to ne može biti drukčije.

I s tim je otišao od nje.Vronski je shvatio da su daljnji pokusi uzaludni, i da to

nekoliko dana u Petrogradu treba provesti kao u tuđem gradu izbjegavajući bilo kakav doticaj s prijašnjim društvom kako se ne bi izložili neprijatnostima i uvredama koje su ga toliko mučile. Jedna od glavnih neugodnosti u Petrogradu bila je ta, što se Aleksije Aleksandrovič i njegovo ime, kako se činilo, nalazilo svagdje. Nije se moglo ni o čemu govoriti da se razgovor ne bi osvrnuo na Aleksija Aleksandroviča, nikamo se nije moglo poći da ga ne bi sastali. Tako se bar činilo Vronskomu, kako se čini čovjeku s bolesnim prstom, da kao navlaš zapinje za sve upravo tim bolesnim prstom.

111

Boravljenje u Petrogradu bilo je Vronskomu još teže zbog toga što je sve to vrijeme opažao u Ani nekakvo novo, njemu nerazumljivo raspoloženje. Čas kao daje bila zaljubljena u njega, čas je postajala hladna, razdražljiva i zatvorena. Ona se nečim mučila i nešto je krila od njega i kao da nije opažala one uvrede koje su mu trovale život, a njoj, s njezinom finoćom shvaćanja morale su biti još mučnije.

XXIX

Jedna od svrha puta u Rusiju bio je za Anu sastanak sa sinom. Od onoga dana, kad je otputovala iz Italije, nije ju prestajala uznemirivati misao o tom sastanku. A što je bliže dolazila k Petrogradu, to joj se radost i važnost sastanka pričinjala sve većom. Nije postavljala pitanje kako će udesiti taj sastanak. Činilo joj se prirodno i jednostavno da vidi sina kad bude s njim u istom gradu; ali po dolasku u Petrograd iznenada posta joj jasan sadašnji njen položaj u društvu, pa je shvatila da će biti teško prirediti sastanak.

Već je dva dana bila u Petrogradu. Misao na sina nije je ostavljala ni načas, ali još ga nije vidjela. Osjećala je da nema prava odvesti se pravo u kuću gdje se mogla sastati s Aleksijem Aleksandrovičem. Moglo se dogoditi daje ne puste i uvrijede. Pisati i dolaziti u doticaj s mužem bilo joj je teško i pomisliti: mogla je biti mirna samo onda kad nije mislila na muža. Vidjeti sina na šetnji kad sazna, gdje i kad izlazi, bilo joj je malo: ona se toliko spremala za taj sastanak, toliko mu je imala reći, tako ga je jako željela grliti i ljubiti. Stara dojilja Serjožina mogla joj je pomoći i uputiti je. No dojilja se više nije nalazila u kući Aleksija Aleksandroviča. U tom kolebanju i traženju dojilje prošla su dva dana.

Saznavši za bliske odnose Aleksija Aleksandroviča s groficom Lidijom Ivanovnom, odluči treći dan da joj napiše pismo, koje ju je stajalo velike muke, u kojemu je hotimice rekla da dopuštenje

112

vidjeti sina mora stajati do muževe velikodušnosti. Znala je, ako mu se pokaže pismo da je on, nastavljajući svoju ulogu velikodušnosti, neće odbiti.

Glasnik, koji je nosio pismo, donio joj je najokrutniji i neočekivani odgovor da odgovora neće biti. Nikad se nije osjetila toliko ponižena kao onoga časa, kad je dozvavši glasnika čula od njega potanki izvještaj, kako je čekao i kako mu je onda bilo kazano: nikakvog odgovora neće biti. Ana se osjećala ponižena, uvrijeđena, ali je vidjela da grofica Lidija Ivanovna sa svoga stajališta ima pravo. Nesreća je njezina bila to veća, što je bila osamljena. Nije mogla i nije htjela daje podijeli s Vronskim. Znala je, premda je on bio glavni uzrok njezine nesreće, da će pitanje o sastanku sa sinom, njemu biti najmanje važna stvar. Znala je da on nikad neće biti kadar shvatiti svu dubinu njezine patnje, znala je da će zbog hladnoga tona njegova pri spominjanju toga na njega zamrziti. A toga se bojala više nego svega na svijetu i zato je skrivala od njega sve, što se ticalo sina.

Prosjedivši kod kuće sav dan smišljala je sredstva za sastanak sa sinom i zustavila se na odluci, da piše mužu. Već je bila sastavila pismo, kad joj donesu pismo Lidije Ivanovne. Šutnja grofičina umirila ju je i ukrotila, no pismo, sve ono što je pročitala među njegovim recima, tako ju je razdražilo, tako joj se učinila gnusnom ta zloba u poredbi s njezinom opravdanom nježnošću prema sinu da se uzbunila protiv drugih i prestala optuživati sebe.

»Ta hladnoća — lažno čuvstvo! — govorilajeusebi. — Samo da im je vrijeđati mene i mučiti dijete, a ja da im se pokoravam! Nizašto! Ona je gora od mene! Ja barem ne lažem.« I smjesta odluči da će već sutra, na sam rođendan Serjožin otići pravo u muževu kuću, podmititi služinčad, da će varati, ali da će pošto— poto, vidjeti sina i porušiti tu ružnu varku kojom su zaokružili nesretno dijete.

Odvezla se u trgovinu igračaka, nakupovala igračaka i promislila kako će raditi. Dovest će se rano ujutro, u osam sati, dok Aleksije Aleksandrovič zacijelo još nije ustao. Imat će u

113

rukama novce, koje će dati vrataru i sluzi, da je puste, pa će ne dižući koprene reći daje došla od Serjožina kuma čestitati i da joj je rečeno postaviti igračke kraj sinova kreveta. Samo nije pripremila one riječi koje će kazati sinu. Koliko je god mislila o tome, ništa nije mogla smisliti.

Drugi dan u osam sati ujutro iziđe Ana iz najmljene kočije i pozvoni na vratima svoje bivše kuće.

— Idi, pogledaj, što treba. Neka gospođa — reče Kapitonič još neodjeven, u ogrtaču i galošama, pogledavši kroz prozor na damu pod koprenom, koja je stajala kraj samih vrata. Čim joj je vrata otvorio vratarev pomoćnik, Ani nepoznat mlad momak, kadli ona već uđe, i izvadivši iz mufa novčanicu od tri rublja, turi mu je brzo u ruku.

— Serjoža... Sergije Aleksijevič — reče ona i htjede poći naprijed. Pogledavši novčanicu, zaustavi je pomoćnik vratarev kod drugih staklenih vrata.

— Koga tražite? — upita on.Nije čula njegovih riječi i nije ništa odgovorila.Opazivši zbunjenost nepoznate, iziđe sam Kapitonič k njoj,

propusti je k vratima i upita što izvoli.— Od kneza Skorodumova k Sergiju Aleksijeviču — reče

ona.— Još nisu ustali — gledajući je pažljivo reče vratar.Ana nije nikako očekivala da bi to, nimalo promijenjeno

uređenje predvorja one kuće u kojoj je živjela devet godina, tako jako djelovalo na nju. Jedna uspomena za drugom, radosne i mučne, javljale su se u njezinoj duši, pa je na trenutak zaboravila, zašto je ovdje.

— Izvolite li pričekati? — reče Kapitonič skidajući joj bundicu. Skinuvši bundicu, zagleda joj Kapitonič u lice, prepozna je i, šuteći, nisko joj se pokloni.

— Izvolite, preuzvišenosti — reče joj.Htjela je nešto kazati, ali joj je glas zatajio, a nije mogla izustiti

nijednoga zvuka; s molbom punom krivnje pogledavši na starca,

114

pođe brzim, lakim koracima na stubište. Presavivši se sav naprijed i zapinjući kaljačama za stepenice, trčao je Kapitonič za njom, nastojeći je prestići.

— Učitelj je ondje, možda nije odjeven. Najavit ću.Ana je i nadalje išla poznatim stubištem ne shvaćajući šta

govori starac.— Ovamo, lijevo izvolite. Oprostite, što je nečisto. Oni su

sada u prijašnjoj divanskoj — loveći dah, govorio je vratar. — Dopustite, strpite se, preuzvišenosti, pogledat ću — govorio je i prestigavši je, odškrine vrata i nestane za njima. Ana se ustavi, čekajući. — Upravo su se probudili — reče vratar, izlazeći opet na vrata.

I u taj čas, kad je vratar to govorio, čuje Ana dječje zijevanje. Po samom glasu toga zijevanja prepozna sina i kao živa vidje ga pred sobom.

— Ostavi, ostavi, idi! — reče i uđe na visoka vrata. Desno do vrata stajao je krevet, i na njemu sjedio je, pridigavši se, dječak u samoj razdrljenoj košuljici i savivši tjelešce, protežući se, dovršavao je zijevanje. U času, kad su mu se usne opet sastajale slože se u blaženo dremovni smiješak, pa se s tim smiješkom opet polagano i slatko svali natrag.

— Serjoža! — šapne ona, nečujno prilazeći k njemu.Za vrijeme dok je bila rastavljena od njega i uz onaj priliv ljubavi

koji je osjećala sve ovo posljednje doba, zamišljala ga je kao četverogodišnjega dječaka, kakvoga ga je najviše ljubila. Sad nije bio ni onakav, kakvoga ga je bila ostavila; bio je još dalje od četverogodišnjega, još je narastao i omršavio. Sto je to! Kako je mršavo njegovo lice, kako kratka kosa! Kako duge ruke! Kako se promijenio, otkad gaje ostavila! Ali to je bio on, sa svojim oblikom glave, svojim usnama, svojim mekim vratićem i širokim ramešcima.

— Serjoža! — ponovi ona nad samim uhom djeteta.On se opet digne na lakat, motao je kuštravu glavu na obje

strane kao da nešto traži, i otvorio oči. Tiho i upitno gledao je nekoliko trenutaka mater koja je nepomično stajala pred njim,

115

onda se najednom blaženo nasmije i opet zaklopivši oči, koje su mu se još lijepile, svali se, ali ne natrag, nego k njoj, k njezinim rukama.

— Serjoža! Dječače moj dragi! — reče ona gušeći se i grleći rukama njegovo mekano tijelo.

— Mama! — reče on pomičući se pod njezinim rukama, da bi se različnim mjestima tijela doticao njezinih ruku.

Sneno se smiješeći sveudilj zaklopljenih očiju prelazio je punim ručicama od stranice kreveta k njezinim ramenima, svalio se k njoj okružujući je onim dragim snenim zadahom i toplinom, koju imaju samo djeca, i stane se trti licem o njezin vrat i ramena.

— Znao sam — otvarajući oči, reče on. — Danas je moj rođendan. Znao sam da ćeš doći. Ustat ću odmah.

I, govoreći to, padao je u san.Ana gaje željno ogledavala; vidjela je kako je narastao i kako

se promijenio za njena izbivanja. Prepoznavala je i nije prepoznala njegove gole, sada tako velike noge koje su izišle ispod pokrivača, prepoznala je te omršavjele obraze, te podrezane, kratke kovrčice na zatiljku, u koji gaje ona tako često cjelivala. Opipavala je sve to i nije mogla ništa govoriti: suze su je gušile.

— A zašto plačeš, majko? — reče on, sasvim se razbudivši.— Mamo, zašto plačeš? — vikne on plačnim glasom.

— Neću plakati... Plačem od radosti. Tako te davno nisam vidjela. Neću, neću — reče ona, gutajući suze i odvraćajući se.— No, sad je vrijeme da se oblačiš — doda pošutjevši kad je došla k sebi, i ne puštajući njegove ruke sjedne kraj njegova kreveta na stolac, na kojem je bilo pripravljeno odijelo.

— Kako se ti oblačiš bez mene? Kako... — htjela je početi govoriti jednostavno i veselo, ali nije mogla i opet se odvrne.

— Ja se ne umivam u hladnoj vodi: tata je zabranio. A Vasilija Lukiča nisi vidjela? On će doći. A ti si sjela na moje odijelo!

I Serjoža se nasmije grohotom. Ona ga pogleda i nasmiješi se.

— Mamo, dušice, golubice! — poviče on, bacivši se opet k njoj i grleći je. Kao da je istom sada, ugledavši njezin smiješak,

116

jasno shvatio što se dogodilo. — To ne treba — reče skidajući s nje šešir. I kao da ju je ponovo vidio bez šešira, baci se opet, ljubiti je.

— A što si mislio o meni? Nisi mislio da sam umrla?— Nikad nisam vjerovao.— Nisi vjerovao, prijatelju moj?— Znao sam, znao sam! — ponovi on svoju omiljelu rečenicu

i uhvativši njezinu ruku, koja je milovala njegovu kosu, stane je stiskati k svojim ustima i ljubiti.

XXX

Vasilije Lukič, međutim, shvaćajući tko je bila ta dama i saznavši iz razgovora daje to bila upravo ona mati, koja je ostavila muža i koju nije poznavao, jer je došao tek iza nje, bio je sada u sumnji bi li ušao ili javio Aleksiju Aleksandroviču. Zaključivši napokon daje njegova dužnost u tom da diže Serjožu u određeno vrijeme i da on zato nema što promišljati tko ondje sjedi, mati ili tko drugi, nego da treba vršiti svoju dužnost, on se obuče, dođe k vratima i otvori ih.

No milovanje matere i sina, zvukovi njihovih glasova i ono što su govorili, sve ga je to prisililo da promijeni svoju namjeru. Zaklima glavom i uzdahnuvši zatvori vrata. »Počekat ću još deset časaka«, reče sebi, iskašljavajući se i tarući suze.

Među kućnom služinčadi bila je u to vrijeme silna uznemirenost. Svi su doznali da je došla gospođa i da ju je Kapitonič pustio, da je sada u dječjoj sobi, a gospodin, međutim, svagda u devet sati zalazi u dječju, i svi su shvaćali daje sasanak bračnih drugova nemoguć i da to treba spriječiti. Komomik Komjej, sišavši u vratarsku ložu, upita tko i kako ju je pustio, i saznavši, da ju je Kapitonič primio i provodio, ukori starca. Vratar je uporno šutio, ali kad mu Kornjej reče da ga za to treba protjerati, priskoči k

117

njemu i zamahavši rukama pred Kornjejevim licem, reče:— Da, a ti je ne bi pustio! Deset godina služio sam i osim

dobrote ništa nisam vidio; idi ti sad i reci: izvolite van! Ti se u politiku tanko razumiješ! Nego šta! Bolje da o sebi misliš, kako se gospodar krade i rakunove šube vuku!

— Soldate! — prezirno reče Kornjej i okrene se k dojilji, koja je ulazila. — Evo, sudite, Marija Jefimovna: pustio je, nikomu nije rekao — obrati se k njoj Kornjej. Aleksije Aleksijevič izići đe ovaj čas, ići će u dječju odaju.

— Brige, brige! — govorila je dojilja. — Nastojte vi, Komjeju Vasiljeviču, nekako zadržati njega, gospodina, a ja trčim, nekako čuje odvesti. Brige, brige!

Kada je dojilja ušla u dječju, pripovijedao je Serjoža materi kako je bio zajedno s Nadenjkom kad su se sanjkali nizbrdo i tri se puta prekopitnuli. Ona je slušala zvukove njegova glasa, vidjela njegovo lice i igru izraza, osjećala njegovu ruku, ali nije shvaćala što je govorio. Trebalo je odlaziti, trebalo ga je ostaviti — samo to je jedino i mislila i osjećala. Čula je i korake Vasilija Lukiča, koji je prilazio k vratima i kašljao, čula je korake dojilje koja je dolazila, ali sjedila je kao okamenivši se, bez snage ni da počne govoriti, ni da ustane.

— Gospođo, golubice! — progovori dojilja prilazeći k Ani i ljubeći joj ruke i ramena. — Eto, Bog je donio radost našemu novorođenom. Ništa se niste promijenili.

— Ah, dojiljo mila, nisam znala da ste vi u kući — osvijestivši se na časak, reče Ana.

— Ne živim ovdje, s kćerkom živim, došla sam čestitati, Ana Arkadijevna, golubice!

Dojilja najednom zaplače i počne joj opet ljubiti ruku.Sjetnih očiju i sa smiješkom držeći se jednom rukom za mater,

a drugom za dojilju, topotao je Serjoža po sagu debelim nogama. Nježnost mile dojilje prema materi ushićivala ga je.

— Mamo! Ona često dolazi k meni i kad dođe... — počne on, ali stane opazivši da je dojilja šapćući nešto rekla materi i da se

118

na licu majčinu pokazao strah i nešto nalik na stid, što joj nikako nije pristajalo.

Ona priđe k njemu.— Mili moj! — reče ona.Nije mogla kazati zbogom, ali izraz njezina lica rekao je to i

on je shvatio. — Mili, mili Kutik! — izreče ona ime kojim ga je zvala, dok je bio malen — nećeš me zaboraviti? Ti... — ali više nije mogla govoriti.

Koliko je poslije izmišljala riječi, koje mu je mogla bila kazati.A sada ništa nije znala, i nije mogla reći. Ali Serjoža je shvatio sve što je htjela reći. Shvatio je daje nesretna i da ga ljubi. Shvatio je pače i ono, što je dojilja šapatom bila kazala. Čuo je riječi: »svagda u devet sati«, pa se dosjetio da se to govori o ocu i da se mati ne smije s ocem sastati. To je razumio, ali jednoga nije razumio: zaštq,se na licu njezinu pokazao strah i stid?... Nije kriva, a boji se i stidi nečega. Htio je staviti pitanje, koje bi mu razjasnilo tu sumnju, no nije smio toga učiniti: vidio je da ona trpi, pa ju je žalio. Šuteći stisne se k njoj i šapatom reče:

— Još ne idi. On neće skoro doći.Mati ga odmakne od sebe da bi shvatila, misli li on to, što

govori, pa je s uplašena lica njegova pročitala, ne samo da je govorio o ocu, nego i kao da ju je pitao kako treba o ocu misliti.

— Serjoža, prijatelju moj — reče ona — ljubi ga, on je bolji iplemenitiji od mene, i ja sam mu kriva. Kad narasteš, prosudit ćeš. \

— Boljega od tebe nema nikoga!... — s očajem vikne kroz suze i uhvativši je za ramena, stane je svom snagom pritiskivati k sebi rukama, koje su od naprezanja drhtale.

— Dušice, mali moj! — reče Ana i zaplače isto tako slabo, djetinjski, kako je on plakao.

U to vrijeme otvore se vrata i uđe Vasilij Lukič. Kod drugih vrata začuju se koraci, i dojilja uplašenim šaptom reče: »ide« i pruži Ani šešir.

Serjoža se spusti na krevet i zaplače, pokrivši lice rukama. Ana ukloni te ruke, još jednom poljubi njegovo mokro lice i brzim

119

koracima iziđe na vrata. Aleksije Aleksandrovič išao je prema njoj. Ugledavši je, zaustavi se i nakloni glavu.

Premda je malo prije govorila da je on bolji i plemenitiji od nje, pri brzom pogledu, koji je bacila na nj, obuhvativši cijelu njegovu pojavu sa svim pojedinostima, uhvati je čuvstvo odvratnosti i zlobe prema njemu i zavisti radi sina. Brzom kretnjom spusti koprenu i ubrzavši korake, gotovo istrči iz sobe.

Nije bila dospjela ni izvaditi igračke i tako ih je dovezla kuci natrag, a s takvom ih je ljubavlju i tugom birala jučer u dućanu.

XXXI

Koliko je god jako željela Ana vidjeti sina, kako je god odavna mislila na to i spremala se k tomu, nije nikako očekivala da će taj sastanak tako jako djelovati na nju. Vrativši se u svoj osamljeni odio u svratištu, dugo nije mogla shvatiti zašto je ovdje. »Da, sve je to svršeno, ja sam opet sama«, reče sebi i ne skidajući šešir sjede u naslonjač kraj kamina. Zaustavivši ukočene oči na bronzanom satu koji je stajao na stolu među prozorima, počne razmišljati.

Djevojka Francuskinja, koju je bila dovela iz inozemstva, uđe da joj predloži odijevanje. Ona je u čudu pogleda i reče: — Kasnije. — Sluga ponudi kavu. — Kasnije — reče ona.

Odjenuvši djevojčicu, ušla je dojilja Talijanka s njom i donese je k Ani. Punahna, dobro hranjena djevojčica, kao uvijek kad bi ugledala majku, savi končićima stegnute gole ručice, okrenuvši dlanove dolje, i smiješeći se ustašcima bez zuba počne, kao riba perajama, veslati ručicama šušteći njima po naškrobljenim naborima vezene suknjice. Nije bilo moguće ne nasmiješiti se, ne poljubiti djevojčicu; nemoguće je bilo ne podmetnuti joj prst, za koji se ona uhvatila vrišteći i poskakujući čitavim tijelom; nemoguće je bilo ne podmetnuti joj usnu koju je ona, mjesto poljupca, uzela u ustašca. I sve je to Ana i učinila: i primila je za

120

ruke i ponukala je da poskakuje i poljubila njezin nježni obrazić i ogoljele laktiće; ali na pogled toga djeteta bilo joj je još jasnije da ono čuvstvo, koje je osjećala prema njoj, nije ni bilo ljubav u usporedbi s onim, što je osjećala prema Serjoži. Sve je u toj djevojčici bilo milo, no sve to zbog nečega nije hvatalo za srce. U prvo dijete, makar i od neljubljena čovjeka, bila je utrošena sva snaga ljubavi koja nije zadovoljena; djevojčica je bila rođena u najtežim uvjetima, i na nju nije bio utrošen ni stoti dio one brige koja je bila utrošena u prvo. Osim toga bilo je kod djevojčice još sve očekivanje, a Serjoža već je bio gotovo čovjek i to ljubljeni čovjek; u njemu su se borile misli, čuvstvo; shvaćao je, ljubio je, sudio ju je, mislila je sjećajući se njegovih riječi i pogleda. I ona je bila zauvijek ne samo tjelesno nego i duševno rastavljena od njega, i to se više nije moglo popraviti.

Ona preda djevojčicu dojilji, otpusti je i otvori medaljon, u kojemu je bila slika Serjožina, dok je bio gotovo iste dobi kao i djevojčica. Ustala je i, skinuvši šešir, uzela album, gdje su bile fotografije sinove iz različitih godina. Htjela je usporediti slike i stane ih vaditi iz albuma. Sve ih je povadila. Ostala je jedna, posljednja, najljepša slika. Zajahao je u bijeloj košuljici na stolac, mrštio oči i smiješio se ustima. Bio je to najosobitiji, najbolji njegov izraz. Malim spretnim rukama, koje su se danas osobito napregnuto micale svojim bijelim, tankim prstima, hvatala je ona nekoliko puta ugao slike, ali ona se svaki put izmicala, i nije ga mogla izvaditi. Noža za papir nije bilo na stolu, pa je, izvadivši kartu, koja je bila do nje (to je bila slika Vronskoga, izrađena u Rimu, u okruglu šeširu i s dugom kosom), njome gurnula sliku sinovu. »Da, evo ga!« — reče pogledavši sliku Vronskoga i najednom sjeti se tko je bio uzrok njenoj sadašnjoj nesreći. Ni jednom ga se nije sjetila sve ovo jutro. Ali sada najednom, ugledavši to muževno, plemenito, toliko poznato joj i drago lice, osjeti neočekivani priliv ljubavi prema njemu.

»Ta gdje je? Kako me to on ostavlja samu s mojim patnjama?« najednom s osjećajem prijekora pomisli ona, zaboravljajući da je sama skrivala od njega sve što se ticalo sina. Ona pošalje po njega

121

s molbom da dođe k njoj odmah; čekala gaje sa zamiranjem srca, smišljajući riječi, kojima će mu reći sve, i one izraze njegove ljubavi, koji će je utješiti. Poslani vrati se s odgovorom da ima gosta, ali da će odmah doći, i s porukom, daje upita, može li ga primiti s knezom Jašvinom, koji je doputovao u Petrograd. »Neće doći sam, a od jučerašnjeg objeda nije me vidio — pomisli ona — neće doći tako da bih mu mogla reći sve, nego će doći s Jašvinom.« I najednom joj dođe čudna misao: što, ako ju je prestao ljubiti?

I prebirući u duši događaje posljednjih dana činilo joj se da u svemu vidi potvrdu te strašne misli: i to što jučer nije objedovao kod kuće, i to što je ostao kod toga da u Petrogradu stanuju svatko za se, i to, da čak i sad ne ide k njoj sam, kao da izbjegava sastanak s njom u četiri oka.

»No on mi to mora reći. Moram to znati. Ako to budem znala, znat ću što ću uraditi«, govorila je u sebi nemajući snage da sebi predoči položaj, u kojem bi se našla, kad bi se uvjerila o njegovoj nehajnosti. Mislila je da ju je prestao ljubiti, osjećala se blizu očajanja i poradi toga osjeti se osobito uzrujana. Pozvonila je djevojci i otišla u oblačionicu. Odijevajući se zabavila se svojom toaletom ddže nego sve ove dane, kao da ju je mogao, pošto ju je prestao ljubiti, opet zavoljeti zato što će ona na sebi imati onu haljinu i onu frizuru koja joj bolje pristaje.

Čula je zvonce prije nego je bila gotova.Kad je ušla u salon, nije je on, nego Jašvin susreo pogledom.

On je razgledao sličice njezina sina, koje je bila zaboravila na stolu, i nije se žurio da je pogleda.

— Mi se poznajemo — reče ona stavljajući svoju malu ruku u golemu ruku zbunjenoga (što je bilo tako čudno pri golemu uzrastu i surovu licu) Jašvina. — Poznajemo se od lani, na utrkama. Dajte — reče uzimajući brzom kretnjom Vronskomu sinove slike koje je gledao i gledajući ga značajno blistavim očima. — Jesu li ove godine bile lijepe utrke? Mjesto tih, gledala sam utrke na Corsu u Rimi. Vi, uostalom ne volite inozemni život — reče ona, prijazno se smiješeći. — Poznajem vas i znam sve vaše ukuse, premda sam se malo sastajala s vama.

122

— To mi je vrlo žao jer su moji ukusi svi većinom loši — reče Javšin zagrizujući svoj lijevi brk.

Porazgovorivši se neko vrijeme i opazivši da je Vronski pogledao na sat, upita je Jašvin, hoće li još dugo ostati u Petrogradu i, uspravivši svoju golemu pojavu, uzme kapu.

— Čini se, ne dugo — reče ona smeteno pogledavši na Vronskoga.

— Onda se više nećemo vidjeti? — reče Jašvin ustajući i obrađujući se k Vronskomu. — Gdje objeduješ?

— Dođite na objed k meni! — reče odlučno Ana, kao da se rasrdila na se zbog svoje smetenosti, ali rumeneći se kao uvijek kad je pred novim čovjekom očitovala svoj položaj. — Objed ovdje nije dobar, ali ćete se bar sastati s njim. Aleksije od svih pukovnijskih drugova nikoga tako ne voli kao vas.

— Vrlo rado — reče Jašvin uz smiješak, po kojemu je Vronski vidio da mu se Ana svidjela.

Jašvin se nakloni i iziđe, Vronski ostane otraga.— I ti odlaziš? — reče mu ona.— Već sam zakasnio — odgovori on. — Idi! Odmah ću te

stići! —vikne on Jašvinu.Primila gaje za ruku i ne skidajući očiju gledala gaje, tražeći

u mislima, što bi mu rekla, da ga zadrži.— Čekaj, imam ti koješta reći — i primivši njegovu kratku

ruku, stisne je na svoj vrat. — No, ne smeta, što sam ga pozvala na objed?

— Izvrsno si učinila — reče on s mirnim smiješkom, pokazujući svoje guste zube i ljubeći joj ruku.

— Aleksije, nisi li se promijenio prema meni? — reče ona, objema rukama stišćući njegovu ruku. — Aleksije, izmučila sam se ovdje. Kad ćemo otputovati?

— Skoro, skoro. Nećeš vjerovati, kako je i meni težak naš život ovdje — reče i povuče svoju ruku.

— No, idi, idi! — uvrijeđeno reče ona i brzo ode od njega.

123

i A XXXII

Kad se Vronski vratio kući, Ane još nije bilo. Skoro iza njega, kako mu je rečeno, dovezla se k njoj neka dama, i ona se s njom zajedno odvezla. To, što se ona odvezla ne rekavši kamo, što je do sad nije bilo, što je još izjutra izlazila nekamo ne rekavši mu ništa, sve to zajedno s čudno uzrujanim izrazom njezina lica jutros i pri sjećanju onog neprijateljskog tona kojim mu je pred Jašvinom gotovo istrgla iz ruku slike sinove, prisili ga da se zamisli. Odlučio je da je neophodno potebno s njom se objasniti. I čekao ju je u njezinu salonu. Ali Ana se nije vratila sama, nego je sa sobom dovezla svoju tetku, staru djevojku, kneginjicu Oblonsku. Bila je to ona ista koja je dolazila jutros i s kojom se Ana odvezla bila na kupovanje. Ana kao da nije opazila izraza lica Vronskoga, zabrinutog i upitnog, veselo mu je pripovijedala što je jutros kupila. Vidio je da se u njoj događa nešto osobito: u blistavim očima, kad su se časak zadržale na njemu, bila je napregnuta pažnja, a u riječima i kretnjama bila je ona nervozna brzina i gracija, koje su ga u prvo vrijeme njihova zbližavanja tako osvajale, a sada ga uznemirivale i plašile.

Objed je bio prostrt za četvero. Već su se svi bili skupili da izađu u malu blagovaonicu, kadli dođe Tuškevič s porukom za Anu od kneginje Betsy. Kneginja Betsy molila je da joj oprosti što nije došla oprostiti se; bila je nezdrava, ali moli Anu da se doveze k njoj između šest i pol i devet sati. Vronski pogleda Anu pri tom određenju vremena koje je pokazivalo da su bile poduzete mjere, da ona nikoga ne susretne; ali Ana kao da nije toga opazila.

— Vrlo mi je žao što upravo između šest i pol i devet ja ne mogu — reče ona s jedva primjetljivim osmijehom.

— Kneginji će biti vrlo žao.— I meni.— Zacijelo idete slušati Pattijevu? — reče Tuškevič.

124

— Pattijevu?... Dajete mi misao. Odvezla bih se, ako bi se mogla dobiti loža.

— Jaje mogu dobiti — ponudi se Tuškevič.— Bila bih vam veoma, veoma zahvalna — reče Ana. — A

nećete li s nama objedovati?Vronski slegne jedva vidljivo ramenima. Nikako nije shvaćao

što radi Ana. Zastoje dovezla tu staru kneginjicu, zastoje zadržala na objedu Tuškeviča i, što je bilo najčudnije, zašto ga je poslala radi lože! Zar se moglo i misliti da ona u svome položaju ide slušati Pattijevu, gdje će biti sav njoj poznati svijet? Pogledao ju je ozbiljnim pogledom, ali ona mu odgovori istim izazovnim, ne znaš, da li veselim, da li očajnim pogledom, čije značenje nije mogao razumjeti. Za objedom bila je Ana osvajački vesela; kao da je koketirala i s Tuškevičem i s Jašvinom. Kad su ustali od objeda i Tuškevič se odvezao radi lože, a Jašvin otišao pušiti, siđe Vronski zajedno s njim u svoje odaje. Posjedivši neko vrijeme, otrča on gore. Ana je već bila odjevena u svijetlu svilenu haljinu s baršunom, koju je bila dala šiti u Parizu, s otvorenim prsima i s bijelim skupim čipkama na glavi, koje su joj obavijale lice i osobito povoljno isticale njezinu vanrednu krasotu.

— Vi idete zbilja u kazalište? — reče on nastojeći ne gledatije-

— A zašto me tako uplašeno pitate? — reče ona ponovo uvrijeđena time što je on ne gleda. — Zašto ne bih išla?

Kao da nije shvaćala značenje njegovih riječi.— Naravno, nema nikakvog razloga — reče on, natmurivši

se.— Eto, to i ja govorim — reče ona hotimice ne shvaćajući

ironije njegova tona i mimo zavrćući dugu namirisanu rukavicu.— Ana, zaboga! Sto je s vama? — reče on, budeći je isto

onako, kako joj je nekoć govorio njezin muž.— Ne razumijem o čemu me pitate.— Vi znate da nije moguće ići.

125

— Zašto? Ne idem sama. Kneginjica Varvara otišla je da se obuče. Ona ide sa mnom.

On slegne ramenima s izgledom sumnje i očaja.— A zar ne znate... — počne on.— Ali ja neću da znam! — gotovo vikne ona. — Neću. Zar se

ja kajem za ono što sam učinila? Ne, ne i ne. I kad bi bilo opet isto iz početka, bilo bi isto. Za nas, za mene i za vas, važno je samo jedno: ljubimo li mi jedno drugo. A drugih obzira nema. Zbog čega živimo ovdje rastavljeno i ne viđamo se? Zašto ne mogu ići? Ja te ljubim, i meni je svejedno — reče ona ruski pogledavši ga s osobitim, njemu nerazumljivim bljeskom očiju — ako se ti nisi promijenio. Zašto ne gledaš na me?

On je pogleda. Vidio je svu krasotu njezina lica i odjeće, koja joj je svagda tako pristajala. No sad je upravo ta krasota i elegancija njezina bilo ono što ga je razdraživalo.

— Čuvstvo moje ne može se promijeniti, to znate, ali molim vas, ne idite, zaklinjem vas — reče opet francuski s nježnom molbom u glasu, no hladnim pogledom. Nije čula riječi, ali je vidjela hladnoću pogleda, i s razdraženošću odgovori:

— A ja vas molim da izjavite, zašto ne trebam ići.— Zato, jer vam to može izazvati ono... — zapleo se.— Ništa ne razumijem. Jašvin n’est pas compromettant, a

kneginjica Varvara nije ni u čemu gora od drugih. A evo i nje.

XXXIII

Vronski je prvi put osjećao protiv Ane zlovolju, gotovo srdžbu zbog njezina umišljenog neshvaćanja svoga položaja. Čuvstvo to pojačavalo se još tim što joj nije mogao odati uzrok svoje zlovolje. Da joj je rekao izravno ono stoje mislio, bio bi rekao: u toj toaleti s kneginjicom, poznatom svima, pojaviti se u kazalištu, značilo

126

je ne samo priznati svoj položaj propale žene, nego i izazvati čitavo društvo, to jest odredi ga se zauvijek.

To joj nije mogao redi. »Ali kako može ona ne shvaćati toga, i što se u njoj događa?« pitao je sebe. Osjećao je kako se u isto vrijeme njegovo poštovanje prema njoj smanjivalo, i povećavala se spoznaja njezine ljepote.

Natmuren vrati se u svoju sobu i sjednuvši kraj Jašvina koji je pruživši svoje duge noge na stolac, pio konjak s kiselom vodom, naredi da se i njemu donese isto.

— Veliš Modni Lankovskoga. To je dobar konj i ja ti savjetujem da ga kupiš — reče Jašvin pogledavši mrko lice svoga druga. — Vise mu sapi, ali noge i glava, ništa bolje ne teba željeti.

— Mislim da ču ga kupiti — odgovori Vronski.Zanimao ga je razgovor o konjima, ali ni na časak nije

zaboravljao Anu, nehotice je osluškivao korake po hodniku i pogledavao na sat na kaminu.

— Ana Arkadijevna naredila je da vam javim da su se odvezli u kazalište.

Jašvin izvrnuvši još čašicu konjaka u pjenušavu vodu, ispije i ustane zakopčavajući se.

— Sto je, idemo li? — reče smijući se jedva vidljivo pod brkovima i pokazujući tim smiješkom da razumije uzrok tmurnosti Vronskoga, ali je ne smatra važnom.

— Ne idem — odgovori mrko Vronski.— A ja moram, obećao sam. No, do viđenja. Ili dođi u parter,

uzmi mjesto Krasinskoga — doda Jašvin izlazeći.— Ne, imam posla.»Sa ženom briga, s neženom još gore«, pomisli Jašvin izlazeći

iz svratišta.Ostavši sam, ustane Vronski i stane hodati po sobi.»Stoje danas? Četvrti abonnement... Ondje je Jegor sa ženom

i mati po svoj prilici. To znači, sav je Petrograd onje. Sad je ušla, skinula bundicu i izišla na svjetlo. Tuškevič, Jašvin, kneginja Varvara... — predstavljao je sebi. — A što ja? Ili se bojim; ili

127

sam je predao pod zaštitu Tuškevičevu? Uzmi s koje hoćeš strane, glupo, glupo... I zašto me ona stavlja u takav položaj?« rekao je, mahnuvši rukom.

Tom kretnjom zapeo je za stolić, na kojemu je stajala kisela voda i boca s konjakom, i malo te je nije srušio. Htjede je uhvatiti, pusti je, i od zlovolje gume nogom stol i pozvoni.

— Ako hoćeš služiti kod mene — reče komorniku koji je ušao — onda pazi svoj posao. Da toga ne bude. Tvoja je dužnost pospremiti. — Komornik ne osjećajući se krivim, htjede se opravdati, ali pogledavši na gospodara, shvati po njegovu licu da mora samo slušati, pa je, savivši se brzo, kleknuo na sag i stao kupiti cijele i razbijene čašice i boce.

— To nije tvoj posao, pošalji lakaja neka pokupi, i spremi mi frak.

Vronski je došao u kazalište u osam i po. Predstava je bila u punom jeku. Kazališni vratar, starčić, skine Vronskomu bundu i, prepoznavši ga, nazove ga »Svjetlosti« i predloži mu da ne uzima ulaznice, nego jednostavno vikne Fjodora. U svijetlom hodniku nije bilo nikoga, osim vratara, dvojice lakaja s bundama na rukama, koji su slušali pred vratima. Kroz pritvorena vrata čuli su se zvuci tihe staccato pratnje orkestra i jedan ženski glas, koji je razgovijetno izgovarao glazbenu frazu. Vrata se otvore propuštajući vratara, koji je šmugnuo kroz njih, pa je fraza, koja se završavala, jasno udarila u sluh Vronskoga. Ali vrata se smjesta i zatvore, i Vronski nije čuo kraja fraze i kadence, nego je po grohotu pljeskanja za vratima shvatio da se kadenca dovršila. Kad je ušao u dvoranu, jarko rasvijetljenu lusterima i bronzanim plinskim svjetiljkama, buka je još trajala. Blistajući golim ramenima i briljantima kupila je pjevačica na pozornici nagibajući se i klanjajući uz pomoć tenora koji ju je držao za ruku, kite cvijeća, koje su neprestano prelijetale rampu, i prilazila ka gospodinu s razdjeljkom usred sjajno napomađene kose, koji se pružio dugim rukama preko rampe s nekom stvari —i sve općinstvo u parteru, kao i u ložama, uzvrpoljilo se, nagibalo naprijed, vikalo i pljeskalo.

128

Dirigent na svom povišenom mjestu pomagao je kod predaje i popravljao svoju bijelu kravatu. Vronski dođe u sredinu partera i, zaustvivši se, stane se ogledavati. Danas je manje nego ikad obratio pažnju na običnu, poznatu okolinu, na pozornicu, na tu buku, na poznato, nezanimljivo, šareno stado gledalaca u dupke punu kazalištu.

Isto, kao uvijek, bile su po ložama nekakve dame s nekakvim časnicima u dnu loža, iste, bogzna tko, raznobojne žene i uniforme i kaputi, ista prljava gomila na galeriji, i u čitavoj toj gomili, u ložama i u prvim redovima, bilo je četrdesetak pravih ljudi i žena. I na te oaze obrati Vronski odmah pažnju i s njima odmah stupi u doticaj.

Cin se svršio kad je on ušao, i zato ne ulazeći u bratovu ložu, prođe do prvog reda i zastane kraj rampe sa Serpuhovskim, koji ga, savivši koljeno i udarajući petom o rampu, opazi izdaleka i prizove smiješkom.

Vronski još nije vidio Anu, hotice nije gledao prema njezinoj strani. Ali znao je po uperenim pogledima, gdje je. Neopazice ogledavao se, ali je nije tražio; očekivao je najgore, tražio je očima Aleksija Aleksandroviča. Na njegovu sreću Aleksije Alek- sandrovič ovaj put nije bio u kazalištu.

— Kako je u tebi ostalo malo vojnika! — reče mu Serpuhovski: —Diplomat, umjetnik, tako nešto.

— Da, otkako sam se vratio, obukao sam frak — odgovori Vronski smiješeći se i polagano vadeći binokl.

— Evo to ti, priznajem, zavidim. Kad se vraćam iz inozemstva i navlačim ovo — on takne naramenice — žao mi je slobode.

Serpuhovski je davno već mahnuo rukom na službenu karijeru Vronskoga, ali volio ga je kao prije i sad je bio s njim osobito ljubazan.

— Šteta, što si zakasnio na prvi čin.Slušajući jednim uhom, prenosio je Vronski binokl s donjega

reda loža u prvi kat i pregledavao lože. Kraj dame u turbanu i ćelava starčića, koji je srdito migao trepavicama u staklu binokla,

129

koji se pomicao, Vronski najednom ugleda Aninu glavu, ponosnu, izvanredno lijepu i nasmiješenu, u okviriću od čipaka. Bila je u petoj loži, dvadeset koraka od njega. Sjedila je sprijeda i malko se okrenuvši govorila je Jašvinu. Držanje njezine glave na lijepim i širokim ramenima i prigušeno uzbuđeni sjaj njezinih očiju i svega lica dozove mu je u pamet isto onako savršenu, kakvu ju je bio vidio na balu u Moskvi. No posve drukčije osjećao je sada tu ljepotu. U čuvstvu njegovu prema njoj nije bilo ništa tajanstveno i zato ljepota njezina, iako gaje jače nego prije privlačila, ujedno ga je i vrijeđala. Nije gledala na njegovu stranu, ali Vronski je osjećao da ga je već bila vidjela.

Kad je Vronski opet naveo binokl na onu stranu, opazio je da je kneginja Varvara osobito crvena, neprirodno se smije i neprestano se ogledava na susjednu ložu; Ana pak, složivši lepezu i kuckajući njom po crvenu baršunu, zagledava se nekamo, ali ne vidi i očevidno neće da vidi što se događa u susjednoj loži. Na licu Jašvinovu bio je izraz, koje je ono imalo, kad je u kartama gubio. Natmurivši se, turao je sve dublje i dublje u usta svoj lijevi brk i škiljio prema istoj susjednoj loži.

U toj loži, na lijevo, bili su Kartasovi. Vronski ih je poznavao i znao je da je Ana s njima poznata. Kartasova, mršava mala žena, stajala je u svojoj loži i okrenuvši se leđima prema Ani, oblačila je ogrtač, koji joj je držao muž. Lice joj je bilo blijedo i srdito, i nešto je uzrujano govorila. Kartasov, debeo, plješiv gospodin, neprestano se ogledajući na Anu, nastojao je umiriti ženu. Kad je žena izašla, muž je dugo oklijevao, tražeći očima Anin pogled, želeći joj se očito nakloniti. Ali Ana, očevidno hotice, nije ga opažala, i okrenuvši se natrag, govorila je nešto Jašvinu koji se ostriženom glavom nagnuo bio k njoj. Kartasov je izišao ne naklonivši se, i loža je ostala prazna.

Vronski nije shvatio što se zapravo dogodilo među Kartasovima i Anom, ali shvatio je da se dogodilo nešto ponižujuće za Anu. Shvatio je to i po onomu što je vidio, a najviše, po licu Ane koja je, znao je to, skupila svoje posljednje snage da bi izdržala preuzetu

130

ulogu. I ta joj je uloga vanjskoga mira potpuno uspijevala. Tko nije poznavao nju i njezino društvo, tko nije čuo sve izraze žaljenja, negodovanja i čuđenja žena da se je usudila pokazati u svijetu i pokazati se tako naočito u svom čipkastom ukrasu i sa svojom ljepotom, ti su uživali u miru i ljepoti te žene i nisu slutili da ona okušava čuvstva čovjeka, postavljena na sramotni stup.

Znajući da se nešto dogodilo, a ne znajući što, osjećao je Vronski mučni nemir i nadajući se da će što doznati, ode u bratovu ložu. Navlaš je izabrao prolaz partera suprotan od Anine lože, sukobio se na izlazu sa svojim bivšim pukovnijskim zapovjednikom, koji je razgovarao s dvojicom znanaca. Vronski je čuo da je bilo izušćeno imaKarenjin, i opazio kako je pohitao zapovjednik pukovnije da glasno nazove Vronskoga, značajno pogledavši na subesjednika.

— A, Vronski! A kad ćeš u pukovniju? Ne možemo te otpustiti bez pira. Ti si najkorjenitiji naš — reče pukovnijski zapovjednik.

— Neću dospjeti, vrlo mi je žao, drugi put — reče Vronski i potrča uza stube u bratovu ložu.

Stara grofica, mati Vronskoga, bila je sa svojim pramovima ocjelne boje u bratovoj loži. Varju s kneginjom Sorokinom susreo je u hodniku prvoga kata.

Isprativši kneginjicu Sorokinu k materi, pruži Varja djeveru ruku i odmah mu počne govoriti o onome što gaje zanimalo. Bila je uzbuđena tako, kakvu ju je rijetko vidio.

— Smatram da je to nisko i gadno, i madame Kartasova nije imala nikakvoga prava. Madame Karenjina... — počne ona.

— Ta što je? Ništa ne znam.— Kako, nisi čuo?— Razumjet ćeš da ću ja to posljednji čuti.— Ima li zlobnije stvorenje od te Kartasove!— Ta što je učinila?— Muž mi je pripovijedao... Uvrijedila je Karenjinu. Muž

njezin, preko lože, bio je počeo govoriti s njom, i Kartasova mu je načinila scenu. Kažu daje glasno rekla nešto uvredljivo i izašla.

131

— Grofe, zove vas vaša maman — reče kneginja Sorokina izvirujući na vrata lože.

— A ja te sve čekam — reče mu mati podsmjehujući se. — Nikako te nije vidjeti.

Sin je vidio da nije mogla svladati radostan smiješak.— Zdravo maman. Izašao sam k vama — reče on hladno.— A zašto ne ideš faire la cour a la madame Karenine? —

doda, kad je kneginjica Sorokina otišla. — Elle fait sensation. On oublie la Patti pour elle.

— Maman, molio sam vas da mi ne govorite o tome — odvrati on mršteći se.

— Govorim ono, što svi govore.Vronski ne odgovori, i rekavši nekoliko riječi kneginjici

Sorokinoj, iziđe. Na vratima se sastane s bratom.— A, Aleksije — reče brat. — Kakva gadarija! Glupača, ništa

drugo... Ovaj čas htio sam k njoj ići. Idemo zajedno.Vronski ga nije vidio. Brzim koracima pođe dolje. Osjećao je

da mora nešto učiniti, ali nije znao što. Uzbuđivala gaje zlovolja, što je sebe i njega dovela u tako lažan položaj, kao i žaljenje, što ona toliko trpi. Sišao je u parter i pošao pravo k Aninoj loži. Kod lože stajao je Stremov i razgovarao se s njom.

— Tenora više nema. Le moule en est briše.Vronski joj se nakloni i stane, pozdravljajući se sa Stremovom.— Vi ste, čini se, kasno došli i niste čuli najljepšu ariju —

reče Ana Vronskomu podsmješljivo, kako mu se učinilo, pogledavši na njega.

— Slab sam ocjenitelj — reče on, strogo gledajući na nju.— Kao knez Jašvin — reče ona smiješeći se — koji drži da

Pattijeva pjeva preveć glasno. Zahvaljujem vam — reče ona, primivši u malu ruku u dugoj rukavici program, koji je Vronski digao, i najednom u tom času njeno lijepo lice drhtne. Ona ustane i ode u unutrašnjost lože.

Opazivši da je u drugom činu njezina loža ostala prazna, Vronski, izazivajući psikanje kazališta, koje se umirilo pri zvucima kavatine, iziđe iz partera i odveze se kući.

132

Ana je već bila doma. Kad je Vronski ušao k njoj, bila je u istoj haljini, u kojoj je bila u kazalištu. Sjedila je na naslonjaču prvom do zida i gledala preda se. Bacila je pogled na nj i smjesta se opet vratila u prijašnji položaj.

— Ana — reče on.— Ti, ti si kriv svemu! — vikne ona sa suzama očaja i zlobom

u glasu, ustajuči.— Molio sam te, zaklinjao da ne ideš, znao sam da će ti biti

neugodno...— Neugodno! — vikne ona. — Užasno! Koliko god živjela,

nikad neću toga zaboraviti. Rekla je da je sramota sjediti kraj mene.

— Riječi glupe žene — ali čemu stavljati na kocku, izazivati...— Mrzim tvoj mir. Nisi me trebao dovoditi do toga. Da me

ljubiš...— Ana! Čemu ovdje pitanje o mojoj ljubavi...— Da, da me ti ljubiš, kao ja, da se ti mučiš, kao ja... — reče

ona s izrazom straha gledajući na njega.Zalio ju je, a ipak je bio zlovoljan. Uvjeravao ju je u svoju

ljubav, jer je vidio da je to jedino može sada umiriti, i nije ju korio riječima. Ali u duši ju je svojoj korio.

I ona uvjeravanja o ljubavi koja su mu se činila tako plitka da ga je bilo stid izgovarati ih, ona je upijala u se, i pomalo se umirivala. Drugi dan poslije toga, posve pomireni otputovali su na selo.

133

ŠESTI DIO

I

Darja Aleksandrovna provodila je ljeto s djecom u Pokrov- skom, kod sestre svoje, Kitty Levinove. Na njezinu imanju dom se bio razvalio, pa su je Levin i njegova žena nagovorili da ljetuje kod njih. Stjepan Arkadijevič je veoma odobravao to rješenje. Govorio je da vrlo žali što zbog službe ne može provesti ljeto s obitelji na selu, što bi za nj bila najveća sreća, pa je - ostavši u Moskvi - dolazio pokatkad na dan-dva u selo. Osim Oblonskih, s djecom i guvernantom bila je tog ljeta kod Levinovih još stara kneginja, koja je smatrala svojom dužnošću paziti na neiskusnu kćer koja se nalazila u drugom stanju. Osim toga, Varenjka, prijateljica Kittyna iz inozemstva, ispunila je svoje obećanje da će doći k njoj kad se uda, pa je bila u gostima kod svoje prijateljice. Sve su to bili rođaci i prijatelji Levinove žene. Pa iako je on sve njih volio, žalio je malo za prijašnjim mirom i poretkom, koji je bio zagušen ovom poplavom »Sčerbackoga elementa«, kako je govorio u sebi. Od njegovih rođaka bio je toga ljeta kod njih samo Sergije Ivanovič, ali i taj nije bio Levinskoga, nego Kozniševskoga kova čovjek, tako da je Levinski duh bio potpuno potisnut.

U Levinovoj kući, koja je odavna bila pusta, bilo je sada toliko svijeta da su gotovo sve sobe bile pune i da je gotovo svaki dan stara kneginja morala, sjedajući za stol, brojiti sve i smještavati trinaestoga unuka ili unuku za posebni stolić. I Kitty, koja se brižno bavila kućanstvom, imala je mnogo posla oko nabavljanja kokošiju, pataka i pura, kojih se pri ljetnom teku gostiju i djece trošilo vrlo mnogo.

Čitava je obitelj sjedila za objedom. Dollyna djeca pravila su s guvernantom osnove kamo će ići u gljive. Sergije Ivanovič, kojega su svi gosti poradi njegova uma i učenosti poštivali gotovo do obožavanja, začudi sve, uplevši se u razgovor o gljivama.

137

— I mene uzmite sa sobom. Veoma rado berem gljive — reče on gledajući Varenjku — smatram daje to vrlo zdravo.

— Pa što, bit će nam vrlo drago — odgovori Varenjka porumenjevši. Kitty izmijeni značajan pogled s Dolly. Ponuda učenoga i umnoga Sergija Ivanoviča, da ide s Varenjkom u gljive, potvrđivala je neke Kittyne pretpostavke koje su je posljednje vrijeme veoma zanimale. Požurila se da započne razgovor s materom, da ne bi opazili njezin pogled. Po objedu sjeo je Sergije Ivanovič sa svojom šalicom kave kraj prozora u salonu, nastavio početi razgovor i pogledavao na vrata, na koja su trebala doći djeca, kad pođu u gljive. Levin sjedne na prozor kraj brata.

Kitty je stajala kraj muža očekujući očevidno svršetak nerazumljiva razgovora da mu nešto kaže.

— U mnogom si se promijenio od onda, otkako si se oženio, i to nabolje — reče Sergije Ivanovič smiješeći seKitty i zanimajući se očevidno malo za započeti razgovor — ali si ostao vjeran svojoj strasti da braniš naparadoksalnije teme.

— Katja, za tebe nije dobro da stojiš — reče joj muž primičući joj stolac i gledajući je značajno.

— No, da, uostalom, nema ni vremena — doda Sergije Ivanovič, ugledavši djecu koja su trčala van.

Pred svima je postrance, upropanj, u svojim nategnutim čarapama mašući košaricom i šeširom Sergija Ivanoviča, trčala ravno na njega Tanja.

Dotrčavši smjelo k Sergiju Ivanoviču i blistajući očima, koje su tako sličile divnim očevim očima, pruži Sergiju Ivanoviču njegov šešir i poprimi držanje kao da mu ga hoće staviti na glavu ublažujući prijaznim smiješkom svoju slobodu.

— Varenjka čeka — reče ona, oprezno mu stavljajući šešir na glavu, vidjevši po smiješku Sergija Ivanoviča, da smije.

Varenjka je stajala na vratima, preobučena u žutu pamučnu haljinu s bijelim rupcem na glavi.

— Idem, idem, Varvaro Andrejevna — reče Sergije Ivanovič ispijajući iz šalice kavu i tražeći po džepovima rubac i kutiju za cigare.

138

— A kako je dražesna moja Varenjka! Što! — rekla je Kitty mužu, čim je Sergije Ivanovič ustao. Kazala je to tako da ju je Sergije Ivanovič mogao čuti, što je ona očevidno htjela. — A kako je lijepa, plemenito lijepa! Varenjka! — vikne Kitty — hočete li biti u mlinskoj šumi? Dovest ču se k vama.

— Ti zbilja zaboravljaš svoje stanje — reče stara kneginja, brzo izlazeći na vrata. — Ne smiješ tako vikati.

Čuvši Kittyn glas i ukor njezine matere, priđe Varenjka brzo lakim koracima ka Kitty. Brzina kretnje, rumenilo koje je pokrivalo oživljeno lice, sve je pokazivalo da se u njoj događa nešto neobično. Kitty je znala što je bilo to neobično, pa ju je pažljivo pratila očima. Zovnula je bila sada Varenjku samo zato daje u misli blagoslovi za onaj važni događaj, koji se po mišljenju Kittynu imao izvršiti danas, poslije objeda, u šumi.

— Varenjka, bit ću vrlo sretna, ako se dogodi jedna stvar — reče joj šaptom ljubeći je.

— A idete li vi s nama? zbunivši se, reče Varenjka Levinu pričinjajući se da nije čula ono što joj je bilo rečeno.

— Zar te je volja? — reče Kitty.— Treba nove vozove vidjeti i prebrojiti — reče Levin. — A

gdje ćeš ti biti?— Na terasi.

Na terasi skupilo se sve žensko društvo. Uopće su rado sjedile po objedu, ali danas su ondje imale i posla. Osim šivanja košuljica za djecu i pletenja povoja, čime su bile zaposlene, kuhalo se ondje slatko bez vode, po načinu novom za Agafiju Mihajlovnu. Kitty je uvodila taj novi način koji se upotrebljavo u njihovoj kući. Smatrajući da ono, što se radilo u kući Levinovih, nije moglo biti loše, nalila je Agafija Mihajlovna ipak vode u šumske jagode

139

tvrdeći da se drukčije ne može. Bila je uhvaćena u tom, i sad su maline kuhali pred svima, da Agafija Mihajlovna dođe do uvjerenja da će i bez vode slatko biti dobro.

Agafija Mihajlovna sa zažarenim i ogorčenim licem, pomršenom kosom i do lakata golim mršavim rukama kružila je pliticom nad žeravicom i mrko gledala na maline želeći svom dušom da se ohlade i ne skuhaju. Kneginja, osjećajući da na nju kao na glavnu savjetnicu u kuhanju malina, mora biti uperen gnjev Agafije Mihajlovne, nastojala se držati kao da je zabavljena drugim i da se ne zanima za maline, govorila je o drugom, ali je postrance pogledavala na žeravicu.

— Za djevojke kupujem vazda sama haljine na jeftinom sajmu —govorila je kneginja nastavljajući započeti razgovor. — Ne bi li bilo dobro skinuti pjenu, golubice? — doda obraćajući se k Agafiji Mihajlovni. — Nipošto nije potrebno da to radiš sama, i vruće je — zustavilaje Kitty.

— Ja ću — reče Dolly, i ustavši, stala je oprezno povlačiti žlicu po zapaljenom šećeru, kuckajući pokatkad njome, da odlijepi, što je za nju prionulo po tanjuriću, koji je već bio pokriven raznobojnom, žutoružičastom pjenom, pod kojom je tekao krvav sirup. »Kako li će to lizati uz čaj!« mislila je o svojoj djeci sjećajući se kako se sama, kao dijete, čudila što odrasli ne jedu najbolje- pjenu.

— Štiva veli da je mnogo bolje davati novac — nastavi, međutim, Dolly započeti zanimljivi razgovor o tome kako je bolje darivati služinčad — no...

— Kako se može novac! — rekoše u jedan glas kneginja i Kitty. —One to cijene.

— No, ja sam, na primjer, prošle godine kupila našoj Matrjoni Semjonovni ne doduše popelin, ali nešto slično — reče kneginja.

— Sjećam se, imala ju je na vaš imendan.— Vrlo lijep uzorak, tako jednostavno i plemenito. Htjela sam

i sama za sebe načiniti, da ona nije imala. Nešto poput onoga, što ima Varenjka. Tako milo i jeftino.

140

— No, sad je, čini se, gotovo — reče Dolly spuštajući sirup sa žilice.

— Kad bude kao perečići, onda je gotovo. Kuhajte još, Agafija Mihajlovna.

— Te muhe! — reče srdito Agafija Mihajlovna. — Opet će biti jednako — doda.

— Ah, kako je drag, ne plašite ga! — reče iznenada Kitty gledajući vrapca, koji je sjeo na naslon i okrenuvši sredinu maline, stao kljucati.

— Da, ali ti stani podalje od mangala — reče mati.— A propos de Varenjka — reče Kitty francuski kako su one

sve vrijeme govorile, da ih Agafija ne razumije. — Znate li, maman, da danas zbog nečega očekujem odluku. Razumijete kakvu. Kako bi to lijepo bilo!

— Kakva je majstorica snubilja! — reče Dolly. — Kako ih spretno i oprezno svodi...

— Ne, recite, maman, što vi mislite?— A što ću misliti? On (on je bio Sergije Ivanovič) mogao je

svagda dobiti prvu partiju u Rusiji; sad već nije tako mlad, ali ipak znam, za nj bi pošla mnoga... Ona je vrlo dobra, ali on bi mogao...

— Ne, shvatite, mama, zašto se ni za nju, ni za njega ne može ništa bolje smisliti. Prvo, ona je dražesna! — reče Kitty, savivši jedan prst.

— Ona mu se vrlo sviđa, to je istina — potvrdi Dolly.— Onda, on ima u svijetu takav položaj, da mu ni imetak, ni

ženin položaj u svijetu nikako nije potreban. Potrebno mu je jedno, dobra, draga žena, mirna.

— Da, s njom može svakako biti miran — potvrdi Dolly.— Treće, da ga ona ljubi. I to je... To jest, to bi bilo tako

lijepo!... Očekujem da će se sad pojaviti iz šume i sve će se riješiti. Ja ću odmah vidjeti po očima. Meni bi bilo tako drago! Sto misliš ti, Dolly?

— No ne uzbuđuj se. Ti se ne trebaš nikako uznemirivati — reče mati.

141

— Ta ne uznemirujem se, mama. Čini mi se da će joj danas očitovati ljubav.

— Ah, to je tako čudno, kad i kako muškarac očituje ljubav... Postoji nekakva ograda, pa se ona najednom provali — reče Dolly zamišljeno se smiješeći i sjećajući se svoje prošlosti sa Stjepanom Arkadijevičem.

— Mama, kako je tata vama očitovao ljubav? — upita najednom Kitty.

— Ništa neobično nije bilo, vrlo jednostavno — odgovori kneginja, no lice joj sine od te uspomene.

— Ne, ali kako? Ipak ste ga ljubili, prije nego vam je bilo dopušteno govoriti!

Kitty je osjećala poseban čar u tom što je s materom sada mogla govoriti kao s jednakom o tim najglavnijim pitanjima u životu žene.

— Razumije se da sam ga ljubila; dolazio je k nama na selo.— Ali, kako se odlučilo, mama?— Ti misliš, valjda, da ste vi izmislili nešto novo? Svejedno

isto: odlučilo se očima, osmijesima...— Kako ste to lijepo kazali, mama! Upravo očima i osmijesima

—potvrdi Dolly.— Ali kakve je riječi govorio?— Kakve je tebi govorio Košta?— Pisao je kredom. To je bilo čudesno... Kako mi se to čini

daleko! — reče ona.I tri žene zamisle se o jednom te istom. Kitty prva prekine

šutnju. Sjetila se čitave posljednje zime pred udaju i svoga zanosa za Vronskoga.

— Jedno... to je prijašnja simpatija Varenjkina — reče ona sjetivši se toga prirodnom vezom misli. — Htjela sam nekako reći Sergiju Ivanoviču, pripraviti ga. Oni, svi muškarci — doda ona — užasno su ljubomorni na našu prošlost.

— Nisu svi — reče Dolly. — To ti sudiš po svojemu mužu. On se dosad muči sjećanjem na Vronskoga. Zar ne? Nije li istina?

— Istina je — smiješeći se očima, zamišljeno odgovori Kitty.

142

— Samo je ne znam — ustane u obranu svoga materinskog nadzora kćeri kneginja mati — kakva ga je tvoja prošlost mogla uznemiriti? Sto ti je Vronski udvarao? To se događa svakoj djevojci.

— Ta ne govorimo mi o tome — reče, porumenjevši Kitty.— Ne, dopusti — nastavi mati — i onda, ti mi sama nisi

dopustila da govorim s Vronskim. Sjećaš li se?— Ah, mama! — s izrazom patnje reče Kitty.— Sada vas nije moguće uzdržati... Odnosi tvoji i nisu mogli

zaći dalje, nego je dopušteno; ja bih ga sama bila izazvala. Uostalom, nije za tebe, dušo moja, da se uzbuđuješ. Molim te, pamti to i umiri se.

— Potpuno sam mirna, maman.— Kako je sretno ispalo onda za Kitty što je doputovala Ana

—reče Dolly — i kako nesretno za nju. Eto, sasvim obratno — doda, preneražena svojom mišlju. — Onda je Ana bila tako sretna, a Kitty je sebe smatrala nesretnom. Kako je sasvim obratno! Cesto mislim o njoj.

— Imaš o kome misliti! Gadna, odvratna žena, bez srca — reče mati, koja nije mogla zaboraviti da se Kitty nije udala za Vronskoga, nego za Levina.

— Kako vam se hoće o tome govoriti — kazala je Kitty zlovoljno — ja na to ne mislim i neću misliti... I neću misliti — reče ona, slušajući poznate korake svoga muža po stubama terase.

— O čemu to: i neću misliti? — upita Levin, ulazeći na terasu.Ali nitko mu ne odgovori, i on ne ponovi pitanja.— Zao mi je što sam pokvario vaše žensko carstvo — reče

on, nezadovoljno pregledavši sve i shvati da su govorili o nečemu takvom, što ne bi bile govorile pred njim.

Na trenutak osjetio je da se slaže s čuvstvom Agafije Mihajlovne, nezadovoljstvom zbog toga što se malina kuha bez vode i uopće zbog tuđeg Sčerbackog utjecaja. Ipak se nasmiješi i priđe ka Kitty.

— No kako je? — upita je gledajući je s istim izrazom s kojim su se sada svi vladali prema njoj.

143

— Ništa, lijepo — reče Kitty smiješeći se. — A kako je kod tebe?

— Pa triput više voze nego su velika kola. Hoćemo li se odvesti po djecu? Naredio sam da se preže.

— Sto, zar ćeš Kitty voziti u kolima s klupama? — reče prijekorno majka.

— Pa vozit ćemo korakom, kneginjo.Levin nije kneginju nikad zvao maman, kako to čine zetovi, i

to je kneginji bilo neugodno. Unatoč tome što je veoma volio i cijenio kneginju, nije mogao tako je nazvati, a da ne oskvme čuvstva prema svojoj pokojnoj materi.

— Dođite s nama, maman — reče Kitty.— Neću gledati te nerazumne stvari.— No, poći ću pješice. To je zdravo za mene. — Kitty ustane,

priđe k mužu i primi ga za ruku.— Zdravo, ali sve s mjerom — rekla je kneginja.— No što je, Agafija Mihajlovna, je li slatko gotovo? — reče

Levin smiješeći se Agafiji Minajiovni i želeći je razveseliti. — Je li dobro po novomu?

— Mora da je dobro. Po našemu je prekuhano.— To je i bolje, Agafija Mihajlovna: neće se pokvariti, led se

kod nas sad već rastopio, a držati ga nemamo gdje — reče Kitty, shvativši smjesta namjeru muževu i obraćajući se s tim čuvstvom k starici. — Zato je vaše soljenje takvo da maman veli da nigdje nije takvog jela — doda smiješeći se i popravljajući joj bijeli rubac na glavi.

Agafija Mihajlovna pogleda Kitty srdito:— Ne tješite me, gospođo. Kad ovako pogledam vas i njega,

onda mi je veselo — reče ona, a taj prosti izraz i njega, a ne i njih, gane Kitty.

— Dođite s nama po gljive, pokazat ćete nam mjesta.Agafija Mihajlovna nasmiješi se klimajući glavom, kao da

veli: »Rado bih se rasrdila na vas, ali ne mogu.«— Učinite, molim vas, po mom savjetu — reče stara kneginja:

144

— stavite odozgo na slatko papir i namočite rumom, pa i bez leda nikad neće biti plijesni.

III

Kitty je bilo osobito drago da bude u četiri oka s mužem, jer je opazila kako je sjena ogorčenja preletjela u času njegovim licem, na kojemu se sve tako živo odražavalo, kad je došao na terasu i pitao o čemu su govorile, i nisu mu dale odgovora.

Kad su krenuli pješke pred drugima i izašli iz vidokruga kude na utrveni, prašni i raženim klasovima i zrnjem posuti put, ona se objesi čvršče o njegovu ruku i stisne je k sebi. Već je zaboravio časoviti neugodni dojam, pa je s njom nasamo osjećao sada, kad ga misao o njezinoj trudnoći nije ni na časak ostavljala, ono za nj još novo i radosno, potpuno čisto od putenosti uživanje blizine ljubljene žene. Govoriti nisu imali o čemu, ali on je htio čuli zvukove njezina glasa, koji se kao i pogled, sada u trudnoći promijenio. U glasu kao i u pogledu, bila je mekoća i ozbiljnost slična onoj, koja je svojstvena ljudima koji su stalno usredotočeni na jedno omiljeno djelo.

— Nećeš li se umoriti? Osloni se jače — rekao je.— Ne, tako mi je drago biti s tobom na samo, i priznajem,

koliko mi je god lijepo s njima, žao mi je naših zimskih večeri udvoje.

— Ono je bilo lijepo, a ovo je još ljepše. Oboje je još ljepše — reče on pritišćući njezinu ruku.

— Znadeš li, o čemu smo govorili, kad si ušao?— O slatkom?— Da, i o slatkom; ali onda o tome, kako se očituje ljubav.— A! — reče Levin slušajući više zvuk njezina glasa, nego

riječi koje je govorila, misleći čitavo vrijeme o putu, koji je sada prolazio šumom, i obilazeći ona mjesta, gdje bi mogla krivo stupiti.

145

— I o Sergiju Ivanoviču i o Varenjci. Jesi li opazio?... Ja to veoma želim — nastavi ona. — Kako ti misliš o tom? — I ona mu pogleda u lice.

— Ne znam što bih mislio — smiješeći se odgovori Levin. — Sergije je u tom pogledu vrlo čudan za mene. Ta pripovijedao sam...

— Bilo je to kad sam bio dijete; znadem za to po pripovijedanju. Sjećam ga se onda: bio je izvanredno drag. No od onda ga promatram sa ženama: ljubazan je, nekoje mu se sviđaju, ali osjećaš da su one za nj samo ljudi, a ne žene.

— Da, ali sada s Varenjkom... čini se, nešto jest...— Možda i jest... Ali njega treba poznavati... On je osobit,

čudesan čovjek. Živi samo duhovnim životom. Suviše je čist i čovjek uzvišene duše.

— Kako? Zar bi ga to ponizilo?— Ne, ali on je tako vikao živjeti samo duhovnim životom da

se ne može pomiriti sa stvarnošću, a Varenjka je ipak stvarnost.Levin je sada navikao smjelo govoriti svoju misao ne dajući

sebi truda daje odijeva u točne riječi; znao je da će žena u takvim ljubavnim trenucima, kao sada, razumjeti što želi reći po samoj napomeni, i ona gaje razumjela.

— Da, ali u njoj nema one stvarnosti, kao u meni; razumijem da mene ne bude nikad zavolio. Ona je sva duhovna.

— Ta ne, on te tako voli, i meni je to svagda tako ugodno što te moji vole...

— Da, on je prema meni dobar, ali...— Ali ne onako kao s Nikoljenkom pokojnim... vi ste se

zavoljeli međusobom — završi Levin. — Zašto ne bih rekao? — doda. — Katkad se korim; završi se tako, da zaboraviš. Ah, kako je bio užasan i divan čovjek... Da, ali o čemu smo govorili? — pošutjevši reče Levin.

— Ti misliš da se on ne može zaljubiti — smiješeći se reče Levin — ali u njemu nema one slabosti, koja je potrebna... Svagda sam mu zavidio, pa i sad, kad sam tako sretan, ipak mu zavidim.

146

— Zavidiš, što se ne može zaljubiti?— Zavidim mu to, što je bolji od mene — reče smiješeći se

Levin. — On ne živi za sebe. Kod njega je čitav život podvrgnut dužnosti. I zato on može biti miran i zadovoljan.

— A ti? — s porugljivim, ljupkim smiješkom reče Kitty.Nikako ne bi mogla izraziti onaj tok misli, koji ju je prisilio

da se nasmiješi; ali posljednji zaključak bio je da je njezin muž, koji se zanosi bratom i umanjuje sebe pred njim, neiskren. Kitty je znala da je ta neiskrenost dolazila od ljubavi prema bratu, od osjećaja stida zbog toga što je suviše sretan, a osobito od želje, koja ga nije ostavljala, da bude bolji —ljubila je to u njemu i zato se smiješila.

— A ti? Pa čime si ti nezadovoljan? — upita ga s istim smiješkom.

Radovalo ga je što ona ne vjeruje njegovu nezadovoljstvu sa sobom, pa ju je nesvjesno izazivao na to da iskaže uzrok svoga nepovjerenja.

— Ja sam sretan, ali nisam zadovoljan sobom... — reče on.— Pa kako možeš biti nezadovoljan, ako si sretan?— To jest, kako bih rekao... U duši ništa ne želim osim da se

ti evo ne spotakneš. Ah, ta ne valja tako skakati! — prekine on svoj razgovor prijekorom zbog toga što je učinila preveć brzu kretnju prekoračujući granu, koja je ležala na putu. — ali kad mislim o sebi i kad se uspoređujem s drugima, osobito s bratom, osjećam da sam loš.

— A zašto? — nastavi Kitty uz isti smiješak: — zar i ti ne radiš za druge? A tvoji majuri, i tvoje gospodarstvo i tvoja knjiga?...

— Ne, osjećam, i osobito sada: ti si kriva — reče on stisnuvši joj ruku — što to nije ono pravo. Radim to tako olako. Kad bih ja mogao voljeti sav taj rad, kako volim tebe... nego posljednje vrijeme radim kao zadanu lekciju.

— No, a što ćeš reći onda za tatu? — upita Kitty? Je li on loš, jer ništa nije radio za opću stvar?

147

— Oh? — Ne. Ali treba biti onako jednostavan, jasan i dobar, kakav je tvoj otac; a ima li toga u meni? Ne radim i mučim se. Sve si to ti učinila. Dok tebe nije bilo i još nije bilo ovoga — reče pogledom na njezin trbuh, a to je ona razumjela — svu sam svoju snagu ulagao u rad; a sad ne mogu, pa me peče savjest; a radim upravo kao zadanu lekciju, pretvaram se...

— No, a bi li se sad htio promijeniti sa Sergijem Ivanovičem? —reče Kitty. — Bi li htio raditi za tu opću stvar i voljeti tu zadanu lekciju, kao on, i ništa više?

— Razumije se da ne bih — reče Levin. — Uostalom, tako sam sretan, da ništa ne razumijem. A ti već misliš da će je danas zaprositi? — doda pošutjevši.

— I mislim, i ne mislim. Samo to silno želim. Evo. Čekaj. — Sagnula se i ubrala na rubu puta ivanjski revan. — Evo, broj: očitovat će, neće očitovati ljubav — reče ona dajući mu cvijetak.

— Hoće, neće — govorio je Levin otkidajući bijele uske i dugoljaste latice.

— Ne, ne! — uhvativši mu ruku, zaustavi ga Kitty koja je uzbuđeno pazila na njegove prste. — Dvije si otkinuo.

— Ali zato se ova malena ne računa — reče Levin kidajući kratku neizrađenu latičicu. — Evo i kola su nas dostigla.

— Nisi li se umorila, Kitty? — dovikne kneginja.— Nimalo.— Inače sjedi u kola ako su konji mirni, i hodom.Ali se nije isplatilo sjedati, bilo je već blizu, i svi pođu pješice.

IV

Varenjka u svojem bijelom rupcu na crnoj kosi, okružena djecom i baveći se s njima dobroćudno i veselo i očevidno uzbuđena mogućnošću da joj se očituje muškarac, koji joj se svidio, što je bilo veoma privlačno. Sergije Ivanovič išao je kraj

148

nje i nije prestajao uživati u njoj. Gladajući je sjećao se svih onih dragih riječi koje je čuo od nje, svega što je o njoj znao dobro, pa je sve više i više spoznavao da je čuvstvo koje je osjećao prema njoj, nešto posebno, nešto što je osjećao davno, davno i samo jedanput u ranoj mladosti. Bivajući sve jače, došlo je čuvstvo radosti od njezine blizine dotle, da je, mećući joj u košaru nađeni golemi brezovi vrganj na tanku stručku sa zavrnutim rubovima, zagledao u njene oči, i opazivši rumenilo radosna i uplašena uzbuđenja koje joj je pokrilo lice, zbuni se i sam i nasmiješi joj se šuteći takvim smiješkom, koji je i suviše govorio.

»Ako je tako — reče u sebi — treba promisliti i odlučiti, a ne da se, kao dječak, predajem časovitu čuvstvu.«

— Idem sad nezavisno od svih brati gljive, jer se ovako ne vidi što sam ja nabrao — reče i pođe sam s ruba šume, gdje su koracali po svilenoj niskoj travi među rijetkim starim brezama u sredinu šume, gdje su se među bijelim brezovim stablima sivjela stabla jasike i tamnom bojom isticale lijeske. Odmakavši kojih četrdeset koraka i zašavši za grm kurike u punu cvijetu s njegovim ružičastocrvenim kolutićima, zaustavi se Sergije Ivanovič znajući da ga ne vide. Naokolo je sve bilo potpuno tiho. Samo su iznad breza, pod kojima je stajao, poput roja pčela neprestano zujale muhe, i rijetko su dopirali dječji glasovi... Iznenada odjekne nedaleko na rubu šume kontra—alt Varenjkin koji je zvao Grišu, i radostan smiješak pojavi se na licu Sergija Ivanoviča. Osjetivši taj smiješak, Sergije Ivanovič zaklima glavom ne odobravajući svoje stanje, i izvadivši cigaru, stane pripaljivati. Dugo nije mogao zapaliti žigicu o brezino stablo. Nježna prevlaka bijele kore obljepljivala je fosfor, pa se vatra gasila. Napokon jedna žigica plane, i mirisni dim cigare pruži se poput zanjihana stoljnjaka određeno naprijed i uvis nad grm pod spuštene brezove grane. Prateći očima pramičak dima, krene Sergije Ivanovič tihim korakom i stane razmišljati o svome stanju.

»A zašto i ne bih?« mislio je. — Kad bi to bilo časovito planuće ili strast, kad bih osjećao samo tu sklonost — tu uzajamnu sklonost (mogu reći uzajamnu), kad bih osjećao da se ona protivi svemu

149

mome načinu života, kad bih osjećao da — predajući se toj sklonosti — iznevjerujem svoj poziv i dužnost... ali toga nema. Jedino, što mogu reći protiv, jest, da sam izgubivši Marie rekao sebi da ću ostati vjeran njezinoj uspomeni... To je jedino, što mogu reći protiv svoga čuvstva... To je važno«, govorio je sebi Sergije Ivanovič osjećajući ujedno da ta misao nije za njega osobno mogla imati nikakve važnosti, nego je samo u očima drugih kvarila njegovu poetičnu ulogu. »Ali osim toga, koliko god tražio, neću ništa naći, što bih mogao reći protiv svoga čuvstva. Da sam izabrao samim mozgom, ne bih mogao naći bolje!«

Koliko se god sjećao žena i djevojaka koje je poznavao, nije se mogao spomenuti ni jedne djevojke, koja bi do te mjere spajala sve, upravo sve osobine, koje bi hladno prosuđujući htio naći u svojoj ženi. Imala je sav čar i svježinu mladosti, ali nije bila dijete, i ako gaje ljubila, ljubila gaje svjesno, kako žena treba da ljubi: to je bilo jedno. Drugo: ona ne samo da je bila daleko od mondenoga društva, nego je imala odvratnost prema društvu, a ujedno je to društvo poznavala i usvojila sve navike žene dobroga društva, bez kojih se za Sergija Ivanoviča nije mogla zamisliti životna družica. Treće bila je religiozna, i to ne kao dijete bez promišljanja religiozna i dobra, kakva je bila, na primjer, Kitty, nego se život njezin temeljio na vjerskom uvjerenju. Čak do sitnica Sergije Ivanovič nalazio je u njoj sve ono što je želio od žene: bila je siromašna i osamljena tako da neće dovesti jato srodnika i njihov utjecaj u muževu kuću, kako je to vidio kod Kitty, i bit će za sve obvezana mužu, što je također svagda želio za svoj budući bračni život. I ta djevojka, koja je u sebi sastavila sve te osobine, ljubila gaje. Bio je skroman, ali nije mogao da toga ne vidi. I on je ljubio nju. Jedina misao protiv toga bile su njegove godine. Ali njegovo je pleme dugovjeko, on nije imao nijedne sijede vlasi, nitko ga nije držao za četrdesetgodišnjaka i pamtio je da je Varenjka rekla da se samo u Rusiji ljudi od pedeset godina smatraju starcima, a u Francuskoj da se pedesetgodišnjak smatra dans la force de l'age, a četrdesetgodišnjak un jeune homme. Ali što znači godina, kad se on osjećao mlad dušom, kakav je bio

150

prije dvadeset godina! Nije mladost bilo to čuvstvo, koje je osjećao sad, kad je izašavši s druge strane opet na rub šume u jarkoj svjetlosti kosih sunčanih zraka ugledao umiljatu pojavu Varenjkinu u žutoj haljini i s košaricom, gdje lakim korakom prolazi kraj stabla stare breze, i kad se taj dojam slio u jedno s vidikom žute njive zobi, prelivene kosim zrakama, koji ga je prenerazio svojom ljepotom, i za njivom s vidikom daleke stare šume, išarane žutilom, koja se gubila u modroj daljini? Srce se njegovo radosno steglo. Osvoji ga ganuće. On osjeti da se odlučio. Varenjka, koja se upravo sagnula da ubere gljivu, digla se gipkom kretnjom i obazrela se. Bacivši cigaretu, pođe Sergije Ivanovič odlučnim korakom prema njoj.

V

»Varvaro Andrejevna, dok sam još bio veoma mlad, izradio sam sebi ideal žene, koju ću zavoljeti i bit ću sretan, ako je nazovem svojom ženom. Proživio sam dug život i sad sam prvi put sreo u vama ono, što sam tražio. Ja vas ljubim i nudim vam svoju ruku.«

Sergije Ivanovič govorio je sebi to, kad je već bio na deset koraka od Varenjke. Kleknuvši i braneći rukama gljivu od Griše, ona je zvala malu Mašu.

— Ovamo, ovamo! Evo malih! Mnogo! — govorila je svojim milim prsnim glasom.

Ugledavši Sergija Ivanoviča, koji je prilazio, nije se digla i nije promijenila položaj; ali sve mu je govorilo da ona osjeća njegovo približavanje i raduje mu se.

— Sto, jeste li što našli? — upita ona okrećući iza bijeloga rupca k njemu svoje lijepo lice koje se tiho smješkalo.

— Ni jedne — reče Sergije Ivanovič. — A vi?Nije mu odgovorila, zabavivši se djecom koja su se oko nje

sjatila.

151

— Još onu kraj grane — pokazala je maloj Maši malu sirojeđu, kojoj je elastični ružičasti klobuk poprijeko prerezala suha travka, ispod koje se otimala. Varenjka ustane, kad je Masa razlomivši je na dvije polovice digla sirojeđu. — To me podsječa na djetinjstvo — doda ona, odlazeći od djece usporedo sa Sergijem Ivanovičem.

Prošli su šuteći nekoliko koraka. Varenjka je vidjela da joj želi govoriti, domišljala se o čemu, i zamirala je od radosnoga uzbuđenja i straha. Otišli su tako daleko, da ih nitko više ne bi bio mogao čuti, ali on još uvijek nije počinjao govoriti. Varenjci je bilo ugodnije šutjeti. Poslije šutnje lakše je bilo reći ono što su htjeli reći, nego poslije riječi o gljivama; ali protiv svoje volje, kao nehotice, reče Varenjka:

— Dakle ništa niste našli? Uostalom, u sredini šume ima ih uvijek manje.

Sergije Ivanovič uzdahne i ništa ne odgovori. Bio je zlovoljan, što je počela govoriti o gljivama. Htio ju je vratiti k njenim prvim riječima, koje je rekla bila o svom djetinjstvu; ali, kao protiv svoje volje, pošutjevši neko vrijeme, primijeti na njezine posljednje riječi:

— Čuo sam da se pravi vrganj nalazi pretežno na rubu, premda ga ne umijem razlikovati od drugih.

Prošlo je još nekoliko časova, otišli su još dalje od djece, i bili su posve sami. Srce Varenjkino udaralo je tako, daje čula njegove udarce i osjećala kako se crveni, blijedi i opet crveni.

Biti žena takvoga čovjeka, kakav je Koznišev, poslije svoga položaja kod gospođe Stahl, činilo joj se vrhuncem sreće. Osim toga bila je gotovo uvjerena da je zaljubljena u njega. I ovaj čas to se imalo riješiti. Bilo joj je strašno. Strašno je bilo i ono što će on reći i ono, što neće reći.

Sad ili nikad trebao se očitovati; to je osjećao i Sergije Ivanovič. Sve, pogled, rumenilo, oborene oči Varenjkine, pokazivalo je bolno očekivanje. Sergije Ivanovič je to vidio i žalio ju je. Osjećao je pače i to da bi značilo uvrijediti je, ako sada ne bi ništa kazao. Brzo je u svojemu umu ponavljao sebi sve dokaze u korist svoje odluke. Ponavljao je sebi i riječi kojima je

152

htio izreći svoju ponudu, ali mjesto tih riječi, upita, po nekakvoj neočekivanoj nadošloj misli:

— Kakva je razlika između vrganja pravoga i brezovoga?Usne Varenjkine drhtale su od uzbuđenja kad je odgovorila:— U klobuku gotovo nema razlike, nego u korijenu.I čim su te riječi bile izrečene, i on i ona shvatiše da je stvar

svršena, da ono, šta se imalo reći, neće biti rečeno, i uzbuđenje njihovo, koje je prije toga došlo do najvišega stupnja, počelo se smirivati.

— Brezov vrganj, korijen je njegov sličan dvodnevnoj neobrijanoj bradi smeđega čovjeka — reče već mimo Sergije Ivanovič.

— Da, to je istina — odgovori smiješeći se Varenjka, i smjer šetnje nehotice se promijeni. Stali su se približavati djeci. Varenjku je i boljelo i stidjela se, ali je ujedno osjećala i čuvstvo olakšanja.

Vrativši se kući i prebirući sve razloge, zaključi Sergije Ivanovič da nije prosuđivao pravilno. Nije se mogao iznevjeriti uspomeniti Marie.

*

— Lakše, djeco, lakše! — čak srdito vikne Levin na djecu i stane pred ženu daje zaštiti, kad su im djeca s radosnim vriskom poletjela u susret.

Poslije djece iziđu iz šume i Sergije Ivanovič s Varenjkom. Kitty nije trebalo pitati Varenjku: po mirnom i malo postiđenom izrazu obojih shvatila je da se osnove njezine nisu ostvarile.

— No što je? — upita je muž, kad su se opet vraćali kući.— Ne grize — reče Kitty podsjećajući smiješkom i načinom

govora na oca, što je Levin često sa zadovoljstvom opažao.— Kako ne grize?— Evo ovako — reče ona, primivši ruku svoga muža, prinoseći

je k ustima i dotičući je zatvorenim usnama. — Kako se arhijereju ruka ljubi.

— A u koga ne grize? — reče on smiješeči se.— Ni u jednoga od njih. A trebalo bi ovako...

153

— Seljaci dolaze.— Nisu ništa vidjeli.

VI

Za dječjega čaja sjedili su odrasli na balkonu i razgovarali se kao da se ništa nije dogodilo, premda su svi, a osobito Sergije Ivanovič i Varenjka, veoma dobro znali da se zbio ako i niječan, ali vrlo važan događaj. Oboje je osjećalo jednako čuvstvo slično onome koje osjeća đak poslije neuspjela ispita, pošto ostaje u istom razredu ili je zauvijek isključen iz zavoda. Osjećajući također da se nešto dogodilo, govorili su svi nazočni živahno o drugim stvarima. Levin i Kitty osjećali su se večeras osobito sretni i zaljubljeni. I to, što su oni bili sretni svojom ljubavlju, sadržavalo je u sebi kao neugodno nišanjenje na one, koji su isto to htjeli, a nisu mogli, pa ih je bilo stid.

— Pamtite što vam velim: Alexandre neće doći — reče stara kneginja.

— Ja znam i zašto — nastavi ona: — on veli da mlade treba ostavljati prvo vrijeme same.

— Ta papa nas je i tako ostavio. Nismo ga vidjeli — reče Kitty. — A kakvi smo mi mladi? Mi smo već tako stari.

— Samo ako on ne dođe, i ja ću se oprostiti s vama, djeco — tužno uzdahnuvši — reče kneginja.

— Ta što je vama, mamo? — navale obje kćeri.— Pomisli ti, kako je njemu? Ta sada...I najednom, posve neočekivano, glas stare kneginje zadršće.

Kćeri ušute i izmijene poglede. »Maman uvijek nađe sebi nešto tužno«, rekoše one tim pogledom. Nisu znale daje njoj bilo, kako se god ovdje osjećala potrebnom, kako joj je god bilo lijepo kod kćeri, mučno i žalosno i radi nje i radi muža, otkako su udali posljednju ljubljenu kćer, pa je obiteljsko gnijezdo opustjelo.

154

— Što želite, Agafijo Mihajlovna? — upita Kitty Agafiju Mihajlovnu, koja se zaustavila s tajanstvenim držanjem i značajnim licem.

— Radi večere.— No dobro — reče Dolly — ti idi naređuj, a ja idem s Grišom

ponoviti njegovu zadaću. Jer danas nije ništa radio.— To je meni opomena! Ne Dolly ja idem — reče, skočivši,

Levin.Griša, koji je već pošao u gimnaziju, morao je ljeti ponavljati

gradivo. Darja Aleksandrovna, koja je još u Moskvi učila bila sa sinom latinski, bila je postavila sebi za pravilo, da se s njim ponovi bar jedanput na dan najteže zadaće, iz aritmetike i latinskoga. Levin se bio ponudio da je zamijeni, ali čuvši jednom učenje Levinovo i opazivši da se to ne radi onako, kako je u Moskvi ponavljao učitelj, rekla mu je Dolly, smućujući se i nastojeći da ne uvrijedi Levina da treba držati se knjige onako, kako je radio učitelj, pa će ona to opet radije sama obavljati. Levin je bio zlovoljan i na Stjepana Arkadijeviča, što poradi svoje bezbrige nije on, nego je mati nadzirala učenje, od kojega ona nije ništa razumjela, i na učitelje, što tako loše uče djecu; ali svasti svojoj obećao je da će učiti onako kako je ona htjela. I on je i dalje učio Grišu, ali ne na svoj način, nego po knjizi, i zato nerado, i često je zaboravljao vrijeme učenja. Tako je bilo i danas.

— Ne, ja idem, Dolly, a ti sjedi — reče. — Sve ćemo učiniti po redu, po knjizi. Samo kad Štiva dođe, i u lov odemo, onda ćemo popustiti.

I Levin ode ka Grisi.Isto je rekla Varenjka Kitty. Varenjka je i u sretnom, dobro

uređenom domu Levinovih umjela biti od koristi.— Ja ću naručiti večeru, a vi sjednite — reče ona i ustane k

Agafiji Mihajlovni.— Da, da, zacijelo nisu pilića našli. Onda naše... — reče Kitty.— Prosudit ćemo s Agafijom Mihajlovnom — i Varenjka ode

s njom.— Kako je mila djevojka — reče kneginja.

155

— Ne mila, nego tako čarobna, kakvih nema.— Danas dakle očekujete Stjepana Arkadijeviča? — reče

Scrgijc Ivanovič očeyidno ne želeći nastaviti razgovor o Varenjci. —Teško je naći dva pašanca, koji bi bili manje nalik jedan na drugoga — reče on s finim smiješkom; jedan pokretan, koji živi samo u društvu kao riba u vodi; drugi, naš Košta, živ, brz, osjetljiv za sve, ali čim je u društvu, ili zamre, ili se praćaka bez smisla kao riba na suhu.

— Da, on je veoma lakomislen — reče kneginja, obraćajući se k Sergiju Ivanoviču. — Htjela sam vas upravo zamoliti da mu govirite da ona (pokazala je Kitty) ne može ostati ovdje, nego da svakako mora doći u Moskvu. Ona govori da će naručiti liječnika...

— Maman, on će sve učiniti, on se sa svime slaže — reče Kitty, zlovoljno na majku, što ona poziva u toj stvari za suca Sergija ivanoviča.

Usred tih razgovora začuje se u aleji frkanje konja i štropot točkova po šljunku.

Nije Dolly još uspjela ustati, da ide mužu u susret, kadli dolje, kroz prozor sobe, u kojoj je učio Griša, iskoči Levin i skine s njega Grišu.

— To je Štiva! — pod balkonom vikne Levin. — Svršili smo, Dolly, ne boj se! — doda, i kao dječak pojuri kočiji u susret.

— Is, ea, id, ejus, ejus, ejus! — vikao je Griša poskakujući alejom.

— I još netko. Zacijelo papa! — vikne Levin, zaustavivši se na ulazu u aleju. — Kitty, ne idi strmim stubama, nego okolo.

Ali Levin se prevario smatravši onoga, koji je sjedio u kočiji, za staroga kneza. Kad se približio kočiji, ugledao je kraj Stjepana Arkadijeviča ne kneza, nego lijepa, puna mladića u škotskoj kapi, s dugim trakovima otraga. Bio je to Vasenjka Veslovski, bratić Sčerbackih u trećem koljenu, petrogradski i moskovski sjajan mladić, »izvrstan mladić i strastven lovac«, kako ga je predstavio Stjepan Arkadijevič.

Nimalo zbunjen zbog razočaranja, koje je proizveo, jer je zamijenio staroga kneza, Veslovski se veselo pozdravi s Levinom,

156

spominjući prijašnje poznanstvo i, podigavši Grišu u kočiju, prenese ga preko prepeličara, kojega je Stjepan Arkadijevč sa sobom vozilo.

Levin nije sjeo u kočiju, nego je pošao otraga. Bilo mu je ponešto krivo, što nije doputovao stari knez, kojega je to većma volio, što ga je bolje poznavao, i zbog toga, što se pojavio taj Vasenjka Veslovski, čovjek sasvim tuđ i nepotreban. Pokazao mu se još većma tuđ i nepotreban kad je došavši k ulazištu, gdje se skupila sva oživljena gomila odraslih i djece, vidio, kako Vasenjka Veslovski s osobito nježnim i galantnim držanjem ljubi ruku Kitty.

— A ja sam cousin vašoj ženi, a i stari smo znanci — reče Vasenjka Veslovski opet čvrsto stišćući ruku Levinu.

— No što, imate li divljači? — obrati se k Levinu Stjepan Arkadijevič, koji je jedva stizavao svakoga pozdraviti. — Ja i on imamo najokrutnije namjere. A kako, maman, vi od onda niste bili u Moskvi. No, Tanja, evo tebi! Vadi, molim te, iz kočije otraga — govorio je na sve strane. — Kako si se osvježila Dolenjka — govorio je ženi, dok joj je još jednom ljubio ruku, zadržavajući je u svojoj i udarajući je odozgo drugom.

Levin, koji je čas prije bio najveselije raspoložen, sad je mrko gledao sve, i sve mu se nije sviđalo.

»Koga je jučer ljubio tim usnama?« mislio je gledajući nježnosti Stjepana Arkadijeviča sa ženom. Pogledao je Dolly, pa mu se ni ona nije svidjela.

»Ta ona ne vjeruje njegovoj ljubavi. Čemu se onda tako raduje? Odvratno!« mislio je Levin.

Pogledao je kneginju, koja mu je jedan čas prije bila tako draga, i nije mu se svidio način kojim je kao kod svoje kuće pozdravila toga Vasenjku s njegovim trakovima.

Čak i Sergije Ivanovič, koji je također izišao na ulazište, pokazao mu se neugodan zbog onog lažnog prijateljstva, kojim je dočekao Stjepana Arkadijeviča, premda je Levin znao da brat ne ljubi i ne cijeni Oblonskoga.

157

I Varenjka, i ona mu je bila odurna poradi toga što sa svojim držanjem sainte nitouche upoznavala s tim gospodinom, dok je mislila jedino o tome kako bi se udala.

A mrskija od svih bila mu je Kitty budući se podala onome tonu veselja, s kojim je taj gospodin kao na blagdan za se i za sve gledao na svoj dolazak u selo, a osobito je mrska bila s onim posebnim smiješkom kojim je odgovarala na njegove osmijehe.

Bučno se razgovarajući, pošli su svi kući; ali čim su svi posjedali, Levin se okrene i iziđe.

Kitty je vidjela da se s mužem nešto dogodilo. Htjela je uhvatiti časak, da se s njim porazgovori nasamo, ali on se požurio otići od nje, rekavši da mora u poslovnicu. Odavna već gospodarski poslovi nisu mu se činili tako važni, kao danas. »Njima je ondje svima blagdan — mislio je — a ovdje su neblagdanski poslovi, koji ne čekaju i bez kojih se ne može živjeti.«

VII

Levin se vratio kući tek onda, kad su ga zvali k večeri. Na stubištu stajala je Kitty s Agafijom Mihajlovnom savjetujući se o vinu za večeru.

— Ta što se toliko razmećete? Donesite što i obično.— Ne, Štiva ne pije... Košta, čekaj, što je s tobom? — reče

Kitty, žureći se za njim, ali on nemilosrdno, ne čekajući je, ode velikim koracima u blagovaonicu i namah stupi u opći živahni razgovor koji su ondje podržavali Vasenjka Veslovski i Stjepan Arkadijevič.

— No što, idemo li sutra u lov? — reče Stjepan Arkadijevič.— Molim vas, idemo — reče Veslovski presjedajući postrance

na drugi stolac i podmećući poda se debelu nogu.— Vrlo rado, idemo. A jeste li već lovili ove godine? — reče

Levin Veslovskomu ogledajući pažljivo njegovu nogu, ali s

158

lažnom prijaznošću koju je Kitty dobro poznavala i koja mu nikako nije pristajala. — Da li ćemo šumskih šljuka naći, ne znam, ali ritskih ima mnogo. Samo treba rano krenuti. Nećete li se umoriti? Nisi umoran, Štiva?

— Ja umoran? Nikad se još nisam umorio. Hajde, da ne spavamo svu noć! Idemo šetati!

— I zaista, hajde da ne spavamo! Izvrsno! — potvrdi Veslovski.

— 0,o tom smo uvjereni da ti možeš ne spavati i drugima ne dati — reče Dolly mužu s jedva vidljivom ironijom, kojom se sada svagda vladala prema mužu. — Ali ja mislim da je sada već vrijeme... Ja idem, neću večerati.

— Ne, ostani, Dolenjka — reče Stjepan Arkadijevič prelazeći na njezinu stranu za velikim stolom, za kojim su večerali. — Još ću ti toliko toga pripovijedati.

— Zacijelo ništa.— A znaš li da je Veslovski bio kod Ane. I on opet ide k

njima. Ta svega su sedamdeset vrsta od vas. I ja ću svakako poći. Veslovski, dođi ovamo!

Vasenjka priđe k damama i sjedne kraj Kitty.— Ah, pripovijedajte, molim vas, vi ste bili kod nje? Kako je

ona? — obrati se k njemu Darja Aleksandrovna.Levin je ostao na drugom kraju stola i, ne prestajući razgovarati

se s kneginjom i Varenjkom, vidio je da su se Stjepan Arkadijevič, Dolly, Kitty i Veslovski živahno i tajanstveno razgovarali. No ne samo da su se tajanstveno razgovarali, nego je vidio na licu svoje žene izraz ozbiljna čuvstva kad je, ne obarajući očiju, gledala lijepo lice Vasenjke koji je nešto živahno pripovijedao.

— Kod njih je vrlo lijepo — pripovijedao je Vasenjka za Vronskoga i Anu. Ne uzimam na se, razumije se da sudim, ali u njihovoj kući osjećaš se u obitelji.

— A što kane raditi?— Čini se da na zimu žele putovati u Moskvu.— Kako bi lijepo bilo da se skupa sastanemo kod njih! Kad ti

odlaziš? — upita Stjepan Arkadijevič.

159

— Provest ću kod njih srpanj.— A ideš li ti? — obrati se Stjepan Arkadijevič k ženi.— Odavna sam htjela i svakako ću putovati — reče Dolly. —

Jaje žalim, a i poznajem je. Ona je divna žena. Putovat ću sama, kad ti odeš i nikome neću time biti na smetnju. Čak i bolje bez tebe.

— Vrlo dobro — reče Stjepan Arkadijevič. — A ti, Kitty?— Ja? Zašto bih ja išla? — sva porumenjevši, reče Kitty i

ogleda se na muža.— A jeste li poznati s Anom Arkadijevnom? — upita je

Veslovski. — Veoma je privlačna žena.— Jest — još većma crveneći se, odgovori ona Veslovskomu,

ustane i dođe k mužu.— Ti dakle ideš sutra u lov? — reče ona.Ljubomora njegova za ovo nekoliko časaka, osobito po onom

rumenilu koje je pokrilo njezine obraze, dok je razgovarala s Veslovskim, otišla je daleko. Slušajući sada njezine riječi shvaćao ih je već na svoj način, Kako mu je god čudno bilo kasnije sjećati se toga, sada mu se činilo jasnim da je to, kad pita ide li on u lov, zanima samo zato da bi znala, hoće li on taj užitak priuštiti Vasenjki Veslovskomu u kojega je ona, po njegovu mišljenju, već bila zaljubljena.

— Da, idem — odgovori joj neprirodnim, sebi samomu odvratnim glasom.

— Ne, radije ostanite sutrašnji dan kod kuće, jer inače Dolly nikako neće vidjeti muža; a prekosutra idite — reče Kitty.

Smisao Kittynih riječi prevodio je Levin sada već ovako: »Ne rastavljaj me s njim. Sto ćeš ti otići — to mije svejedno, ali dopusti, da se naužijem društva toga dragoga mladića.«

— Ah, ako ti želiš, ostat ćemo sutra kod kuće — osobito prijazno odgovori Levin.

Vasenjka ne naslućujući, međutim, nimalo one muke koju je prouzrokovala njegova nazočnost, ustane odmah iza Kitty od stola i prateći je nasmiješenim, nježnim pogledom, pođe za njom.

160

Levin je vidio taj pogled. Problijedio je i na časak nije mogao doći do daha. »Kako se usuđuje gledati tako moju ženu!«kipjelo je u njemu.

— Dakle sutra? Idemo, molim vas — reče Vasenjka sjedajući na stolac i podmećući opet nogu po svojoj navadi.

Ljubomora Levinova ode još dalje. Već je vidio sebe kao prevarena muža, koji je trebao ženi i njezinu ljubavniku samo zato, da im pruža životne udobnosti i zadovoljstva... Ali unatoč tome ljubazno i gostoljubivo ispitivao je Vasenjku o njegovim lovovima, o pušci, čizmama, i pristane da sutra idu u lov.

Na sreću Levinovu prekine stara kneginja njegove muke time, što je sama ustala i savjetovala Kitty da ide spavati. No i pri tom nije prošlo bez nove muke za Levina. Opraštajući se s domaćicom, htio je Vasenjka opet poljubiti njenu ruku, no Kitty porumenjevši reče s naivnom surovošću, za koju ju je kasnije ukorila mati, uklanjajući ruku.

— To u nas nije uobičajeno.U Levinovim očima bila je kriva zato što je dopustila takve

odnose, a još više zbog toga što je tako nespretno pokazala da joj se oni ne sviđaju.

— Ta kakva je to želja za spavanjem! — reče Stjepan Arkadijevič, koji je ispivši nekoliko čaša vina kod večere, došao u svoje najmilije i najpjesničkije raspoloženje. — Gledaj, Kitty —govorio je pokazujući mjesec koji se dizao iza lipa. — Kako je to lijepo! Veslovski, evo zgode za serenadu. Znaš, on ima divan glas, složili smo se putem pjevajući. Donio je sa sobom prekrasne romance, dvije nove. S Varvarom Andrejevnom mogao bi otpjevati.

*

Kad su se svi razišli, hodao je Stjepan Arkadijevič s Veslovskim još dugo po aleji, i čuli su se njihovi složeni glasovi, koji su pjevali nove romance.

Slušajući te glasove, namrštivši se, sjedio je Levin u naslonjaču u ženinoj ložnici i uporno šutio na sva njezina pitanja, što mu je;

161

ali kad je ona napokon samo smiješeći se bojažljivo, upitala: »Da ti se možda štogod nije svidjelo s Veslovskim?« provali iz njega i on istrese sve; to što je govorio, vrijeđalo ga je, i zato ga je još veoma razdraživalo.

Stajao je pred njom sa strašno blistavim očima ispod namrštenih obrva i pritiskivao k prsima snažne ruke, kao da napreže sve svoje sile da se svlada. Izraz njegova lica bio bi surov, pače okrutan, kad ne bi ujedno izražavao patnju koja ju je dirala. Čeljusti njegove tresle su se, i glas mu se prekidao.

— Shvati da nisam ljubomoran; to je odvratna riječ. Ja ne mogu biti ljubomoran i vjerovati da bi... Ne mogu reći što osjećam, ali to je užasno... Nisam ljubomoran, ali sam uvrijeđen i ponižen tim, što se bilo tko usuđuje misliti, usuđuje gledati na te takvim očima...

— Ta kakvim očima? — reče Kitty trseći se da se najsavjesnije sjeti svih govora i kretnji današnje večeri i svih nijansa njihovih.

U dubini duše nalazila je daje bilo nešto upravo onaj čas, kad je prešao za njom na drugi kraj stola, ah nije toga smjela priznati pače samoj sebi, to manje usudila se reći to njemu i time pojačati njegove patnje.

— A što može biti privlačivo u meni, kakva sam?...— Ah! — vikne on hvatajući se za glavu. — Ne govori!... To

znači, kad bi bila privlačiva...— Ta ne, Košta, ta čekaj, ta slušaj! — govorila je gledajući ga

uz bolni i sućutni izraz. — Ta što ti možeš misliti? Kad za mene nema ljudi, nema, nema!... No hoćeš li da nikoga ne viđam?

Prvi čas vrijeđala ju je njegova ljubomora; bila je zlovoljna što joj je najmanja zabava bila zabranjena; ali sad bi rado žrtvovala ne samo takve trice, nego sve za njegov mir da ga izbavi muka koje je trpio.

— Shvati užas i komičnost moga položaja — nastavi on očajnim šaptom — da je on u mojoj kući, da ništa nepristojno zapravo nije učinio, osim te neusiljenosti i podmetanja nogu. On to smatra najboljim tonom, i zato ja moram biti ljubazan s njim.

162

— No, Košta, pretjeruješ — govorila je Kitty radujući se u dubini duše toj sili ljubavi prema njoj koja se sada izražavala u njegovoj ljubomori.

— Najužasnije od svega je to što si ti kakva si uvijek bila i sada, kad si takva svetinja za mene, kad smo tako sretni, tako osobito sretni — i najednom ovakva gnjida. Ne gnjida, zašto da ga grdim? Nije mi stalo do njega. Ali zašto moja, tvoja sreća?

— Znaš, shvaćam, kako je do toga došlo — počne Kitty.— Kako, kako?— Vidjela sam kako si gledao kad smo se razgovarali za

večerom.— No pa, no pa! — reče uplašeno Levin.Pripovijedala mu je o čemu su govorili. I pripovijedajući to

gušila se od uzbuđenja. Levin je pošutio, onda je pogledao njezino blijedo, uplašeno lice i najednom se uhvati za glavu.

— Katja, izmučio sam te! Golubice, oprosti mi! To je ludost! Katja, kriv sam beskrajno. I zar se čovjek može zbog takve gluposti tako mučiti.

— Ne, meni te je žao.— Mene, mene? Sto sam ja, luđak!... A tebe zbog čega?

Užasno je misliti da svaki tuđi čovjek može razoriti našu sreću.— Razumije se, to i jest, što vrijeđa...— Ne, onda ću ga, naprotiv, u nas zadržati čitavo ljeto i

rasplinut ću se s njim od ljubaznosti — govorio je Levin ljubeći joj ruke. — Evo, vidjet ćeš. Sutra... Da, zbilja, sutra idemo u lov.

VIII

Drugi dan dame još nisu bile ustale, kad su lovačke kočije, seljačka kola i taljige već stajale pod ulazištem. Laska, koja je već izjutra shvatila da se ide u lov, nacviljevši se i naskakavši se do sita, sjedila je na seljačkim kolima kraj kočijaša i uzbuđeno i ne odobravajući zbog dangubljenja, gledala na vrata kroz koja

163

još uvijek nisu izlazili lovci. Prvi je izišao Vasenjka Veslovski u velikim novim čizmama, koje su mu sizale do polovice debelih bedara, u zelenoj bluzi, opasanoj novim pripojasnicama, koje su mirisale po koži, i u svojoj kapici s trakovima i s engleskom novom puškom bez remena i bez karika za remen. Laska skoči k njemu, pozdravi ga, poskakujući upita ga na svoj način hoće li brzo izići oni, ali ne dobivši odgovora, vrati se na svoje čekalište i opet zamre, nagnuvši nahero glavu i naćulivši jedno uho. Napokon vrata se s bukom otvore, izleti kružeći se i vrteći na zraku, Krak, svijetlopjegasti prepeličar Stjepana Arkadijeviča, a iziđe i sam Stjepan Arkadijevič s puškom u rukama i cigarom u ustima. »Mir, mir, Krak!« vikao je on nježno na psa, koji mu je bacao šape na trbuh i prsa, zapinjući njima za torbu. Stjepan Arkadijevič bio je u opancima od jednoga komada kože i obojcima i obukao je poderane hlače i kratak kaput. Na glavi je imao podrtinu nekakva šešira, ah puška novoga sustava bila je igračka, a lovačka torba i fišeklije, premda pohabane, bile su najbolje kakvoće.

Vasenjka Veslovski nije prije shvaćao tu pravu, lovačku koketeriju, biti u prnjama, ah imati lovački pribor najbolje kakvoće. Shvatio je to sada gledajući Stjepana Arkadijeviča, koji je u tim prnjama sjao svojom elegantnom, pretilom i veselom gospodarskom pojavom, pa je odlučio da će se za drugi lov svakako tako opremiti.

— No, što je s našim domaćinom? — upita on.— Mlada žena — smiješeći se reče Stjepan Arkadijevič.— Da, i tako dražesna.— Već je bio odjeven. Zacijelo je opet otrčao k njoj.Stjepan Arkadijevič je pogodio. Levin je skoknuo opet k ženi,

da je još jednom pita je li mu oprostila jučerašnju glupost i još zbog toga daje zamoli, neka zaboga bude opreznija. Glavno je da se od djece drži podalje, ona je svagda mogu gurnuti. Onda, trebalo je od nje dobiti još jednu potvrdu da se ne srdi na njega radi toga što odlazi na dva dana, i zamoliti je da mu svakako sutra ujutro pošalje po jahaču pisamce, da mu napiše makar dvije riječi, samo da bi znao da joj je dobro.

164

Kitty je, kao uvijek, bio teško rastajati se s mužem na dva dana; ali ugledavši njegovu oživljenu pojavu koja se činila osobito velika i snažna u lovačkim čizmama i bijeloj bluzi i nekakav neshvatljiv sjaj lovačkog uzbuđenja, zaboravi zbog njegove radosti svoje ogorčenje i veselo se oprosti s njim.

— Oprostite, gospodo! — kazao je istrkujuči na ulazište. — Jeste li zajutrak spremili? Zašto je riđan na desnoj strani? No, svejedno. Laska, mir, sjedi!

— Pusti ih u zajedničko stado — rekao je pastiru koji ga je očekivao kod ulazišta s pitanjem o uštrojenim grlima. —Oprostite, evo još jedan zlotvor ide.

Iz seljačkih kola, u koja je bio sjeo, Levin skoči k poduzetniku tesaru koji je s mjerilom dolazio k ulazištu.

— Evo jučer nije došao u poslovnicu, a sad me zadržava. No što je?

— Zapovijedate li da načinim još jedan zavoj. Svega treba dodati tri stepenice. A pristat će bez poteškoće. I bit će mnogo mirnije.

— Nisi me slušao — odgovori zlovoljno Levin. — Govorio sam, postavi najprije stubišne stupove, onda usađuj stube. Sad ne možeš popraviti. Radi, kako sam odredio, teši nove.

Stvar je bila u tome što je poduzetnik u krilu, koje se gradilo, pokvario stube načinivši ih odjeljeno i ne proračunavši uspon, tako da su sve stepenice strmo visile kad su ih postavili na mjesto. Sad je poduzetnik htio ostaviti iste stube, samo dodati tri stepenice.

— Bit će mnogo bolje.— Ta kamo će ti te stube otići sa tri stepenice?— Dopustite — s prezirnim smiješkom reče tesar. — Taman

će pristati. Kad se, dakle, počne odozdo — s uvjerljivom kretnjom reče on — poći će, poći i doći na mjesto.

— Ta tri stepenice će ih i produžiti... Kamo će onda doći?— Tako će one dakle odozdo kako pođu, tako će i doći —

uporno i uvjerljivo govorio je poduzetnik.— Doći će pod strop u zid.

165

— Dopustite. Ta odozdo će poći. Poći će, poći i doći će.Levin izvadi šipku za čišćenje puške i stane mu njome po

prašini crtati stube.— No, vidiš li?— Kako zapovijedate — reče tesar najednom prosvijetljenih

očiju i očevidno razumjevši napokon stvar. — Očito treba nove tesati.

— No tako, tako i radi, kako je naređeno — vikne Levin sjedajući u kola. — Kreći! Drži pse, Filipe!

Ostavivši za sobom sve obiteljske i gospodarske brige, osjećao je Levin sada snažno radosno čuvstvo života i očekivanja te mu se nije dalo govoriti. Osim toga osjećao je ono čuvstvo sabrane uzbuđenosti, koje ćuti svaki lovac, kad se približava k mjestu djelovanja. Ako gaje što i zanimalo sada, bila su to jedino pitanja, hoće li što naći u Kolpenskoj močvari, kakva će biti Laska u usporedbi s Krakom i kako će danas sam pucati. Da se ne osramoti pred novim čovjekom! Da Oblonski ne ustrijeli više od njega? — dolazilo mu je također u glavu.

Oblonski je osjećao slično čuvstvo, i ni on nije bio razgovorljiv. Jedini Vasenjka Veslovski nije se prestajao veselo razgovarati. Slušajući ga sada stidio se Levin pri sjećanju kako je nepravedan bio prema njemu jučer. Vasenjka je zaista bio divan momak, jednostavan, dobrodušan i vrlo veseo. Da se Levin upoznao s njim kao momak, bio bi se s njim sprijateljio.

Malo neugodno bilo je Levinu njegovo praznično držanje prema životu i neka razmetljiva elegancija. Kao da je smatrao da je on od velike nesumljive važnosti zbog toga što je imao duge nokte i kapicu i ostalo što tome odgovara; no to se moglo oprostiti zbog njegove dobrodušnosti i čestitosti. Sviđao se Levinu zbog svoga dobroga odgoja, izvrsnog izgovora francuskoga i engleskoga jezika i stoga, što je bio čovjek njegova svijeta.

Vasenjki se izvanredno svidio stepski donski konj, lijevi logov. Neprestano se oduševljavao njime: »Kako je lijepo na stepskom konju juriti po stepi. Sto? Zar ne?« govorio je. Zamišljao je nešto

166

takvo, divlje, pjesničko u jahanju na stepskom konju, u čemu ipak ništa nije bilo; ali naivnost njegova, osobito povezana s njegovom ljepotom, milim smiješkom i gracioznim kretnjama, bila je vrlo privlačna. Je li zbog toga što je narav njegova bila simpatična Levinu, ili zato, što je Levin nastojao otkupiti jučerašnji grijeh, nalazeći u njemu sve dobro, bilo je Levinu ugodno s njim.

Pošto su prošli tri vrste, maši se Veslovski najednom cigare i lisnice, i nije znao da li ih je izgubio ili ostavio na stolu. U lisnici je bilo trista i sedamdeset rubalja, i zato se to nije moglo ostaviti tako.

— Znate što, Levine, ja ću na tom donskom logovu skoknuti kući. To će biti divno. Sto? — govorio je spremajući se već da siđe.

— Ne zašto? — odgovori Levin držeći da Vasenjka ima najmanje šest pudova težine. — Poslat ću kočijaša.

Kočijaš odjaše na logovu, a Levin je sam tjerao konje.

IX

— No, a kakav je naš putni red? Ispripovijedajte ga lijepo — reče Stjepan Arkadijevič.

— Plan je ovakav: sad se vozimo do Gvozdjeva. U Gvozdjevu je blato sa šljunkom s one strane, a za Gvozdjevom dolazi divna močvara sa šljukama, a ima i šumskih šljuka. Sada je vruće, a mi ćemo pod večer stići (dvadest vrsta) i proći večernje polje; noćit ćemo, i sutra u velike močvare.

— A putem zar nema ništa?— Ima, ali ćemo se zadržati, i vruće je. Imadu dva divna

mjestanca, ali teško će biti što.Levinu se samomu htjelo zaći na ta mjestanca, ali ona su bila

blizu kuće, pa ih je svagda mogao uzeti, a bila su mala: trojica nisu imala gdje pucati. I zato je malo obilazio istinu, govoreći, da će biti teško. Došavši do male močvare, htjede Levin provesti se

167

mimo, ali iskusno lovačko oko Stjepana Arkadijeviča odmah opazi s puta vidljivu mlaku.

— Da se svratimo? — reče pokazujući na močvaru.— Levine, molim vas! Kako bi bilo lijepo! — stane moliti

Veslovski, i Levin nije mogao da ne pristane.Nisu još pravo stali, kadli psi pretječući jedan drugoga već

pojure k blatu.— Krak! Lakša!...Psi se vrate.— U troje bit će tijesno. Ja ću ostati ovdje — reče Levin

nadajući se da oni ništa neće naći, osim vivaka, koji su se digli zbog pasa i ljuljajući se u letu žalosno plakali nad blatom.

— Ne, idemo Levine, idemo zajedno! — zvao gaje Veslovski.Levin je ostao kod kola i zavidno gledao lovce. Oni su prošli

svu močvaricu. Osim jedne guše i vivaka, od kojih je jednoga ubio Vasenjka, nije ničega bilo u blatu.

— No eto vidite da mi nije bilo žao močvare — reče Levin — samo dangubimo.

— Ne, ipak je veselo. Jeste li vidjeli? — govorio je Vasenjka Veslovski nespretno se penjući na seljačka kola s puškom i vivkom u rukama. — Kako sam ga divno ubio! Nije li istina? No, hoćemo li brzo stići na pravo?

Najednom se konji trgnu, Levin udari glavom o cijev nečije puške i odjeknu pucanj. Pucanj je zapravo odjeknuo prije, ali se tako učinilo Levinu. U stvari bilo je to daje Vasenjka Veslovski, spuštajući kokote, stisnuo jedan otponac, a pridržavao drugi kokot. Naboj je odletio u zemlju, ne naškodivši nikome. Stjepan Arkadijevič zaklima glavom i posmije se poprijeko Veslovskomu. No Levin nije imao srca da mu prigovori. Prvo, svaki prigovor pokazao bi se daje izazvan minulom opasnošću i kvrgom, koja je iskočila na Levinovu čelu; a drugo, Veslovski je bio tako naivno ogorčen isprvice, i onda se tako dobrodušno i privlačivo smijao njihovu zajedničkom strahu, da nije mogao, da se i sam ne smije.

Kad su se dovezli do druge močvare, koja je bila dosta velika i morala bi oduzeti mnogo vremena, nagovarao ih je Levin da ne

168

izlaze. Ali Veslovski ga je opet namolio. Budući da je močvara bila uska, ostao je Levin, kao gostoljubivi domaćin, kraj kola.

Odmah na dolasku Krak jurne na humčiće. Vasenjka Veslovski prvi potrči za psom. Još Stjepan Arkadijevič nije stigao prići, kadli već izleti šumska šljuka. Veslovski opali, i šljuka pade na nekošenu livadu. Veslovskomu bude prepuštena ta šljuka. Krak je opet nađe, i Veslovski je ubije i vrati se kolima.

— Sad idite vi, a ja ću ostati s konjima — reče.Levina stane mučiti lovačka zavist. Preda uzde Veslovskomu

i ode u močvaru.Laska, koja je već odavno žalosno cviljela i tužila se na

nepravednost, pojuri naprijed ravno k Levinu koji je poznavao valovito zemljište gdje je bilo nade i kuda Krak još nije ulazio.

— Zašto je ne zaustaviš? — vikne Stjepan Arkadijevič.— Neće ona poplašiti — odgovori Levin radujući se psu i

žureći se za njim.U potrazi Laskinoj, što je bliže prilazila k poznatim humčićima,

bivalo je sve više ozbiljnosti. Malena močvarica samo ju je na tren zabavila. Učinivši jedan krug pred humcima, počne drugi, i najednom zadršće i zamre.

— Idi, idi, Štiva! — vikne Levin osjećajući kako mu srce počinje jače udarati i kako najednom, kao da se odmakao neki zasunak u njegovu napregnutom sluhu, pa su svi glasovi izgubivši mjeru udaljenosti, u neredu, ali živo stali udarati u nj. Čuo je korake Stjepana Arkadijeviča, držeći da je to daleki topot konja; čuo je krhki zvuk ruba humčića, koji se otkinuo zajedno s korijenjem, na koje je stao, držeći da je taj zvuk polet šljuke; čuo je također nedaleko otraga nekakvo bacanje nogu po vodi, koje nije mogao odmah pravo razumjeti.

Birajući mjesto za nogu, primicao se psu.— Drž’!Ne šumska, nego ritska šljuka istrgne se ispod psa. Levin

nanišani puškom, ali isti čas kad je nišanio, ojačalo je i približilo se ono udaranje nogu po vodi, kojemu se pridruži glas

169

Veslovskoga, koji je nešto čudno vikao. Levin je vidio da on nišani otraga na šljuku, ali ipak opali.

Uvjerivši se da je promašio, Levin se obazre i uvidi da konji sa seljačkim kolima više nisu na putu, nego u močvari.

Veslovski, želeći vidjeti strijeljanje, navezao se u močvaru i zaglibio konje.

»I vrag ga nosi!« reče u sebi Levin vračajuči se k zaglibljenim kolima. — Zašto ste potjerali? — reče mu suho i, dozvavši kočijaša, stane otprezati konje.

Levin je bio zlovoljan, i što gaje pomeo pri strijeljanju, i što su mu ugrezli konji, i glavno zato, što ni Stjepan Arkadijevič, ni Veslovski nisu pomagali njemu i kočijašu, da oslobodi i ispregne konje, jer ni jedan ni drugi nisu imali ni najmanjeg pojma o tome kako se prežu konji. Ne odgovarajući ni riječi Vasenjki na njegovo uvjeravanje da je tu bilo potpuno suho, radio je Levin šuteći s kočijašem da oslobodi konje. Ali onda, ugrijavši se od rada i vidjevši kako marno i usrdno Veslovski vuče kola za žbice tako, da je čak otkinuo jednu, prekori se Levin radi toga, što je pod utjecajem jučerašnjeg čuvstva bio suviše hladan prema Veslovskomu, pa je nastojao da osobito ljubazno zagladi svoju neljubaznost. Kad je sve bilo dovedeno u red, i kola su bila izvezena na put, naredi Levin da se izvadi zajutrak.

— Bon appetit, bonne conscience! Ce poulet va tomber jusq’au fond de mes bottes — govorio je francusku pošuricu Vasenjka, koji se opet razveselio tamaneći drugo pile. — No sad su naši jadi pri kraju; sad če sve poći u redu. Samoja moram zbog svoje krivnje sjediti na boku. Nije li istina? Sto? Ne, ne, ja sam Automedon. Vidjet ćete, kako ću vas dovesti! — odgovorio je ne puštajući uzda, kad ga je Levin molio da pusti kočijaša. — Ne, moram okajati svoju krivnju, i meni je divno sjediti na boku. — I on krene.

Levin se malo bojao da ne izmori konje, osobito lijevoga, riđega, kojega nije umio držati; ali nehotice podliježući njegovu veselju, slušao je romance, koji je Veslovski sjedeći na boku

170

pjevao čitavim putem, ili pripovijesti i prikazivanja u osobama, kako se tjeraju konji po engleski, four in hand; i tako su svi nakon zajutarka u najradosnijem duševnom raspoloženju stigli do Gvozdjevske močvare.

X

Vasenjka je tjerao konje tako brzo, da su stigli do močvare preveć rano, tako da je bilo još vruće.

Dovezavši se k ozbiljnoj močvari, glavnoj svrsi puta, pomisli Levin nehotice na to, kako bi se izbavio Vasenjke i hodao bez smetnje. Stjepan Arkadijevič očevidno želio je isto, i na njegovu licu Levin je vidio izraz zabrinutosti, koji svagda ima dobar lovac prije početka lova i neke, njemu svojstvene, dobrodušne lukavštine.

— A kako ćemo ići? Močvara je izvrsna, i ja vidim i jastrebove —reče Stjepan Arkadijevič pokazujući na dvije velike ptice, koje su kružile nad lovištem. — Gdje su jastrebovi, ondje ima zacijelo i divljači.

— No, vidite li, gospodo — reče Levin pritežući čizme ponešto namrgođen i ogledajući kokote na pušci. — Vidite li onaj šaš? — Pokazao je otočić koji se crnio u golemoj, do polovice pokošenoj, mokroj livadi na desnoj strani rijeke. — Močvara počinje evo ovdje, pravo pred nama, vidite li — gdje je zelenije. Odavde ide ona desno, gdje prolaze konji; ondje su humčići, znade biti šljuka; pa oko ovoga šaša do onoga johova gaja sve do mlinice. Eno ondje, vidiš li, gdje je zaljev. To je najbolje mjesto, ondje sam jednom ubio sedamnaest šljuka. Razići ćemo se sa dva psa na različite strane, a sastat ćemo se ondje kod mlinice.

— No, a tko će desno, tko lijevo? — upita Stjepan Arkadijevič. — Desno je šire, idite vas dvojica, a ja ću lijevo — bezbrižno, tobože, reče on.

171

— Prekrasno! Mi ćemo ustrijeliti više. No, idemo, idemo, idemo! — prihvati Vasenjaka.

Levin nije mogao odbiti, i oni se raziđu.Čim su ušli u močvaru, stanu oba psa najednom tražiti i odmah

krenu prema ustajaloj mlaci. Levin je poznavao to traženje Laskino, oprezno i neodređeno, poznavao je i mjesto, pa je očekivao jato ritskih šljuka.

— Veslovski, uza me, uza me idite! — Zamirućim glasom reče mu ondok je gacao otraga, i čiji je pravac puške poslije nenadanog hica na Kolpenskoj močvari i nehotice padao na um Levinu.

— Neću vam smetati, ne mislite na mene.Ali Levin je nehotice mislio i spominjao se riječi Kittynih,

kad gaje otpuštala: »Pazite, ne ubijte jedan drugoga.« Sve bliže i bliže prilazili su psi mimoišavši jedan drugoga, svaki svojom crtom; očekivanje ritske šljuke bilo je tako napeto, da se cmokanje pete, koju je izvlačio iz gliba, pričinjalo Levinu cijukom ritske šljuke, pa je hvatao i stiskao kundak na pušci.

— Tres! Tres! — prasne mu za uhom. Vasenjka je pucao na jato pataka koje su se vile nad močvarom i ni izdaleka nisu bile u tom času na dometu lovcima. Nije se Levin dospio ogledati, kadli cmokne jedna ritska šljuka, druga, treća i još se osam komada digne jedna za drugom.

Stjepan Arkadijevič sruši jednu upravo u onaj čas, kad se spremala na svoj cikcak, i šljuka poput grude pade u treset. Oblonski bez žurbe uzme na nišan drugu, koja je još nisko letjela prema šašu i zajedno s pucnjem i ta šljuka pade; i vidjelo se kako je iskakivala iz pokošenog šaša udarajući krilom odozdo bijelim, koje je ostalo nepovrijeđeno.

Levin nije bio tako sretan: opalio je na prvu šljuku suviše blizu i promašio, poveo je cijev za njom, kad se već stala dizati, ali u taj čas izleti još jedna ispod nogu, zaokupi mu pažnju, i on opet promaši.

Dok su punili puške, digne se još jedna ritska šljuka, i Veslovski, koji je već napunio drugi put, pusti po vodi još dva

172

metka sitne sačme. Stjepan Arkadijevič pokupi svoje šljuke i sjajnim očima pogleda Levina.

— No, sada se razilazimo — reče Stjepan Arkadijevič šepajući na lijevu nogu držeći spremnu pušku i zviždeći psu, pođe na jednu stranu, Levin s Veslovskim pođe na drugu.

Levinu se svagda događalo da se žestio, kad bi mu prvi hici promašili, pa je bio zlovoljan i cijeli dan strijeljao loše. Tako je bilo i danas, ritskih šljuka bilo je mnogo. Ispod pasa, ispod nogu lovaca neprestano su izlijetale te šljuke, pa je Levin mogao ispraviti svoj neuspjeh; ali što je više strijeljao, to se većma sramotio pred Veslovskim, koji je veselo pucao, kad je trebalo i kad nije trebalo, ne ubijajući ništa i nimalo se zbog toga ne smućujući. Levin se žurio; nije se svladavao, žestio se sve više i više, pa je već došao dotle da se uopće nije više nadao što ubiti. Činilo se da je Laska to shvaćala. Počela je ljenije tražiti i kao sa sumnjom ili prijekorom gledati lovce. Pucanj je slijedio za pucnjem. Barutni dim vio se oko lovaca, a u velikoj i prostranoj mreži lovačke torbe bile su samo tri lagane, male ritske šljuke. I od toga jednu je ubio Veslovski, a jednu su ubili zajedno. Međutim, na drugoj strani močvare čuli su se ne česti, ali tako se Levinu činilo, značajni pucnji Stjepana Arkadijeviča, pri čemu se gotovo za svakim čulo: »Krak, Krak, aport!«

To je Levina još više uzbuđivalo. Šljuke su neprestano kružile u uzduhu, nad šašem. Bez prestanka sa svih strana čulo se cmoktanje po zemlji i graja u visini; šljuke, koje su se digle prije i koje su prelijetale uzduhom, sjedale su pred lovcima. Mjesto dva, kružilo je sad desetak jastrebova s piskutom nad močvarom.

Prošavši veću polovicu močvare došao je Levin s Veslovskim do onoga mjesta, po kojemu je dugim trakovima, koji su dopirali do šaša, bila razdijeljena seljačka košnja, obilježena negdje pregaženim plasama, a negdje prokošenim redom. Polovica tih plasa već je bila pokošena.

Premda je po nekošenom bilo malo nade da se nađe toliko, koliko na pokošenome, obećao je Levin Stjepanu Arkadijeviču

173

da će se s njim sastati, pa je sa svojim suputnikom pošao dalje po pokošenim i nepokošenim plasama.

— Hej, lovci — vikne im jedan od seljaka, koji su sjedili kraj ispregnutih kola — dođite s nama objedovati, hajde vina piti.

Levin se obazre.— Dođi samo! — vikne veselo bradat seljak crvena lica keseći

bijele zube i dižući zelenkastu bocu, koja se sjala na suncu.— Qu'est ce qu'ils disent? — upita Veslovski.— Zovu nas na votku. Zacijelo su livade dijelili. Ja bih popio

— ne bez lukavštine reče Levin nadajući se da će Veslovskoga primamiti votka, i da će otići k njima.

— A zašto oni časte?— Tako, vesele se. Zbilja, otiđite k njima, to će vas zanimati.— Allons, c'est curieux.— Idite, idite, naći ćete put k mlinici! — vikne Levin i,

ogledavši se, sa zadovoljstvom vidje kako se Veslovski nagnuvši i posrćući umornim nogama i držeći pušku u pruženoj ruci, izvlači iz močvare k seljacima.

— Dođi i ti! — vikao je seljak na Levina. — Bez brige! Prigrist ćeš piroga.

Levinu se silno htjelo popiti votke i pojesti komadić kruha. Oslabio je i osjećao da teškom mukom izvlači iz treseta noge, koje su mu se zapletale, i časak je bio u sumnji. Ali pas stane. I mahom sav umor iščezne, i on lako pođe po glibu k psu. Ispod njegovih nogu izleti šljuka; on opali i ubije. Ali pas je i nadalje stajao. »Drž’!« Ispod psa digne se druga. Levin opali. Ali dan je bio nesretan; on promaši, i kad je pošao tražiti ubijenu, ne nađe ni nje. Prošao je sav šaš, ali Laska nije vjerovala daje ubio, i kad ju je slao da traži, pretvarala se da traži, ali nije tražila.

I bez Vasenjke, koga je Levin krivio za svoj neuspjeh, nije se stvar popravila. Ritskih šljuka bilo je mnogo i ovdje, ali Levin je promašivao jedan put za drugim.

Kose sunčane zrake bile su još vruće: skroz—naskroz mokra odjeća od znoja lijepila se za tijelo; lijeva čizma puna vode, bila

174

je teška i smokala je; po licu, uprljanu od barutnog taloga, tekle su kaplje znoja; u ustima mu je bilo grko, u nosu zadah od baruta i mulja, u ušima neprestano cmoktanje šljuka; cijevi nije smio taknuti: tako su se ugrijale; srce mu je udaralo brzo i kratko; ruke su se tresle od uzbuđenja, a umorne noge posrtale su i zapletale se po humcima i zibotu; ali on je uporno hodao i strijeljao. Napokon, učinivši sramotan promašaj, baci na zemlju pušku i šešir.

»Ne, treba se osvijestiti!« reče u sebi. Digne pušku i šešir, dozove k nogama Lasku i pođe iz močvare. Izišavši na suho, sjedne na humak, izuje se, izlije iz čizme vodu, onda priđe k močvari, napije se vode, koja je imala okus po glibu, namoči ugrijane cijevi i umije lice i ruke. Osvježivši se, krene opet k onomu mjestu, kamo je presjela šljuka, s čvrstom odlukom, da se ne uzrujava.

Htio je biti miran, ali bilo je isto. Prst njegov pritiskao je otponac prije nego je nanišanio na pticu. Išlo je sve gore i gore.

Kad je izašao iz močvare k jošiku, gdje se imao sastati sa Stjepanom Arkadijevičem, imao je samo pet komada u torbi.

Prije nego je ugledao njega, opazio je njegova psa. Ispod izvraćena korijena johe iskoči Krak, sav crn od smrdljivoga močvarnog mulja i s držanjem pobjednika ponjuši se s Laskom. Za Krakom pokaže se u sjeni joha i stasiti lik Stjepana Arkadijeviča. Dolazio mu je u susret crven, oznojen, raskopčana ovratnika, još uvijek hramljuči.

— No kako je? Vi ste mnogo pucali! — reče smijući se veselo.— A ti? — upita Levin. Ali nije trebalo pitati, jer je već vidio

punu torbu.— Pa prilično.Imao je četrnaest komada.— Divna močvara! Tebi je zacijelo Veslovski smetao.

Nezgodno je dvojici s jednim psom — reče Stjepan Arkadijevič, ublažujući svoje slavlje.

175

XI

Kada je Levin sa Stjepanom Arkadijevičem došao u kuću seljaka, u kojega se Levin svagda svraćao, bio je Veslovski već ondje. Sjedio je na sredini sobe i držeći se objema rukama za klupu s koje gaje vojnik, brat domaćice, vukao za čizme oblivene muljem, smijao se svojim zarazno veselim smijehom.

— Taj čas sam došao. Ils ont ete charmants. Predstavite sebi, napojili su me, nahranili. Kakav kruh, to je čudo! Delicieux! A votka, nikad ukusnije nisam pio! I nizašto nisu htjeli primiti novce. I sve vele: »Nemoj zamjeriti«, nekako.

— Zašto bi primili novce? Oni su vas, eto, častili. Zar oni imaju prodajnu votku? — reče vojnik, svukavši napokon s pocrnjelom čarapom mokru čizmu.

Unatoč nečistoći sobe, koju su uprljale lovačke čizme i blatni psi, koji su se oblizavali, unatoč močvarnom i barutnom zadahu, kojim se ona napunila i manjku noževa i viljušaka, napili su se lovci čaja i večerali s takvim tekom, kako se jede samo u lovu. Umiveni i čisti, pošli su u ometeni sjenik, gdje su kočijaši prostrli gospodi postelje.

Premda se već smrklo, nijedan od lovaca nije htio spavati.Nakon kratkog kolebanja između uspomena i pripovijedanja

o strijeljanju, o psima, o prijašnjim lovovima, pade razgovor na temu, koja je sve zanimala. Izazvan Vasenjkinim izrazima oduševljenja, koji su se već nekoliko puta ponovili, o divoti toga noćivanja i o mirisu sijena, o ljepoti slomljenih kola (kola su mu se činila slomljena, jer su bila rastavljena), o dobrodušnosti seljaka, koji su ga napojili votkom, psima, koji su ležali svaki pred nogama svog gospodara, ispripovijedao je Oblonski o krasoti lova kod Maltusa, u kojemu je bio prošlog ljeta. Maltus je bio poznati željeznički bogatun. Stjepan Arkadijevič pripovijedao je kakve je močvare uzeo taj Maltus u zakup u Tverskoj gubemiji, kako su

176

sačuvane, te o tom, kakve su kočije, dogcarti, dovezli lovce i kakav je šator sa zajutarkom bio razapet kraj močvare.

— Ne razumijem te — reče Levin dižući se na svojemu sijenu — kako ti nisu odvratni ti ljudi? Razumijem da je zajutrak s laffitteom vrlo ugodan. Ali zar ti nije odurna upravo ta raskoš? Svi ti ljudi, kao prije naši zakupnici, zarađuju novac tako da pri zarađivanju zaslužuju prezir ljudi, ne mare za taj prezir, i onda se nepošteno zarađenim otkupljuju od prijašenjega prezira.

— Posve ispravno! — odzove se Veslovski. — Posve! Razumije se, Oblonski to čine iz bonhommie, ali drugi vele: Oblonski k njima dolazi...

— Nipošto — Levin je čuo da se Oblonski smiješi, govoreći to: —naprosto ne smatram ga nepoštenijim nego bilo koga od bogatih trgovaca i plemića. Jedni i drugi stekli su jednako radom i umom.

— Da, ali kakvim radom? Zar je to rad, da se dobije koncesija, i onda preproda?

— Naravno, da je rad. Rad u tome smislu da ni željeznice ne bi bilo, kad ne bi bilo njega ili drugih, njemu sličnih.

— Ali nije onakav rad, kakav je rad seljaka ili učenjaka.— Recimo, ali rad u tom smislu, da djelatnost njegova daje

posljedak, željeznice. Ali ti smatraš da su željeznice bez koristi.— Ne, to je drugo pitanje; spreman sam priznati da su korisne.

Ali nikakvo stjecanje, koje nije u razmjeru s uloženim radom, nije pošteno.

— A tko će odrediti razmjer?— Stečeno na nepošten način, lukavštinom — reče Levin,

osjećajući da ne umije odrediti jasno crtu između poštenoga i nepoštenoga, onako kao što je stjecanje banaka — nastavi on. — To zlo, stjecanje golemih imetaka bez rada, isto je, kako je bilo kod otkupljivanja, samo se promijenio oblik. Le roi est mort, vive le roi! Netom su uspjeli uništiti zloupotrebu s otkupljivanjem, kad su se javile željeznice, banke: također zarada bez rada.

— Da, sve to može biti istinito i oštroumno... Lezi, Krak! —

177

vikne Stjepan Arkadijevič psu, koji se češao i prevrtao sijeno — očevidno uvjeren o ispravnosti svoje teme i zato mimo i bez žurbe. — Ali ti nisi odredio crte između poštenoga i nepoštenoga rada. Da li je to nepošteno, što ja primam više plače nego moj nadstojnik ureda, premda on bolje znade posao?

— Ne znam.— No, onda ču ti ja reći: to, što ti dobivaš za svoj rad u

gospodarstvu suvišnih, recimo, pet tisuća, a naš domaćin seljak, koliko god radio, ne dobiva više od pedeset rubalja, isto je tako nepošteno, kao što ja primam više nego nadstojnik ureda, a Maltus dobiva više od željezničkog palira. Naprotiv, vidim neko neprijateljsko, ali potpuno neosnovano držanje društva prema tim ljudima, pa mi se čini, daje tu zavist posrijedi.

— Ne, to nije ispravno — reče Veslovski: — zavisti ne može biti, nego je nešto nečisto u toj stvari.

— Ne, dopusti — nastavi Levin. — Veliš da je nepravedno što ja primam pet tisuća, a seljak pedeset rubalja: to je istina. To je nepravedno, i ja to osjećam, ali...

— I zaista je tako. Zašto mi jedemo, pijemo, lovimo i ništa ne radimo, a on je vječno, vječno u radu — reče Vasenjka Veslovski, pomislivši očevidno prvi put u životu jasno o tome i zato potpuno iskreno.

— Da, osjećaš, ali mu ne daješ svoga imanja — reče Stjepan Arkadijevič, koji kao da je hotimice zadirkivao Levina.

Posljednje se vrijeme među pašancima ustalio kao tajni neprijateljski odnos; kao da je od onda, otkako su uzeli sestre, među njima nastalo natjecanje, tko će ljepše urediti svoj život, pa se sad to neprijateljstvo izražavalo u razgovoru koji je počinjao dobivati osobni prizvuk.

— Ne dam mu zato, što nitko toga od mene ne traži, a ako bih i htio, ne smijem dati — odgovori Levin — a nemam ni kome.

— Daj ga ovomu seljaku; neće odbiti.— No, a kako ću mu dati? Hoću li otići s njim i načiniti

kupoprodajni ugovor?

178

— Ne znam, ali ako si uvjeren da nemaš pravo...— Nikako nisam uvjeren. Naprotiv, osjećam da nemam prava

dati, da imam obveza i prema zemlji i prema obitelji.— Ne, dopusti; ako smatraš da je nejednakost nepravedna,

zašto tako ne radiš?...— Radim, samo negativno, u tom smislu da neću nastojati

povećati onu razliku u položaju koja je između njega i mene.— Ne, oprosti, to je paradoks.— Da, to je ponešto sofističko tumačenje — potvrdi Veslovski.

—A, evo domaćina! — reče seljaku koji je škripeći vratima ulazio u sušu. — Zar još ne spavaš?

— Ne, kakvo spavanje! Mislio sam, gospoda naša spavaju, pa čujem, divane. Moram tu uzeti kuku. Neće li ugristi? — doda stupajući oprezno bosim nogama.

— A gdje ćeš ti spavati?— Idemo na pašu s konjima.— Ah, kakva je noć! — reče Veslovski gledajući pri slabom

svjetlu večernjeg rumenila kraj kuće i ispregnuta kola, koja su se vidjela u velikom okviru sada otvorenih vrata. — Ta čujte, to ženski glasovi pjevaju i, zbilja, ne loše. Tko to pjeva, domaćine?

— A to su djevojke s vlasteoskog imanja, tu, u susjedstvu.— Hajdemo se prošetati! Ta ionako nećemo zaspati. Oblonski,

idemo!— Da je i ležati i ići — odgovori protežući se Oblonski. Divno

je ležati.— Pa, idem sam — reče Veslovski ustajući brzo i obuvajući

se. —Do viđenja, gospodo. Ako bude veselo, pozvat ću vas. Vi ste me počastili divljaču, ni ja vas neću zaboraviti.

— Nije li istina, divan momak! — reče Oblonski, pošto je Veslovski otišao i seljak za njim zatvori vrata.

— Da, divan — odgovori Levin misleći i nadalje o predmetu minuloga razgovara. Činilo mu se da je on kako je umio, jasno izrekao svoje misli i čuvstva, a, međutim, su obojica oni ljudi

179

pametni i iskreni, ujedan glas kazali da se tješi sofizmima. To ga je smućivalo.

— Tako, tako je to, prijatelju moj. Jedno od dvoga: ili priznavati da je sadašnje društveno uređenje pravedno i onda braniti svoja prava, ili priznati da se koristiš nepravednim povlasticama, kao ja što činim, i koristim se njima sa zadovoljstvom.

— Ne, daje to nepravedno, ti se ne bi mogao koristiti dobrima sa zadovoljstvom, ja barem ne bih mogao. Meni je, uglavnom, potrebno osjećati da nisam kriv.

— A što je, zbilja, ne bismo li pošli? — reče Stjepan Arkadijevič, očevidno umorivši se od napregnuta mišljenja. — Ta nećemo zaspati. Zbilja, idemo!

Levin ne odgovori. Zanimala ga je riječ koju je rekao u razgovoru, o tom da radi pravedno samo u negativnom smislu. »Zar je samo negativno moguće biti pravedan?« pitao je sebe.

— Kako ipak jako miriše mlado sijeno! — reče Stjepan Arkadijevič, pridižući se. — Nikako neću zaspati. Vasenjka ondje nešto spravlja. Čuješ li kikot i njegov glas? Nećemo li poći? Idemo!

— Ne, ja ne idem — odgovori Levin.— Zar ti i to iz principa? — smiješeći se reče Stjepan

Arkadijevič tražeći u mraku svoju kapu.— Ne iz principa, ali zašto bih išao?— A znaš li da ćeš sebi nakopati nevolje na vrat — reče Stjepan

Arkadijevič, našavši kapu i ustajući.— Zašto?— Zar ja ne vidim kako si uredio sa ženom? Čuo sam kako je

u vas pitanje prve važnosti hoćeš li ili nećeš ići na dva dana u lov. Sve je to lijepo kao idila, ali za sav život toga nema dosta. Muškarac mora biti nezavisan, on ima svoje muške interese. Muškarac mora biti muževan — reče Oblonski otvarajući vrata.

— To jest, zar ne, idemo udvarati djevojkama s imanja? — upita Levin.

— A zašto ne bi išao, ako je veselo. £a ne tire pas a consequence. Ženi mojoj neće od toga biti gore, a mene će veseliti.

180

Glavna je stvar, čuvaj svetinju doma. U domu da ničega ne bude. A sebi ruke ne veži.

— Može biti — suho reče Levin i okrene se na stranu. — Sutra treba rano ići, i ja ne budim nikoga i idem u osvit.

— Messieurs, venez vite! — začuje se glas Veslovskoga, koji se vratio. Charmante! ja sam je otkrio. Charmante, prava Gretchen, i već smo se upoznali. Zaista, prelijepa je! — pripovijedao je s takvim odobravajućim držanjem, kao daje ona upravo radi njega načinjena lijepom, pa je bio zadovoljan onim, tko je to prigotovio za njega.

Levin se pričinio da spava, a Oblonski, navukavši papuče i zapalivši cigaru, izađe iz suše i naskoro njihovi glasovi umuknu.

Levin dugo nije mogao spavati. Čuo je kako su njegovi konji žvakali sijeno, onda, kako se domaćin sa starijim sinom spremao i odjahao na pašu; onda je čuo kako je vojnik lijegao na počinak na drugoj strani suše s nećakom, malim sinim domaćinovim; čuo je kako je dječak sitnim glasićem saopćio stricu svoj dojam o psima, koji su se dječaku činili strašni i golemi; onda, kako je dječak pitao, koga će loviti ti psi i kako mu je vojnik muklim drijemnim glasom govorio da će lovci sutra poći u močvaru i pucat će iz pušaka i kako je onda, da se otrese pitanja dječakovih, rekao: »Spavaj, Vaska, spavaj, inače pazi se«, i naskoro je sam zahrkao i sve se stišalo; čulo se samo rzanje konja i graktanje ritskih šljuka. »Zar samo negativno?« ponovio je sebi. »Pa što onda? Ja nisam kriv.« I počne misliti o sutrašnjem danu.

»Sutra ću poći ranom zorom i odlučit ću da se ne žestim. Ritskih šljuka ima silesija. I šumskih šljuka ima. A kad se vratim, naći ću Kittyno pisamce. Da, Štiva možda ima pravo? Nisam muževan s njom, pobabio sam se... Ali što ću! Opet negativno!«

Kroz drijem čuo je smijeh i veseli razgovor Veslovskoga i Stjepana Arkadijeviča. Na trenutak je otvorio oči: mjesec je izišao, i kraj otvorenih vrata oni su stajali, jarko obasjani mjesečinom razgovarajući se. Stjepan Arkadijevič govorio je o svježini djevojke upoređujući je s netom izljuštenim mladim lješnjakom,

181

a Veslovski je nešto smijući se svojim zaraznim smijehom ponavljao, vjerojatno, riječi koje mu je rekao seljak: »Dokopaj se svoje, kako znaš!« Kroza san reče Levin:

— Gospodo, sutra, čim svane! — i zaspi.

XII

Probudivši se u ranu zoru, Levin pokuša buditi društvo. Vasenjka, ležeći na trbuhu i pruživši jednu nogu u čarapi, spavao je tako tvrdo da od njega nije mogao dobiti odgovora. Oblonski kroz san odbije da ide tako rano. Čak i Laska, koja je spavala savivši se u kolo, na kraju sijena, nerado je ustala, lijeno jednu za drugom protezala i pružala svoje zadnje noge. Obuvši se uze Levin pušku, otvori oprezno škripava vrata suše i iziđe na ulicu. Kočijaši su spavali kraj kola, konji su drijemali. Samo jedan je lijepo zobao zob razbacujući je frkanjem po kopanji. Vani je još bilo vlažno.

— Sto si se tako rano digao, lijepi moj? — obrati se k njemu prijateljski kao starom dobrom znancu starica domaćica koja je izišla iz kuće.

— Pa u lov, teto. Hoću li ovuda proći do močvare?— Pravo potkućnicama; preko naših gumana, dragi čovječe, i

kraj konopljišta; tamo je stazica.Oprezno koracajući bosim opaljenim nogama, starica otprati

Levina i otvori lijesu kod gumna.— Pravo je tako, i stići ćeš u močvaru. Naši su dječaci sinoć

onamo konje otjerali.Laska je veselo trčala sprijeda po nogostupu: Levin je za njom

išao brzim, lakim korakom neprestano pogledajući na nebo. Htio je da sunce ne iziđe prije, nego on dođe do močvare. Ali sunce nije oklijevalo. Mjesec, koji je još svijetlio, kad je on izlazio, sada je samo sjao poput komada žive; zvijezdu Danicu, koju je prije čovjek morao vidjeti, trebalo je sada tražiti; prije neodređene pjege

182

na udaljenu polju bile su sad jasno vidljive. To su bile kamare raži. Bez sunčane svjetlosti još nevidljiva rosa u mirisnoj visokoj konoplji, iz koje su već bile izabrane muške biljke, močila je noge i bluzu Levinovu iznad pojasa. U prozirnoj jutarnjoj tišini čuo se najtiši zvuk. Pčelica kao fijuk puščana zrna proleti kraj Levinova uha. Pogleda bolje, i opazi drugu i treču. Sve su izlijetale iz pletera pčelinjaka i nad konopljom nestale u pravcu prema močvari. Staza ga je izvela pravo k močvari. Ova se mogla prepoznati po pari koja se dizala iz nje negdje gušče, negdje rjeđe, tako da su se šaš i vrbovo grmlje, poput otočića kolebali u toj pari. Na rubu močvare i puta ležali su dječaci i seljaci, koji su čuvali konje i pred zoru svi spavali pod kaftanima. Nedaleko od njih hodala su tri sputana konja. Jedan od njih zveketao je putem. Laska je išla kraj gospodara moleći da prođe naprijed i ogledavajući se. Prošavši kraj usnulih seljaka i došavši do prvoga gliba, pregleda Levin kokote i pusti psa. Jedan od konja, sit mrk trogodišnjak, trgne se ugledavši psa i frkne podigavši rep. I drugi se konji uplaše, i udarajući sputanim nogama po vodi i proizvodeći kopitima, koja su izvlačili iz guste ilovače, zvuk, nalik na pljeskanje, počnu skakati iz močvare. Laska se zaustavi, porugljivo pogleda konje i upitno Levina. On pogladi Lasku i zvizne u znak da se može počinjati.

Laska veselo i zabrinuto potrči po zibotu koji se pod njom kolebao.

Utrčavši u močvaru, Laska namah usred poznatoga mirisa korijenja, močvarne trave, gliba i stranoga mirisa konjske balege osjeti po svemu tomu mjestu rašireni zadah ptica, one mirisne ptice, koji ju je većma od svih drugih uznemirivao. Kojegdje po mahovini i močvarnoj kadulji bivao je taj miris vrlo jak, ali se nije moglo razabrati, na koju stranu jača na koju li slabi. Da se nađe smjer, trebalo je otići dalje pod vjetar. Ne osjećajući kretanja svojih nogu, Laska nepregnutim galopom, ali tako, da se na svakom skoku mogla zaustaviti, ako bude do potrebe, potrči na desno dalje od predosvitnoga vjetrića, koji je puhao s istoka i okrene se k vjetru. Uvukavši u sebe zrak raširenim nozdrvama,

183

osjeti smjesta da nije samo trag, nego da su one same tu, pred njom i to ne jedna, nego mnogo. Laska smanji brzinu trčanja. Bile su tu, ali gdje upravo toga još nije mogla odrediti. Da nađe upravo to mjesto, počela je več kružiti, kadli glas gospodarev zaokupi njezinu pažnju. »Laska, tu!« reče on pokazujući joj na drugu stranu. Ona postoji pitajući ga, ne bi li bilo bolje raditi, kako je počela. No on ponovi nalog srditim glasom pokazujući vodom zaliveni humčić, gdje ništa nije moglo biti. Posluša ga pretvarajući se da traži, kako bi mu ugodila, progazi sav humčić i vrati se k prijašnjemu mjestu i smjesta ih opet osjeti. Sada, kad joj on nije smetao, znala je što joj je činiti, i ne gledajući sebi pod noge i zlovoljno spotičući se po visokim humčićima i zapadajući u vodu, no svladavajući sve gipkim, snažnim nogama, počela je krug, koji joj je imao sve razjasniti. Miris njihov sve joj je jače i jače, određenije i određenije udarao u nos, i najednom postane joj potpuno jasno da je jedna od njih tu, za tim humkom, na pet koraka pred njom, pa jć stala i zamrla čitavim tijelom. Na svojim niskim nogama nije mogla vidjeti pred sobom, ali je po mirisu znala da ona ne sjedi dalje od nje nego pet koraka. Stajala je i sve ju je više i više osjećala naslađujući se očekivanjem. Napregnuti rep njezin bio je ispružen i podrhtavao je samo na krajičku. Gubica joj je bila ponešto otvorena, uši naćuljene. Jedno joj se uho zavrnulo još za trčanja i ona je teško, ali oprezno disala, i još se opreznije obazirala više očima nego glavom na gospodara. Sa svojim običnim licem, ali svagda strašnim očima išao je on spotičući se po humcima i neobično polagano, kako joj se činilo. Njoj se činilo da on ide polagano, a on je trčao.

Opazivši ono osobito traženje Laske, kad se sva stiskala k zemlji, zahvaćajući velikim koracima zadnjih nogu i ponešto otvorivši gubicu, shvati Levin da se ona povlači za ritskim šljukama, i pomolivši se u duši Bogu, da uspije, naročito s prvom pticom, pritrči k njoj. došavši tik do nje, stane sa svoje visine gledati preda se i ugleda očima ono, što je ona vidjela nosom. U prolazu među humcima na razmaku od jednog hvata vidjela se ritska šljuka. Okrenuvši glavu, prisluškivala je. Onda, malo

184

raširivši i opet složivši krila, nespretno mignuvši repom iščezne za ugao.

— Drž’! Drž’! — vikne Levin gurkajuči otraga Lasku.»No ja ne mogu ići — mislila je Laska. — Kako da idem?

Odavde ih ćutim, a ako se maknem naprijed, neću ništa razabrati, gdje su i što su.« No on je gurne koljenom i uzbuđenim šaptom reče: »Drž’, Lasočka, drž’!«

»No, pa kad on hoće, učinit ću, a ja sada više ne odgovaram za sebe« — pomisli ona i svom snagom pojuri naprijed među humcima. Sad već nije ništa više njušila, i samo je vidjela i čula, ništa ne shvaćajući.

Na desetak koraka od prijašnjega mjesta digne se jedna ritska šljuka s krupnim kriještanjem i posebnim izrazitim šljukinim zvukom krila, i odmah za pucnjem teško udari bijelim prsima o mokri zibot. Druga ne dočeka i za Levinom digla se bez psa.

Dok se Levin okrenuo k njoj, bila je već daleko. Ali hitac ju je stigao. Proletjevši kojih desetak koraka, poletje šljuka ukočeno i naglavce, poput bačene lopte, teško pade na suho mjesto.

»Eto, to će imati smisla!« mislio je Levin spremajući u torbu tople i debele šljuke. »Sto, Lasočko, hoće li imati smisla?«

Kad je Levin, napunivši pušku, krenuo dalje, bilo je sunce izašlo, i ako se još nije vidjelo za oblacima. Izgubivši sav svoj sjaj, bijelio se mjesec kao oblačić na nebu; zvijezda se više nije vidjela nijedna. Mahovinasta mjesta, koja su se prije srebrila od rose, sad su se zlatila. Glib je sav sjao kao jantar. Plavilo trave prešlo je u žućkasto zelenilo. Močvarne ptice vrpoljile su se u grmlju kraj potočića, koje je blistalo od rose i bacalo dugu sjenu. Jastreb se probudio i sjedio na stogu okrećući glavu s jedne na drugu stranu, nezadovoljno gledajući na močvaru. Čavke su letjele u polje, i bos dječarac već je dogonio konje k starcu, koji se bio digao ispod kaftana i češao se. Dim od hica bijelio se po zelenoj travi kao mlijeko.

Jedan od dječaka potrči Levinu.— Striče, jučer su ovdje patke bile! — vikne mu i pođe za

njim izdaleka.

185

I Levinu, u prisutnosti toga dječaka koji je dao oduška svojemu odobravanju, bilo je dvostruko ugodno ubiti još na istom mjestu jednu za drugom tri ritske šljuke.

XIII

Lovačko vjerovanje da če lov biti sretan, ako se ne promaši prva zvijer i prva ptica, obistinilo se.

Umoran, gladan, sretan vratio se Levin u stan u deset sati izjutra, prohodavši trideset vrsta, s devetnaest komada krasne divljači i jednom patkom, koju je svezao za pojas, jer više nije stala u torbu. Drugovi njegovi davno su se več probudili i dospjeli ogladnjeti i zajutarkovati.

— Stojte, stojte, znadem da ih je devetnaest — govorio je Levin brojeći po drugi put šumske i ritske šljuke koje skvrčene i osušene, sa skrutnulom krvi i na stranu zavrnutim glavama već nisu imale onoga značajnoga izgleda što su ga imale kad su izlijetale.

Brojenje je bilo točno, i zavist Stjepana Arkadijeviča godila je Levinu. Ugodno mu je bilo još i to, što je, vrativši se u stan, već našao Kittyna glasnika koji je dojahao s pismom.

»Potpuno sam zdrava i vesela. Ako se za me bojiš, možeš biti još mirniji nego prije. Imam novoga tjelesnog čuvara, Mariju Vasijevnu (to je bila primalja, nova važna osoba u Levinovu obiteljskom životu). Došla me obići. Našla me potpuno zdravu i zadržali smo je do tvoga dolaska. Svi su veseli, zdravi, a ti se, molim te, ne žuri ako je lov dobar, ostani još jedan dan.«

Te dvije radosti, sretan lov i pisamce od žene, bile su tako velike da su dvije male neugodnosti, koje su se dogodile poslije lova, prošle za Levina lako. Jedna je bila što riđi logov, koji se jučer očevidno naprezao, nije jeo i objesio je glavu. Kočijaš je govorio da se prekinuo.

186

— Jučer su ga pretjerali, Konstantine Dmitriču — govorio je on. — Kako ne bi, deset vrsta tjerati besputicom!

Druga pak neugodnost, koja gaje prvi časak oneraspoložila, ali kojoj se kasnije mnogo smijao, bila je što od svega živeža koji je Kitty spremila u takvom obilju, te se činilo da se ne može potrošiti za nedjelju dana, nije ostalo ništa. Vrativši se umoran i gladan iz lova, sanjario je Levin tako određeno o piti s mesom, da je prilazeći k stanu osjećao miris i okus u ustima, kao Laska što je osjećala divljač, pa je odmah naredio Filipu da ga posluži. Pokazalo se da ne samo pite s mesom, nego ni pilića više nije bilo.

— No to ti je tek! — reče Stjepan Arkadijevič smijući se i pokazujući na Vasenjku Veslovskoga. — Ne trpim od nedostatka teka, ali ovo je čudo...

— A što ćemo! — reče Levin mračno gledajući na Veslovskoga. — Daj onda govedine, Filipe.

— Govedinu su pojeli, a kosti su dali psima — odgovori Filip.Levinu je bilo tako krivo daje zlovoljno rekao: — Da su bar

štogod meni ostavili! — i došlo mu da plače.— Onda očisti divljač — reče drhtavim glasom Filipu nastojeći

ne gledati Vasenjku — napuni koprivama, a za mene moli makar mlijeka.

Istom kasnije, kad se napio mlijeka, bilo ga je stid što je pokazao zlovolju prema tuđemu čovjeku, i stao se smijati svojoj gladnoj srdžbi.

Uvečer su prošli još polje, na kojem je i Veslovski ubio nekoliko komada, i noću su se vratili kući.

Povratak je bio isto tako veseo, kao i put onamo. Veslovski je sad pjevao, sad se s užitkom sjećao svojih doživljaja kod seljaka koji su ga počastili votkom i kazali mu: »ne zamjeri«; sad svojih noćnih doživljaja s lješnjacima i djevojkom s imanja i seljakom koji ga je pitao, da li je oženjen, i saznavši da nije, rekao: »A ti ne bacaj oko na tuđe žene, nego radije gledaj da sebi nabaviš.« Te riječi osobito su bile smiješne Veslovskomu.

187

— Uopće, silno sam zadovoljan našim izletom. A vi, Levine?— Veoma sam zadovoljan — rekao je Levin, kojemu je bilo

osobito drago što ne samo da nije osjećao ono neprijateljstvo koje ga je mučilo doma prema Vasenjki Veslovskomu, nego je, naprotiv, osjećao prema njemu najprijateljskije raspoloženje.

XIV

Drugi dan u 10 sati Levin, budući je već obišao gospodarstvo, pokuca na vrata sobe u kojoj je noćio Vasenjaka.

— Entrez! — dovikne mu Veslovski. — Oprostite mi, tek sam dovršio svoje ablutions — reče smiješeći se i stojeći pred njim u samom rublju.

— Ne dajte se smetati, molim vas. — Levin sjedne k prozoru. —Jeste li dobro spavali?

— Kao ubijen. A kakav je danas dan za lov?— Sto pijete: čaj ili kavu?— Niti jedno, niti drugo. Zajutarkujem. Zaista se stidim. Dame

su, mislim, već ustale. Izvrsno bi sad bilo prošetati se. Hoćete li mi pokazati konje?

Prošetavši se po vrtu, zavirivši u konjušnicu, izvršivši dapače zajedno vježbe na prečkama, vrati se Levin sa svojim gostom kući i uđe s njim u gostinsku.

— Divno smo lovili, a koliko dojmova! — reče Veslovski prilazeći ka Kity, koja je sjedila za samovarom. — Kakva šteta, što je damama oduzeto to zadovoljstvo.

»Pa što, ta nekako mora govoriti s domaćicom«, reče sebi Levin. Opet mu se pričinilo nešto u smiješku, u onom pobjedničkom izrazu, s kojim se gost obraćao prema Kitty.

Kneginja, koja je s Marijom Vlasijevnom i Stjepanom Arkadijevičem sjedila na drugoj strani stola, pozove Levina k sebi i povede s njime razgovor o preseljenju u Moskvu radi Kittyna

188

porođaja i pripremanja stana. Kako su pri svadbi Levinu bile neugodne sve priprave koje su svojom ništavnošću vrijeđale veličinu svega što se događalo, tako su se još uvredljivijima činile priprave za budući porođaj, kojega su vrijeme nekako izračunavali na prste. Nastojao je čitavo vrijeme da ne čuje te razgovore o načinu povijanja budućega djeteta, nastojao se okretati i ne vidjeti neke tajanstvene beskrajne pletene povoje, nekakav platnene trokute, kojima je posebnu važnost pripisivala Dolly itd. Događaj rođenja sina (bio je uvjeren da će biti sin), koji mu je bio obećan, ali kojemu ipak nije mogao vjerovati — tako mu se to činilo neobično — činilo mu se s jedne strane tako golemom i zato nemogućom srećom, a s druge strane — tako tajanstvenim događajem da mu je bilo sablažnjivo i ponizujuće to umišljeno znanje onoga što će biti, i poradi toga pripravljanje kao za nešto obično, što također ljudi rade. Ali kneginja nije razumjela njegovih čuvstava i njegovu nevoljkost da o tome misli i govori, objašnjavala je to lakomišljenošću i nehajem i zato mu nije davala mira. Naručivala je Stjepanu Arkadijeviču da pogleda stan, i sad je dozvala k sebi Levina.

— Ništa ne znam, kneginjo. Činite, kako hoćete — govorioje-

— Treba odlučiti, kad ćete se seliti.— Zaista ne znam. Znam da se rađaju milijuni djece bez

Moskve i liječnika... pa zašto...— No ako je tako...— Ta ne, kako Kitty hoće.— S njom se o tome ne može govoriti! Zar ti hoćeš da je

uplašim? Ta proljetos je Natalie Golicina umrla zbog loše primalje.— Kako rečete, onako ću učiniti — reče on mrko.Kneginja mu počne govoriti, ali je on nije slušao. Premda ga

je razgovor s kneginjom uznemirivao, nije postao mrk od toga razgovora, nego od onoga, što je vidio kod samovara.

»Ne, to nije moguće«, mislio je, pokatkad pogledajući na Vasenjku koji se nagnuo prema Kitty i sa svojim lijepim

189

smiješkom nešto joj govorio, i na nju koja se crvenjela i bila uzrujana.

Bilo je nešto nečisto u pozi Vasenjkinoj, u njegovu pogledu, u njegovu smiješku. Levin je vidio pače nešto nečisto i u pozi i u pogledu Kittynu.

I opet se svjetlo u njegovim očima ugasilo. Opet se kao i jučer, najednom, bez i najmanjega prijelaza, osjećao zbačen s visine svoje sreće, mira i dostojanstva u bezdan očaja, srdžbe i poniženja. Opet su mu svi i sve postali odvratni.

— Tako i učinite, kneginjo, kako hoćete — reče on, opet se obzirući.

— Teška je kapa Monomohova! — reče mu šaleći se Stjepan Arkadijevič, nišaneći očevidno ne samo na razgovor s kneginjom, nego i na uzrok Levinova uzbuđenja, koji je bio opazio. — Kako ti danas kasno, Dolly.

Svi ustanu da pozdrave Darju Aleksandrovnu. Vasenjka ustane na časak samo i s nedostatkom uljudnosti prema damama, koji je svojstven mladim ljudima, neznatno se nakloni i opet nastavi razgovor nasmijavši se nečemu.

— Izmučila me Maša. Slabo je spavala i hirovita je danas užasno — reče Dolly.

Razgovor koji je Vasenjka započeo s Kitty, kretao se opet oko jučerašnjega, oko Ane i toga može li ljubav biti nad društvenim uvjetima. Kitty je taj razgovor bio neugodan i uzbuđivao je samim sadržajem i onim tonom kojim se vodio, a osobito zbog toga što je već znala kako će to djelovati na muža. Ali bila je preveć jednostavna i nevina da bi umjela prekinuti taj razgovor, čak i zato da sakrije ono vanjsko zadovoljstvo, koje joj je donosila pažnja toga mladića. Htjela je presjeći taj razgovor, ali nije znala što bi učinila. Znala je da će sve, što god bude učinila, opaziti muž i da će sve protumačiti loše. I zaista kad je upitala Dolly što je s Mašom, i Vasenjka, čekajući kad će se svršiti taj za njega dosadni razgovor, stane ravnodušno gledati Dolly, učini se Levinu to pitanje neprirodna, mrska lukavština.

190

— A što, idemo li danas u gljive? — upita Dolly.— Idemo, molim. I ja ću poći — reče Kitty i porumeni. Htjela

je upitati Vasenjku iz pristojnosti, hoće li i on poći, ali nije upitala.— Kamo ćeš, Košta? — upita ona s izrazom krivnje, kada je odlučnim korakom prolazio kraj nje. Taj izraz krivnje potvrdi njegove sumnje.

— Prije mene došao je strojar, ja ga još nisam vidio — reče on, ne gledajući na nju.

Sišao je, ali još nije dospio izići iz kabineta, kadli začuje poznate ženine korake koji su neoprezno brzo dolazili k njemu.

— Sto želiš? — upita je suho. — Zaposleni smo.— Oprostite mi — obrati se ona k strojaru Nijemcu: — imam

nekoliko riječi kazati mužu.Nijemac je htio otići, ali Levin mu reče:— Ne uznemirujte se.— Vlak odlazi u tri? — upita Nijemac. — Da ne zakasnim.Levin mu ne odgovori, nego iziđe za ženom.— No, što mi imate reći? — reče on francuski.Nije joj gledao lica i nije htio vidjeti, kako je ona u svom

stanju, drhtala čitavim licem i pružala žalosnu, potištenu sliku.— Hoću... hoću reći da se tako ne može živjeti, daje to muka...

— progovori ona.— Družina je ovdje u buffetu — reče on srdito: — Ne pravite

scene.— No, idemo ovamo!Stajali su u prolaznoj sobi. Kitty je htjela ući u susjednu, ali

ondje je engleskinja učila Tanju.— No, idemo u vrt!U vrtu nabasaju na seljaka, koji je čistio puteljak. I ne misleći

više da seljak može vidjeti njezino zaplakano, a njegovo uzrujano lice, ne misleći na to da izgledaju kao ljudi koji bježe od nekakve nesreće, išli su brzim koracima naprijed osjećajući da se moraju objasniti i razumjeti jedno drugo, biti neko vrijeme zajedno i tim

191

se osloboditi one muke koju je oboje osjećalo.— Tako se ne može živjeti! To je muka! Ja trpim, ti trpiš.

Zašto? — reče ona, kad su konačno stigli do osamljene klupice na uglu lipove aleje.

— Ali reci mi jedno: nije li u njegovu tonu bilo nešto neprilično, nečisto, što užasno ponizuje? — govorio je on, postavljajući se opet pred nju u istu pozu, sa šakama pred prsima, kako je onda noću stajao pred njom.

— Jest — reče ona drhtavim glasom. — Ali, Košta, zar ti ne vidiš da ja nisam kriva? Htjela sam jutros uzeti takav ton, ali ovi ljudi... Zašto je on došao? Kako smo sretni bili? — govorila je gušeći se od plača, koji joj je podizao čitavo njezino puno tijelo.

Vrtlar je čudeći se vidio, premda nitko nije jurio za njima i da bježati nemaju pred čim, te da ništa osobito radosno nisu mogli naći na klupčici — vrtlar je vidio da su se kraj njega kući vratili s umirenim, sjajnim licima.

XV

Isprativši ženu gore, Levin ode u Dollyne odaje. Darija Aleksandrovna bila je taj dan vrlo ogorčena. Hodala je po sobi i srdito govorila djevojčici koja je stajala u kutu i ridala:

— Stajat ćeš sav dan u kutu i objedovat ćeš sama i nijedne lutke nećeš vidjeti i novu haljinu neću ti sašiti — govorila je ne znajući već čim bi je kaznila.

— Ne, to je gadna djevojčica! — obrati se ona Levinu. — Odakle se nalaze u nje te gadne sklonosti?

— A što je učinila? — reče dosta ravnodušno Levin, koji je želio savjetovati se o svojoj stvari, pa je zato bio zlovoljan što opet nije došao navrijeme.

— Išla je s Grišom u malinu i ondje... ne mogu ni reći, što je uradila. Tisuću puta šteta za Miss Elliot. Ova sadašnja ništa ne vidi, pravi stroj... Figurez vous que la petite...

192

I Darja Aleksandrovna ispripovjedi prestup Mašin.— To ništa ne dokazuje, to nipošto nisu gadne sklonosti, nego

naprosto obijest — mirio ju je Levin.— No ti si nešto smućen? — Zašto si došao? — upita Dolly.

— Sto se tamo događa.I u tonu toga pitanja čuo je Levin da će mu lako biti kazati što

je kanio reći.— Nisam bio ondje, bio sam s Kitty u vrtu. Posvadili smo se

drugi put od onda, otkako je... Štiva doputovao.Dolly ga je gledala umnim očima, koje su razumjele.— No reci, ruku na srce, nije li bio... ne kod Kitty, nego kod

toga gospodina takav ton, koji može biti neugodan, ne neugodan, nego užasan, uvredljiv za muža?

— Kako da ti kažem... Stoj, stoj u kutu! — obrati se ona k Maši, koja se opazivši jedva vidljiv smiješak na majčinu licu, htjela okrenuti. — Svjetsko mišljenje bilo bi da se vlada, kako se vladaju svi mladi ljudi. II fait la cour a une jeune et jolie femmo, a svjetskom mužu to treba samo laskati.

— Da, da — reče mrsko Levin — ali ti si opazila?— Ne samo ja, i Štiva je opazio. Otvoreno mi je nakon čaja

rekao: je crois que Veslovski fait un petit brin de cour a Kitty.— No lijepo, sad sam miran. Ja ću ga otjerati — reče Levin.— Jesi li poludio? — s užasom vikne Dolly. — Sto ti je, Košta,

osvijesti se — smijući se reče ona. — No, sad možeš ići k Fanny— reče ona Maši. — Ne, ako već hoćeš, reći ću Štivi. On će ga povesti sa sobom. Može se reći da očekuješ goste. Uopće, on nije za našu kuću.

— Ne, ne, ja ću sam.— Ali posvadit ćeš se?...— Nimalo, bit će mi samo veselo, zaista veselo — blistajući

očima reče Levin. — No, oprosti joj, Dolly! Ona više neće — reče on za malu prestupnicu, koja nije išla k Fanny i neodlučno je stajala pred materom ispod oka čekajući i tražeći njezin pogled.

Mati je pogledala. Djevojčica udari u plač, zarije lice u

193

materina koljena, i Dolly joj metne na glavu svoju mršavu, nježnu ruku.

»A što imamo zajedničko, on i mi?« pomisli Levin i ode tražiti Veslovskoga.

Prolazeći kroz predsoblje naredi da se preže kočijica, da se ide na stanicu.

— Jučer su se opruge polomile — odgovori sluga.— Onda tarantas, ali brzo. Gdje je gost?— Otišli su u svoju sobu.Levin je zatekao Vasenjku u času, kada je ovaj izvadivši svoje

stvari iz kovčega i razloživši oko sebe nove popijevke, primjerivao kožne dokoljenice za jahanje.

Da li je u licu Levinovu bilo nešto posebno, ili je sam Vasenjka osjećao da ce petit brin de cour, koji je bio zapodjeo, nije bio na mjestu u toj obitelji, no bio je ponešto (koliko može biti svjetski čovjek) smućen ulaskom Levinovim.

— Zar vi u dokoljenicama jašete?— Da, to je mnogo čišće — reče Vasenjka mećući gojnu nogu

na stolac, zakapčajući donju kukicu i veselo, dobrodušno smijućise.

Bio je nesumnjivo dobar momak, pa ga je Levinu bilo žao, i kao domaćinu bilo mu je neugodno kada je opazio plahost u pogledu Vasenjkinu.

Na stolu je ležao odlomak palice, koju su oni jutros zajedno slomili na gimnastici kušajući podići nabrekli gimnastički razboj. Levin uzme u ruku taj odlomak i počne kidati raščehnuti kraj ne znajući, kako bi počeo.

— Htio sam... — Bio je ušutio, ali najednom, sjetivši se Kitty i svega što je bilo, gledajući mu odlučno u oči, reče: — naložio sam da vam se upregnu kola.

— Kako to? — počne čudeći se Vasenjka. — A kamo se putuje?

— Vi, na željeznicu — reče mrko Levin čupajući kraj palice.— Vi odlazite, ili se što dogodilo?

194

— Dogodilo se da čekam goste — reče Levin kidajući sve brže jakim prstima krajeve raščehnute palice. — I ne čekam goste, niti se što dogodilo, nego vas molim da putujete. Vi možete sebi objašnjavati kako hoćete moju neučtivost.

Vasenjka se uspravi.— Ja vas molim da mi objasnite... — dostojanstveno reče on

shvativši napokon.— Ne mogu vam objasniti — tiho i polagano, nastojeći sakriti

drhtanje svojih vilica, progovori Levin. — I bolje da ne pitate.I budući da su raščehnuti krajevi bili već odlomljeni, uhvati

Levin prstima debele krajeve, raskoli palicu i pažljivo ulovi kraj koji je padao.

Vjerojatno pogled na te napregnute ruke, na ove iste mišice koje je jutros pipao kod gimnastike, i na sjajne oči, tihi glas i čeljusti koje su drhtale, uvjerio je Vasenjku više nego li su učinile riječi. Slegnuvši ramenima i prezrivo se nasmiješivši, nakloni se.

— Ne bih li mogao vidjeti Oblonskoga?Slijeganje ramenima i smiješak nisu razdražili Levina. »A što

mu je i drugo ostalo da učini?« pomisli on.— Odmah ću vam ga poslati.— Kakva besmislica! — reče Stjepan Arkadijevič, saznavši

od prijatelja da ga tjeraju iz kuće, i našavši Levina u vrtu gdje šeće očekujući odlazak gosta, reče: — Mais c’est ridicule! Kakva te je muha pecnula? Mais c’est du demier ricule! Ta što se tebi učinilo, ako mlad čovjek...

Ali mjesto, za koje je Levina ujela muha, očito je još boljelo, jer je opet problijedio kad je Stjepan Arkadijevič htio objasniti uzrok, i on prekine:

— Molim te, ne objašnjavaj uzroka! Ne mogu drugačije! I sam se vrlo stidim pred tobom i pred njim. Ali za njega neće biti velika nesreća, ako otputuje, a meni i mojoj ženi njegova je nazočnost neugodna.

— No za njega je uvredljivo! Et puis c’est ridicule!— A meni je i uvredljivo i mučno! I ja nisam ništa kriv, i ne

moram zbog toga trpjeti!

195

— No toga nisam očekivao od tebe! On peut etre jaloux, mais a ce point c’est du dernier ridicule!

Levin se brzo okrene i ode od njega u dubinu aleje i nastavi sam hodati gore-dolje. Doskora je začuo dmdanje tarantasa i vidio iza drveća, kako se Vasenjka sjedeći na sijenu (na nevolju nije bilo sjedala u tarantasu) u svojoj škotskoj kapici poskakujući od trešnje provezao alejom.

»Sto ti je još to?« pomisli Levin kad je sluga, istrčavši iz kuće, ustavio tarantas. To je bio strojar kojega je Levin posve zaboravio. Strojar je klanjajući se nešto govorio Veslovskomu, onda je sjeo u tarantas, i oni su se zajedno odvezli.

Stjepan Arkadijevič i kneginja bili su uzrujani postupkom Levinovim. I on se sam osjećao ne samo ridicule u najvećoj mjeri, nego i beskrajno kriv i osramoćen, ali sjećajući se onoga, što su on i žena njegova pretrpjeli, odgovarao je sebi kad bi se pitao, kako bi učinio drugi put, da bi uradio na vlas tako.

Pored svega toga, na kraju toga dana postali su svi, izuzevši kneginje, koja Levinu nije oprostila taj postupak, neobično živahni i veseli, kao djeca poslije kazne ili odrasli poslije teškoga službenoga primanja, tako da se uvečer o izgonu Vasenjke u kneginjinoj nenazočnosti govorilo kao o davnom događaju. I Dolly, koja je od oca naslijedila dar duhovita pripovijedanja, tjerala je Varenjku da pada od smijeha, kad je po treći ili četvrti put uvijek s novim humorističnim dodacima pripovijedala, kako se upravo spremila da na se metne nove trake radi gosta i već je izlazila u salon, kadli se najednom začuje dmdanje kola. A tko je u njima? Vasenjka glavom, sa škotskom kapicom i s popijevkama, i s dokoljenicama, sjedi na sijenu.

— Da si barem kočiju dao upregnuti! Ne, a onda čujem: »Stojte!« No, mislim, sažalili su se. Gledam, posade k njemu debeloga Nijemca i odvezu... I propadoše moje trake!...

196

XVI

Darja Aleksandrovna izvršila je svoju namjeru i odvezla se k Ani. Bilo joj je veoma žao ogorčiti sestru i prirediti njezinu mužu neugodnost: shvaćala je kako su u pravu Levinovi, kad ne žele imati nikakva dodira s Vronskim; ali smatrala je svojom dužnošću da obiđe Anu i da joj pokaže kako se njezini osjećaji ne mogu promijeniti, unatoč promjeni Anina položaja.

Da ne bude ovisna o Levinovima pri tome putovanju, pošalje Darja Aleksandrovna u selo najmiti konje; ali saznavši za to, dođe Levin k njoj s ukorom.

— A zašto ti misliš da je meni neugodan tvoj put? Pa kad bi mi to i bilo neugodno, još mi je neugodnije što ne uzimaš moje konje — govorio je. — Nikad mi nisi rekla da svakako ideš. A iznajmiti u selu neugodno je, prvo, za mene, a glavno, oni će se toga prihvatiti, ali na mjesto neće dovesti. Ja imam konje . I ako me nećeš uvrijediti, uzmi moje.

Darja Aleksandrovna morala je pristati, pa je na određeni dan pripravio za svoju svast četiri konja i izmjenu, skupivši je među radnim konjima i jahaćima, vrlo ružnu, no koja je mogla Dariju Aleksandrovnu dovesti za jedan dan. Sada, kad su konji trebali i kneginji koja je odlazila, i primalji, Levinu je to bilo teško, ali po gostoljubivoj dužnosti nije mogao dopustiti Darji Aleksandrovni da u njegovu domu iznajmljuje tuđe konje. Osim toga, znao je da je dvadeset rubalja koje su iskali od Darje Aleksandrovne za taj put, bilo za nju vrlo važno, a novčane poslove Darje Aleksandrovne, koji su bili u veoma lošem stanju, osjećao je Levin kao svoje.

Po savjetu Levinovu krenula je Darja Aleksandrovna prije zore. Put je bio lijep, kočijica mirna, konji su trčali veselo. Na boku, osim kočijaša, sjedio je mjesto lakaja, knjigovođa, kojega je Levin poslao radi sigurnosti. Darja Aleksandrovna zadrijemala

197

je i probudila se kad su se već primicali gostionici, gdje je trebalo promijeniti konje.

Napivši se čaja kod istoga bogatoga seljaka gdje se Levin svraćao na svom putu k Svijažskomu i porazgovorivši se sa seljakinjama o djeci i sa starcem o grofu Vronskomu, kojega je stari veoma hvalio, krenula je Darja Aleksandrovna u deset sati dalje. Kod kuće, od brige za djecu, nikad nije imala vremena misliti. Ali zato su se sada, na tom putu od četiri sata, sve prije zadržane misli najednom skupile u njezinoj glavi, i ona je promislila sav svoj život kao nikad prije, i to s najrazličitijih strana. I samoj su joj čudne bile te misli. Isprva mislila je o djeci za koju su, premda je kneginja, i što je glavno Kitty (u nju se više pouzdavala), obećale da će na njih paziti, ipak brinula. »Da Maša opet ne bi počela ludovati, da Grišu ne udari konj, da se Lili želudac ne bi još gore pokvario.« Ali onda su pitanja sadašnjosti stala zamjenjivati pitanja najbliže budućnosti. Počela je razmišljati o tome kako u Moskvi treba za ovu zimu uzeti novi stan, promijeniti namještaj u salonu i načiniti krzneni kaput za najstariju kćer. Onda su se počela javljati pitanja još udaljenije budućnosti: kako će djecu podići na noge. »Za djevojčice još lako — mislila je — ali dječaci?«

»Dobro, sad poučavam Grišu, ali to je samo zato, jer sam slobodna, ne rađam. Na Štivu, razumije se, ne mogu računati. I s pomoću dobrih ljudi podići ću ih; ali ako opet rodim...« I dođe joj misao kako je nepravilno rečeno, daje prokletstvo bačeno na ženu, da u mukama rađa djecu. »Roditi nije teško, ali nositi — to je mučno«, pomisli predstavivši sebi svoju posljednju trudnoću i smrt svoga posljednjega djeteta. Sjeti se razgovora sa snašom u gostionici. Na pitanje, ima li djece, odgovorila je lijepa snaša veselo:

— Imala sam jednu djevojčicu, ali Bog ju je uzeo, o postu sam je sahranila.

— Žališ li jako za njom? — upitala je Darja Aleksandrovna.— Sto bih žalila? Starac ima ionako mnogo unučadi. Samo je

briga. Niti možeš raditi, niti što. Samo si svezana.

198

Taj odgovor Darji Aleksandrovni učini se mrzak, pored dobrodušnosti ljepuškaste snaše. Ali sad se nehotice spomene tih riječi. U tim ciničnim riječima bio je i dio istine.

»Pa i uopće — mislila je Darja Aleksandrovna osvrnuvši se na sav svoj život za ovih petnaest godina braka — trudnoća, mučnina, umna tupost, ravnodušnost prema svemu i, glavno, ružnoća. Kitty, mlađahna, ljepuškasta Kitty i kako je i ona poružnjela, a ja u trudnoći postajem ružna, ja znam. Rađanje, patnje, gadne patnje, onaj posljednji čas... onda dojenje, one noći bez sna, te strašne boli...«

Darja Aleksandrovna zadršće od same pomisli na boli od ispucalih prsa, koje je okušala gotovo sa svakim djetetom. »Onda dječje bolesti, taj vječni strah; onda sjećanje, gadne sklonosti (spomenula se grijeha svoje male Maše u malinovu grmu), učenje, latinski jezik — sve je to tako nerazumljivo i teško. I povrh svega, smrt iste te djece.« Opet joj u mašti nikne nemila uspomena smrti posljednjega dojenčeta, dječaka, koji je umro od hripavca. Taje uspomena vječno tištala njezino majčino srce. Sjeti se njegova pogreba, opće ravnodušnosti pred tim malim ružičastim ljesićem i njezine osamljene boli koja joj je razdirala srce, pred blijedim čelom s kovrčicama na sljepoočici, pred otvorenim i začuđenim ustašcima koja su se vidjela iz lijesa u času, kad su ga pokrivali ružičastim poklopčićem s križem od traka.

»A zašto sve to? Sto će biti od svega toga? To, da ću ja nemajući ni časka mira, sad trudna, sad s djetetom na prsima, vječno srdita, čangrizava, sama izmučena i mučeći druge, nemila mužu, proživjeti svoj život i narast će nesretna, loše odgojena i siromašna djeca. I sad, da nismo preko ljeta u Levinovih, ne znam, kako bismo proživjeli. Košta i Kitty su, naravno, tako delikatni, da toga ne opažamo, ali to ne može trajati vječno. Dobit će djecu, pa nam neće moći pomagati; i sad smo im na smetnju; hoće li nam pomagati tata, koji sebi nije ostavio gotovo ništa? Tako da ni djecu postaviti na noge neću moći sama, nego možda s pomoću drugih, ponizujući se. No, pretpostavimo li najsretnije: da djeca više neće umirati i da

199

ću ih kako—tako odgojiti. U najboljem slučaju neće ona biti upravo ništarije. To je sve, što mogu željeti. Radi toga toliko muke, truda... Izgubljen čitav život!« Ponovo se sjeti onoga što joj je kazala snaša i opet joj bude gadno sjećanje na to; ali nije mogla da ne prizna da je u tim riječima bio i dio surove istine.

— Sto, je li daleko, Mihajlo? — upita Darja Aleksandrovna pisara, da se skrene od misli koje su je plašile.

— Od ovoga sela, kažu, da ima sedam vrsta.Kočija je u seoskoj ulici dolazila na mostić. Po njemu je

razgovarajući se glasno i veselo išla hrpa seljakinja s usukanim gužvama za vezenje snopova na leđima. Ogledajući radoznalo kočiju zaustave se žene na mostu. Sva lica okrenuta k njoj učine se Dariji Aleksandrovoj zdrava i vesela i dražila su je životnom radošću. »Svi žive, naslađuju se životom — nastavi razmišljajući Darja Aleksandrovna, pošto je prošla mimo žena, stigla na brdo i opet se u kasu ugodno ljuljuškala na mekim oprugama stare kočije — a ja kao iz tamnice puštena iz svijeta koji se ubija brigama, osvijestila sam se načas. Svi žive, i te žene i sestra Natalija i Varenjka i Ana, kojoj se vozim, samo ne ja.«

»A oni napadaju Anu. Ta zašto? Zar sam je bolja? Ja barem imam muža, kojega ljubim. Ne onako, kako bih ga htjela ljubiti, ah ga ljubim, a Ana svoga nije ljubila. Stoje ona kriva? Ona hoće živjeti. To nam je Bog usadio u dušu. Lako može biti da bih i ja učinila isto. A ja i dosad ne znam jesam li dobro uradila što sam je poslušala u ono užasno vrijeme, kad je dolazila u Moskvu. Trebala sam onda ostaviti muža i početi život s početka. Mogla sam pravo ljubiti i biti ljubljena. A zar je sada bolje? Ne cijenim ga. Potreban mi je — mislila je o mužu — pa ga podnosim. Zar je to bolje? Onda sam se još mogla sviđati, ostala mi je bila moja ljepota«, mislila je dalje, pa se htjela pogledati u ogledalo. Imala je u torbici putno zrcalo, pa ga je htjela dohvatiti; no pogledavši kočijaševa leđa i pisara koji se njihao, osjeti da će je biti stid, ako se obazre koji od njih, i nije segnula za srcalom.

No i ne zagledajući u zrcalo, mislila je da ni sada još nije kasno; i sjetila se Sergija Ivanoviča koji je bio osobito ljubazan

200

prema njoj, Stivina prijatelja, dobroga Turovcina, koji je zajedno s njom njegovao njezinu djecu za vrijeme skerleta i bio zaljubljen u nju. A još je bio jedan posve mlad čovjek koji je držao, kako joj je šaleći se rekao muž, da je ona ljepša od svih sestara. Najstrastvenije i najnemogućije romane predočivala je sebi Darja Aleksandrovna. »Ana je divno uradila, i ja je nikako neću koriti. Sretna je, usrećila je drugog čovjeka i nije utučena kao ja, nego je zacijelo, kao svagda, svježa, umna, otvorena za sve« mislila je Darija Aleksandrovna, i vrgoljast smiješak skupljao joj je usne osobito zato, što je misleći o Aninu romanu usporedo s njim Darja Aleksandrovna zamišljala sebi gotovo isto takav roman sa zamišljenim muškarcem, koji je bio zaljubljen u nju. I ona je, poput Ane, sve priznala mužu. A čuđenje i zbunjenost Stjepana Arkadijeviča pri tome saopćenju nagonili su je na smiješak.

U takvu sanjarenju približila se zaokretu s glavne ceste kojim se dolazilo u Vozdvižensko.

XVII

Kočijaš zaustavi četvorku konja i obazre se na desno, na raženo polje, na kojemu su kraj kola sjedili seljaci. Knjigovođa htjede skočiti, ali se onda predomisli i zapovjednički vikne seljaku zovući ga k sebi. Vjetrić, koji se osjećao za vrijeme vožnje, utihne kad su stali; obadi oblijepe uznojene konje, koji su se srdito branili od njih. Kovni zvuk klepanja kose, koji je dopirao od kola, prestane. Jedan od seljaka digne se i pođe ka kočiji.

— Zar si se rasušio — srdito vikne knjigovođa na seljaka, koji je polagano stupao po kvrgama neutrvene suhe ceste bosim nogama. — Hajde, požuri!

Ubrzavši korak, priđe kolima kovrčav starac, likom povezane kose, pognutih leđa, tamnih od znoja i uhvati se opaljenom rukom za blatobran kočije.

— Vozdvižensko, gospodarski dvor? Grofu? — ponovi on:

201

— čim prođeš ovu nizbrdicu. Lijevo je zaokret. Ravno po prospektu, i pravo ćeš doći. A tko vam treba? Sam grof?

— A što, jesu li kod kuće oni, golube? — neodređeno reče Darja Aleksandrovna ne zanjući kako bi seljaka upitala za Anu.

— Valjda su kod kuće — rekao je seljak stupajući s noge na nogu i ostavljajući u prašini jasan trag stopala s pet prsta. — Valjda su kod kuće — ponovi, očito želeći razgovarati se. — Još jučer došli su gosti. Gostiju ima sila... mnoštvo... Sto hoćeš? —okrenuo se momku, koji mu je nešto vikao od kola. — I to. Upravo ovuda su projahali žetvu gledati. Sad mora da su doma. A čiji ste vi?...

— Mi smo izdaleka — reče kočijaš penjući se na bok. — Dakle nije daleko?

— Velim ti, tu je. Kako dođeš... — govorio je prebirući rukom po krilu kočijice.

Mlad snažan, zdepast momak priđe također.— Sto, nema li posla kod žetve? — upita.— Ne znam, golube.— Kako, dakle, okreneš lijevo, tako ćeš upravo doći —

govorio je seljak, očito nerado otpuštajući prolaznike i želeći se porazgovoriti.

Kočijaš krene, ali netom su krenuli, seljak vikne: — Stoj! Hej! Mili! Čekaj! — vikala su dva glasa. Kočijaš se zaustavi.

— Evo dolaze! Eno ih! — vikne seljak. — Gle, presijecaju vam put! — reče pokazujući četvero jahača i dvoje u šarabanu*, koji su dolazili putem.

Bio je to Vronski s jockeyem, Veslovski i Ana na konjima, te kneginjica Varvara sa Svijažskim u šarabanu. Pošli su u šetnju i pogledati kako rade nove kosilice.

Kad se kočija zaustavila, pojahali su jahači korakom. Sprijeda je kraj Veslovskoga jahala Ana. Jahala je mirnim korakom na nevisoku čvrstu engleskom konju, ošišane grive i kratka repa.

<Dolly prenerazi lijepa glava njezina s crnom kosom, koja se otimala ispod visokog šešira, njezina puna ramena, tanki stas u crnoj amazonki i svekoliko mimo, graciozno držanje.

* Saraban: kola s klupama.

202

Prvi mah učini joj se nepriličnim, što Ana jaše. S predodžbom o jahanju dame vezala se prema mišljenju Darje Aleksandrovne predodžba mlade lake koketerije, koja se, po njezinu shvaćanju, nije slagala s njezinim položajem; ali, kad ju je vidjela izbliza, odmah se pomirila s njezinim jahanjem. Unatoč elegantnosti, sve je bilo tako jednostavno, mirno i dostojno i u držanju i u odjeći i u kretnjama Aninima, da ništa nije moglo biti prirodnije.

Kraj Ane jahao je na sivu ugrijanu, kavalerijskom konju Vasenjka Veslovski pružajući naprijed debele noge i očevidno zadovoljan sa sobom u škotskoj kapici s lepršavim trakama, i Darja Aleksandrovna nije mogla, kad gaje prepoznala, svladati veseli smiješak. Otraga je jahao Vronski. Pod njim je bio punokrvan, tamnosmeđ konj, koji se očevidno ugrijao u trku. Zadržavajući ga radio je uzdama.

Za njim je jahao malen čovjek u jockeyskoj odjeći. Svijažski je s kneginjicom u novu šarabanu s krupnim vranim trkačem stizavao jahače.

Lice Anino najednom je zasjalo od radosna smiješka, kad je u maloj pojavi, koja se stisla u kutu stare kočije, prepoznala Dolly. Viknula je, drhtnula u sedlu i potjerala konja upropanj. Dojahavši do kočije, sjaše bez pomoći i, pridržavajući amazonku, potrča Dolly u susret.

— Tako sam i mislila i nisam smjela misliti. To je radost! Ne možeš sebi predstaviti moju radost! — govorila je čas pritišćući se licem k Dolly, i ljubeći je, čas udaljujući se i ogledajući je sa smiješkom. To je radost, Aleksije! — reče ona obazrevši se na Vronskoga koji je sišao s konja i prilazio k njima.

Skinuvši sivi visoki šešir, priđe Vronski k Dolly.— Nećete vjerovati kako se radujemo vašemu dolasku — reče

on dajući posebno značenje izgovorenim riječima i smiješkom otkrivajući svoje jake bijele zube.

Ne silazeći s konja skine Vasenjka Veslovski svoju kapicu i pozdravi gošću radosno mašući trakama nad glavom.

— Tojekneginjica Varvara — odgovori Ana na upitni pogled Dolly, kad se dovezao šaraban.

203

— A! — reče Darja Aleksandrovna, a lice joj izrazi nezadovoljstvo.

Kneginjica Varvara bila je teta njezina muža, i ona ju je već odavna poznavala i nije je cijenila. Znala je daje kneginjica Varvara cio svoj život proživjela kao čankoliz kod bogatih rođaka; no to što je sada živjela kod Vronskoga, tuđega joj čovjeka, vrijeđalo ju je zbog muževa srodstva. Ana opazi izraz Dollyna lica, pa se smete i porumeni, pusti iz ruku amazonku i spotakne se na nju.

Darja Aleksandrovna priđe k šarabanu, koji je stao i hladno se pozdravi s kneginjicom Varvarom. Svijažski joj je također bio poznat. Upitao je kako živi njegov čudak prijatelj s mladom ženom, i pogledavši brzim pogledom rasparene konje i kočiju sa pokrpanim krilima, predloži damama da se povezu u šarabanu.

— A ja ču se povesti u tom vozilu — reče on. — Konji su mirni, a kneginjica izvrsno upravlja.

— Ne, ostanite kako ste bili — reče nadošla Ana — a mi ćemo se povesti u kočiji — i uzevši pod ruku Dolly, odvede je.

Dariji Aleksandrovni otimale su se oči na tu elegantnu neviđenu kočiju s tim prekrasnim konjima, na te elegantne sjajne osobe, koje su je okružile. No iznad svega prenerazila ju je promjena koja se zbila u poznatoj i ljubljenoj Ani. Druga žena, manje pažljiva koja ne bi bila poznavala Anu prije, a osobito, koja ne bi mislila one misli koje je promislila Darja Aleksandrovna putem, ne bi ni opazila ništa osobito u Ani. Ali Dolly je sada bila preneražena onom promjenom ljepote koju žene imaju samo u časovima ljubavi i koja je sada zastala na Aninu licu. Sve u njezinu licu; određenost jamice na obrazima i podbratku, oblik usta, smiješak, koji kao daje lebdio oko lica, sjaj očiju, gracija i brze kretnje, punoća glasa, pače manira, kojom je srdito i nježno odgovorila Veslovskomu kad je pitao smije li sjesti na njezina konja da ga nauči propnju s desnom nogom, sve je bilo osobito privlačno i činilo se da je ona sama to znala i radovala se tome.

Pošto su obje žene sjele u kočiju, uhvati obje najednom smetenost. Ana se smela od onoga pažljivo-upitnoga pogleda,

204

kojim ju je gledala Dolly; ova od toga što se poslije riječi Svijažskoga o vozilu nehotice zastidjela zbog stare prljave kočije, u koju je s njom sjela Ana. Kočijaš Filip i poslovođa osjećali su isto. Da sakrije svoje osjećaje, poslovođa se vrtio, smještavao dame, ali kočijaš Filip smrkao se i unaprijed se spremao da se ne pokori vanjskoj prividnosti. Ironički se smješkao pogledavši vrana trkača i već je odlučio u svojem umu da je taj vranac dobar samo u šarabanu za šetnju i da neće prevaliti četrdeset vrsta na pripeci u jedan mah.

Svi su se seljaci digli od taljiga i radoznalo i veselo gledali su doček gošćin stavljajući svoje primjedbe.

— Raduju se također, davno se nisu vidjele — reče starac, koji je likom bio podvezao vlasi.

— Evo, striče Gerasime, vrana ždrijepca da snoplje vozi, brzo bi bilo!

— Pogledajder, ovo u hlačama, je li žensko? — reče jedan od njih pokazujući Vasenjku Veslovskoga koji je sjedao u žensko sedlo.

— Ne, muškarac je. Vidiš, kako se spretno mašio!— Sto, momci, spavati očito nećemo?— Kakav san danas! — reče starac i sa strane pogleda sunce.

—Podne je, vidiš, prošlo! Uzimaj kose i zalazi.Ana je motrila mršavo, izmučeno lice Dollyno, pod prašinom

koja se nasula u nabore i htjede reći ono što je mislila, naime, da je Dolly omršavjela; ali sjetivši se, da se sama proljepšala, i da joj je pogled Dollyn to rekao, uzdahne i počne govoriti o sebi.

— Ti me gledaš — rekla je — i misliš, mogu li biti sretna u mojem položaju? Pa što! Sramota je priznati, no ja sam... neoprostivo sretna. Sa mnom se dogodilo nešto čarobno, kao san, kad postane strašno, jezovito, i najednom probudiš se i osjećaš da svega toga straha nema. Ja sam se probudila. Proživjela sam ono mučno, strašno, sad sam već odavna, osobito otkako smo ovdje, tako sretna!... — reče ona s bojažljivim upitnim smiješkom gledajući Dolly.

205

— Kako mi je drago! — smiješeći se reče Dolly nehotice hladnije, nego je htjela. — Veoma mi je drago radi tebe. Zašto mi nisi pisala!

— Zašto? ... Zato, što se nisam usudila... zaboravljaš moj položaj...

— Meni? Nisi se usudila? Kad bi ti znala, kako ja... Smatram...Darja Aleksandrovna htjela je reći svoje misli od jutros, ali

zbog nečega učini joj se da to sada nije na mjestu.— Uostalom, o tome poslije. A što su sve te zgrade? — upita

ona želeći promijeniti razgovor i pokazujući crvene i zelene krovove koji su se vidjeli iza zelenila žive ograde od akacije i jorgovana — Kao gradić.

Ali Ana joj ne odgovori.— Ne, ne! Sto ti držiš o mojem položaju, što ti misliš, što? —

upita ona.— Držim... — počne Darija Aleksandrovna, ali u taj čas projuri

Vasenjka Veslovski, natjeravši konja napropanj s desnom nogom, teško udarajući u svom kratkom kaputiću o meku kožu damskog sedla. »Ide, Ana Arkadijevna!« dovikne on. Ana ga pače i ne pogleda; no opet se Darji Aleksandrovni učinilo da je u kočiji nezgodno počinjati taj dugi razgovor, pa je zato skratila svoju misao.

— Ništa ne smatram — kazala je — nego sam te svagda voljela, a ako nekoga voliš, onda ga voliš čitava kakav jest, a ne kakvim bi htjela da bude.

Ana,odvrativši pogled s lica svoje prijateljice i prižmirivši (bila je to nova navika, koje Dolly nije poznavala), zamisli se želeći potpuno shvatiti značenje tih riječi. I shvativši ih, očevidno, onako kako je htjela, pogleda Dolly.

— Ako imaš grijeha — reče ona — svi bi ti se oprostili zbog tvoga dolaska i tih riječi.

Dolly je vidjela kako su joj suze navrle na oči. Šutke stisne ruku Ani.

— Što su dakle te zgrade? Kako ih je mnogo! — ponovi ona nakon časka šutnje svoje pitanje.

206

— To su kuće namještenika, tvornica, konjušnice — odgovori Ana. — A ovdje počinje park. Sve je to bilo zapušteno, ali Aleksije je sve to obnovio. On vrlo voli to imanje i, čega nisam nikako očekivala, strastveno se primio gospodarenja. Uostalom, to je tako bogata priroda! Čega se god primi, sve radi izvrsno Ne samo da se ne dosađuje, nego sa strašću radi. On — kako ga poznam — postao je proračunat, divan gospodar, on je dapače škrt u gospodarstvu. Ali samo u gospodarstvu. Ondje, gdje se radi o desecima tisuća, ne broji — govorila je uz onaj radosni smiješak, s kojim često govore žene o tajnim, samo njima poznatim svojstvima ljubljenoga čovjeka. — Vidiš li ovu veliku zgradu? To je nova bolnica. Mislim da će to stajati više od sto tisuća. To je njegov hir sada. A znaš li kako je do toga došlo? Seljaci su ga molili da im ustupi jeftinije livade, čini mi se; on ih je odbio. Ukorila sam ga zbog škrtosti. Naravno, ne zbog toga, nego sve zajedno — počeo je graditi tu bolnicu da pokaže, razumiješ li, kako nije škrt. Ako hoćeš, c’est une petitesse; noja ga još većma ljubim zbog toga. A odmah ćeš vidjeti dom. To je još djedovski dom i ništa nije izmijenjen izvana.

— Kako je lijep! — reče Dolly gledajući s nehotičnim čuđenjem divnu kuću sa stupovima, koja se izdizala iz raznobojna zelenila staroga stabalja u vrtu.

— Zar ne da je lijepa? Iz kuće je odozgo divan vidik.Uvezle su se u dvorište posuto šljunkom i uređeno

cvijetnjakom, na kojemu su dva radnika oko okrugle cvjetne lijehe s rahlom zemljom polagala neotesano šupljikasto kamenje, i zaustaviše se u pokrivenu ulazu.

— A, oni su već stigli! — reče Ana gledajući konje koje su upravo odvodili od ulaza. — Zar ne, lijep je taj konj? To je ajgir. Moj ljubimac. Dovedi ga ovamo i dajte šećera. Gdje je grof? — upita ona dvojicu paradnih lakaja, koji su priskočili. — A, evo i njega! — reče, ugledavši Vronskoga koji joj je s Veslovskim dolazio u susret.

— Gdje ćete smjestiti kneginju? — reče Vronski francuski

207

obraćajući se Ani i, ne dočekavši odgovora, pozdravi se još jednom s Darjom Aleksandravnom i sad joj poljubi ruku. — Mislim, u velikoj balkonskoj?

— O ne, to je daleko! Radije u onoj na uglu, više ćemo je vidjeti. No, idemo — reče Ana, koja je šećer, što ga je donio sluga, davala ljubimcu konju.

— Et vous oubliez votre devoir — reče ona Veslovskomu koji je također izišao na uzlazište.

— Pardon, j’en ai toutplein les poches — odgovori smiješeći se on, turajući prste u džep prsluka.

— Mais vous venez trop tard — reče ona brišući rupcem ruku koju je oslinio konj uzimajući šećer.

Ana se obrati k Dolly. — Hoćeš li dugo ostati? Jedan dan? To je nemoguće!

— Tako sam obećala, a i djeca... — reče Dolly osjećajući se smućena i zbog toga što je trebala uzeti torbicu iz kočije i zbog toga što je znala da joj lice mora biti vrlo prašno.

— Ne, Dolly, dušice... No, vidjet ćemo. Idemo, idemo! — i Ana povede Dolly u njezinu sobu.

Soba ta nije bila ona paradna, koju je predlagao Vronski, nego takva za koju je Ana rekla da će joj Dolly oprostiti. I taje soba, za koju se trebalo ispričati, bila prepuna raskoši u kakvoj Dolly nikad nije živjela i koja ju je podsjetila na najbolja svratišta u inozemstvu.

— No, dušice, kako sam sretna! — reče Ana, kad je na časak sjela u svojoj amazonki kraj Dolly. — Ta pripovijedaj mi o svojima. Štivu sam vidjela letimice. Ali on ne može pripovijedati o djeci. Kako moja ljubimica Tanja? Mislim da je već velika djevojčica!

— Da, vrlo velika — kratko odgovori Darja Aleksandrovna čudeći se sama što tako hladno odgovara o svojoj djeci. — Lijepo živimo kod Levinovih.

— Eto, da sam znala da me ti ne prezireš... Vi biste svi mogli doći k nama. Ta Štiva je stari i veliki prijatelj Aleksijev —doda ona i najednom porumeni.

208

— Da, ali mi tako lijepo... — zbunivši se, odgovori Dolly.— Da, uostalom, to ja od radosti govorim gluposti. Jedino,

dušice, kako ti se radujem! — reče Ana ljubeći je opet. — Još mi nisi rekla kako i što misliš o meni, a ja želim sve znati. No drago mi je što ćeš me vidjeti, kakva sam. Ne bih, što je glavno, htjela da se misli da hoću nešto dokazati. Ništa ne želim dokazivati, nego želim jednostavno živjeti; nikomu ne činim zla, osim sebi. To imam pravo, nije li istina? Uostalom, to je dug razgovor, pa ćemo se o svemu još temeljito razgovarati. Sad se idem obući, a tebi ću poslati djevojku.

XVIII

Ostavši sama, Darja Aleksandrovna okom domaćice pogleda svoju sobu. Sve što je vidjela prilazeći kući i prolazeći kroz nju i sad u svojoj sobi, sve je činilo na nju dojam izobilja i koketerije i one nove evropske raskoši, o kojoj je čitala u engleskim romanima, ali koju još nikad nije vidjela u Rusiji i na selu. Sve je bilo novo, počevši od francuskih novih tapeta do saga, koji je bio prostrt po čitavoj sobi. Krevet je bio na pera s malom strunjačom i posebnim uzglavljem s navlakama od surove svile na malim uzglavicama. Mramorni umivaonik, toaletni stolić, divan, stolovi, bronzani sat na kaminu, zastori i zavjese, sve je bilo skupocjeno i novo.

Kićena sobarica koja je došla ponuditi svoje usluge, s modernijom frizurom i haljinom nego je imala Dolly, bila je isto tako nova i skupocjena, kao i sva soba. Dariji Aleksandrovni bila je ugodna njezina uljudnost, urednost i uslužnost, no bilo joj je nezgodno s njom; stidjela se radi svoje zakrpane bluze, koja je kao za inat bila pogreškom uložena u kovčežić. Stidjela se upravo radi onih zakrpa i pokrpanih mjesta, kojima se toliko ponosila kod kuće. Kod kuće je bilo jasno da za šest bluzica treba dvadeset i četiri aršina tkanine po šezdeset i pet kopjejaka, što je činilo

209

više od petnaest rubalja osim pribora i ruku, a tih petnaest rubalja bilo je ušteđeno. No pred sobaricom ne bi se bila stidjela, nego joj je bilo nezgodno.

Darja Aleksandrovna osjeti veliko olakšanje kad je u sobu ušla davna njezina znanica, Anuška. Kićenu sobaricu trebala je gospođa, i Anuška ostane kod Darje Aleksandrovne.

Anuška se očevidno vrlo radovala gospođinu dolasku pa je bez prestanka govorila. Dolly je opazila da je htjela izreći svoje mišljenje o gospođinu položaju, osobito o ljubavi i odanosti grofovoj prema Ani Arkadijevni, no Dolly ju je budno zaustavljala, čim bi počinjala govoriti o tom.

— Odrasla sam sa Anom Arkadijevnom, oni su mi draži od svega. Ali što, nije na nama da sudimo. A toliko, čini se, ljubi.

— Daj, molim te, ako se može, da se umijem — presiječe joj riječ Darja Aleksandrovna.

— Slušam. U nas su za pranje rublja postavljene dvije žene, i rublje se pere samo strojem. Grof sam sve nadzire. Ta kakav muž...

Dolly je bilo drago kad je Ana došla k njoj i svojim dolaskom prekinula Anuškino naklapanje.

Ana se preobukla u vrlo jednostavnu haljinu od batista. Dolly pažljivo ogleda tu jednostavnu haljinu. Znala je što znači i za kolik je novac nabavljena ta jednostavnost.

— Stara znanica — reče Ana za Anušku.Ana se sada više nije zbunjivala. Bila je potpuno slobodna i

mirna. Dolly je vidjela da se ona sad već posve oporavila od onoga dojma koji je na nju učinio njezin dolazak, pa je uzela onaj površni, ravnodušni ton, pri kojemu kao da su bila zatvorena vrata u one prostorije gdje su se nalazili njezini osjećaji i intimne misli.

— No, a kako tvoja djevojčica. Ana? — upita Dolly.— Annie? (tako je zvala svoju Anu). Zdrava je, veoma se

oporavila. Hoćeš je vidjeti? Hajdemo, pokazat ću ti je. Strašno je mnogo briga bilo — počne ona pripovijedati — s dojiljama. Dojilja je bila Talijanka. Dobra, ali silno glupa! Htjeli smo je otpustiti, ali djevojčica se tako navikla na nju da je još uvijek držimo.

210

— A kako ste se uredili?... — počne Dolly pitanje o tome, koje će ime nositi djevojčica; no opazivši najednom natmureno Anino lice, promijeni smisao pitanja. — A kako ste uredili? Jeste li je već odbili?

No Ana je shvatila.— Nisi to htjela pitati! Htjela si pitati za njezino ime? Je li?

To muči Aleksija. Ona nema imena. To jest, ona se zove Karenjina — reče Ana, prižmirivši tako da su se vidjele samo sastavljene trepavice. Uostalom — sinuvši najednom svim licem reče — o tom ćemo se porazgovoriti kasnije. Hajdemo, pokazat ću ti je. Elle est tres gentille. Već puže.

Raskoš, koja je prenerazila Darju Aleksandrovnu u čitavoj kući, zapanji je još većma u dječjoj sobi. Tu su bila i kolica, naručena iz Engleske, i stalci za hodanje i posebno uređeni divan, poput biljara, za puzanje, i ljuljačke i kade osobite, nove. Sve je to bilo englesko, čvrsto i dobro i očevidno vrlo skupo. Soba je bila velika, vrlo visoka i svijetla.

Kad su ušle, sjedila je djevojčica u samoj košuljici u malom naslonjaču kraj stola i jela juhu, kojom je polila sva prsa. Djevojčicu je hranila i očevidno s njom i sama jela ruska djevojka koja je posluživala u dječjoj sobi. Nije bilo ni dojilje, ni pjestinje: one su bile zajedno u susjednoj sobi, odakle se čuo njihov razgovor na čudnom francuskom jeziku kojim su se jedino i mogle sporazumijevati.

Začuvši Anin glas, uđe na vrata kićena, visoka Engleskinja neugodna lica i nečista izraza, potresajući užurbano svijetlim kovrčicama i smjesta se stane opravdavati premda je Ana nizašto nije krivila. Na svaku riječ Aninu odgovarala je Engleskinja užurbano nekoliko puta: »yes, my lady«.

Dariji Aleksandrovoj svidjela se rumena djevojčica crnih obrva i crne kose, sa snažnim, naježenom kožom prevučenim, crvenim tjelešcem, unatoč surovu izrazu kojim je pogledala novo lice, čak je zavidjela njezinu snažnom izgledu. Veoma joj se svidjelo i to, kako je puzala ta djevojčica. Nijedno od njezine djece nije tako

211

puzalo. Taje djevojčica, kad su je posadili na čilim i podvmuli joj otraga haljinicu, bila čudesno draga. Ogledajući se poput zvjerke na odrasle svojim sjajnim crnim očima, radujući se očevidno tome što u njoj uživaju, smiješeći se i držeći na stranu noge, energično se upirala na ruke i brzo podvlačila čitav zadak i opet se naprijed hvatala ručicama.

No opći duh dječje sobe, a napose Engleskinja, nije se svidio Darji Aleksandrovni. Samo tim, što u tako nesređenu obielj, kakva je Anina, ne bi htjela doći dobra djevojka, protumačila je sebi Darja Aleksandrovna to, što je Ana sa svojim poznavanjem ljudi mogla svojoj djevojčici uzeti onako nesimpatičnu i neuglednu Engleskinju. Osim toga shvatila je Darja Alaksandrovna smjesta iz nekoliko riječi, da se Ana, dojilja, pjestinja i dijete nisu saživjele, i da je materin pohod bila stvar neobična. Ana je htjela dohvatiti djevojčici njezinu igračku, i nije ju mogla naći.

Najčudnije pak bilo je, što se na pitanje, koliko ima zuba, Ana prevarila i nikako nije znala za dva posljednja zuba.

— Zna mi biti teško što sam ovdje suvišna — reče Ana izlazeći iz dječje sobe i prenoseći svoju povlaku, da mimoiđe igračke koje su stajale kraj vrata. — S prvim je bilo drugačije.

— Ja sam mislila protivno — reče bojažljivo Darja Aleksandrovna.

— O, ne! Znaš li, vidjela sam ga, Serjožu — reče Ana prižmirivši kao da gleda nešto udaljeno. — Uostalom o tome ćemo govoriti kasnije. Nećeš vjerovati, ja sam kao gladna, pred koju su iznenada postavili potpun objed, pa ne zna, čega bih se prihvatila. Potpun objed — to si ti i budući razgovori moji s tobom kakve ni s kim ne bih mogla imati, i ja ne znam, koji bih razgovor najprije prihvatila. Mais je ne vous ferai grace de rien. Moram sve reći. Da, treba ti ocrtati ukratko društvo koje ćeš naći u nas — reče. — Počinjem od dama. Kneginjica Varvara. Poznaš je, i ja znam i tvoje i Stivino mišljenje o njoj. Štiva veli daje sva svrha njezina života u tome, da pokaže svoje prednosti pred tetom Katarinom Pavlovnom; sve je to istina; ali ona je dobra, i ja sam joj tako zahvalna. U Petrogradu nastao je časak, kad mi je trebao un

212

chaperon. Tu se ona našla. No, zaista, ona je dobra. Silno mi je olakšala položaj. Vidim da ti ne shvaćaš svu težinu moga položaja... ondje, u Petrogradu — doda. — Ovdje sam savršeno mirna i sretna. Ali, to kasnije. Treba ih nabrojiti. Onda Svijažski, prevoditelj i vrlo čestit čovjek, ali nešto mu treba od Aleksija. Razumjet ćeš da sa svojim imetkom može Aleksije sada, kad smo se nastanili u selu, imati veliki utjecaj. Onda Tuškevič. Vidjela si ga, bio je kod Betsy. Sad su ga otpustili, pa je došao k nama. On je, kako Aleksije veli, jedan od onih ljudi, koji su vrlo ugodni, ako ih uzimaš za ono čim se žele prikazati, et puis, ii est comme ii faut, kako veli kneginjica Varvara. Onda Veslovski... njega poznaš. Veoma drag dječak — reče ona i lukav smiješak skupi joj usne. — Kakva je to nemoguća pripovijest s Levinom? Veslovski je pripovijedao Aleksiju, a mi ne vjerujemo. II est tres gentil et naif! — reče ona opet s istim smiješkom. — Muškarcima je potrebna razonoda, i zato ja cijenim čitavo to društvo i Aleksiju je potrebna publika. Kod nas treba daje živo i veselo i da Aleksije ne želi ništa novo. Onda ćeš vidjeti upravitelja. Nijemac, vrlo dobar i zna svoj posao. Aleksije ga vrlo cijeni. Onda doktor, mlad čovjek, ne daje potpuni nihilist, nego znaš, jede nožem... ali vrlo dobar liječnik. Onda arhitekt... Une petite cour.

XIX

— No, evo vam Dolly, kneginjice, koju ste toliko željeli vidjeti — reče Ana izlazeći zajedno s Darjom Aleksandrovnom na veliku terasu gdje je u sjeni za okvirom, vezući naslonjač za grofa Aleksija Kiriloviča, sjedila kneginjica Varvara. — Kaže da neće ništa prije objeda, no vi naredite da se donese doručak, a ja idem potražiti Aleksija, i dovest ću ih sve.

Kneginjica Varvara primi prijazno i ponešto pokroviteljski Dolly i smjesta joj stane tumačiti da se nastanila kod Ane poradi

213

toga što ju je svagda voljela više nego njezina sestra, Katerina Pavlovna, ona ista, koja je odgojila Anu, i da sad, kad su svi odbacili Anu, ona smatra svojom dužnošću pomoći joj u tom prelaznom, najtežem razdoblju.

— Muž će joj dati rastavu, i onda ću ja opet otići u svoju samoću. A sada mogu biti korisna, i vršim svoju dužnost, kako mi god bilo teško, ne onako kao drugi. A kako si ti mila, kako si dobro uradila što si došla. Oni žive sasvim kao najbolji bračni drugovi; sudit će im Bog, a ne mi. A zar Birjuzovski i Avenjeva... A sam Nikandrov i Vasiljev s Mamonovom, a Liza Neptunova... Pa nitko ništa nije govorio? I svršilo se tim da su ih svi primili. A onda, c’est un interieur si joli, si comme ii faut. Tout-a-fait a l'anglaise. On se reunit le matin au breakfast et puis on separe. Svaki čini, što hoće do objeda. Objed je u sedam sati. Štiva je vrlo dobro učinio što te je poslao. On treba da ih se drži. Znaš, da on preko svoje matere i brata može sve. Onda oni čine mnogo dobra. Nije ti govorio o svojoj bolnici? Ce sera admirable. Sve je iz Pariza.

Taj razgovor prekine Ana, koja je našla muško društvo u bilijami, pa se s njim zajedno vratila na terasu. Do objeda ostalo je još mnogo vremena, vrijeme je bilo lijepo, pa je bilo predloženo nekoliko različitih načina, da se provedu ta dva preostala sata. U Vodzviženskom bilo je vrlo mnogo načina za provođenje vremena, a ni jedan nije bio onakav, kakvi su se upotrebljavali u Pokrovskom.

— Une partie de lawn-tennis — predloži Veslovski smiješeći se svojim lijepim smiješkom. — Opet ćemo zajedno, Ana Arkadijevna.

— Ne, vruće je; bit će bolje prošetati se po vrtu i provesti se u čamcu, pokazati Darji Aleksandrovni obale — predloži Vronski.

— Pristajem na sve — reče Svijažski.— Mislim da će Dolly biti najugodnije prošetati se, zar ne! I

tek onda u čamcu — reče Ana.Tako su i odlučili. Veslovski i Tuškevič odu na kupalište

obećavši da će ondje spremiti čamac i pričekati.

214

U dva para krenu puteljkom: Ana sa Svijažskim, i Dolly s Vronskim. Dolly je bila ponešto zbunjena i zabrinuta radi te njoj potpuno nove okoline, u kojoj se našla. Apstraktno, teoretski ona ne samo daje opravdavala, nego je čak odobravala Anin postupak. Kao uopće nerijetko besprijekorno ćudoredne žene, umorne od jednolikosti moralnog života, ona je izdaleka ne samo opraštala grešnu ljubav, nego joj je dapače zavidjela. Osim toga, ona je srcem voljela Anu. No u stvarnosti, ugledavši je među tim tuđim ljudima, s njihovim Darji Aleksandrovni novim bontonom, bilo joj je nezgodno. Osobito joj je neugodno bilo vidjeti kneginjicu Varvaru, koja im je sve praštala radi udobnosti koju je uživala.

Uopće, apstraktno, odobravala je Dolly Anin postupak, ali nije joj bilo ugodno vidjeti toga čovjeka, radi kojeg je bio učinjen taj postupak. Osim toga, Vronski joj se nikad nije sviđao. Smatrala ga je vrlo ponosnim, nije vidjela u njemu ništa takvo, čime bi se mogao ponositi, osim bogatstva. No protiv svoje volje, imponirao je ovdje, u svom domu još više nego prije, pa nije mogla s njime biti slobodna. Osjećala je u njegovu društvu ono što je osjećala sa sobaricom zbog bluze. Kao što pred sobaricom ne da se stidjela, nego joj je bilo nezgodno zbog zakrpa, tako s njim neprestano ne da se stidjela, nego joj je bilo nezgodno zbog nje same.

Dolly se osjećala smućena i tražila je predmet razgovora. Premda je smatrala da mu moraju biti neugodne pohvale njegova doma i vrta, rekla mu je ipak, ne nalazeći drugi predmet za razgovor da joj se vrlo svidjela njegova kuća.

— Da, to je vrlo lijepa zgrada i u dobrom, starinskom slogu — reče on.

— Vrlo mi se svidjelo dvorište pred ulazom. Da li je to tako bilo?

— O ne! — reče on i lice mu zasja od zadovoljstva. — Da ste vidjeli to dvorište proljetos!

I on počne najprije oprezno, a onda sve se većma zanoseći svraćati joj pozornost na različite pojedinosti kućnih i vrtnih ukrasa. Vidjelo se da je, uloživši mnogo truda na poboljšanje i

215

poljepšanje svoga dvora, Vronski osjećao potrebu da se pohvali pred novom osobom i radovao se od duše pohvalama Darje Aleksandrovne.

— Ako želite pogledati bolnicu, a niste umorni, nije daleko. Hajdemo — reče on, pogledavši joj u lice da se uvjeri da joj zaista nije dosadno.

— Ideš li ti, Ana? — obrati se k njoj.— Idemo, zar ne? — obrati se ona k Svijažskomu. — Mais ii

ne faut laisser le pauvre Veslovski et Tuškevič se morfondre la dans le bateau. Treba poslati da im kažu — Da, to je spomenik koji će postaviti ovdje — reče Ana obraćajući se k Dolly s istim lukavim smiješkom, s kojim je prije govorila o bolnici.

— O, kapitalno djelo! — reče Svijažski. No da se ne bi činilo, da samo odobrava Vronskomu, doda smjesta laku osudnu opasku. —Čudim se ipak, grofe — reče — kako ste vi, toliko radeći u zdravstvenom pogledu za puk, tako ravnodušni prema školama.

— C’est devenu tellement commun, les ecoles — reče Vronski. —Razumijete, ne zbog toga, nego tako, zanio sam se. Ovuda se ide u bolnicu — obrati se k Darji Aleksandrovni pokazujući bočni izlaz i aleje.

Dame otvore suncobrane i iziđu na bočnu stazu. Prošavši nekoliko zaokreta i izišavši kroz vratašca, ugleda Darja Aleksandrovna pred sobom na visoku mjestu veliku, lijepu, vješto smišljena oblika, već skoro gotovu zgradu. Još neobojeni limeni krov sjao se silno na žarkom suncu. Kraj dovršene zgrade gradila se druga, okružena skelama. Radnici na daskama u pregačama polagali su opeke, zalijevali ih žbukom i ravnali đunijima.

— Kako u vas brzo odmiče posao! — reče Svijažski. — Kad sam posljednji put bio, još nije krova bilo.

— Do jeseni sve će biti gotovo. Unutra je već gotovo sve dovršeno — reče Ana.

— A što je ovo novo?— To je stan za liječnika i apoteku — odgovori Vronski,

ugledavši graditelja koji mu je prilazio u kratku kaputu i, ispričavši se pred damama, pođe mu u susret. Obišavši vapnenicu, iz koje

216

su radnici vadili vapno, zaustavi se s graditeljem, i stane nešto živo govoriti.

— Fronton jednako izlazi niže — odgovori on Ani koja je upitala u čemu je stvar.

— Ja sam govorila daje trebalo temelj diči — reče Ana.— Da, razumije se, bilo bi bolje, Ana Arkadijevna — reče

arhitekt — ali več je propušteno.— Da, vrlo se zanimam za to — odgovori Ana Svijažskomu,

koji je izrazio svoje čuđenje njezinu znanju graditeljstva. — Nova zgrada trebalo bi da odgovara bolnici. A bila je smišljena kasnije i počela se bez plana.

Dovršivši razgovor s graditeljem, pridruži se Vronski damama i povede ih u bolnicu.

Premda su se izvana još dovršavali vijenci i u donjem katu još se ličilo, bilo je u gornjem več gotovo sve dovršeno. Prošavši širokim željeznim stubištem na ravno, uđu oni u prvu veću sobu. Zidovi su bili ožbukani kao mramor, golemi cjeloviti prozori već su bili umetnuti, samo parketni pod nije još bio dovršen, i stolari, koji su blanjali uzdignutu četvorinu, ostave posao, da se skinuvši vrpce kojima su povezali bili kosu, pozdrave s gospodom.

— To je primaonica — reče Vronski. — Tu će biti pult, stol, ormar i ništa više.

— Ovamo, hajdemo ovuda. Ne prilazi k prozoru — reče Ana kušajući da li se boja posušila. — Aleksije, koja je već suha — doda.

Iz primaonice pođu u hodnik. Ovdje im Vronski pokaže uređeni ventilaciju novoga sustava. Onda im je pokazao mramorne kade, krevete s neobičnim oprugama. Iza toga pokaže jednu za drugom dvorane, smočnicu, sobu za rublje, onda peći nove vrsti, pa kolica koja neće činiti štropota dovozeći hodnikom potrebne stvari i mnogo drugoga. Svijažski je ocjenjivao sve, kao čovjek koji poznaje sva nova usavršenja. Dolly se naprosto divila neviđenomu do sada i želeći sve shvatiti, o svemu potanko ispitivala, što je očevidno drago bilo Vronskomu.

217

— Da, mislim da će to biti u Rusiji jedina sasvim ispravno uređena bolnica — reče Svijažski.

— A nećete imati odio za rodilište? — upita Dolly. — To je tako potrebno na selu. Ja često...

Unatoč svoje uljudnosti, Vronski joj presiječe riječ.— Ovo nije rodilište nego bolnica i namjenjuje se za sve

bolesti, osim zaraznih — reče on. — Nego pogledajte ovo... — i on prigura k Darji Aleksandrovni novonaručeni naslonjač i stane ga pokretati. — Ne može hodati još je slab ili ga bole noge, a potreban mu je zrak, pa se vozi, kreće se...

Darja Aleksandrovna zanimala se za sve, sve joj se dopadalo, ali najviše joj se dopadao sam Vronski s tim prirodnim naivnim zanosom. »Da, on je vrlo mio, dobar čovjek«, mislila je katkad ne slušajući, nego gledajući ga i prodirući u njegov izraz i mišlju prenoseći se u Anu. Tako joj se svidio sada u svojoj živahnosti da je shvatila kako se Ana mogla zaljubiti u njega.

XX

— Ne, mislim da se kneginja umorila, a konji je ne zanimaju — reče Vronski Ani, koja je predložila, da prođu do ergele gdje je Svijažski htio vidjeti novoga ždrijepca. — Vi idite, a ja ću ispratiti kneginju do kuće i mi ćemo razgovarati — reče on. — Ako vam je ugodno? — obrati se k njoj.

— U konje se ništa ne razumijem i vrlo mi je drago — reče malo se začudivši Darja Aleksandrovna.

Vidjela je na licu Vronskoga da je nešto od nje htio. Nije se varala. Čim su kroz vratašca ušli opet u vrt, pogledao je prema onoj strani kamo je otišla Ana, i uvjerivši se da ga ona ne može čuti, ni vidjeti, počne:

— Pogodili ste da sam želio govoriti s vama — reče gledajući je nasmiješenim očima. — Ne varam se da ste Ani prijateljica. —

218

Skine šešir i izvadivši rupčić, otare njime svoju glavu koja je ćelavila.

Darja Aleksandrovna ništa ne odgovori, i samo ga uplašeno pogleda. Kad je ostala s njime nasamo, postade joj najednom strano: plašile su je nasmiješene oči i strogi izraz njegova.lica.

U glavu joj munu najraznovrsnije pretpostavke o tom, o čemu se spremao govoriti s njom: “zamolit će me da se preselim s djecom k njima u goste, a morat ću mu odbiti; ili da u Moskvi sastavim društvo za Anu ... Ili da nije o Vasenjki Veslovskomu i njegovim odnosima prema Ani? A možda o Kitty, o tom, kako se on osjeća krivim?” Predviđala je sve samo neugodno, ali nije pogodila o čemu je htio s njome porazgovoriti.

— Vi imate takav utjecaj na Anu, ona vas tako voli — reče on — pomozite mi.

Darja Aleksandrovna bojažljivo i upitno pogleda na njegovo energično lice koje je sad čitavo, sad djelomice izlazilo na sunce u sjeni lipa, sad se opet zamračilo sjenom, pa je očekivala što će joj kazati dalje; no on je zapinjući za šljunak išao šutke kraj nje.

— Ako ste došli k nama, vi, jedina žena od prijašnjih prijateljica Aninih — kneginjicu Varvaru ne računam, onda razumijem da to niste uradili radi toga što biste smatrali naš položaj normalnim, nego zato, što je vi shvaćajući svu težinu toga pložaja, jednako volite i želite joj pomoći. Jesam li vas dobro shvatio? — upita on obazrevši se k njoj.

— O, da — odgovori Darja Aleksandrovna zaklapajući suncobran — ali ...

— Ne — presiječe joj on riječ i nehotice zaboravljajući da time dovodi u nezgodan položaj svoju subesjednicu, zaustavi se, tako da je ona morala stati — nitko ne osjeća bolje i jače svu težinu Anina položaja. A to je shvatljivo, ako mi činite čast da me smatrate čovjekom koji ima srce. Prouzrokovao sam taj položaj i zato ga osjećam.

— Razumijem — reče Darja Aleksandrovna uživajući nehotice u njemu, kako je iskreno i čvrsto to rekao. — Ali upravo

219

zato što se vi osjećate uzrokom, pretjerujete, bojim se — reče ona. — Položaj njezin težak je u društvu, razumijem.

— U društvu, to je pakao! — reče on brzo, smrknuvši se. — Nije moguće zamisliti gore moralne muke od onih koje je preživjela u Petrogradu u dvije nedjelje... i molim vas, da tomu vjerujete.

— Da, ali ovdje, dotle, dok niti Ana zasad... niti vi ne osjećate potrebu za društvom...

— Društvo! — reče on prezirno. — Kakvu ja mogu imati potrebu društva?

— Dotle — a to može biti uvijek — sretni ste i mirni. Vidim po Ani daje sretna, potpuno sretna, već mije stigla to saopćiti — reče Darja Aleksandrovna smiješeći se; i nehotice, govoreći to, posumnja da li je Ana zbilja sretna.

No Vronski, činilo se, nije o tom sumnjao.— Da, da — reče. — Znam da je oživjela nakon svih svojih

muka. Ona je sretna. Sretna je sadašnjošću. Ali ja... ja se bojim što nas čeka... Oprostite, vi biste htjeli ići?

— Ne, svejedno je.— No, onda sjednimo ovdje.Darja Aleksandrovna sjedne na vrtnu klupu u kutu drvoreda.

On stane pred njom.— Vidim da je ona sretna — ponovi on i sumnja o tom da li je

ona sretna jače uhvati Darju Aleksandrovnu. — No može li to potrajati? Jesmo li učinili dobro ili zlo to je drugo pitanje; no kocka je pala — reče on prelazeći s ruskoga na francuski jezik — i mi smo vezani za sav život. Spojeni smo najsvetijima za nas vezama ljubavi. Imamo dijete, možemo imati još djece. No zakon i svi uvjeti našega položaja takvi su da se pojavljuje tisuću komplikacija koje ona sada, odmarajući se dušom poslije svih muka i kušnja, ne vidi i neće da vidi. I to je razumljivo. Ali ja ne mogu da ih ne vidim. Moja kći po zakonu nije moja, nego Karenjinova. Ja neću obmanjivanja! — reče s energičnom kretnjom poricanja i mračno pitajući pogleda Darju Aleksandrovnu.

220

Ona ne odgovori ništa, nego ga je samo gledala On. nastavi:— Sutra rodit će se sin, moj sin, i on je po zakonu Karenjin,

on niti je nasljednik moga imena, niti moga imetka, i kako god mi bili sretni u obitelji, i koliko god imali djece, između njih i mene nema veze. Oni su Karenjini. Shvatite težinu i užas moga položaja! Kušao sam govoriti Ani o tome. To je razdražuje. Ona ne shvaća, a ja joj ne mogu svega reći. Pogledajte sada s druge strane. Ja sam sretan, sretan njezinom ljubavlju, ali ja moram imati zanimanja. Našao sam to zanimanje, ponosim se tim zanimanjem i smatram ga plemenitijim od zanimanja mojih bivših drugova na dvoru i u službi. I bez ikakve sumnje ne bih mijenjao to zanimanje za njihovo zanimanje. Radim ovdje sjedeći na mjestu, i sretan sam, zadovoljan, pa nam više ne treba za sreću. Volim to zanimanje. Ćela n’est pas un pis—aller, naprotiv...

Darja Aleksandrovna opazi da je na tom mjestu svoga tumačenja on motao, i nije posve razumjela toga skretanja, ali je osjećala da je sada, kad je počeo govoriti o svojim intimnim odnosima, o kojima nije mogao govoriti s Anom, očitovao sve i da se pitanje o njegovu radu na selu nalazi u istom odjelu intimnih misli kao i pitanje o njegovim odnosima prema Ani.

— Dakle, nastavljam — reče on, trgnuvši se. — Glavno pak, da radeći moram imati uvjerenje da učinjeno neće umrijeti sa mnom, da ću imati nasljednike, toga nemam. Zamislite položaj čovjeka koji zna unaprijed da djeca njegova i žena koju ljubi, neće biti njegova, nego nečija, nekoga takvoga, tko na njih mrzi i neće da za njih zna. Pa to je užasno!

Ušutio je, očevidno u jaku uzbuđenju.— Da, razumije se, ja to shvaćam. Ali što može Ana? — upita

Darja Aleksandrovna.— Da, to me dovodi do cilja moga razgovora — reče on

umirujući se s naporom. — Ana može, to ovisi o njoj... Dapače i za to da molimo Gospodara za posinovljenje, potrebna je rastava. A to stoji do Ane. Muž je njezin bio pristao na rastavu, tada je vaš muž sasvim to bio uredio. Ni sad, znam ne bi odbio. Ne treba nego

221

mu pisati. Onda je izravno odgovorio da neće odbiti, ako ona izrazi želju. Razumije se — reče on mračno — to je jedna od onih farizejskih okrutnosti na koje su sposobni jedino ti ljudi bez srca. Njemu je poznato kolike je muke stoji svaka uspomena na nj, i poznavajući je traži od nje pismo. Razumijem da joj je to teško. Ali razlozi su tako važni, da treba passer pardessus toutes ces finesses de sentiment. II y va du bonheur et de l’existence d’Anne et de ses enfants. O sebi ne govorim, premda mi je teško, vrlo teško — reče s izrazom prijetnje nekomu zbog toga što mu je bilo teško. — Evo dakle, kneginjo, hvatam se za vas nesavjesno, kao za sidro spasenja. Pomozite mi nagovoriti je da mu piše i da ište rastavu!

— Da, naravno — zamišljeno reče Darja Aleksandrovna, sjetivši se živo svoga posljednjega sastanka s Aleksijem Aleksandrovičem. — Da, naravno — ponovi odlučno, sjetivši se Ane.

— Upotrijebite svoj utjecaj na nju, učinite da mu piše. Neću i gotovo ne mogu s njom govoriti o tome.

— Dobro, reći ću joj. Ali kako to da na to sama ne misli? — reče Darja Aleksandrovna, sjetivši se pri tom zbog nečega čudne nove navike Anine, da žmirka. I sjeti se da Ana žmirka upravo onda, kada se stvar tiče intimnih strana života. “Kao da žmireći gleda na svoj život, da ne bi vidjela svega”, pomisli Dolly. — Svakako ću radi sebe i radi nje same govoriti s njom — odgovori Darja Aleksandrovna na njegovo zahvaljivanje.

Ustanu i pođu prema kući.

XXI

Zatekavši Dolly već kod kuće, pogleda joj Ana pozorno u oči, kao da pita za razgovor koji je imala s Vronskim, ali nije upitala riječima.

— Čini se, već je vrijeme objedu — reče. — Nikako se još

222

nismo vidjele. Računam navečer. Sad se trebam iči odijevati. Mislim, i ti. Posve smo se uprljale na gradnji.

Dolly ode u svoju sobu i bude joj smiješno. Odijevati se nije imala u što, jer je već bila obukla svoju najbolju haljinu; no da nečim obilježi svoju pripravu za objed, zamoli sobaricu da joj očisti haljinu, promijeni rukavice i trak, i stavi čipke na glavu.

— To je sve što sam mogla učiniti — smješkajući se reče Ani, koja je u trećoj, opet izvanredno jednostavnoj haljini izašla knjoj.

— Da, mi smo ovdje vrlo cifrasti — reče ona kao da se opravdava zbog svoje kićenosti. — Aleksije je zadovoljan s tvojim dolaskom, kako je rijetko kad bilo s čim. Posve je zaljubljen u tebe — doda. A nisi se umorila?

Do objeda nije bilo vremena za razgovor o bilo čemu. Unišavši u salon, već su ondje zatekli kneginjicu Varvaru i muškarce u crnim kaputima. Graditelj je bio u fraku. Vronski predstavi gošći liječnika i upravitelja. Graditelja je upoznao s njom još u bolnici.

Debeli dvorski, sjajeći okruglim obrijanim licem i naškrob- ljenim trakom bijele kravate, najavi da je jelo gotovo, i dame se dignu. Vronski zamoli Svijažskoga da pruži ruku Ani Arkadijevni, i priđe k Dolly. Veslovski prije Tuškeviča dade ruku kneginjici Varvari, tako da je Tuškevič s upraviteljem i liječnikom pošao sam.

Objed, blagovaonica, posluga, vino i jelo ne samo da je odgovaralo općemu tonu nove raskoši te kuće, nego je, činilo se, bilo još raskošnije i novije od svega. Darja Aleksandrovna, motrila je tu raskoš, njoj novu i kao domaćica koja upravlja kućom, premda se nije nadala išta od svega viđenoga primijeniti u svojem domu— tako je sve po raskoši bilo daleko iznad njezina načina života— nehotice je ulazila u sve pojedinosti i postavljala sebi pitanje, tko je i kako sve to uradio. Vasenjka Veslovski, njezin muž, čak i Svijažski i mnogi ljudi koje je ona poznavala, nikad nisu o tome mislili i vjerovali su na riječ, što svaki čestiti domaćin želi dati osjetiti svojim gostima, naime, da ništa od svega što je u njega

223

tako dobro uređeno, nije njega, domaćina, stajalo nimalo truda nego da se učinilo samo od sebe. Darja Aleksandrovna znala je pak da sama od sebe ne postaje ni kašica djeci za zajutrak, i daje stoga za tako zamršeno i divno uređenje morala biti uložena nečija pažnja. I po pogledu Aleksija Kiriloviča, kojim je pregledao stol, i kako je glavom dao znak dvorskomu, i kako je ponudio Darji Aleksandrovnoj izbor između juhe od blitve i goveđe, shvatila je da sve radi i održava staranje samoga domaćina. Do Ane nije sve to očevidno, stajalo više nego do Veslovskoga. Ona, Svijažski, kneginjica i Veslovski bili su jednako gosti, koji su veselo uživali ono što je za njih bilo priređeno.

Ana je bila domaćica samo u vođenju razgovora. I taj razgovor vrlo težak za domaćicu za malim stolom, s osobama, kao što su upravitelj i graditelj, ljudima posve drugoga svijeta koji su nastojali da ne budu bojažljivi pred nenaviklom raskoši i koji nisu mogli dugo sudjelovati u zajedničkom razgovoru, taj teški razgovor vodila je Ana svojim običnim taktom, prirodnošću i čak sa zadovoljstvom, kako je opažala Darja Aleksandrovna.

Razgovor se povede o tom kako su se Tuškevič i Veslovski sami vozili u čamcu, a Tuškevič je pripovijedao o posljednjem natjecanju u Petrogradu u yachtklubu. No Ana, dočekavši prekid, smjesta se obratila ka graditelju da ga izvede iz šutnje.

— Nikolaj Ivanovič bio je preneražen — reče ona za Svijažskoga — kako je narasla nova zgrada otkad je ovdje bio posljednji put; ali ja sama dolazim svaki dan i svaki se put čudim kako brzo napreduje.

— S njegovom Svjetlosti lijepo je raditi — reče sa smiješkom arhitekt (to je bio uljudan i miran čovjek sa sviješću svojega dostojanstva). — To nije kao kad čovjek ima posla s gubemijskim vlastima. Gdje bi se gomila papira ispisala, izvjestim grofu, porazgovorimo se i u tri je riječi gotovo.

— Američki način — reče Svijažski smiješeći se.— Da, ondje se gradi racionalno...Razgovor prijeđe na zloupotrebu vlasti u Sjedinjenim

224

Državama, ali Ana ga smjesta prevede na drugu temu da bi upravitelja izvela iz šutnje.

— Jesi li ikad vidjela kosilice? obrati se ona Darji Aleksandrovni. — Išli smo ih gledati, kad smo tebe susreli. I ja sam ih prvi put vidjela.

— A kako rade? — upita Dolly.— Sasvim kao škare. Daska i mnogo malih škara. Evo ovako.Ana svojim lijepim bijelim rukama, koje su bile ukrašene

prstenjem, uze nož i viljušku i stane pokazivati. Vidjela je očevidno da se po njezinu razjašnjavanju ništa neće razumjeti; ali znajući da govori ugodno i da ima lijepe ruke, nastavi objašnjavati.

— To su prije nožići na pero — šaleći se reče Veslovski, koji s nje nije skidao očiju.

Ana se jedva primjetljivo nasmiješi, ali mu ne odgovori. — Zar ne, Karlo Fjodoroviču da je poput škara? — obrati se ona k upravitelju.

— O ja — odgovori Nijemac. — Es ist ein ganz einfaches Ding — i on počne objašnjavati sastav stroja.

— Šteta, što ne veže. Vidio sam na bečkoj izložbi, kako veže žicom — reče Svijažski. — One bi bile probitačnije.

— Es kommt darauf an... Der Preis vom Draht muss ausgerechmet werden. — I Nijemac, izveden iz šutnje, obrati se k Vronskomu. — Das last sich ausrechnen. Erlaucht. — Nijemac je bio segnuo u džep, gdje je imao olovku u bilježnici u kojoj je sve izračunavao, ali, sjetivši se da sjedi za objedom i opazivši hladni pogled Vronskoga, svlada se. — Zu kompliziert macht zu viel Klopot* — zaključi on.

— \Viinscht man Dochots, so hat man auch Klopots* — reče Vasenjka Veslovski podsmjehujući se Nijemcu. — J’adore l’allemand — obrati se opet s istim smiješkom Ani.

— Cessez — reče ona sa šaljivom strogošću.— A mi smo mislili da ćemo vas zateći u polju, Vasilije

Semjonoviču — obrati se ona k liječniku, boležljivu čovjeku. — Jeste li bili tamo?

* Klopot: briga, dohodak.

225

— Bio sam, ondje, ali sam strugnuo — odgovori s mračnom šaljivošću liječnik.

— Prema tome dobro ste se prošetali.— Divno!— No, a kako staričino zdravlje? Nadam se da nije tifus?— Bio tifus, ne bio, s njom nije dobro.— Kako mi je žao — reče Ana i dodavši na taj način danak

uljudnosti ukućanima, obrati se k svojima.— A ipak bi prema vašemu pripovijedanju bilo teško izgraditi

stroj, Ana Arkadijevna — reče Svijažski šaleći se.— Da, a zašto? — reče Ana sa smiješkom, koji je govorio da

ona zna kako je u njezinu tumačenju sustava stroja bilo nešto tako milo, što je opazio i Svijažski. Ta nova crta mlade koketerije neugodno prenerazi Dolly.

— Ali zato u graditeljstvu znanje Ane Arkadijevne zapanjuje— reče Tuškevič.

— Kako ne, čuo sam, jučer je Ana Arkadijevna govorila: o kalamiru i plintima — reče Veslovski. — Jesam li dobro rekao?

— Nema o tome ništa čudno, kad toliko vidiš i čuješ — reče Ana. — A vi, zacijelo, ne znate ni od čega se kuće grade.

Darja je Aleksandrovna vidjela da Ana nije bila zadovoljna tim tonom signiranja, koji je vladao među njom i Veslovskim, ali je nehotice padala u nj.

Vronski je u ovom slučaju postupao posve drukčije nego Levin. Očevidno brbljanju Veslovskoga nije pripisivao nikakve važnosti, pa je naprotiv, poticao te šale.

— Da, bez šale, recite Veslovski, čim se veže kamenje?— Naravno, cementom.— Bravo! A što je to cement?— Tako nešto poput kaše... ne malte — reče Veslovski

izazivajući opći smijeh.Razgovor među uzvanicima, osim povučenih u mračnu šutnju

— liječnika, arhitekta i upravitelja — nije prestao ni čas kližući se, hvatajući i dirajući gdjekoga u živac. Jedanput je bila Darja

226

Aleksandrovna dirnuta u živac i tako se ugrijala, da se čak zacrvenila, i tek onda se sjeti da nije bilo rečeno ništa suvišno i neugodno. Svijažski stane govoriti o Levinu, pripovijedajući o njegovu čudnom mišljenju da su strojevi u ruskom gospodarstvu samo štetni.

— Nemam srede poznavati toga gospodina Levina — smiješeći se reče Vronski — ali on zacijelo nije nikad vidio tih strojeva koje osuđuje. A ako je vidio i kušao, onda ne i inozemne, nego kakavgod ruski. A kakvo može tu biti mišljenje?

— Uopće tursko mišljenje — obrativši se k Ani, sa smiješkom reče Veslovski.

— Ne mogu braniti njegove sudove — planuvši reče Darja Aleksandrovna — ali mogu reći daje on veoma obrazovan čovjek i daje ovdje, znao bi vam odgovoriti, ali ja ne umijem.

— Ja ga veoma volim i mi smo veliki prijatelji — smiješeći se reče dobrodušno Svijažski. — Mais pardon, ii est un petit peu toque, na primjer, on tvrdi da ni zemstvo, ni mirovni sudovi, sve to nije potrebno, i ni u čemu neće sudjelovati.

— To je naša ruska ravnodušnost — reče Vronski nalijevajući vodu iz leđne boce u finu čašu s drškom: — ne osjećati obveze koje nam nameću naša prava i zato poricati te obveze.

— Ne poznam čovjeka koji bi bio stroži u vršenju svojih dužnosti — reče Darja Aleksandrovna razdražena tim tonom nadmoćnosti Vronskoga.

— Ja, naprotiv — nastavi Vronski, očevidno zbog nečega dirnut u živac tim razgovorom — ja sam, naprotiv, kakva me vidite, veoma zahvalan za čast koja mi je iskazana zahvaljujući, evo, Nikolaju Ivanoviču (on pokaže na Svijažskoga), izborom mojim za počasnoga mirovnog suca. Smatram daje za mene obaveza odlaziti na skupštinu, prosuđivati stvar seljakovu o konjčetu isto tako važna kao i sve što mogu uraditi, i smatrat ću za čast, ako budem izabran za odbornika. Tim mogu samo otplatiti za one probitke, kojima se koristim kao posjednik zemlje. Na nesreću, veliki posjednici ne shavaćaju značenje koje treba da imaju u državi.

227

Darji Aleksandrovni bilo je čudno slušati kako je on bio miran u svom pravu za svojim stolom. Sjeti se kako je Levin, misleći posve suprotno, bio isto tako odlučan u svojemu mišljenju za svojim stolom. No ona je voljela Levina i zato je na njegovoj strani.

— Možemo dakle računati s vama, grofe, za slijedeću skupštinu? — reče Svijažski. — Ali treba krenuti ranije, da u osam budete već ondje. Kad biste me počastili i došli k meni.

— A ja se malo slažem s tvojim beau-frere — reče Ana. — Samo ne onako, kao on — doda sa smiješkom. — Bojim se daje posljednje vrijeme previše tih društvenih obveza. Kako je prije činovnika bilo toliko daje za svaku stvar trebao činovnik, tako su sada sami društveni radnici. Aleksije je sada ovdje šest mjeseci i već je član, čini mi se, u pet ili šest različitih društvenih ustanova — skrbništva, sudac, odbornik, porotnik i nešto s konjogojstvom. Du train, que ćelava, sve vrijeme odlazi na to. A ja se bojim daje to, pri takvom mnoštvu tih poslova, samo forma. Na koliko ste mjesta vi član, Nikolaju Ivanoviču? — obrati se ona k Svijažskomu. — Čini se, na više od dvadeset.

Ana je govorila šaljivo, ali u tonu njezinu osjećala se razdraženost. Darja Aleksandrovna promatrajući pažljivo Anu i Vronskoga odmah je to opazila. Opazila je također da je lice Vronskoga pri tom razgovoru odmah primilo ozbiljan i nepopustljiv izraz. Opazivši to i ono kako je kneginjica Varvara namah, da promijeni razgovor, užurbano počela govoriti o petrogradskim znancima i spomenuvši se, što je neumjesno govorio Vronski u vrtu o svom radu, shvati Dolly da je s tim pitanjem o društvenoj djelatnosti vezana nekakva intimna prepirka između Ane i Vronskoga.

Objed, vina, serviranje, sve je to bilo vrlo dobro, ali sve je bilo onako kako je Darja Aleksandrovna vidjela na objedima za uzvanike i na plesovima od kojih se bila odvikla, i s istim obilježjem bezličnosti i ukočenosti, pa seje zato u obični dan i u malom društvu sve to neugodno dojmilo.

Poslije objeda sjedili su na terasi. Onda su počeli igrati lawn- tennis. Razdijelivši se u dvije skupine, postavili su se igrači po

228

brižno izravnanom i nabijenom crocket-groundu s obje strane nategnute mreže s pozlaćenim stupićima. Darja Aleksandrovna pokušala je igrati, ali dugo nije mogla shvatiti igru, a kad ju je shvatila, tako se bila umorila daje sjela s kneginjicom Varvarom i samo gledala igrače. Partner njezin, Tuškevič, također je odustao. Ali drugi su još dugo igrali, Svijažski i Vronski igrali su vrlo dobro i ozbiljno. Oštro su pazili na loptu, koja im se dobacivala, ne žureći se i ne oklijevajući pritrčavali k njoj, dočekivali odskok i odbijajući vješto i sigurno loptu, prebacivali je raketom preko mreže. Veslovski je igrao gore od drugih. Odviše se uzrujavao, ali zato je veseljem svojim oduševljavao igrače. Njegov smijeh i uzvici nisu prestajali. Skinuo je kao i drugi muškarci s dopuštenjem dama kaput, i njegova krupna lijepa pojava s bijelim rukavima košulje, rumenim znojnim licem i brzim njegovim kretnjama urezivala se u pamet.

Kad je Darja Aleksandrovna tu noć legla na počinak, čim je sklopila oči, vidjela je Vasenjku Veslovskoga kako juri po crocket- groundu.

Ali za igre Darji Aleksandrovni nije bilo veselo. Nije joj se sviđao nestašni odnos između Vasenjke Veslovskoga i Ane, ni ona opća neprirodnost odraslih, kad se sami bez djece igraju dječje igre. Ali da ne ozlovoljuje druge i da nekako provede vrijeme, pridružila se opet, kad se odmorila, igri i pretvarala se daje vesela. Čitav taj dan činilo joj se da igra u kazalištu s glumcima boljima od sebe i da njezina slaba igra kvari čitavu stvar.

Doputovala je s nakanom da ostane dva dana, ako bude dobro. Ali već uvečer za igre odlučila je da putuje sutra. One teške materinske brige, na koje je toliko mrzila putem, ukazivale su joj se sada nakon jednoga dana provedena bez njih, već u drugoj svjetlosti i vukle je k sebi.

Kad je poslije večernjega čaja i noćne šetnje u čamcu Darja Aleksandrovna sama ušla u svoju sobu, skinula haljinu i sjela urediti svoju rijetku kosu za noć, osjetila je veliko olakšanje.

Bilo joj je čak neugodno misliti da će Ana sad doći k njoj. Željela je osati sama sa svojim mislima.

229

XXII

Dolly je već htjela leći, kadli Ana u noćnoj haljini dođe k njoj.

U toku dana počinjala je Ana nekoliko puta razgovore o intimnim stvarima, ali se svaki puta nakon nekoliko riječi prekidala. “Poslije ćemo se nasamu o svemu porazgovoriti. Imam ti toliko toga reći”, govorila je.

Sad su bile same, i Ana nije znala, o čemu bi govorila. Sjedila je kraj prozora i premećući u glavi sve one, kako joj se činilo, neiscrpljive zalihe intimnih razgovora nije nalazila ništa. Taj čas činilo joj se da je već sve bilo rečeno.

— No, kako Kitty? — reče uzdahnuvši teško i gledajući Dolly sa spoznanjem krivnje. — Reci mi istinu, Dolly, srdi li se na mene?

— Da li se srdi? Ne! — smiješeći se reče Darja Aleksandrovna.— Ali mrzi, prezire?— O ne! Ali znaš da se to ne oprašta.— Da, da — reče Ana odvrativši se i gledajući kroz otvoren

prozor. — Ali ja nisam bila kriva. A tko je kriv? Stoje to krivnja? Da li se moglo dogoditi, da ti ne budeš Stivina žena?

— Zaista ne znam. Nego, evo što ti meni reci...— Da, da, ali nismo završili o Kitty. Je li sretna? On je divan

čovjek, vele.— To je malo rečeno da je divan. Ne poznajem boljega

čovjeka.— Ah, kako mije drago! Vrlo mije drago! Malo je reći daje

divan čovjek — ponovi ona.Dolly se nasmiješi.— Ali pripovijedaj mi o sebi. Imam se s tobom mnogo

razgovarati. Govorila sam s... — Dolly nije znala kako da ga nazove. Bilo joj je nezgodno nazivati ga grofom Aleksijem Kirilo vičem.

230

— S Aleksijem — reče Ana — znam da ste se razgovarali. Ali ja sam te htjela pitati otvoreno, što misliš o meni, o mom životu?

— Kako da tako najednom kažem? Zaista ne znam.— Ne, ipak mi reci... Vidiš moj život. Ali ne zaboravi da si nas

vidjela ljeti kad si došla k nama i nismo sami... Ali mi smo doputovali u rano proljeće, živjeli smo potpuno sami i živjet ćemo sami, i bolje od toga ništa ne želim. Ali zamisli da živim sama bez njega, a to će biti... Po svemu vidim da će se to često ponavljati, da će polovicu vremena biti izvan kuće — reče ustajući i sjedajući bliže k Dolly. — Naravno — prekine ona Dolly koja je htjela uzvratiti — naravno, na silu ga neću zadržati. Ja ga i ne držim. Danas je utrka, njegovi konji trče, on odlazi. Vrlo mi je drago. Ali pomisli na me, prenesi se u moj položaj.. Ali što da govorimo tom!— Ona se nasmiješi. — A o čemu je govorio s tobom?

— Govorio je o tome, o čemu sama želim govoriti s tobom, pa mi je lako biti njegovim odvjetnikom: o tome, da li nema mogućnosti i ne bi li se mogao... — Darja Aleksandrovna zapne— popraviti, poboljšati tvoj položaj... Ti znaš kako ja mislim... Ali ipak je moguće, treba se udati...

— To je rastava? — reče Ana. — Znaš li, jedina žena, koja je došla k meni u Petrogradu, bila je Betsy Tverska? Ta ti je poznaš! Au fond c’est la femme la plus depravee qui existe. Imala je vezu s Tuškevičem varajući na najgadniji način muža. I ona meni reče da neće znati za me dok god moj položaj bude nezakonit. Ne misli, da uspoređujem... poznam te, dušice moja. Ali nehotice sam se sjetila... No, što ti je dakle rekao? — ponovi ona.

— Rekao je da trpi radi tebe i radi sebe. Reći ćeš, može biti, daje to egoizam, ali tako opravdan i plemenit egoizam! On hoće, prvo, ozakoniti svoju kćer i biti tvoj muž, imati pravo na te.

— Koja žena, robinja, može biti do te mjere robinja, kao što sam ja u svojem položaju? — prekine je mračno ona.

— A glavno što on hoće... hoće, da ti ne trpiš.— To je nemoguće! No?

231

— No i najopravdanije: on hoće da djeca vaša imaju ime.— Ta kakva djeca? — i ne gledajući Dolly i žmirkajući reče

Ana.— Annie i koja dođu...— Za to može biti miran: ja neću više imati djece.— A kako možeš reći da nećeš imati?...— Neće ih biti, jer ja to neću.I unatoč svom uzbuđenju, Ana se nasmiješi, opazivši naivni

izraz radoznalosti, čuđenja i užasa na Dollynu licu.— Meni je liječnik rekao da poslije moje bolesti...

- Ne može biti! — razrogačivši oči, reče Dolly. Za nju je to bilo jedno od otkrića, kojih su posljedice i zaključci tako golemi, te prvi čas samo osjećaš da se sve može prosuditi, ali da će se o tom morati mnogo misliti.

Otkriće to, koje joj je najednom objasnilo zagonetke svih onih do sada nerazumljivih obitelji u kojih je bilo samo po jedno i po dva djeteta, izazvalo je u njoj toliko misli, zaključaka i suprotnih osjećaja, da nije imala što reći, pa je samo široko rastvorenim očima u čudu gledala Anu. To je bilo upravo ono, o čemu je ona sanjarila, no čega se sad kad je saznala daje moguće, prestravila. Osjećala je da je to bilo odviše jednostavno rješenje odviše zamršena pitanja.

— N’est ce pas immoral? — rekla je samo, pošutjevši.— Zašto? Pomisli, imam izabrati od dvoga: ili biti trudna, to

jest bolesna, ili biti prijateljica, družica svomu mužu, ali ipak mužu — hotice površnim i lakomišljenim tonom izgovori Ana.

— No da, no da — govorila je Darja Aleksandrovna slušajući iste argumente, koje je sama sebi iznosila i ne nalazeći u njima više prijašnje uvjerljivosti.

— Za tebe, za druge — govorila je Ana, kao da je pogađala njezine misli — može još biti sumnje ali za mene... Shvati, ja

232

nisam žena; on me ljubi dotle, dok me ljubi. A što, čim ću održati njegovu ljubav? Evo ovim?

I ona ispruži bijele ruke pred trbuhom.S neobičnom brzinom, kao što to biva u časovima uzrujanosti,

komešale su se misli i uspomene u glavi Darje Aleksandrovne. “Nisam. — mislila je — privlačila Štivu; otišao je od mene drugima, i ona prva, radi koje je mene iznevjerio, nije ga zadržala tim, što je bila svagda lijepa i vesela. Ostavio je nju i uzeo drugu. I zar će Ana time privući i zadržati grofa Vronskoga? Ako on to bude tražio, naći će i haljine i manire još privlačnije i veselije. I kako god bile bijele, kako god divne njene bijele ruke, koliko god krasan njezin čitav puni stas, njezino uzbuđeno lice pod tom crnom kosom, on će naći još bolje, kao što traži i nalazi moj odvratni, jadni i mili muž.”

Dolly ne odgovori ništa, i samo uzdahne. Ana opazi taj uzdah, koji je izricao nesuglasje, i nastavi. U zalihi imala je još argumenata, već tako jakih da na njih nije bilo što odgovoriti.

— Ti govoriš, da to nije lijepo? Ali treba prosuditi — nastavi.— Zaboravljaš moj položaj. Kako mogu željeti djecu? Ne govorim o patnjama: ne bojim ih se. Pomisli, šta će biti moja djeca. Nesretna djeca koja će nositi tuđe ime. Već po samom rođenju svome bit će postavljena u položaj da se stide matere, oca, svoga rođenja.

— Pa radi toga i jest potrebna rastava.Ali Ana je nije slušala. Htjela joj je podastrijeti sve one iste

dokaze kojima je toliko puta sama sebe uvjeravala.— A zašto mi je dan razum, ako ga ne upotrebljujem zato da

ne dovodim na svijet nesretnike?Pogledala je Dolly, ali ne dočekavši odgovor nastavi:— Svagda sam se osjećala krivom pred tom nesretnom djecom

— rekla je. — Ako ih nema, nisu barem nesretna, ja sam sama tome kriva.

Bili su to isti dokazi, koje je Darja Aleksandrovna znala govoriti sama sebi; ali sad ih je slušala i nije shvaćala. “Kako čovjek može biti kriv pred bićima, kojih nema?” mislila je. I

233

najednom dođe joj misao: da li je moglo biti u bilo kojem slučaju bolje za njezina ljubimca Grišu, da nikad nije postojao. I to joj je bilo tako ludo, tako čudno, da je zaklimala glavom, kako bi raspršila tu zbrku ludorija, koje su joj se vrzle po glavi.

— Ne, ne znam, to nije lijepo — samo je rekla s gađenjem na licu.

— Da, ali ne zaboravi, što si ti, što li sam ja... I, osim toga — doda Ana, koja kao daje unatoč obilju svojih dokaza u siromaštvu Dollynih dokaza ipak spoznavala da to nije u redu — ne zaboravi glavno da se sada ne nalazim u položaju u kojemu si ti. Za tebe je pitanje: želiš li ne imati više djece, a za mene: želim li ih imati. I to je velika razlika. Razumiješ li, da ja toga, u svome položaju, ne mogu željeti.

Darja Aleksandrovna nije odgovarala. Osjetila je iznenada da je več tako daleko od Ane, da među njima ima pitanja u kojima se one nikad neće složiti i o kojima je bolje da ne govore.

XXIII

— Onda je toliko potrebnije da urediš svoj pložaj, ako je moguće — reče Dolly.

— Jest, ako je moguće — reče Ana najednom posve drugim, tihim i turobnim glasom.

— Zar rastava nije moguća? Meni su kazivali da tvoj muž pristaje.

— Dolly, neće mi se govoriti o tom.— No, nećemo — požuri se reći Darja Aleksandrovna,

opazivši izraz patnje na Aninu licu. — Samo mislim da suviše mračno gledaš.

— Ja? Nipošto. Vrlo sam vesela i zadovoljna. Vidjela si, je fais des passions. Veslovski...

— Da, ako ću istinu reći, nije mi se svidio ton Veslovskoga — reče Darja Aleksandrovna, želeći promijeniti razgovor.

234

— Ah nipošto! To draška Aleksija i ništa više; no on je dječak i sav je u mojim rukama; razumiješ li, ravnam njime, kako hoću. On je isto, što i tvoj Griša... Dolly! — promijeni najednom govor— veliš da ja mračno gledam. Ti ne možeš razumjeti. To je suviše užasno. Nastojim da nikako ne gledam.

— No, meni se čini da bi trebalo. Treba činiti sve što se može.— Ali što se može? Ništa. Ti govoriš da se udam za Aleksija,

i da ja na to ne mislim. Ja da ne mislim na to! — ponovi ona, i rumenilo joj izbije u lice. Ustane, uspravi grudi, teško uzdahne, te stane hodati svojim lakim korakom gore —dolje po sobi zaustavljajući se kadikad. — Ja da ne mislim? Nema dana ni časa, kad ne bih mislila i korila se zbog toga, što mislim... jer misleći o tome mogu poludjeti. Poludjeti — ponovi. — Kad o tome mislim, onda više ne mogu usnuti bez morfija. No dobro. Govorit ćemo mirno. Meni se govori, rastava. Prvo, on mi je neće dati. On je sada pod utjecajem grofice Lidije Ivanovne.

Darja Aleksandrovna, uspravivši se na stolcu s patničkim saučešćem na licu, pratila je okrećući glavu, Anu u hodu.

— Treba pokušati — reče ona tiho.— Recimo, pokušati. Sto to znači? — izreče ona očevidno

misao koju je tisuću puta bila promislila i napamet izučila. — To znači da ja, koja na njega mrzim, ali ipak priznajem da sam pred njim kriva, a smatram ga velikodušnim, ponizim se pred njim, te mu pišem...

— No, recimo, prisilit ću se, načinit ću to. Primit ću ili uvredljivi odgovor, ili pristanak. Dobro, dobila sam pristanak...— Ana je toga časa bila u najdaljem kraju sobe i stala je ondje, radeći nešto sa zastorom na prozoru. — Dobit ću pristanak, a si... sin? Ta oni mi ga neće dati. Ta on će odrasti prezirući me uz oca kojega sam ostavila. Shvati, da ja ljubim čini se jednako, ali obojicu više nego sebe — dva bića, Serjožu i Aleksija.

Došla je u sredinu sobe i zaustavila se pred Dolly stišćući rukama grudi. U bijeloj kućnoj haljini pričinjala se pojava njezina osobito visokom i širokom. Naklonila je glavu i ispod čela gledala

235

je sjajnim mokrim očima malu, pomršavu i jadnu Dolly u zakrpanoj bluzici i noćnoj kapici, koja je sva drhtala od uzbuđenja.

— Samo ta dva bića ljubim, i jedno isključuje drugo. Ne mogu ih sjediniti, a samo to mi je potrebno. I kad toga nema, onda je svejedno. Sve svejedno. I nekako će se završiti, i zato ne mogu, ne volim govoriti o tome. Ne kori me dakle, ne osuđuj me ni zbog čega. Ti sa svojom čistoćom ne možeš razumjeti sve ono, od čega ja trpim.

Prišla je, sjela kraj Dolly i sa spoznajom krivnje pogledajući joj u lice, primi je za ruku.

— Sto misliš? Sto misliš o meni? Ne preziri me. Ne zaslužujem prezira. Ja sam zaista nesretna. Ako je tko nesretan, onda sam to ja — reče ona i, okrenuvši se od nje, zaplače.

Ostavši sama, Dolly se pomoli Bogu i legne u krevet. Svom je dušom žalila Anu dok je govorila s njom; ali sad se nije mogla prisiliti da misli o njoj. U njezinoj mašti nicala su spominjanja na kuću i djecu s posebnim, za nju novim čarom; u nekom novom sjaju. Taj njezin svijet pokazao joj se sada tako dragim i milim da nizašto nije htjela izvan njega provesti još jedan dan, pa je odlučila da će sutra svakako otputovati.

Vrativši se u svoj kabinet, uzela je Ana, međutim, čašicu i nakapala u nju nekoliko kapljica lijeka, čiji je važni dio bio morfij, pa je, ispivši ga i posjedivši nekoliko časaka nepokretno, s umirenim i veselim duhom otišla u ložnicu.

Kad je ušla u ložnicu, Vronski pažljivo pogleda u nju. Tražio je tragove onoga razgovora, koji je kako je znao, ostavši tako dugo u Dollynoj sobi, morala imati s njom. No u njezinu izrazu, uzbuđenu i suspregnutu, nije našao ništa osim ljepote na koju je doduše bio navikao, ali koja ga je još uvijek osvajala, njezine spoznaje o tome i želje da na nj djeluje. Htjede je pitati što su govorile, ali se nadao da će ona sama što reći, Ali ona reče samo:

— Drago mi je što ti se svidjela Dolly. Nije li?— Ta ja je odavna poznajem. Vrlo je dobra, čini se, mais

excessivement terre-a-terre. Ali ipak sam joj se veoma obradovao.

236

Uzeo je Anu za ruku i pogledao joj upitno u oči. Shvativši drukčije taj pogled, ona mu se nasmiješi.

*

Drugo jutro, spremi se Darja Aleksandrovna, usprkos molbama domaćina, na put. Kočijaš Levinov u svojem olinjalom kaftanu i polukočijaškom šeširu, s nejednakim konjima, u kočiji sa zakrpanim blatobranima mračno i odlučno uvezao se u natkriveno, pijeskom posuto izlazište.

Darji Aleksandrovni bilo je neugodno opraštanje s kneginjicom Varvarom i s muškarcima. Pošto je provela jedan dan, osjetili su i domaćini i ona da ne spadaju jedni k drugima i da im je bolje ne zbližavati se. Samo je Ana bila sjetna. Znala je da sada, nakon Dollyna odlaska, nitko više neće uznemiriti u njoj one osjećaje koji su je obuzeli pri tom sastanku. Uzbuđivati ta čuvstva bilo joj je teško; ali ipak je znala da je to bio najbolji dio njezine duše i da je taj dio njezine duše brzo zarašćivao u onom životu koji je vodila.

Izvezavši se u polje, okušala je Darja Aleksandrovna ugodan osjećaj olakšanja i htjela je upitati služinčad kako im se svidjelo kod Vronskoga, kadli najednom Filip sam progovori:

— Gavani, gavani, a zobi su svega tri mjerice dali. Do pijetlova sve su do zrna počistili. A što su tri mjerice? Na jedan zub. Danas je zob u prenoćištima četrdeset i pet kopjejaka. Kod nas gosti, zar ne, koliko konji mogu pojesti, toliko dobiju.

— Škrt gospodin — potvrdi knjigovođa.— No, a jesu li ti se svidjeli njihovi konji? — upita Dolly.— Konji, jedna riječ. I hrana je dobra. A tako me je napala

čama, Darja Aleksandrovna, ne znam kako vama — reče, okrenuvši k njoj svoje lijepo i dobro lice.

— Ta i mene. A što, hoćemo li do večeri stići?— Treba stići.Vrativši se kući našavši sve potpuno zadovoljne i osobito

237

drage, Darja Aleksandrovna vrlo je živahno pripovijedala o svom putu, o tome kako su je lijepo primili, o raskoši i ukusu života Vronskih, o njihovim zabavama i nikome nije dopuštala da jednu riječ kaže protiv njih.

— Treba poznavati Anu i Vronskoga — i ja sam ga sada bolje upoznala — da se shvati kako su mili i dragi — sada je posve iskreno govorila zaboravljajući ono neodređeno čuvstvo nezadovoljstva i neugodnosti koje je osjećala ondje.

XXIV

Vronski i Ana, ne poduzimajući nikakvih mjera za rastavu, proživjeli su u istim okolnostima čitavo ljeto i dio jeseni na selu. Među njima bilo je odlučeno da neće nikamo putovati, ali oboje osjećalo je, što su duže živjeli sami, osobito u jesen i bez gostiju da neće izdržati taj život i da će ga morati promijeniti.

Život je, činilo se, bio takav, da se ljepši nije mogao zamisliti: bilo je svega u obilju, bili su zdravi, imali su dijete i oboje imalo je svoja zanimanja. Ana bez gostiju isto se tako bavila sobom i vrlo je mnogo čitala — i romane i ozbiljne knjige koje su bile u modi. Naručivala je sve one knjige koje su se s pohvalom spominjale u stranim novinama i časopisima, koje je primala i čitala s onom pažnjom koja se rađa samo u samoći. Osim toga proučavala je sve predmete-kojima se bavio Vronski, iz knjiga i specijalnih časopisa tako da se on često obraćao na nju s agronomskim, graditeljskim, čak katkad konjogojskim i sportskim pitanjima. Divio se njezinu znanju i pamćenju, pa je isprvice sumnjajući tražio potvrdu.

I ona je nalazila u knjigama ono što je pitao, i pokazivala mu. Zanimalo ju je uređenje bolnice. Ne samo da je pomagala, nego je mnogo što i uređivala i izmišljala sama. Ali glavna briga njezina bila je ipak ona sama, da bude draga Vronskomu, da mu može

238

zamijeniti sve što je ostavio. Vronski je cijenio tu želju, koja je postala jedini cilj njezina života, ne samo da mu se sviđa, nego da mu služi, ali su mu ujedno bile i na teret one ljubavne mreže, kojima ga je nastojala sputati. Sto je više vremena prolazilo, što se češće osjećao vezan tim mrežama, to je većma želio ne da iz njih iziđe nego da pokuša da one ne smetaju njegovoj slobodi. Da nije bilo te sve to jače želje da bude slobodan, da nije imao scene svaki put, kad je morao ići u grad na sjednicu, na trke, bio bi Vronski potpuno zadovoljan svojim životom. Uloga, koju je izabrao, ulogu bogata posjednika, od kakvih bi se trebala sastojati jezgra ruske aristokracije, bila mu je ne samo po volji, nego mu je sada, kad je tako proživio pol godine, donosila sve to veće zadovoljstvo. A posao njegov, koji ga je sve to više zanimao i privlačio, napredovao je divno. Unatoč velikim novcima koje je potrošio za bolnicu, strojeve, krave naručene iz Švicarske i mnogo drugoga, bio je uvjeren da ne rastače, nego da povećava svoj imetak. Ondje, gdje se stvar ticala dohodaka, prodaje šume, žita, vune, zakupa zemlje, bio je Vronski tvrd kao kremen i znao je držati cijenu. U stvarima velikoga gospodarstva, i na ovom i na drugim imanjima, držao se najjednostavnijega, sigurnoga načina i bio je u najvećoj mjeri štedljiv i proračunan u gospodarskim sitnicama. Unatoč svoj lukavštini i spretnosti Nijemca koji ga je uvlačio u kupovanja i koji je sastavljao svaki proračun tako, da je najprije trebalo mnogo više, ali pošto je stvar prosudio, moglo se isto izvesti i jeftinije i smjesta doci do dobitka, nije mu Vronski popuštao. Saslušao je upravitelja, ispitivao i slagao se s njim samo onda, ako je ono što su naručivali ili uređivali, bilo najnovije, u Rusiji još nepoznato što bi moglo izazvati divljenje. Osim toga odlučivao se na veći izdatak samo, kad je imao slobodna novca, i čineći taj rashod ulazio je u sve pojedinosti i tražio da za svoj novac dobije najbolje. Tako daje prema onome kako je poveo poslove, bilo jasno da svoj imetak nije doveo u nered, nego da gaje povećao.

U listopadu bili su plemićki izbori u Kašinskoj gubemiji, gdje su bila imanja Vronskoga, Svijažskoga, Kozniševa, Oblonskoga i mali dio Levinova imanja.

239

Zbog mnogih okolnosti i osoba, koje su u njima sudjelovale, privlačili su ti izbori opću pažnju. O njima su mnogo govorili, za njih se spremali. Na ovim izborima skupili su se i oni, koji su živjeli u Moskvi, Petrogradu i u inozemstvu i koji nikad nisu dolazili na izbore.

Vronski je Svijažskome odavno već bio obećao da će na njih doći.

Svijažski, koji je često pohodio Vronskoga, dođe po njega i sada prije izbora.

Još uoči toga dana došlo je između Vronskoga i Ane gotovo do svađe radi toga namjeravanoga puta. Bilo je najdosadnije, teško jesensko vrijeme na selu, i zato joj je Vronski, spremajući se na borbu, s oštrim i hladnim izrazom, kako nikad prije s njome nije govorio, saopćio o svome putu. Ali začudo, Ana primi tu vijest mirno i upita samo kad će se vratiti. On je pažljivo pogleda, ne shvaćajući toga mira. Ona se na taj pogled nasmiješi. Poznavao je njezinu sposobnost da se povlači u se, i znao je da to biva samo onda kad mu, odlučivši nešto u sebi, nije govorila o svojim osnovama. Toga se bojao; ali tako je htio ukloniti se sceni, te se pričinjao da vjeruje, a djelomice je i iskreno povjerovao onome, čemu je želio vjerovati — njezinoj razumnosti.

— Nadam se da ti neće biti dosadno?— Nadam se — reče Ana. — Primila sam jučer sanduk knjiga

od Gautiera. Ne, neće mi biti dosadno.“Ona hoće uzeti taj ton, i toliko bolje — pomisli on. — Inače

bilo bi vazda jedno isto.”I tako i ne izazvaši je na otvoreno objašnjenje, on ode na izbore.

Bilo je prvi put od početka njihove veze da se od nje rastajao ne objasnivši se do kraja. S jedne strane, to ga je uznemiravalo. S druge strane nalazio je da je to bolje. “Isprva bit će, kao sad, nešto nejasno, zatajeno, a onda će priviknuti. U svakom slučaju, sve joj mogu dati, ali ne svoju mušku nezavisnost”, mislio je.

240

XXV

U rujnu se Levin preselio u Moskvu radi Kitiyna porođaja. Živio je več čitav mjesec dana u Moskvi bez posla, kadli se Sergije Ivanovič, koji je imao imanje u Kašinskoj guberniji i koji je živo sudjelovao u pitanju skorih izbora, spremi na put za izbore. Zvao je sa sobom i brata koji je imao glas u Seljeznjevskom kotaru. Osim toga imao je Levin u Kasinu obaviti veoma nužan skrbnički posao za svoju sestru, koja je živjela u inozemstvu, i primiti novac za otkup.

Levin je još uvijek bio neodlučan, ali Kitty, koja je vidjela da mu je u Moskvi dosadno i koja mu je savjetovala da putuje, bez njegova znanja naruči za nj plemićku uniformu za osamdeset rubalja. I tih osamdeset rubalja, plaćenih za odoru, bilo je glavni uzrok koji je ponukao Levina da putuje. On pođe u Kašin.

Levin je bio u Kasinu već šesti dan, polazeći svaki dan sastanke i radeći u sestrinu poslu koji nikako nije napredovao. Svi su predvodnici bili zabavljeni izborima, i nije se moglo uspjeti ni u najjednostavnijoj stvari koja je stajala do skrbničkoga ureda. U drugoj pak stvari, u dobivanju novca, nailazio je isto tako na zapreke. Poslije dugoga rada u svrhu skidanja zabrane bio je novac gotov za isplatu; ali bilježnik, veoma uslužan čovjek, nije mogao izdati doznake jer je bio potreban potpis predsjednika, koji je ne predavši svoje,dužnosti bio na sjednici. Sve to nastojanje, hodanje s mjesta na mjesto, svi ti razgovori s veoma dobrim, vrijednim ljudima koji su potpuno razumijevali neugodni položaj molitelja, ali mu nisu mogli pomoći, sve to naprezanje koje nije davalo nikakvih posljedaka, proizvodilo je u Levinu mučan osjećaj nalik na nemoć koja ozlovoljuje, i koju čovjek osjeća u snu, kad želi upotrijebiti tjelesnu snagu. Osjećao je to često u razgovoru sa svojim veoma dobrodušnim odvjetnikom. Taj je odvjetnik radio, kako se činilo, sve moguće i naprezao sve svoje umne sile da Levina izvede iz poteškoća. “Pokušajte ovo — znao bi mu često reći — odvezite se onamo i onamo” i odvjetnik bi izradio čitavu

241

osnovu, na koji bi se način obišao onaj kobni prvi uzrok koji je smetao svemu. Ali odmah je dodavao: “Ipak će zadržati isplatu, ali pokušajte.” I Levin je pokušavao, hodao, vozio se. Svi su bili dobri i ljubazni, ali se pokazivalo da je ono, što je bilo obiđeno, opet izrastalo na kraju i opet zakrčilo put. Osobito mučno bilo je to, što Levin nikako nije mogao razumjeti, s kim se to bori, tko ima koristi od toga da se njegova stvar ne dovršava. To, činilo se, nije nitko znao; nije to znao ni odvjetnik. Da je Levin mogao shvatiti kako je shvaćao da se željezničkoj blagajni ne može prilaziti drugačije, nego stajući u red, ne bi ga tako vrijeđalo niti ozlovoljavalo; ali što se tiče zapreka na koje je nailazio u poslu, nije mu nitko mogao protumačiti radi čega postoje.

Ali Levin se mnogo promijenio otkako se oženio; bio je strpljiv, i kad nije shvaćao zašto je sve tako uređeno, govorio je sebi da ne može suditi ne znajući svega, da je po svoj prilici tako potrebno, i nastojao je da se ne uzrujava.

Nazočnošću na izborim a i sudjelujući u njima nastojao je također ne osuđivati, ne prepirati se, nego shvatiti koliko je moguće onu stvar kojom su se tako ozbiljno i zanosno bavili čestiti i dobri ljudi, koje je on cijenio. Otkako se oženio, otkrilo se Levinu toliko novih ozbiljnih strana života, koje su mu se prije poradi lakomislena držanja prema njima činile neznatne, da je u izborima pretpostavljao i tražio ozbiljno značenje.

Sergije Ivanovič objasni mu smisao i značenje namjeravanog prevrata na izborima. Gubemijski predvodnik, u čijim je rukama po zakonu toliko važnih društvenih poslova i skrbništva (onih istih od kojih je sada trpio Levin) i golemi fondovi plemićki, i gimnazije, ženska, muška i vojnička, i pučka nastava po novomu zakonu i napokon zemstvo — gubernijski predvodnik Snjetkov bio je čovjek staroga plemićkoga kova, koji je potratio golem imetak, dobar čovjek, čestit na svoj način, ali bez ikakva razumijevanja potreba novog vremena. U svemu je svagda držao stranu plemstva, otvoreno je radio protiv pučke nastave i pridavao je zemstvu, koje bi trebalo imati tako golemo značenje, staleški značaj. Bilo je potrebno postaviti na njegovo mjesto svježa,

242

suvremena, radina čovjeka, potpuno nova i povesti stvar tako, da se iz svih prava, koja su darovana plemstvu ne kao plemstvu, nego kao elementu zemstva, izvuku oni samoupravni probici, koji su se god mogli izvući. U bogatoj Kašinskoj guberniji, koja je svagda prednjačila drugima, skupile su se sada takve sile da bi stvar, povedena ovdje kako treba, mogla poslužiti uzorom za druge gubernije, za svu Rusiju. I zato je čitava stvar imala veliko značenje. Za predvodnika na mjesto Snjetkova namjeravali su postaviti ili Svijažskoga, ili još bolje Nevjedovskoga, bivšega profesora, izvanredno umna čovjeka i dobra prijatelja Sergija Ivanoviča.

Skupštinu je otvorio gubernator koji je izrekao govor plemićima da biraju službenike ne po osobnim simpatijama, nego po zaslugama i za dobro domovine, a on da se nada da će kašinsko blagorodno plemstvo, kao i u prijašnjim izborima, sveto izvršiti svoju dužnost i opravdati visoko povjerenje vladarevo.

Završivši govor, iziđe gubernator iz dvorane, i plemići su bučno i živahno, nekoji pače oduševljeno pošli za njim, okružili ga dok je oblačio bundu i prijateljski se razgovarao s gubemijskim predvodnikom. Želeći da u sve pronikne i da ništa ne propusti, stajao je i Levin tu u gomili i slušao, pa je čuo kako je gubernator rekao: “Molim vas, recite Mariji Ivanovni da je ženi veoma žao što ona ide u dječje sklonište.” I odmah zatim plemići su veselo razgrabili svoje bunde i svi se odvezli u stolnu crkvu.

U crkvi je Levin dižući zajedno s drugima ruku i ponavljajući riječi protopopove prisegao najstrašnijim zakletvama da će izvršiti sve ono, što je očekivao gubernator. Crkvena služba uvijek je djelovala na Levina, i kad je on izgovarao riječi: “cjelivam krst”* i ogledao se na gomilu tih mladih i starih ljudi, koji su ponavljali isto, osjetio je ganuće.

Drugi i treći dan vodila se rasprava o plemićkim fondovima i o ženskoj gimnaziji, koja nije imala, kako je objasnio Sergije Ivanovič, nikakve važnosti, pa je Levin, zabavljen svojim hodanjem, nije pratio. Četvrti dan provjeravali su za gubemijskim stolom gubernijske fondove. I tu je prvi put došlo do sukoba

* Historijska formula “cjelivati krst” znači prisezati, “prisegnuti”.

243

između nove i stare stranke. Povjerenstvo, kojemu je bilo povjereno da pregleda račune, izvijesti skupštini da su zaklade sve potpune. Gubemijski predvodnik ustane zahvaljujući plemstvu na povjerenju, i oči mu se zaliju suzama. Plemići su ga glasno pozdravljali i stiskali mu ruku. Ali u taj čas neki plemić iz stranke Sergija Ivanoviča reče da je čuo da povjerenstvo nije pregledalo račune smatrajući pregledanje uvredom za gubernijskoga predvodnika. Jedan od članova povjerenstva neoprezno potvrdi to. Onda neki mali, veoma mlad na oko, ali vrlo zajedljiv gospodin stane govoriti da bi gubemijskom predvodniku bilo zacijelo vrlo ugodno položiti račun o novcima, i da mu nepotrebna delikatnost članova povjerenstva oduzima to moralno zadovoljstvo. Onda članovi povjerenstva poreku svoju izjavu, i Sergije Ivanovič počne logično dokazivati da treba li priznati da su računi pregledani ili da nisu pregledani, pa je natanko razvio tu dilemu. Sergiju Ivanoviču uzvrati govornik protivne stranke. Onda je govorio Svijažski, pa opet zagrižljivi gospodin. Rasprava je trajala dugo i nikako se nije mogla okončati. Levin se čudio što se o tom tako dugo prepiru, a osobito se čudio tome što mu je Sergije Ivanovič, kad gaje upitao da li on pretpostavlja da je novac potraćen, odgovorio:

— O ne! On je čestit čovjek. — Ali trebalo je pokolebati taj starinski način očinskog obiteljskog upravljanja plemićkim poslovima.

Peti dan bili su izbori kotarskih predvodnika. Taj je dan bio dosta buran u nekim kotarima. U Seljeznjevskom kotaru bio je Svijažski izabran bez belolaže jednoglasno, pa je taj dan dao objed.

XXVI

Šesti dan bili su određeni gubemijski izbori. Dvorane velike i male bile su pune plemića u različnim odorama. Mnogi su došli samo na taj dan. Znanci, koji se odavna nisu sastali, neki iz Krima,

244

neki iz inozemstva, neki iz Petrograda, susretali se u dvoranama. Kraj gubernijskoga stola, pod gospodarevom slikom, vodile se rasprave.

Plemići i u velikoj i u maloj dvorani okupljali su se u strankama, i po neprijateljstvu i nepovjerljivosti pogleda, po tome kako bi prestajao razgovor kad su se približile tuđe osobe, i što su nekoji šapućući odlazili čak u udaljeni hodnik, vidjelo se daje svaka strana skrivala tajne od druge. Po vanjskom izgledu dijelili su se plemići oštro u dvije vrsti: na stare i nove. Stari su bili većinom ili u starim zakopčanim plemićkim odorama s mačevima i šeširima, ili u svojim posebnim mornaričkim, konjaničkim, pješačkim i umirovljeničkim uniformama. Odore starih plemića bile su sašivene starinski, s bubocima na ramenima; bile su im očevidno male, kratke u struku i uske, kao da su im vlasnici narasli. A mladi su bili u plemićkim otvorenim odorama s niskim strukovima, a širokim u ramenima, s bijelim prslucima ili u odorama s crnim ovratnicima i lovorovim lišćem, tom oznakom ministarstva pravde. Mladima su pripadale i dvorske odore, koje su ovdje, ondje ukrašavale gomilu.

No podjela na mlade i stare nije se podudarala s podjelom u stranke. Nekoji od mladih pripadali su, prema opažanju Levinovu, staroj stranci, a nekoji, naprotiv, najstariji plemići šaputali su sa Svijažskim i bili su očevidno gorljivi pristaše nove stranke.

Levin je stajao u maloj dvorani, gdje su pušili i mezetili, kraj skupine svojih poznanika, osluškujući što govore i uzalud naprežući svoje umne snage da shvati što se govori. Sergije Ivanovič bio je središte oko kojega su se okupljali drugi. On je sada slušao Svijažskoga i Hljustova, predvodnika drugoga kotara, koji je pripadao njihovoj stranci. Hljustov nije pristajao da sa svojim kotarom ide moliti Snjetkova, da se dade birati, a Svijažski gaje nagovarao da to učini. Sergije pak Ivanovič odobravao je taj plan. Levin nije shvaćao zašto bi neprijateljska stranka molila da se dade birati onaj predvodnik, kojega su htjeli srušiti.

Stjepan Arkadijevič, koji tek što je založio i gucnuo, otare usta namirisanim, batistenim, obrubljenim rupčićem i priđe k njima u svojoj komorničkoj odori.

245

— Zauzimamo položaj — reče rastavljajući oba zaliska — Sergije Ivanoviču!

I saslušavši njihov ragovor, potvrdi mišljenje Svijažskoga.— Dostaje jedan kotar, a Svijažski je već očevidno opozicija

— reče on svima, osim Levinu, shvatljive riječi.— Sto, Košta, i ti si, čini se, dobio volju! — doda, obraćajući

se Levinu, i uze ga pod ruku. Levin bi se rado zagrijao, ali nije mogao shvatiti, u čemu je stvar, pa je, otišavši nekoliko koraka, izrazio Stjepanu Arkadijeviču svoje čuđenje, zašto bi se molio gubernijski predvodnik.

— O sancta simplicitas! — reče Stjepan Arkadijevič, i kratko i jasno protumači Levinu, u čemu je stvar.

Kad bi, kao kod prošlih izbora, svi kotari molili gubemijskog predvodnika, birali bi ga samim bijelim kuglicama. To nije bilo potrebno. A sada je osam kotara spremno moliti: ako dva odbiju da mole, može se Snjetkov odreći kandidature. I onda može stara stranka izabrati drugoga od svojih jer će sav račun propasti. No ako ga samo kotar Svijažskoga ne bude molio, Snjetkov će kandidirati. Njega će čak izabrati i navlaš dat će mu svojih glasova tako da će se protivna stranka zbuniti, i kad postave kandidata od naših, dat će mu oni glasove. Levin je shvatio, ali ne posve pa je htio postaviti još nekoliko pitanja, kadli najednom stanu svi govoriti, bučati i svi krenu u veliku dvoranu.

— Što je? Što? Koga? — Punomoć? Komu? Što? — Poništavaju? — Ne punomoć. — Flerova ne pripuštaju. — A što, jer je optužen? — Tako neće nikoga pripustiti. To je podlo. — Zakon! — čuo je Levin sa svih strana i zajedno sa svima koji su se nekamo žurili i bojali da nešto ne propuste, uputi se u veliku dvoranu, i guran od plemića, približi se ka gubemijskom stolu, kraj kojega su se vatreno prepirali gubernijski predvodnik, Svijažski i drugi korteši.

246

XXVII

Levin je stajao dosta daleko. Smetao mu je da dobro čuje, plemić koji je kraj njega teško disao, i drugi, koji je škripao debelim potplatima. Izdaleka čuo je samo meki glas predvodnik onda vriskavi glas zagrižljivog plemića i onda glas Svijažskoga. Prepirali su se, koliko je mogao shvatiti, o značenju zakonskoga članka i o značenju riječi: koji je pod istragom.

Gomila se razmakne da dade prolaz Sergiju Ivanoviču koji je prilazio k stolu. Dočekavši svršetak govora zagrižljivoga plemića, reče Sergije Ivanovič da mu se čini da bi najpravilnije bilo pogledati u zakonski članak, i zamoli tajnika da nađe članak. U članku je bilo rečeno da u slučaju neslaganja, treba glasovati.

Sergije Ivanovič pročita članak i stane objašnjavati njegovo značenje, ali tu mu presiječe riječ jedan visok, debeo pogrbljen vlastelin, obojanih brkova, u uskoj odori s ovratnikom, koji mu je otraga podupirao šiju. On priđe k stolu i udarivši po njemu prstenom, glasno vikne:

— Glasovati! Na kuglice! Ne treba razgovarati! Na kuglice!Sad najednom stane govoriti nekoliko glasova, i visoki plemić

s prstenom, srdeći se sve više, vikao je sve glasnije i glasnije. Ali nije se moglo razumjeti šta je govorio.

Govorio je isto, što je predlagao Sergije Ivanovič; ali očevidno mrzio je na njega i na njegovu stranku, i taj osjećaj mržnje prešao je na cijelu stranku, te izazvalo otpor isto takve, iako pritojnije srdžbe na drugoj strani. Nastane vika, pa se na časak sve pomiješa, tako daje gubernijski predvodnik morao moliti da drže red.

— Glasovati, glasovati! Tko je plemić, taj razumije. — Mi krv prolijevamo... Povjerenje vladarevo... Ne obazirimo se na predvodnika, nije on naš špan... Ta nije u tom stvar... Dopustite na kuglice! Prostota!... — čuli su se srditi, bijesni uzvici sa svih strana. Pogledi i lica bili su još srditiji i bjesniji od riječi. Izražavali su nepomirljivu mržnju. Levin nikako nije shvaćao u čemu

247

je bila stvar, i čudio se onoj strastvenosti, s kojom se prosuđivalo pitanje o tome, treba li glasovati ili ne o mišljenju glede Flerova. Zaboravljao je, kako mu je kasnije protumačio Sergije Ivanovič, onaj silogizam, da je radi općega dobra trebalo svrgnuti gubernijskoga predvodnika; za to svrgavanje bila je potrebna većina kuglica; za većinu pak kuglica bilo je potrebno dati Flerovu pravo glasa; za pripuštanje Flerova ka glasovanju bilo je potrebno razjasniti kako se ima shvaćati zakonski članak.

— A jedan glas može odlučiti čitavom stvari, i treba biti ozbiljan i dosljedan, ako hoćeš služiti društvenoj stvari — zaključio je Sergije Ivanovič. No Levin je to zaboravio, pa mu je te dobre ljude, koje je poštivao, bilo teško vidjeti u tako neugodnom, srditom uzbuđenju. Da se izbavi toga teškoga osjećaja, ne dočekavši kraja rasprave, ode u dvoranu gdje nitko nije bio, osim lakaja kod buffeta. Ugledavši sluge, koji su se trudili oko biranja tanjura i čašica, ugledavši njihova mirna, živahna lica, osjetio je Levin nenadano olakšanje, kao da je iz smradne sobe izišao na čisti zrak. Počeo je hodati ovamo—onamo gledajući sa zadovoljstvom sluge. Vrlo mu se svidjelo kako ih je jedan od njih, sijedih zalistaka, učio pokazujući prema drugima, mladima koji su mu se podrugivali prezir, kako treba slagati ubruse. Levin se upravo spremao da povede razgovor sa starim slugom, kadli ga zaokupi tajnik gubernijskog skrbništva, starčić, komu je specijalnost bila da poznaje sve plemiće gubemije po imenu i očestvu*.

— Izvolite, Konstantine Dmitrijeviču — reče mu on — vaš bratac vas traži. Glasuje se o mišljenju.

Levin uđe u dvoranu, dobije bjelkastu kuglicu i za bratom .Sergijem Ivanovičem pristup k stolu, kraj kojega je sa značajnim i ironičnim licem stajao Svijažski, skupljajući u šaku bradu i njušeći je. Sergije Ivanovič turi ruku u sanduk, metne nekamo svoju kuglicu, i - ustupivši mjesto Levinu - stane pokraj. Levin priđe, ali zaboravivši potpuno u čemu je stvar, i zbunivši se, obrati

* "Očestvo” je patronimik, ime po ocu, na pr. Ivanovič po ocu Ivanu.

248

se k Sergiju Ivanoviču pitajući: “Kamo da metnem?” Upitao je tiho, dok se u blizini govorilo tako da se nadao da nitko neće čuti njegovo pitanje. No razgovomici su ušutjeli, pa se nezgodno pitanje čulo. Sergije Ivanovič se namršti.

— To je stvar svačijeg uvjerenja — reče on strogo.Nekoji se nasmiješe. Levin porumeni, žurno turi ruku pod

sukno i metne desno, jer mu je kuglica bila u desnoj ruci. Metnuvši, sjeti se daje trebalo turiti i lijevu ruku, pa je turne, ali već kasno, i zbunivši se još jače, ode brzo u najstražnje redove.

— Sto dvadeset i šest za glasovanje! Devedeset i osam protiv glasovanja! — začuje se tajnik, koji nije izgovarao glas r. Onda se razlegne smijeh: u kutiji našlo se puce i dva oraha. Plemić je bio pripušten, i nova je stranka pobijedila.

Ali stara stranka nije se smatrala pobijeđenom. Levin je čuo da Snjetkova mole da kandidira i vidio je kako gomila plemića okružuje gubemijskoga predvodnika koji je nešto gvorio. Levin priđe bliže. Odgovarajući plemićima, govorio je Snjetkov o povjerenju plemstva, o ljubavi prema njemu čega on nije dostojan, jer sva je zasluga njegova u odanosti plemstvu kojemu je dao dvadeset godina službe. Nekoliko puta ponavljao je riječi: “Služio sam prema svojim snagama vjerno i pravo, cijenim vaše povjerenje i zahvaljujem se za nj”, i najednom zapne od suza koje su ga gušile, i iziđe iz dvorane. Da li su te suze potekle od spoznaje nepravednosti prema njemu, od ljubavi prema plemstvu, ili od napetosti položaja u kojemu se nalazio osjećajući se opkoljen neprijateljima, no uzbuđenje prijeđe na druge, većina plemića bila je ganuta, pa je i Levin osjetio nježnost prema Snjetkovu.

Na vratima sastane se gubernijski predvodnik s Levinom.— Oprostite, oprostite, molim vas — reče mu kao nepoznatu,

ali prepoznavši Levina, bojažljivo se nasmiješi. Levinu se pričinilo daje nešto htio reći, ali nije mogao od uzbuđenja. Izraz njegova lica i cijele pojave u odori, s križevima i u bijelim hlačama s gajtanima, kako je užurbano išao, podsjeti Levina na progonjenu divljač, koja vidi da stvar za njega ne teče dobro. Taj izraz lica

249

predvodnikova osobito gane Levina poradi toga, što je tek jučer bio kod njega u kuci u poslu skrbništva i vidio ga u svoj veličini dobra i obiteljskoga čovjeka. Velika kuća sa starim obiteljskim namještajem; ne kicoški, ponešto pohabani, ali uljudni stari sluge, očevidno još od prijašnjih kmetova koji nisu promijenili gospodara; debela, dobrodušna žena u kapici s čipkama i turskom šalu, koja je milovala Ijepuškastu unuku, kćerinu kćer; mladac sin, učenik šestoga gimnazijskoga razreda, koji je došao iz gimnazije i pozdravljajući oca poljubio njegovu veliku ruku; sugestivne i nježne riječi i kretanje domaćinove, sve je to jučer probudilo u Levinu nehotično poštovanje i simpatije. Sad mu je bio ganutljiv i jadan taj starac, pa mu je htio reći nešto ugodno.

— Dakle, opet ste naš predvodnik — reče.— Teško — obazrevši se uplašeno reče predvodnik. —

Umoran sam, već sam star. Ima dostrojnijih i mlađih od mene, neka porade.

I predvodnik iščezne u bočnim vratima.Dođe najsvečaniji trenutak. Odmah je trebalo pristupiti k izboru.

Korteši jedne i druge stranke brojili su na prste bijele i crne.Rasprava o Flerovu dala je novoj stranci ne samo jednu

kuglicu, nego i vremena tako da su mogli dovesti tri plemića, kojima je spletkama stare stranke bilo onemogućeno sudjelovati u izborima. Dvojicu plemića, koji su bili slabi na vinu, napojili su do pijanstva Snjetkovljevi korteši, a trećemu su odvezli plemićku uniformu.

Saznavši za to, nova je stranka za rasprave o Flerovu dospjela poslati na kočijici svoje ljude da obuku plemića, te da jednoga od dvojice napojenih dovezu na skupštinu.

Jednoga sam dovezao, vodom sam ga zalio — reče vlastelin koji je išao po njega, prilazeći k Svijažskomu. — Ne smeta, bit će dobar.

— Da nije suviše pijan, da ne bi pao? — klimajući glavom reče Svijažski.

— Neće, drži se junači. Samo da ga i ovdje ne bi napojili... Kazao sam konobaru da mu ni pod kojom izlikom ne daje.

250

XXVIII

Uska dvorana, u kojoj se pušilo i mezetilo, bila je puna plemića. Uzbuđenje je raslo i n asvim licima opažao se nemir. Osobito silno uzrujavali su se korteši koji su znali sve pojedinosti i zbroj svih kuglica. To su bili redatelji buduće bitke. Ostali pak, premda su se poput običnih vojnika spremali za boj, zasad su tražili razonodu. Jedni su se zalagali stojeći ili sjedajući za stol; drugi su pušeći cigarete hodali gore—dolje po dugoj sobi i razgovarali s davno neviđenim prijateljima.

Levinu nije bilo do jela, nije pušio; razgovarati se sa svojim, to jest sa Sergijem Ivanovičem, Stjepanom Arkadijevičem Svijažskim i drugima, nije htio zato što je s njima u živahnu razgovoru stajao Vronski u konjišničkoj odori. Još jučer vidio ga je Levin na izborima i brižno ga obilazio ne želeći se s njim sastati. Prišao je k prozoru i sjeo motreći skupine i osluškujući što se govorilo oko njega. Bio je sjetan osobito poradi toga, što su svi, kako je vidio, bili živahni, zabrinuti i zaposleni, samo je on sa starim prastarim, bezubim starčićem u mornaričkoj odori, koji je žvakoljio usnama i sjeo do njega, bio bez zanimanja i bez posla.

— To je takav nitkov! Govorio sam mu, ali ne! Ta kako! Za tri godine nije mogao skupiti — govorio je energično pogrbljen, onizak vlastelin napomađene kose koja je ležala na vezenu ovratniku njegove odore, udarajući čvrsto peticama novih, očevidno radi izbora obuvenih čizama. I bacivši nezadovoljan pogled na Levina, vlastelin se oštro okrene.

— Da, nije čista stvar, ne treba ni govoriti — progovori tankim glasom mali vlastelin.

Odmah za ovima čitava gomila vlastele koja je okružila debeloga generala, brzo se približi k Levinu. Tražili su očevidno mjesto, gdje bi mogli razgovarati tako da ih ne čuju.

— Kako se usuđuje reći da sam ja naredio da mu ukradu hlače! Zapio ih je, mislim. Pljujem ja na njega s njegovim kneževstvom.

251

On to ne smije govoriti, to je svinjarija!— Ta dopustite! Oni se pozivaju na paragraf — govorili su u

drugoj skupini. — Žena mora biti upisana kao plemkinja.— A vraga će mi paragraf! Govorim po duši. Zato imamo

plemićku čast. Treba imati povjerenje.— Preuzvišenosti, idemo na fine champagne.Druga skupina išla je za nekim plemićem, koji je glasno vikao;

to je bio jedan od triju napojenih.— Uvijek sam savjetovao Mariji Semjonovoj da dade u najam,

jer ona neće izvući koristi — govorio je ugodnim glasom vlastelin sijedih brkova u pukovničkoj odori staroga generalštaba. To je bio onaj isti vlastelin, kojega je Levin sreo kod Svijažskoga. Odmah ga je prepoznao. I vlastelin pogleda Levina, pa se pozdrave.

— Veoma mi je drago. Kako ne! Sjećam se vrlo dobro. Prošle godine kod Nikolaja Ivanoviča, predvodnika.

— No, kako napreduje vaše gospodarstvo? — upita Levin.— Pa svejednako s gubitkom — odgovori vlastelin s pokornim

smiješkom, ah s izrazom mira i uvjerenja, da tako mora biti, i stane kraj njega. — A kako ste vi dospjeli u našu gubemiju? — upita. — Jeste li došli da sudjelujete u našemu coup d’Etat? — reče čvrsto, ali loše izgovarajući francuske riječi.

— Sva se Rusija sastala: i dvorski komomici i malo ne ministri — pokazao je impozantnu pojavu Stjepana Arkadijeviča u bijelim hlačama i komorničkoj odori koji je hodao s generalom.

— Moram vam priznati da ja slabo razumijem značenje plemićkih izbora — reče Levin.

Vlastelin ga pogleda.— Sto se tu ima razumjeti? Značenja nema nikakvoga. Propala

ustanova, koja nastavlja svoje kretanje samo po inerciji. Pogledajte uniforme i one vam govore: to je skupština mirovnih sudaca, stalnih članova i tako dalje, a ne plemića.

— A zašto onda dolazite? — upita Levin.— Jedno iz navade. Onda, treba podržavati veze. Moralna

obveza neke vrsti. A onda, da istinu kažem, imam svoj interes.

252

Zet želi kandidirati kao stalni član; nisu imućni ljudi, pa ga treba gurati. Ali zašto ova gospoda dolaze? — reče on pokazujući onoga zagrižljivoga gospodina koji je govorio za gubemijskirn stolom.

— To je novo pokoljenje plemstva.— Novo jest. Ali plemstvo nije. To su vlasnici zemlje, a mi

smo vlastela. Oni, kao plemići, sami stavljaju ruke na se.— No, vi velite da je to preživjela ustanova.— Preživjela je, ali bi s njom trebalo ipak postupati s više

pažnje. Makar i Snjetkov... Bili mi dobri ili ne, rasli smo tisuću godina. Znate li, ako vam dođe do potrebe da pred kućom uredite vrtić, da planirate, a na tom mjestu raste stoljetno stablo... Makar bilo krivo i staro, ipak nećete radi gredica cvjetnih posjeći starca, nego ćete gredice tako smjestiti, da se koristite drvetom. U godinu dana nećeš ga uzgojiti — reče oprezno i smjesta promijeni razgovor. — No, a vaše gospodarstvo kako?

— Pa nije osobito. Pet postotaka.— Da, ali sebe ne računate. Ta i vi nešto koštate? Reći ću za

sebe. Dok nisam gospodario, dobivao sam u službi tri tisuće. Sada radim više nego u službi, a dobivam isto tako kao vi, pet postotaka, i to ako Bog da. A moj je rad badava.

— Pa zašto onda radite? Ako je samo gubitak?— A eto, radiš! Sto ću? Navika i znaš da tako treba. Više ću

vam reći — nastavi vlastelin naslanjajući se laktom na prozor i razgovorivši se: — sin moj nema nikakve volje za gospodarstvo. Bit će očevidno učenjak. Tako neće imati tko da nastavi. A ipak radiš. Evo ovu godinu posadio sam voćnjak.

— Da, da — reče Levin. — To je posve pravo. Uvijek osjećam da nema pravoga računa u mojemu gospodarstvu, a radiš... Neku obvezu osjeća čovjek prema zemlji.

— A evo, reći ću vam — nastavi vlastelin. — Bio je kod mene susjed trgovac. Prošetali smo se po gospodarstvu i po perivoju. “Ne, veli Stjepane Vasiljeviču, sve je u vas u redu, ali za perivoj sada nitko ne pita.” A on je u mene u redu. “Prema mojemu mišljenju, ja bih te lipe posjekao. Samo treba na mezgri.

253

Ta ima ih tisuću, od svake će izići dva dobra luba. A sad je lub u cijeni, lipovih bi greda natesao.”

— I za taj bi novac on nakupovao stoke ili bi zemljice kupio u bescjenje i razdijelio seljacima u najam — dovrši sa smiješkom Levin, koji se očito nije prvi put susretao s takvim računima. — I stekao bi imetak. A vi i ja, daj nam Bože samo da svoje uzdržimo i djeci ostavimo.

— Vi ste oženjeni, čuo sam — reče vlastelin.— Da — s ponosnim zadovoljstvom odgovori Levin. — Da

to je čudno, kako mi bez računa živimo kao da smo postavljeni, kao nekada vestalke, čuvati nekakav oganj.

Vlastelin se nasmiješi pod bijelim brcima.— Ima ih i među nama, evo, na primjer, naš prijatelj Nikolaj

Ivanovič ili grof Vronski, koji se sada doselio, ti hoće agronomsku industriju uvesti; no to dosad, osim do gubitka glavnice, ni k čemu ne vodi.

— Da, ali zašto mi ne radimo kao trgovci? Zašto radi luba ne siječemo perivoja? — reče Levin, vraćajući se k misii koja gaje zapanjila.

— Ta evo, kako ste vi rekli, da oganj čuvamo. A ono nije plemićki posao. I plemićki posao naš ne radi se ovdje, na izborima, nego ondje, u svome kutu. Ima i naš staleški instinkt što se smije, a što se ne smije. Evo i seljaci, kad ih koji put pogledam: ako je dobar seljak, lovi zemlje u najam, koliko može. Kako god loša bila zemlja, on je ore. Također bez računa. Upravo s gubitkom.

— Tako i mi — reče Levin. Vrlo, vrlo mi je drago, što smo se sastali — doda videći Svijažskoga koji mu je prilazio.

— A mi smo se evo sastali prvi put otkako smo se vidjeli kod vas — reče vlastelin — i porazgovorili smo se.

— A što, jeste li izgrdili novi poredak? — sa smiješkom reče Svijažski.

— Bez toga se ne može.— Da nam duši odlane.

254

XXIX

Svijažski uzme Levina pod ruku i pođe s njim k svojima.Sad već nije mogao minuti Vronskoga. On je stajao sa

Stjepanom Arkadijevičem i Sergijem Ivanovičem i gledao preko Levina koji je prilazio.

— Veoma mi je drago. Čini mi se, imao sam čast sastati se... kod kneginje Sčerbacke — reče, pružajući ruku Levinu.

— Da, veoma pamtim naš susret — reče Levin i živo porumenjevši, odmah se okrene i stane se razgovarati s bratom.

Lako se nasmiješivši, nastavi Vronski govoriti sa Svijažskim očevidno nemajući nikakve želje stupiti u razgovor s Levinom; no ovaj razgovarajući se s bratom neprestano se ogledavao na Vronskoga smišljajući, o čemu bi se porazgovorio s njim, da zagladi svoju grubost.

— A o čemu se sada radi? — upita Levin, obazirući se na Svijažskoga i Vronskoga.

— O Snjetkovu. Treba da on odbije ili da primi — reče Svijažski.

— A što on kani, je li pristao ili nije?— O tom se i radi, što nije ni jedno, ni drugo — reče Vronski.— A ako on odbije, tko će kandidirati? — upita Levin

pogledajući Vronskoga.— Tko hoće — reče Svijažski.— Hoćete li vi? — upita Levin.— Samo ja ne — reče Svijažski smutivši se i bacivši uplašeni

pogled na zagrižljivoga gospodina, koji je stajao kraj Sergija Ivanoviča.

— A tko će onda? Nevjedovski — reče Levin osjećajući da se zapleo.

No to je bilo još gore. Nevjedovski i Svijažski bila su dva kandidata.

255

— Ni ja ni u kojem slučaju — odgovori zagrižljivi gospodin.Bio je to sam Nevjedovski. Svijažski ga upozna s Levinom.— Što, i tebe je zahvatilo u živac? — reče Stjepan Arkadijevič,

namigujući Vronskomu. — To je kao na utrkama. Mogli bismo se kladiti.

— Da, to hvata za živac — reče Vronski. — Lativši se jednom stvari, želi je čovjek dovršiti. Borba! — reče, namrštivši se i stisnuvši svoje snažne čeljusti.

— Kakav je radnik Svijažski! Kod njega je sve tako jasno.— O da — nesabrano reče Vronski.Nasta šutnja, za vrijeme koje Vronski — budući da nekamo

treba gledati — pogleda Levina, njegove noge, njegovu odoru, onda njegovo lice, i opazivši mračne, u sebe uperene oči, reče da nešto kaže:

— A kako to da vi, stalan seoski stanovnik, niste mirovni sudac? Niste u odori mirovnoga suca.

— Zato jer smatram da je mirovni sud glupa ustanova — odgovori mrko Levin koji je cijelo vrijeme čekao slučaj da se porazgovori s Vronskim, kako bi izgladio svoju grubost pri prvom susretu.

— Ne sudim tako, nasuprot — s mirnim čuđenjem reče Vronski.

— To je igrarija — prekine ga Levin. — Mirovni suci nam nisu potrebni. U osam godina nisam imao nijedne tužbe. A koja je bila, riješena je naopako. Mirovni sudac daleko je od mene četrdeset vrsta. U stvari, koja me stoji dva rublja, moram slati odvjetnika, koji stoji petnaest.

I on ispripovjedi kako je seljak mlinaru ukrao bio brašno, i kad je mlinar to rekao, tužio ga je seljak za klevetu. Sve to nije imalo smisla i bilo je glupo, i Levin je i sam govoreći to osjećao.

— O, to je takav original! — reče Stjepan Arkadijevič sa svojim bademovim smiješkom. Ali idemo: čini se da predaju glasove.

I oni se raziđu.

256

— Ne razumijem — reče Sergije Ivanovič, opazivši nezgodni ispad bratov — ne znam kako čovjek može biti do takve mjere bez ikakva političkoga takta. Eto čega mi, Rusi, nemamo. Gubemijski predvodnik naš je protivnik, ti si s njima mi cochon i moliš ga da kandidira. A grof Vronski... od njega neću učiniti sebi prijatelja; zvao me na objed, ne idem k njemu, ali on je naš, zašto da od njega činimo neprijatelja? Zatim, ti pitaš Nevje- dovskoga, hode li kandidirati. To se ne radi.

— Ah, ja ništa ne razumijem! I sve su to besposlice — smrknuto odgovori Levin.

— Evo, veliš da su sve to besposlice, a čim se primiš toga, odmah sve zamrsiš.

Levin ušuti, i zajedno uđu u veliku dvoranu.Gubemijski predvodnik, premda je osjećao u zraku spremljenu

podvalu i premda ga nisu svi molili, odlučio je ipak da kandidira. Sve je u dvorani umuklo, tajnik glasno objavi da za gubernijskoga predvodnika kandidira gardijski ritmajstor Mihail Stjepanovii Snjetkov.

Kotarski predvodnici pođu s tanjurićima, u kojima su bile kuglice, od svojih stolova ka gubernijskomu i izbor počne.

— Desno meci — šapne Stjepan Arkadijevič Levinu, kad je ovaj zajedno s bratom za predvodnikom prišao k stolu. No Levin je sada zaboravio račun, koji su mu tumačili i bojao se, nije li se prevario Stjepan Arkadijevič, rekavši: “desno”. Ta Snjetkov je bio neprijatelj. Prišavši k sanduku, držao je kuglicu u desnoj, no pomislivši da se prevario, premetne pred samim sandukom kuglicu u lijevu ruku i metne je, dakako, onda lijevo. Vještak, koji je stajao kraj sanduka i znao po samoj kretnji lakta, tko će kamo metnuti, nehotice se namršti. Nije na čemu imao da vježba svoju pronicavost.

Sve ušuti i začuje se brojenje kuglica. Onda osamljeni glas proglasi broj glasova za i protiv.

Predvodnik bio je izabran znatnom većinom. Svi zabruje i s hitnjom navale k vratima. Snjetkov uđe, i plemstvo ga okruži čestitajući mu.

257

— No, da li je sada gotovo? — upita Levin Sergija Ivanoviča.— Istom se počinje — reče smiješeći se mjesto Sergija

Ivanoviča Svijažski. — Kandidat predvodnikov može dobiti više kuglica.

Levin je to bio opet posve zaboravio. Sjetio se istom sada da je u tom bila neka finesa, ali mu je bilo dosadno prisjećati se u čemu se sastoji. Uhvati ga potištenost, i zaželi da se izvuče iz te gomile.

Budući da nitko nije na nj pazio i, kako se činilo, nikome nije bio potreban, uputi se polako u malu dvoranu, gdje se jelo, i osjeti veliku olakšicu, ugledavši opet sluge. Starčić sluga ponudi ga jelom i Levin pristane. Pojevši kotlet s grahom i razgovorivši se sa slugom o prijašnjoj gospodi, Levin, koji nije htio ulaziti u dvoranu gdje mu je bilo tako neugodno, ode da prođe po glaeriji.

Galerija je bila puna kićenih dama, koje su se nagibale preko ograde i nastojale da ne propuste nijedne riječi od onoga što se govorilo dolje. Kraj dama sjedili su i stajali elegantni odvjetnici, gimnazijski učitelji s očalima i časnici. Posvuda se govorilo o izborima i o tom, kako se predvodnik izmučio i kako su lijepe bile rasprave; u jednoj čuo je Levin pohvalu svoga brata, jedna dama govorila je odvjetniku:

— Kako mi je drago, što sam čula Kozniševa! To vrijedi da čovjek ostane gladan. Divota! Kako je jasno i kako se sve čulo! Kod nas u sudu nitko ne govori tako. Jedino Majdel, i on ni izdaleka nije tako rječit.

Našavši slobodno mjesto kod ograde, Levin se nasloni i stane gledati i slušati.

Svi plemići sjedili su za pregradama u svojim kotarima. Usred dvorane stajao je čovjek u odori i visokim, zvučnim glasom objavljivao:

— Kandidira se za gubernijskog predvodnika plemstva generalštabni ritmajstor Evgenij Ivanovič Apuhtim! — Nastupi mrtva tišina, i začuje se slab starački glas:

— Odrekao se!

258

— Kandidira se dvorski savjetnik Petar Petrovič Bol — počne opet glas.

— Odrekao se! — odjekne mlad vriskav glas.Opet je počinjalo isto i opet “odrekao se”. To potraje oko

jedan sat. Levin, naslonivši se na ogradu, gledao je i slušao. Najprije se začudi i htjede shvatiti, što to znači; uvjerivši se da ne može to razumjeti, postane mu dosadno. Sjetivši se onda svega uzbuđenja i srdžbe, koju je vidio na svima licima, snuždi se: odluči se odvesti i pođe dolje. Prolazeći kroz galerijsko predsoblje susretne sjetnoga gimnazijalca podbuhlih očiju, koji je hodao gore—dolje. A na stubama susretne par: damu, koja je brzo hodala na peticama i vitkoga zamjenika prokuratorova.

— Rekao sam vam da nećete zakasniti — reče prokurator u času, kad se Levin uklonio da propusti damu.

Levin je već bio na izlaznim stubama i vadio iz džepa od prsluka broj svoje bunde, kadli ga tajnik uhvati. — Molim vas, Konstantine Dmitrijeviču, glasuje se.

Za kandidata birao se Nevjedovski koji se onako odlučno bio odrekao.

Levin priđe k vratima u dvoranu. Bila su zatvorena. Tajnik pokuca; vrata se otvore, i Levinu u susret projure dva pocrvenjela vlastelina.

— Nemam snage — reče jedan pocrvenjeli vlastelin.Odmah iza vlastelina poviri lice gubernijskoga predvodnika.

Lice njegovo bilo je strašno od iznemoglosti i straha.— Rekao sam ti, ne puštaj da izlaze! — vikne on vrataru.— Ja sam pustio da uđu, Preuzvišenosti!— Gospode! — i uzdahnuvši teško, gubemijski predvodnik

vukući umorno noge u svojim bijelim hlačama, spustivši glavu, pođe u sredinu k velikom stolu.

Nevjedovskomu su dodali glasove, kako se i očekivalo, pa je on bio izabran za gubernijskoga predvodnika. Mnogi su bili veseli, mnogi su bili zadovoljni, sretni, mnogi oduševljeni, mnogi nezadovoljni i nesretni. Gubemijski predvodnik bio je očajan, i

259

nije mogao to sakriti. Kad Nevjedovski pođe iz dvorane, okruži ga gomila i pođe oduševljeno za njim isto onako, kako je pratila prvi dan gubernatora, koji je otvorio izbore i isto onako, kako je pratila Snjetkova, kad je on bio izabran.

XXX

Novoizabrani gubemijski predvodnik i mnogi od pobjedničke stranke novih objedovali su toga dana kod Vronskoga.

Vronski je bio došao na izbore i zato što mu je bilo dosadno u selu i što je bilo potrebno očitovati pred Anom svoja prava na slobodu i zato da se oduži Svijažskomu, podupirući ga na izborima, jer je on pomagao njemu kod kotarskih izbora, a najviše radi toga, da bi strogo udovoljio svima obvezama onog položaja plemića i vlastelina koji je bio sebi izabrao. No nikako nije očekivao da bi ga izbori tako zaokupili i da bi tako dobro vršio tu stvar. Bio je među plemićima posve nov čovjek, ali je očevidno imao uspjeha i nije se varao misleći da je već došao do utjecaja među njima. Utjecaju je pripomoglo njegovo bogatstvo i ugled, divne prostorije u gradu, koje mu je ustupio stari znanac, Sirkov, koji se bavio novčanim poslovima i osnovao banku u Kašinu koja je evala; izvrstan kuhar, kojega je Vronski dovezao bio sa sela; prijateljstvo s gubernatorom, koji je bio kolega i to kolega pokrovitelj Vronskoga; a više od svega, jednostavni, prema svima jednaki odnosi, koji su vrlo brzo prisilili većinu da promijene mišljenje o njegovoj tobožnjoj oholosti. Osjećao je sam daje svaki plemić s kojim bi se upoznao, postajao njegov pristaša, osim onog budalastog gospodina, koji se oženio s Kitty Sčerbackom, koji je a propos de bottes uz bijesnu srdžbu izgovorio hrpu nepristalih gluposti. Vidio je jasno, i drugi su to priznavali da je on vrlo mnogo pripomogao uspjehu Nevjedovskoga. I sada, slaveći za svojim stolom izbor Nevjedovskoga, osjećao je ugodno čuvstvo slavlja za svoga izabranika. Sam izbor zanimao gaje toliko, daje

260

pomišljao, ako se oženi do slijedećega proljeća, i sam kandidirati — kao onda, kad je nakon dobitka nagrade preko jockeya i sam zaželio da se utrkuje.

I sad je slavio dobitak jockeya. Vronski je sjedio načelu stola, njemu s desne strane sjedio je mladi gubernator, general careve pratnje. Za sve to bio je gospodar gubernije, koji je svečano otvorio izbore, izrekao govor i izazivao poštovanje i puzanje kod mnogih, kako je vidio Vronski. A za Vronskog je to Katka Maslov — takav je nadimak imao u paškom internatu — koji se smućivao u njegovoj nazočnosti i kojega je Vronski nastojao mettre a son aise. S lijeve strane sjedio je Nevjedovski sa svojim mladim, nepokolebljivim i zagrižljivim licem. Prema njemu Vronski se držao jednostavno i s poštovanjem.

Svijažski je podnosio svoj neuspjeh veselo. To dapače i nije bio neuspjeh za njega, kako je i sam rekao, obraćajući se s čašom k Nevjedovskomu: nije se mogao naći bolji predstavnik novog pravca, koji sada plemstvo treba slijediti. I zato je sve čestito, kako je on rekao, bilo na strani današnjega uspjeha i slavilo ga.

I Stjepan Arkadijevič radovao se što je veselo proveo vrijeme i što su svi zadovoljni. Za divnim objedom prebirali su pojedinosti izbora. Svijažski šaljivo ponovi plačljivi govor predvodnikov i, obraćajući se k Nevjedovskomu, reče da njegova preuzvišenost mora izabrati drugo, tegobnije nego što su suze, pregledavanje računa. Drugi šaljivac plemić ispripovijeda kako su bili naručeni lakaji u čarapama za ples gubernijskog predvodnika i kako ih sad treba poslati natrag, ako novi gubernijski predvodnik ne da ples s lakajima u čarapama.

Obraćajući se k Nevjedovskomu, govorili su svi za vrijeme objeda: “Naš gubernijski predvodnik” i “Preuzvišenosti”.

To se govorilo s istim zadovoljstvom, s kojim mladu ženu nazivaju “madame” i muževim imenom. Nevjedovski gradio se ne samo daje ravnodušan, nego i da prezire to zvanje; no bilo je očevidno da je sretan i da se drži na uzdi kako ne bi dao oduška ushitu, koji nije prilikovao ovoj novoj liberalnoj okolini u kojoj su se svi nalazili.

261

Za objedom bilo je poslano nekoliko brzojava ljudima koje je zanimao tok izbora. I Stjepan Arkadijevič, koji je bio veoma veseo, pošalje Darji Aleksandrovni brzojav ovoga sadržaja: “Nevjedovski izabran s dvadeset kuglica. Čestitam. Saopći.” Diktirao ga je glasno uz napomenu: “Treba ih obradovati.” A Darja Alek- sandrovna, primivši brzojav, samo je uzdahnula zbog rublja za brzojav i shvatila da se to dogodilo na kraju objeda. Znala je da Štiva ima na kraju objeda slabost “faire jouer le telegraphe”.

Sve, zajedno s izvrsnim objedom i vinima ne od ruskih trgovaca, nego izravno od inozemnih vinara, bilo je veoma plemenito, jednostavno i veselo. Kolo ljudi od dvadesetak osoba izabrao je Svijažski između sumišljenika, liberalnih, novih poslanika, a ujedno duhovitih i čestitih. Pile su se zdravice, i polušaljive, i novomu gubernijskom predvodniku, i gubernatoru, i bankovnom ravnatelju i “ljubaznomu našemu domaćinu”.

Vronski je bio zadovoljan. Nikako nije očekivao tako dragi ton u pokrajini...

Na kraju objeda bilo je još veselije. Gubernator zamoli Vronskoga da dođe na koncert u korist bratije što je priređivala njegova žena koja se želi s njim upoznati.

— Tamo će biti ples, pa ćeš vidjeti našu ljepoticu. Zaista, izvanredno.

— Not in my line — odgovori Vronski, koji je rado upotrebljavao taj izraz, ali se nasmiješi i obeća da će doći.

Već pred odlaskom od stola, kad su svi zapušili, priđe komornik Vronskoga k njemu s pismom na poslužavniku.

Iz Vozdviženskoga po glasniku — reče sa značajnim izrazom.— Čudno, kako je nalik na zamjenika državnoga tužitelja

Svjencickoga — reče francuski za komomika jedan od gostiju, dok je Vronski mršteći se čitao pismo.

Pismo je bilo od Ane. Još prije nego je pročitao, znao je već njegov sadržaj. Pretpostavljajući da će se izbor svršiti za pet dana obećao je bio da će se vratiti u petak. Danas je bila subota, pa je znao daje pismo sadržavalo prijekore zbog toga što se nije vratio na vrijeme. Pismo, koje je poslao sinoć, vjerojatno još nije stiglo.

262

Sadržaj je bio onakav, kakav je očekivao, ali oblik je bio neočekivan i njemu osobito neugodan. “Annie je teško bolesna, liječnik veli da može biti upala. Sama gubim glavu. Kneginjica Varvara nije od pomoći, nego je na smetnju. Čekala sam te, prekjučer, jučer, i danas šaljem da doznam, gdje si i što je s tobom. Htjela sam putovati sama, ali sam se predomislila znajući da bi ti to bilo neugodno. Daj bilo kakav odgovor da znam, što mi je činiti.”

Dijete je bolesno, a ona je htjela putovati. Kći je bolesna, i taj neprijateljski ton.

To nedužno izborno veselje i ta tmurna, teška ljubav kojoj se imao vratiti, zaprepaste Vronskoga suprotnošću među sobom. Ali valjalo je putovati, i Vronski prvim noćnim vlakom ode kući.

XXXI

Pred odlaskom Vronskoga na izbore, razmislivši kako scene koje su se među njima ponavljale pri svakom njegovu odlasku, mogu Vronskoga samo ohladiti, a ne privezati, odlučila je Ana da napregne sve svoje snage kako bi mimo podnosila rastanak s njim. Ali uvredio ju je onaj hladni, oštri pogled, kojim ju je pogledao kada joj je došao reći za svoj odlazak, pa još nije ni otišao, a njezin mir već je bio pokvaren.

Razmišljajući kasnije u samoći o pogledu koji je izražavao pravo na slobodu, došla je kao uvijek, k jednom, k spoznaji svoga poniženja. “On ima pravo putovati, kad i kamo hoće. Ne samo otputovati, nego i mene ostaviti. On ima sva prava, a ja nikakvih. Ali kad zna to, ne bi trebalo da to čini. A ipak što je učinio? ... Pogledao me hladnim, oštrim izrazom. Naravno, to je neodređeno, neopipljivo, ali toga prije nije bilo, i taj pogled mnogo znači — mislila je. — Taj pogled pokazuje da počinje ohlađenje.”

I premda se uvjerila da počinje ohlađenje, ipak nije mogla ništa učiniti, ni u čemu nije mogla promijeniti svojih odnosa prema

263

njemu. Kao i prije, mogla ga je zadržati samo ljubavlju i privlačnošću svojom. I isto tako, kao i prije, radom po danu i morfijem po noći mogla je prigušiti strašne misli o tome, što će biti, ako je prestane ljubiti. Istina, bilo je još jedno sredstvo: ne zadržavati ga — zato nije htjela ništa drugo, osim njegove ljubavi — nego sjediniti se s njim, biti u takvom položaju daje ne ostavlja. To sredstvo bilo je rastava i brak. I ona počne to željeti i odluči pristati odmah, čim to spomene on ili Štiva.

U takvim mislima provela je bez njega pet dana, onih pet dana dok je morao izbivati.

Vrijeme joj je prolazilo u šetnjama, razgovorima s kneginjicom Varvarom, pohođenju bolnice i najviše u čitanju jedne knjige za drugom. Ali šesti dan, kad se kočijaš vratio bez njega, osjeti da više ničim nije sposobna prigušiti misao na njega i na to, što on tamo radi. U isto to vrijeme razboli joj se kći. Ana preuzme njezino njegovanje, ali ni to je nije zabavilo, pogotovo što bolest nije bila opasna. Kako je god nastojala, ona nije mogla ljubiti tu djevojčicu, a pretvarati se daje ljubi, mje mogla. Pred večer toga dana, ostavši sama, osjeti Ana takav strah za njega, da je bila odlučila odvesti se u grad. No razmislivši bolje, napiše ona protuslovno pismo, koje je Vronski primio, i ne pročitavši ga, pošalje ga po glasniku. Drugo jutro primi od njega pismo i pokaje se zbog svojega. S užasom očekivala je da se ponovi onaj strogi pogled koji je bacio na nju odlazeći, osobito kad sazna da djevojčica nije bila opasno bolesna. Ali ipak bilo joj je drago što mu je pisala. Sad je Ana već priznavala sebi da mu je teška, da on sa žaljenjem ostavlja svoju slobodu da bi se vratio k njoj, pa ipak, unatoč tome, bilo joj je drago što će on doći. Neka mu je teško, ali neka on bude ovdje s njom, da ga vidi i da zna za svaku njegovu kretnju.

Sjedila je u salonu, pod svjetiljkom, s novom knjigom H. Tainea i čitala osluškujući hujanje vjetra u dvorištu i očekujući svaki čas dolazak kočije. Nekoliko puta pričini joj se da čuje drndanje točkova, ali se varala; napokon začuju se ne samo zvukovi točkova, nego i povik kočijašev i mukla tutnjava u

264

natkrivenu ulazištu. Čak i knjeginjica Varvara, koja je slagala patience, potvrdi to, i Ana porumenjevši, ustane, ali umjesto da siđe, kako je prije dva puta bila učinila, ustavi se. Najednom zastidi se zbog svoje prevare, ali najstrašnije bilo joj je kako će je on primiti. Osjećaj ogorčenja već je bio prošao; samo se bojala izraza njegova nezadovoljstva. Sjeti se daje kći već drugi dan bila posve zdrava. Čak je postala zlovoljna na nju zbog toga što se oporavila upravo onda, kad je bilo pismo poslano. Onda se sjeti njega, daje tu, čitav, sa svojim rukama i očima. Začula je njegov glas. I, zaboravivši sve, potrči mu u susret.

— No, kako je Annie? — bojažljivo reče on odozdo gledajući Anu, koja je trčala k njemu.

Sjedio je na stolcu, i lakaj mu je svlačio toplu čizmu.— Dobro, bolje joj je.— A ti? — reče on stresajući se.Ona ga uhvati objema rukama za ruku i povuče je k svojem

struku ne skidajući s njega očiju.— No vrlo mi je drago — reče on, hladno ju gledajući, njenu

frizuru, njenu haljinu, koju je, kako je znao, obukla za njega.Sve se to njemu sviđalo, ali koliko puta sviđalo! I onaj kruti

kameni izraz, kojega se toliko bojala, sledi se na njegovu licu.— No, vrlo mi je drago. A ti si zdrava? — reče obrisavši

rupcem mokru bradu i ljubeći joj ruku.“Svejedno — mislila je — samo daje ovdje, i kad je ovdje, ne

može, ne smije da me ne ljubi.”Večer prođe sretno i veselo u nazočnosti kneginjice Varvare,

koja mu se potuži daje Ana za njegova izbivanja uzimala morfij.— A što ću? Nisam mogla spavati ... Misli su mi smetale.

Kad je on ovdje, nikada ne uzimam. Gotovo nikada.Pripovijedao joj je o izborima, i Ana ga je znala pitanjima

izazivati upravo na ono, što ga je radovalo, na njegov uspjeh. Pripovijedala mu je sve što ga je zanimalo kod kuće i svi njezini izvještaji bili su najradosniji.

265

Ali kasno uvečer, kada su ostali sami, htjela je Ana vidjevši da je opet potpuno zavladala njim izbrisati onaj teški dojam od pogleda zbog pisma, pa mu reče:

— Nego priznaj, da si bio zlovoljan kad si primio pismo, i da mi nisi vjerovao!

Čim je to rekla, shvati da joj on toga nije oprostio, ma kako ljubavno bio raspoložen prema njoj.

— Da — reče on. — Pismo je bilo tako čudno: Kud je Annie bolesna, tud si sama htjela putovati.

— To je sve bila istina.— Pa ja i ne sumnjam.— Ne ti sumnjaš. Nezadovoljan si, vidim.— Ni jedan čas. Nezadovoljan sam, samo to je istina zbog

toga što ti kao da ne dopuštaš da ima obveza ...— Obveza ići na koncert...— No nećemo govoriti — rekao je.— A zašto da ne govorimo? — reče ona.— Htio bih samo reći da se može naići na neophodno potreban

posao. Evo sad ću morati putovati u Moskvu radi kuće ... Ah, Ana, zašto si tako razdražljiva? Zar ti ne znaš da bez tebe ne mogu živjeti?

— A ako je tako — reče Ana najednom promijenjenim glasom — onda ti je ovaj život na teret... Da, ti dođeš na dan i odeš, kako rade ...

— Ana, to je okrutno. Sav život spreman sam dati...Ali ga ona nije slušala.— Ako ti ideš u Moskvu, idem i ja. Neću ostati ovdje. Ili

ćemo se razići ili ćemo živjeti zajedno.— Ta poznato ti je da je to moja jedina želja. Ali za to je ...— Potrebna rastava? Napisat ću mu. Vidim da tako ne mogu

živjeti ... Ali putujem s tobom u Moskvu.— Kao da mi prijetiš. Ta ništa toliko ne želim, nego ne rastajati

se s tobom — smiješeći se reče Vronski.

266

Ali ne samo hladan pogled, nego srdit pogled progonjena i ogorčena čovjeka sijevne u njegovim očima, kad je izrekao te nježne riječi.

Vidjela je taj pogled i pravilno pogodila njegovo značenje.“Ako je tako, onda je to nesreća!” govorio je taj njegov pogled.

To je bio trenutan dojam, ali ona ga nikad više nije zaboravila.Ana napiše pismo mužu moleći ga za rastavu, i na kraju

studenoga, pošto se rastala s kneginjicom Varvarom, koja je morala putovati u Petrograd, preseli se s Vronskim u Moskvu. Očekujući svaki dan od Aleksija Aleksandroviča odgovor, i poslije toga rastavu, nastane se kao bračni drugovi zajedno.

267

.

■ v

Sedmi dio

.

I

Levinovi su već treći mjesec boravili u Moskvi. Već je odavna minuo rok, kad je prema najtočnijim računima ljudi, koji se razumiju u te stvari, Kitty imala roditi, a ona je još uvijek nosila i ni po čemu nije se opažalo daje to vrijeme bliže sada, nego prije dva mjeseca. I liječnik, i primalja, i Molly, i majka, a osobito Levin, koji bez užasa nije mogao pomisliti na ono što se približuje, počeli su osjećati nestrpljivost i nemir. Samo se Kitty osjećala potpuno mirna i sretna.

Sada je u sebi jasno spoznavala rađanje novog osjeta ljubavi za buduće dijete koje je za nju dijelom bilo već pravo dijete, pa je s užitkom prisluškivala taj osjećaj. Ono sad više nije bilo sasvim njezin dio, nego je i katkad živjelo i svojim, nezavisnim životom. Cesto ju je to boljelo, ali joj je ujedno s tim dolazilo da se smije od čudne nove radosti.

Svi, koje je ljubila, bili su s njom i bili su tako dobri prema njoj, svi su je tako njegovali, tako joj se u svemu prepuštalo samo ugodno da ne bi ni željela ljepšega i ugodnijeg života, kad ne bi znala i osjećala da se to mora skoro svršiti. Jedino, što joj je kvarilo čar toga života, bilo je što muž njezin nije bio onakav, kakvoga je ljubila i kakav je bio na selu.

Voljela je njegov mirni, ljubazni i gostoljubivi ton u selu. U gradu pak činio joj se stalno nemiran i na oprezu, kao da se boji da ga tko ne bi uvrijedio, i glavno da ne bi tko nju uvrijedio. Ondje u selu, znajući očevidno, da je na svom mjestu, nije se nikamo žurio i nikada nije bio nezaposlen. Ovdje u gradu uvijek se žurio, kao da se bojao da što ne propusti, a raditi nije imao što. I bilo joj ga je žao. Drugima se, to je znala, nije činio bijedan, naprotiv, kad ga je Kitty gledala u društvu, kako katkad gledaju ljubljena čovjeka, nastojeći ga vidjeti kao da je tuđ, da bi sebi

271

odredila dojam kojim djeluje na druge, vidjela je čak sa strahom za svoju ljubomoru, da on ne samo nije bijedan, nego daje veoma privlačan svojom čestitošću, svojom ponešto staromodnom stidljivom udvornošću prema ženama, svojom snažnom pojavom i osobito, kako joj se činilo, izražajnim licem. Ali ona ga nije vidjela izvana, nego iznutra; vidjela je da on ovdje nije pravi, inače nije mogla nazvati njegovo stanje. Katkad gaje u duši korila zbog toga što ne umije živjeti u gradu; a katkad je priznavala da mu je zaista teško bilo da ovdje uredi svoj život tako da njime bude zadovoljan.

I zaista, što je mogao raditi? Nije se rado kartao. U klub nije odlazio. Družiti se s veselim muškarcima, kakav je Oblonski, znala je što znači... to je značilo piti i nakon pića odlaziti nekamo. Bez užasa nije mogla pomisliti, kamo su u takvom slučaju, odlazili muškarci. Ići u društvo? Ali znala je da za to treba nalaziti zadovoljstvo u društvu s mladim ženama, i to nije mogla željeti. Da sjedi s njom, s materom i sestrama kod kuće? No kako su joj god bili ugodni i veseli jedni isti razgovori - “Alini - Nadini”, kako je te razgovore medu sestrama nazivao stari knez - znala je da njemu moraju biti dosadni. Pa što mu je ostalo da radi? Da nastavi pisati svoju knjigu? Pokušao je to raditi i odlazio isprva u knjižnicu, gdje je ispisivao citate i skupljao podatke za svoju knjigu; no kako joj je govorio, što više nije ništa radio, to mu je manje ostalo vremena. A osim toga tužio joj se, suviše je ovdje razgovarao o svojoj knjizi, stoga su mu se sve misli o njoj pobrkale i izgubio je interes.

Jedina probit toga gradskoga života bila je da ovdje u gradu nije nikad bilo svađe među njima. Da li poradi toga što su okolnosti gradskoga života bile drukčije, ili zbog toga, što su postali oprezniji i razumniji u tom pogledu, u Moskvi među njima nije bilo svađa zbog ljubomore kojih su se toliko bojali odlazeći u grad.

U tom pogledu zbio se štoviše jedan događaj, vrlo važan za njih oboje, naime susret Kitty s Vronskim.

Starica kneginja, Marija Borisovna, kuma Kittyna; koja ju je svagda veoma voljela, zaželjela je svakako daje vidi. Kitty, koja

272

zbog svog stanja nije nikome odlazila, odveze se s ocem k čestitoj starici i sastane se tamo s Vronskim.

Kitty je sebe pritom sastanku mogla ukrotiti samo zato što joj je na časak, kad je u građanskom odijelu prepoznala nekoć toliko poznate crte, stao dah, krv joj navalila k srcu i živo rumenilo kako je osjetila, pokrilo joj lice. No to je potrajalo samo nekoliko trenutaka. Još otac, koji se naročito glasno počeo razgovarati s Vronskim nije dovršio svoj razgovor, kadli je ona već bila posve spremna gledati Vonskoga, govoriti s njim ako je potrebno isto onako kako se razgovarala s kneginjom Marijom Borisovnom i, što je glavno onako, kako bi sve do posljednje intonacije i smiješka odobrio muž, čiju nevidljivu nazočnost je ona osjećala nad sobom taj čas.

Rekla mu je nekoliko riječi, čak se mimo nasmiješila njegovoj šali o izborima, koje je nazvao “naš parlament”. (Morala se nasmijati da pokaže kako je razumjela šalu.) No smjesta se okrenula kneginji Mariji Borisovni, i nije ga nijedanput pogledala, dok nije ustao opraštajući se; onda ga je pogledala, ali očevidno samo radi toga što bi bilo neuljudno ne gledati čovjeka koji se klanja.

Bila je zahvalna ocu što joj nije ništa rekao o susretu s Vronskim; no vidjela je po posebnoj nježnosti njegovoj nakon pohoda sa šetnje da je bio zadovoljan s njom. Sama je bila zadovoljna sa sobom. Nikako nije očekivala da bi se u njoj mogla naći ta snaga da zadrži negdje u dubini duše sve uspomene prijašnjeg čuvstva prema Vronskomu i ne samo pokazati se, nego i biti prema njemu potpuno ravnodušna i mirna.

Levin je porumenio mnogo više nego ona, kad mu je rekla da se kod kneginje Marije Borisovne sastala s Vronskim. Teško joj je bilo to reći, ali još je teže bilo govoriti o pojedinostima susreta, jer je on nije pitao, nego ju je samo namršteno gledao.

— Veoma mije žao, što nisi bio — reče ona. — Ne zato što ti nisi bio u sobi ... ne bih bila tako prirodna u tvojoj nazočnosti ... Sada se rumenim daleko više, mnogo, mnogo više — govorila je crveneći se do suza. — Nego što nisi mogao vidjeti kroz pukotinu.

273

Iskrene oči kazale su Levinu daje bila zadovoljna sa sobom, pa, premda se rumenila, smjesta se umirio i stao je ispitivati stoje i ona htjela. Kad je saznao sve, štoviše i tu pojedinost da samo u prvi tren nije mogla da ne porumeni, ali da joj je kasnije bilo isto tako lako i jednostavno kao s kojim god namjernikom, Levin se posve razveselio i rekao da se vrlo raduje tomu i da sad više neće učiniti onako glupo kao na izborima, nego će nastojati da pri prvom sastanku s Vronskim bude što prijateljskiji.

— Tako je mučno misliti da postoji čovjek, gotovo neprijatelj, s kojim se teško sastajati — reče Levin. — Vrlo, mi je drago.

II

— Odvezi se, molim te, k Boljovima — reče Kitty mužu, kad je u jedanaest sati, prije nego se ima odvesti od kuće, zašao k njoj. — Znam da ćeš objedovati u klubu, tata te je zapisao. A što ćeš raditi prije podne?

— Svratit ću samo Katavasovu — odgovori Levin.— A čemu tako rano?— Obećao me upoznati s Metrovom. Htio sam govoriti s njim

o svom djelu, to je poznati petrogradski učenjak — reče Levin.— Da, to si njegov članak toliko hvalio? No, a onda? — reče

Kitty.— Još ću se možda svratiti u sud, radi sestrine stvari.— A na koncert? — upita ona.— Zar ću sam ići!— Da, idi, ondje se daju nove stvari... To te je toliko zanimalo.

Ja bih svakako išla.— No, u svakom slučaju prije objeda svratit ću se kući —

reče gledajući na sat.— Obuci drugi kaput, da odmah pođeš grofici Bol.— Zar je to svakako potrebno?

274

— Ah, svakako! On je bio kod nas. Ta zar ti je teško? Svratiš se, sjedneš, porazgovoriš se pet časaka o vremenu, ustaneš i odeš.

— Nećeš vjerovati, toliko sam od toga odvikao da se i stidim, Kako to? Došao tuđ čovjek, sjedio bez ikakva posla, njima je smetao, sebe oneraspoložio i otišao.

Kitty se nasmije.— Pa išao si u pohode kao momak? — reče.— Da, ali uvijek me je bilo stid, a sad sam se toliko odvikao,

da bih, bome, radije dva dana ostao bez objeda, nego išao u te pohode. Tako me je stid! Sve mi se čini da će se uvrijediti i reći: što si došao bez posla?

— Ne, neće se uvrijediti. Za to ti ja odgovaram — reče Kitty gledajući sa smijehom njegovo lice. Ona ga uhvati za ruku. — No, zbogom ... Odlazi, molim te.

Već je htio otići poljubivši ženi ruku, kadli ga ona zaustavi.— Košta, znaš li da mi je ostalo samo pedeset rubalja?— Pa što, svratit ću se, izvadit ću iz banke. Koliko? — reče s

poznatim joj izrazom nezadovoljstva.— Ne, stoj. — Zadržala gaje za ruku — Porazgovorimo se,

to me uznemiruje. Čini mi se da ništa suvišno ne plaćam a novac samo pliva. Nešto ne radimo kako bi trebalo.

— Nipošto — reče nakašljavajući se i gledajući je ispod čela.Poznavala je to nakašljavanje. Bio je to znak njegova velikog

nezadovoljstva, ne zbog nje, nego zbog samoga sebe. Bio je zaista nezadovoljan, ali ne zbog toga što se potrošilo mnogo novaca, nego što mu se spominje ono što je htio zaboraviti, znajući da u tome nešto nije u redu.

— Naredio sam Sokolovu da proda pšenicu i da za mlin uzme unaprijed. Novci će u svakom slučaju biti.

— Da, ali bojim se, da uopće mnogo ...— Nimalo, nimalo — ponovi on. — No, zbogom, dušice.— Ne, zaista, katkad mi je žao što sam poslušala mamu. Kako

bi lijepo bilo na selu! A ovako sve sam vas izmučila i novac trošimo.

275

— Nipošto, nipošto. Još nijednom nije bilo, otkako sam se oženio da bih rekao, da bi bolje bilo drukčije nego kako jest....

— Uistinu? — reče, gledajući mu u oči.Rekao je to misleći je samo utješiti. No kad je vidio da su te

iskrene, drage oči upitno uperene u njega, ponovio je isto svom dušom. “Posvema je zaboravljam”, pomisli. I on spomene ono, što ih je tako skoro očekivalo.

— A hoće li skoro? Kako se osjećaš — prošapće on, primivši je za obje ruke.

— Toliko sam puta mislila da sad ništa ne mislim i ne znam.— I nije ti strašno?Ona se prezirno nasmiješi.— Ni mrve — reče ona.— Ako se što dogodi, bit ću kod Katavasovih.— Ne, ništa neće biti, i ne misli. Idem s tatom šetati na

boulevard. Svratit ćemo se k Dolly. Pred objedom očekujem te. Ah, da! Znaš li da položaj Dollyn postaje potpuno nemoguć? Prezadužena je, a novaca nema. Jučer sam govorila s mamom i s Arsenijem (tako je zvala sestrina muža Lvova), pa smo odlučili tebe i njega naputiti na Štivu. To je potpuno nemoguće. S ocem se o tome ne može govoriti... Ali kad biste vas dva ...

— A što mi možemo? — reče Levin.— Ali ipak, kad budeš kod Arsenija, porazgovori se s njim;

on će ti reći šta smo odlučili.— Nos Arsenijem se unaprijed u svemu slažem. Ići ću onda

k njemu. Da, ako odem na koncert, onda idem svakako s Natalie. No, zbogom.

Na ulazištu zaustavi Levina stari, još neoženjeni sluga Kuzma, koji je upravljao gradskim gospodarstvom.

— Krasavčik (bio je to konj, koji je vozio s lijeve strane uz rudo, doveden sa sela) prekovan je i još hramlje — reče. — Sto zapovijedate?

Prvo vrijeme u Moskvi zanimali su Levina konji koje je doveo sa sela. Htio je urediti tu stvar što bolje i jeftinije; no pokazalo se

276

da su vlastiti konji skuplji nego izvoščik, a izvoščike su ipak uzimali.

— Reci da pošalju po štrojača, možda je omečina.— No, a za Katarinu Aleksandrovnu? — upita Kuzma.Levina sad više nije zaprepaštavalo, kao u prvo vrijeme

njegova života u Moskvi, što je za prijevoz s Vozviženke na Sitcev—Vražek trebalo uprezati pod tešku kočiju par jakih konja, provesti tu kočiju po snježnu blatu četvrt vrste i stajati ondje četiri sata plativši za to pet rubalja. Sad mu se već to činilo naravno.

— Kaži izvoščiku da dovede par konja za našu kočiju — reče.— Slušam.Riješivši tako jednostavno i lako uslijed gradskih prilika

poteškoće, koje bi u selu tražile mnogo osobnog rada i pažnje, iziđe Levin na ulaz, dozove kočijaša, sjedne i odveze se u Nikitsku ulicu. Putem više nije mislio na novac, nego je pomišljao na to kako će se upoznati s petrogradskim učenjakom, koji se bavio sociologijom, i kako će s njim govoriti o svojoj knjizi.

Samo prvo vrijeme zaprepaštavali su Levina u Moskvi oni seoskom stanovniku čudni, korisni ali neizbježni izdaci, koji su se od njega tražili sa sviju strana. Ali sada se na njih već naučio. S njim se u tom pogledu dogodilo ono, što se kako se govori, događalo s pijancima: prva čašica ide u grlo kao kolac — druga uleti kao soko — poslije treće čaše kao sitne ptičice. Kad je Levin promijenio prvu storubaljsku novčanicu za kupovanje livreje sluzi i vrataru, nehotice je pomislio da te livreje nikome nisu potrebne, ali neizbježivo nužne sudeći po onome kako su se začudile kneginja i Kitty napomeni da bi se moglo i bez livreje — da će te livreje stajati dva ljetna radnika, to jest oko tri stotine radnih dana od Uskrsa do početka korizme, i to svaki dan teškoga rada od ranoga jutra do kasne večeri — pa je ta stotinjarka još išla teško. Ali slijedeća, koju je trebalo razbiti da se kupi živad za objed rodbini, koji je stajao dvadeset i osam rubalja, iako je izazvala u Levinu sjećanje na to da je dvadeset i osam rubalja devet mjera zobi, koju su — znojeći se i stenjući kosili, vezali, mlatili i vijali,

277

prosijevali i nasipavali — ta je slijedeća išla lakše. A sada mijenjanja novčanice već odavna nisu izazivala takve misli, pa su letjele poput sitnih ptičica. Odgovara li rad, koji je utrošen za dobivanje novaca, onom zadovoljstvu koje donosi kupljeno za njih, ta je misao već odavno bila iščezla. Bio je zaboravljen i gospodarski račun o tom da ima izvjesna cijena, ispod koje se ne smije prodati izvjesno žito. Raž, čiju cijenu je tako dugo držao, bila je prodana deset kopjejaka po mjeri jeftinije nego su za nju davali prije mjesec dana. Dapače i račun da uz takve.rashode neće biti moguće proživjeti cijelu godinu bez duga, ni taj račun nije više imao nikakve važnosti. Tražilo se samo jedno: imati novce u banci ne pitajući otkud, tako da se uvijek zna, za što će sutra kupiti govedinu. A na tu je stvar dosad pazio; imao je u banci svagda novaca. No sad je novac u banci bio potrošen, pa nije pravo znao odakle će ga uzeti. I upravo to gaje na časak uznemirilo kad mu je Kitty napomenula o novcu; ali nije bilo kad misliti o tome. Vozio se misleći na Katavasova i na skoro poznanstvo s Metrovom.

III

Levin se za toga svoga dolaska opet zbližio s bivšim drugom sa sveučilišta, s profesorom Katavasovom, s kojim se nije sastao od svoje ženidbe. Katavasov mu je bio ugodan poradi jasnosti i jednostavnosti svoga shvaćanja života i svijeta. Levin je mislio da jasnoća Katavasovljeva shvaćanja proizlazi iz siromaštva njegove naravi, Katavasov pak mislio je da nedosljednost misli Levinove proizlazi iz nedostatka stege njegova uma; no jasnoća Katavasovljeva bila je Levinu ugodna, a obilje nediscipliniranih misli Levinovih bilo je ugodno Katavosovu, pa su se rado sastajali i raspravljali.

Levin je Katavasovu čitao neka mjesta iz svoga djela, i ona su mu se svidjela. Sastavši se jučer s Levinom na javnom predavanju,

278

rekao je Katavasov Levinu da je poznati Metrov, čiji se članak Levinu toliko svidio, u Moskvi i da se vrlo zanimao za ono, što mu je rekao Katavasov o Levinovu radu, te da će Metrov biti kod njega sutra u jedanaest sati i da će se vrlo rado upoznati s njim.

— Posve se popravljate, baćuška, što je vrlo ugodno vidjeti — reče Katavasov dočekujući Levina u malom salonu. — Čujem zvono i mislim: ne može biti daje u određeno vrijeme ... No što, kakvi su Crnogorci? Od prirode borci.

— Zašto? — upita Levin.Katavasov ukratko saopći posljednju vijest i unišavši u kabinet,

upozna Levina s oniskim, čvrstim čovjekom, veoma ugodne vanjštine. Bio je to Metrov. Razgovor zapne neko vrijeme na politici i na tome kako se u višim krugovima u Petrogradu prosuđuju posljednji događaji. Metrov saopći riječi, koje su mu bile poznate iz pouzdanog vrela, i koje je tobože rekao bio gospodar i jedan ministar tom prigodom. Katavasov pak čuo je, također kao pouzdano da je vladar rekao nešto drugo. Levin je nastojao izmisliti takav položaj, u kojem su jedne i druge riječi mogle biti izrečene, i razgovor o toj temi prestane.

— A evo, napisao je gotovo knjigu o prirodnim uvjetima radnika u odnosu prema zemlji — reče Katavasov. — Nisam specijalist, ali mi se svidjelo kao prirodoslovcu što ne uzima čovječanstvo kao nešto izvan zooloških zakona, nego naprotiv vidi zavisnost njegovu od okoline i u toj zavisnosti traži zakone razvoja.

— To je vrlo zanimljivo — reče Metrov.— Počeo sam zapravo pisati knjigu o seoskom gospodarstvu,

ali nehotice, baveći se glavnim sredstvom seoskoga gospodarstva, radnikom — reče Levin crveneći se — došao sam do posve neočekivanih posljedaka.

I Levin počne oprezno, kao pipajući tlo, izlagati svoje gledište. Znao je daje Metrov napisao članak protiv opće prihvaćene nauke političke ekonomije, ali nije znao do koje se mjere mogao nadati razumijevanju svojih pogleda i nije se tome moga domišljati po umnom i mirnom licu učenjakovu.

279

— No u čemu vi vidite posebna svojstva ruskoga radnika? — upita Metrov: — u zoološkim, da tako kažemo, njegovim svojstvima ili u onim okolnostima, u kojima se nalazi?

Levin je vidio da se u tom pitanju več izriče misao s kojom se nije slagao; ali nastavi izlagati svoju misao koja se sastojala u tome što ruski radnik ima mišljenje o zemlji potpuno različito od mišljenja drugih naroda. I da bi dokazao tu svoju tvrdnju, požuri se dodati da po njemu to mišljenje ruskog naroda proizlazi iz spoznaje njegova poziva da naseli golema, nezauzeta prostranstva na Istoku.

— Čovjek lako zabludi stvarajući zaključke o općem pozivu naroda — reče Metrov presijecajući Levinu riječ. — Stanje radnikovo stajat će uvijek do njegova odnosa prema zemlji i kapitalu.

I ne puštajući više Levinu da dovrši svoju misao, stane Metrov izlagati bit svoga učenja.

U čemu se sastojala bit njegova učenja nije Levin shvatio, jer se nije ni trudio da shvaii. vidio je ua Metrov, isto onako kao i drugi, pored svoga članka u kojem je opovrgao učenje ekonomista, ipak položaj ruskog radnika prosuđuje samo s gledišta kapitala, plaće i rente. Iako je morao priznati da je u istočnom, najvećem dijelu Rusije renta još ništica, da se plaća za devet desetina od osamdeset milijuna stanovnika Rusije očituje samo u prehrani samih sebe, i da kapitala nema nigdje osim u obliku prvotnog oruđa, ipak je samo s tog gledišta prosuđivao svakog radnika, .premda se u mnogome nije slagao s ekono-mistima, pa je imao svoju novu teoriju o plaći koju je izložio Levinu.

Levin je slušao nerado i isprvice je uzvraćao. Htio je presjeći Metrovu riječ da kaže svoju misao koja je po njegovu mišljenju imala učiniti suvišnim daljnje izlaganje. No, kasnije, uvjerivši se da oni tako različito sude stvari, da nikad neće razumjeti jedan drugoga, nije više protuslovio, nego je samo slušao. Iako ga sad već uopće nije zanimalo što Metrov govori, osjećao je ipak neko zadovoljstvo slušajući ga. Samoljublju njegovu laskalo je što mu

280

tako učen čovjek tako rado, s takvom pažnjom i povjerenjem prema Levinovu poznavanju predmeta, upozorivši katkad samo napomenom na čitavu stranu stvari, izriče svoje misli. Pripisivao je to svojoj vrijednosti ne znajući da Metrov pošto je već bio govorio sa svima oko sebe, osobito rado govori sa svakim novim čovjekom, i da uopće rado govori sa svim a o predmetu koji ga zanima i koji još ni njemu samome nije jasan.

— No zakasnit ćemo — reče Katavasov, pogledavši na sat čim je Metrov dovršio svoje razlaganje.

— Da, danas je sjednica društva prijatelja prirode u spomen pedesetgodišnjice Svintiča — reče Katavasov na pitanje Levinovo.— Ja i Petar Ivanovič odlučili smo poći. Obećao sam održati predavanje o njegovu radu iz zoologije. Dođite s nama, bit će vrlo zanimljivo.

— Da, zaista je već vrijeme — reče Metrov. — Dođite s nama, a odande, ako vam je po volji, k meni. Veoma bih rado čuo vaše djelo.

— No čemu? To je i tako još nedovršeno. Ali na sjednicu idem vrlo rado.

— A zašto , baćuška, jeste li čuli? Dao je posebno mišljenje— reče Katavasov, koji je u drugoj sobi oblačio frak.

I poče razgovor o sveučilišnom pitanju.To je pitanje bilo vrlo važan događaj te zime u Moskvi. Tri

stara profesora u vijeću nisu prihvatili mišljenje mladih; mladi su podnijeli posebno mišljenje. To je mišljenje prema sudu jednih bilo užasno, prema sudu drugih bilo je najjednostavnije i najopravdanije mišljenje, pa su se profesori podijelili u dvije stranke.

Jedni, kojima je pripadao Katavasov, vidjeli su na protivnoj strani podlu denuncijaciju i prijevaru; drugi djetinjariju i nepoštivanje autoriteta. Ako i nije pripadao sveučilištu, čuo je i govorio Levin već nekoliko puta za vrijeme svoga boravka u Moskvi o toj stvari i imao o tome svoje izrađeno mišljenje; sudjelovao je u razgovoru koji se nastavio i na ulici, dok sva trojica nisu došla do zgrade starog sveučilišta.

281

Sjednica je več bila počela. Za stolom, po kojemu je bilo prostrto sukno za koji su sjeli Katavasov i Metrov, sjedilo je šest l judi, od kojih je jedan nagibajuđi se blizu k rukopisu nešto čitao. Levin sjedne na jedan od praznih stolaca koji su stajali oko stola, i šapćuči upita studenta kraj sebe što se čita. Pogledavši nezadovoljno Levina, odgovori student:

— Biografija.Premda Levina nije zanimao učenjakov životopis slušao je

nehotice i saznao koješta zanimljivo i novo iz života znamenitog učenjaka.

Kad je predavač završio, predsjednik mu zahvali i pročita pjesmu pjesnika Menta, poslanu za taj jubilej, te izreče nekoliko riječi u zahvalu pjesniku. Onda Katavasov svojim glasnim, kričavim govorom pročita svoj prikaz jubilarčevih naučnih radova.

Kada je Katavasov završio, pogleda Levin na sat i vidi da je več prošao jedan sat, te pomislivši da do koncerta neće dospjeti pročitati Metrovu svoje djelo, sada toga više nije želio. Za čitanja mislio jc također o prošlom razgovoru. Sad mu je bilo jasno, ako Metrovljeve misli možda i jesu od značaja, da i njegove također nisu bez značaja — te misli mogu nešto razjasniti i dovesti k nečemu samo onda, ako bude svaki posebice radio na izabranom putu, a od vezivanja tih misli ne može ništa nastati. I odlučivši odbiti poziv Metrova, priđe Levin na kraju sjednice k njemu.

Metrov upozna Levina s presjednikom, s kojim se razgovarao o političkim novostima. Pri tom je Metrov pripovijedao predsjedniku isto, što je pripovijedao Levinu, a ovaj je stavio iste napomene koje je bio već jutros stavio, ali je radi raznolikosti izrekao i svoje mišljenje, koje mu je taj čas došlo u glavu. Poslije toga počne opet razgovor o sveučilišnom pitanju. Budući da je Levin sve to već čuo, požuri se kazati Metrovu da mu je žao što ne može prihvatiti njegov poziv, nakloni se i odveze s k Lvovu.

282

IV

Lvov, koji je bio oženjeni s Natalie, Kittynom sestrom, proveo je sav svoj život u prijestolnicama i inozemstvu, gdje je bio i odgojen i služio u diplomaciji.

Prošle godine ostavio je diplomatsku službu, ali ne zbog neugodnosti (nikad ni s kim nije imao neugodnosti) i prešao u dvorski ured u Moskvi da uzmogne dati najbolji odgoj dvojici svojih sinova.

Unatoč najoštrijoj protivštini u navikama i mišljenju, i tome stoje Lvov bio stariji od Levina, oni su se te zime vrlo sprijateljili i zavoljeli jedan drugoga.

Lvov je bio kod kuće, i Levin bez najavljivanja uđe k njemu.Lvov u kućnoj haljini s pojasom i postolama od irhe sjedio je

u naslonjaču i s pince—nezom modrih stakala čitao knjigu, koja je stajala na stalku, oprezno držeći od sebe lijepom rukom do polovice upepeljenu cigaru.

Vrlo lijepo, fino i još mlado lice njegovo kojemu je kovrčasta, sjajna, srebrna kosa davala još čistokrvniji izraz, zasjalo je od smiješka, kad je ugledao Levina.

— Izvrsno! A ja sam htio poslati k vama. No, kako Kitty? Sjednite ovamo, mirnije je ... — ustane i primakne stolac za ljuljanje. — Jeste li pročitali posljednju okružnicu u Journal de St.Petersbourgl Čini mi se divna — reče s ponešto francuskim naglaskom.

Levin ispriča šta je bio čuo od Katavasova o onom što se govori u Petrogradu, i porazgovorivši se najprije o politici, pripovjedi o svom poznanstvu s Metrovom i o polasku na sjednicu. Lvova je to veoma zanimalo.

— Evo, zavidim vam što imate pristup u taj zanimljivi učenjački svijet — reče i porazgovorivši se prijeđe, kao obično, na francuski jezik kojim je lakše govorio. — Istina, nemam ni

283

vremena. I služba i bavljenje djecom oduzimaju mi to; i onda, ne stidim se reći daje moje obrazovanje suviše nedostatno.

— Ne bih rekao — reče Levin sa smiješkom i ganuvši se, kao uvijek zbog toga niskoga mišljenja o sebi, koje nipošto nije bilo od želje da se pokaže ili pače da se bude skroman, nego je bilo sasvim iskreno.

— Ah, kako ne! Sad osjećam kako sam slabo obrazovan. Potrebno mi je za odgoj moje djece čak mnogo toga osvježiti u pamćenju i jednostavno naučiti. Jer premalo je da dijete ima učitelje, potrebno je imati još nadglednika, kao što su u vašem gospodarstvu potrebni radnici i špan. Evo čitam — i pokaže Buslajevljevu gramatiku, koja je ležala na stalku — zahtijeva se od Miše, a to je tako teško ... No, dajte, protumačite mi. Ovdje veli...

Levin mu htjede protumačiti da se to ne može shvatiti, nego da treba učiti, ali Lvov se nije s njim slagao.

— Da, vi se tomu smijete!— Naprotiv, ne možete sebi predstaviti kako se gledajući vas,

svagda učim onomu, što i mene čeka, to jest odgajanju djece.— No, a učiti se nemate čemu — reče Lvov.— Ne znam nego jedno — reče Levin — da nisam vidio bolje

odgojene djece od vaše, i ne želim djecu bolju od vaše.Lvov se, očito, htio svladati da ne pokaže svoju radost, ali

ipak je zasjao od smiješka.— Samo da budu bolji od mene. To je sve, što želim. Nepoznat

vam je još sav trud — počne on — s dječacima koji su, kao moji, bili zapušteni tim životom u inozemstvu.

— Sve ćete to stići. To su tako sposobna djeca. Glavno je — moralni odgoj. Evo čemu se učim gledajući vašu djecu.

— Velite moralni odgoj. Nije moguće sebi predstaviti kako je to teško! Netom ste svladali jednu stranu, nastanu druge, i evo opet borbe. Ako nema potpore u vjeri — sjećate li se, govorili smo o tom — nijedan otac samo svojim silama bez te pomoći ne bi mogao odgajati.

Razgovor taj, koji je svagda zanimao Levina, prekine ljepotica Natalija Aleksandrovna, koja je ušla već odjevena za izlaz.

284

— A ja nisam ni znala da ste ovdje — reče ne žaleći očevidno, nego štoviše radujući se, što je prikinula taj odavno poznati joj i dosadni razgovor. — No, kako Kitty? Danas sam kod vas na objedu. Znaš što, Arsenije — obrati se mužu — uzet ćeš kočiju ...

I među mužem i ženom započe razgovor o tom, kako će provesti dan. Budući daje muž imao dočekati nekoga u službi, a žena je htjela na koncert i na javnu sjednicu jugoistočnoga odbora, trebalo je mnogo što promisliti i odlučiti. Levin, kao blizak čovjek, morao je sudjelovati u tim planovima. Bilo je odlučeno da će Levin s Natalie poći na koncert i javnu sjednicu, a onda će poslati kočiju po Arsenija u poslovnicu, pa će doći po nju i odvesti je do Kitty; ili pak, ako ne svrši poslove, poslat će kočiju, i Levin će se dovesti s njom.

— Evo, on me kvari — reče Lvov ženi — uvjeravajući me da su naša djeca divna, dočim ja znam da je u njima tako mnogo lošega.

— Arsenije dolazi do krajnosti, uvijek govorim — reče žena. — Ako tražiš savršenstvo, nikad nećeš biti zadovoljan. Istinu govori tata, dok smo se mi odgajali, da se išlo u jednu krajnost: držali su nas u donjem katu; sada je obratno: roditelje u komforu, a djecu u gornji kat. Roditelji pak sad više ne trebaju živjeti, nego sve ima biti za djecu.

— Pa što, ako je to ugodnije? — reče Lvov smiješeći se svojim lijepim smiješkom i dodirujući njezinu ruku. — Tko te ne poznaje, pomislit će da nisi mati, nego maćeha.

— Ne, krajnost ni u čemu ne valja — reče mimo Natalie mećući njegov nožić za razrezivanje na stol na određeno mjesto.

— No evo, dođite ovamo, savršena djeco — reče Lvov ljepotanima dječacima, koji su ušli i naklonili se Levinu, te prišli k ocu želeći ga očevidno nešto pitati.

Levin je htio s njima razgovarati, čuti što će reći ocu, no Natalie počne govoriti s njim, a u taj čas uđe u sobu kolega Lvova u službi, Mahotin, u dvorskoj odori, da idu zajedno dočekati nekoga,

285

i sad počne neprekidni razgovor o Hercegovini, o kneginjici Korzinskoj, o dumi i o nagloj smrti Apraksine.

Levin je bio zaboravio dobivenu poruku. Sjeti se tek izlazeći u predsoblje.

— Ah, Kitty mi je povjerila da govorim nešto s vama o Oblonskom — reče, kad je Lvov stao na stubama ispraćajući ženu i njega.

— Da, da maman hoće da bismo mi, les beaux-freres, navalili na njega — reče on rumeneći se. — A onda, zašto upravo ja?

— Onda ću ga dakle ja napasti — smiješeći se reče Lvova,koja je čekala kraj razgovora u svojoj bijeloj pasjoj rotondi. — No, idemo. ® A

V

Na jutarnjem koncertu davale su se dvije vrlo zanimljive stvari.Jedna je bila fantazija Kralj Lear u stepi, druga kvartet

posvećen uspomeni Bachovoj. Obje stvari bile su nove i u novom duhu, pa je Levin o njima želio stvoriti svoje mišljenje. Otprativši svast do njezina naslonjača, stane kraj stupa i odluči što savjesnije i pažljivije slušati. Trsio se da ne pazi i da sebi ne kvari dojam gledajući mahanje ruku debeloga dirigenta s bijelom kravatom, koje uvijek tako neugodno smeta muzičkoj pažnji, dame u šeširima, koje su sebi za koncert pomnjivo povezale uši trakama, i sva ta lica, koja ili nisu bila ničim zabavljena, ili su bila zabavljena najrazličnijim interesima, samo ne glazbom. Nastojao se ukloniti susretu s poznavateljima glazbe i brbljavcima gledajući dolje preda se i slušajući.

No što je više slušao fantaziju Kralja Leara, to se dalje osjećao od mogućnosti da sebi stvori bilo kakvo određeno mišljenje. Neprestano je počinjalo, kao da se sprema muzički izraz čuvstva, ali on se odmah raspadao na odlomke novih početaka glazbenih

286

izraza, i katkad na izvanredno zamršene zvukove koji prosto nisu bili povezani ničim nego skladateljevim mušicama. No i sami odlomci tih glazbenih izraza, katkad dobri, bili su neugodni jer su bili potpuno neočekivani i nepripravljeni. Veselje i tuga, očaj, nježnost i slavlje pojavljivalo se bez ikakva prava na to, kao čuvstva luđaka. I isto onako, kao u luđaka, prolazila su ta čuvstva neočekivano.

Levin je za sve vrijeme sviranja osjećao čuvstvo gluhoga, koji gleda plesače. Bio je potpuno u čudu, kad se komad završio, i osjećao je velik umor od napregnute i nenagrađene pažnje. Sa svih strana začuje se glasno pljeskanje. Svi ustanu, počnu hodati i govoriti. Želeći razjasniti po dojmu drugih svoje sumnje, pođe okolo tražiti znalce, pa se obradova, vidjevši jednoga od poznatih znalaca u razgovoru s poznatim Pescovom.

— Divno! — govorio je duboki bas Pescova. — Zdravo, Konstatine Dmitrijeviču. Osobitome slikovito i skulpturno, tako rekavši, i bogato ono mjesto, gdje osjećate približenje Kordelije, gdje žena, das ewig Weibliche stupa u borbu s udesom. Nije li tako?

— To jest, zašto je tu Kordelija? — bojažljivo upita Levin, zaboravivši potpuno daje fantazija prikazivala kralja Leara u stepi.

— Pojavljuje se Kordelija ... evo! — reče Pescov udarajući prstima po atlasnom programu, koji je držao u ruci pružajući ga Levinu.

Sad se tek Levin sjeti naslova fantazije i požuri se pročitati u ruskom prijevodu Shakespeareove stihove, otisnute na poleđini rasporeda.

Bez toga nije moguće pratiti — reče Pescov obraćajući se k Levinu, jer je subesjednik njegov otišao, pa se nije više imao s kim ragovarati.

U stanci započnu Levin i Pescov prepirku o vrlinama i nedostacima Wagnerova smjera u glazbi. Levin je dokazivao da je pogreška Wagnerova i svih njegovih sljedbenika u tome, što glazba želi prelaziti na područje druge umjetnosti, da i pjesništvo

287

griješi kad opisuje crte čovječjega lica, stoje dužnost slikarstva, i za primjer takve pogreške spomene kipara, koji je smislio isklesati od mramora sjene pjesničkih slika, kako se dižu oko pjesnikove pojave na pijedestalu. “Te sjene u kipara tako su malo sjene, da se moraju držati ljestava” — reče Levin. Svidjela mu se ta fraza, ali se nije sjećao nije li prije već kada rekao tu frazu, i to upravo Pescovu, pa se rekavši to, zbunio.

Pescov je pak dokazivao da je umjetnost jedna, i da može postići najviše svoje očitovanje jedino u sjedinjenju svih vrsta.

Drugu točku koncerta Levin nije više mogao slušati. Zastavši kraj njega, govorio je Pescov gotovo čitavo vrijeme s njim osuđujući taj komad radi suvišne, neiskrene, tobožnje jednostavnosti i uspoređujući ga s jednostavnošću prerafaelita u slikarstvu. Na izlazu sastao se Levin još sa mnogo znanaca, s kojima je razgovarao i o politici i o glazbi o zajedničkim znancima; među ostalim sastao se i s grofom Bolom, kojega je posve zaboravio pohoditi.

— Pa odvezite se sad — reče mu Lvova, kojoj je to saopćio — možda vas neće primiti, i onda dođite po mene na sjednicu. Još ćete me zateći.

VI

— Možda ne primaju? — upita Levin ulazeći u predsoblje kuće grofice Bol.

— Primaju, izvolite — reče vratar, odlučno skidajući bundu s njega.

“Kako neugodno — mislio je Levin skidajući s uzdahom jednu rukavicu i ravnajući šešir. — Ta čemu idem? Pa što ću s njima govoriti?”

Prolazeći kroz prvi salon, susretne Levin na vratima goficu Bol, koja je zabrinutim i strogim licem nešto nalagala sluzi. Ugledavši Levina, nasmiješi se i zamoli ga da dođe u drugi mali

288

salon, gdje su se čuli glasovi. U tom salonu sjedile su u naslonjačima dvije grofičine kćeri i Levinu poznati moskovski pukovnik. Levin priđe k njima, pozdravi se i sjedne kraj njih na divan držeći šešir na koljenu.

— Kako je zdravlje vaše žene? Jeste li bili na koncertu?. Mi nismo mogli. Mama je morala biti na zadušnicama.

— Da, čuo sam ... kako nagla smrt — reče Levin.Dođe grofica, sjede na divan i upita također za ženu i koncert.Levin odgovori i ponovi pitanje o nagloj smrti Apraksine.— Ona je, uostalom, uvijek bila slaba zdravlja.— Jeste li bili jučer u operi?— Da, bio sam.— Lucca je bila izvrsna.— Da, vrlo dobra — reče i budući da mu je bilo potpuno

svejedno što će o njemu pomisliti, počne ponavljati ono što su stotine puta čuli o osobitosti talenta pjevačice. Grofica Bol pretvarala se da sluša. Onda, kad je on dovoljno govorio i ušutio, počne govoriti pukovnik koji je dotle šutio. I pukovnik je govorio o operi i o rasvjeti. Napokon rekavši o namjeravanoj folle joumee kod Tjurina, pukovnik se nasmije, s bukom ustane i ode. I Levin ustane, ali po licu grofičinu opazi da još nije vrijeme odlaziti. Treba ostati još časak, dva. On sjedne.

Budući da je neprestano mislio kako je to glupo, nije nikako mogao naći predmet za razgovor, pa je šutio.

— Ne idete na javnu sjednicu? Kažu daje vrlo zanimljivo — reče grofica:

— Da, obećao sam svojoj belle-sceur doći po nju — reče Levin.Zavlada šutnja. Majka još jednom izmijeni pogled s kćerima:“No, čini se, sad je vrijeme”, pomisli Levin i ustane. Dame

mu stisnu ruku i zamole da preda mille choses ženi.Vratar ga upita, dajući mu bundu: — Gdje izvolite stanovati?

— i odmah zapiše u veliku, lijepo uvezanu knjigu.“Meni je, naravno, svejedno, ali ipak je sramota i užasno

glupo”, pomisli Levin tješeći se tim što to svi čine, i odveze se na

289

javnu sjednicu odbora, gdje je trebalo naći svastiku, da se s njom zajedno odveze kući.

Na javnoj sjednici odbora bilo je mnogo svijeta i gotovo čitavo društvo. Levin je došao još na čitanje pregleda, koji je, kako su svi govorili, bio vrlo zanimljiv.

Kad se dovršilo čitanje pregleda, društvo se okupi i Levin susretne Svijažskoga, koji ga pozove da večeras svakako dođe u društvo seoskoga gospodarstva, gdje će se čitati znameniti izvještaj; pa Stjepana Arkadijeviča, koji je upravo stigao s utrke, i još mnogo drugih znanaca, te je Levin još čuo i rekao različita mišljenja o sjednici, o novom komadu i o parnici. No vjerojatno zbog umora koji je počinjao osjećati, pogriješio je govoreći o parnici, pa se te pogreške kasnije nekoliko puta sa zlovoljom sjećao. Govoreći o kazni strancu kojemu se sudilo u Rusiji, i o tom kako bi bilo nepravilno da ga kazne izgonom u inozemstvo, ponovi Levin ono što je jučer čuo u razgovoru od nekoga znanca.

— Mislim da bi progonstvo u inozemstvo bilo isto, kao da štuku kazne puštajući je u vodu — reče Levin. Tek kasnije sjetio se da je ta misao, koju je čuo od nekog znanca i koju je izrekao kao svoju, bila iz Krilovljeve basne i da je znanac ponovio tu misao iz novinskog podliska.

Navrativši se sa svojom svastikom kući i našavši Kitty veselu i zadovoljnu, odveze se Levin u klub.

VII

U klub je Levin stigao na vrijeme. U isti čas s njim dovezli su se gosti i članovi. Levin nije u klubu bio već davna, od onda, kad je još poslije sveučilišnih studija živio u Moskvi i odlazio u društvo. Sjećao se kluba, vanjskih pojedinosti njegova uređenja, ali je posve bio zaboravio dojam koji je prije osjećao u klubu. No čim je, uvezavši se u široko, poluokruglo dvorište i sišavši s kočije,

290

stupio na ulazište, i u susret mu vratar s trakom preko ramena nečujno otvorio vrata i naklonio se; čim je ugledao u vratarskoj sobici galoše i bunde članova koji su mislili da je manje muke skidati galoše dolje nego nositi ih gore; čim je začuo tajanstveno zvono koje ga je najavljivalo, i uspinjući se strmim stubama, po kojima je bio prostrt sag, ugledao kip na odmorištu i u gornjim vratima trećega ostarjelog poznatog vratara u klupskoj livreji kako bez žurbe i oklijevanja otvara vrata i ogledava gosta — zahvatio je Levina davni dojam iz kluba: dojam odmora, zadovoljstva i otmjenosti.

— Molim šešir — reče vratar Levinu koji je zaboravio klupsko pravilo da se šešir ostavlja u vratarskoj loži. — Odavna vas nije bilo. Knez vas je još jučer zapisao. Kneza Stjepana Arkadijeviča još nema.

Vratar je poznavao ne samo Levina, nego i sve njegove veze i rodbinu, pa mu je odmah spomenuo najbliže ljude.

Prošavši prvu prolaznu dvoranu sa zaslonima i zdesna pregrađenu sobu, u kojoj je sjedio prodavač voća, Levin, prestigavši spora starca, uđe u blagovaonicu koja je brujala od mnoštvo prisutnih.

Prošao je mimo gotovo zauzetih stolova ogledajući goste. Čas ovdje, čas ondje susretao je najraznovrsnije, i stare i mlade i jedva poznate i bliske ljude. Nije bilo nijednoga srdita ili zabrinuta lica. Svi su, činilo se, u vratarskoj sobi s kapama ostavili i svoje brige i svoj nemir i spremali se da bez žurbe uživaju materijalna dobra života. Bio je tu i Svijažski, i Sčerbacki, i Nevjedovski, i stari knez, i Vronski, i Sergije Ivanovič.

A! Jesi li zakasnio? — smiješeći se reče knez, pružajući mu ruku preko ramena. — Kako Kitty? — doda popravljajući ubrusac koji je bio zatakao za puce na prsluku.

— Dobro, zdrava je; one utroje doma objeduju.— A, Alini Nadini. No, kod nas nema mjesta. Nego idi k

onome stolu i uzmi što prije mjesto — reče knez i okrenuvši se oprezno primi tanjur s juhom od manića.

291

— Levine, ovamo! — vikne nešto podalje dobrodušan glas. Bio je to Turovcin. Sjedio je s mladim čovjekom u vojničkoj odori, a kraj njih su bila dva prislonjena stolca. Levin radosno priđe k njima. Svagda je ljubio dobrodušnoga lupača Turovcina — s njim se vezalo sjećanje na objašnjenje s Kitty — no danas mu je, nakon svih napregnutih umnih razgovora, dobrodušni lik Turovcina bio osobito ugodan.

— To je za vas i Oblonskoga. Ovaj će čas stići.Čovjek u vojničkoj odori, koji se držao veoma uspravno,

veselih, svagda nasmijanih očiju, bio je Petrograđanin Gagin. Turovcin ih upozna.

— Oblonski svagda kasni.— A evo i njega.— Ti si ovaj čas došaso? — reče Oblonski brzo prilazeći k

njima: — Zdravo. Jesi li pio votke? Hajde, idemo.Levin ustane i pođe s njim k velikom stolu, gdje je bila votka

i najraznovrsnija hladna jela. Od dvadesetak jela moglo se, reklo bi se, izabrati prema ukusu, no Stjepan Arkadijevič zatraži neko posebno, a jedan od livriranih lakaja, koji su ondje stajali, donese namah traženo. Ispiju po čašicu i vrate se k stolu.

Odmah za ribljom juhom donesu Gaginu šampanjca, i on naredi da se nalijeva u četiri čaše. Levin se nije odrekao ponuđena vina i zatraži drugu bocu. Bio je gladan pa je jeo i pio s velikim zadovoljstvom i još je s većim zadovoljstvom sudjelovao u veselom i jednostavnom razgovoru sa subesjednicima. Spustivši glas, ispripovjedi Gagin novu anegdotu, koja je — iako nepristojna i glupa — bila tako smiješna da se Levin nasmijao tako glasno, da su se na nj susjedi obazreli.

— To je isto tako, kao “Toga ne podnosim!” Znaš li? — upita Stjepan Arkadijevič. — Ah, to je divno! Daj još bocu — reče on sluzi i počne pripovijedati.

— Petar Iljič Vinovski moli — prekine starčić sluga Stjepana Arkadijeviča, donoseći dvije tanke čaše šampanjca koji se upravo prestao pjeniti, i obraćajući se Stjepanu Arkadijeviču i Levinu.

292

Stjepan Arkadijevič primi čašu i izmijenivši pogled s ćelavim, riđim brkatim muškarcem na drugom kraju stola, mahne mu glavom.

— Tko je to? — upita Levin.— Sastao si se s njim jednom kod mene, sjećaš li se. Dobar

momak.Levin učini isto, što i Stjepan Arkadijevič i uzme čašu.Anegdota Stjepana Arkadijeviča bila je također vrlo zabavna.

Levin ispripovjedi svoju anegdotu, koja se također svidjela. Onda se povede riječ o konjima, o utrkama toga dana i o tome, kako je Atlas Vronskoga lako dobio prvu nagradu. Levin nije ni opazio kako je prošao objed.

— A! Evo i njih! — reče već na kraju objeda Stjepan Arkadijevič nagibajući se preko naslona stolca i pružajući ruku Vronskomu, koji je dolazio k njemu s visokim gardijskim pukovnikom. Na licu Vronskoga sjala je također opća klupska radosna dobrodušnost. Veselo se nalakti na rame Stjepanu Arkadijeviču šapćući mu nešto i uz isti radosni smiješak pruži ruku Levinu.

— Veoma mi je drago što smo se sastali — reče. — Tražio sam vas onda na izborima, ali mi je bilo rečeno da ste već otputovali — reče mu.

— Da, otputovao sam već istoga dana. Baš smo se razgovarali o vašem konju. Čestitam — reče Levin. — To je vrlo brzo jahanje.

— Ta i vi imate konje.— Ne, imao je moj otac; ali ja se sjećam i znam.— Gdje si objedovao? — upita Stjepan Arkadijevič.— Mi smo za drugim stolom, za stupovima.— Čestitali su mu — reče visoki pukovnik. — Druga carska

nagrada; da mi je takva sreća u kartama, kakvu on ima u konjima.— No, što da gubimo vrijeme. Idem u paklenu sobu — reče

pukovnik i ode od stola.— To je Jašvin — odgovori Turovcinu Vronski i sjedne na

ispražnjeno mjesto kraj njih. Ispivši ponuđenu čažu, naruči on bocu. Da li pod utjecajem klupskog dojma ili ispijena vina,

293

razgovori se Levin s Vronskim o najboljim pasminama stoke i bilo mu je vrlo drago da ne osjeća nikakva neprijateljstva prema tome čovjeku. Rekao mu je čak među ostalim da je čuo od žene da se s njim sastala kod kneginje Marije Borisovne.

— Ah, kneginja Marija Borisovna, to je drag stvor — reče Stjepan Arkadijevič i ispripovjedi o njoj anegdotu, koja je sve nasmijala. Napose se Vronski tako dobrodušno nasmijao da se Levin osjećao posve pomiren s njim.

— A što, jesmo li gotovi? — reče Stjepan Arkadijevič ustajući i smiješeći se. — Idemo!

VIII

Ustavši iza stola, osjećajući kako mu se u hodu osobito pravilno i lako motaju ruke, Levin pođe s Gaginom kroz visoke sobe k bilijami. Prošavši kroz veliku dvoranu, sukobi se s tastom.__

— No što? Kako ti se sviđa naš hram dokolice! — reče knez, primivši ga ispod ruke. — Idemo se prošetati.

— I sam sam htio prošetati, pogledati. To je zanimljivo.— Da, tebi je zanimljivo. Ali moje je zanimanje već drukčije,

negoli tvoje. Ti evo gledaš ove starce — reče on pokazujući zgrbljenoga klupskoga člana s obješenom usnom, koji im je jedva pomičući noge u mekim čizmama dolazio u susret — i misliš, da su se i rodili kao ljupine.

— Kako to ljupine?— Ne znaš, evo, ni toga naziva. To je neki klupski termin.

Znaš, kako se jaja kotrljaju, pa kad se mnogo kotrljaju, postane Ijupina. Tako i mi: dolaziš i odlaziš u klub, pa postaješ ljupina. Ti se evo smiješ, a ovakvi kao ja već gledaju, kad će i sami doći među ljupine. Poznaješ li kneza Čečenskoga? — upita knez, i Levin opazi po licu, da se sprema ispripovijedati nešto smiješno.

— Ne, ne poznajem ga.— No, kako ne! Ta knez Cečenski, onaj poznati. Ali svejedno.

Uvijek igra bilijar. Još prije tri godine nije bio među ljupinama i

294

hrabrio se. I sam je druge nazivao ljupinama. I doveze se on jednom, a naš vratar ... znaš ga, Vasilj? No, onaj debeli. On je veliki dosjetljivac. No, pita ga knez Čečenski: “Sto, Vasilije, tko je sve stigao? A ljupina ima?” A on mu odgovori: “Vi ste treći.” Da, brajko moj, tako ti je to!

Razgovarajući se i pozdravljajući se sa znancima koje su susretali, prođe Levin s knezom sve sobe: veliku, u kojoj su već stajali stolovi i gdje su se za malu svotu kartali obični igrači; divansku, gdje su igrali šah i gdje je sjedio Sergije Ivanovič razgovarajući se s nekim; bilijarnu, u kojoj se u udubini sobe kraj divana sastala vesela skupina sa šampanjcem, u kojoj je bio i Gagin; zaviri u paklensku, gdje se kraj jednoga stola za kojim je već bio sjeo Jašvin, skupilo mnogo onih koji su htjeli ulagati. Nastojeći da ne buče, uđu i u mračnu čitaonicu, gdje je pod svjetiljkama sa sjenilima sjedio mlad čovjek srdita lica, uzimajući jedan časopis za drugim, i ćelav general, udubljen u čitanje. Uđu i u ono sobu, koju je knez nazivao umnom. U toj su sobi tri gospodina vatreno razgovarala o posljednoj političkoj novosti.

— Kneže, izvolite, gotovo je — reče jedan od njegovih suigrača, našavši ga tu, i knez ode. Levin je sjedio neko vrijeme, slušao časak, ali sjetivši se svih jutrošnjih razgovora, bude mu najednom strašno dosadno. Brzo ustane i pođe tražiti Oblonskoga i Turovcina, s kojima je bilo veselo.

Turovcin je sjedio s vrčem pića na visoku divanu u bilijarni, a Stjepan Arkadijevič razgovarao se s Vronskim o nečemu kraj vrata u dalekom kutu sobe.

— Ona ne da se dosađuje, nego ta neodređenost, neodlučnost položaja — čuo je Levin i htjede brzo otići; ali Stjepan Arkadijevič ga dozove.

— Levine! — reče Stjepan Arkadijevič, i Levin opazi da mu u očima nisu bile suze, nego vlaga kako je uvijek bivalo kod njega kad je ili gucnuo, ili kad se raznježio. Danas je bilo jedno i drugo. — Levine, ne odlazi — reče i čvrsto mu stisne ruku u laktu ne želeći ga, očevidno, nizašto ispustiti.

295

— To je moj iskreni, gotovo najbolji prijatelj — reče on Vronskomu. — Ti si mi također još bliži i draži. I ja hoću i znam da vi morate biti prijatelji i bliski, jer ste obojica dobri ljudi.

— Preostaje nam samo da se poljubimo — dobrodušno šaleći se reče Vronski pružajući ruku.

On brzo primi pruženu ruku i čvrsto je stisne.— Veoma, veoma mi je drago — reče Levin stišćući mu ruku.— Konobaru, bocu šampanjca — reče Stjepan Arkadijevič.— I meni je vrlo drago — reče Vronski.No pored želje Stjepana Arkadijeviča i njihove uazajmne želje,

nisu imali o čemu govoriti, i obojica su to osjećali.— Znaš li da on nije poznat s Anom? — reče Stjepan

Arkadijevič Vronskomu. — A ja ga svakako želim odvesti k njoj. Idemo, Levine.

— Zaista? — reče Vrosnki. — Bit će joj veoma drago. Ja bih se odmah odvezao kući — doda — ali me uznemiruje Jašvin, pa ću ostati ovdje, dok ne završi.

— A što, je li loše?— Neprestano gubi, i ja jedini mogu ga zadržati.— Hoćemo li piramidicu? Levine, hoćeš li igrati? Pa lijepo

— reče Stjepan Arkadijevič. — Postavi piramidu — obrati se markeru.

— Odavna je gotovo — odgovori marker, koji je već postavio kugle u trokut i radi zabave kotrljao crvenu.

— No hajdemo.Poslije partije sjednu Vronski i Levin za Gaginov stol, i Levin

počne na prijedlog Stjepana Arkadijeviča stavljati na asove. Vronski je sad sjedio za stolom, okružen znancima, koji su mu neprekidno dolazili, a sad bi odlazio u infemalnu da vidi Jašvina. Levinu je godio odmor od umnoga jutrošnjega umora. Radovao se prestanku neprijateljstva s Vronskim, pa ga dojam mira, otmjenosti i zadovoljstva nije ostavljao.

Kad se partija završila, uzme Stjepan Arkadijevič Levina pod ruku.

296

— No, hajdemo k Ani. Odmah? Što? Kod kuće je. Odavna sam obećao da ću te dovesti. Jesi li kanio kamo večeras?

— Pa nikamo osobito. Obećao sam Svijažskomu doći u gospodarsko društvo. Pa dobro, idemo — reče Levin.

— Vrlo dobro, idemo! Pitaj, je li stigla moja kočija — obrati se Stjepan Arkadijevič k lakaju.

Levin ode k stolu, plati izgubljenih na asove četrdeset rubalja, podmiri neke troškove za klub koji su na tajanstveni neki način bili poznati starcu slugi koji je stajao uz dovratak, i mašući nekako osobito rukama pođe kroz sve dvorane prema izlazu.

IX

— Oblonskoga kočiju! — vikne srditim basom vratar. Kočija se priveze, i obojica sjednu. Samo prvo vrijeme, dok je kočija izlazila iz klupske veže, osjećao je Levin i dalje dojam klupskog mira, zadovoljstva i nesumnjive otmjenosti okoline; ali čim se kočija izvezla na ulicu, pa je osjetio drndanje vozila po neravnoj cesti, začuo srditu viku kočijaša koga su susreli, ugledao u nejasnoj rasvjeti crveni natpis krčme i dućančića, taj se dojam izgubi, i on stane prosuđivati svoje postupke i upita se, čini li dobro što odlazi Ani. Što će reći Kitty? No Stjepan Arkadijevič nije mu dao da se zamisli, i kao daje nagađao njegove sumnje, rasprši ih.

— Kako mi je drago — reče — što ćeš je upoznati. Znaš li da je Dolly to već odavna željela. I Lvov je već bio kod nje i odlazi k njoj. Premda mi je sestra — nastavi Stjepan Arkadijevič — mogu smjelo reći da je izvanredna žena. Vidjet ćeš. Položaj je njezin vrlo težak, osobito sada.

— A zašto upravo sada?— Vodimo pregovore s njezinim mužem radi rastave. On

pristaje, ali tu su neke poteškoće radi sina, pa se ova stvar koja se već odavna imala svršiti, povlači evo već tri mjeseca. Čim dobije

297

rastavu, udat će se za Vronskoga. Kako je to glupo, taj stari običaj kruženja, Isaija likuj, u koji nitko ne vjeruje i koji smeta ljudskoj sreći! — dometne Stjepan Arkadijevič. — No, i onda će položaj njihov biti određen, kao i moj i tvoj.

— A u čemu su poteškoće? — upita Levin.— Ah, to je duga i dosadna pripovijest! Sve je to u nas tako

neodređeno. No stvar je u ovom — očekujući taj razvod u Moskvi, gdje svi poznaju njega i nju živi ona tri mjeseca, nikud ne izlazi, nikoga ne vidi od žena, osim Dolly, jer neće, razumiješ li, da joj dolaze iz samilosti; ta budala kneginjica Varvara, i ona je otputovala smatrajući to nepristojnim. U tom položaju ne bi dakle druga žena mogla u sebi naći snage. A ona, vidjet ćeš kako je uredila svoj život, kako je mirna, dostojna. Lijevo, u uličicu prema crkvi! — vikne Stjepan Arkadijevič nagnuvši se kroz prozor kočije. — Fu, kako je vruće! — reče unatoč smrzavici od dvanaest stupnjeva, raskapčajući još većma svoju ionako raskopčanu bundu.

— Ta ona ima kćer, zacijelo se njome bavi! — reče Levin.— Ti, čini se, predstavljaš sebi svaku ženu kao ženku, une

couveuse — reče Stjepan Arkadijevič. — Ako je zabavljena, onda svakako djecom. Ne, ona je lijepo odgaja, čini se, no za nju se ne čuje. Zabavljena je, prvo, pisanjem. Već vidim da se ironički smješkaš, ali bez razloga. Ona piše dječju knjigu i nikome o tome ne govori, ali meni je čitala, pa sam davao rukopis Vorkujevu... znaš onaj izdavač... i sam je pisac, čini se. Razumije se u to i kaže daje to izvanredna stvar. No ti misliš da je to žena spisateljica? Nipošto. Ona je prije svega žena sa srcem, vidjet ćeš. Sad je kod nje engleska djevojčica i cijela obitelj kojom se bavi.

— A što, to je neka filantropija?— Eto, ti hoćeš odmah vidjeti nešto loše. Ne filantropsko,

nego srdačno. Oni su, to jest Vronski imao je trenera Engleza, majstora svoje struke, ali pijanca. Sasvim se propio, zapao u delirium tremens i obitelj je bila ostavljena. Ona ih je vidjela, pomogla im, pobrinula se i sad je na njezinoj brizi čitava obitelj, ali ne onako, s visoka novcem, nego sama sprema dječake iz

298

ruskoga za gimnaziju, a djevojčicu je uzela k sebi. Vidjet ćeš je.Kočijaš se uveze u dvorište, i Stjepan Arkadijevič glasno

pozvoni na ulazu, kraj kojega su stajale saonice.I ne upitavši slugu koji im je otvorio vrata, da li su kod kuće,

Stjepan Arkadijevič uđe u predsoblje. Levin je išao za njim sumnjajući sve to više da li radi dobro ili loše.

Pogledavši se u zrcalo, opazi Levin da je crven; no bio je uvjeren da nije pijan, pa je stubištem, po kojemu je bio sag, pošao za Stjepanom Arkadijevičem. Gore upita Stjepan Arkadijevič slugu, koji mu se naklonio kao blisku čovjeku, tko je kod Ane Arkadijevne, i dobije odgovor, daje gospodin Vorkujev.

— Gdje su?— U kabinetu.Prošavši omanju blagovaonicu s tamnim drvenim zidovima,

uđe Stjepan Arkadijevič s Levinom po meku sagu u polumračni kabinet, rasvijetljen jednom svjetiljkom s velikim tamnim sjenilom. Druga svjetiljka reflektora, koja je gorjela na zidu, rasvjetljavala je portret žene u naravnoj veličini, na koji je Levin protiv volje svratio pažnju. Bio je to Anin portret, koji je u Italiji izradio Mihajlov. Dok je Stjepan Arkadijevič zalazio za rešetku od letvica, i muški glas koji se čuo ušutio, gledao je Levin portret, koji se u sjajnom svjetlu isticao iz okvira, i nije se mogao otkinuti od njega. Čak je zaboravio, gdje je bio i ne slušajući što mu se govorilo, nije skidao očiju s čudesnoga portreta. To nije bila slika, nego živa dražesna žena, crne kovrčaste kose, nagih ramena i ruku, sa zamišljenim polusmiješkom na usnama, pokrivenim nježnim maškom, žena što ga je pobjedonosno i nježno gledala očima, koje su ga smućivale. Samo zato nije bila živa, jer je bila ljepša, nego što može biti živa.

— Vrlo mi je drago — začuje on najednom kraj sebe glas, koji je bio, očevidno, obraćen k njemu — glas one iste žene u kojoj je uživao na slici. Ana mu je došla u susret iza rešetke, pa je Levin ugledao u polusvjetlu kabineta onu istu ženu s portreta u tamnoj, raznobojno-modroj haljini, ne u onom položaju, ne s onim

299

izrazom ali na istoj visini ljepote, na kojoj ju je umjetnik uhvatio na slici. U zbilji je bila manje sjajna, ali zato je živa imala neku novu privlačnost, koje na slici nije bilo.

X

Ustala mu je u susret, ne skrivajući svoje radosti što ga vidi. I u tom miru, kojim mu je pružila ruku, upoznala ga s Vorkujevom i pokazala riđu ljepuškastu djevojčicu koja je tu sjedila za ručnim radom i nazvala je svojom gojenicom, bile su Levinu poznate i ugodne kretnje žene visokoga društva, svagda mirne i prirodne.

— Vrlo, vrlo mi je drago — ponovi ona, i u njezinim ustima za Levina su te jednostavne riječi dobile zbog nečega posebno značenje. — Poznajem vas odavna i volim zbog prijateljstva sa Štivom i zbog vaše žene... Poznavala sam je kratko vrijeme, ali ona je u meni ostavila dojam dražesna cvijetka, upravo cvijetka. I ona će doskora biti mati!

Govorila je slobodno i bez žurbe, rijetko prenoseći svoj pogled s Levina na brata, i Levin je osjećao daje dojam, koji je proizveo, bio dobar, pa mu je smjesta bilo lako, jednostavno i ugodno, kao daju je iz djetinjstva poznavao.

— Smjestila sam se s Ivanom Petrovičem u Aleksijev kabinet — reče ona odgovarajući na pitanje Stjepana Arkadijeviča, može li pušiti — upravo radi toga da se puši — pa je pogledavši Levina, mjesto pitanja, puši li, primakla k sebi kutijicu od kornjačevine i izvadila pahitos cigaretu.

— Kako tvoje zdravlje danas? — upita je brat.— Pa tako. Živci kao i uvijek.— Zar ne, neobično lijepo? — reče Stjepan Arkadijevič

opazivši da se Levin zagledao u portret.— Boljega portreta nisam vidio.

300

— I neobično sličan, zar ne? — reče Vorkujev.Levin pogleda s portreta na izvornik. Poseban sjaj obasja lice

Anino, dok je osjećala na sebi njegov pogled. Levin porumeni i da sakrije svoju smućenost, htjede upitati kada je posljednji put vidjela Darju Aleksandrovnu, no u isto vrijeme progovori Ana:

— Ovaj čas govorila sam s Ivanom Petrovičem o posljednjim slikama Vaščenkova. Jeste li ih vidjeli?

— Da, vidio sam ih — odvrati Levin.— Ali oprostite, prekinula sam vas u riječi, htjeli ste reći...Levin upita, kad je vidjela Dolly.— Jučer je bila kod mene, zbog Griše se veoma srdi na

gimnaziju. Učitelj latinskoga jezika bio je, čini se, nepravedan prema njemu.

— Da, vidio sam slike. Nisu mi se suviše svidjele — vrati se Levin početom razgovoru.

Levin nije sada više govorio s onim zanatlijskim držanjem prema stvari, s kojim je razgovarao jutros. Svaka riječ u razgovoru s njom dobivala je posebno značenje. I govoriti s njom bilo je ugodno, a još je ugodnije bilo slušati je.

Ana je govorila ne samo prirodno i umno, nego umno i nemarno, ne pridajući nikakvu vrijednost svojim mislima, a dajući veliku vrijednost mislima sugovomikovim.

Povede se razgovor o novom smjeru u umjetnosti, o novoj ilustraciji biblije francuskoga slikara.* Vorkujev je optužio umjetnika zbog realizam, dovedena do grubosti. Levin je rekao da su Francuzi razvili konvencionalnost u umjetnosti kao nitko, i zato vide osobitu zaslugu u vraćanju k realizmu. U tome što više ne lažu, oni vide poeziju.

Nikad još nije Levin osjećao takvo zadovoljstvo izgovorivši tako nešto umno kao sada. Anino lice najednom zasine, kad je točno shvatila tu misao, nasmije se.

— Smijem se — reče — kako se čovjek smije, kad vidi vrlo sličan portret. To, što ste rekli, potpuno karakterizira sadašnju

* Jamačno Gustave Dore (1833-83), koji je ilustrirao i Rabelaisa, La Fontainea, Dantea, Cervantesa i Ariosta.

301

francusku umjetnost i slikarstvo, čak i književnost: Zolu, Daudeta. Ali možda je to uvijek tako da svoje conceptions sastavljaju od izmišljenih konvencionalnih likova, a onda — sve combinaisons su učinjene, izmišljeni likovi dosadili su, i počinju izmišljati prirodnije, istinitije likove.

— To je potpuno istinito! — reče Vorkujev.— Bili ste dakle u klubu? — obrati se ona k bratu.“Da, da, to je žena! — mislio je Levin zaboravivši se i uporno

gledajući njezino lijepo, pokretno lice, koje se sada najednom promijenilo. Levin nije čuo, o čemu je govorila, nagnuvši se k bratu, ali je bio preneražen promjenom njezina izraza. Prije tako divno lice u svom miru, primi najednom čudan izraz radoznalosti, gnjeva i ponosa. Ali to je trajalo samo jedan časak. Prižmirila je, kao da se sječa nečega.

— No da, uostalom, to nikoga ne zanima — reče i obrati se k Engleskinji: — Please order the tea in the dravving—room.

Djevojčica se digne i iziđe.—— A je li načinila ispit? — upita Stjepan Arkadijevič.

— Divno. Vrlo sposobna djevojčica i mio značaj.— Završit će se time da ćeš je voljeti više nego svoju.— To muškarac govori. U ljubavi nema više i manje. Kćer

ljubim jednom, nju drugom ljubavi.— Rekao sam, evo, Ani Arkadijevni — reče Vorkujev — da

bi učinila veliko, korisno djelo, kad bi utrošila makar stoti dio one energije za opću stvar oko odgoja ruske djece koju troši na tu Engleskinju.

— Da, šta ćete, ali nisam mogla. Grof Aleksije Kirilovič vrlo me poticao na to (izgovarajući riječi grof Aleksije Kirilovič pogledala je upitno bojažljivo Levina, i on joj nehotice odgovori s poštovanjem i potvrđujući), poticao me da se zabavim školom u selu. Išla sam nekoliko puta. Djeca su vrlo draga, ali ta me stvar nije mogla zagrijati. Velite energiju. Ona se temelji na ljubavi. A ljubav se nema odakle uzeti, njoj se ne zapovijeda. Ovu sam djevojčicu zavoljela i sama ne znam zašto.

302

I opet pogleda Levina. I smiješak i pogled njezin, sve mu je govorilo da ona samo njemu upućuje svoj govor cijeneći njegovo mišljenje i znajući ujedno unaprijed da oni razumiju jedan drugoga.

— To ja potpuno razumijem — odgovori Levin. — U školu i uopće u slične ustanove ne može se uložiti srce, i mislim da upravo radi toga te dobrotvorne ustanove donose tako malo posljedaka.

Pošutjela je, onda se nasmije. — Da, da — potvrdi ona. — Nikad nisam mogla. Je n’ai pas le coeur assez large, da mi omili cijelo sklonište s gadnim djevojčicama. Ćela ne m’a jamais reussi. Koliko je žena koje su sebi od toga načinile position sociale. I sad to više — reče obraćajući se s turobnim i povjerljivim izrazom naoko k bratu, ali očevidno samo Levinu. — I sad, kad mi je tako potrebno bilo kakvo zanimanje, ne mogu. — I najednom namrštivši se (Levin je shvatio da se namrštila na samu sebe zbog toga što govori o sebi), promijeni ona razgovor. — Znam za vas — obrati se Levinu — da ste loš građanin, i branila sam vas kako sam umjela.

— A kako ste me branili?— Prema napadajima. Uostalom, ne biste li malo čaja? Ustane

i uzme u ruku knjigu, uvezanu u kožu.— Dajte mi, Ana Arkadijevna — reče Vorkujev pokazujući

knjigu. — To vrijedi da se tiska.— O ne, to je sve tako nedovršeno.— Ja sam mu rekao — obrati se Stjepan Arkadijevič sestri

pokazujući Levina.— Bez potrebe si to učinio. Moje pisanje, to je poput onih

kotarica i rezbarija, koje mi je nekoć prodavala Liza Merkalova iz zatvora. Ona je upravljala zatvorima u tome društvu — obrati se ona Levinu. — I ti nesretnici činili su čudesa strpljivosti.

I Levin je opazio još novu crtu u toj ženi koja mu se tako izvanredno dopala. Osim uma, gracije, ljepote bila je u njoj i istinoljubivost. Od njega nije htjela skrivati svu težinu svoga položaja. Rekavši to, ona uzdahne, a lice joj iznenada primi strog izraz kao da je od kamena. S takvim izrazom u licu bila je još

303

ljepša nego prije; no taj izraz bio je nov; on je bio izvan onog kruga izraza, koji su sjali od sreće, rađali sreću, i koje je uhvatio umjetnik na portretu. Levin pogleda još jednom sliku i njezinu pojavu, dok je uzevši brata pod ruku, prolazila s njim kroz visoka vrata, i osjeti prema njoj nježnost i žaljenje, koje ga je samoga začudilo.

Zamolila je Levina i Vorkujeva da prođu u salon, a sama je ostala da se porazgovori o nečemu s bratom. “O rastavi, o Vronskom, o tome što on radi u klubu, o meni”, mislio je Levin. I tako ga je uznemiravalo pitanje o tom što ona govori sa Stjepanom Arkadijevičem, da gotovo nije slušao što mu je pripovijedao Vorkujev o vrijednosti dječjega romana koji je napisala Ana Arkadijevna.

Za čajem nastavi se isti ugodni razgovor, pun sadržaja. Ne samo da nije bilo nijednoga časa, kad bi trebalo tražiti predmet za razgovor, nego se naprotiv osjećalo da ne dospijevaš reći sve što želiš, pa se rado svladavaš slušajući što govori drugi. I sve što su god govorili ne samo ona sama, nego Vorkujev i Stjepan Arkadijevič, sve je dobivalo, kako se Levinu činilo, po njezinoj pozornosti i napomenama, posebno značenje.

Prateći zanimljivi razgovor, Levin je čitavo vrijeme uživao u njoj, u njezinoj ljepoti, u umu i obrazovanju, a ujedno u jednostavnosti i usrdnosti. Slušao je, govorio i čitavo vrijeme mislio o njoj, o njezinu unutarnjemu životu nastojeći pogoditi njezina čuvstva. I on, koji ju je prije tako oštro osuđivao, sad ju je po nekomu čudnom toku misli opravdavao i ujedno žalio i bojao se da je Vronski potpuno ne razumije. U jedanaest sati, kad se Stjepan Arkadijevič digao da ode (Vorkujev je već prije bio otišao), učinilo se Levinu daje tek nedavno došao. Levin također sa žaljenjem ustane.

— Zbogom — reče ona zadržavajući ga za ruku i gledajući mu u oči privlačnim pogledom. — Vrlo mije drago, que le glace est rompue.

Pusti mu ruku i prižmiri.— Isporučite svojoj ženi daje volim kao prije, i ako mi ona

ne može oprostiti moj položaj, onda joj želim da mi nikad ne

304

oprosti. Da se oprosti, treba proživjeti to što sam proživjela ja, a od toga neka je sačuva Bog.

— Svakako, da isporučit ću joj... — crveneći se, reče Levin.

XI

“Kako divna, draga i jadna žena”, mislio je izlazeći sa Stjepanom Arkadijevičem na studeni zrak.

— No, što? Nisam li ti govorio — reče mu Stjepan Arkadijevič videći da je Levin bio potpuno pobijeđen.

— Da — zamišljeno odgovori Levin — neobična žena! Ne samo daje umna, nego divno srdačna. Silno je žalim!

— Sad će se, ako Bog da, sve brzo urediti, Eto, ne sudi unaprijed — reče Stjepan Arkadijevič otvarajući vratašca kočije. — Zbogom, ne idemo istim putem.

Ne prestajući misliti o Ani, o svima onim najjednostavnijim razgovorima koje je vodio s njom, i sjećajući se pri tom svih pojedinosti izraza njezina lica, ulazeći sve više i više u njezin položaj i osjećajući prema njoj žaljenje, Levin se doveze kući.

*

Kod kuće saopći Kuzma Levinu, da je Katarina Alek- sandrovna zdrava, da su se tek malo prije od nje odvezle sestrice i pruži mu dva pisma. Levin ih pročita odmah ovdje, u predsoblju, da se kasnije ne zadržava. Jedno je bilo od Sokolova, špana. Pisao je da se pšenica ne može prodati, jer daju samo pet i pol rubalja, a novac se inače nema otkud uzeti. Drugo je pismo bilo od sestre. Korila ga je, što njezin posao još nije bio dovršen.

“No, pa prodat ćemo za pet i pol, ako ne daju više”, riješi Levin neobično lako prvo pitanje koje mu se prije činilo toliko teškim. “Pravo je čudo kako je ovdje sve vrijeme zauzeto”, pomisli

305

o drugom pitanju. Osjećao se kriv pred sestrom što do sada nije učinio ono što ga je bila molila. “Danas opet nisam otišao u sud, ali danas zaista nije bilo vremena.” I odlučivši da će to svakako učiniti sutra, pođe k ženi. Idući k njoj, proleti Levin u sjećanju sav provedeni dan. Svi događaji dana bili su razgovori — razgovori, koje je čuo i u kojima je sudjelovao. Svi razgovori vodili su se o takvim predmetima, kojima se on daje sam na selu, ne bi nikad zanimao, a ovdje su mu bili vrlo zanimljivi. I svi razgovori bili su lijepi; samo na dva mjesta nije bilo posve lijepo. Jedno ono, što je rekao za štuku, drugo — jer je bilo nešto krivo u nježnom žaljenju koje je osjećao za Anu.

Levin zateče ženu turobnu i gdje se dosađuje. Objed triju sestara bio je vrlo veseo, ali onda su ga čekale, čekale, svima je postalo dosadno, sestre se razišle, i ona je ostala sama.

— No, a što si ti radio? — upita ona gledajući mu u oči, koje su nekako osobito sumnjivo sjale. No da mu ne smeta sve ispripovijedati, sakrije svoju pažnju, pa je s odobravajućim smiješkom slušala njegovo pripovijedanje o tome kako je proveo večer.

— No, vrlo mi je drago što sam se sastao s Vronskim. Bilo mi je veoma lako i jednostavno s njim. Razumiješ li, sada ću nastojati da se nikad više ne vidim s njim, ali da ta neugodnost bude svršena — reče, no sjetivši se daje nastojeći da se nikad više ne vidi, smjesta otišao k Ani, porumeni. — Eto, govorimo da puk pije. Ne znam, tko više pije, puk ili naš stalež; narod bar o praznicima, a...

No Kitty se nije zanimala za rasuđivanje o tom, kako pije puk. Vidjela je da se zacrvenio, pa je željela znati zašto.

— A gdje si onda bio?— Štiva me silno nagovarao, da odemo k Ani Arkadijevni.I to rekavši porumeni Levin još jače, pa je konačno bila riješena

sumnja o tome, da li je uradio dobro ili loše, što je otišao k Ani. Sad je znao da to nije trebalo činiti.

Oči Kittyne osobito se rašire i sijevnu pri imenu Aninu, no svladavši se, sakrije svoje uzbuđenje i prevari ga.

— Ah! — samo je rekla.

306

— Zacijelo se nećeš srditi, što sam otišao. Štiva me molio, i Dolly je to željela — nastavi Levin.

— O, ne — reče ona; ali u očima njezinima vidio je svladavanje koje mu nije obećavalo ništa dobro.

— Ona je vrlo draga, vrlo, vrlo jadna i dobra žena — govorio je pripovijedajući o Ani, o njezinu zanimanju i o tom što je poručila da kaže.

— Da, naravno, ona je vrlo jadna — reče Kitty, kad je završio. — Od koga si primio pisma?

Rekao joj je i povjerovavši njezinu mirnom glasu, počne se skidati.

Vrativši se, zateče Kitty na istom naslonjaču. Kad joj je prišao, ona ga pogleda i zaplače.

— Sto je, što je? — pitao je znajući već unaprijed, što je,.— Zaljubio si se u tu gadnu žensku, ona te očarala. Vidjela

sam po tvojim očima. Da, da! A što može od toga biti? U klubu si pio, kartao, a onda si se odvezao... Komu? Ne, putujmo... Sjutra ću putovati.

Dugo Levin nije mogao umiriti ženu. Napokon umiri je jedino priznavši da gaje žaljenje povezano s vinom smelo, pa je podlegao lukavom utjecaju Aninu i da će je se kloniti. Jedino, što je iskreno priznao, bilo je da je, živeći tako dugo u Moskvi, od samih ragovora, jela i pića, izgubio zdrav razum. Govorili su tako do tri sata u noći. Tek u tri sata toliko su se umirili da su mogli usnuti.

XII

Isprativši goste, Ana, ne sjedajući počne hodati tamo-amo po sobi. Makar je nesvjesno (kako je radila posljednje vrijeme sa svima mladim muškarcima) čitavu večer činila sve moguće da probudi u Levinu ljubav prema sebi i makar je zanala da je to postigla, koliko je to moguće kod čestita oženjena čovjeka i za jednu večer, i makar se on njoj vrlo svidio (unatoč oštroj razlici s muškog gledišta među Vronskim i Levinom vidjela je kao žena u

307

njima ono isto zajedničko, radi čega je Kitty zavoljela i Vronskoga i Levina) prestala je misliti na nj, čim je izašao iz sobe.

Proganjala ju je neprekidno jedna ista misao u raznim oblicima. “Ako tako djelujem na druge, na toga oženjenog čovjeka koji je zaljubljen, zastoje onda on tako hladan prema meni? ... i ne daje hladan, on me ljubi, znam. Ali nešto nas novo sad dijeli. Zašto ga nema čitave večeri? Poručio mi je po Štivi da ne može ostaviti Jašvina i da mora paziti na njegovu igru. Zar je Jašvin dijete? No, recimo, da je istina. On nikad ne laže. Ali u toj istini krije se nešto drugo. Raduje se slučaju da mi pokaže kako ima i drugih obveza. Znam to i slažem se s tim. Ali zašto da mi to dokazuje? Hoće mi dokazati da njegova ljubav prema meni ne smije smetati njegovoj slobodi. Ali meni nisu potrebni dokazi, meni je potrebna ljubav. Morao bi razumjeti svu težinu ovoga moga života ovdje, u Moskvi. Zar ja živim? Ne živim, nego očekujem rasplet koji se sve većma oteže. Odgovora opet nema! A Štiva veli da ne može otići k Aleksiju Aleksandroviču. A ja ne mogu pisati još jednom, ništa ne mogu raditi, ništa počinjati, ništa izmijeniti, svladavam se, čekam, izmišljam sebi zabave — englesku obitelj, pisanje, čitanje, ali sve je to samo prijevara, sve je to isti morfij. Morao bi me žaliti”, govorila je osjećajući kako joj suze žalosti radi nje same naviru na oči.

Čula je oštro zvono Vronskoga i brzo otrla suze i ne samo otrla suze, nego i sjela k svjetiljci pretvarajući se da je mirna. Trebalo mu je pokazati da je nezadovoljna zbog toga što se nije vratio, kako je obećao — samo nezadovoljna, ali mu nikako ne pokazivati svoje nevolje i, što je glavno, žaljenje same sebe. Ona je mogla žaliti sebe, ali on je nije smio žaliti. Ona nije htjela borbu, korila ga radi toga što se on htio boriti, ali nehotice sama se postavljala u položaj za borbu.

— No, nije li ti bilo dosadno? — reče živahno i veselo, prilazeći k njoj. — Kakva je to strašna strast kartanje!

— Ne, nije mi bilo dosadno i već odavna navikla sam da sebi ne dosađujem. Bio je Štiva i Levin.

— Da, spremali su se k tebi. No, kako ti se svidio Levin? — reče on sjedajući kraj nje.

308

— Veoma. Nedavno su otišli. A staje učinio Jašvin?— Bio je na dobitku, sedamnaest tisuća. Zvao sam ga. Već je

posve bio pošao. No opet se vratio i sada je na gubitku.— Onda zašto si ti ostao? — upita ona najednom digavši na

njega oči. Izraz njezina lica bio je hladan i neugodan. — Kazao si Štivi da ćeš ostati, kako bi odveo Jašvina. A ti si ga ostavio.

Isti izraz hladne spremnosti za borbu odrazi se i na njegovu licu.

— Prvo, ništa ga nisam molio da ti isporučuje; drugo, nikad ne govorim neistinu. A glavno, htio sam ostati i ostao sam — reče mršteći se. — Ana, zašto, zašto? — reče nakon časka šutnje nagibajući se k njoj i otvori ruku nadajući se da će ona u nju metnuti svoju.

Radovala se tom pozivu na nježnost. Ali neka čudna sila zla nije joj dopustila da se preda toj svojoj želji, kao da joj uvjeti borbe nisu dopuštali da se pokori.

— Naravno, htio si ostati i ostao si. Radiš sve što hoćeš. Ali zašto mi to govoriš? Zašto? — govorila je raspaljujući se sve to više. — Zar tko poriče tvoja prava? No ti hoćeš biti u pravu, pa budi.

Ruka njegova zatvori se, on se ispravi, a lice mu primi još nepopustljiviji izraz.

— Za tebe je to stvar upornosti — reče ona, pogledavši ga i našavši najednom naziv tom izrazu njegova lica, koji ju je razđraživao — upravo upornosti. Za tebe je pitanje, hoćeš li ostati pobjednik nada mnom, a za me... — Opet joj bude žao same sebe, te malo da nije zaplakala. — Kad bi ti znao, o čemu se za me radi! Kad ja osjećam, kao sad, da se ti neprijateljski, upravo neprijateljski držiš prema meni, kad bi ti znao, što to znači za me! Kad bi znao kako sam u tim časovima blizu nesreće, kako se bojim, bojim za se! — I ona se okrene sakrivajući plač.

— O čemu to govoriš? — rečene on pun užasa od izraza njezina očaja i opet se sagne k njoj, primi joj ruku i poljubi je. — Zašto? Zar ja tražim zabave izvan kuće? Zar se ne klonim ženskog društva?

309

No reci, što sam dužan činiti da budeš mirna? Spreman sam učiniti sve da budeš sretna — govorio je dirnut njenim očajem — ta što ne bih učinio da te izbavim od neke nevolje, kao sad, Ana! — reče on.

— Ništa, ništa! — reče ona. — I sama ne znam: da li osamljeni život, živci... No, nećemo govoriti. A kako utrke? Nisi mi pripovijedao — reče nastojeći sakriti slavlje zbog pobjede koja je bila na njezinoj strani.

Tražio je večeru i stao pripovijedati o pojedinostima utrke; ali u tonu, u pogledu njegovu, koji je postojao sve to hladniji, vidjela je da joj nije oprostio pobjedu, da se onaj osjećaj upornosti, protiv kojeg se borila, opet ustalio u njemu. Bio je prema njoj hladniji nego prije, kao da se kajao što se pokorio. A ona, sjetivši se riječi koje su joj donijele pobjedu, naime “blizu sam užasnoj nesreći i bojim se za se”, shvatila je daje to oružje opasno i da ga neće moći upotrijebiti drugi put. A osjećala je da se usporedo s ljubavlju, koja ih je vezala, među njima ustalio zao duh neke borbe, kojega nije mogla istjerati iz njegova, a još manje iz svojega srca.

XIII

Nema takvih okolnosti kojima se čovjek ne bi mogao priviknuti, osobito ako vidi da svi oko njega žive isto tako. Levin ne bi prije tri mjeseca bio vjerovao da bi mogao mirno usnuti u okolnostima, u kojima se sada nalazio; da živeći bez svrhe, bez smisla, k tome životom preko svojih mogućnosti, nakon pijančevanja (drukčije nije mogao nazvati ono, što je bilo u klubu), neskladnih prijateljskih odnosa prema čovjeku u kojega je nekoć bila zaljubljena njegova žena, i još neskladnijega odlaska k ženi, koja se nije mogla nazvati drukčije, nego izgubljenom i poslije svoga zanosa za tu ženu i ženina ogorčenja, da bi u takvom stanju mogao usnuti mirno. Ali pod utjecajem umora, probdjevene noći i ispijena vina zaspao je čvrsto i mimo.

310

U pet sati probudi ga škripanje otvorenih vrata. Skoči i ogleda se. Kitty nije bila na krevetu kraj njega. Ali za pregradom se vidjelo neko nepomično svjetlo i on začuje njezine korake.

— Stoje? Sto? — reče on drijemno — Kitty, stoje?— Ništa — reče ona izlazeći sa svijećom u ruci iza pregrade.

— Bilo mi je pozlilo — rekla je smiješeći se posebno milim i značajnim smiješkom.

— Sto, je li, je li se počelo? — uplašeno reče on — treba poslati — i on se užurbano počne odijevati.

— Ne, ne — reče ona, smiješeći se i zadržavajući ga rukom.— Zacijelo ništa. Samo mi je malo pozlilo. Ali sad je prošlo.

I prišavši krevetu, ugasi svijeću, legne i umiri se. Iako mu je bila sumnjiva tišina njezina kao suzdržavana disanja, a najviše izraz posebne nježnosti i uzbuđenosti, s kojom mu je izlazeći iza pregrade rekla: “ništa”, njemu se toliko htjelo spavati daje smjesta usnuo. Istom kasnije se sjetio tišine njezina disanja i razumio sve,što se odigravalo u njezinoj dragoj, miloj duši, dok je ne mičući se u očekivanju najveličajnijega događaja u životu žene, ležala kraj njega. U sedam sati probudi ga dodir njezine ruke u rame. Ona kao da se borila između žaljenja da ga budi i želje da govori s njim.

— Košta, ne boj se. Nije ništa. Ali čini mi se da treba poslati po Jelisavetu Petrovnu.

Svijeća je opet bila upaljena. Ona je sjedila na krevetu i držala u rukama pletivo, kojim se bavila posljednje dane.

— Molim te, ne boj se, nije ništa. Ja se nimalo ne bojim — vidjevši njegovo uplašeno lice reče ona i stisne njegovu ruku k svojim grudima, a onda k svojim usnama.

Ne osjećajući sebe i ne skidajući očiju s nje skoči on brzo, obuče kućnu haljinu i zaustavi se gledajući je. Trebalo je ići, ali nije mogao otkinuti pogleda s nje. Zar on nije ljubio njezino lice, zar nije poznavao njezina izraza, njezina pogleda, ali nikad je nije vidio takvu. Kako se gadnim i užasnim pričinio samome sebi kad se sjetio jučerašnjega njezina ogorčenja, pred njom, kakva je

311

bila sad! Porumjenjelo lice njezino, obavijeno mekom kosom, koja se otela ispod noćne kapice, sjalo je od radosti i odlučnosti.

Kako je god malo neprirodnosti i konvencionalnosti bilo u općem značaju Kittynu, bio je Levin ipak preneražen onim što se otkrilo pred njim sad, kad su najednom svi pokrivači bili skinuti, pa je sama jezgra njezine duše sjala u njezinim očima. I u toj jednostavnosti i naglosti bila je ona još vidljivija, upravo ona, koju je on ljubio. Smiješeći se, gledala gaje, ali najednom njezine obrve zadršću, ona digne glavu i prišavši brzo k njemu, primi ga za ruku i sva se stisne k njemu oblijevajući ga svojim vrelim dahom. Trpjela je i kao da mu se tužila na svoje boli. A njemu se u prvom času pokazalo po navici da je on kriv. Ali u njezinu pogledu bila je nježnost koja je govorila da ona ne samo da ga ne kori, nego da ga ljubi radi tih bolova. “Nisam li ja, tko je onda kriv radi toga?” pomisli protiv volje tražeći krivca tim bolovima, da ga kazni; ali krivca nije bilo. Ona se mučila, tužila i slavila radi tih muka i radovala im se i ljubila ih. Vidio je da se u duši njezinoj događa nešto divno, ali što, toga nije mogao razumjeti. To je bilo iznad njegova shvaćanja.

— Ja šaljem k mami. A ti se vozi brzo po Jelisavetu Petrovnu... Košta!... Dobro, prošlo je.

Ona ode od njega i pozvoni.— No, sad idi, Paša ide. Meni nije ništa.I Levin u čudu vidje daje uzela pletivo, koje je donijela noću,

i opet je počela plesti.U času kad je Levin izlazio na jedna, čuo je da je na druga

vrata ušla djevojka. Zastane kod vrata i začuje kako je Kitty davala potanke naloge djevojci i sama s njom stala pomicati krevet.

On se obuče i, dok su se uprezali konji, jer izvoščika još nije bilo, utrčao je opet u spavaonicu i to ne na prstima nego na krilima, kako mu se činilo. Dvije djevojke premještale su zabrinuto nešto u spavaonici. Kitty je hodala i plela praveći brzo petlje i izdajući odredbe.

— Odmah se vozim k liječniku. Po Jelisavetu Petrovnu otišla

312

su kola, ali ja ću još svratiti. Nije li još što potrebno? Da, k Dolly? — Ona ga pogleda očevidno ne slušajući što je govorio.

— Da, da. Idi — brzo reče ona mršteći se i mašući na nj rukom.Već je ulazio u salon, kadli se začuje iz spavaonice žalosno

stenjanje koje smjesta umukne. On stane, i dugo nije mogao shvatiti.

“Da, to je ona”, reče on sebi i uhvativši se za glavu, potrči dolje.

— Gospode pomiluj! Oprosti, pomozi! — govorio je u sebi riječi koje su mu najednom neočekivano došle u usta. I sada je on, čovjek koji nije vjerovao, ponavljao te riječi ne samim ustima. Sada, toga časa, znao je da mu ne samo sumnje njegove, nego i ona nemogućnost da razumom vjeruje, nimalo ne smetaju obraćati se k Bogu. Sve je to sletjelo pout praha s njegove duše. Komu se mogao obratiti ako ne onom, u čijim je rukama osjećao sebe, svoju dušu i svoju ljubav?

Konj još nije bio gotov, ali, osjećajući u sebi posebnu napregnutost i tjelesnih sila i pažnje za ono što je imao uraditi, i da ne izgubi nijedan čas ne čekajući konja, iziđe i naredi Kuzmi da ga stigne.

Na uglu je susreo noćnu kočiju, koja se žurila. U malim saonicama, u baršunastoj krznenoj bundi povezana rupcem, sjedila je Jelisaveta Petrovna. “Hvala Bogu!” reče on ushičen, prepoznavši njezino malo bijelo lice, koje je sada imalo osobito ozbiljan, pače strog izraz. Ne naređujući kolima da stane, potrči on kraj nje natrag.

— Oko dva sata? Ne više? — upita ona. — Zateći ćete Petra Dmitrijeviča, samo ga ne požurujte. I uzmite opijuma u ljekarnici.

— Vi dakle mislite da može biti sretno? Gospode pomiluj i pomozi! — reče Levin ugledavši svoga konja, kako izazi na vrata. Skočivši u saonice kraj Kuzme, naredi da vozi k liječniku.

313

XIV

Liječnik se još nije dizao, i sluga reče da su kasno legli i da su naredili da ih ne budi, ali da će skoro ustati. Sluga je čistio tuljke od svjetiljaka i činilo se daje tim vrlo zabavljen. Ta pažnja slugina prema tuljcima i ravnodušnost njegova za ono što se događalo u Levina, začudi ga najprije, ali kad je razmislio, shvati smjesta da nitko ne zna i nije dužan znati njegove osjećaje i da to više treba djelovati mirno, promišljeno i odlučno da probije taj zid ravnodušnosti i da postigne svoj cilj. “Ne žuriti se i ništa ne propuštati”, govorio je sebi Levin osjećajući sve veći i veći napon tjelesnih sila i pažnje za sve ono što je imao učiniti.

Saznavši da liječnik još nije ustao, Levin od različitih planova, koji su mu došli u glavu, stane se na ovom: Kuzma neka se s pisamcem odveze k drugom liječniku, a sam će se odvesti u ljekarnicu po opijum, a ako liječnik, kad se vrati, još ne bude ustao, onda će ili podmititi slugu ili silom, ako on ne pristane, buditi liječnika pošto-poto.

U ljekarnici je pomršavi provizor s istom ravnodušnošću, kojom je sluga čistio stakla, zatvarao hostijom praške za kočijaša, koji je ondje čekao, i odbije da izda opijum. Nastojeći ne žuriti i ne srditi se, navede Levin imena liječnika i primalje, protumači, zašto je potreban opijum, te ga stane uvjeravati. Magister upita njemački savjet bi li izdao, i dobivši iza pregrade pristanak, dohvati bočicu i lijevak, odlije polagano iz velike u malu, nalijepi papirić, zapečati, unatoč molbi Levinovoj da toga ne čini, i htjede još umatati. To Levin više nije mogao izdržati; on odlučno istrgne iz njegovih ruku bočicu i potrči prema velikim staklenim vratima. Liječnik još nije bio ustao, i sluga, koji je sada prostirao sag, odbije da ga budi. Ne žureći se, izvadi Levin novčanicu od deset rubalja i izgovarajući polagano riječi, ali i ne gubeći vremena, pruži mu je i protumači da je Petar Dmitrijevič (kako velik i važan činio se sada Levinu dotle tako nevažni Petar Dmitrijevič!) obećao

314

da će biti spreman u svako vrijeme, da se zacijelo neće srditi, i da ga zato odmah probudi.

Sluga pristane, ode gore i zamoli Levina da ode u salon.Levin je za vratima čuo kako liječnik kašlje, hoda, kako se

umiva i nešto govori. Prošla su tri sata; Levinu se činilo da je prošlo više od sata. Nije mogao više čekati.

— Petre Dmitrijeviču, Petre Dmitrijeviču! — umolnim glasom stane govoriti kroz otvorena vrata. — Boga radi, oprostite mi. Primite me, kako jeste. Ima već više dva sata.

— Odmah, odmah! — odgovori glas. Levin je u čudu čuo kako liječnik to govori smiješeći se.

— Samo na jedan časak.— Odmah.Prošla su još dva časka, dok je liječnik navukao čizme i još

dva časka, dok je oblačio odjeću i češljao glavu.— Petre Dmitrijeviču! — počne opet Levin žalosnim glasom,

ali u tom času iziđe liječnik odjeven i počešljan. “Nema savjesti u tih ljudi — pomisli Levin. — On se češlja, dok mi pogibamo.”

— Dobro jutro! — reče mu liječnik pružajući ruku i upravo kao da ga draži svojim mirom. — Ne žurite se. No?

Nastojeći biti što točniji, počne Levin pripovijedati sve nepotrebne pojedinosti o stanju ženinu, prekidajući neprestano svoje pripovijedanje molbama da liječnik odmah s njim krene.

— Ta ne žurite se. Ta vi ne znate. Zacijelo nisam potreban, ali obećao sam, pa ću, ako baš hoćete, doći. Ali hitnje nema. Sjedite, molim vas; ne biste li kave?

Levin pogleda na njega pitajući pogledom, da li mu se ruga. Ali liječnik nije ni mislio rugati se.

— Znam, znam — reče liječnik smiješeći se. — I ja imam obitelj. Ali mi, muževi, u tim smo časovima najjadniji ljudi. Imam bolesnicu, čiji muž pri tom uvijek bježi u konjušnicu.

— No, što mislite, Petre Dmitrijeviču? Mislite li da može biti sretno?

— Sve govori za sretan ishod.

315

— Dakle, doći ćete odmah? — reče Levin, srdito gledajući na slugu koji je unosio kavu.

— Za uricu.— Nemojte, zaboga.— No, onda mi dajte da se kave napijem.Liječnik se lati kave. Obojica su šutjela.— Ali Turke dobro mlate. Jeste li čitali jučerašnji brzojav?

— reče liječnik žvačući žemlju.— Ne, ja ne mogu! — reče Levin skačući na noge. — Doći

ćete dakle za četvrt sata?— Za pola sata.— Poštena riječ?Kad se Levin vratio kući, sastao se s kneginjom, i oboje priđu

k vratima spavaonice. Kneginja je imala suze u očima, i ruke su joj se tresle. Ugledavši Levina, zagrli ga i zaplače.

— No što, dušice, Jelisaveta Petrovna? — reče ona hvatajući za ruku Lizavetu Petrovnu, koja je izišla u susret sa sjajnim i zabrinutim licem.

— Dobro ide — reče ona. — Nagovorite je da legne. Bit će lakše.

Od onoga časa, kad se probudio i shvati što je na stvari, spremio se Levin na to da bez razmišljanja i bez naslućivanja, zatvorivši sve misli i osjete, ne uznemirujući ženu, nego naprotiv mireći je i podupirući njezinu hrabrost, čvrsto podnese ono što je bilo pred njim. Ne dopuštajući sebi čak ni pomisliti na to što će biti, kako će se to svršiti, sudeći po ispitivanju, kako to dugo obično traje, pripremio se Levin u misli svojoj da trpi i drži svoje srce u rukama kojih pet sati, i njemu se to činilo moguće. Ali kad se vratio od liječnika i opet vidio njezine muke, stao je sve češće i češće ponavljati riječi: “Gospode oprosti, pomozi”, uzdisati i dizati glavu, pa osjeti strah da neće to izdržati, da će zaplakati ili pobjeći: tako mu je teško bilo. A prošao je samo jedan sat.

Ali nakon toga sata prošao je još jedan, dva, tri, svih pet sati, koje je sebi postavio kao najdulji rok izdržljivosti, a stanje je bilo

316

još uvijek isto; a on je sve trpio, jer drugo nije imao što da radi, nego trpjeti misleći svaki čas da je došao do posljednje granice izdržljivosti i da će mu srce sad napući od sažaljenja.

No prolazili su još časovi, satovi i još satovi, i osjećaji njegovih muka i užasa rasli su i naprezali se sve više.

Svi oni obični životni uvjeti, bez kojih čovjek ne može sebi ništa predstaviti, za Levina više nisu postojali. Izgubio je svijest o vremenu. Sad su mu se časovi, oni časovi kad ga je dozivala k sebi, pa ju je držao za znojnu ruku, koja ga je čas stiskala neobičnom silom, čas gurala od sebe, činili satima, sad su se mu pak sati pričinjali časovima. Začudio se, kad ga je Lizaveta Petrovna zamolila da upali svijeću za naslonom, i kad je saznao daje već pet sati uvečer. Da mu je bilo rečeno daje sad tek deset sati prije podne, bio bi se isto tako malo začudio. Gdje je bio to vrijeme, znao je isto tako malo, kao i to, kad je što bilo. Vidio je njezino zažareno, sad začuđeno i patničko, sad nasmiješeno lice koje ga je umirivalo. Vidio je i kneginju, crvenu, napregnutu, s raspuštenim kovrčicama sijede kose i u suzama, koje je silom gutala, vidio je i Dolly i liječnika koji je pušio debele cigare, i Lizavetu Petrovnu, čvrsta odlučna i umirujućega lica, i staroga kneza, koji se šetao po sobi natmuren. Ali kako su oni ulazili i izlazili, gdje su bili, nije znao. Kneginja je bila sad s liječnikom u spavaoni, sad u kabinetu, gdje je našao prostrt stol; sad to nije bila ona, nego je bila Dolly. Onda se Levin sjećao da su ga nekamo poslali. Jednom su ga poslali da prenese stol i divan. Učinio je to brižno, misleći da je to njoj potrebno, i tek kasnije sazna da je za sebe pripravio ležaj za noć. Onda su ga poslali k liječniku u kabinet da nešto pita. Liječnik je odgovorio, i onda je počeo govoriti o neredu u dumi. Poslije toga poslali su ga u ložnicu ka kneginji, da donese svetu sliku u srebrnom pozlaćenom okviru, pa se sa starom sobaricom penjao na ormarić da je dohvati, i razbio je kandilo; sobarica ga je umirila i radi žene i za kandilo, te je donio sliku i metnuo je pod Kittyno uzglavlje, pažljivo je turivši iza uzglavnice. Ali gdje, kad i zašto je sve to bilo, toga nije znao. Nije shvaćao ni zašto gaje kneginja uzimala za ruku i gledajući ga žalosno molila

317

da se umiri, a Dolly ga je nagovarala da jede i odvodila iz sobe, pa gaje i liječnik ozbiljno i s učešćem motrio i nudio mu kapljice.

Znao je i osjećao samo daje ono što se događalo, slično onome, što se zbilo prije godinu dana u svratištu gubemijskoga grada na samrtnom ležaju brata Nikolaja. Ali ono je bila nesreća, a ovo je radost. Ali i ona nesreća i ova radost bile su jednako izvan svih običnih životnih prilika, bile su u ovom običnom životu kao otvor kroz koji je prosjajivalo nešto uzvišenije. I jednako, teško i bolno nastajalo je ono što se sad odigravalo, i jednako nedokučivo uzdizala se duša pri razmatranju toga uzvišenoga u takvu visinu, koju nikad prije nije razumjela i kamo razum više nije stizao.

“Gospode, oprosti i pomozi”, ponavljao je bez prestanka u sebi, unatoč tako dugoj i, kako se činilo, potpunoj otuđenosti, osjećajući da se obraća k Bogu isto onako s povjerenjem i jednostavno, kao u dane djetinjstva i prve mladosti.

Sve to vrijeme bila su u njemu dva podijeljena raspoloženja. Jedno izvan njene nazočnosti, s liječnikom, koji je pušio jednu debelu cigaru za drugom i gasio ih na rubu pune pepeonice, s Dolly i knezom, gdje se govorilo o objedu, o politici, o bolesti Marije Petrovne i gdje je Levin iznenada na časak potpuno zaboravljao što se događa, pa se osjećao kao probuđen; te drugo raspoloženje, u njenoj nazočnosti, kraj njezina uzglavlja gdje mu je srce htjelo pući, a ipak nije puklo od samilosti, pa se nije prestajao moliti Bogu. I svaki put, kad bi ga iz časova zaborava trgnuo krik, koji je dopirao iz spavaonice, podlijegao je onoj istoj čudnoj zabudi koja gaje u prvom času uhvatila: svaki put, kad bi začuo krik, skočio je na noge, trčao da se opravda, prisjećao se putem, da nije kriv, pa ju je htio zaštiti i pomoći joj. Ali gledajući je, vidio bi opet da se pomoći ne može, pa gaje zahvatio užas, te je govorio: “Gospode, oprosti i pomozi.” I što je dalje odmicalo vrijeme, to su jača postajala oba raspoloženja: to mirniji, zaboravljajući je potpuno, postajao je u njezinoj odustno, a to bolnije postajale su i same njezine patnje i čuvstvo nemoći pred njima. Skakao je na noge želeći nekamo uteći, a trčao je k njoj.

318

Koji put, kad ga je opet i opet dozivala, krivio je nju. Ali, kad bi ugledao njezino pokorno, nasmiješeno lice i čuo riječi: “izmučila sam te”, krivio je Boga; ali sjetivši se Boga, smjesta ga je molio da oprosti i da se smiluje.

XV

Nije znao, je li rano ili kasno. Svijeće su već sve dogorijevale. Dolly je malo prije bila u kabinetu i predložila liječniku da legne. Levin je sjedio, slušao pripovijedanje liječnikovo o šarlatanu magnetizeru i gledao pepeo njegove cigarete. Bio je to čas odmora i on se zaboravi. Posve je zaboravio što se sada događalo. Slušao je pripovijedanje liječnikovo i razumio ga. Najednom se razliježe krik, kakvoga nikad nije čuo. Krik je bio tako strašan, da Levin nije čak skočio, nego je zaustavljajući dah uplašeno upitno pogledao liječnika. Liječnik nagne glavu, osluhne i s odobravanjem se nasmiješi. Sve je bilo tako neobično, da već ništa više nije zaprepaštavalo Levina. “Zacijelo tako treba”, pomisli i ostane sjedeći. “Čiji je to bio krik?” Skoči na noge, na prstima utrči u spavaonicu, prođe mimo Lizavete Petrovne i kneginje, te stane na svoje mjesto, kraj uzglavlja. Krik umukne, ali se nešto sada promijenilo. Sto, toga nije vidio, ni shvaćao, a nije ni htio vidjeti, ni razumjeti. No vidio je to po licu Lizavete Petrovne: lice njezino bilo je strogo i blijedo, i uvijek jednako odlučno, makar su joj čeljusti ponešto podrhtavale, a oči joj bile uperene u Kitty. Užareno, izmučeno Kittyno lice s pramom kose, koji se prilijepio za znojnu kožu, bilo je okrenuto k njemu i tražilo njegov pogled. Uzdignute ruke tražile su njegove ruke. Zgrabivši znojnim rukama njegove hladne ruke, stane ih ona pritiskivati k svojemu licu.

— Ne odlazi, ne odlazi! Ne bojim se, ne bojim se! — govorila je ona brzo. — Mama, uzmite naušnice. Smetaju mi. Ti se ne bojiš? Skoro, skoro, Lizaveto Petrovna...

Govorila je brzo, vrlo brzo i htjela se nasmiješiti. No najednom se lice njezino iskrivi i ona ga odgurne od sebe.

319

— Ne, to je užasno! Umrijet ću, umrijeti! Odlazi, odlazi! — viknula je i opet se začuje onaj isti krik, kakvoga nikad nije čuo.

Levin se zgrabi za glavu i istrči iz sobe.— Ništa, ništa, sve je dobro! — reče za njim Dolly.No, što su mu god govorili, znao je da je sada sve propalo.

Naslonivši glavu na dovratak, stajao je u susjednoj sobi i slušao nečiji vrisak, plač, i znao je da je to vikalo ono, što je prije bila Kitty. Djeteta već odavna nije želio. Sad je mrzio na to dijete. Sad više nije želio čak ni njezina života, želio je samo da prestanu te užasne muke.

— Liječniče, ta što je to? Ta što je to? Bože moj! — reče hvatajući ruku liječniku koji je ušao.

— Dokončava se — rekao je liječnik. A lice njegovo bilo je tako ozbiljno, kad je to govorio, da je Levin razumio dokončava se u smislu: umire.

Ne znajući za se utrči on u spavaonicu. Prvo, što je vidio, bilo je lice Lizavete Petrovne. Ono je bilo još tmumije i strože. Kittyna lica nije bilo. Na onome mjestu, gdje je ono bilo prije, nalazilo se nešto strašno i po naprezanju i po glasu, koji je dolazio odande. Pao je glavom na drvo kreveta osjećajući da se srce njegovo kida. Užasno vikanje nije prestajalo, nego je postajalo još užasnije, i kao da je došlo do krajnje granice užasa, najednom se utiša. Levin nije vjerovao svojem sluhu, ali sumnja nije bila moguća: vika je prestala, i čula se tiha zaposlenost, šuštanje i užurbano disanje, i njezin isprekidani, živi nježni, sretni glas izusti tiho: “gotovo je”.

On digne glavu. Spustivši klonule ruke na pokrivač, neobično divna i tiha, gledala ga je bez riječi i htjela je, ali nije mogla nasmiješi se.

I najednom iz onoga tajanstvenoga i užasnoga, ne ovdašnjega svijeta, u kojemu je živio ta dvadeset i dva sata, Levin se u trenutku osjeti prenesen u prijašnji, obični svijet, koji je sad sjao tako novom svjetlošću sreće da je nije mogao podnijeti. Sve napete žice popucale su. Plač i radosne suze radosnice, koje nikako nije predvidio, dignu se takvom snagom u njemu, da su potresale čitavo njegovo tijelo i dugo mu nisu dale govoriti.

320

Bacivši se na koljena pred krevetom, držao je pred usnama ženinu ruku i ljubio je, a ruka ta odgovarala je slabim kretnjama prstiju na njegove cjelove. A međutim ondje, kod nogu kreveta, u spretnim rukama Lizavete Petrovne, poput plamička nad svjetiljkom, treperio je život ljudskoga bića, kojega nikad prije nije bilo i koje će s istim pravom, s istom važnošću za sebe živjeti i rađati sebi slične.

— Živ je! Živ! Pa još k tome dječak! Ne uznemirujte se! — čuo je Levin glas Lizavete Petrovne, koja je drhtavom rukom udarala po leđima djeteta.

— Mama, je li istina? — reče Kittyn glas.Odgovorili su joj samo kneginjini jecaji.I usred šutnje, kao nesumnjivi odgovor na pitanje matere,

začuje se glas drukčiji od svih prigušavanih glasova u sobi. Bio je to smion, drzak krik novoga ljudskog bića, koje ništa nije htjelo znati i koje se pojavilo neshvatljivo odakle.

Prije, da su Levinu bili rekli daje Kitty umrla i on daje umro s njom zajedno, da imaju djecu anđele i da je Bog ovdje pred njima, ničemu se ne bi začudio; ali sada, vrativši se u stvarni svijet, naprezao je silno misli, kako bi shvatio daje ona živa, zdrava i da je ono biće, koje je očajno vrištalo njegov sin. Kitty je bila živa, muke su prestale. A on je bio neizrecivo sretan... To je shvaćao i to ga je potpuno usrećivalo. No, dijete? Odakle je, čemu, tko je ono?... Nikako se nije mogao priviknuti na tu misao. To mu se činilo nešto suvišno, obilje, kojemu se dugo nije mogao priučiti.

XV!

U deset sati sjedili su kod Levina stari knez, Sergije Ivanovič i Stjepan Arkadijevič i porazgovorivši se o rodilji, razgovarali su i o drugim stvarima. Levin ih je slušao i, protiv volje, kod tih razgovora sjećao se prošloga, onoga što se događalo do današnjega jutra, sjećao se i sebe, kakav je bio jučer prije ovoga. Kao da je

321

sto godina prošlo od onda. Osjećao se na nekoj nedostiživoj visini, s koje se pažljivo spuštao, da ne bi povrijedio one, s kojima je razgovarao. Govorio je i nije prestajao misliti na ženu, na pojedinosti njezina sadašnjega stanja i na sina, na misao o opstojnosti kojega nastojao se priučiti. Sav ženski svijet, koji je za njega kad se ženio, dobio novo, nepoznato značenje, digao se sada u njegovu shvaćanju tako visoko, da ga nije mogao umom obuhvatiti. Čuo je razgovor o jučerašnjem objedu u klubu i mislio: “Sto je sada s njom? Da li je zaspala? Kako joj je? Sto misli? Viče li sin Dmitrije?” I usred razgovora, usred rečenice skoči na noge i ode iz sobe.

— Poruči mi da li se može k njoj — reče knez.— Dobro, odmah — odgovori Levin i ne zadržavajući se ode

k njoj.Nije spavala i tiho je razgovarala s materom praveći osnove o

budućim krstićima.Uređena, počešljana, u ukusnoj kapici s nečim modrim,

izvadivši ruke na pokrivač, ležala je na leđima i srevši se s njegovim pogledom, privlačila ga je pogledom k sebi. Pogled njezin, ionako svijetao, postajao je sve svjetliji, kako joj se približavao. Na licu njezinu bila je ona ista promjena od zemaljskoga k nezemaljskomu, koja biva na licu pokojnika; ali ondje je rastanak, a ovdje susret. Opet mu se k srcu diglo uzbuđenje nalik na ono, kakvo je osjećao za vrijeme rađanja. Ona uzme njegovu ruku i upita da li je spavao. Nije mogao odgovarati i okretao se, uvjerivši se u svoju slabost.

— A ja sam zaspala, Košta! — reče mu ona. — I sada mi je tako dobro.

Gledala ga je, ali najednom njezin se izraz promijeni.— Dajte mi ga — reče ona, čuvši pisak djeteta. — Dajte,

Lizaveta Petrovna, i on će pogledati.— No evo, neka tata pogleda — reče Lizaveta Petrovna dižući

i prinoseći nešto crveno, čudno i trepetljivo. — Čekajte, mi ćemo se obući — i Lizaveta Petrovna metne to trepetljivo i crveno na

322

krevet, stane razvijati i uvijati dijete podižući i prevrćući ga jednim prstom i posipavajući ga nečim.

Gledajući to sitno, jadno stvorenje naprezao se Levin uzalud da u duši svojoj nađe bilo kakve znakove očinskoga čuvstva prema njemu. Osjećao je prema njemu samo gađenje. Ali kad su ga ogolili i kad su se pojavile tanahne, tanahne ručice, nožice šafranove boje, također s prstićima, čak i s palcem koji se razlikovao od ostalih, i kad je opazio kako je Lizaveta Petrovna, kao meke opruge, pritiskala te nemirne ručice umatajući ih u platnenu odjeću, uhvati ga takvo žaljenje prema tom biću i takav strah da će ga ona povrijediti da ju je uhvatio za ruku.

Lizaveta Petrovna nasmije se.— Ne bojte se, ne bojte se!Kad je dijete bilo uređeno i pretvoreno u tvrdu lutkicu, prevrne

ga Lizaveta Petrovna, kao da se ponosi svojim poslom, i pomaknei se da Levin može vidjeti sina u svoj njegovoj ljepoti.

Ne spuštajući očiju gledala je i Kitty na stranu onamo. — Dajte ga, dajte! — reče ona, i čak se htjela pridići.

— Sto radite, Katerina Aleksandrovna, ne smije se, takve kretnje! Čekajte, dat ću vam ga. Evo, mi ćemo se tatici pokazati, kakvi smo junaci.

I Lizaveta Petrovna digneLevinu u jednoj ruci (druga je samo prstima podupirala nestalni zatiljak) to čudno, crveno biće, koje se ljuljalo i sakrivalo svoju glavu za kraj pelenice. Ali imalo je i nos, oči, koje se gledale koso, i usta , koja su cmokala.

— Krasno dijete! — reče Lizaveta Petrovna.Levin ogorčeno uzdahne. To divno dijete izazivalo je u njemu

samo čuvstvo gađenja i žaljenja. Bilo je to posve drugo čuvstvo od onoga koje je očekivao.

Okrenuo se, dok ga je Lizaveta Petrovna namještala k nenavikloj grudi. Najednom smijeh ga natjera da digne glavu. To se Kitty nasmijala. Dijete je prihvatilo sisu.

— No, dostaje, dosta! — reče Lizaveta Petrovna, ali Kitty ga nije puštala. Usnuo je na njezinim rukama.

323

— Pogledaj sada — reče Kitty okrećući k njemu dijete tako, da ga je mogao vidjeti. Staračko lišće najednom se još više namrštilo i dijete kihne.

Smiješeći se i teško svladavajući suze ganuća, poljubi Levin ženu i iziđe iz mračne sobe.

Sto je osjećao za to maleno biće, nije bilo nikako ono što je očekivao. Ništa veselo i radosno nije bilo u tom osjećaju; naprotiv, bio je to nov težak strah. Bila je to spoznaja novoga područja ranjivosti. I ta spoznaja tako je bila teška prvo vrijeme, strah radi toga da ne nastrada to nemoćno stvorenje, bio je tako jak, da od njega nije opažao čudan osjećaj besmislene radosti, dapače ponosa, koji je osjetio, kad je dijete kihnulo.

XVII

Poslovi Stjepana Arkadijeviča bili su u lošem stanju.Novac za dvije trećine šume bio je već potrošen, i izuzevši deset

postotaka, uzeo je bio od trgovca gotovo sve unaprijed za posljednju trećinu. Trgovac nije više htio davati novaca, to više, što je Darja Aleksandrovna, koja je te zime prvi put izravno naglasila pravo na svoj imetak, odbila da potpiše ugovor o primitku novca za posljednju trećinu šume. Sva plaća trošila se za kućne potrebe i za plaćanje sitnih stalnih dugova. Novca je sasvim nestalo.

To je bilo mrsko, nezgodno i po mišljenju Stjepana Arkadijeviča nije se smjelo tako nastaviti. Uzrok tome, po njegovu mišljenju, bio je to, što je on primao premalenu plaću. Mjesto, koje je imao, bilo je očevidno vrlo dobro prije pet godina, ali sada je bilo nešto drugo. Petrov, ravnatelj banke, dobivao je dvanaest tisuća; Svjenicki, kao član društva, primao je sadamnaest tisuća; Mitin, osnivač banke, dobivao je pedeset tisuća. “Očevidno sam zaspao, pa su me zaboravili”, mislio je o sebi Stjepan Arkadijevič. I on stane osluškivati, prigledati, i na kraju zime uoči vrlo dobro mjesto i povede na njega navalu, najprije iz Moskve, preko tetaka,

324

ujaka i prijatelja, a onda, kad je stvar dozrela, u proljeće otputi se sam u Petrograd. Bilo je to jedno od onih mjesta, kojih sada, svih vrsta, od jedne tisuće do pedeset tisuća plaće na godinu, ima više nego je prije bilo toplih mjesta, na kojima se primalo mito; bilo je to mjesto članova povjerenstva sjedinjene agenture kreditno- uzajamne ustanove južnih željeznica i bankovnih zavoda. To je mjesto zahtijevalo tako veliko znanje i djelatnost, koje je teško naći u jednom čovjeku. I budući da čovjeka, koji bi imao ta svojstva, nije bilo, bilo je ipak bolje da to mjesto zauzima pošten, mjesto nepoštena čovjeka. A Stjepan Arkadijevič bio je ne samo pošten (bez naglaska) čovjek, nego je bio pošten čovjek (s naglaskom), s onim posebnim značenjem, koje u Moskvi ima ta riječ, kad se kaže: pošten radnik, pošten pisac, pošten časopis, poštena ustanova, pošten pravac, i koja znači ne samo da taj čovjek ili ta ustanova nisu nepošteni, nego i to, da su po potrebi sposobni podmetnuti nogu vladi. Stjepan Arkadijevič kretao se u Moskvi u onim krugovima, gdje je bila uvedena ta riječ, bio je ondje držan za poštena čovjeka i zato je imao na to mjesto više prava nego drugi.

To je mjesto donosilo od sedam do deset tisuća na godinu, i Oblonski gaje mogao držati ne ostavljajući svoje državne službe. Ono je stajalo do dvojice ministara, do jedne dame i do dvojice Zidova, pa se sa svima tim ljudima, premda su bili pripravljeni, Stjepan Arkadijevič imao vidjeti u Petrogradu. Osim toga obećao je Stjepan Arkadijevič sestri Ani da će od Karenjina isposlovati odlučan odgovor o rastavi. I isprosivši od Dolly pedeset rubalja, otputio se u Petrograd.

Sjedeći u kabinetu Karenjinovu i slušajući njegov nacrt o uzrocima lošega stanja ruskih financija, očekivao je Stjepan Arkadijevič samo čas kad će ovaj završiti da progovori o svojoj stvari i o Ani.

— Da, to je posve točno — reče on, kad je Aleksije Aleksandrovič, skinuvši pince—nez, bez kojega sad nije mogao čitati, pitajući pogledavao bivšega šurjaka — to je posve točno u pojedinostima, ali ipak je načelo našega vremena sloboda.

325

— Da, ali ja postavljam novo načelo koje obuhvaća načelo slobode — reče Aleksije Aleksandrovič naglašujući riječ “obuhvaća” i mećući opet pince-nez, da slušaču ponovo pročita ono mjesto, gdje je to bilo rečeno.

I pregledavši lijepo napisani rukopis s golemim rubovima, pročita Aleksije Aleksandrovič ponovo uvjerljivo mjesto.

— Ne želim protekcionističkoga sustava ne radi probitaka posebničkih osoba, nego radi općega dobra, i za niže i više staleže jednako — govorio je gledajući preko pince—neza Oblonskoga. — Ali oni ne mogu toga razumjeti, oni su zabavljeni samo svojim osobnim probicima i zanose se frazama.

Stjepan Arkadijevič znao je da Karenjin, kad bi počeo govoriti o onome što rade i misle oni, upravo oni, koji nisu htjeli primati njegove nacrte i koji su bili uzrok svega zla u Rusiji, bio već blizu kraju, pa se zato sada rado odrekao načela slobode i složio se posve. Aleksije Aleksandrovič ušuti zamišljeno prelistavajući svoj rukopis.

— Da, zbilja — reče Stjepan Arkadijevič — htio sam te zamoliti, u slučaju, kad se sastaneš s Pomorskim da kažeš riječcu o tom, da bih veoma želio dobiti mjesto člana povjerenstva sjedinjene agenture kreditno —uzajamne ustanove južnih željeznica — Stjepanu Arkadijeviču naziv toga mjesta, tako bliska njegovu srcu, već je bio običan, pa ga je bez pogreške brzo izgovarao.

Aleksije Aleksandrovič priupita u čemu se sastojalo djelovanje toga novog povjerenstva, pa se zamisli. Razmišljao je, nema li u radu toga povjerenstva nešto suprotno njegovim nacrtima. No budući daje rad te nove ustanove bio vrlo zamršen, i nacrti njegovi obuhvaćali su vrlo veliko područje, nije moga smjesta to promisliti i, skidajući pince—nez, reče:

— Mogu mu, svakako, reći; ali radi čega zapravo želiš uzeti to mjesto?

— Plaća je dobra, do devet tisuća, a moja sredstva...— Devet tisuća — ponovi Aleksije Aleksandrovič i natmuri

se.

326

Visoka cifra te plaće podsjeti ga daje s te strane namjeravani rad Stjepana Arkadijeviča u protivnosti s glavnim smislom njegova nacrta, koji se svagda priklanjao štednji.

— Smatram, i napisao sam o tom predstavku, da su u naše vrijeme te goleme plaće znak krive gospodarske assiette naše uprave.

— Da kako bi ti htio? — reče Stjepan Arkadijevič. — No recimo, ravnatelj banke dobiva deset tisuća, pa on to vrijedi. Ili inžinjer dobiva dvadeset tisuća. Živ posao, kako god hoćeš!

— Držim, da su beriva plaća za robu, i treba da podliježu zakonu ponude i potražnje. Ako se pak pri određivanju beriva odstupa od toga zakona, kao na primjer, kad vidim da s fakulteta dolaze dva inžinjera, koji obadva znaju jednako i jednako su sposobni, pa jedan dobiva četrdeset tisuća, a drugi se zadovoljava s dvije tisuće; ili da ravnatelji banaka namještaju s golemim plaćama zapravo znance husare, koji nemaju nikakvih posebnih znanja, zaključujem da se beriva ne određuju po zakonu o potražnji i ponudi, nego upravo po prijateljstvu. A to je zloupotreba, koja je važna sama po sebi i štetno djeluje na državnu službu. Smatram...

Stjepan Arkadijevič pohita da presiječe zetu riječ.— Da, ali priznaj, da se osniva nova, nesumnjivo korisna

ustanova. Kako god hoćeš, živ posao! Osobito im je do toga, da stvar bude vođena pošteno — reče Stjepan Arkadijevič s naglaskom.

No moskovsko značenje poštenoga bilo je Aleksiju Aleksandroviču nerazumljivo.

— Ali ipak činiš mi veliku uslugu — reče Stjepan Arkadijevič — ako kažeš riječcu Pomorskomu. Onako u razgovoru...

— Ta to više stoji do Bolgarinova, čini mi se — reče Aleksije Aleksandrovič.

— Bolgarinov sa svoje strane potpuno pristaje — reče Stjepan Arkadijevič, crveneći se.

Stjepan Arkadijevič crvenio se pri napominjanju Bolgarinova, jer je to jutro bio kod Zidova Bolgarinova, i taj pohod ostavio je u njemu neugodnu uspomenu.

327

Stjepan Arkadijevič pouzdano je znao da je stvar, kojoj je htio služiti, nova, živa i poštena stvar; ali jutros, kad ga je Bolgarinov, očevidno namjerno, ostavio da dva sata čeka s drugim moliteljima u predsoblju, bude mu najednom neugodno.

Da li mu je bilo neugodno to što je on, potomak Rjurikov, knez Oblonski, čekao dva sata u predsoblju Zidova, ili to što prvi put u životu nije slijedio primjer svojih pređa, služeći vladi, nego je stupao na novo poprište, no bilo mu je vrlo neugodno. Ta dva sata čekanja kod Bolgarinova hodao je Stjepan Arkadijevič žustro po čekaonici, razdjeljujući zaliske, stupajući u razgovor s drugim moliteljima i smišljajući igru riječi kojom će reći, kako je kod Zidova čekao, skrivajući brižno od drugih, štoviše i od sebe, osjećaj koji je imao.

No sve to vrijeme bilo mu je neugodno i bio je zlovoljan i sam ne znajući zbog čega: da li zbog tog, što mu nije uspijevala igra riječi: “bilo djelo do zida i jadožidalsja”,* ili zbog čega drugoga. Kad ga je Bolgarinov napokon izvanredno uljudno primio, trijumfirajući očevidno nad njegovim poniženjem i gotovo ga odbio, požuri se Stjepan Arkadijevič da to što prije zaboravi. I sad je tek, sjetivši se, pocrvenio.

XVIII

— Sad imam još jedan posao, znaš, kakav... o Ani — reče Stjepan Arkadijevič, pošutjevši časak i stresajući sa sebe taj neugodni dojam.

Čim je Oblonski izustio ime Anino, lice Aleksije Aleks- androviča potpuno se preobrazi: mjesto prijašnje živahnosti izrazilo je ono umor i mrtvilo.

— Sto zapravo hoćete od mene? — Okrećući se na naslonjaču i namještajući svoj pince'nez, reče on.

* To znači: imao sam posla kod Židova i čekao sam.

328

— Odluku, bilo kakvu odluku, Aleksije Aleksandroviču. Obraćam se k tebi (“ne kao uvrijeđenu mužu”, htio je kazati Stjepan Arkadijevič, ali pobojavši se, da time ne pokvari stvar, zamijeni ga riječima) ne kao državniku (što nije bilo na mjestu), nego jednostavno kao čovjeku i kršćaninu. Moraš se smilovati na nju — reče.

— A čim zapravo? — reče tiho Karenjin.— Da, smilovati se. Da sije vidio kao ja — proveo sam čitavu

zimu s njom — sažalila bi ti se. Položaj je njen užasan, upravo užasan.^

— Čini mi se — odgovori Aleksije Aleksandrovič sitnijim, gotovo vrištavim glasom — da Ana Arkadijevna ima sve što je sama željela.

— Ah, Aleksije Aleksandroviču, Boga radi, nećemo praviti rekriminacije! Sto je prošlo, prošlo je, a ti znaš što ona želi i očekuje — razvod.

— Ali ja sam držao da se Ana Arkadijevna odriče rastave u tom slučaju, ako ja tražim obvezu, da mi ostavi sina. Tako sam i odgovorio i mislio sam da je ta stvar svršena, ja je smatram svršenom — vrisne Aleksej Aleksandrovič.

— Ta zaboga, ne žesti se — eče Stjepan Arkadijevič.— Obećanje bilo je dano prije. — Stvar nije svršena. Ako mi

dopustiš rekapitulirati, stvar je tekla ovako: kad ste se razišli, bio si velik kako čovjek može biti velikodušan; davao si joj sve, slobodu, štoviše i rastavu. Ona je to ocijenila. Ne, nemoj misliti. Upravo je ocijenila. Toliko da prvih časova, osjećajući svoju krivnju pred tobom, nije promislila i nije mogla svega promisliti. Svega se odrekla. Ali stvarnost, vrijeme pokazali su joj daje njezin položaj mučan i nemoguć.

— Život Ane Arkadijevne ne može me zanimati — prekine ga Aleksije Aleksandrovič, dižući obrve.

— Dopusti mi da ne vjerujem — meko uzvrati Stjepan Arkadijevič. — Položaj je njezin i mučan i bez ikakve koristi za bilo koga. Zaslužila je to, reći ćeš. Ona to zna i ne moli te; ona izravno veli da nište ne smije moliti. Ali ja, svi mi rođaci, svi,

329

koji je ljubimo, molimo te. Radi čega ona trpi? Komu je od toga bolje?

— Dopustite, vi, čini se stavljate mene u položaj okrivljenoga — reče Aleksije Aleksandrovič.

— Ta ne, ta ne, nipošto, shvati me — reče Stjepan Arkadijevič dodirujući se opet njegove ruke, kao da je bio uvjeren da će taj dodir smekšati zeta.

— Velim samo jedno: njezin je položaj mučan, ti joj ga možeš olakšati da tim ništa ne izgubiš. Sve ću ti to urediti tako da nećeš ni opaziti. Ta obećao si.

— Obećanje bilo je dano prije. I ja sam smatrao da pitanje o sinu rješava stvar. Osim toga, nadao sam se da će Ana Arkadijevna imati dosta velikodušnosti... — s naporom drhtavih usana govorio je Aleksije Aleksandrovič koji je problijedio.

— Ona ostavlja sve tvojoj velikodušnosti. Ona moli, zaklinje samo jedno — da bude izvedena iz tog položaja u kojem se nalazi. Više ne moli sina. Aleksije Aleksandroviču, ti si dobar čovjek. Prenesi se na časak u njezin položaj. Pitanje rastave u njezinu položaju za nju je pitanje života i smrti. Da nisi obećao prije, bila bi se pomirila sa svojim položajem, živjela bi u selu. No ti si obećao, ona ti je pisala i preselila se u Moskvu. A evo u Moskvi, gdje joj je svaki susret nož u srce, živi ona šest mjeseci očekujući dan na dan rješenje. Ta to je isto kao da osuđena na smrt držiš mjesecima s omčom o vratu obećavajući da ćeš ga možda pomilovati. Smiluj joj se, i onda preuzimam ja sve da tako uredim ... Vos scrupules ...

— Ja ne govorim o tom, o tom ... s gađenjem prekine ga Aleksije Aleksandrovič. — Ali, može biti, obećao sam ono što nisam imao pravo obećati.

— Ti dakle uskraćuješ ono što si obećao?— Nikad ne uskraćujem da izvršim moguće, ali želio bih imati

vremena da promislim, koliko je obećano moguće.— Ne, Aleksije Aleksandroviču — skačući na noge reče

Oblonski — neću to vjerovati! Ona je tako nesretna, kako samo može biti žena, pa ne možeš odbiti takve...

330

— Koliko je obećano moguće. Vous professez d’etre un libre penseur. No ja, kao čovjek koji vjeruje, ne mogu u tako važnoj stvari postupiti protiv kršćanskih načela.

— No u kršćanskim društvima i kod nas, koliko znam, dopuštena je rastava — reče Stjepan Arkadijevič. — Rastavu dopušta i naša crkva. I mi vidimo ...

— Dopušta, ali ne u tom smilu.— Aleksije Aleksandroviču, ja te ne prepoznajem — nakon

kratke šutnje reče Oblonski. Nisi li ti (a nismo li mi to ocijenili?) sve oprostio i, pokrenut upravo kršćanskim osjećajem, bio spreman sve žrtvovati? Sam si rekao: dati haljinu, ako se uzima košulja, a sad...

— Molim — najednom ustajući na noge, blijed i s drhtavom čeljusti, piskutavim glasom progovori Aleksije Aleksandrovič — molim vas da prekinete, prekinete ... taj razgovor.

— Ah, ne! Oprosti mi, oprosti mi, ako sam te ogorčio — zbunjeno se smiješeći izgovorio je Stjepan Arkadijevič pružajući ruku — ta ipak sam kao poslanik samo isporučivao, što mi je bilo naloženo.

Aleksije Aleksandrovič pruži svoju ruku, zamisli se i progovori:

— Moram promisliti i potražiti upute. Prekosutra dat ću vam konačni odgovor — reče smislivši nešto.

XIX

Stjepan Arkadijevič htio je već otići, kadli Kornjej dođe najaviti:

— Sergije Aleksijevič.— A tko je to Sergije Aleksijevič? — bio je zaustio Stjepan

Arkadijevič, ali odmah se sjeti.— Ah, Serjoža! — reče. “Sergije Aleksijevič. Mislio sam

odjelni predstojnik. Ana me i zamolila da se s njim vidim”, sjetise.

331

I sjeti se onoga bojažljivoga, žalosnoga izraza s kojim je otpuštajući ga rekla: “Ipak, vidjet ćeš ga. Saznaj potanko, gdje je, tko je kod njega. I, Štiva, ako je moguće! Ta moguće je?” Stjepan Arkadijevič je shvatio, što je značilo to “ako je moguće”: ako bi bilo moguće načiniti rastavu tako da joj dade sina... Sad je Stjepan Arkadijevič vidio da na to ne treba misliti, ali mu je ipak bilo drago vidjeti nećaka.

— Bio je vrlo bolestan poslije onoga sastanka s majkom koji nismo predvidjeli — reče Aleksije Aleksandrovič. — Bojali smo se čak za njegov život. No razumno liječenje i morske kupelji ljeti oporavile su njegovo zdravlje, i sad sam ga, na liječnikov savjet, poslao u školu. Zaista je utjecaj prijatelja na nj povoljno djelovao, pa je potpuno zdrav i uči dobro.

— Kakav je junak postao! Nije to Serjoža; nego pravi Sergije Ivanovič! — smiješeći se reče Stjepan Arkadijevič gledajući lijepoga širokoga dječaka koji je žustro i neusiljeno unišao u modrom kaputiću i drugim hlačama. Dječak je izgledao zdravo i veselo. Naklonio sc ujaku kao tuđemu, no prepoznavsi ga, porumeni i kao uvrijeđen i rasrđen nečim, brzo se okrenuo od njega. Dječak priđe k ocu i pruži mu bilješku s ocjenama, dobivenim u školi.

— No, to ti je u redu — reče otac. Možeš ići.— Omršavio je i narastao i prestao biti dijete i postao dječak;

ja ga volim — reče Stjepan Arkadijevič. — Sjećaš li se mene?Dječak se brzo ogleda na oca.— Sjećam, mom onele — odgovori, bacivši pogled na ujaka

i opet oborivši oči.Ujak dozove dječaka i primi ga za ruku.— No što, kako je? — reče želeći se s njim porazgovoriti i ne

znajući što bi rekao.Crveneći se i ne odgovarajući, izvlačio je dječak oprezno svoju

ruku iz ujakove ruke. Cim je Stjepan Arkadijevič ispustio njegovu ruku, pogledavši upitno oca, izišao je kao ptica puštena na slobodu, brzim korakom iz sobe.

332

Prošla je godina dana otkad je Serjoža posljednji put vidio svoju mater. Od toga dana nikad više nije čuo što o njoj. A ovu godinu pošao je i u školu i upoznao i zavolio učenike. Sad ga više nisu zanimale one sanje i uspomene o materi koje su ga nakon sastanka s njom učinile bolesnim. Kad bi mu dolazile, tjerao ih je brižno od sebe smatrajući ih sramotnima i svojstvenim samo djevojčicama, a ne dječaku i đaku. Znao je da je između oca i matere bila svađa koja ih je rastavila, znao je da mu je suđeno ostati s ocem, i trsio se da se privikne toj misli.

Ugledavši ujaka koji je bio sličan materi, bilo mu je neugodno, jer je to u njemu izazvalo one uspomene kojih se stidio. To mu je bilo još neugodnije što se po nekojim riječima, koje je čuo čekajući pred vratima kabineta, a osobito po izrazu očeva i ujakova lica, domišljao da se među njima moralo govoriti o materi. I da ne osuđuje onog oca, s kojim je živio i o kojemu je ovisio, i glavno, da se ne podaje osjećajnosti za koju je držao da toliko ponizuje, trsio se Serjoža da ne gleda toga ujaka koji je došao kvariti njegov mir, i da ne misli na ono, na što gaje on podsjećao.

Ali kad gaje Stjepan Arkadijevič koji je odmah za njim izišao, ugledao na stubama, pozvao k sebi i upitao kako provodi vrijeme u školi za odmora, porazgovori se Serjoža bez očeve nazočnosti s njim.

— Kod nas sada ide željeznica, reče odgovarajući na njegovo pitanje. — To je, vidite, ovako: dvojica sjednu na klupu. To su putnici. A jedan stoji isto na klupi. I svi se uprežu. Može se rukama, a može se i pojasevima, i tjeraj kroz dvorane. Vrata se već otvaraju. No, i tu je vrlo teško biti kondukter!

— To je onaj, koji stoji? — upita Stjepan Arkadijevič smiješeći se.

— Da, tu je potrebna i smjelost i spretnost, osobito ako se iznenada zaustave ili tko padne.

— Da, nije to šala — reče Stjepan Arkadijevič gledajući turobno te živahne oči, sad ne više dječje, ne više posve nedužne... I premda je bio obećao Aleksiju Aleksandroviču da neće govoriti o Ani, nije izdržao.

333

— A sjećaš li se matere? — upita najednom.— Ne, ne sjećam se — odgovori brzo Serjoža i porumenjevši

silno, obori oči. I više ujak nije ništa mogao dobiti od njega.Sloven učitelj nađe nakon pol sata svojega pitomca na stubištu

i dugo nije mogao razumjeti da li se srdi ili plače.— A što, zacijelo ste se udarili, kad ste pali? — reče učitelj.

— Govorio sam da je opasna igra. I treba reći ravnatelju.— Da sam se udario, toga ne bi nitko opazio. To sigurno.— Pa šta je onda?— Ostavite me ... Sjećam li se, ne sjećam li se ... Koga se to

tiče? Zašto bih se sjećao? Ostavite me na miru! — obrati se on ne više učitelju nego svemu svijetu.

XX

Stjepan Arkadijevič, kao ni inače, nije dangubio u Petrogradu, osim poslova, sestrme rastave i mjesta morao se kao svagda osvježiti, kako je govorio, nakon moskovske pljesnivosti.

Moskva je unatoč svojim cafes chantants i omnibusa bila ipak ustajala močvara. To je Stjepan Arkadijevič svagda osjećao. Živeći neko vrijeme u Moskvi, osobito u blizini obitelji, osjećao je da pada duhom. Živeći u Moskvi dugo bez izlaženja, došlo je dotle da gaje počinjalo uznemirivati neraspoloženje i prijekori ženini, zdravlje, odgoj djece, sitni interesi službe. Uznemirivalo ga je čak i to, što je imao dugova. No trebalo je samo doći i živjeti neko vrijeme u Petrogradu, u onom krugu u kojem se kretao, gdje se živjelo, zaista živjelo, a ne životarilo, kao u Moskvi, i smjesta su sve te misli iščezavale, kao vosak na vatri.

Žena? ... Još danas je govorio s knezom Čečenskim. On je imao ženu i obitelj, odraslu djecu, paževe, a imao je i drugu, nezakonitu obitelj, u kojoj je također imao djece. Premda je prva obitelj također bila dobra, osjećao se knez Cečenski sretniji u drugoj. I on je vodio svoga najstarijega sina u drugu obitelj i

334

pripovijedao Stjepanu Arkadijeviču da smatra to korisnim za razvoj sina. Sto bi o tome rekli u Moskvi?

Djeca? ... U Petrogradu djeca nisu smetala očevima da žive. Djeca su se odgajala u zavodima, i nije bilo onoga nepojmljivoga shvaćanja, koje se proširilo u Moskvi — Lvov na primjer — da djeci pripada sva životna raskoš, a roditeljima samo rad i briga. Ovdje je vladalo razumijevanje da čovjek ima živjeti radi sebe, kako treba da živi obrazovan čovjek.

Služba? ... Ni služba nije ovdje bila ona nepopustljiva, beznadna lađarska petlja, koja se teglila u Moskvi; ovdje je od službe bilo probitaka. Susret, usluga, zgodna riječ, vještina prikazati u osobama različite stvari — i čovjek je najednom pravio karijeru, kao Brjancev, kojega je Stjepan Arkadijevič jučer sreo i koji je sada bio prvi dostojanstvenik. Ta je služba bila od interesa.

A osobito je petrogradsko shavaćanje novčanih poslova djelovalo mirno na Stjepana Arkadijeviča. Bartnjanski, koji je trošio najmanje pedeset tisuća po onom trainu, koji je provodio, kazao mu je jučer izvanrednu riječ.

Porazgovorivši se prije objeda, reče Stjepan Arkadijevič Bartnjanskomu.

— Ti si, čini se, dobar s Mordvinskim; možeš mi učiniti uslugu, reci mu, molim te, za mene riječcu. Tu je mjesto koje bih želio dobiti. Kao član agencije ...

— No svejedno neću zaboraviti... Kako te samo volja ići u te željezničke poslove sa Zidovima? — Sto god rekao, ipak je gadno.

Stjepan Arkadijevič nije mu rekao da je to bio živ posao. Bartnjanski ne bi bio toga razumio.

— Novac je potreban, živjeti se mora.— Pa živiš!— Živim, ali dugovi.— Ta što ne veliš? Je li mnogo? — sažalno reče Bartnjanski.— Vrlo mnogo, dvadesetak tisuća.Bartnjanski se veselo nasmije.— O, sretniče! — reče: — Ja sam dužan milijun i pol i nemam

ništa, i kako vidiš, još se može živjeti!

335

I Stjepan Arkadijevič vidio je ne samo u riječima, nego stvarno, da je to istina. Zivahov je imao trista tisuća duga, a ni kopjejke svoga, pa je živio, i još kako! Grofu Krivcovu davno su već svi otpjevali samrtno opijelo, a uzdržavao je dvije ljubavnice. Petrovski potratio je pet milijuna i živio isto tako, štoviše upravljao je financijama i primao dvadeset tisuća plaće. No Petrograd je osim toga fizički ugodno djelovao na Stjepana Arkadijeviča. Pomlađivao ga je. U Moskvi je katkada pogledao sjedine, podrijemao poslije objeda, protezao se, korakom, teško dišući, ulazio je po stubama, dosađivao sebi s mladim ženama, nije plesao na balovima. A u Petrogradu je svagda osjećao daje deset godina bacio s leđa.

Osjećao je u Petrogradu isto što mu je jučer govorio šezdesettrogodišnji knez Oblonski, Petar, koji se tek vratio iz inozemstva:

— Mi ovdje ne umijemo živjeti — govorio je Petar Oblonski. — Hoćeš li mi vjerovati, proveo sam ljeto u Badenu i zaista sam se osjećao posve mlad čovjek. Ugledam li mladu ženu, naviru mi misli... Najedeš se, gucneš — snaga, čilost. Doputovao u Rusiju, treba k ženi, pa još na selo — no, nećeš mi vjerovati, za dva tjedna obukao sam kućnu haljinu i prestao se odijevati za objed. Gdje ćeš tu misliti na mlade žene. Posve sam ostario. Ne ostaje nego dušu spašavati. Otputovao sam u Pariz i opet sam se oporavio.

Stjepan Arkadijevič osjećao je upravo istu tu razliku, kao i Petar Oblonski. U Moskvi se tako zapuštao da bi zaista, da je ondje živio dugo, dotjerao, naopako, do spašavanja duše; a u Petrogradu se opet osjećao čestitim čovjekom.

Među kneginjom Betsy Tverskom i Stjepanom Arkadijevičem nastali su već odavno veoma čudni odnosi. Stjepan Arkadijevič svagda joj je u šali udvarao i govorio, također u šali, najnepri- stojnije stvari, znajući da joj se to više od svega sviđa. Sutradan po svom razgovoru s Karenjinom Stjepan Arkadijevič, odvezavši se k njoj, osjećao se toliko mlad da je u šaljivu udvaranju i naklapanju nehotice zašao tako daleko da već nije znao, kako bi se izvukao jer mu se ona, na nesreću, ne samo nije sviđala, nego

336

mu je bila odvratna. A do tog tona došlo je zbog toga, što se on njoj veoma sviđao. Tako se vrlo obradovao dolasku kneginje Mjagke, koja je dokrajčila njihovu osamljenost udvoje.

— A, i vi ste ovdje — reče, vidjevši ga. — No, kako vaša jadna sestra? Ne gledajte me tako — doda. — Otkako su sve napale na nju, sve one koje su tisuću puta gore od nje, smatram da je divno učinila. Ne mogu oprostiti Vronskomu što me nije obavijestio, kad je bila u Petrogradu. Bila bih došla k njoj i išla s njom svakamo. Molim vas, poručite joj da je ljubim. No, pripovijedajte mi o njoj.

— Da, njezin položaj je težak, ona ... — bio je počeo Stjepan Arkadijevič pripovijedati, primivši u duševnoj naivnosti za pravi novac riječi kneginje Mjagke: “pripovijedajte mi o svojoj sestri”. A kneginja Mjagka ga smjesta po svojoj navici prekine i počne sama pripovijedati.

— Učinila je ono što rade sve, osim mene, ali skrivaju. Ali ona nije htjela varati i divno je uradila. I još je bolje učinila jer je ostavila toga vašeg poluludog zeta. Oprostite mi. Svi su govorili daje on uman, uman, samo sam ja govorila daje glup. Sad, kad se svezao s Lidijom Ivanovnom i s Landauom, kažu svi, da je polulud, i meni bi bilo drago da se ne moram složiti sa svima, ali ovaj put moram.

— Ta protumačite mi molim vas — reče Stjepan Arkadijevič — što to znači? Jučer sam bio kod njega u sestrinoj stvari i molio ga odlučan odgovor. Nije mi odgovorio, nego je kazao da će porazmisliti, a jutros sam umjesto odgovora primio poziv za večeras ka grofici Lidiji Ivanovni.

— No, tako je, tako! — s radošću počne govoriti kneginja Mjagka. — Pitat će Landaua* što će on reći.

— Kako Landau? Zašto? Tko je taj Landau?— Kako, vi ne znate Julesa Landaua? Le fameux Jules Landau,

le clairvoyant! Ta on je polulud, no od njega zavisi sudbina vaše sestre. To su posljedice života u pokrajini, ništa ne znate. Landau je, znate, bio commis u magazinu u Parizu i došao je k liječniku.

337

Kod liječnika u čekaonici zaspao je i u snu stao davati svim bolesnicima savjete. Onda, poznajete li Jurja Meledinskoga, onoga bolesnoga? Žena je njegova saznala za Landaua i uzela ga k mužu. On njezina muža liječi. I malo mu je koristilo po mojem mišljenju, jer on je još uvijek onako slab, ali mu vjeruju i voze ga sa sobom. 1 dovezli su ga u Rusiju. Ovdje su na nj navalili, i on sve liječi. Groficu Bezzubovu izliječio je, i ona gaje tako zavoljela, da gaje posinila.

— Kako posinila?— Tako, posinila. Sad više nije Landau, nego grof Bezzubov.

Ali stvar nije u tome, nego Lidija — jaje veoma volim, ali njezina glava nije na pravom mjestu — navalila je sada, na toga Landaua, i bez njega ni ona, ni Aleksije Aleksandrovič ništa ne odlučuju, i zato je sudbina vaše sestre u rukama tog Landaua, inače grofa Bezzubova.

XXI

Poslije izvrsnog objeda i velike količine konjaka, ispijena kod Bartnjanskoga, ulazio je Stjepan Arkadijevič samo s malim zakašnjenjem nakon određenog vremena grofici Lidiji Ivanovni.

— Tko je još kod grofice? Francuz? — upita Stjepan Arkadijevič vratara ogledavajući poznati ogrtač Aleksija Aleksandroviča i čudan, naivni ogrtač sa zaponcima.

— Aleksije Aleksandrovič Karenjin i grof Bezzubov — odgovori strogo vratar.

“Kneginja Mjagka je pogodila — pomisli Stjepan Arkadijevič uzlazeći stubištem. — Čudno! Ipak bi bilo dobro sprijateljiti se s njom. Ona ima silan utjecaj. Ako ona kaže riječcu Pomorskomu, onda je sigurno.”

Vani je bilo još potpuno svijetlo, ali u malom salonu grofice Lidije Ivanovne gorjele su kod spuštenih zastora već svjetiljke.

Za okruglim stolom sjedili su pod svjetiljkom grofica Lidija Ivanovna i Aleksije Aleksandrovič tiho se o nečemu razgovarajući. Nevisok, pomršav čovjek, ženskih kukova, u koljenima uvijenih

338

nogu, vrlo blijed, lijep, sjajnih očiju i duge kose, koja je ležala na ovratniku njegova kaputa, stajao je na drugom kraju razgledajući zid s portretima. Pozdravivši se s domaćicom i s Aleksijem Aleksandrovičem, pogleda Stjepan Aleksandrovič protiv volje još jednom neznanca.

— Monsieur Landau! — obrati se k njemu grofica s mekoćom, opreznošću, koja je Oblonskoga zapanjila. I ona ih upozna.

Landau se brzo obazre, primakne se i nasmiješivši se metne u pruženu ruku Stjepana Arkadijeviča ukočenu znojnu ruku i smjesta opet ode i stane razgledati portrete. Grofica i Aleksije Aleksandrovič značajno se pogledaju.

— Veoma se radujem, što vas vidim, osobito danas — reče grofica Lidija Ivanovna pokazujući Stjepanu Arkadijeviču mjesto kraj Karenjina.

— Upoznala sam vas s njim kao s Landauom — reče ona tihim glasom, pogledavši Francuza, a onda odmah Aleksija Aleksandroviča — no on je zapravo grof Bezzubov, kako zacijelo znate. Samo on ne voli toga naslova.

— Da, čuo sam — odgovori Stjepan Arkadijevič. — Govori se daje potpuno izliječio groficu Bezzubovu!

— Bila je danas kod mene, tako je jadna — obrati se grofica Aleksiju Aleksandroviču. Rastanak taj za nju je užasan. Za nju je to silan udarac!

— A on svakako putuje? — upita Aleksije Aleksandrovič.— Da, on putuje u Pariz. Jučer je čuo glas — reče grofica

JLidija Ivanovna gledajući Stjepana Arkadijeviča.— Ah, glas! — ponovi Oblonski osjećajući da treba biti što

oprezniji u tom društvu gdje se događa ili se ima dogoditi nešto osobito, za što on još nema ključa.

Nastupi časovita šutnja, nakon koje grofica Lidija Ivanovna, kao pristupajući ka glavnomu predmetu razgovora, reče Oblonskomu s finim smiješkom.

— Odavna vas poznajem i vrlo mi je drago što ću vas upoznati pobliže, les amis de nos amis sont nos amis. No zato da čovjek

339

bude prijatelj, treba mu proniknuti u duševno stanje prijateljevo, a ja se bojim da vi toga ne činiti prema Aleksiju Aleksandroviču. Razumijete o čemu govorim — reče ona dižući svoje divne zamišljenje oči.

— Djelomično, grofice, razumijem, da je položaj Aleksija Aleksandroviča ... — reče Oblonski ne shvaćajući pravo, u čemu je stvar i želeći poradi toga ostati kod općenitoga.

— Promjena nije u vanjskom položaju — strogo reče gorfica prateći zaljubljenim pogledom Aleksija Aleksandroviča, koji je ustao i prešao k Landau — srce se njegovo promijenilo, dano mu je novo srce, pa se bojim, da se niste dovoljno udubili u tu promjenu, koja je nastala u njemu.

— To jest, ja sebi mogu u općim crtama zamisliti tu promjenu. Svagda smo se slagali i sada ... — reče Stjepan Arkadijevič odgovarajući nježnim pogledom na grofičin pogled, smišljajući, s kojim je od dvojice ministara ona bliža, da bi znao, za kojeg od dvojice valjat će je moliti.

— Ona promjena, koja je nastala u njemu, ne može oslabiti njegova čuvstva ljubavi prema bližnjima; naprotiv promjena, koja je nastala u njemu, ima povećati ljubav. Ali bojim se, da me vi ne razumijete. Nećete li čaja? — reče pokazujući očima slugu, koji je na poslužavniku donio čaj.

— Ne posve, grofice. Razumije se, njegova nesreća ...— Da, nesreća, koja je postala najveća sreća, kad je srce

postalo novo, kad se ispunilo Njim — reče ona gledajući zaljubljeno Stjepana Arkadijeviča.

“Mislim da ću je moći zamoliti, da govori obojici”, mislio je Stjepan Arkadijevič.

— O, naravno, grofice — reče on — no ja mislim da su te promjene tako istinite, da nitko, pa ni najbliži čovjek ne govori rado.

— Naprotiv! moramo govoriti i pomagati jedan drugomu.— Da, nesumnjivo, ali postoje takve razlike uvjerenja, i pri

tom ... — reče s nekim smiješkom Oblonski.

340

— Ne može biti razlike u stvari svete istine.— O da, naravno, no ... — i zbunivši se, ušuti Stjepan

Arkadijevič. Shvatio je da se stvar odnosila na vjeru.— Čini mi se da će odmah zaspati — značajnim šaptom reče

Aleksije Aleksandrovič prilazeći k Lidiji Ivanovni.Stjepan se Arkadijevič obazre. Landau je sjedio kraj prozora,

nalaktivši se na ručicu i naslon naslonjača, spustivši glavu. Opazivši poglede, koji su bili na nj obraćeni, digne on glavu i nasmiješi se djetinjskim naivnim smiješkom.

— Ne pazite na njega — reče Lidija Ivanovona, te lakom kretnjom primakne stolac Aleksiju Aleksandroviču. Opazila sam ... — počne ona, kadli u sobu uđe sluga s pismom. Lidija Ivanovna brzo preleti pisamce i zamolivši da je ispričaju, izvanrednom brzinom napiše odgovor i vrati se k stolu.

— Opazila sam — nastavi započeti razgovor — da su Moskovljani, a osobito muškarci, ljudi prema vjeri najrav- nodušniji.

— O ne, grofice meni se čini da Moskovljani imaju reputaciju kao najčvršći — odgovori Stjepan Arkadijevič.

— Da, koliko se sjećam, vi ste, na žalost jedan od ravnodušnih— reče Aleksije Aleksandrovič obraćajući mu se s umornim smiješkom.

— Kako čovjek može biti ravnodušan! — reče Lidija Ivanovna.

— U tom pogledu ne da sam ravnodušan, nego u očekivanju— reče Stjepan Arkadijevič sa svojim najmekšim smješkom. — Ne mislim daje za mene došlo vrijeme tih pitanja.

Aleksije Aleksandrovič i Lidija Ivanovna izmijene poglede.— Nikada ne možemo znati da li je došao naš čas — reče

Aleksije Aleksandrovič oštro. — Ne smijemo misliti da li smo primili ili ne: blagodat se ne rukovodi ljudskim prosuđivanjem; ona se katkada ne spušta na one, koji se trude, nego se spušta na nepripravljene, kao na Savla.

— Ne, čini se, još ne — reče Lidija Ivanovna, koja je u taj čas pratila kretnje Francuzove. Landau ustade i priđe k njima.

341

— Dopuštate mi da slušam? — upita on.— O da, nisam vam htjela smetati — nježno ga gledajući reče

Lidija Ivanovna. — Sjednite s nama.— Treba samo ne zaklapati očiju, da sebi ne oduzimamo

svjetla — nastavi Aleksije Aleksandrovič.— Ah, kad biste znali onu sreću, koju proživljujemo osjećajući

svagda Njegovu prisutnost u svojoj duši! — reče grofica Lidija Ivanovna blaženo se smiješeći.

— No čovjek se može katkad osjećati nesposobnim da se digne na tu visinu — reče Stjepan Arkadijevič osjećajući da ne govori iskreno priznajući vjersku visinu, ali ujedno ne odlučujući se da prizna svoju slobodnu misao pred osobom, koja mu, jednom riječju Pomorskomu, može pribaviti željeno mjesto.

— To jest, želite reći da mu grijeh smeta — reče Lidija Ivanovna. — Ali to je krivo mišljenje. Grijeha nema za vjernike, grijeh je već otkupljen. Pardon — doda opet gledajući slugu, koji je unišao s drugim pisamcem. Pročita i riječima odgovori; — Sutra, kod velike kneginje, recite ... Za vjernike nema grijeha - nastavi ona razgovor.

— Nas je spasio Krist, koji je trpio za nas. Spasila nas je vjera — potvrdi Aleksije Aleksandrovič odobravajući pogledom njezine riječi.

— Da, ali vjera bez djela mrtva je — reče Stjepan Arkadijevič, sjetivši se te fraze iz katekizma, samim smiješkom braneći svoju nezavisnost.

— To je ono, iz poslanice apostola Jakova — reče Aleksije Aleksandrovič obraćajući se ponešto prijekorno k Lidiji Ivanovni, kao o stvari, o kojoj su oni očevidno već često govorili. — Koliko štete učini lažno tumačenje toga mjesta! Ništa tako ne odbija od vjere, kao to tumačenje. “Nemam djela, ne mogu vjerovati”, dok, međutim, to nije nigdje rečeno. Nego je rečeno obratno.

— Truditi se za Boga, trudom, postom spašavati dušu — reče s gadljivim prezirom grofica Ivanovna — to su nemoguća mišljenja naših kaluđera ... A to nije nigdje rečeno, to je mnogo

342

lakše i jednostavnije — doda gledajući Oblonskoga s onim smješkom odobravanja, s kojim je na dvoru sokolila mlade dvorske grospođice, zbunjene novom okolinom.

— Vous comprenez l'anglais? — upita Lidija Ivanovna, i dobivši potvrdan odgovor, ustane i stane prebirati knjige na poličici. — Ja ću pročitati Safe and Happy ili Under the wing? — reče ona pogledavši upitno Karenjina. I našavši knjigu, sjedne opet na mjesto i rasklopi je. — To je vrlo kratko. Tu je opisan put, s kojim se stječe vjera i ona sreća, iznad svega zemaljskoga, koja pri tom napunja dušu. Čovjek, koji vjeruje, ne može biti nesretan, jer nije sam. No vidjet ćete. — Već je htjela čitati, kadli opet uđe sluga.

— Borozdina? Recite, sutra u dva sata. Da — reče ona, označivši prstom mjesto u knjizi i s uzdahom pogledavši preda se zamišljenim divnim očima. — Evo kako djeluje prava vjera. Poznajete li Saninu Marie? Znate li njezinu nesreću? Izgubila jedino dijete. Bila je očajna. I što? Našla je ovoga prijatelja, i sada zahvaljuje Bogu na smrti svoga djeteta. To je sreća, koju daje vjera!

— O da, to je vrlo... — rekao je Stjepan Arkadijevič zadovoljan što će čitati i dati mu da se malo snađe. “Ne, bit će bolje danas ništa ne moliti — mislio je — samo da mi se iskopati odavde dok nisam zamrsio stvar.”

— Bit će vam dosadno — reče grofica Lidija Ivanovna obraćajući se k Landauu — ne znate engleski, ali to je kratko.

— O, ja ću razumjeti — reče s istim smiješkom Landau i zaklopi oči.

Aleksije Aleksandrovič i Lidija Ivanovna značajno se pogledaju i počne čitanje.

XII

Stjepan Arkadijevič osjećao se potpuno zaprepašten onim novim, čudnim za njega govorom, koji je čuo. Zamršenost petrogradskog života uopće djelovala je na nj uzbuđujuće izvodeći

343

ga iz moskovske ustajalosti; no tu je zamršenost volio i shvaćao u sferama koje su mu bile bliske i poznate; a u ovoj tuđoj okolini bio je preneražen i zbunjen i nije mogao svega obuhvatiti. Slušajući groficu Lidiju Ivanovnu i osjećajući na sebe uperene lijepe, naivne ili lopovske — sam nije znao — oči Landaua, počinjao je Stjepan Arkadijevič osjećati neku osobitu težinu u glavi.

Najrazličitije misli motale su mu se u glavi. “Marie Sanjina raduje se što joj je umrlo dijete... Dobro bi sad bilo zapušiti... Da se spasiš, treba samo vjerovati, i monasi ne znaju kako se to radi; to zna Lidija Ivanovna... A zašto mi je tako teška glava? Od konjaka ili od toga, što je sve to i suviše čudno? Ipak dosad, čini se, nisam ništa neprilično uradio. No ipak je moliti više ne mogu. Kaže se da oni sile na molitvu. Da ne bi mene prisilili. To će već biti preglupo. Kakvu samo glupost čita, a dobro izgovara.Landau je Bezzubov, zašto je on Bezzubov?” Najednom Stjepan Arkadijevič osjeti da se donja čeljust njegova nesavladivo počinje pokretati da zijevne. Poravna zaliske sakrivajući zijevanje i strese se. Ali odmah zatim osjeti da već spava i da će zahrkati. Trgao se u trenutku, kad je glas Lidije Ivanovne rekao: “Spava”.

Stjepan' Arkadijevič uplašeno se prene osjećajući se kriv i izobličen. Ali smjesta se utješi vidjevši da se riječ: “spava” ne tiče njega nego Landaua. Francuz je usnuo isto onako kao Stjepan Arkadijevič. No san Stjepana Arkadijeviča bio bi ih uvrijedio, kako je mislio (uostalom, nije ni to mislio, tako mu se već sve činilo čudno), a san Landauov obradovao ih je izvanredno, osobito groficu Lidiju Ivanovnu.

— Mon ami — reče Lidija Ivanovna ravnajući oprezno, da ne šušte, nabore svoje svilene haljine i u uzbuđenju svojemu ne nazivajući Karenjina više Aleksije Aleksandrovičem, nego “mon ami” — donnez lui la main. Vous voyez? Pst! — pisnula je sluzi koji je opet ušao. — Ne primajte.

Francuz je spavao ili se pretvarao da spava, naslonivši glavu na naslon fotelja, i praveći znajnom rukom, koja je ležala na koljenu, slabe kretnje, kao da nešto hvata. Aleksije Aleksandrovič ustane, htjede oprezno, ali zapne za stol, priđe i položi svoju

344

ruku u Francuzovu. I Stjepan Arkadijevič ustane, i otvarajući široko oči u želji da se probudi, ako spava, gledao je sad jednoga, sad drugoga. Sve to je bilo na javi. Stjepan Arkadijevič osjećao je, da mu u glavi postaje sve gore i gore.

— Que la personne qui est arrivee la derniere, celle qui demande, qu'elle sorte. Qu'elle sorte! — govorio je Francuz ne otvarajući očiju.

— Vous m'excuserez, mais vous voyez... Revenez vers dix heures, encore mieux demain.

— Qu'elle sorte! — ponovi nestrpljivo Francuz.— C'est moi, n'est ce pas? — i dobivši potvrdan odgovor

Stjepan Arkadijevič, zaboravivši daje htio moliti Lidiju Ivanovnu, zaboravivši i sestrinu stvar, s jedinom željom, da se što prije izvuče odavde, iziđe na prstima i, kao iz zaražene kuće, istrči na ulicu, gdje se dugo razgovarao i šalio s izvoščikom želeći da se što prije dovede k svijesti.

U francuskom kazalištu, kamo je stigao na posljednji čin, a onda kod Tatara pri šampanjcu, došao je Stjepan Arkadijevič nekako do daha u atmosferi koja mu je bila svojstvena. Ali ipak te mu je večeri bilo slabo.

Vrativši se kući k Petru Oblonskomu, kod kojeg je u Petrogradu stanovao, nađe Stjepan Arkadijevič pisamce od Betsy. Pisala mu je da veoma želi dovršiti započeti razgovor, i moli ga da dođe sjutra. Tek što je stigao pročitati to pisamce i namrštiti se nad njim, kadli se dolje začuju teški koraci ljudi koji su nosili nešto teško.

Stjepan Arkadijevič iziđe da vidi. Bio je to pomlađeni Petar Oblonski. Bio je tako pijan, da se nije mogao uspeti po stubama; no ugledavši Stjepana Arkadijeviča naredi da ga postave na noge, uhvati se za njega i pođe s njim u njegovu sobu, gdje mu stane pripovijedati kako je proveo večer. Ali smjesta zaspi.

Stjepan Arkadijevič bio je duševno klonuo, što je s njim bivalo malo kada, pa dugo nije mogao usnuti. Sve, čega se god sjećao, bilo je gadno, ali najgadnije od svega, kao nečega sramotnoga, sjećao se večeras grofice Lidije Ivanovne.

345

Drugi dan primi od Aleksija Aleksandroviča konačni odgovor da ne pristaje na Aninu rastavu, i shvatio je da se ta odluka temelji na onome, što je jučer rekao Francuz u svojem pravom ili hinjenom snu.

XXIII

Da se u obiteljskom životu poduzme štogod, potreban je ili potpun razdor među bračnim drugovima, ili ljubavna sloga. Kad su pak odnosi bračnih drugova nesređeni, ne može se početi nikakva stvar.

Mnoge obitelji godinama ostaju na starim mjestima, koja su dodijala oboma bračnim drugovima, samo zato, što nema ni potpunoga razdora ni sloge.

I Vronskomu i Ani bio je nesnosan moskovski život u žezi i prašini, kad sunce više nije svijetlilo proljetno, nego ljetno i kad je sve već odavna prohstalo, i lišće već bilo pokriveno prašinom; ali oni su i nadalje živjeli u Moskvi, koja je i njoj i njemu bila dozlogrdila, i nisu odlazili u Vozdvižensko, kako je odavna bilo odlučeno, jer u posljednje vrijeme među njima nije bilo sloge.

Razdraženost, koja ih je dijelila, nije imala nikakvog vanjskog uzroka, i svi pokušaji daje objasne, ne samo daje nisu uklanjali, nego su je još povećavali. Bila je to razdraženost unutarnja, koja se u nje temeljila na smanjenoj njegovoj ljubavi, a u njega na kajanju što se radi nje stavio u težak položaj, koji ona, mjesto da ga olakša, čini sve to težim. Ni on, ni ona nisu očitovali uzroke svoje razdraženosti, no smatrali su jedno drugo krivim i pri svakoj prigodi nastojali su to jedno drugome dokazati.

Za nju je sav on, sa svim svojim navikama, mislima i željama, sa svim svojim duševnim i tjelesnim ustrojstvom, bio jedno — ljubav prema ženama, i ta je ljubav po njezinu osjećanju imala biti sva usredotočena u njoj jedinoj. Ljubav je ta jenjala; prema tome, po njezinu zaključivanju, morao je dio svoje ljubavi prenijeti

346

na druge ili na drugu ženu, i ona je bila ljubomorna. Nije bila na njega ljuborna zbog kakve žene, nego zbog umanjene ljubavi. Nemajući još predmeta za ljubomoru, ona ga je tražila Po najmanjoj nagovijesti prenosila je svoju ljubomoru s jednog predmeta na drugi. Čas je bila ljubomorna na one proste žene, do kojih je po svojim momačkim vezama tako lako mogao doći; čas je bila ljubomorna na svjetske žene, s kojima se mogao sastati; sad je bila ljubomorna na umišljenu djevojku, koju je htio, prekinuvši s njom, uzeti za ženu. I ta posljednja ljubomora mučila ju je najviše osobito zbog toga što joj je on sam neoprezno u času iskrenosti rekao bio da ga mati njegova tako malo poznaje, da je sebi dopustila nagovarati ga da se oženi kneginjicom Sorokinom.

I budući ljubomorna, Ana se ljutila na njega i tražila u svemu razloge za ljutnju. Za sve što je bilo teško u njezinu položaju, krivila je njega. Teško stanje očekivanja, koje je viseći između neba i zemlje, proživjela u Moskvi, sporost i neodlučnost Aleksija Aleksandroviča, svoju osamljenost, sve je pripisivala njemu. Da je ljubi, shvaćao bi svu težinu njezina položaja i izveo bi je iz njega. On je bio kriv i za to što je živjela u Moskvi, a ne na selu. On nije mogao živjeti, zakopavši se na selu, kako je ona to htjela. Njemu je nužno trebalo društvo, i on ju je postavio u taj užasni položaj, kojega težinu nije htio razumjeti. I opet on isti bio je kriv što je ona zauvijek rastavljena sa sinom.

Čak ni oni rijetki časovi nježnosti, koji bi nastajali među njima, nisu je umirivali. U nježnosti njegovoj vidjela je ona nijansu mira, uvjerenja, čega prije nije bilo i što ju je razdraživalo.

Bio je već suton. Čekajući njegov povratak s momačkog objeda, na koji se bio obvezao, hodala je Ana sama gore—dolje po njegovu kabinetu (soba, u kojoj se najmanje čula ulična buka) i u svim pojedinostima razmišljala je o izrazima jučerašnje svađe. Vraćajući se od upamćenih uvredljivih riječi prepirke k onome, što ih je bilo izazvalo, došla je konačno do početka razgovora. Dugo nije mogla vjerovati da bi razdor mogao nastati od tako nedužnog razgovora, koji je bio daleko od njihova srca. A ipak je bilo tako. Sve se počelo od toga, što se on narugao ženskim

347

gimnazijama smatrajući ih nepotrebnima, a ona ih je počela braniti. On se s omalovažavanjem izjasnio o ženskom obrazovanju uopće i rekao je da Hani, Engleskinji koju je uzela pod syoju zaštitu Ana, nikako nije potrebno poznavanje fizike. '

To je Anu razdražilo. Vidjela je u tom prezirnu aluziju na svoje zanimanje. I zato je smislila i rekla takvu frazu kojom bi mu otplatila za bol koju joj je zadao.

— Ne očekujem obzira prema sebi, mojim osjećajima, kakve prema njima može imati čovjek koji voli, ali sam očekivala barem delikatnost — kazala je.

I zaista, on je pocrvenio od zlovolje i rekao nešto neugodno. Nije se sjećala što mu je odgovorila, ali onda je na nešto, očevidno također u želji, da joj zada bol, rekao:

— Neugodna mi je vaša ljubav za tu djevojčicu, to je istina, jer vidim, daje neprirodna.

Prasnula je zbog okrutnosti kojom je razorio svijet, koji je ona s takvom mukom sebi sagradila, da može podnositi svoj teški život, zbog njegove nepravednosti, kojom ju je okrivio za pretvaranje i neprirodnost.

— Veoma mi je žao što vi razumijete i prirodnim nalazite samo ono, što je surovo i materijalno — rekla je i izašla iz sobe.

Kad je sinoć došao k njoj, nisu spominjali bivše svađe, ali oboje je osjećalo da je svađa zaglađena, ali da nije prošla.

Danas cijeli dan nije bio kod kuće, pa je bila tako osamljena i tako je teško osjećala svađu s njim, da je htjela sve zaboraviti, oprostiti i pomiriti se, htjela je okriviti sebe i opravdati njega.

“Sama sam kriva. Razdražljiva sam, besmisleno sam ljubomorna. Pomirit ću se s njim, pa ćemo otputovati na selo, ondje ću biti mirnija”, govorila je sebi.

“Neprirodno — sjeti se najednom ne toliko riječi, koliko namjere da joj zada bol, što ju je najvećma povrijedilo. — Znam što je htio reći: neprirodno je, ne voleći svoju kćer, voljeti tuđe dijete. Sto on razumije o ljubavi za djecu, o mojoj ljubavi za Serjožu, kojega sam žrtvovala radi njega? Ali ta želja da mi zada bol! Ne, on voli drugu ženu, drukčije ne može biti.”

348

I opazivši da je, želeći se umiriti, izvršila opet već mnogo puta prijeđeni krug i vratila se prijašnjoj razdražljivosti, zahvati je užas od same sebe. “Zar je zaista nemoguće? Zar ne mogu uzeti na se? — reče sebi i počne opet iz početka. — On je istinoljubiv, pošten, on me ljubi. Ja ljubim njega, ovih dana doći će do rastave. Pa što još treba? Potreban je mir, povjerenje, i ja ću uzeti na se. Da, sada, kad dođe, reću ću da sam ja bila kriva, premda nisam bila kriva, pa ćemo otputovati.”

I da ne misli više i da se ne podaje razdraženosti, pozvoni i naredi da se donesu sanduci za pakovanje stvari za selo.

U deset sati dovezao se Vronski.

XXIV

— A što, je li bilo veselo? — upita ona izlazeći mu s krotkim izrazom krivca u susret.

— Kao obično — odgovori on, shvativši smjesta po samom pogledu njezinu da je u jednom od svojih dobrih rasploženja. Već se bio navikao na te prijelaze, i danas mu se osobito radovao; jer je sam bio u najboljem raspoloženju.

— Sto vidim! To je dobro! — reče on, pokazujući sanduke u predsoblju.

— Da, treba putovati. Provezla sam se u šetnju, pa mi je bilo tako lijepo, da sam poželjela na selo. Ta tebe ništa ne zadržava?

— Samo to želim. Odmah ću doći, pa ćemo razgovarati, samo ću se preobući. Reci da donesu čaj.

I on ode u svoj kabinet.Bilo je nešto uvredljivo u onome, kako je rekao: “to je dobro”,

kako se govori djetetu, kad prestane prkositi, i još uvredljivija bila je ona suprotnost između njezina pokajničkoga i njegova samosvjesnog tona; i ona osjeti na časak da se u njoj diže želja za borbom; no svladavši se, priguši je i dočeka Vronskoga isto tako veselo.

349

Kad je došao k njoj, pripovijedala mu je, djelomice ponavljajući pripravljene riječi, kako je provela dan, i svoje planove za odlazak.

— Znaš li, na mene je došlo gotovo nadahnuće — govorila je. — Čemu da ovdje čekamo rastavu? Nije li svejedno u selu? Ne mogu duže čekati. Ne želim se nadati, ne želim ništa čuti o rastavi. Odredila sam da to više neće utjecati na moj život. Slažeš li se?

— O da! — reče on pogledavši s nemirom njezino uzbuđeno lice.

— A što ste ondje radili? Tko je bio? — upita ona, pošutjevši.Vronski nabroji goste. — Objed je bio divan, i veslačka

utakmica, i sve je bilo dosta ugodno, ali u Moskvi se ne može bez ridicule. Pojavila se nekakva dama, učiteljica švedske kraljice u plivanju i pokazala svoje umijeće.

— Kako? Plivala je? — upita mršteći se Ana.— U nekakvom crvenom cotume de natation, stara, ružna.

Kad dakle putujemo?— Kakva je to glupa fantazija! A što, da li nekako posebno

pliva? — ne odgovarajući, reče Ana.— Sasvim ništa osobito. A i kažem, užasno glupo. Kad dakle

kaniš putovati?Ana strese glavom, kao da želi otjerati neugodnu misao.— Kad da putujemo? Sto prije, to bolje. Sutra nećemo dospjeti.

Prekosutra.— Da... ne, čekaj. Prekosutra je nedjelja, moram ići k maman

— reče Vronski zbunivši se, jer je osjetio na sebi uporni sumnjičavi pogled čim je izgovorio majčino ime. Smetenost njegova potvrdi joj njezine sumnje. Ona plane i odmakne se od njega. Sada više nije zamišljala učiteljicu švedske kraljice, nego kneginjicu Sorokinu koja je živjela u podmoskovskom selu zajedno s groficom Vronskom.

— Ti možeš putovati sutra! — reče ona.— Ali ne mogu. U stvari, u kojoj idem, punomoć i novce ne

izdaju sutra — odgovori on.

350

— Ako je tako, onda nikako nećemo otputovati.— Pa zašto?— Ja neću putovati kasnije. U ponedjeljak ili nikad.— A zašto? — kao u čudu veće Vronski. — Ta to nema smisla!— Za tebe nema smisla, jer tebe za mene nije briga. Ti nećeš

shvatiti moj život. Jedino, što me zanimalo ovdje, bila je Hana. Ti govoriš daje to pretvaranje. Pa rekao si jučer da ne volim kćer, a pretvaram se da volim tu Engleskinju, daje to neprirodno; željela bih znati kakav život ovdje može za mene biti prirodan.

Na trenutak trgla se i prestravila, što se iznevjerila svojoj namjeri. Ali premda je znala da se upropašćuje, nije se mogla uzdržati, nije mogla da mu ne pokaže, kako nije imao pravo, nije mu se mogla pokoriti.

— Nikad nisam to govorio; govorio sam da ne suosjećam s tom nenadanom ljubavlju.

— Zašto ti, koji se hvališ svojom iskrenošću, ne govoriš istine?— Nikad se ne hvalim i nikad ne govorim neistine — reče on

tiho, svladavajući gnjev koji se u njemu dizao. — Vrlo mi je žao, ako ti ne cijeniš...

— Cijenjenje su izmislili poradi toga, da se sakrije prazno mjesto, gdje bi trebala biti ljubav... A ako me više ne ljubiš, onda je bolje i poštenije to reći.

— Ne, to postaje nepodnošljivo! — vikne Vronski, ustajući sa stolca. I zaustavivši se pred njom, polagano reče: — Zašto iskušavaš moju strpljivost? — s takvim izgledom kao da bi mogao reći još mnogo što, ali se svladao. — Ona ima granice.

— Sto hoćete time reći? — vikne ona s užasom, zagledajući se u očiti izraz mržnje, koji je bio na svem licu, a osobito u okrutnim groznim očima.

— Hoću reći... — počne on, ali se zaustavi. — Moram pitati, što hoćete od mene?

— Sto ja mogu htjeti? Ne mogu htjeti nego to da me ne ostavite, kako mislite — reče ona, shvativši sve što nije dorekao. — No toga ja neću, to je u drugom redu. Ja hoću ljubav, a nje nema. Dakle je sve svršeno.

351

Ona se uputi k vratima.— Stani! Stani! — reče Vronski ne ravnajući mračne bore

obrva, ali hvatajući je za ruku. — Sto je u stvari? Rekao sam da odlazak treba odgoditi za tri dana, i ti si mi na to rekla da lažem, da nisam pošten čovjek.

— Da, ponavljam, čovjek koji mi spočitava da je radi mene žrtvovao sve — reče ona, sjećajući se riječi prijašnje svađe — to je gore nego pošten čovjek, to je čovjek bez srca.

— Ne, strpljivost ima granice! — krikne on i brzo pusti njezinu ruku.

“On me mrzi, to je jasno”, pomisli ona i mučke, ne obazirući se, nestalnim koracima iziđe iz sobe. “On ljubi drugu ženu, to je još jasnije”, govorila je sebi ulazeći u svoju sobu. “Ja hoću ljubav, a nje nema. Prema tome, sve je svršeno — ponovi ona svoje riječi — i treba svršiti.”

“Ali kako?” upita se i sjede u naslonjač pred ogledalom.Dolazile su joj u glavu misli o tome kuda će sada ići, da li k

tetki, kod koje se odgajala, k Dolly, ili jednostavno sama u inozemstvo, i o tom što on radi sada sam u kabinetu, da li je to konačna svađa ili je još moguće pomirenje, i o tom što će sada o njoj govoriti svi njezini petrogradski bivši znanci, što će o tom pomisliti Aleksije Aleksandrovič, i mnogo drugih misli o tom, što će biti sada, nakon prekida. Ali nije se svom dušom predavala tima mislima. U duši njezinoj bila je nekakva nejasna misao koja ju je jedina zanimala, ali je ona nije mogla potpuno dozvati u svijest. Sjetivši se još jednom Aleksija Aleksandroviča, jasno se sjeti i svoje bolesti poslije poroda i onoga čuvstva koje je onda nije ostavljalo. “Zašto nisam umrla?” sjetila se tadašnjih svojih riječi i tadašnjega svog čuvstva. I najednom shvati što joj je bilo u duši. Da, to je bila ona misao, koja je jedina rješavala sve. “Da, umrijeti!...”

“I pokora i sramota Aleksija Aleksandroviča i Serjože i moja užasna sramota, sve se spasava smrću. Umrijeti, i on će se kajati, žalit će, ljubiti, trpjet će zbog mene.” Sa zaostalim smiješkom sažaljenja prema sebi sjedila je u naslonjaču, skidajući i natičući

352

prstenje s lijeve ruke, živo s raznih strana predočujući sebi njegova čuvstva nakon svoje smrti.

Paozomost njezinu zaokupe koraci, njegovi koraci koji su se približavali. Kao daje zabavljena spremanjem svojih prstena, nije se k njemu ni okretala.

Prišao je k njoj i, uzevši je za ruku, tiho reče:— Ana, putovat ćemo prekosutra, ako hoćeš. Slažem se sa

svim.Ona je šutela.— Stoje? — upita on.— Znaš sam — reče mu i isti čas, ne mogavši se više svladati,

zaplače.— Ostavi, ostavi me! — govorila je plačući. — Ja ću otputovati

sutra... Učinit ću još više. Sto sam ja? Ja sam razvratna žena, kamen na tvom vratu. Neću da te mučim, neću! Oslobodit ću te. Ti me ne ljubiš, ti ljubiš drugu!

Vronski ju je molio da se umiri, i uvjeravao je da nema znaka za temeljitost njezine ljubomore, da nikad nije prestao i daje neće prestati voljeti, da je voli više nego prije.

— Ana, zašto tako mučiš sebe i mene? — govori je, ljubeći joj ruke. Lice njegovo izražavalo je sada nježnost, i njoj se činilo,da je uhom čula suze u njegovu glasu i na ruci svojoj osjećala je njihovu vlagu. I u tren strašna ljubomora prijeđe u očajnu, strastvenu nježnost; grlila ga je, obasipala cjelovima njegovu glavu, vrat, ruke.

XXV

Osjećajući daje pomirenje potpuno, Ana se ujutro sa živošću primi priprava za odlazak. Makar nije bilo odlučeno, hoće li pufovati u ponedjeljak ili utorak, jer je oboje jučer popuštalo jedno drugome. Ana se zaposleno spremala na odlazak osjećajući se sada potpuno ravnodušna prema tome hoće li putovati dan prije

353

ili kasnije. Stajala je u svojoj sobi nad otvorenim sandukom izabirući stvari, kad on, već odjeven, uđe k njoj ranije nego obično.

— Odvest ću se sada k maman, ona mi može poslati novce po Jegoru. I sutra sam spreman putovati.

Kako je god dobro bila raspložena, ubode je spominjanje polaska u ljetnikovac.

— Ne, ni ja neću dospjeti — reče i odmah taj čas pomisli: “Moglo se dakle urediti tako da učini, kako sam ja htjela.” — Ne, kako si htio, tako i radi. Idi u blagovaonicu, ja ću odmah doći, samo dok odaberem ove nepotrebne stvari — reče ona, mećući na Anuškinu ruku, na kojoj je već ležala gomila krpa, još nešto.

Vronski je jeo svoj beefsteak, kad je ona došla u blagovaonicu.— Nećeš mi vjerovati, kako su mi omrzle te sobe — reče ona,

sjedajući kraj njega za svoju kavu. — Nema ništa užasnije od tih chambres gamies. Nema osobnog izraza u njima, nema duše. Ti satovi, zastori, osobito tapete, to je mora. Mislim na Vozdvižensko kao na obećanu zemlju... Nećeš još odaslati konje?

— Ne, oni ćc krenuti iza nas. A odlaziš li danas kamo?— Htjela sam se odvesti k Wilsonovoj. Moram joj odvesti

haljine. Dakle konačno sutra? — reče ona veselim glasom; ali iznenada lice joj se promijeni.

Komomik Vronskoga došao je da zamoli potvrdu za brzojav iz Petrograda. Ništa neobično nije bilo u tom što je Vronski dobio brzojav, ali kao daje želio nešto sakriti od nje, reče daje potvrda u kabinetu, i brzo se okrene k njoj:

— Svakako sutra ću sve dovršiti.— Od koga je brzojav? — upita ona ne slušajući ga.— Od Štive — odgovori nerado.— A zašto mi nisi pokazao? Kakva tajna može biti" između

mene i Štive?Vronski vrati komornika i reče mu da donese brzojav.— Nisam ti htio pokazivati, jer Štiva ima strast da brzojavlja;

čemu brzojavljati, kad ništa nije rješeno.— O rastavi?

354

— Da, ali on piše: još ništa nisam mogao postići. Obećao je ovih dana definitivan odgovor. Nego evo pročitaj.

Drhtavim rukama uzme Ana brzojav i pročita ono isto, što je bio rekao Vronski. Na kraju bilo je još dodano: “Nade je malo, ali ja ću uraditi sve moguće i nemoguće.”

— Jučer sam rekla da mi je potpuno svejedno, kad ću dobiti i hoću li uopće dobiti rastavu — reče ona porumenjevši. — Nije bilo nikakve potrebe da to kriješ od mene. “Tako može on sakriti i sakriva od mene svoje dopisivanje sa ženama”, pomisli ona.

— A Jašvin je htio doći jutros s Vojtovom — reče Vronski;— čini se daje od Pjevcova dobio na kartama sve, čak i više nego onaj može platiti. Oko šezdeset tisuća.

— Ne — reče ona razdražujući se zbog toga što joj je tako očito tom promjenom razgovora pokazivao da je razdražena — zašto misliš da me ta vijest toliko zanima, daje čak treba sakrivati? Rekla sam da neću na to misliti, pa bih željela da i tebe to isto tako malo zanima kao i mene.

— Zanimam se zato jer volim jasnoću — reče on.— Jasnoća nije u formi, nego u ljubavi — reče ona razdražujući

se sve više ne od riječi, nego od tona hladnoga mira kojim je govorio. — Zašto ti to želiš?

— “Bože moj! Opet o ljubavi”, pomisli on mršteći se.— Ta poznato ti je radi čega: radi tebe i radi djece, koja budu

— reče.— Djece neće biti.— To mi je vrlo žao — reče on.— Tebi je to potrebno radi djece; a na mene ne misliš? —

reče ona, zaboravivši potpuno i ne čuvši daje on rekao: radi tebe i radi djece.

Pitanje o mogućnostima da imaju djecu bilo je odavna prije sporno i razdraživalo ju je. Njegovu želju da ima djece, objašnjavala je sebi tim, što mu nije stalo do njezine ljepote.

— Ah, rekao sam; radi tebe. Najviše radi tebe — mršteći se kao od boli, ponovi on — jer sam uvjeren da veći dio tvoje raz- draženosti dolazi od neodređenosti položaja.

355

“Da, evo sad se prestao pretvarati, pa se vidi sva njegova hladna mržnja prema meni”, pomisli ona ne slušajući njegovih riječi, nego s užasom gledajući na toga hladnog i okrutnog suca, koji, dražeći je, gleda iz njegovih očiju.

— Uzrok nije taj — reče ona — ja i ne shvaćam kako uzrok moje radraženosti, kako ti kažeš, može biti to što se nalazim potpuno u tvojoj vlasti. Kakva je tu neodređenost položaja? Naprotiv.

— Veoma žalim što nećeš da razumiješ — presiječe joj on riječ, uporno želeći iskazati svoju misao: — neodređenost se sastoji u tome, što se tebi čini da sam ja slobodan.

— U tom pogledu možeš biti potpuno miran — reče ona i, okrenuvši se, stade piti kavu.

Digla je šalicu, ispruživši prst i prinese je k ustima. Otpivši nekoliko gutljaja, pogleda na njega i po izrazu njegova lica jasno shvati da mu je bila odvratna ruka i kretnja i glas, koji je proizvodila usnama.

— Potpuno mi je svejedno što misli tvoja mati i kako te ona hoće oženiti — reče ona postavljajući šalicu drhtavom rukom.

— Ta ne govorimo mi o tome.— Ne, upravo o tome. I vjeruj da za mene žena bez srca, bila

ona starica, ne bila, tvoja mati ili tuđa, nije zanimljiva i neću da znam za nju.

— Ana, molim te da ne govoriš bez poštivanja o mojoj materi.— Žena, koja nije pogodila srcem, u čemu je sreća i čast

njezina sina, nema srca.— Ponavljam svoju molbu: da ne govoriš bez poštivanja o

materi koju poštujem — reče on, povisivši glas i oštro je gledajući.Ona ne odgovori. Uporno ga gledajući, njegove ruke, lice,

sjeti se sa svim pojedinostima scene jučeranjega pomirenja i njegovih strastvenih draganja. “Ta, isto takva draganja trošio je i trošit će i na druge žene!” mislila je.

— Ti ne voliš mater. To su sve fraze, fraze i fraze! — s mržnjom gledajući na njega, reče ona.

356

— A ako je tako, onda treba...— Treba se odlučiti, i ja sam se odlučila — reče ona i htjede

otići, ali u taj čas uđe Jašvin. Ana se pozdravi s njim i zaustavi se.Zašto se u tom času, kad je u duši njezinoj bila oluja i kad je

osjećala da stoji na preokretu života koji može imati užasne posljedice, zašto se taj čas mora pretvarati pred tuđim čovjekom koji će prije ili kasnije saznati sve, nije znala; ali mahom je, smirivši u sebi nutarnju oluju, sjela i počela razgovarati s gostom.

— No, kako vaša stvar? Jeste li primili dug? — upita Jašvina.— Ta dobro; čini se da ću dobiti sve, a u srijedu treba putovati.

A kad ćete vi? — upita Jašvin žmirkajući na Vronskog a i očevidno domišljajući se svađi koja je malo prije bila.

— Čini se, prekosutra — reče Vronski.— Uostalom, već se odavna spremate.— No sada već definitivno — reče Ana, gledajući Vronskomu

ravno u oči takvim pogledom koji mu je govorio neka i ne misli na mogućnosti pomirenja.

— A zar vam nije žao toga nesretnog Pjevcova? — nastavi ona razgovor s Jašvinom.

— Nikad se nisam pitao, Ana Arkadijevna, da li mi je žao ili ne. Ta sav je moj imetak ovdje — on pokaže svoj bočni džep i sada sam bogat čovjek; a danas idem u klub i izići ću možda, kao prosjak. Ta tko sa mnom sjedne, također hoće mene ostaviti bez košulje, a ja njega. No i tako se borimo, i u tom čovjek ima zadovoljstvo.

— No, a da ste oženjeni — reče Ana — kako bi bilo vašoj ženi?

Jašvin se nasmije.— Zato se, kako vidite, i nisam oženio, i nikad nisam ni kanio.— A Helsingforsl — reče Vronski ulazeći u razgovor i

pogleda Anu koja se nasmiješila. Susrevši se s njegovim pogledom, poprimi lice Anino iznenada hladan, oštar izraz, kao da mu je govorila: “Nije zaboravljeno. Isto je, kao prije.”

— Zar ste bili zaljubljeni? — reče ona Jašvinu.

357

— O, gospode, koliko puta. Ali, razumijete li, jedan može sjesti za karte, ali tako, da svagda ustane, kad dođe vrijeme za rendez-vous. Ja se mogu baviti ljubavlju, ali tako, da uvečer ne zakasnim na partiju. Tako i uređujem tu stvar.

— No ne pitam o tom, nego o pravom. — Htjela je reći Helsingfors, ali nije joj se dalo izgovoriti riječ koju je rekao Vronski.

Došao je Vojtov, koji je kupovao ždrijepca; Ana ustane i izađe iz sobe.

Prije nego će otići od kuće, dođe Vronski k njoj. Htjela je hiniti da nešto traži na stolu, ali postidjevši se pretvaranja, pogleda mu pravo u lice hladnim pogledom.

— Svjedodžbu o Gambetti, prodao sam ga — reče on takvim tonom, koji je govorio jasnije od riječi: “za objašnjavanje nemam vremena, a ne bi ni koristilo.”

“Nisam joj ništa kriv — mislio je. — Ako hoće sebe kažnjavati, tantpispour elle.” Ali izlazeći učini mu se daje rekla nešto, i srce mu najednom drhtne od sažaljenja prema njoj.

— Sto je, Ana? — upita.— Ništa — odgovori ona isto onako hladno i mirno.“Ako je ništa, onda tant pis”, pomisli on, ohladivši opet, okrene

se i ode. Izlazeći vidio je u zrcalu njezino lice, blijedo, s usnama koje su drhtale. Htio se zaustaviti i reći joj utješnu riječ, ali noge su ga iznijele iz sobe prije nego je smislio, što bi joj rekao. Sav taj dan proveo je izvan kuće. Kad je došao kasno uvečer, reče mu djevojka da Anu Arkadijevnu boli glava, pa ga je molila da ne ulazi k njoj.

XXVI

Nikad još dan nije prolazio u svađi. Danas je to bilo prvi put. I to nije bila svađa. To je bilo očito priznanje potpunog ohlađenja. Zar je moguće bilo tako gledati, kako ju je on pogledao, kad je ulazio u sobu po svjedodžbu? Pogledati je, vidjeti da joj se srce kida od očaja i proći šuteći s tim ravnodušno mirnim licem? On

358

ne da je ohladio prema njoj, on mrzi na nju, jer ljubi drugu ženu, to je bilo jasno.

I sjećajući se svih onih okrutnih riječi koje je rekao, smišljala je i one, koje joj je očevidno želio i mogao reći, pa se sve više i više razdraživala.

“Ja vas ne držim — mogao je kazati. — Možete ići, kamo hoćete. Niste se htjeli razvesti sa svojim mužem, zacijelo zato, da se vratite k njemu. Vratite se. Ako vam trebaju novci, dat ću vam. Koliko vam treba rubalja?”

Sve najokrutnije riječi koje bi mogao reći neotesan čovjek, kazao joj je u njezinoj mašti, i ona mu ih nije opraštala, kao da joj ih je zbilja kazao.

“A zar mi se nije još jučer zaklinjao ljubavlju, on, taj istinoljubivi i pošteni čovjek? Zar nisam očajavala bez potrebe već mnogo puta?” govorila je sebi odmah zatim.

Sav taj dan, izuzevši odlazak k Wilsonovoj, koji joj je oduzeo dva sata, provela je Ana u sumnjama o tome da li je sve svršeno ili ima još nade na pomirenje, te treba li smjesta odlaziti ili ga još jednom vidjeti. Čekala ga je vazdan, i uvečer, kad je ulazeći u svoju sobu naredila da mu se kaže daje boli glava, zagonetala je u sebi: “dođe li unatoč sobaričinim riječima, to znači, da me još ljubi. Ako pak ne dođe, onda to znači daje sve svršeno i onda ću odlučiti, što mi je činiti!...”

Uvečer je čula kako se zaustavio štropot njegove kočije, čula je njegovo zvonjenje, njegove korake i razgovor s djevojkom: pojverovao je onome što mu je bilo rečeno, nije htio ništa više saznavati i otišao u svoje odaje. Bilo je dakle sve svršeno.

I smrt, kao jedino sredstvo, kojim je u njegovu srcu mogla uspostaviti ljubav prema sebi, kazniti ga i održati pobjedu u toj borbi koju je s njim vodio za duh koji se nastanio u njezinu srcu, dođe joj jasno i živo pred oči.

Sad je bilo svejedno: hoće li putovati ili ne u Vozdvižensko, hoće li od muža dobiti rastavu ili ne, sve je to bilo nepotrebno. Trebalo je samo jedno, kazniti ga.

359

Kad je sebi nalila običnu količinu opijuma i pomislila da bi samo trebala ispiti čitavu bočicu da umre, učini joj se to tako lakim i jednostavnim da je opet s nasladom počela misliti na to, kako će se on mučiti, kajati i kako će ljubiti njezinu uspomenu kad već bude kasno. Ležala je u krevetu s otvorenim očima gledajući pri svjetlosti jedine svijeće koja je dogorijevala, lijevi reljefni pervaz stropa i sjenu od zaslonca lampe koja je pokrivala dio njegov, pa je sebi živo predočivala, što će on osjećati, kad nje više ne bude i kad ona za njega bude samo uspomena? “Kako sam joj mogao reći te okrutne riječi?” govorit će on sebi. “Kako sam mogao izići iz sobe da joj ništa nisam rekao? Ali sada je više nema. Zauvijek je otištla od nas. Sada je ondje...” Najednom se sjena zaslonca zanjiše, pokrije cio pervaz, čitav strop, druge sjene s druge strane navale joj u susret, na časak se sjene sastanu, ali onda se novom brzinom dignu, zanjišu i sliju i sve pokrije mrak. “Smrt!” pomisli. I zahvati je takav užas da dugo nije mogla shvatiti gdje se nalazi, i dugo drhtavim rukama nije mogla naći žigice i zapaliti drugu svijeću mjesto one, koja je dogorjela i ugasila se. “Ne, sve, samo živjeti! Ta ja ga ljubim. Ta on ljubi mene! To je bilo, i proći će”, govorila je osjećajući kako suze radosti od povratka u život teku po njezinim obrazima. I da se spasi od svoga straha, brzo ode u kabinet k njemu.

Spavao je u kabinetu čvrstim snom. Primakla se k njemu i rasvjetljujući odozgo njegovo lice dugo ga je gledala. Sad, kad je spavao, voljela gaje tako da gledajući ga nije mogla svladati suze nježnosti; ali znala je da, kad bi se probudio, pogledao bi je hladnim pogledom, svjesnim svoje pravičnosti i da bi mu ona, prije nego bi mu rekla o .svojoj ljubavi, morala dokazati kako joj je bio kriv. Vratila se u svoju sobu, ne probudivši ga, i uzevši drugi opijum usnula teškim, nepotpunim snom, za vrijeme kojega nije prestala osjećati sebe. —

U jutro je opet spopade strašna mora, koja joj se nekoliko puta prikazivala u snu još prije veze s Vronskim, i probudi je. Starčić raščupane brade radio je nešto, nagnuvši se nad željezom izgovarajući neke besmislene francuske riječi, i ona je, kao uvijek pri tom snu (u tome je bio sav užas) osjećala da se taj seljačić ne

360

obazire na nju, nego da vrši taj neki strašni posao oko željeza nad njom. I ona se probudi u hladnom znoju.

Kada je ustala, kao u magli, dođe joj pred oči jučerašnji dan.“Bila je svađa. Bilo je ono što je bilo več nekoliko puta. Rekla

sam da me boli glava, i on nije ulazio. Sutra putujemo, treba ga vidjeti i spremati se za odlazak”, reče ona sebi. I saznavši daje u kabinetu, pođe k njemu. Prolazeći salonom, začuje da su se pred ulazom zaustavila kola, i pogledavši kroz prozor, ugleda kočiju, iz koje se nagibala mlada djevojka u ljubičastom šeširu, koja je nešto naređivala sluzi, koji je zvonio. Poslije pregovora u predsoblju dođe netko gore, i u sobi kraj salona začuju se koraci Vronskoga. Brzim koracima silazio je niza stube. Ana priđe opet k prozoru. Izašao je evo bez šešira i pristupio ka kočiji. Mlada djevojka u ljubičastom šeširu predala mu je omot. Smiješeći se reče joj Vronski nešto. Kočija se odveze; on brzo ustrči po stubama.

Magla, koja je zastirala sve u njezinoj duši, najednom se raziđe. Jučerašnja čuvstva novom boli stisnu joj bolno srce. Sad nije mogla shvatiti kako se mogla toliko poniziti, da proboravi čitav dan s njim u njegovoj kući. Ušla je k njemu u kabinet da mu kaže svoju odluku.

— To se Sorokina svratila s kćeri i dovezla mi novac i spise od mame. Jučer nisam mogao dobiti. Kako je tvojoj glavi, je li bolje? — reče on mirno, ne hoteći vidjeti ni shvatiti mračni izraz njezina lica.

Gledala ga je šuteći i uporno, stojeći nasred sobe. On je pogleda, na časak se namršti i nastavi čitati pismo. Ona se okrene i polagano iziđe iz sobe. Mogaoju je još vratiti, ali ona je došla do vrata, a on je još uvijek šutio. Čulo se samo šuštanje lista papira koji je okretao.

— Da, zbilja — reče on, kad je bila već na vratima — sutra putujemo zacijelo? Zar ne?

— Vi, ali ne ja — reče ona, obraćajući se k njemu.— Ana, tako se ne može živjeti...

361

— Vi, ali ne ja — ponovi ona.— To postaje nepodnošljivo!— Vi... vi ćete se pokajati za ovo — reče ona i iziđe.Uplašen tim očajnim izrazom s kojim su bile rečene te riječi,

skoči i htjede potrčati za njom, ali došavši k sebi, sjede opet, i čvrsto stisnuvši zube, namršti se. Ta nepristojna, kako je smatrao, prijetnja nečim ga je dražila. “Pokušao sam sve — pomisli — preostaje samo jedno — ne obraćati pažnju”, i stane se spremati u grad i opet k materi, od koje je imao dobiti potpis na punomoćje.

Čula je njegove korake po kabinetu i u blagovaonici. U salonu se zaustavio. Ali nije okrenuo k njoj, nego je samo izdao nekoliko naloga, da se Vojtovu preda ždrijebac i bez njega. Onda je čula kako se dovezla kočijica, kako su se otvorila vrata i kako je opet izašao. Ali evo opet je ušao u predsoblje i netko je ustrčao gore. To je komornik trčao po zaboravljene rukavice. Pošla je k prozoru i vidjela kako je ne gledajući uzeo rukavice i, taknuvši rukom leđa kočijaševa, nešto rekao. Zatim, ne gledajući na prozore, sjeo je na svoj obični način u kočijici, rnetnuvši nogu na nogu i, navlačeći rukavicu, iščeznuo je za uglom.

XXVII

“Odvezao se! Svršeno je!” reče sebi Ana, stojeći kraj prozora, i kao odgovor na to pitanje dojam mraka pri ugašenoj svijeći i strašnog sna, slijevajući se u jedno, hladnim užasom napuni joj srce.

— Ne, to ne može biti! — krikne ona i prešavši u sobu, jako pozvoni. Bilo joj je tako strašno ostati sada samoj, da nije dočekala dolaska sluge, nego mu je pošla u susret.

— Saznajte, kamo se odvezao grof — reče ona.Sluga odgovori, da se grof odvezao u konjušnice.— Naredili su da vas obavijestimo da će se kočijica smjesta

vratiti ovamo, ako hoćete, da se kuda izvezete.

362

— Dobro. Stojte. Odmah ču napisati pisamce. Pošaljite Mihajla s pisamcem u konjušnice. Brzo.

Sjela je i napisala:“Ja sam kriva. Vrati se kuči, trebamo se objasniti. Zaboga

dođi, meni je strašno.”Zapečatila je i predala sluzi.Bojala se sada ostati sama, pa je za slugom izišla i otišla u

dječju sobu.“A što, to nije ono pravo, to nije on! Gdje su njegove modre

oči, mili i bojažljivi smiješak?” bila je prva njezina misao kad je ugledala svoju punahnu, rumenu djevojčicu s crnom kovrčastom kosom mjesto Serjože, kojega je u smućenosti svojih misli očekivala vidjeti u dječjoj sobi. Sjedeći kraj stola udarala je djevojčica uporno i čvrsto po njemu čepom i besmisleno gledala majku svojim, kao kupina crnim očima. Odgovorivši Engleskinji da je potpuno zdrava i da sutra odlazi u selo, sjedne Ana k djevojčici i stane pred njom vrtjeti čep od boce. No glasni, zvonki smijeh djeteta i kretnja, koju je izvela obrvom, tako je živo podsjeti na Vronskoga, daje svladavajući plač brzo ustala i izišla. “Zar je sve svršeno? Ne, to ne može biti — mislila je. — Vratit će se. Ali kako će mi objasniti onaj smiješak, onu živahnost, poslije toga, kako se razgovarao s njom? No ako i ne objasni, ipak ću vjerovati. Ako mu ne uzvjerujem, ostaje mi samo jedno...a ja neću.”

Pogleda na sat. Prošlo je dvanaest časaka. “Sad je već primio pisamce i vozi se natrag. Još malo, deset časaka... A što, ako ne dođe? Ne, to ne može biti. Ne treba me vidjeti sa zaplakanim očima. Idem se umiti. Da, da, jesam li se počešljala ili nisam?” upita se. I nije se mogla sjetiti. Popipa rukom glavu. “Da, počešljana sam, ali kad — nikako se ne sjećam.” Čak nije vjerovala svojoj ruci, i priđe k zrcalu da vidi, je li zbilja počešljana. Bila je počešljana, a nije se mogla sjetiti, kad je to načinila. “Tko je to? — mislila je gledajući u zrcalu ražareno lice s čudno sjajnim očima, koje su je uplašeno gledale. — “Pa to sam ja”, shvati najednom i

363

ogledajući se svu namah osjeti na sebi njegove poljupce, i dršćući makne ramena. Onda digne ruku k usnama i poljubi je.

“Sto je to, ja gubim razum”, i ode u ložnicu, gdje je Anuška spremala sobu.

— Anuška — reče, zaustavivši se pred njom i gledajući sobaricu, sama ne znajući što će joj reći.

— K Darji Aleksandrovni htjeli ste se odvesti — reče, kao da shvaća, sobarica.

— K Darji Aleksandrovni? Da, odvest ću se.“Petnaest časaka onamo, petnaest natrag. On se vozi, odmah

će stići. — Ona izvadi sat i pogleda ga. — Ali kako je mogao otići, ostavivši me u takvom položaju? Kako može živjeti, ne pomirivši se sa mnom?” Priđe k prozoru i stane gledati na ulicu. Po vremenu već se mogao vratiti. No račun je mogao biti pogrešan, i ona se iznova stane sjećati, kad se odvezao, i brojiti minute.

U času, kad je odlazila k velikom satu, da usporedi svoj, netko se dovezao. Pogledavši kroz prozor, ugleda njegovu kočijicu. Ali nitko nije uzlazio po stubama, a dolje su se čuli glasovi. Bio je to poslani sluga koji se vrati u kočijici. Ona siđe k njemu.

— Grofa nismo zatekli. Odvezli su se na Nižegorodsku željezničku stanicu.

— Sto je tebi? Sto... — obrati se k rumenomu, veselom Mihajlu, koji joj je vraćao njezino pisamce.

“Pa on ga nije primio”, sjeti se ona.— Odvezi se s tim pisamcem u selo grofici Vronskoj, znaš. I

odmah dovezi odgovor — reče poslanomu.“A ja, što ću ja raditi? — pmisli ona. — Da, odvest ću se k

Dolly, to je istina, jer inače ću poludjeti. Da, mogu još brzojaviti! I ona napiše brzojav:

“Moram se porazgovoriti, odmah dođite.”Poslavši brzojav, pođe se odijevati. Već odjevena i u šeširu,

pogleda ponovo u oči ugojene, mirne Anuške. Očita sućut vidjela se u tim malim, dobrim sivim očima.

— Anuška, mila, što da radim? — reče Ana plačući i spusti se nemoćno u naslonjač.

364

— Zašto se tako uznemirujete, Ana Arkadijevna! Pa to se događa. Izvezite se, rastrest ćete se — reče sobarica.

— Da, idem — dolazeći k sebi i ustajući, reče Ana. — A ako za moga izbivanja dođe brzojav, pošalji k Darji Aleksandrovni... Ne, sama ću se vratiti.

“Da, ne treba misliti, treba nešto raditi, voziti se, glavno, otići iz te kuće”, reče ona prisluškujući s užasom strašno udaranje svoga srca, i užurbano iziđe i sjedne u kočijicu.

— Kamo zapovijedate? — upita Petar prije nego je sjeo na bok.

— Na Znamenku, k Oblonskima.

XXVIII

Vrijeme je bilo vedro. Čitavo jutro sipila je gusta, sitna kišica, i sad se malo prije razvedrilo... Limeni krovovi, ploče na pločnicima, kamenje na cesti, točkovi i koža, žuta mjed i lim na vozilima — sve se živo sjalo na svibanjskom suncu. Bila su tri sata i najživahnije vrijeme na ulicama.

Sjedeći u kutu mirne kočijice, koja se lako njihala svojim elastičnim oprugama u brzom trku šivaća, pri neprestanoj tutnjavi točkova i dojmovima, koji su se brzo izmjenjivali na čistom zraku, prebirući ponovno događaje posljednjih dana, vidjela je Ana svoj položaj posve drugačijim, nego joj se pričinjao kod kuće. Sad joj se ni misao o smrti nije činila više tako strašna i jasna, i sama smrt nije joj se prikazivala više neizbježivom. Sad se korila poradi poniženja, do kojega se spustila. “Molim ga, da mi oprosti. Pokorila sam mu se. Priznala sam se krivom. Zašto? Zar ja ne mogu živjeti bez njega?” I, ne odgovarajući na pitanje, kako će živjeti bez njega, stane čitati natpise. “Poslovnica i skladište. Zubar... Da, kazat ću Dolly sve. Ona ne voli Vronskoga. Stidjet ću se, boljet će me, ali sve ću joj reći. Ona me ljubi, i ja ću poslušati njen savjet. Neću mu se pokoriti; ne dopuštam mu da me odgaja.

365

Filipov, kruh... Govori se, da oni voze tijesto u Petrograd. Moskovska je voda tako dobra. A mitiščinski zdenci i palačinke.” I ona se sjeti, kako se davno, davno, kad joj je bilo tek sedamnaest godina, vozila s tetkom u Trojicki manastir. “Na kolima još. Zar sam to bila ja, s crvenim rukama? Kako je mnogo od onoga, što mi se onda činilo tako divno i nepristupačno, postalo sada ništavo, a ono, sto je bilo onda nepristupačno, sada je zauvijek. Da li bih tada bila povjerovala, da mogu doći do takvog poniženja? Kako če biti ponosan i zadovoljan kad primi moje pisamce! No ja ću mu dokazati... Kako loše izgleda ta boja. Čemu neprestano liče i grade? Moda i nakiti”, čitala je. Neki je muškarac pozdravi. Bi© je to Anuškin muž. “Naši paraziti — sjeti se, kako je govorio Vronski. — Naši? Zašto naši? Užasno je to, što se ne može prekinuti s korijenjem prošlosti. Ne može se iščupati, ali se može sakriti uspomena na njega. I ja ću je sakriti.” Tu se sjeti prošlosti s Aleksijem Aleksandrovičem, toga, kako ga je izbrisala iz svoga sjećanja. “Dolly će pomisliti da ostavljam drugoga muža i da zato zacijelo nemani pravo. ZarJa želim imati pravo? Ne mogu!”' reče ona, i dođe joj da plače. No smještaje počela misliti na to, čemu su se mogle smješkati one dvije djevojke. “Zacijelo ljubavi? Ne znaju kako je to žalosno, kako nisko... Šetalište i djeca. Tri dječaka trče, igraju se konja. Serjoža! I sve ću izgubiti, a njega neću povratiti. Da, sve gubim, ako se on ne vrati. Možda je zakasnio na vlak, pa se sad već vratio. Opet hoćeš poniženje! — reče samoj sebi. — Ne, ući ću k Dolly i otvoreno ću joj reći: nesretna sam, zaslužujem to, kriva sam, ali ipak sam nesretna, pomozi mi. Ti konji, ta kočijica. Kako se gadim sebi u toj kočijici, sve je njegovo; ali više ih neću vidjeti.”

Smišljajući one riječi, kojima će sve reći Dolly, i hotimice kidajući svoje srce, uđe Ana na stubište.

— Ima li tko? — upita u predsoblju.— Katarina Aleksandrovna Levina — odgovori sluga.“Kitty, ona isti Kitty, u koju je bio zaljubljen Vronski! —

pomisli Ana. — Ona ista, koju je spominjao s ljubavlju. On žali

366

što se nije njom oženio. A mene se sjeća s mržnjom i žali, što se sjedinio sa mnom.”

Sestre, u času , kad je stigla Ana, savjetovale su se o hranjenju djece. Dolly je samaizišla u susret gošći, koja je u tom času smetala njihovu razgovoru.

— A, još nisi otputovala? Htjela sam sama doći k tebi — reče. — Danas sam primila pismo od Štive.

— I mi smo primili depešu — odgovori Ana ogledajući se da vidi Kitty.

— Piše da ne može razumjeti, što zapravo hoće Aleksije Aleksandrovič, ali da neće otputovati bez odgovora.

— Mislila sam daje netko kod tebe. Mogu li pročitati pismo?— Jest, Kitty — zbunivši se, reče Dolly. — Ostala je u dječjoj

sobi. Bila je vrlo bolesna.V

— Ćula sam. Mogu li pročitati pismo?— Odmah ću ga donijeti. Ali on ne odbija; naprotiv. Štiva se

nada — reče Dolly, stojeći se u vratima.— Ne nadam se, a i ne želim — reče Ana.“A što je to, Kitty smatra da bi je ponizio sastanak sa mnom?

— mislila je Ana ostavši sama. Možda ima pravo. Ali ne dolikuje njoj, onoj, koja je bila zaljubljena u Vronskoga, ne dolikuje njoj da mi to pokazuje, makar je to istina. Znam da me u mojem položaju ne može primiti nijedna čestita žena. Znam da sam od prvoga časa žrtvovala sve. I evo nagrade! O, kako ga mrzim! A zašto sam došla ovamo? Još mi je gore, još teže.” Čula je u drugoj sobi glasove sestara, koje su razgovarale. “A što ću sada reći Dolly? ugoditi Kitty tim, što sam nesretna, podvrći se njezinoj zaštiti? Ne, pa i Dolly neće ništa razumjeti. I nemam joj što govoriti. Zanimljivo bi bilo samo vidjeti Kitty i pokazati joj kako ja njih sve i sve na svijetu prezirem, kako mi je sada sve svejedno.”

Dolly uđe s pismom. Ana pročita i šuteći ga preda.— Sve sam to znala — reče ona. — I to me nimalo ne zanima.— Ta zašto? Ja se, naprotiv, nadam — reče Dolly radoznalo

367

gledajući Anu. Nikad je nije vidjela u tako čudnom, razdraženom stanju. — Kad putujueš? — upita.

Prižmirivši gledala je Ana preda se i nije joj odgovarala.— A što se Kitty sakriva preda mnom? — reče gledajući na

vrata i rumeneći se.— Ah, koješta! Doji dijete, i ne ide joj za rukom, pa sam je

savjetovala... Veoma joj je drago. Odmah će doći — nespretno, ne znajući govoriti neistine, govorila je Dolly. — A evo i nje.

Čuvši daje došla Ana, htjela je Kitty da ne izlazi; no Dolly ju je nagovorila. Skupivši snagu, iziđe Kitty i crveneći se priđe i pruži joj ruku.

— Vrlo mi je drago — reče ona drhtavim glasom.Kitty je bila smetena od one borbe, koja se odigravala u njoj,

između neprijateljstva prema toj lošoj ženi i želje da bude prema njoj dobrostiva; no čim je ugledala lijepo, simpatično lice Anino, nestalo je smjesu svega neprijateljstva.

— Ne bih se čudila ni kad se ne biste htjeli sastati sa mnom. Svemu sam privikla. Bili ste bolesni? Da, promijenili ste se — reče Ana.

Kitty je osjećala da je Ana neprijateljski gleda. Objasnila je to neprijateljstvo nezgodnim položajem, u kojem se nalazila Ana, koja se prije vladala prema njoj pokroviteljski, pa joj je bude žao.

Govorile su o bolesti, o djetetu, o Štivi, ali je, očevidno, ništa nije zanimalo.

— Svratila sam da se oprostim s tobom — reče ustajući.— A kada odlazite?No Ana opet, ne odgovarajući, obrati se Kitty.— Da, veoma mi je drago, što sam vas vidjela — reče sa

smiješkom. — Čula sam o vama sa svih strana, dapače od vašega muža. Bio je kod mene, i vrlo mi se svidio — očevidno s lošom namjerom doda ona. — Gdje je?

— Otputovao je na selo — rumeneći se reče Kitty.— Pozdravite ga od mđfife, svakako ga pozdravite.

368

— Svakako! — naivno ponovi Kitty sućutno gledajući joj u oči.

— Dakle, zbogom Dolly — i poljubivši Dolly, i stisnuvši Kitty ruku, Ana užurbano iziđe.

— Uvijek je ista i isto tako privlačna. Vrlo je lijepa! — reče Kitty, ostavši sama sa sestrom. — No ima nešto jadno u njoj. Veoma jadno!

— Da, danas se s njom događa nešto osobito — reče Dolly. — Kad sam je pratila u predsoblju, učinilo mi se da hoće plakati.

XXIX

Ana je sjela u kočijicu u još gorem stanju nego je bila, kad se odvezla od kuće. K prijašnjim mukama pridružilo se sada čuvstvo uvrede i odbačenosti koje je jasno osjetila kod susreta s Kitty.

— Kamo zapovijedate? Kući? — upita Petar.— Da, kući — reče ona i ne misleći sada kamo se vozi.“Kako su me one gledale, kao nešto strašno, nerazumljivo i

zanimljivo. O čemu može on s takvom vatrenošću pripovijedati drugomu? — mislila je gledajući dva pješaka. — Zar se može drugomu reći što osjećaš? Htjela sam pripovijedati Dolly i dobro da nisam. Kako bi se radovala mojoj nesreći! Ona bi to sakrila; no glavno čuvstvo njezino bila bi radost što sam kažnjena zbog onih užitaka, za koje mi je zavidjela. Kitty, ona bi se još više radovala. Kako je svu skroz vidim! Ona zna da sam više nego obično bila ljubazna prema njezinu mužu. A ona je ljubomorna i mrzi na me. I još me prezire. U njezinim očima ja sam nećudoredna žena. Da sam nećudoredna žena, mogla bih zavesti njezina muža... kad bih htjela. Pa i htjela sam. Ovaj je evo zadovoljan sa sobom”, pomisli o debelom rumenom gospodinu, koji se dovezao u susret i držeći je za znanicu, podigao je sjajni šešir nad sjajnu ćelavu glavu, a onda se uvjerio da se prevario. “Misli, da me poznaje. A

369

možda me poznaje isto tako malo, kako me poznaje ma tko na svijetu. I sama se ne poznajem. Poznajem svoje apetite, kako govore Francuzi. Evo, njima se hoće toga prljavog sladoleda. To pouzdano znaju”, mislila je gledajući dva dječaka, koji su stali pred sladoledarom, koji je skidao s glave kapicu i krajem ručnika brisao znojno lice. “Svima se nama hoće slatkoga, ukusnoga. Ako nema slatkiša, onda prljavoga sladoleda. A Kitty isto tako: ako nije Vronski onda Levin. I ona mi zavidi. I mrzi na mene. I svi mi mrzimo jedni na druge. Ja na Kitty, Kitty na mene. To je istina. Tjutjkin, coiffeur... Je me fais coiffeur par Tjutjkin... Reći ću mu to, kad dođe”, pomisli i nasmiješi se. No u taj čas sjeti se da sad nema kome govoriti što smiješno. “Pa ničega smiješnoga i veseloga i nema. Sve je gadno. Zvoni k večernji, i ovaj se trgovac tako točno križa, kao da se boji nešto prevaliti. Čemu te crkve, ta zvonjava i ta laž? Samo zato da se sakrije, kako jedni na druge mrzimo, kao ti kočijaši, koji se tako bijesno grde. Jašvin veli: on želi mene ostaviti bez košulje, a ja njega. To je zaista istina!”

U tim mislima, koje su je zanijele tako, da je čak prestala misliti na svoj položaj, zateče je zaustavljanje pred ulazom njene kuče. Tek kad je opazila vratara, koji joj je izišao u susret, sjeti se, da je poslala pisamce i brzojav.

— Da li je stigao odgovor? — upita ona.— Odmah ću pogledati — odgovori vratar i pogledavši na

pult, dohvati i pruži joj četverokutni fini omot brzojava. “Ne mogu doći prije deset sati. Vronski”, pročitala je.

— A sluga se nije vratio?— Nikako — odgovori vratar.“Ako je tako, onda znam, što mi je činiti — reče ona, i

osjećajući u sebi neodređeni gnjev i potrebu osvete, pohita gore. — Poći ću sama k njemu. Prije nego zauvijek odem, reći ću mu sve. Nikad ni na koga nisam tako mrzila kao na toga čovjeka!” mislila je. Ugledavši njegov šešir na vješalici, zadršće od gađenja. Nije promislila da je njegov brzojav bio odgovor na njezin i da još nije bio primio njezino pisamce. Zamišljala ga je sada kako mimo razgovara s materom i sa Sorokinom i raduje se njezinim

370

mukama. “Da, treba što prije putovati”, rekla je sebi ne znajući još, kamo da putuje. Željela je da što prije ode od tih čuvstava, koja je osjećala u toj užasnoj kući. Služinčad, zidovi, stvari u toj kući, sve to izazvalo je u njoj odvratnost i srdžbu i davilo je nekom težinom.

“Da, treba se odvesti na željezničku stanicu, a ako ne, onda se odvesti onamo i zateći ga.” Ana pogleda u novinama vozni red. Uvečer odlazi u osam sati i dvije minute. “Da, dospjet ću.” Naredila je da se upregnu drugi konji i pozabavila se spremanjem u putnu torbu stvari potrebnih za nekoliko dana. Znala je da se ovamo više neće vratiti. Nejasno je odlučivala o sebi, između planova koji su joj dolazili u glavu, i to, da će se nakon onoga, što će se dogoditi, ondje na željezničkoj stanici ili na grofičinu imanju, odvesti Nižegradskom željeznicom do prvoga grada i ondje ostati.

Objed je stajao na stolu; ona priđe, pomiriše kruh i sir i uvjerivši se da joj je miris svakog jela odvratan, naloži da se doveze kočija, i iziđe. Kuća je već bacala sjenu preko čitave ulice, a bila je jasna, još topla večer. I Anuška, koja ju je pratila, i Petar, koji je stavljao stvari u kočiju, i kočijaš očito nezadovoljan, svi su joj bili mrski i razdraživali je svojim riječima i kretnjama.

— Ti mi, Petre, nisi potreban.— A kako ćete s kartom?— No, kako hoćeš, meni je svejedno — reče ona zlovoljno.Petar skoči na bok i, podbočivši se, zapovjedi da se vozi na

željezničku stanicu.

XXX

“Evo je opet! Opet sve razumijem”, kazala je Ana sebi, čim je kočija krenula i ljuljajući se zatutnjila po sitnu taracu ceste, i opet su se jedan za drugim stali izmjenjivati dojmovi.

“Da, o čemu sam posljednjem tako lijepo mislila”, nastojala se sjetiti. “Tjutjkin coiffeur? Ne, nije to. Da, o onome, što je

371

govorio Jašvin: borba za opstanak i mržnja, to je ono, što ljude veže. Ne, uzalud putujete — obrati se u mislima društvu u kočiji četvorke, koje se očevidno vozilo da se proveseli izvan grada. — Ni pas, što ga vozite sa sobom, neće vam pomoći. Od sebe nećete uteći.” Bacivši pogled na onu stranu, na kojoj se okretao Petar, opazi polumrtvo pijana radnika, kojemu se klimala glava i kojega je nekamo vozio gradski stražar. “Ovaj, možda prije”, pomisli. “Ja i grof Vronski također nismo našli toga zadovoljstva, makar smo mnogo očekivali od njega.” I Ana uperi sad prvi puta onu živu svjetlost, u kojoj je sve vidjela, na svoje odnose prema njemu, o kojima je prije izbjegavala misliti. “Sto je on tražio u meni? Ne toliko ljubavi, koliko da zadovolji taštinu.” Sjetila se njegovih riječi, izraza njegova lica, koji ju je prvo vrijeme njihove veze podsjećao na pokorno vižle. I sve je sad to potvrđivalo.” Da, u njemu je bilo slavlje s tašta uspjeha. Bilo je naravno i ljubavi, ali već dio je bio ponos zbog uspjeha. Hvalio se mnome. Sad je to prošlo. Ponositi se nema čim. Ne ponosi se, nego gaje stid. Uzeo jc od mene sve što je mogao, i sad mu više nisam potrebna. Na teret sam mu, i nastoji da prema meni ne bude nepošten. Jučer se izdao. Želi rastavu i ženidbu da spali sve brodove. On me ljubi, ali kako! The zest is gone. Ovaj želi sve zadiviti i veoma je zadovoljan sa sobom”, pomisli gledajući rumena kalfu, koji je jahao na posuđenu konju. “Da, za nj nema više onoga čara u meni. Ako odem od njega, bit će mu u dubini duše drago.”

Nije to bila pretpostavka, vidjela je to jasno u onoj stvaralačkoj svjetlosti, koja joj je sada otkrivala smisao života i ljudskih odnosa.

“Moja ljubav postaje sve strastvenija i sebičnija, a njegova sve više trne i trne, i to je ono, zbog čega se razilazimo — nastavi razmišljajući. — I tome nema pomoći. Za me sve je u njemu samom, pa tražim da se on sve više i više predaje meni. A on želi sve više i više da od mene ode. Do veze smo, naime, išli jedno drugome u susret, a nakon toga nezadržljivo se razilazimo u različite strane. I to se ne može promijeniti. On mi veli da sam besmisleno ljubomorna, i ja sam sama sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna; ali to nije istina. Nisam ljubomorna, nego

372

sam nezadovoljna. No...” ona otvori usta i premjesti se u kočiji od nemira, koji je u njoj uzbudila nenadano nadošla misao. “Kad bih mogla biti što drugo nego ljubavnica koja strastveno ljubi samo njegovo milovanje; ali ja ne mogu i neću biti ništa drugo. I tom željom budim u njemu odvratnost, on pak u meni srdžbu, i to ne može biti drukčije. Zar ja ne znam da me on ne bi varao, da on nema nikakvih namjera sa Sorokinom, da nije zaljubljen u Kitty, da mi se nije iznevjerio! Sve ja to znam, ali od toga mi nije lakše. Bude li on, ne ljubeći me po dužnosti dobar, nježan prema meni, a neće biti ono, što ja želim, to je onda tisuću puta gore od mržnje! To je pakao! A to i jest. Već me odavna ne ljubi. Gdje se pak svršava ljubav, ondje počinje mržnja ... Ovih ulica nikako ne poznajem. Gore nekakve, i same kuće, kuće ... A po kućama sve ljudi i ljudi ...Koliko ih je, kraja im nema, a svi mrze jedan na drugoga. No, recimo, izmislit ću sebi ono što želim da budem sretna. No? Dobit ću rastavu, Aleksije Aleksandrovič dat će mi Serjožu, i udat ću se za Vronskoga.” Sjetivši se Aleksija Aleksandroviča predoči ga smjesta neobično jasno kao živa pred sobom s njegovim krotkim, bez života, ugaslim očima, modrim žilama na bijelim rukama, s intonacijama i pucanjem prstiju, i sjetivši se onoga čuvstva, koje je vladalo među njima i koje se također nazivalo ljubavlju, zadršće od gađenja. “No, dobit ću rastavu, i bit ću žena Vronskoga. Zar će me Kitty prestati gledati onako, kako me je gledala danas? Neće. A hoće li Serjoža prestati pitati ili razmišljati o dvojici mojih muževa? A kako ću novo čuvstvo izmisliti za odnos između sebe i Vronskoga? Da li je moguće — ne više sreća, nego samo nešto, što nije mučenje? Ne i ne!” odgovori ona sebi sad već bez kolebanja. “Nije moguće! Mi se životom svojim razlikujemo, ja unesrećujem njega, on mene, a promijeniti ni njega, ni mene nije moguće. Svi su pokušaji bili učinjeni, vijak se istrošio ... Da, prosjakinja s djetetom. Ona misli da je jadna. Nismo li svi bačeni na svijet samo zato, da jedan drugoga mrzimo, a onda da mučimo sebe i druge? Gimnazijalci idu, smiju se. Serjoža?” sjeti se. “A ja sam mislila da ga ljubim i ganula bih se od svoje nježnosti. A ipak sam živjela bez njega,

373

promijenila sam ga za drugu ljubav i nisam se tužila na tu promjenu, dok sam se zadovoljavala tom ljubavlju.” I s gađenjem sjeti se onoga, što je nazivala tom ljubavlju. I jasnoc'a, s kojom je sad vidjela život svoj i život svih ljudi, radovala ju je. “Tako i ja, i Petar, i kočijaš Fjodor, i ovaj trgovac, i svi ljudi, koji žive ondje na Volgi, kamo ih zovu ovi oglasi, i svuda i uvijek”, mislila je, kad se već dovezla do niske zgrade Nižnjegorodske stanice i kad su joj u susret dotrčali služnici.

— Zapovijedate li do Obiralovke? — reče Petar.Posve je zaboravila, kamo i zašto se vozila, pa je samo s

velikim naporom mogla shvatiti pitanje.— Da — reče ona dajući kesicu s novcem i, uzevši na ruku

malenu crvenu torbicu, iziđe iz kočije.Uputivši se među gomilom u čekaonicu prvog razreda sjećala

se pomalo svih potankosti svoga položaja i onih odluka, među kojima se kolebala. I opet čas nada, čas očaj stane pozljeđivati po starim bolnim mjestima rane njezina izmučenog srca, koje je strašno drhtalo. Sjedeći na zvjezdastu divanu i očekujući vlak, sad je mislila gledajući s gađenjem one koji su ulazili i izlazili (svi su joj bili odvratni), kako će, pošto stigne na stanicu napisati pisamce i što će mu napisati; sad na to, kako se on sada tuži materi (ne shvaćajući patnje) na svoj položaj, i kako će ona ući u sobu i što će mu reći. Onda je opet mislila o tome, kako bi njezin život još mogao biti sretan i kako ga bolno ljubi i mrzi na njega i kako joj strašno lupa srce.

XXXI

Začuje se zvonce, prođu neki mladi muškarci, nakazni, i drski, i užurbani, i ujedno pažljivi na dojam, koji su učinili; prođe Petar kroz dvoranu u svojoj livreji i cipelama, s tupim životinjskim licem i priđe k njoj daje prati do vagona. Bučni muškarci utihnu, kad je prolazila mimo njih po peronu, i jedan nešto šapne o njoj drugomu,

374

razumije se, nešto gadno. Uspela se na strme stepenice i sjela je sama u kupeu na uprljani, nekad bijeli divan s oprugama. Torbica drhtnuvši na oprugama, slegne se. Petar s glupim smiješkom digne pod prozorom u znak oproštaja svoj šešir s gajtanom, bezobzirni kondukter zalupi vrata i skakavicu. Dama, nakazna, s turnirom otraga (Ana ju je u mislima svukla i zgrozila se na njezinu rugobu) i djevojčica, neprirodno smijući se, štrcale su na peron.

— U Katarine Andrejevne, uvijek u nje, ma tante! — vikala je djevojčica.

“Djevojčica, i ona je nakazna i prenavlja se”, pomisli Ana. Da ne vidi nikoga, brzo ustane i sjedne k suprotnom prozoru u praznom vagonu. Zamazan nakazan radnik u kapi, ispod koje su stršile zamršene vlasi, prođe ispod toga prozora, sagibajući se k točkovima vagona. “Nešto je poznato u tom ružnom radniku”, pomisli Ana. I spomenuvši se svoga sna, dršćući od straha ode k suprotnim vratima. Kondukter otvori vrata, puštajući unutra muža sa ženom.

— Izvolite izići.Ana ne odgovori. Kondukter i oni, koji su ušli, nisu opazili

pod koprenom užas na njenu licu. Vratila se u svoj kut i sjela. Bračni par sjeo je na suprotnu stranu, pažljivo, ali kradom motreći njezinu odjeću. I muž i žena činili su se Ani odvratni. Muž upita, dopušta li ona pušiti, očevidno ne radi toga da puši nego da se s njom povede razgovor. Dobivši njezin pristanak, počne govoriti sa ženom francuski nešto, što mu je bilo trebalo još manje nego pušenje. Govorili su, prenavljajući se, gluposti samo zato da bi ih ona čula. Ana je jasno vidjela kako su dodijali jedno drugomu i kako jedno na drugo mrzi. I nije moguće bilo ne mrziti na takve jadne nakaze.

Čulo se drugo zvono, a odmah za njim premještanje prtljage, buka, vika i smijeh. Ani je bilo tako jasno da se nitko ničemu nema radovati, daju je taj smijeh razdraživao do boli, pa je htjela začepiti uši, da ga ne sluša. Napokon zazvoni treće zvono, začuje se zvižduk, pištanje parnoga stroja, trgne se lanac, i muž se

375

prekriži. “Zanimljivo bi bilo pitati ga, što razumije pod tim”, pogledavši ga srdito, pomisli Ana. Gledala je mimo dame kroz prozor ljude, koji kao da su se klizali natrag, a došli su ispratiti vlak i stajali su na peronu. Jednolično podrhtavajući na sastavima tračnica projuri vagon, u kojem je sjedila Ana, kraj perona, kamenoga zida i signala, kraj drugih vagona; točkovi su glade i mekše, s lakim zveketom zatutnjili po šinama; prozor objasja jarko večernje sunce, i vjetrić se poigra sa zastorom. Ana zaboravi svoje susjede u vagonu i u lakom ljuljanju od vožnje udišući svježi uzduh, stane opet misliti.

“Da, na čemu sam zastala! Na tome, da ne mogu izmisliti položaj, u kojemu život ne bi bio mučenje, da smo svi stvoreni zato da se mučimo, da svi to znamo i stalno smišljamo sredstva, kako da se zavaramo. A kad vidiš istinu, što da radiš?”

— Za to je čovjeku dan razum da se izbavi onoga, što ga uznemiruje — reče francuski dama, očevidno zadovoljna svojom frazom i kmezeći se jezikom.

Te liječi kao da su odgovorite na Aninu misao.“Izbaviti se onoga, što uznemiruje”, ponovi Ana. I pogledavši

muža crvenih obraza i mršavu ženu, shvati da se bolešljiva žena smatra neshvaćenom ženom, a muž je vara i podržava u njoj to mišljenje o sebi. Ana kao daje vidjela njihovu povijest i sve kutiće njihove duše prinijevši svjetlo na njih. No zanimljivo nije ništa bilo, pa je nastavila svoju misao.

“Da, vrlo me uznemiruje, i zato nam je dan razum da se izbavimo; prema tome, treba se izbaviti. Zašto da ne ugasiš svijeću, kad više nemaš što gledati, kad je gadno gledati sve to? Ali kako? Zašto je ovaj kondukter protrčao po motkici? Zašto viču, ti mladi ljudi, u tom vagonu? Zašto govore, zašto se smiju? Ništa od toga nije istina, sve je laž, sve prijevara, sve zlo! ...”

Kad je vlak došao k stanici, iziđe Ana u gomili ostalih putnika i kloneći ih se, kao okuženih, zaustavi se na peronu, nastojeći sjetiti se, zašto je ovamo doputovala i što je bila naumila raditi. Sve, što joj se činilo prije mogućim, bilo je sada tako teško

376

prosuditi osobito u bučnoj gomili svih tih ružnih ljudi, koji je nisu ostavljali na miru. Sad su nosači trčali k njoj, nudeći joj svoje usluge, sad su mladi ljudi, udarajući petama po daskama perona, glasno razgovarajući, ogledavali je, sad su se oni, koji su joj dolazili u susret, uklanjali na krivu stranu. Sjetivši se daje htjela putovati dalje, ako nema odgovora, zaustavi jednog nosača i upita, nije li ovdje kočijaš s pisamcem grofu Vronskomu.

— Grof Vronski? Od njih su ovaj čas tu bili. Došli su pred kneginju Sorokinu s kćeri. A kakav je kočijaš?

Dok se razgovala s nosačem, dođe k njoj kočijaš Mihajlo, rumen, veseo, u modru prsluku i s lančićem, očevidno ponosan tim, što je tako dobro izvršio svoju zadaću, i pruži joj pisamce. Ona ga otvori, i srce joj se stisne još prije nego ga je pročitala.

“Vrlo mi je žao što me pismo nije zateklo. Doći ću u deset sati”, pisao je nemarnim rukopisom Vronski.

“Tako! To sam očekivala!” reče sebi srditim podsmijehom.— Dobro, onda idi kući — tiho reče, obraćajući se k Mihajlu.

Govorila je tiho, jer joj brzo kucanje srca nije dalo disati. “Ne, ne dam ti da me mučiš”, mislila je, obraćajući se s prijetnom ne k njemu, ne k samoj sebi, nego k onomu, tko ju je silio da se tako muči i pođe peronom kraj stanice.

Dvije sobarice, koje su hodale po peronu, okrenule su glave gledajući je i prosuđujući nešto glasno o njezinoj odjeći: “prave”, rekle su o čipkama, koje su bile na njoj. Mladi ljudi nisu je puštali na miru. Opet su, zagledajući joj u lice i sa smijehom vičući nešto neprirodnim glasom, prošli mimo. Predstojnik postaje, prolazeći, upita je, da li putuje. Dječak, prodavač kvasa, nije skidao s nje očiju. "Bože moj, kamo ću?” mislila je, sve dalje odlazeći po peronu. Na kraju stane. Dame i djeca, koje su očekivale gospodina s naočalima, smijale su se glasno i ogledavale je, kad je došla do njih. Ubrzala je korake i otišla od njih ka kraju perona. Dolazio je teretni vlak. Peron se zatresao, i njoj se pričinilo da se opet vozi.

I najednom, sjetivši se satrvenoga čovjeka na dan prvoga sastanka s Vronskim, shvati što joj je činiti. Brzim korakom

377

spustivši se po stubama, koje su vodile do sisaljke k tračnicama, zaustavi se tik do vlaka, koji je prolazio kraj nje. Gledala je niz vagona, kočnice i lance i visoke željezne kotače prvoga vagona, koji se lagano kotura i nastojala je okom odrediti sredinu među prednjim i zadnjim kotačima i čas, kad če ta sredina biti pred njom.

“Onamo! — govorila je sebi gledajući u sjenu vagona, s • ugljenom pomiješani pijesak kojim su bili zasuti pragovi — onamo,ravno u sredinu, pa ču ga kazniti i izbaviti se svih i sebe.”

Htjela je pasti pod sredinu prvoga vagona, koji je došao do nje; ali crvena torbica koju je stala kidati s ruke, zadrži je, i bilo je več kasno: sredina je prošla. Trebalo je čekati drugi vagon. Osjećaj nalik onome što je osjećala, kad se pri kupanju spremala u vodu, obuhvati je, i ona se prekriži. Navikla gesta znamena križa izazove u duši njezinoj čitav niz djevojačkih uspomena, i najednom mrak, koji joj je pokrivao sve, razbije se i život joj stane na trenutak pred očima sa svim svojim svijetlim prošlim radostima. Ali ona nije skidala očiju s kotača drugog vagona, koji jc prilazio. I upravo onaj čas, kad je sredina izmeđukotača dolazila do nje, odbaci ona crvenu torbicu i uvukavši glavu među ramena, padne pod vagon na ruke i lakom kretnjom, kao da se sprema isti čas ustati, spusti se na koljena. I u istom je trenutku zahvati užas od onoga što radi. “Gdje sam, što radim? Zašto” Htjela se pridići, odbaciti se, ali nešto golemo, neumoljivo gurne je u glavu i povuče za leđa. “Gospode, oprosti mi sve!” progovori ona, osjećajući nemogućnost borbe. Seljačić, mrmljajući nešto, radio je nad željezom. I svijeća, pri kojoj je čitala knjigu, punu nemira, prijevara, nevolja, i zala, plane svjetlošću življom nego ikad, obasja joj sve ono, što je prije bilo u mraku, zapucketa, počne se gasiti i ugasne zauvijek.

378

Osmi dio

I

Prošla su gotovo dva mjeseca. Bila je već polovica žarkoga ljeta, a Sergije Ivanovič tek sad se spremio da ode iz Moskve.

U životu Sergija Ivanoviča zbivali su se u to vrijeme posebni događaji. Već prije godinu dana bila je dovršena njegova knjiga, plod šest godina rada: Pokušaj pregleda temelja i oblika državnosti u Evropi i u Rusiji. Neka poglavlja i uvod te knjige bili su tiskani u provemenim izdanjima, a druge dijelove čitao je Sergije Ivanovič ljudima svoga kruga, tako da misli toga djela nisu mogle više biti potpuna novost za općinstvo; no ipak je Sergije Ivanovič očekivao da će ta knjiga, kad se pojavi, morati proizvesti ozbiljan dojam na društvo, premda ne preokret u nauci, a ono u svakom slučaju silno uzbuđenje u učenom svijetu.

Knjiga ta nakon brižne obradbe bila je izdana lani i razaslana knjižarama.

Ne pitajući nikoga za nju, nerado i tobože ravnodušno odgovarajući na pitanja svojih prijatelja, kako ide knjiga, ne pitajući štoviše knjižare, kako se kupuje, Sergije Ivanovič s napregnutom pažnjom pratio je onaj prvi dojam koji će njegova knjiga učiniti u društvu i u književnosti.

No prošla je nedjelja dana, druga nedjelja, treća a u društvu se nije opažao nikakav dojam; prijatelji njegovi, specijalisti i učenjaci, počinjali su katkad, očevidno zbog uljudnosti, govoriti o njoj. Ostali pak njegovi znanci ne zanimajući se za knjigu učena sadržaja, nisu uopće s njim o njoj govorili. A društvo, osobito sada zabavljeno drugim, bilo je potpuno ravnodušno. Ni u književnosti nije u toku jednoga mjeseca bilo ni riječi o knjizi.

Sergije Ivanovič bio je preračunao u tančine, koliko je vremena potrebno za pisanje ocjene, ali prošao je mjesec dana, drugi mjesec, i bila je ista šutnja.

381

Samo u Sjevernom Žuku, u šaljivu podlistku o pjevaču Drabantiju, koji je izgubio glas, bilo je rečeno nekoliko omalovažavajućih riječi o knjizi Kozniševa, koje su pokazivale da je ta knjiga več odavna od svih osuđena i predana općem podsmijehu.

Napokon trećega mjeseca pojavi se u ozbiljnu časopisu kritički članak. Sergije Ivanovič poznavao je i pisca članka. Sastao se s njim jednom kod Golubcova.

Pisac lanka bio je vrlo mlad i bolestan feljtonist, vrlo žustar kao pisac, ali izvanredno malo obrazovan i bojažljiv u osobnim stvarima.

Unatoč posvemašnjem svom preziru prema piscu, primi se Sergije Ivanovič s potpunim štovanjem čitati članak. Članak je bio užasan.

Očevidno, feljtonist je shvatio svu knjigu tako, kako ju nije bilo moguće shvatiti. No on je tako spretno izabrao citate, te je za one, koji nisu čitali knjige (a očevidno je gotovo nije nitko čitao), bilo posve jasno, da sva ta knjiga nije bila ništa drugo, nego skup nadutih riječi, i još krivo upotrijebljenih (što su pokazivali upitnici), i daje pisac knjige bio potpuna neznalica. I sve to bilo je tako duhovito, da se Sergije Ivanovič sam ne bi bio odrekao takve duhovitosti; ali upravo to i jest bilo užasno.

Unatoč potpunoj savjesnosti, kojom je Sergije Ivanovič ispitivao opravdanost recenzentovih navoda, nije se ni na časak zaustavljao kod nedostataka i pogrešaka koje su bile ismijane, nego se smjesta do najmanjih potankosti stao sjećati svoga sastanka i razgovora s piscem članka.

“Nisam li ga uvrijedio čim?” pitao se Sergije Ivanovič.I sjetivši se kako je na sastanku popravio tome mladom čovjeku

riječ, koja je dokazivala njegovo neznanje, našao je Sergije Ivanovič tumač za smisao toga članka.

Nakon toga članka nasta mrtva šutnja, i u tisku i usmeno o knjizi, i Sergije Ivanovič vidje daje njegovo šestogodišnje djelo, izrađeno s takovim marom i ljubavlju, prošlo bez traga.

382

Položaj Sergija Ivanoviča bio je još teži zbog toga, što, svršivši knjigu, nije više imao kabinetsoga posla, koji mu je prije oduzimao veći dio vremena.

Sergije Ivanovič bio je uman, obrazovan, zdrav, radin, i nije znao, u što bi upotrijebio svoju radinost. Razgovori u salonima, po sastancima, skupštinama, odborima, posvuda gdje se moglo govoriti, uzimali su veći dio njegova vremena; no on, davni gradski stanovnik, nije sebi dopuštao da se sav troši u razgovorima, kako je to činio njegov neiskusni brat, kad je bio u Moskvi; ostajalo je još mnogo slobodnog vremena i umnih snaga.

Na njegovu sreću,došlo je u tom vremenu, za njega najtežem zbog neuspjeha njegove knjige, na mjesto pitanje o inovjercima,0 američkim prijateljima, o gladi u Samari i spiritizmu, slavensko pitanje, koje je prije samo tinjalo u društvu, i Sergije Ivanovič, koji je i prije bio jedan od poticatelja toga pitanja, posve mu se preda.

Među ljudima, kojima je pripadao Sergije Ivanovič, nije se u to vrijeme ni o čemu govorilo ni pisalo, nego o srpskom ratu. Sve ono, što obično radi besposlena gomila da utuče vrijeme, činilo se sada u korist Slavena. Balovi, koncerti, objedi, razgovori, damske haljine, pivo, gostionice, sve je to svjedočilo o simpatijama za Slavene.

S mnogim od onoga, što se u toj stvari pisalo, nije se Sergije Ivanovič slagao u pojedinostima. Vidio je daje slavensko pitanje postalo jedan od onih modnih zanosa, koji svagda, izmjenjujući jedan drugoga, služe društvu za zabavu; vidio je i to da je bilo mnogo ljudi sa sebičnim, slavičnim ciljevima koji su se bavili tom stvari. Uvjerio se da su novine donosile mnogo nepotrebnog1 pretjeranog s jedinom svrhom da svrate pažnju na sebe i da nadviču druge. Vidio je da su u tom općem usponu društva iskočili i vikali jače od drugih svi neuspjeli i povrijeđeni: vrhovni zapovjednici bez vojske, ministri bez ministarstva, žumalisti bez časopisa, starješine stranaka bez pristaša. Vidio je da je u tom bilo mnogo lakomislenoga i smiješnoga; no vidio je i priznavao nesumnjivi, sve to jači zanos, koji je sjedinjavao sve društvene

383

razrede, s kojima se moralo simpatizirati. Pokolji istovjeraca i braće Slavena izazivali su sućut za patnike i negodovanje prema nasilnicima. A junaštvo Srba i Crnogoraca, koji su se borili za veliku stvar, rodilo je u čitavom narodu želju da pomogne svojoj braći ne samo riječima, nego i djelom.

No uz to se pojavilo nešto drugo, što je radovalo Sergija Ivanoviča. Bilo je to očitovanje javnog mišljenja. Društvo je određeno izrazilo svoju želju. Došla je do izraza narodna duša, kako je govorio Sergije Ivanovič. I što se više bavio tom stvari, to mu se očiglednijim činilo daje to stvar koja ima uzeti golem opseg i obilježiti razdoblje.

Dao se sav u službu toj velikoj stvari i zaboravio misliti na svoju knjigu.

Čitavo vrijeme bilo je sad zauzeto, tako da nije dospijevao odgovarati na sva pisma i zahtjeve koje je primao.

Radeći tako čitavo proljeće i dio ljeta, spremio se tek u srpnju na put u selo k bratu.

Odlazio je da se odmori dvije nedjelje i da se u narodnoj svetinji nad svetinjom, u seoskoj zabiti, naslađuje gledanjem onog narodnog duha, o kojemu su on i svi prijestolnički i gradski žitelji bili potpuno uvjereni. S njim je krenuo Katavasov, koji se već odavna spremao da izvrši obećanje dano Levinu, naime, da ga pohodi.

II

Tek što je Sergije Ivanovič stigao s Katavasovom k postaji Kurske željeznice, koja je danas bila osobito puna svijeta, te izašao iz kočije da pregleda stvari s kojima se otraga vozio sluga, kadli se dovezu i dobrovoljci u četiri kočije. Dočekale su ih dame s kitama cvijeća, koje su praćene gomilom što je nagmula za njima, ušle u postaju.

Jedna od dama, koje su dočekivale dobrovoljce, obrati se izlazeći iz čekaonice Sergiju Ivanoviču.

384

— I vi ste ih došli ispratiti? — upita ona francuski.— Ne, samo putujem, kneginjo. Idem se odmoriti k bratu. A

vi svagda pratite? — reče Sergije Ivanovič s jedva vidljivim smiješkom.

— Da, a kako drukčije! — odgovori kneginja. — Da li je istina, da je od nas odaslano več osam stotina? Malvinski mi nije vjerovao.

— Više od osam stotina. Ako ubrojimo one, koji nisu otpremljeni izravno iz Moskve, ima ih več više od tisuće — reče Sergije Ivanovič.

— No eto. Pa rekla sam! — prihvati radosno dama. — A istina je i to daje sabrano sad oko milijun?

— Više, kneginjo.— A kakav je današnji brzojav? Opet su razbili Turke.

— Da, čitao sam — reče Sergije Ivanovič. Razgovarali su se0 posljednjem brzojavu, koji je potvrđivao vijest da su Turci tri dana za redom biti potučeni na svim točkama, da su bježali i da se sutra očekuje odlučna bitka.

— Ah, da, znate, neki divni mladić molio je da bude primljer. Ne znam zašto su činili poteškoće. Htjela sam vas moliti, poznajem ga, napišite, molim vas, pisamce. Poslala ga je grofica Lidija Ivanovna.

Propitavši se za potankosti, koje je kneginja znala o mladiću koji je molio da bude primljen, napiše Sergije Ivanovič, ušavši u prvi razred, pisamce onome, do kojega je to stajalo i preda ga kneginji.

— Znate li, grof Vronski, poznati... putuje ovim vlakom — reče kneginja sa slavodobitnim smiješkom, kad ju je opet našao i predao pisamce.

— Čuo sam da putuje, ali nisam znao kad. Ovim vlakom?— Vidjela sam ga. Ovdje je; samo ga mati prati. To je ipak

najbolje, što je mogao učiniti.— O da, naravno.U času, kad su to govorili, nagme gomila k objednomu stolu.

1 oni se primaknu i začuju zvučan glas nekoga gospodina, koji je

385

s čašom u ruci govorio dobrovoljcima. “Poslužiti vjeri, čovječanstvu, brači našoj — govorio je gospodin sve višim glasom. Na veliku stvar blagosilja vas majčica Moskva. Živjeli!” glasno i u suzama završi on.

Svi viknu živjeli, i nova gomila nagrne u sobu i umalo ne sruši kneginju.

— A! Kneginjo, što velite! — sjajeći od radosna smiješka reče Stjepan Arkadijevič, koji se iznenada pojavi u sredini gomile. Zar ne, divno, toplo je rekao! Bravo! I Sergije Ivanovič! Da i vi kažete sa svoje strane — tako, nekoliko riječi, znate, da ih obodrite; vi to tako lijepo — doda on s nježnim, punim poštovanja i opreznim smiješkom primajući za ruku Sergija Ivanoviča.

— Ne, ovaj čas putujem.— Kamo?— Na selo k bratu — odgovori Sergije Ivanovič.— Onda ćete vidjeti moju ženu. Pisao sam joj, ali vi ćete je

prije vidjeti; recite joj, molim vas, da ste me vidjeli i da je ali right. Razumjet će. Uostalom, recite joj, budite dobri da sam postavljen za člana povjerenstva sjedinjenoga... No, razumjet će! Znate, les petites miseres de la vie humaine — obrati se, kao da se opravdava, kneginji. — A Mjagka, ne Liza, nego Bibiche, šalje ipak tisuću pušaka i dvadeset sestara. Jesam li vam rekao?

— Da, čuo sam — nerado odgovori Koznišev.— A šteta, što odlazite — reče Stjepan Arkadijevič. — Sjutra

dajemo objed dvojici, koji odlaze — Dimer—Bartnjanski iz Petrograda i naš Griša Veslovski. Obojica putuju. Veslovski se nedavno oženio. To je junak! Zar ne, kneginjo! — obrati se k dami.

Kneginja, ne odgovarajući, pogleda Kozniševa. No to, što Sergije Ivanovič i kneginja kao da su se htjeli lišiti Stjepana Arkadijeviča, nije ovoga nimalo smućivalo. Smiješeći se gledao je čas pero na šeširu kneginjinu, čas naokolo, kao da se nečega prisjeća. Opazivši damu sa škrabicom, koja je prolazila, dozove je k sebi i uloži movčanicu od pet rubalja.

386

— Ne mogu mirno vidjeti te škrabice, dok imam novaca — reče. — A kakav je današnji brzojav? Junaci su Crnogorci!

— Sto ne velite! — zavikne, kad mu je kneginja rekla da Vronski putuje u tom vlaku. Na trenutak lice Stjepana Arkadijeviča izrazi tugu, ali začas, kad je poskakujući lako na svojoj nozi i šireći zaliske ušao u sobu gdje je bio Vronski, zaboravio je Stjepan Arkadijevič već potpuno svoj očajni plač nad mrtvim tijelom sestrinim i gledao je u Vronskom samo junaka i staroga prijatelja.

— Uza sve njegove nedostake mora mu čovjek po pravdi priznati — reče kneginja Sergiju Ivanoviču, čim je Oblonski otišao od njih. — To je upravo potpuno ruska, slavenska priroda! Bojim se samo da će Vronskomu biti neugodno vidjeti ga. Sto god rekli, dira me sudbina tog čovjeka. Porazgovorite se s njim uz put — reče kneginja.

— Da, možda, ako bude zgode.— Nikad ga nisam voljela. Ali to otkupljuje mnogo. Ne samo

da putuje sam, nego eskadron vodi na svoj trošak.— Da, čuo sam.Začuje se zvono. Svi požuriše k vratima.— Evo ga! — reče kneginja pokazujući na Vronskoga u dugu

ogrtaču i crnu šeširu široka oboda, koji je išao pod ruku vodeći mater. Oblonski je išao kraj njega, govoreći nešto živahno.

Namrštivši se gledao je Vronski preda se kao da nije ni čuo što govori Stjepan Arkadijevič.

Vjerojatno po uputi Oblonskoga, ogleda se na onu stranu gdje su stajali kneginja i Sergije Ivanovič, i šuteći digne šešir. Ostarjelo lice, koje je izražavalo patnju, činilo se okamenjenim.

Izišavši na peron Vronski šuteći propusti majku, i iščezne u odjelu vagona.

Na peronu odjekne Bože carja hranji, a onda uzvisi: hura! i živio! Jedan od dobrovoljaca, visok, vrlo mlad čovjek upalih gudi, klanjao se osobito vidljivo mašući nad glavom pustenim šeširom i kitom cvijeća. Iza njega nagibala su se, također pozdravljajući, dva časnika i ostariji čovjek velike brade u masnoj kapi.

387

IIIOprostivši se s kneginjom, Sergije Ivanovič s Katavasovom,

koji je došao, uđe u dupkom puni vagon, i vlak krene.Na stanici u Caricinu dočeka vlak skladan zbor mladih ljudi,

koji su pjevali “Slavi se”. Opet su se dobrovoljci pomaljali na prozorima i pozdravljali su; no Sergije Ivanovič nije pazio na njih: imao je toliko posla s dobrovoljcima da je več poznavao zajednički tip, pa ga nije zanimalo. Katavasov pak, koji zbog svoga znanstvenoga rada nije imao prilike motriti dobrovoljce, zanimao se veoma za njih i ispitivao je Sergija Ivanoviča o njima.

Sergije Ivvanovič savjetovao gaje da pođe u drugi razred, da se sam porazgovori s njima. Na drugoj postaji Katavasov učini prema tom savjetu.

Na prvoj postaji prijeđe u drugi razred i upozna se s dobrovoljcima. Sjedili su u kutu vagona glasno razgovarajući i znajući očevidno daje pažnja putnika i Katavasova, koji je unišao, svraćena na njih. Glasnije od svih govorio je visoki mladić s upalim prsima. Bio je očevidno pijan, pa je pripovijedao neku zgodu koja se dogodila u njih u zavodu. Njemu nasuprot sjedio je ostariji časnik u austrijskoj vojničkoj bluzi gardijske odore. Smiješeći se slušao je pripovjedača i ustavljao ga. Treći, u topničkoj odori, sjedio je na kovčegu kraj njih. Četvrti je spavao.

Stupivši u razgovor s mladićem, saznao je Katavasov daje to bio bogati moskovski trgovac, koji je proćerdao veliki imetak do dvadeset i druge godine. Nije se svidio Katavasovu poradi toga, što je bio blaziran, razmažen i slaba zdravlja; bio je očevidno uvjeren, osobito sada, pošto je gucnuo, da vrši herojsko djelo, pa se razmetao na najneugodniji način.

Drugi, časnik u ostavci, djelovao je na Katavasova također neugodno. Bio je to, kako se vidjelo, čovjek koji je iskušao sve. Bio je i na željeznici, i upravitelj, i sam je osnivao tvornice, pa je govorio o svemu bez ikakve potrebe i na krivim mjestima upotrebljavao učene riječi.

388

Treći, topnik, naprotiv, veoma se svidio Katavasovu. To je bio skroman, tih čovjek, koji se očevidno klanjao znanju gardijca u ostavci i požrtvovnom junaštvu trgovčevu, a samo o sebi nije ništa govorio. Kad gaje Katavasov upitao, što gaje ponukalo da ide u Srbiju, odgovori skromno:

— Pa što, svi idu. A treba pomoći i Srbima. Šteta ih je.— Da, osobito je vaših topnika ondje malo — reče Katavasov.— Ta malo sam služio kod topništva; možda će me uvrstiti i u

pješadiju ili konjicu.— Ta kako u pješadiju, kad su najpotrebniji topnici? — reče

Katavasov sudeći po topnikovim godinama, da mora imati već i znatan čin.

— Ja nisam dugo služio u topništvu, ja sam zastavnik u ostavci — reče i stane tumačiti zašto nije položio ispit.

Sve to skupa učini na Katavasova neugodan dojam, pa kad su dobrovoljci izašli na stanici nešto popiti, htio je Katavasov u razgovoru s nekim provjeriti svoj neugodni dojam. Jedan starčić putnik u vojničkom kaputu osluškivao je čitavo vrijeme razgovor s dobrovoljcima. Ostavši s njime na samu, obrati se Katavasov k njemu.

— Da, kako je raznolik položaj svih tih ljudi koji su se uputili onamo — reče Katavasov želeći izreći svoje, a ujedno s tim saznati i starčevo mišljenje.

Starčić je bio vojnik koji je bio u dva rata. Znao je što znači biti vojnik pa je prema izgledu i razgovoru te gospode, po odlučnosti kojom su naginjali putem bocu, smatrao ih za slabe vojnike. Osim toga živio je u kotarskom gradu, pa je htio ispripovijedati da je iz njegova grada otišao jedan vojnik, koji je bio otpušten na neodređeno vrijeme, pijanac i tat, kojega nitko više nije htio uzeti za radnika. No znajući iz iskustva daje kraj današnjega društvenog raspoloženja opasno izricati mišljenje protivno općemu, a osobito osuđivati dobrovoljce, on je također promatro Katavasova.

— Pa što, ondje su potrebni ljudi — reče on, smijući se očima. I stanu razgovarati o posljednoj vojničkoj novosti, pa su obojica

389

jedan pred drugim sakrili svoje čuđenje o tom, s kim se sutra očekuje bitka, kad su Turci prema posljednjim vijestima, potučeni na svim točkama. I tako se raziđu, ne rekavši ni jedan svoga mišljenja.

Ušavši u svoj vagon, pripovijedao je Katavasov lažući protiv svoje volje o svojim opažanjima dobrovoljaca, iz koga se pokazalo da su to bili izvrsni momci.

Na velikoj stanici u gradu dočekaju dobrovoljce opet pjevanje i poklici, opet se pojave sabiračice i sabirači sa škrabicama, a gubemijske dame donesu dobrovoljcima kite cvijeća i pođu za njima u buffet; no sve je to bilo mnogo slabije i manje nego u Moskvi.

IV

Za stajanja u gubernijskom gradu Sergije Ivanovič nije otišao u buffet,nego je stao hodati gore dolje po peronu.

Prolazeći prvi put kraj odjela Vronskoga, opazi daje prozor bio zastrt. No prolazeći drugi put, ugleda kraj prozora staru groficu. Ona dozove Kozniševa k sebi.

— Evo putujem, pratim ga do Kurska — rekla je.— Da, čuo sam — reče Sergije Ivanovič zastajući kod njezina

prozora i gledajući u nj. — Kako lijepa crta s njegove strane! — doda on opazivši da Vronskoga nema u odjelu.

— Da, nakon njegove nesreće šta mu je i preostalo?— Kako užasan događaj! — reče Sergije Ivanovič.— Ah, što sam proživjela! Ta uđite ... Ah, što sam proživjela!

— ponovi ona, kad je Sergije Ivanovič unišao i sjeo kraj nje na divan. — To je teško sebi predstaviti! Šest nedjelja nije razgovarao ni s kim i jeo je samo onda, kad sam ga ja zaklinjala. I ni jedan čas nijesmo ga smjeli ostaviti samoga. Sve smo uklonili, čime bi se mogao ubiti; živjeli smo u donjem katu, ali se nije moglo ništa predvidjeti. Ta poznato vam je da je jednom već pucao u sebe

390

zbog nje — reče ona, a obrve staričine namršte se pri tom sjedanju — Da, skončala je, kako i treba da skonča takva žena. Čak i smrt je izabrala podlu, nisku.

— Nije na nama da sudimo, grofice — uzdahnuvši reče Sergije Ivanovič — ali ja razumijem kako je vama to bilo teško.

— Ah, ne govorite! Živjela sam na svome imanju, a on je bio kod mene. Donesoše mu pisamce. Napisao je odgovor i odaslao. Ništa nismo znali da li je ona bila tu na stanici. Uvečer tek unišla sam u svoju sobu, a moja mi Mary veli da se na stanici neka dama bacila pod vlak. A mene nešto udari! Shvatila sam da je to bila ona. Prvo što sam rekla: ne govorite njemu. No već su mu bili rekli. Njegov je kočijaš bio ondje i sve je vidio. Kad sam dotrčala u njegovu sobu, bio je već izvan sebe, strašno gaje bilo gledati. Nije rekao ni riječi, nego je odletio onamo, ne znam što je bilo ondje, no dovezli su ga kao mrtva. Ne bih ga prepoznala, prostration complete, govorio je liječnik. Onda je počelo bjesnilo. Ah, šta da govorim! — reče grofica mahnuvši rukom. — Užasno vrijeme! Ne, ma što vi rekli, loša žena. No, kakve su to očajne strasti! Sve je to, da se dokaže nešto posebno. Evo, i dokazala je. Uništila je sebe i dvojicu izvrsnih ljudi, svoga muža i moga nesretnoga sina.

— A što njezin muž? — upita Sergije Ivanovič.— Uzeo je njezinu kćer. Aljoša je prvo vrijeme na sve pristajao.

No sada ga užasno muči šta je tuđem čovjeku dao svoju kćer. No uzeti riječ natrag ne može. Karenjin je došao na ukop.No nastojali smo da se ne sastane s Aljošom. Ali za njega, muža, to je ipak lakše. Oslobodila gaje. No jadni sin moj predao se sav njoj. Ostavio je sve, karijeru, mene, onda još mu se nije smilovala, nego ga je hotimice dotukla do kraja. Ne, što god vi rekli, smrt njezina, smrt je gadne žene bez vjere. Oprosti mi Bože, ali ne mogu da ne mrzim na uspomenu njezinu, gledajući propast svoga sina.

-f- No kako je on sada?— Eto, Bog nam je pomogao, taj srpski rat. Stara sam, ništa

se u to ne razumijem, ali njemu je to Bog poslao. Naravno, meni je kao materi strašno; a glavno, vele, ce n’est pas tres bien vu a

391

Petersbourg. No što ćemo! Samo to ga je jedino moglo pridići. Jašvin, njegov prijatelj, izgubio je sve i spremio se u Srbiju. Svratio se k njemu i nagovorio ga. Sada ga to zaokuplja. Porazgovorite se, molim vas, s njim, htjela bih ga pozabaviti. Tako je turoban. I kao na nesreću, još su ga zubi zaboljeli. A vama će se vrlo radovati. Molim vas, porazgovorite se s njim: hoda na onoj strani.

Sergije Ivanovič reče da će to vrlo rado učiniti i prijeđe na drugu stranu vlaka.

V

U kosoj večernjoj sjeni bala, koje su bile nagomilane na peronu, hodao je Vronski u svojem dugom ogrtaču i naturenu šeširu, s rukama u džepu, poput zvijeri u krletki, brzo se okrećući na dvadeset koraka. Sergiju Ivanoviču pričinilo se, kad je prilazio da ga Vronski vidi, ali da se pretvara, kao da ga ne vidi. Sergiju Ivanoviču bilo je to svejedno. Stajao je iznad svakoga osobnog obračunavanja s Vronskim.

U tom času bio je Vronski u očima Sergija Ivanoviča važan trudbenik za veliku stvar, pa je Koznišev smatrao svojom dužnošću, da ga potakne i da mu odobri. Priđe mu.

Vronski se zaustavi, zagleda, prepozna, pa koraknuvši nekoliko koraka u susret Sergiju Ivanoviču, stisne mu čvrsto ruku.

— Možda se i niste željeli sastati sa mnom — reče Sergije Ivanovič. — No ne bih li vam mogao biti od koristi?

— Ni s kim mi ne može biti tako malo neugodno sastati se, kao s vama — reče Vronski. Oprostite mi. Ugodnoga u mom životu nema.

— Razumijem, pa sam vam htio predložiti svoje usluge — reče Sergije Ivanovič zagledajući u lice Vronskoga koje je očevidno trpjelo. — Ne treba li vam pismo za Ristića, Milana?

— O ne! — reče Vronski shvaćajući kao s naporom. — Ako vam je svejedno, hajede da hodamo. U vagonima je zagušljivo.

392

Pismo? Ne, zahvaljujem vam. Za to, da umreš, nije potrebna preporuka. Jedino možda Turcima ... — reče, nasmiješivši se jednim krajem usta. Oči su i nadalje imale srditi patnički izraz.

— Da, no bit će vam možda lakše doći u doticaj, koji je ipak potreban, s čovjekom pripravljenim. Uostalom, kako želite. Vrlo mi je drago bilo čuti za vašu odluku. Ionako ima već toliko napada na dobrovoljce, da ih ovakav čovjek kao vi diže u društvenom mišljenju.

— Kao čovjek — reče Vronski — dobar sam samo zato, što mi život ništa ne vrijedi. A da je u mene dosta tjelesne snage zato, da se usiječem u carre, i da ga zgazim ili da poginem, to znam. Radujem se, što imam za što dati svoj život, koji ne da mi nije nizašto potreban, nego mi je dozlogrdio. Nekome će dobro doći — i on učini nestrpljivu kretnju čeljustima zbog zubne boli, koja ga nije prestala mučiti, pa mu je čak smetala govoriti s onim izrazom s kojim je htio.

— Preporodit ćete se, proričem vam — reče Sergije Ivanovič osjećajući da je ganut. — Oslobođenje svoje braće od jarma cilj je dostojan i smrti i života. Dao vam Bog vanjskih uspjeha i unutarnji mir — doda i pruži ruku.

Vronski čvrsto stisne pruženu ruku Sergija Ivanoviča.— Da, kao oruđe mogu nešto vrijediti. Ali kao čovjek, ja sam

ruševina — uz prekide reče on.Silna bol jakoga zuba, koja ga je mučila i punila mu usta

slinom, smetala mu je govoriti. Ušutio je zagledajući se u kotače tendera, koji se lagano i glatko kretao po tračnicama.

Iznenada potpuno druga, ne bol nego mučna nutarnja neugoda prisili ga, da časovito zaboravi zubnu bol. Pri pogledu na tender i tračnice, pod dojmom razgovora sa znancem, s kojim se nije sastao nakon svoje nesreće, spomene se najednom nje, to jest onoga, što je ostalo od nje, kad je on kao lud utrčao u kasarnu željezničke postaje: na stolu kasarne bestidno protegnuto među tuđim ljudima okrvavljeno tijelo, još puno nedavnog života; zabačena natrag sačuvana glava sa svojim teškim pletenicama i kovrčastim vlasima

393

na sljepoočicama, a na dražesnom licu s poluotvorenim rumenim ustima ukočen strašanizraz, jadan u usnama, a užasan u zaustavljenim otvorenim očima, kao da riječima izgovara onu strašnu riječ — o tome, da če se on pokajati — koju mu je rekla za vrijeme svađe.

I trsio se daje dozove sebi u pamet onakvu, kakva je bila kad ju je prvi puta sreo također na postaji, tajanstvenu, dražesnu, ljubljenu, koja je tražila i davala sreću, a ne okrutnu i osvetničku, kakvu je upamtio posljednjega časa. Nastojao je sjetiti se najljepših trenutaka s njom; no te trenutke izbriše slika izvršenja prijetnje i nikomu potrebnoga, ali neizgladivoga kajanja. Prestao je osjećati zubobolju, i plač mu iskrivi lice.

Prošavši šuteći dva puta kraj bala i svladavši se, obrati se mimo Sergiju Ivanoviču:

— Niste li imali brzojava nakon jučerašnjega? Da, potučeni su i treći put, ali sutra se očekuje odlučna bitka.

I razgovorivši se još o proglašenju Milana za kralja i o golemim posljedicama, koje to može imati, raziđu se u svoje vagone poslije drugoga zvonjenja.

VI

Ne znajući kad će moći poći na put iz Moskve, Sergej Ivanovič nije brzojavio bratu da pošalje po njega. Levina nije bilo kod kuće, kad su se Katavasov i Sergije Ivanovič na malom tarantasu, uzetu na postaji, dovezli, prašni poput Arapa, u dvanaest sati do ulaza Pokrovske kuće. Kitty, koja je sa sestrom i ocem sjedila na balkonu, prepozna djevera i strči dolje da ga dočeka.

— Kako vas nije stid ne javiti — reče pružajući ruku Sergiju Ivanoviču i podmećući mu čelo.

— Lijepo smo se dovezli i vas nismo uznemirili — odgovori Sergije Ivanovič. — Tako sam prašan, da se bojim dirnuti vas. Bio sam tako zaposlen, da nisam znao, kad ću se istrgnuti. A vi kao uvjjek — reče smiješeći se — uživate u tihoj sreći izvan struje

394

u svome tihom zatonu. Evo i naš prijatelj Fjodor Vasiljevič otpremio se napokon.

— Ali ja nisam crnac, umit ću se da budem nalik na čovjeka — reče Katavasov sa svojom običnom šaljivošću, pružajući ruku i smiješeći se osobito blistavim zubima ispod crnog lica.

— Kosti će biti veoma drago. Otišao je na majur. Vrijeme je da dođe.

— Uvijek se bavi gospodarstvom. To je zaista u zatonu — reče Katavasov. — A mi u gradu, osim srpskog rata, ništa ne vidimo. No, kako se moj prijatelj drži? Zacijelo nekako drukčije nego drugi ljudi?

— Da tako, dobro, kao svi — ponešto smeteno ogledavajući se na Sergija Ivanoviča odgovori Kitty. — Poslat ću po njega. A kod nas je papa u gostima. Nedavno je doputovao iz inozemstva.

I odredivši da se pošalje po Levina i da se zaprašeni gosti odvedu na umivanje, jednoga u kabinet, drugoga u bivšu Dollynu sobu, te glede zajutarka za goste, istrči na balkon, koristeći se pravom brzog kretanja koje joj je bilo oduzeto za vrijeme njezine trudnoće.

— To je Sergije Ivanovič i Katavasov, profesor — reče ona.— Oh, teško je za žege! — reče knez.— Ne, tata, on je vrlo drag, a Košta ga veoma ljubi — smiješeći

se, kao da ga nešto nagovara, reče Kitty, opazivši podrugljiv izraz na očevu licu.

— Pa nisam ništa rekao.— Idi ti, dušo, k njima — obrati se Kitty sestri — i pozabavi

ih. Vidjeli su Štivu na postaji, zdrav je. A ja ću skoknuti k Mitji. Kao od pakosti, nisam ga još dojila nakon čaja. Sad se probudio i zacijelo viče. — I osjetivši da joj je došlo mlijeko brzim korakom ode u dječju sobu.

I zaista, ne da je pogodila (sveza njezina s djetetom još nije bila prekinuta), točno je saznala po nadošlom mlijeku da njemu treba hrane.

Znala je da plače, još prije nego što je došla k dječjoj sobi. I zasita je plakao. Čula je njegov glas i ubrzala korake. No što brže je ona išla, to glasnije je on vikao. Glas mu je dio dobar, zdrav, samo gladan i nestrpljiv.

395

— Je li dugo, pjestinjo, dugo? — govorila je brzo Kit,ty sjedajući na stolac i pripremajući se za dojenje. — Ta dajte mi 'ga brže. Ah, pjestinjo, kako ste dosadni, kasnije ćete kapicu svezati!

Dijete je vriskalo gladnim vriskom.— Ta ne može se, majčice — reče Agafija Mihajlovna koja je

gotovo svagda bila u dječjoj. — Treba ga čestito urediti. Haji, haji! — pjevušila je nad njim ne pazeći na mater.

Dojilja donese dijete materi. Agafija Mihajlovna išla za njim s licem koje se rastapalo od nježnosti.

— Poznaje, poznaje. Evo, vjerujte Bogu, majčice Katarina Aleksandrova, prepoznao me! — nadvikivala je Agafija Mihajlovna dijete.

No Kitty nije slušala njezinih riječi. Njezina nestrpljivost rasla je isto tako kao i nestrpljivost djeteta.

Zbog nestrpljivosti nije se stvar dugo mogla urediti. Dijete nije uhvatilo ono, što je trebalo, i srdilo se.

Napokon, nakon silnoga uzvika s gubljenjem daha i pustoga zagrcavania, uspjela je stvar, pa se i majka i dijete u istom času osjeti še umireni i oboje ušuti.

— I on je siroče sav u znoju — kazala je šapćući Kitty, opipavajući dijete. — Po čemu mislite da prepoznaje? — doda ona, gledajući dječje oči, koje su motrile, kako joj se činilo, obješenjački ispod spuštene kapice, i obraziće, koji su se jednolično napuhavali, i njegovu ručicu s crvenim dlanom, kojom je krugoliko mahalo.

— Ne može biti! Kad bi već prepoznavao, onda bi mene prepoznao — reče Kitty na tvrdnju Agafije Mihajlovne i nasmiješi se.

Smiješila se tomu, što je, makar je govorila da ne može prepoznati, srcem znala da ne samo što prepoznaje Agafiju Mihajlovnu, nego sve zna i shvaća, i da razumije mnogo takvoga, čega nitko ne zna i što je ona, mati, i sama saznala i počela razumijevati tek po njemu. Za Agafiju Mihajlovnu, za pjestinju, za djeda, čak i za oca bio je Mitja živo biće, koje je trebalo samo materijalnu njegu; a za mater bio je već odavna moralno biće, s

396

kojim je postojala čitava povijest duhovnih odnosa.— A kad se probudi, dat će Bog, pa ćete sami vidjeti. Kad

evo ovako načinim, on sav zasja, golubić. Upravo tako zasja, kao bijeli danak — govorila je Agafija Mihajlovna.

— No, dobro, dobro, vidjet ćemo onda — prošapće Kitty. — Sada idite, usnut će.

VII

Agafija Mihajlovna iziđe na prstima; dojilja spusti zastor, istjera muhe ispod muslinskog krovića nad krevetićem i stršljena, koji je udarao o stakla na prozoru, pa sjedne mašući brezovom uvenulom granom nad majkom i djetetom.

— Kakva je žega! Da bi Bog bar kišice dao — reče.— Da, da, psst... — samo odgovori Kitty njišući se ponešto i

nježno stišćući punanu, kao koncem u pesti stegnutu ručicu, kojom je Mitja neprestano slabo mahao čas zaklapajući čas otvarajući očice. Ta ručica smućivala je Kitty: htjela je poljubiti tu ručicu, no bojala se to učiniti da ne probudi dijete. Ručica se napokon prestala micati, a oči se zaklope. Samo katkad, nastavljajući svoj posao, dijete dižući svoje duge, savijene trepavice, pogledavalo je na majku vlažnim očima, koje su se u polusvjetlu pričinjale crnima. Pjestinja prestane mahati i zadrijema. Odozgo začuje se grmljavina glasa staroga kneza i kikot Katavasovljev.

“Zacijelo su se razgovarali bez mene — mislila je Kitty — a ipak šteta, što Koste nema. Bit će da je opet otišao u pčelinjak. Premda me žalosti, što je tako često ondje, a ipak mi je drago. To ga zabavlja. Sad je postao veseliji i bolji nego je bio u proljeće. Onda je bio tako tmuran i tako se mučio da me je bivalo strah za njega. A kako je smiješan!” šapne smiješeći se.

Znala je, što muči njezina muža. Bilo je to njegovo nevjerovanje. Kad bi je tko pitao, smatra li da će on u budućem životu, biti izgubljen bila bi morala priznati da će biti izgubljen, no njegovo nevjerovanje nije ju činilo nesretnom; i zato, znajući

397

da za onoga, tko ne vjeruje, ne može biti spasa, i ljubeći više od svega na svijetu dušu svoga muža, sa smiješkom je mislila o njegovu nevjerstvu i govorila sama sebi daje on smiješan.

“Čemu on svu godinu uvijek čita nekakve filozofije — mislila je. — Ako je to sve napisano u tim knjigama, on ih može razumjeti. Ako je pak tamo neistina, zašto ih onda čita? Sam veli da bi želio vjerovati. Zašto onda ne vjeruje? S nama on ne može sve govoriti. Mislim, gosti će mu biti ugodni, osobito Katavasov. Voli s njim raspravljati”, pomisli i namah se prenese mišlju na ono, gdje će ugodnije smjestiti Katavasova na počinak — posebno ili zajedno sa Sergijem Ivanovičem. A pri tom najednom sine joj misao, zbog koje zadršće od uzbuđenja, pa čak uznemiri Mitju koji ju je zato oštro pogledao. “Pralja, čini se, još nije donijela rublje, a za goste sva je posteljina potrošena. Ako ne odredim, dat će Agafija Mihajlovna Sergiju Ivanoviču već upotrijebljenu posteljinu”, i od same pomisli o tom navali joj krv u lice.

“Da, odredit ću”, odluči i vraćajući se k prijašnjim mislima, sjeti se da nešto važno duhovno još nije promišljeno do kraja, pa se stane prisjećati, što. “Da, Košta ne vjeruje”, sjeti se opet sa smiješkom.

“No ne vjeruje! Radije nek uvijek bude takav nego onakav kao madame Stahl, ili kakva sam ja htjela biti onda u inozemstvu. Ne, on neće početi da se pretvara.”

I nedavna crta njegove dobrote nikne živo pred njom. Prije dvije nedjelje stiglo je Dolly pokajno pismo Stjepana Arkadi jeviča. Zaklinjao ju je da spasi njegovu čast, da proda svoja imanja, kako bi se platili njegovi dugovi. Dolly je bila očajna, mrzila je na muža, prezirala gaje, žalila, odlučila rastati se s njim, odbiti ga, no završilo se s tim, daje pristala prodati dio svoga imanja. Nakon toga Kitty se s nehotičnim smiješkom ganuća sjetila smetenosti svoga muža, njegova nejednokratnoga nespretnoga prilaženja stvari, koja ga je zanimala i kako je napokon smislio jedino sredstvo da pomogne Dolly ne uvrijedivši je. Predložio je Kitty da joj ona da svoj dio imanja, čemu se prije ona nije domišljala.

398

“Ta kakav je on bezvjemik? S njegovim srcem, s tim strahom da ne ogorči bilo koga, pa ni dijete! Sve za druge, ništa za sebe. Sergije Ivanovič i misli, da je Kostina dužnost da bude njegovim upraviteljem. Pa i sestra. Sad je Dolly s djecom na njegovoj brizi. Svi ti seljaci, koji svaki dan dolaze k njemu, kao da im je dužan služiti.”

“Da, samo budi onakav, kakav je tvoj otac, samo takav”, rekla je predavajući Mitju pjestinji i dodirujući usnom njegov obraz.

VIII

Od onog časa, kad je Levin, videći voljenoga brata gdje umire, prvi put bacio pogled na pitanja života i smrti kroz ona nova, kako ih je nazivao, uvjerenja, koja su neopazice u razdoblju od dvadesete do trideset i četvrte godine zamijenila njegovo dječje i mladićko vjerovanje, zahvati ga užas ne toliko od smrti, koliko od života bez i najmanjega znanja o tom, odakle, radi čega, čemu i stoje on. Organizam, uništavanje njegovo, neuništivost materije, zakon o sačuvanju energije, razvoj — bile su one riječi, koje su mu zamijenile prijašnju vjeru. Riječi te i pojmovi, koji su povezani s njima, bili su vrlo dobri za umne ciljeve; ali za život nisu mu ništa davali, i Levin se najednom osjećao u položaju čovjeka, koji bi toplu bundu promijenio za muslinsku odjeću, i koji bi se prvi put na smrzavici nesumnjivo, ne prosuđivanjem, nego svim svojim bićem uvjerio da je jednako kao gol i da neminovno mora u mukama poginuti.

Od toga časa, makar sebi i nije o tome davao računa i nastavljajući živjeti kao prije, Levin nije prestajao osjećati taj strah zbog svoga neznanja.

Osim toga nejasno je osjećao da je ono, što je nazivao svojim uvjerenjem, bilo ne samo neznanje, nego da je to bio takav način mišljenja, pri kojemu je bilo nemoguće znanje onoga, što mu je bilo potrebno.

399

Prvo vrijeme bračnog života, nove radosti i dužnosti, koje je spoznao, prigušile su potpuno te misli; no posljednje vrijeme, nakon što mu je žena rodila, kad je živio u Moskvi bez posla, počelo se Levinu sve češće i češće, sve upornije i upornije javljati pitanje koje je trebalo da se sasvim raspravi.

Pitanje se za njega sastojalo u ovom: “Ne prihvaćam li odgovore, koje daje kršćanstvo na pitanja moga života, kakve odgovore onda prihvaćam?” I nikako nije mogao u čitavom arsenalu svojih uvjerenja naći ne samo kakve bilo odgovore, nego ni nalik što na odgovor.

Bio je u položaju čovjeka, koji je hranu tražio u trgovinama igračaka i oružja.

Nehotice, nesvjesno za sebe tražio je u svakoj knjizi, u svakom razgovoru, u svakom čovjeku, kako se odnosi prema tim pitanjima i kako ih rješava.

Najvećma ga je pri tom čudilo i oneraspoloživalo, što većina ljudi njegova kruga i dobi, zamijenivši, kao on, prijašnje vjerovanje isto takvim novim uvjerenjima, nije u tom vidjelo ništa zlo, pa su bili potpuno zadovoljni i mirni. Tako da su, osim glavnoga pitanja, Levina mučila još i druga pitanja: da li su ti ljudi iskreni? Ne pretvaraju li se? Ili — ne shvaćaju li nekako drukčije, jasnije nego on one odgovore koje daje znanost na pitanja koja su ga zanimala? I brižno je proučavao i mišljenje tih ljudi i knjige koje su iznosile te odgovore.

Jedino, što je našao otkako su ga stala zanimati ta pitanja, bilo je da se varao, kad je-po-uspomenama iz svoga mladićkog sveučilišnog kruga pretpostavljao daje vjera već preživjela svoje vrijeme, te da više ne postoji. Svi dobri, životom bliski mu ljudi, vjerovali su. Vjerovao je i stari knez, i Lvov, kojega je tako zavolio, i Sergije Ivanovič i sve žene vjerovale su, i žena njegova vjerovala je tako, kako je on vjerovao u prvom djetinjstvu, a vjerovalo je dvadeset i devet postotaka ruskoga naroda, sav onaj puk, kojega mu je život ulijevao najveće poštovanje.

Drugo je bilo to, što se, pročitavši mnogo knjiga, uvjerio da ljudi, koji imaju iste poglede poput njega, ništa drugo nisu

400

podrazumijevali pod njima i da su oni, ne tumačeći ništa, samo poricali ona pitanja, bez čijeg odgovora, kako je osjećao, on nije mogao živjeti, naastojali su riješiti posve druga pitanja, koja ga nisu mogla zanimati, kao naprimjer o razvoju organizma, o mehaničkom tumačenju duše i sličnim problemima.

Osim toga dogodio se s njim, za vrijeme dok je žena rađala, neobičan slučaj. On, koji nije vjerovao, stao je moliti i u tom času, kad se molio, vjerovao je. No prošao je taj čas, i tome raspoloženju nije mogao dati nikakva mjesta u svojem životu.

Nije mogao priznati da je onda spoznao istinu, a sada da se vara; zato što, čim je počinjao o tome mirno misliti, sve se raspadalo u mrvice. Nije mogao priznati ni to da se onda varao, jer mu je bilo drago ondašnje duševno rasploženje, a da ga je pripisivao časovitoj slabosti, oskvmuo bi one časove. Bio je u mučnu neskladu sa samim sobom, pa je naprezao sve duševne snage, da iziđe iz njega.

IX

Misli te tištale su ga i mučile sad slabije, sad jače, ali nikad ga nisu ostavljale. Čitao je i razmišljao, ali što je više čitao i mislio, to se udaljeniji osjećao od cilja za kojim je išao.

Uvjerivši se posljednje vrijeme u Moskvi i na selu da u materijalista neće naći odgovora, čitao je i ponovo pročitao i Platona, i Spinozu, i Kanta, i Schellinga, i Hegela, i Schopenhauera te filozofe, koji nisu na materijalistički način objašnjavali život.

Misli su mu se činile plodotvornim, dok ih je čitao ili dok je sam smišljao opovrgnuća drugih učenja, osobito materijalističkoga; no čim je čitao ili smišljao rješavanje pitanja, ponavljalo se svagda jedno isto. Prateći duge definicije nejasnih riječi kao: duh, volja, sloboda, supstancija, ulazeći naročito u onu stupicu riječi, koju su mu postavili filozofi ili sam sebi, počinjao je tobože nešto razumijevati. No trebalo je samo zaboraviti umjetni tok misli i vratiti se iz života k onome što gaje zadovoljavalo, kad je mislio

401

prateći stanovitu nit, i najednom se sva ta umjetna građevina rušila poput kuće od karata, pa je bilo jasno da je građevina bila načinjena od istih ispremještanih riječi, nezavisno od nečega važnijega u životu nego što je razum.

Jedno vrijeme, čitajući Schopenhauera, podmetnuo je na mjesto njegove volje — ljubav, pa ga je sva ta nova filozofija, dok se nije odmakao od nje, oko dva dana, tješila; no ona se isto tako srušila, kad je kasnije iz života pogledao na nju i pokazala se kao odjeća od muslina, koja ne grije.

Brat Sergije Ivanovič svjetovao je da pročita bogoslovska djela Homjakova. Levin je pročitao drugi svezak djela Homjakovljevih, pa je unatoč polemičkom, elegantnom i duhovitom tonu, koji gaje isprvice odbijao, bio zapanjen učenjem o Crkvi koje je bilo u njemu. Zapanjila ga je najprije misao da postignuće božanskih istina nije dano čovjeku, ali je dano zajednici ljudi, ujedinjenih ljubavlju, Crkvi. Obradovala ga je misao da je lakše vjerovati u Crkvu, koja postoji i sada živi, koja spaja sva vjerovanja ljudi, koja ima na čelu Boga, i zato Crkvu svetu i nepogrešivu, i od nje primiti vjeru u Boga, u stvaranje, pad, otkupljenje, nego počinjati od Boga, dalekoga, tajinstvenoga Boga itd. No pročitavši kasnije povijest Crkve od katoličkoga pisca i povijest Crkve od pravoslavnoga pisca i uvidjevši da obje Crkve, nepogrešive u svojoj biti, poriču jedna drugu, razočarao se i u Homjakovljevu učenju o Crkvi, pa se i ta zgrada rasula u prah, kao i filozofske građevine.

Sve to proljeće nije bio pravo priseban i proživio je užasne trenutke.

“Ne znajući što sam i zašto sam ovdje, ne mogu živjeti. A znati toga ne mogu, prema tome ne mogu živjeti”, govorio je sebi Levin.

“U beskonačnom vremenu, u beskonačnosti materije, u beskrajnom prostranstvu odjeljuje se mjehurić-organizam, i taj mjehurić održi se neko vrijeme i pukne, i taj mjehurić sam ja.”

Bila je to mučna neistina, ali to je bio jedini, posljednji rezultat stoljetnoga rada čovjekove misli u tom pravcu.

402

Bilo je to ono posljednje vjerovanje, u kojemu su se gradila sva, gotovo na svim područjima, istraživanja čovjekove misli. Bilo je to uvjerenje, koje je vladalo, pa je Levin od svih ostalih objašnjenja, nehotice, ipak kao najjasnije i sam ne znajući kada i kako, usvojio ovo.

Ali to ne samo da je bila neistina, to je bila okrutna poruga neke zle sile, zlobne, odvratne i takve kojoj se nije mogao podvrgnuti.

Trebalo je da se oslobodi te sile. I to oslobođenje bilo je u rukama svakoga. Trebalo je prekinuti tu zavisnost o zlu. I bilo je jedno sredstvo — smrt.

I premda sretan član obitelji, zdrav čovjek, bio je Levin nekoliko puta tako blizu samoubojstvu, da je sakrio uzicu bojeći se, da se ne bi objesio, i bojao se ići s puškom da se ne bi ubio.

No Levin se nije ubio, nije se objesio, nego je nastavio živjeti.

X

Kad je Levin misio o tome, što je on i zašto živi, nije nalazio odgovora i padao je u očaj; ali kad je prestao pitati se to, kao daje znao i što je i zašto živi, jer je čvrsto i određeno radio i živio; čak je to posljednje vrijeme živio mnogo određenije i čvršće nego prije.

Vrativši se u početku lipnja u selo, vratio se i k svojim običnim poslovima. Sve mu je vrijeme oduzimalo seosko gospodarstvo, odnosi prema seljacima i susjedima, kućno gospodarstvo, poslovi sestrini i bratovi, koje je vodio, odnosi prema ženi, rođacima, briga za dijete, novo hvatanje pčela, kojima se s osobitom voljom bavio od ovoga proljeća.

Poslovi ovi nisu ga zanimali radi toga, što ih je sebi opravdavao nekim općim mišljenjem, kao što je to činio prije; naprotiv, sada je, pošto se razočarao zbog neuspjeha prijašnjega poduzimanja u opću korist s jedne strane i zbog toga, što je bio suviše zabavljen

403

svojim mislima i samim mnoštvom poslova, koji su sa svih strana navaljivali na njega s druge, okanio se potpuno svake misli o općoj koristi, pa su ga poslovi zanimali samo zato, što mu se činilo da mora raditi ono, što je radio, i da ne može drukčije.

Prije (počelo je to gotovo od djetinjstva i neprestano je raslo do pune muževnosti), kad je nastojao učiniti nešto takvo, što bi bilo korisno svima, čovječanstvu, Rusiju, svemu selu, opazio je da su misli o tome bile ugodne, ali sam posao bio je svagda neskladan, nije bilo potpunog uvjerenja da je stvar neophodno potrebna, a sam posao, koji se isprvice činio velik, postajao je sve manji, spuštao se ni našta; a sada, kad se nakon ženidbe počeo sve to više ograničavati na život za sebe, premda više nije proživljavao nikakve radosti pri misli o svom djelovanju, osjećao je uvjerenje da je njegov posao neophodno potreban, vidio je da uspijeva mnogo bolje, nego prije i da postaje sve veći.

Sada se, kao protiv volje, sve dublje i dublje urezivao u zemlju, kao plug, tako da se više i nije mogao iščupati, a ne pokvariti brazde.

Bilo je nesumnjivo potrebno živjeti u obitelji, kako su navikli živjeti očevi i djedovi, to jest u istim uvjetima obrazovanja i u istima odgajati djecu. To je bilo tako potrebno kao objedovati, kad je čovjek gladan; a za to je bilo isto tako potrebno kao spremiti objed, voditi gospodarstvo u Pokrovskom tako da bude dohodaka. Isto tako nesumnjivo, kao vratiti dug, bilo je potrebno držati rodnu zemlju u takvom stanju da bi sin, primivši je u nasljedstvo, rekao isto tako hvala ocu, kako je Levin govorio hvala djedu na svemu što je sagradio i posadio. A radi toga nije se zemlja smjela davati u najam, nego je morao sam gospodariti, držati stoku, gnojiti polja, saditi šumu.

Nije mogao ne obavljati poslove Sergija Ivanoviča, sestre i svih seljaka koji su dolazili po savjete i navikli na to, kao što se ne može baciti dijete koje već držiš na rukama. Trebalo se brinuti da bude udobno pozvanoj svastici s djecom i ženi s djetetom, pa nije bilo moguće ne proboraviti makar mali dio dana s njima.

404

A sve to zajedno s lovom na divljač i novim lovom na pčele ispunjavalo je sav život Levina, koji za njega nije imao nikakva smisla, kad je razmišljao.

No osim toga, što je Levin čvrsto znao što mu je činiti, znao je tačno isto tako i kako sve to ima raditi i koji je posao važniji od drugoga.

Znao je da uzimati radnike treba što jeftinije; no zarobljivati ih, dajući im novac unaprijed, jeftinije nego vrijede, nije se smjelo, premda je to bilo vrlo probitačno. Za oskudice u krmi mogla im se prodavati slama, iako ih je žalio; no prenoćište za putnike i krčmu, premda su davale prihod, trebalo je dokinuti. Za sječu šume trebalo je kazniti što strože, ali za stoku, uhvaćenu u šumi, nije valjalo uzimati globu. I premda je to ogorčavalo pazitelje i uništavalo strah, nije bilo moguće ne puštati zaplijenjenu stoku.

Petru, koji je lihvaru plaćao deset postotaka na mjesec, trebalo je dati zajam da se otkupi; no nije se smjelo sniziti i odgoditi plaćanje obroka za zemlju seljacima, koji su bili loši placi. Španu se nije moglo oprostiti, što livada nije bila pokošena, pa je trava propadala bez koristi; no nije se smjelo kositi osamdeset desetina, na kojima je bila posađena mlada šuna. Nije se smjelo oprostiti radniku, koji je u radno vrijeme otišao kući zato, što mu je otac umro, koliko god ga žalio, jer bi mu trebalo platiti manje za propuštene skupocjene mjesece; ali nije bilo moguće ne davati mjesečna beriva starim dvorskim slugama, koji više nisu bili za posao.

Levin je također znao daje — vraćajući se kući — prije svega trebalo ići k ženi, koja nije bila zdrava, a seljaci, koji su ga čekali već tri sata, mogli su još malo čekati i znao je da se unatoč svemu zadovoljstvu, koje je osjećao pri hvatanju roja, morao odreći tog zadovoljstva i, ostavivši starcu da bez njega hvata roj, otići razgovarati se sa seljacima koji su ga našli u pčelinjaku.

Nije znao da li je radio dobro ih loše, ah sada ne samo da ne bi bio stao dokazivati, nego bi izbjegavao razgovore i misli o tome.

Prosuđivanje ga je dovodilo u sumnje i smetalo mu da vidi, što se mora, a što ne. Pa kad nije mislio, nego je živio, nije prestajao

405

osjećati u duši svojoj nazočnosti nepogrešivoga suca, koji je odlučivao, koji je od dva moguća postupka bolji a koji gori, i čim nije uradio kako treba, smjesta je to osjećao.

Tako je živio ne znajući i ne videći mogućnosti da zna, šta je on i radi čega živi na svijetu, i to ga je neznanje mučilo, te se bojao samoubojstva, a ujedno je čvrsto krčio svoj posebni određeni put u životu.

XI

Onog dana, kad je Sergije Ivanovič doputovao u Pokrovsko, nalazio se Levin u jednom od svojih najtežih dana.

Bilo je najhitnije radno vrijeme, kad sav narod očituje tako neobičnu požrtvovnost u radu, kakva se ne pokazuje ni u kakvim drugim prilikama života i koja bi se visoko cijenila, kad bi ih ljudi koji pokazuju ta svojstva, sami cijenili, kad se to ne bi ponavljalo svake godine i kad posljedice toga naprezanja ne bi bile tako jednostavne.

Pokositi i požeti raž i zob izvoziti, pokositi livadu, preorati ugar, omlatiti sjeme i posijati ozimicu — sve to čini se jednostavno i obično, ali da se stigne sve to uraditi, trebaju, od najstarijega do najmlađega, svi seoski stanovnici raditi ne prestajući te tri, četiri nedjelje triput više nego obično, hraneći se kvasom, lukom i crnim kruhom, mlateći i vozeći snopove noću i ne spavajući više od dva tri sata u dvadeset i četiri. I svake godine tako se radi po čitavoj Rusiji.

Živeći veći dio života u selu i u bliskom dodiru s narodom, osjećao je Levin svagda u to radno vrijeme da opće narodno uzbuđenje prelazi i na njega.

Ujutru se odvezao k prvome sijanju raži, i na njivu s koje se zob vozila u kamare, i vrativši se kući do ustajanja žene i svastike, napio se s njima kave i otišao pješice na pristavu, gdje se imala pustiti u posao novo postavljena mlatilica za priređivanje sjemena.

406

Sav taj dan Levin, razgovarajući se sa španom i sa seljacima i kod kuće razgovarajući sa ženom, s Dolly, s njezinom djecom, i s tastom, mislio je samo na jedno što ga je zanimalo u to vrijeme osim gospodarskih briga, i u svemu je tražio odnos prema svojem pitanju: “Sto sam ja? I gdje sam? I čemu sam ovdje?”

Stojeći u hladu nanovo pokrivene sušnice s pleterom od lijeske s još neotpalim mirisnim lišćem, pritisnutim k oguljenim svježim jasenovim gredama slamnata krova, Levin je kroz otvorene vratnice, u kojima se kovitlala i igrala suha i gorka prašina od vršidbe, gledao čas vrelim suncem obasjanu travu na gumnu i svježu slamu, upravo iznesenu iz suše, čas šarenoglave lastavice bijelih prsiju, koje su se s cvrkutom zalijetale pod krov i trepćući krilima zaustavljale se na otvorima vrata, sad ljude, koji su se vrzli po mračnoj i prašnoj sušnici, i mislio je čudne misli:

“Čemu sve to radi? — mislio je. — Zastoja tu stojim i nagonim ih da rade? Radi čega se oni svi trse i nastoje pokazati preda mnom svoju revnost? Radi čega se trsi ta starica Matrjona, moja poznata (Liječio sam je kad je za požara na nju pala greda) — mislio je gledajući mršavu seljakinju, koja je grabeći grabljama žito, napregnuto stupala crnim opaljenim bosim nogama po tvrdom neravnom gumnu. — Ona je ozdravila, ali ako ne danas ni sutra, za deset godina zakopat će je i od nje neće ostati ništa, kao ni od one kićenke u crvenoj suknji, koja tako spretnim, nježnim kretnjama istresa klasje iz pljeve. I nju će zakopati, a onoga šarca vrlo skoro — mislio je gledajući konja koji je teško hodao s obješenim trbuhom i brzo dahtao nozdrvama i stupao preko položenog kotača, koji se okretao pod njim. — I njega će zakopati, i Fjodora, dodavača s njegovom kovrčastom bradom punom pljeve i poderanom košuljom na bijelu ramenu. A on podmeće snopove u stroj i nešto zapovijeda i viče na žene i brzom kretnjom popravlja remen na zamašnjaku. I glavno, ne samo njih, nego i mene će zakopati, i ništa neće ostati. Zašto?”

Mislio je to i usporedo s tim gledao na sat, da izračuna koliko se izvrši na sat. To mu je trebalo znati da može prema tome zadati posao na dan.

407

“Već će skoro biti sat, a tek su počeli treći stog”, pomisli Levin, priđe dodavaču i reče mu nadvikujući tutnjavu stroja da pomanje pušta.

— Mnogo daješ, Fjodore! Vidim, brtvi se, zato ide sporo. Puštaj jednačije!

Pocrnjeli od prašine, koja se lijepila za znojno lice, Fjodor vikne nešto za odgovor, ali i nadalje nije radio onako kako je želio Levin.

Prišavši k bubnju, ukloni Levin Fjodora i stane sam hraniti stroj.

Radeći tako do seljačkog objeda, do kojega nije više bilo dugo, zajedno s dodavačem iziđe iz sušnice i porazgovori se s njim, zaustavivši se na gumnu kraj točno složena plasta žute, za sjeme požete raži.

Dodavač je bio iz udaljena sela, iz onoga gdje je Levin prije davao zemlju na zadružnom načelu. Sad je bila dana dvorskomu u najam.

Levin se razgovorio s dodavačem Fjodorom o toj zemlji i upita ga, neće li do godine uzeti zemlju Platon, bogati i dobri seljak istoga sela.

— Cijena je previsoka, Platon neće smoći, Konstantine Dmitrijeviču — odgovori seljak vadeći klasove iz znojnih njedara.

— A kako Kirilov smaže?— Kako Mitjuha (tako je prezirno seljak nazivao dvorskoga),

Konstantine Dmitrijeviću, ne bi smogao! Taj stisne i svoje skupi. Taj kršćanin neće požaliti. A čiča Fokanič (tako je zvao starca Platona) zar će derati kožu s čovjeka? Negdje na dug, a negdje i pušta, tako i ne skupi svega. I on je čovjek.

— A zašto bi puštao?— Pa tako, znate, ljudi su različiti; jedan čovjek samo za svoje

potrebe živi, kao Mitjuha, samo trbuh nabija; a Fokanič je pravedan starac. Za dušu živi. Misli na Boga.

— Kako misli na Boga? Kako za dušu živi? — gotovo vikne Levin.

408

— Zna se kako: po pravdi, po božjem. Ta ljudi su različiti. Evo, da vas uzmemo, vi također nećete zakinuti čovjeka ...

— Da, da, zbogom! — rekao je Levin, gušeći se od uzbuđenja, i, okrenuvši se, uzme svoju palicu i brzo ode prema kući. Pri riječima seljakovim, da Fokanič živi radi duše, po pravdi, po božjem, kao da su se odnekud iz zatvora u gomili trgle nejasne, ali značajne misli i sve su jureći k jednoj svrsi zavrtjele se u njegovoj glavi, zablještavajući ga svojom svjetlošću.

XII

Levin je išao velikim koracima po cesti osluškujući ne toliko svoje misli (još se nije mogao snaći u njima), koliko pazeći na duševno stanje, kakvo dotle nikad nije doživio.

Riječi, koje mu je rekao bio seljak, proizvele su u njegovoj duši učinak električne iskre, preobrazivši i skupivši ujedno čitav roj razbacanih, nemoćnih, pojedinih misli koje ga nikad nisu prestajale zanimati. Misli te neopazice za njega samoga zabavljale su ga, kad je govorio o izdavanju zemlje.

Osjećao je u duši svojoj nešto novo i s uživanjem opipavao to novo, ne znajući još što je to.

“Ne živjeti za potrebe svoje, nego za Boga. Za kakvog Boga? A što se može reći besmislenije od onoga što je on rekao? Rekao je da ne treba živjeti za svoje potrebe, to jest da ne treba živjeti za ono što razumijemo, što nas privlači, što želimo, nego da treba živjeti radi nečega nerazumljivoga, radi Boga, kojega nitko ne može shvatiti, ni odrediti. A što? Nisam li shvatio te besmislene riječi Fjodorove? A shvativši ih, jesam li posumnjao u njihovu opravdanost, jesam li ih našao glupima, nejasnima, netočnima?

“Ne, razumio sam ga i upravo onako kako on shvaća, razumio sam ga potpunije i jasnije, nego sam shvaćao bilo što u životu, a nikad u životu nisam sumnjao i ne mogu posumnjati o tom. I ne

409

samo ja, nego svi, sav svijet samo to potpuno shvaća i u to jedino ne sumnja i svagda se u tomu slaže.

“A ja sam tražio čudesa, žalio sam što nisam vidio čudo koje bi me uvjerilo. Materijalno bi me Čudo bilo osvojilo. A evo čuda, jedino mogućega koje stalno postoji, koje me sa sviju strana okružuje, a ja ga nisam opažao!

“Fjodor govori da dvorski Kirilov živi za trbuh. To je shvatljivo i pametno. Svi mi, razumna bića, ne možemo živjeti drukčije nego za trbuh. I najednom isti Fjodor veli daje za trbuh živjeti gadno, nego da treba živjeti radi pravde, radi Boga i ja ga od jedne napomene razumijem! I ja i milijuni ljudi, koji su živjeli stoljeća prije nas i koji žive sada, seljaci, siromašni duhom i mudraci, koji su mislili i pisali o tom i svojim nejasnim jezikom govore o istom— svi se mi slažemo u tom jednom: radi čega treba živjeti i što je dobro. Sa svim ljudima imadem samo jedno čvrsto, nesumnjivo i jasno znanje; i znanje to ne može objasniti razum: ono je izvan njeg a i nema nikakvih uzroka i ne može imati nikakvih posljedica.

“Ako dobro ima uzrok, ono već nije dobro; ima li posljedicu— nagradu, također nije dobro. Prema tome je dobro izvan uzročne svrhe i posljedica.

“I to ja znam i svi mi znamo.“Pa kakvo je čudo moguće još veće od ovoga?“Zar sam našao rješenje svega, zar su svršene moje muke?”

mislio je Levin koracajući prašnim putem, ne opažajući ni žege, ni umora i osjećajući čuvstvo stišavanja duge patnje. Čuvstvo je to bilo tako radosno da mu se činilo nevjerojatnim. Gubio je dah od uzbuđenja, pa nemajući snage da ide dalje, siđe s puta u šumu i sjedne u sjeni jasika u nepokošenu travu. Skine šešir sa znojne glave i nalaktivši se na ruku, legne u sočnu, široku šumsku travu.

“Da, treba sebi razjasniti i shvatiti”, mislio je uporno gledajući nezgnječenu travu, koja je bila pred njim i prateći kretnje zelene bubice, što se penjala po stabljici rosulje, i koju je u uspinjanju zadržavao list jarčevca da ne smeta bubicu i primičući drugu travu da bubica prijeđe u nju. — Sto me raduje? Sto sam otkrio?

“Ništa nisam otkrio. Samo sam saznao ono što znam. Shvatio

410

sam onu snagu, koja mi je ne samo u prošlosti dala život, nego mi sada daje život. Riješio sam se obmane, upoznao sam gospodara.

“Prije sam govorio da se u mojemu tijelu, u tijelu te trave i ove bubice (evo nije htjela na travu, nego je raširila krila i odletjela) vrši po fizičkim, kemijskim i fiziološkim zakonima promjena materije. A u svima nama, zajedno s topoloma i s oblacima i sa svemirskim maglicama vrši se razvoj. Razvoj od čega? U što? Beskrajni razvoj i borba... Kao da može biti kakav pravac i borba u beskrajnom! I ja sam se čudio što unatoč najvećemu naprezanju misli u tome pravcu, ipak mi se ne otkriva smisao života, smisao mojih pobuda i težnji. A sad velim da znadem smisao svoga života: živjeti za Boga, za dušu. A smisao taj je, unatoč svojoj jasnoći, tajanstven i čudesan. A takav je smisao i svega što postoji. Da, oholost”, rekao je sebi prevaljujući se na trbuh i počinjući vezati u uzao travne stabljike nastojeći da ih ne prelomi.

“I ne samo oholost uma, nego i glupost uma. A glavno, lopovština uma”, ponovi on.

I u kratko ponovi sam sebi sav onaj tok svoje misli kroz čitave ove posljednje dvije godine, čiji početak je bila jasna, očevidna misao o smrti, kad je gledao voljenoga, beznadno bolesnog brata.

Prvi puta tada, shvativši jasno da pred svakim čovjekom, pa i pred njim nema ništa osim patnje, smrti i vječnog zaborava, odlučio je da se tako živjeti ne može, da treba ili objasniti život svoj tako da ne izgleda kao zlobna poruga nekakvoga đavola, ili ustrijeliti se.

No ne učini ni jedno ni drugo, nego je nastavio živjeti, misliti i osjećati, štoviše upravo u to se vrijeme oženio i doživio mnogo radosti i bio je sretan kad nije mislio o značenju svoga života.

A što je to značilo? To je značilo da je živio dobro, a mislio loše.

Živio je (ne spoznavajući toga) po onim duhovnim istinama, koje je usisao s mlijekom, a mislio je, ne samo ne priznavajući tih istina, nego i brižno ih obilazeći.

Sad mu je bilo jasno da je mogao živjeti samo po onome vjerovanju, u kojemu je bio odgojen.

411

“Sto bih ja bio i kako bih živio svoj život da nisam imao one vjere, da nisam znao da treba živjeti za Boga, a ne za svoje potrebe? Bio bih pljačkao, lagao i ubijao. Ništa od onoga, što sačinjava glavne radosti moga života ne bi postojalo za me.” I uz najveći napor svoje mašte nije ipak sebi mogao predočiti ono zvjersko bide, koje bi bio on sam, kad ne bi znao zašto živi?

“Tražio sam odgovor na svoje pitanje. A odgovora na moje pitanje nije mogla dati misao, ona nije u skladu s pitanjem. Odgovor mi je dao sam život mojim znanjem, što je dobro, a što je zlo. A znanje to nisam stekao ničim, nego mi je ono dano kao i svima, dano zato što ga niotkkuda nisam mogao uzeti.

“Odakle sam to uzeo? Da li sam razumom došao do toga da treba ljubiti bližnjega, a ne daviti ga? To mi je rečeno u djetinjstvu, a ja sam radosno vjerovao jer mi je rečeno ono što je bilo u mojoj duši. A tko je to otkrio? Razum nije. Razum je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtijeva da davim sve koji smetaju zadovoljavanju mojih želja. To je zaključak razuma. A ljubiti drugoga nije mogao otkriti razum, jer je to nerazumno.”

XIII

Levin se sjeti nedavne scene s Dolly i njezinom djecom. Djeca, ostavši sama, stala su peći malinu na svijećama i lijevati sebi mlijeko mlazom u usta. Zatekavši ih na djelu, stane im mati pred Levinom utuvljivati, koliko rada stoji odrasle ono što su oni uništavali, da neće imati iz čega piti čaj ako budu razbijali šalice, a ako li budu prolijevali mlijeko, da neće imati što jesti, pa će umrijeti od gladi.

I Levina zaprepasti ono mimo, klonulo nepovjerenje, s kojim su djeca slušala majčine riječi. Bila su ogorčena samo poradi toga što je prekinuta njihova zanimljiva igra, i nisu vjerovala ni jednoj riječi od onog ašto im je govorila mati. Nisu ni mogla vjerovati, jer nisu mogla sebi predočiti sav opseg onoga čime se koriste, i

412

stoga nisu sebi mogla predstaviti daje ono, što uništavaju, upravo ono od čega žive.

“To je sve samo od sebe — mislila su — a zanimljivog i važnog nema u tome ništa, jer je to svagda bilo i svagda će biti. I to uvijek jedno te isto. Na to nam ne treba misliti, to je gotovo; nego htjeli bismo smisliti nešto svoje i novo. Smislili smo evo da metnemo u šalicu malinu i daje pečemo na svijeći, a mlijeko da sipamo mlazom ravno jedno drugome u usta. To je veselo i novo, i nije ništa gore, nego piti iz šalica.”

“Ne činimo li to isto mi, nisam li činio ja, tražeći razumom značenje prirodnih sila i smisao čovjekova života?” nastavi razmišljati.

“A ne čine li to isto sve filozofske teorije dovodeći ga putem čudnih, čovjeku nesvojstvenih misli k znanju onoga, što odavna zna i tako pouzdano zna, da bez toga ne bi mogao ni živjeti? Zar se u razvoju teorije svakoga filozofa ne vidi jasno da on unaprijed zna, isto tako nesumnjivo kao i seljak Fjodor i nimalo jasnije, svoj glavni smisao života, pa se samo sumnjivim putem umovanja hoće vratiti k onome što je svima poznato?

“Hajde da pustimo samu djecu da sama priskrbe, da načine posuđe, da pomuzu krave itd. Bi li onda bila obijesna? Pomrla bi od gladi. Hajde, pustite nas s našim strastima, mislima, bez shvaćanja o jedinom Bogu i Stvoritelju ili bez pojma onoga što je dobro, bez objašnjenja moralnoga zla!

“Hajde, bez tih pojmova sagradite nešto!“Mi samo uništavamo, jer smo duhovno siti. Baš smo djeca!“Odakle mi radosno znanje, zajedničko sa seljakom koje mi

jedino daje mir duši? Odakle sam to uzeo?“Ja, odgojen u shvaćanju Boga, kao kršćanin, ispunivši sav

svoj život onim duhovnim dobrima, koje mi je dalo kršćanstvo, preispunjen sav i živeći od tih dobara, ja, ne shvaćajući ih poput djece uništavam, to jest, hoću uništiti ono od čega živim. A čim nastupa važni čas života, poput djece kad su gladna i kad im je hladno, idem k njemu, i još manje od djece koju mati kori radi

413

njihove dječje obijesti, osjećam da mi se ne uračunavaju moji dječji pokušaji da od izobilja budem obijestan.

“Da, ono što znam, ne znam razumom, nego mi je to dano, otkriveno, pa to znam srcem, vjerom u ono glavno što uči crkva.”

“Crkva? Crkva?” ponovi u sebi Levin te, prevmuvši se na drugu stranu i nalaktivši se na ruku, stane gledati u daljinu, u stado, koje je na drugoj strani silazilo k rijeci.

“No, mogu li vjerovati u sve što ispovijeda crkva?” mislio je ispitujući se i domišljavajući se svemu što bi moglo narušiti sadašnji njegov mir. Naročito se stao sjećati onog crkvenog učenja koje mu se svagda činilo čudnim i sablažnjavalo ga. “Stvaranje? A čime sam ja tumačio bitak? Bitkom? Ničim? — Vrag i grijeh. — A kako tumačim zlo?... Otkupitelj?...

“Ali ja ništa, ništa ne znam i ne mogu znati, nego ono što je rečeno meni, zajedno sa svima.”

I njemu se sada činilo da u svemu vjerovanju crkvenom nema ništa što bi rušilo glavno, vjeru u Boga, u dobro, kao jedinu svrhu čovjekovu.

Umjesto svakog crkvenog vjerovanja moglo se podmetnuti vjerovanje u služenje istini mjesto potrebama. I ovako ne samo da nije narušavalo, nego je bilo neophodno potrebno zato da se vrši glavno čudo koje se stalno očituje na zemlji i sastoji se u tome, da bi svatko zajedno s milijunima najraznovrsnijih ljudi, mudraca i budala, djece i staraca, sa svima, sa seljakom, s Lvovom, s Kitty, s prosjacima i kraljevima, mogao shvaćati nesumnjivo jedno te isto i stvarati onaj duševni život za koji jedini vrijedi živjeti i koji jedino štujemo.

Ležeći na leđima gledao je sada visoko nebo bez oblaka. “Zar ja ne znam da je to beskrajno prostranstvo i da to nije okrugli svod? No ma kako žmirkao i ma koliko naprezao vid, ne mogu da ga ne vidim okruglim i ograničenim, i unatoč svom znanju o beskrajnom prostranstvu, ipak sam nesumnjivo u pravu kad vidim čvrsti modri svod i više sam onda u pravu, nego kad se naprežem da vidim dalje od njega.”

414

Levin je već prestao misliti i samo kao da je osluškivao tajanstvene glasove koji su radosno i zabrinuto govorili o nečemu među sobom.

“Zar je to vjera?” pomisli bojeći se vjerovati svojoj sreći. — Bože moj, zahvaljujem ti! — reče, gutajući plač, koji mu je dolazio, i brišući rukama suze što su mu napunile oči.

XIV

Levin je gledao pred sebe i vidio stado, onda je ugledao kola, u koja je bio upregnut vranac, i kočijaša, koji je, dovezavši se k stadu, govorio nešto s pastirom; onda je već u svojoj blizini začuo udaranje kotača i frktanje sita konja; ali tako je bio zabavljen svojim mislima da nije mogao ni misliti zašto kočijaš dolazi k njemu.

Sjetio se toga istom, kad se kočijaš već posve dovezao k njemu i zovnuo ga.

— Poslala me gospođa. Doputovali su bratac i još jedan gospodin.

Levin sjedne u kola i primi uzde u ruke.Kao da se probudio oda sna, nije Levin dugo mogao doći k

sebi. Ogledao je sita konja, koji se do pjene uznojio među bedrima i na vratu, gdje su ga trle uzde, ogledao je Ivana kočijaša, koji je sjedio kraj njega i prisjećao se da je očekivao brata i da se žena njegova vjerojatno uznemiruje zbog njegova dugog izostajanja, i nastojao je pogoditi, tko je taj gost, koji je došao s bratom. I brat i žena, i neznani gost pričinjali mu se sada drukčiji nego prije. Činilo mu se da će odsada njegovi odnosi prema svima ostalim ljudima već biti drukčiji.

“Prema bratu neće više biti onog otuđenja, koje je svagda bilo među njima, neće biti prepiranja; s Kitty nikad neće biti svađa, prema gostu, tko god bio, bit ću ljubazan i dobar, a i sa slugama, s Ivanom, sve će biti drukčije.

415

Pritežući napetim uzdama dobra konja, koji je rzao od nestrpljivosti i tražio brži trk, ogledavao se Levin na Ivana kraj sebe koji nije znao što da radi svojim nezaposlenim rukama, pa je neprestano stiskao košulju koja se napuhala, te tražio izliku za razgovor s njim. Htio je reći da je Ivan bez potrebe previsoko pritegao poprug, ali to bi izgledalo kao neki prigovor, a on je htio prijazan razgovor. Ali drugo mu ništa nije padala na um.

— Izvolite skrenuti na desno, inače ćete natjerati na panj — reče kočijaš upravljajući Levinovu uzdu.

— Molim te, ne diraj i ne uči me — reče Levin ozlovoljen što se kočijaš upleo. Kao svagda, uplitanje ga ozlovolji, pa je odmah sa žaljenjem osjetio kako je varavo bilo njegovo mišljenje da bi ga duševno rasploženje moglo namah promijeniti u dodiru sa stvarnošću.

Kad je bio oko četvrte vrste od kuće, opazi Levin da pred njega trče Griša i Tanja.

— Striče Košta! I mama dolazi, i djed, i Sergije Tvanovič i još netko — govorila su djeca penjući se na kola.

A tko?— Veoma je strašan! I ovako rukama radi — reče Tanja ustavši

u kolima i oponašajući Katavasova.— A je li star ili mlad? — nasmijavši se upita Levin, jer ga

Tanjino prikazivanje podsjetilo na nekoga.“Samo da ne bude neugodan čovjek!” pomisli Levin.Tek iza zaokreta na zavoju ceste, kad je opazio one koji su

mu dolazili u susret, prepozna Levin Katavasova u slamnatom šeširu, gdje stupa mašući rukama upravo onako kako ga je predstavljala Tanja.

Katavasov je veoma rado razgovarao o filozofiji, ali ju je shvaćao kao prirodoslovac, koji se filozofijom nikad nije bavio, pa se Levin u posljednje vrijeme u Moskvi puno s njim prepirao.

Jednog od takvih razgovora, u kojemu je Katavasov svakako mislio daje pobijedio, sjetio se Levin smjesta kad gaje prepoznao.

416

“Ne, prepirati se više neću i nizašto neću na nepromišljen način izricati svojih misli”, pomisli.

Sišavši s kola i pozdravivši se s bratom i Katavasovom, zapita Levin za ženu.

— Prenijela je Mitju u Kolok (to je šumica kraj kuće). Htjela mu je ondje naći mjestance, jer je u kući suviše vruće — reče Dolly. Levin je svagda odvraćao ženu od toga, da dijete nosi u šumu smatrajući daje to opasno, pa mu je ta vijest bila neugodna.

— Prenosi ga s mjesta na mjesto — kazao je smiješeći se stari knez. — Savjetovao sam joj da ga odnese u ledenicu.

— Htjela je doći u pčelinjak. Mislila je da si ondje. Mi idemo onamo — reče Dolly.

— No, što radiš? — upita Sergije Ivanovič zaostajući za drugima i izravnavši se s bratom.

— Pa ništa osobito. Kao uvijek, bavim se gospodarstvom — odgovori Levin. — A ti, jesi li došao na duže vrijeme? Tako odavna te očekujemo.

— Na dvije nedjeljice. Jako puno posla imam u Moskvi.Kod tih riječi susretnu se oči braće, i Levin, unatoč

svagdašnjoj, a sada osobito snažnoj želji da bude u prijateljskim i, glavno, jednostavnim odnosima s bratom, osjeti da mu je neugodno gledati ga. Oborio je oči i nije znao što bi rekao.

Tražeći takav predmet razgovora, koji bi bio Sergiju Ivanoviču ugodan, a koji bi ga odvratio od razgovora o srpskom ratu i slavenskom pitanju na koje je nišanio spominjući poslove u Moskvi, stane Levin govoriti o knjizi Sergija Ivanoviča.

— No što, jesu li bile ocjene tvoje knjige? — upita.Sergije Ivanovič nasmiješi se tomu traženom pitanju.— Nitko se ne bavi time, a ja manje od drugih — reče on. —

Vidjet ćete, Darja Aleksandrovna, bit će kiše — doda, pokazujući kišobranom bijele oblačiće koji su se pojavili nad vršcima jasika.

I dovoljne su bile te riječi da se među braćom opet zametne ne neprijateljski, ali hladni odnos, kojemu se Levin htio ukloniti.

417

Levin priđe Katavasovu.— Kako ste lijepo učinili što ste mislili doputovati — reče

mu.— Odavna sam se spremao. Sad ćemo se porazgovoriti,

pogledati. Jeste li Spencera pročitali?— Ne, nisam ga pročitao — reče Levin. — Uostalom, sad mi

nije potreban.— Kako to? To je zanimljivo. Zašto?— Zato, jer sam se konačno uvjerio da rješenje pitanja, koja

me zanimaju, neću naći u njega i njemu sličnih. Sada ...No mirni i veseli izraz Katavasova lica najednom ga zaprepasti

i bude mu žao njegova raspoloženja, koje bi očevidno bio narušio tim razgovorom, pa se, spomenuvši se svoje namjere, zaustavi.

— Uostalom, kasnije ćemo razgovarati — doda. — Ako idemo u pčelinjak a onda ovuda ovom stazom — obrati se svima.

Došavši uskom stazom do nepokošene poljanice, pokrivene s jedne strane neprohodnom živom urodicom, među kojom su se gusto razrasli tamnozeleni visoki grmovi čemerike, smjesti Levin svoje goste u debelom svježem hladu mladih jasika, na klupama i panjevima, posebno pripremljenim za posjetioce pčelinjaka, koji se boje pčela, a sam pođe da donese djeci i odraslima kruha, krastavaca i svježega meda.

Nastojeći činiti što manje brzih kretnji i osluškujući pčele, koje su sve češće i češće prolijetale mimo njega, dođe stazom do izbe. Pred samim vratima jedna pčela zazuji, zaplete mu se u bradu, ali on je oprezno oslobodi. Ušavši u prohladno predsoblje, skine sa zida na klinu obješenu svoju mrežu i, nataknuvši je na glavu i turivši ruke u džepove, pođe u ograđeni pčelinjak, gdje su u pravilnim redovima stajale likom privezane za kolce usred pokošena mjesta sve poznate mu, svaka sa svojom povijesti, stare košnice, a po stranicama pletera mlade, ljetos postavljene. Ispred leta košnica treperilo je u očima od pčela i trutova, koji su igrajući se kružili i vrvjeli na jednom mjestu, a između njih odlijetale su

418

sve radilice u jednom pravcu, onamo u šumu na procvalu lipu i natrag ka košnicama, s peludom i po njega.

U ušima su neprestano odzvanjali raznovrsni zujevi sad radilica, koje su brzo odlijetale za poslom, sad dokona truta, sad uznemirenih pčela stražarica koje su od neprijatelja čuvale svoj posjed i bile spremne bosti. Na strani ograde blanjao je starac obruč i nije vidio Levina. Levin, ne zovuči ga, stane u sredinu pčelinjaka.

Radovao se slučaju da bude sam, kako bi se odvojio od stvarnosti koja je več uspjela sniziti njegovo raspoloženje.

Sjetio se da je več dospio rasrditi se na Ivana, pokazati hladnoću bratu i lakomišljeno razgovarati s Katavasovom.

“Zar je to bilo samo trenutačno raspoloženje koje će proći ne ostvarivši ga?” pomisli.

No u isti tren osjetii s radošću, vrativši se svojemu raspoloženju, da se s njim dogodilo nešto novo i važno. Stvarnost je samo na časak zastrla onaj duševni mir koji je našao, ali on je bio cio u njemu.

Isto onako, kako su mu pčele koje su sada kružile oko njega prijeteći mu i zaokupljajući njegovu pažnju, oduzimale potpuni tjelesni mir, silile ga da se stišće, da im izmiče, isto tako su mu brige, koje su ga opkolile od onog časa kad je sjeo u kola, oduzimale duševnu slobodu No to je trajalo samo dok je bio među njima. Kako je, unatoč pčelama, u njemu bila cijela tjelesna snaga, tako je bila cijela njegova duhovna snaga, koju je spoznao kao novu.

XV

— A znaš li, Košta, s kim se Sergije Ivanovič vozio ovamo? — reče Dolly, razdijelivši djeci krastavce i meda. — S Vronskim! On putuje u Srbiju.

— I ne sam, nego na svoj račun vodi eskadron sa sobom! — reče Katavasov.

— To mu pristaje — reče Levin. — A zar još uvijek odlaze dobrovoljci? — doda pogledavši Sergija Ivanoviča.

419

Ne odgovarajući vadio je Sergije Ivanovič oprezno tupim nožem iz šalice, u kojoj je ležao osovljen bijeli sat meda, još živu pčelu koja se zalijepila u istekli med.

— I još kako! Da ste vidjeli što je jučer bilo u postaji! — reče Katavasov glasno pregrizajući krastavac.

— No, kako da se to razumije? Zaboga, protumačite mi, Sergije Ivanoviču, kamo idu svi ti dobrovoljci, s kim oni ratuju? — upita stari knez, očevidno nastavljajući razgovor, započet već bez Levina.

— S Turcima — mimo se smiješeći odgovori Sergije Ivanovič, oslobodivši od meda pocrnjelu pčelu, koja je nemoćno kretala nožicama i mećući je s noža na čvrst list jasike.

— A tko je navijestio rat Turcima? Ivan Ivanovič Rogozin i grofica Lidija Ivanovna, s madame Stahl?

— Nitko nije navijestio rata, nego ljudi suosjećaju s patnjama bližnjih i žele im pomoći — reče Sergije Ivanovič.

— No knez ne govori o pomoći — reče Levin — braneći tasta — nego o ratu. Knez veli da privatni ljudi ne mogu sudjelovati u ratu bez dopuštenja vlade.

— Košta, pazi, to je pčela! Zaista će nas ubosti! — reče Dolly, braneći se od ose.

— Pa to i nije pčela, to je osa — reče Levin.— No, no, kakva je vaša teorija? — reče sa smiješkom

Katavasov Levinu, očevidno izazivajući ga na prepirku. — Zašto privatni ljudi nemaju prava?

— Da, moja je teorija ova: rat je, s jedne strane, tako životinjska, okrutna i užasna stvar da nijedna čovjek, da ne govorim o kršćaninu, ne može primiti na se odgovornost za početak rata, nego to može samo vlada koja je za to pozvana i ako je neizbježno uvučena u rat. S druge strane, i po nauci i po zdravom smislu u državnim, a osobito u ratnim poslovima odriču se građani svoje osobne volje.

Sergije Ivanovič i Katavasov s gotovim odgovorima progovore u isto vrijeme.

420

— U tom i jest stvar, baćuška, da mogu biti slučajevi, kad vlada ne vrši volje građana i tada društvo izjavljuje svoju volju.

No Sergije Ivanovič očevidno nije odobravao toga odgovora. On se namršti na riječi Katavasovljeve i reče drugo.

— Bez potrebe postavljaš takvo pitanje. Tu nema navještaja rata, nego je jednostavno izraženo čovječje, kršćansko čuvstvo. Ubijaju braću jedne krvi i jedne vjere. No recimo čak i ne braću i ne ljude iste vjere, nego naprosto djecu, žene, starce; osjećaj se buni, pa se ruski ljudi žure da pomognu dokrajčiti te užase. Zamisli da ideš ulicom i vidiš kako pijani ljudi tuku ženu ili dijete; mislim da ne bi stao pitati, je li ili nije li naviješten rat onomu čovjeku, nego bi navalio na nj i zaštitio napadnutoga.

— Ali ne bih ubio —. reče Levin.— Ne, ubio bi.— Ne znam. Da to vidim, predao bih se svojem neposrednom

čuvstvu; no unaprijed reći ne mogu. A takvoga neposrednoga čuvstva prema ugnjetavanim Slavenima nema i ne može biti.

— Možda za tebe nema. Ali iza druge ono postoji — nehotice mršteći se, reče Sergije Ivanovič. — U narodu živi predaja o pravoslavnim ljudim, koji trpe pod jarmom “bezbožnih pogana”. Narod je čuo za patnje svoje braće, pa je progovorio.

— Može biti — izbjegavajući reče Levin. — No ja ne vidim; i ja sam sam narod, pa to ne osjećam.

— Evo ni ja — rekao je knez. — Živio sam u inozemstvu, čitao sam novine, i priznajem, još prije bugarskih strahota, nikako nisam razumio zašto su svi Rusi tako najednom zavoljeli braću Slavene, a ja za njih ne osjećam nikakve ljubavi? Bio sam vrlo ogorčen, mislio sam da sam nakaza ili da Karlovi Vari na me tako djeluju. Ali kad sam došao ovamo, umirio sam se: vidim da osim mene ima ljudi, koji se zanimaju samo za Rusiju, a ne za braću Slavene. Evo i Konstantin.

— Osobna mišljenja tu ne znače ništa — reče Sergije Ivanovič. — Ne pazi se na osobna mišljenja, kad je sva Rusija, kad je narod očitovao svoju volju.

421

— Ta oprostite mi. Toga ja ne vidim. Narod o tome ništa i ne zna — reče knez.

— Ne, papa... ta kako ne? A u nedjelju u crkvi? — reče Dolly osluškujući razgovor. — Daj, molim te, ručnik — reče ona starcu, koji je sa smiješkom gledao djecu. — Ne može biti, da bi svi...

— A što je bilo u nedjelju u crkvi? Svećeniku su naložili da pročita. Pročitao je. Ništa nisu razumjeli, uzdisali su kao kod svake propovijedi — nastavi knez. — Onda im je rečeno da se, evo, sabire u korist stvari za spas duše, pa su izvadili po kopjejku i dali, a zašto, sami ne znaju.

— Puk ne može ne znati; spoznaja svoje sudbine svagda je u narodu i u takvim trenucima, kao što je današnji, ona mu postaje jasna — uvjerljivo reče Sergije Ivanovič pogledavajući starca pčelara.

Lijepi starac s crnom progrušanom bradom i gustom srebmastom kosom stajao je nepokretno, držeći šalicu s medom i nježno i mirno s visine svoga uzrasta gledajući gospodu, ne razumijevajući očevidno ništa i ne želeći razumjeti.

— Upravo je tako — reče on, značajno klimajući glavom na riječi Sergija Ivanoviča.

— Evo, upitajte njega. On ništa ne zna i ne misli — reče Levin.— Jesi li čuo, Mihajliču, o ratu? — obrati se on k njemu. — Ono, što su u crkvi čitali? Pa što misliš? Treba li da se borimo za kršćane?

— A što da mi mislimo? Aleksandar Nikolajevič, car, mislio je za nas, pa će i promisliti za nas u svim stvarima. — Više vidi... krušca da još donesem? Momčiću da još dadem? — obrati se Darji Aleksandrovni pokazujući Grišku koji je dojedao koricu.

— Mene ne treba pitati — reče Sergije Ivanovič. — Vidjeli smo stotine i stotine ljudi koji ostavljaju sve da posluže pravednoj stvari, dolaze sa svih strana Rusije i jasno izriču svoju misao i cilj. Donose svoje groševe ili sami odlaze i točno govore zašto. Pa, što to znači?

— Znači prema mojem — reče Levin koji se počeo uzrujavati— da se u narodu od osamdeset milijuna uvijek nađu ne stotine,

422

kao sada, nego deseci tisuća ljudi koji su izgubili društveni položaj, bukača, koji su svagda spremni u hordu Pugačeva, u Hivu, u Srbiju...

— Velim ti da nisu stotine i da nisu bukači, nego najbolji predstavnici naroda! — reče Sergije Ivanovič s takvom razdraženošću, kao da je branio posljednje svoje dobro. — A darovi? Tu već sav narod očituje svoju volju.

— Ta riječ “narod” silno je neodređena — reče Levin. — Općinski pisari, učitelji, te od seljaka jedan na tisuću možda znadu o čemu se radi. A preostalih osamdeset milijuna, kao Mihajlič, ne samo da ne izražavaju svoje volje, nego nemaju ni najmanjega pojma o čemu bi imali izražavati svoju volju. Pa kako onda imamo pravo govoriti da je to narodna volja?

XVI

Iskusni u dijalektici Sergije Ivanovič nije uzvraćao, nego je smjesta prenio razgovor na drugo područje.

— Da, ako hoćeš putem računa saznati narodni duh, onda je to, naravno, veoma teško. A glasovanje nije u nas uvedeno i ne može biti uvedeno, jer ne izražava narodnu volju; ali zato ima drugih putova. To se osjeća u zraku, to se osjeća srcem. Da se i ne govori o onim podvodnim strujama koje su se pokrenule u ustajalom narodnom moru i koje su jasne svakomu čovjeku bez predrasuda; pogledaj društvo u užem smislu. Sve najraznovrsnije stranke inteligentnoga svijeta, tako neprijateljske jedna drugoj prije, slile su se u jedno. Svaka je razmirica dokrajčena, svi društveni organi pišu jedno te isto, svi su osjetili elementarnu silu koja ih je zahvatila i nosi jednim smjerom.

— Da, novine pišu, naravno, sve jedno isto — reče knez. — To je istina. I već toliko jedno isto, da je to nalik na žabe pred olujom. Od njih se i ne čuje ništa.

— Bile žabe, ne bile — novina ne izdajem i braniti ih neću,

423

ali govorim o jednoj misli u inteligentnom svijetu — reče Sergije Ivanovič obraćajući se k bratu. Levin htjede odgovoriti, ali stari knez presiječe mu riječ.

— No o toj jednodušnosti može se još nešto reći — reče knez.— Tmam zetića, Stjepana Arkadijeviča, poznate ga. Sad dobiva mjesto odborskoga člana u komisiji i još nešto, ne sjećam se. Samo posla nema — to nije tajna, Dolly, zar ne — a osam tisuća plaće. Pokušajte, upitajte ga da li je korisna njegova služba, dokazat će vam da je najpotrebnija. A on je istinoljubiv čovjek, no u korist od osam tisuća ne može čovjek ne vjerovati.

— Da, molio me da sopćim Darji Aleksandrovni, daje dobio mjesto — nezadovoljno reče Sergije Ivanovič držeći da knez govori neumjesno.

— Isto je tako i s jednodušnošću novina. Meni su protumačili: čim počne rat, imaju dvostruke prihode. Kako da onda ne smatraju da je sudbina naroda i Slavena ... i sve to?

— Mnoge novine ne trpim, ali to je nepravedno — reče Sergije Ivanovič.

— Postavio bih samo jedan uvjet — nastavi knez. — Alphonse Karr lijepo je napisao prije rata s Prusijom: “Vi držite da je rat prijeko potreban? Dobro. Tko propovijeda rat, neka ide u jurišnu četu i na juriš, u napadaj, pred svima.”

— Lijepi će biti urednici! — glasno se nasmijavši, reče Katavasov predočujući sebi poznate urednike u toj izabranoj legiji.

— Ma što, oni bi pobjegli — rekla je Dolly — samo bi smetali.— Ako pobjegnu, treba ih otraga kartačom ili postaviti kozake

s korbačima — reče knez.— Pa to je šala i to loša šala, oprostite mi, kneže — reče

Sergije Ivanovič.— Ne vidim da bi to bila šala, da ... — počne Levin, ali mu

Sergije Ivnaovič presiječe riječ.— Svaki član društva pozvan je da vrši svoj posao — reče on.

— A ljudi misli vrše svoj posao izražavajući društveno mišljenje. A jednodušan i potupan izraz društvenoga mišljenja zasluga je novinstva i ujedno radosna pojava. Prije dvadeset godina bili

424

bismo šutjeli, a sada se čuje glas ruskog naroda koji je spreman dići se kao jedan čovjek i spreman je žrtvovati sebe za ugnjetenu braću; to je velik korak i predujam snage.

— Ali ne samo žrtvovati, nego i ubijati Turke — bojažljivo reče Levin. — Narod žrtvuje i spremanje žrtvovati za svoju dušu, a ne za ubojstva — doda nehotice vežući razgovor s onim mislima koje su ga tako zanimale.

— Kako za dušu? To je, razumijete li, za prirodoslovca težak izraz. Ta šta je to duša? — smiješeći se, reče Katavasov.

— Ah, pa znate!— Evo, Boga mi, ni najmanjega pojma nemam! — s glasnim

smijehom reče Katavasov.— Nisam donio mir, nego mač, veli Krist — sa svoje strane

uzvrati Sergije Ivanovič navodeći jednostavno, kao stvar razumljivu samu po sebi, upravo ono mjesto iz Evanđelja, koje je svagda najvećma smućivalo Levina.

— Tako je upravo — ponovi starac koji je stajao krah njih, odgovarajući na pogled, slučajno bačen na nj.

— Ne, baćuška, potučeni ste, potučeni, potpuno potučeni! — veselo vikne Katavasov.

Levin porumeni od zlovolje ne zato što bi bio potučen, nego zato što se nije svladao i počeo se prepirati.

“Ne, ne mogu se prepirati s njima — pomisli: — na njima su neprobojni oklopi, a ja sam gol.”

Vidio je da je nemoguće uvjeriti brata i Katavasova, a još manje vidio je mogućnost da se sam složi s njima. Ono, što su oni pripovijedali, bila je upravo ona oholost uma koja njega umalo nije upropastila. Nije se mogao složiti s tim da deseci ljudi, među kojima se nalazio i njegov brat, na temelju onoga što su im pripovijedale stotine ljeporekih dobrovoljaca, koji su dolazili iz prijestolnice, imaju pravo govoriti da oni u novinama izražavaju volju i misao narodnu, i to misao, koja se očituje u osveti i ubijanju. Nije se mogao s tim složiti, jer nije vidio izraza tih misli niti u puku među kojim je živio, a nije ih nalazio ni u sebi (a sebe nije

425

mogao smatrati ničim drugim, nego jednim od ljudi koji čine ruski narod), poglavito zato jer zajedno s narodom nije znao, nije mogao znati, u čemu se sastoji opće dobro, ali je čvrsto znao da se to opće dobro može postići samo istim vršenjem onoga zakona dobra, koji je otkriven svakom čovjeku, pa zato nije mogao željeti rat, niti ga propovijedati radi bilo kakvih općih ciljeva. Govorio je zajedno s Mihajličem i s pukom, koji je izrazio svoju misao u predaji o pozivu Varjaga: “Vladajte i upravljajte nama. Rado obećajemo potpunu poslušnost. Sav rad, sve poniženje, sve žrtve uzimamo na sebe; ali mi ne sudimo i ne odlučujemo.” A sad se puk, prema riječima Sergija Ivanoviča, odrekao toga prava, kupljena po tako visokoj cijeni.

Htio je još reći, ako je društveni pokret nepogrešivi sudac, zašto revolucija i komuna nisu isto tako zakoni, kao i pokret u korist Slavena? No sve su to bile misli koje ništa nisu mogle odlučiti. Jedno se nesumnjivo moglo vidjeti, to, daje u tom času prepirka razdraživala Sergija Ivanoviča, pa zato je bilo loše prepirati se; i Levin ušuti i svrati pažnju gostiju na to da su sc oblaci skupili i daje pred kišom bolje otići kući.

XVII

Knez i Sergije Ivanovič sjednu u kola i odvezu se; ostalo društvo ubrzanim korakom pođe pješice kući.

No oblak je, čas bijeleći se, čas cmeći se, dolazio tako brzo, da je trebalo još većma ubrzati korake, kako bi prije kiše stigli kući. Prednji dio njegov, nizak i cm kao dim s čađom, s neobičnom brzinom jurio je po nebu. Do kuće je bilo još kakvih dvjesta koraka, i već se dizao vjetar i svaki tren mogao se očekivati pljusak.

Djeca su s uplašenom i radosnom cikom trčala naprijed. Darja Aleksandrovna, boreći se naporno sa svojim suknjama, koje su joj se obavijale oko nogu, nije više išla, nego je trčala ne skidajući

426

očiju s djece. Držeći šešire išli su muškarci velikim koracima. Bili su već kod samog ulaza, kadli velika kap udari i razbije se o kraj limena žlijeba. Djeca i za njima odrasli s veselim razgovorom utrče pod zaštitu krova.

— Katarina Aleksandrovna? — upita Levin Agafiju Mihajlovnu, koju je susreo u predsoblju s rupcima i pokrivačima.

— Mislili smo daje s vama — reče ona.— A Mitja?— U Koloku, valjda, i pjestinja je s njima.Levin zgrabi pokrivače i otrči u Kolok.U tom kratkom vremenskom razmaku navukao se oblak

svojom sredinom već toliko na sunce daje postalo mračno kao za pomrčine. Kao da uporno ostaje pri svome, zaustavljao je vjetar Levina i otkidajući lišće i cvijeće s lipa i čudno i ružno otkrivajući bijele brezove grane, savijao sve na jednu stranu: bagreme, cvijeće, lopuh, travu i vrške drveća. Djevojke, koje su radile u vrtu, otrče s vriskanjem pod krov služinske zgrade. Bijela zavjesa pljuska zahvatila je već svu udaljenu šumu i polovicu bliskoga polja i brzo se primicala Koloku. U zraku se osjećala vlaga kiše koja se razvijala u sitne krapljice.

Nagibajući glavu naprijed i boreći se s vjetrom, koji mu je trgao iz ruku rupce, približavao se Levin već Koloku, i već je vidio gdje se nešto bjelasa za hrastom, kadli najednom sve plane, sva se zemlja upali i kao daje nad glavom pukao nebeski svod. Otvorivši zabliještene oči Levin kroz gusti kišni zastor, koji gaje sada dijelio od Koloka, s užasom ugleda prije svega zeleni vršak poznatoga hrasta usred šume koji je čudno promijenio svoj položaj. “Zar gaje slomio?” dospije jedva pomisliti Levin, kadli se sve to bržim i bržim kretnjama vršak hrasta sakrije za drugim drvećem i on začuje tresak paloga velikoga stabla na drugo drveće.

Svjetlost munje, tutnjava groma i osjećaj studeni, koji mu trenutačno zahvati tijelo, slije se Levinu u jedan dojam užasa.

— Bože moj! Bože moj! Da ne padne na njih! — rečeI premda je odmah pomislio kako je besmislena njegova

427

molitva da ih ne ubije hrast, koji je već pao, ponovi je, znajući da ništa bolje od te besmislene molitve nije kadar učiniti.

Dotrčavši do onog mjesta, gdje su obično bili, ne nađe ih.Bile su na drugom kraju šume, pod starom lipom i zvale ga.

Dvije pojave u tamnim haljinama (prije su bile u svijetlima) stajale su nagnute nad nečim. Bila je to Kitty i pjestinja. Kiša je već prestala i počinjalo je biti svjetlije, kad je Levin dotrčao do njih. Pjestinji je donji dio haljine bio suh, ali na Kitty je odjeća bila sasvim prokisla i svu ju je oblijepila. Premda kiše više nije bilo, stajale su još uvijek u istom položaju u kojemu su stajale, kad je oluja navalila: stajale su nagnute nad kolicima sa zelenim suncobranom.

— Jeste li živi? Nepovrijeđeni? Hvala bogu! — reče on udarajući po vodi, koja nije otekla cipelom koja mu se skidala s noge, puna vode, i pritrči k njima.

Rumeno i modro lice Kittyno bilo je okrenuto k njemu i bojažljivo se smiješilo ispod šešira koji je bio promijenio oblik.

— No, kako se ne stidiš? Ne razumijem kako čovjek može biti tako neoprezan! — zlovoljno napadne on ženu.

— Boga mi, nisam kriva. Upravo sam htjela otići kad se on stao vrtjeti. Trebalo ga je previti. Jedva smo... — stala se opravdavati.

Mitja je bio nepovrijeđen, suh i spavao je neprestano.Skupe mokre pelene; dadilja izvadi dijete i ponese ga. Levin

je išao kraj žene, stišćući joj kriomice od pjestinje ruku, kao kajući se, što se bio naljutio.

XVIII

Tijekom čitavog dana Levin pri najrazličitijim razgovorima u kojima kao daje sudjelovao samo vanjskom stranom svoga uma, unatoč razočaranju zbog promjene koja je imala nastati u njemu, nije prestajao s radošću osjećati punoću svoga srca.

Nakon kiše bilo je suviše mokro da se ode u šetnju; a onda nisu ni tmasti oblaci odlazili s obzorja, pa su sad ovdje, sad ondje

428

prelazili grmeći i cmeci se pri kraju neba. Svekoliko društvo provede ostatak dana kod kuće.

Prepirke se više nisu počinjale,nego su naprotiv nakon objeda svi bili u najboljem raspoloženju.

Katavasov je najprije na smijeh navodio dame svojim originalnim šalama, koje su se svagda sviđale pri prvom poznanstvu s njim, ali onda je, izazvan od Sergija Ivanoviča, prikazao svoja veoma zanimljiva opažanja o razlici značaja pa i fizionomije mužjaka i ženki kućnih muha i o njihovu životu. I Sergije Ivanovič bio je veseo, pa je za čajem izazvan od brata, izložio svoje mišljenje o budućnosti istočnog pitanja, i to tako jednostavno i dobro da su ga svi napeto slušali.

' ''Samo ga Kitty nije mogla slušati do kraja, bila je pozvana da kupa Mitju.

Nekoliko časaka nakon Kittyna odlaska pozovu i Levina k njoj u dječju sobu.

Ostavivši svoj čaj i žaleći također što prekida taj zanimljivi razgovor, i uznemirujući se ujedno zbog toga što ga zovu jer se to događalo samo u važnim slučajevima, ode Levin u dječju sobu.

Premda ga je veoma zanimala nedoslušana osnova Sergija Ivanoviča o tome kako će oslobođeni slavenski svijet od četrdeset milijuna zajedno s Rusijom početi novo razdoblje u povijesti, kao nešto posve novo za njega, premda gaje uzrujavala i radoznalost i nemir zbog onoga, radi čega su ga zvali — sjeti se smjesta, čim je izišao iz salona, svojih jutrošnjih misli. I sve te pripovijesti pokažu mu se tako neznatne u usporedbi s onim što se događalo u njegovoj duši, te je u tren oka sve to zaboravio i prenio se u ono isto raspoloženje u kojemu je bio jutros.

Sad se nije sjećao kako je bivalo prije, čitavog tijeka misli (to mu nije bilo potrebno). Smjesta se prenio u ono čuvstvo, koje je upravljalo njime, koje je bilo vezano s tim mislima, i našao je u duši svojoj to čuvstvo još snažnije i određenije negoli prije. Sad s njim nije bilo onoga, čega je bilo kod prijašnjega izmišljenog umirivanja, kad je bilo potrebno obnavljati čitavi tijek misli radi

429

toga da se nađe čuvstvo. Sad je naprotiv osjećaj radosti i umirenja bio življi nego prije, a misao nije dolazila za čuvstvom.

Išao je preko terase i gledao dvije zvijezde koje su izlazile na već potamnjelom nebu, i najednom sjetio se: “Da, gledajući nebo mislio sam da svod koji vidim, nije neistina, i pri tom nisam nešto razmislio do kraja, nešto sam sakrio pred sobom — pomisli. — No bilo ondje što mu drago, prigovora ne može biti. Treba porazmisliti, i sve će se razjasniti!”

Tek kad je ulazio u dječju sobu, sjeti se što je htio sakriti od sebe. Bilo je to ovo: ako je glavni dokaz božanstva njegovo otkriće o tome da postoji dobro, zašto se to otkriće ograničuje samo kršćanskom crkvom? Kako se prema tome otkriću odnosi vjera budista i muslimana, koji također vjeruju u dobro i čine ga? t>

Činilo mu se da ima odgovor na to pitanje; ali nije ga dospio još sam sebi izraziti, kad je ušao u dječju sobu.

Kitty je zasukanih rukava stajala kraj kade s djetetom koje se praćkalo u njoj, i, začuvši muževe korake, okrene k njemu lice zovući ga smiješkom k sebi. Jednom rukom držala je glavu punanoga djeteta, koje je plivalo na leđima i pružalo nožice, drugom je, naprežući jednomjerno mišić, izažimala na njega spužvu.

— No evo, gledaj, gledaj! — reče ona, kad je muž prišao k njoj. — Agafija Mihajlovna ima pravo: prepoznaje.

Radilo se o tome da je Mitja od današnjega dana očevidno nesumnjivo prepoznavao sve svoje.

V-

Cim je Levin prišao kadi, odmah je pred njim izvršen pokus koji je potpuno uspio. Nad dijete se nagne kuharica koja je naročito zato bila dozvana. Ono se namrštilo i niječno zaklimalo glavom. Kitty se nagne k njemu, ono zasja od smiješka, opre se rukama o spužvu i zacmoka usnama proizvodeći takav zadovoljan i čudan zvuk, da su se najednom oduševili ne samo Kitty i dojilja, nego i Levin.

Dijete jednom rukom izvade iz kade, obliju ga vodom, umotaju u plahtu, obrišu i nakon prodornoga vikanja predaju materi.

430

— No, drago mi je što ga počinješ ljubiti — reče Kitty mužu, pošto je s djetetom na prsima mirno sjela na obično mjesto. — Veoma mi je drago jer me je to već ogorčavalo. Govorio si da za nj ništa ne osjećaš.

— Ne, zar sam govorio da ne osjećam? Rekao sam samo da sam se razočarao.

— Kako, u njemu si se razočarao?— Ne da sam se razočarao u njemu, nego u svojemu čuvstvu;

očekivao sam više. Očekivao sam da će se poput iznenađenja u meni rascvasti novo, ugodno čuvstvo. A onda umjesto toga gađenje, žaljenje...

Slušala ga je pažljivo preko djeteta mećući na tanke prste prstenje koje je skinula da okupa Mitju.

— A glavno, bilo je daleko više straha i žaljenja nego zadovoljstva. Danas, nakon onoga straha za vrijeme oluje, shvatio sam kako ga ljubim.

Kitty zasja od smiješka.— A jesi li se jako uplašio? — reče. — I ja sam se, ali sad mi

je još strašnije kad je prošlo. Otići ću pogledati hrast. A kako je drag Katavasov! Pa i uopće čitav dan bio je tako ugodan. I ti si sa Sergijem Ivanovičem tako dobar, kad hoćeš... No, idi k njima. Jer nakon kupanja ovdje je uvijek vruće i sparno.

XIX

Kad je izišao iz dječje sobe i ostao sam, sjetio se Levin smjesta opet one misli u kojoj je bilo nešto nejasno.

Umjesto da ide u salon, odakle su se čuli glasovi, zaustavi se na terasi, nalakti se na naslone i stane gledati u nebo.

Već se posve smračilo, a na jugu, kako je vidio, nije bilo oblaka. Oni su bili na suprotnoj strani. Odande su sijevale munje i čula se daleka grmljavina. Levin stane osluškivati jednolično

431

kapanje kapljica s lipa u vrtu i gledati poznati trokut zvijezda i Kumovu Slamu s njenom razgranjenošću, koja je prolazila njegovom sredinom. Pri svakom blistanju munje ne samo da je nestajalo Kumove Slame nego su iščezavale i jarke zvijezde. Ali čim se munja ugasila, kao da ih je neka spretna ruka bacila, pojavljivale su se na istim mjestima.

“No, što me smućuje?” reče Levin sebi osjećajući unaprijed daje rješenje njegovih sumnji, makar ga još ne zna, već gotovo u njegovoj duši.

“Da, jedno je očevidno,nesumnjivo očitovanje božanstva, to su zakoni dobra koji su javljani svijetu objavom i koje osjećam u sebi i u prihvaćanju kojih ne da se ujedinjujem, nego sam, htio— ne htio, ujedinjen s ostalim ljudima u jedno društvo vjernika koje se zove crkva. No, a Zidovi, muslimani, konfucijevci, budisti — što su oni? — zada sebi isto pitanje koje mu se činilo opasno. — Zar je tim stotinama milijuna ljudi oduzeto ono najveće dobro, bez kojega život nema smisla?” Zamislio se, ali se odmah ispravi. “No, što se ja pitam? — reče u sebi. — “Pitam, kako se odnose sva raznovrsna vjerovanja čitavoga čovječanstva prema božanstvu. Pitam, kako se uopće očituje Bog u svemu svijetu sa svima tim maglicama. A što ja radim? Meni osobno, mojemu srcu otkriveno je nesumnjivo znanje, nedostiživo razumu, a ja uporno hoću razumom i riječima izraziti to znanje.”

“Zar ja ne znam da se zvijezde ne kreću? — upita on sebe gledajući jarki planet koji je već izmijenio svoj položaj na najvišoj brezovoj grani. — No gledajući kretanje zvijezda, ne mogu sebi predočiti okretanje zemlje, pa sam u pravu, kad velim, da se zvijezde kreću.

“A zar bi astronomi mogli bilo što razumjeti i izračunati, kad bi se obazirali na sve raznovrsne zamršene kretnje zemlje? Svi čudesni zaključci njihovi o udaljenostima, težini, kretnjama i poremaćajima nebeskih tjelesa, temelje se samo na vidljivom kretanju zvijezda oko nepokretne zemlje, na onom istom kretanju, koje je sada preda mnom i koje je bilo ovakvo za milijune ljudi

432

kroz vjekove, koje je bilo i koje će biti svagda jednako, pa svagda može biti provjereno. Pa isto onako, kako bi pusti i kolebljivi bili zaključci astronoma, kad se ne bi temeljili na opažanjima vidljivoga neba u odnosu prema jednome meridijanu i jednome obzorju, tako pusti i kolebljivi bili bi i moji zaključci, da se ne temelje na onome shvaćanju dobra, koje je za sve svagda bilo i koje će svagda biti jednako, a otkriveno je meni kršćanstvom i svagda može u duši mojoj biti istraženo. Pitanje pak o drugim vjerama i o njihovu odnosu prema božanstvu nemam prava, ni mogućnosti riješiti.”

— Ah, ti nisi otišao? — reče najednom Kittyn glas koja je istim putem išla u gostinsku. — Da te nije što smutilo? — reče ona zagledavajući pažljivo pri zvjezdanoj svjetlosti u njegovo lice.

Ali ona ipak ne bi bila vidjela njegova lica da ga nije munja, sakrivši zvijezde, rasvijetlila. Pri svjetlosti munje razgleda čitavo njegovo lice, i nasmiješi mu se, vidjevši da je miran i radostan.

“Ona razumije — mislio je — ona zna o čemu mislim. Bih li joj rekao ili ne bih? Da, reći ću joj.” Ali u času kad je htio progovoriti, počela je govoriti i ona.

— Znaš li šta, Košta! Budi tako dobar — rekla je — otiđi u sobu na uglu i pogledaj, kako je za Sergija Ivanoviča sve uređeno. Meni nije zgodno. Je li postavljen novi umivaonik?

— Dobro, idem svakako — reče Levin, ustajući i ljubeći je.“Ne, ne treba govoriti! — pomisli on kad je otišla pred njim.

— To je tajna, samo meni potrebna, važna i koja se ne da izreći riječima.

“Taj novi osjećaj nije me promijenio, nije me usrećio, nije me prosvijetlio najednom kako sam sanjario, isto onako, kao ni čuvstvo prema sinu. Nikakva iznenađenja također nije bilo. A je li vjera, nije li vjera, ne znam što je, ali osjećaj taj isto je tako neopazice preko patnje i čvrsto zasjeo u duši.

“Srdit ću se kao i prije na kočijaša Ivana, prepirat ću se kao i prije, izricat ću u nevrijeme svoje misli, isto će tako ostati zid između svetinje nad svetinjom moje duše i drugih, čak i moje

433

žene, krivit ću je za svoj strah i kajati se zbog toga kao i prije, isto tako neću shvatiti razumom zašto se molim, a molit ću se. Ali život moj sada, sav život moj — nezavisno od svega što se može dogoditi sa mnom — svaki časak njegov, ne samo da nije besmislen, kako je bio prije, nego ima nesumnjivi smisao dobra koji sam dužan uložiti u nj!”

434

Prijevodi i literatura

Važniji prijevodi djela L.N. Tolstoja na hrvatski:

1. “Cime ljudi žive”, u: “Slovinac”, Dubrovnik, 1883 (prev. Pero Budimlija)

2. Ana Karenjina, u: “Narodne novine”, Zagreb, 1877-78 (prev. Janko Ibler)

3. Vojna i mir, Hartman, Zagreb, 1889 (prev. August Harambašić)4. Vlast tame za praizvedbu u zagrebačkom kazalištu 25.2.1898.5. Djetinjstvo, nedoraslost, mladost (prev. A. Harambašić)6. Uskrsnuće 1899 (prev. Martin Lovrenčević)7. Sevastopolske pripovijesti, 1900 (prev. A. Harambašić)8. Ana Karenjina, u: “Dom i svijet”, Zagreb 1914-15 (prev. M.

Lovrenčević) i kao knjiga, Hrvatska biblioteka, Zagreb 1915.9. Kreutzerova sonata, 1919 (prev. Iso Velikanović)

10. Sto nam je dakle činiti, 1929 (prev. Stjepan Kranjčević)11. Ana Karenjina, Matica hrvatska, Zagreb, 1946 (prev. S. Kranjčević)12. Kozaci, Smrt Ivana Iljiča, Matica hrvatska, Zagreb, 1947 (prev.

Gustav Krklec i Vaša Bogdanov)17. Polikluša, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1948 (prev. Roman

Sovary)18. Ratne pripovijesti, Matica hrvatska, Zagreb, 1948 (prev. S.

Kranjčević)19. Uskrsnuće, Matica hrvatska, Zagreb, 1948 (prev. I. Velikanović)20. Rat i mir, Matica hrvatska, Zagreb, 1949 (prev. S. Kranjčević)21. Djetinjstvo, dječaštvo, mladost, Matica hrvatska, Zagreb, 1954 (prev.

Malik Mulić)22. Platnomjer, Sloga, Zagreb 1957 (prev. Josip Nikšić)

Nakladni zavod Matice hrvatske 1960. je objavio Sabrana djela u 11 knjiga, koja su doživjela osam izdanja, a među koja su, uz ranije, ušli i sljedeći prijevodi:

23. Rat i mir, Matica hrvatska, Zagreb, 1960 (prev. Zlatko Crnković)24. Ana Karenjina, Matica hrvatska, Zagreb, 1961 (prev. Krunoslav

Pranjić)

435

25. Kozaci, Kavkaske pripovijesti, sevastopoljske pripovijesti, Matica hrvatska, Zagreb, 1961 (prev. S. Kranjčević i G. Krklec)

26. Kreutzerova sonata, Mećava, Albert, Tri smrti, Otac Sergije, Gospodar i sluga, Poslije plesa, Hadži Murat, Matica hrvatska, Zagreb, 1961 (prev. Vjekoslav Kaleb, Malik Mulić, Jakša Kušan, Grigor Vitez, Vladan Desnica)

27. Pripovijesti, Naprijed, Zagreb, 1964 (prev. S. Kranjčević)28. Ana Karenjina, Školska knjiga, Zagreb, 1996 (prev. Krunoslav

Pranjić)

Važniji radovi o L.N. Tolstoju na hrvatskom:

1. Aleksandar Flaker, “Lav Nikolajevič Tolstoj”, u: Ruski klasici XIX. stoljeća, Školska knjiga, Zagreb 1965.

2. Aleksandar Flaker, “Lav Nikolajevič Tolstoj”, u: Povijest svjetske književnosti, 7. knjiga, Liber-Mladost, Zagreb, 1975.

3. Henri Troyat Tolstoj (prijevod biografije), Zagreb, 1978.4. Magdalena Medarić, “L.N. Tolstoj, začetnik modernih strujanja u

psihološkoj prozi”” u Ana Karenjina, Školska knjiga, Zagreb, 1996.

Jadranka Brnčić

KN J IŽNSČaIIS'vEŠČ AK.

Z A G R E B —MEDVEŠČAK 7 1 Z A U n G l o l e t o n : 4 6 6 6 S 6 3 ____________

436

KAZALO

PETI DIO...................................................................................5

ŠESTI DIO............................................................................ 135

Sedmi dio.............................................................................. 269

Osmi dio.................................................................................379

Prijevodi i literatura ..... .............................................................. 437

Documents

· Lektira IKONICA iZAGRE mebs »-rX VEŽČAK-] medveSčak 46 66 0 711 Urednik Jadranka Petričević Nakladnik Naklada Fran, Zagreb Za nakladnika Daroslav Mujačić ĆU Likovna oprem