Laurence Gardner

Loza Svetoga grala

UVOD

Loza Svetog grala predstavlja značajno dostignuće na polju genealoških istraživanja. Rijetki supovjesničari upoznati s tako zanimljivim činjenicama kao što su one izložene u ovom radu. Ova suotkrića ne samo fascinantna, ona će za mnoge značiti i pravo blago i put k prosvjetljenju. Upravoiz toga proizlazi temeljna priča o činjenicama koje su pridonijele oblikovanju kršćanske crkve uEuropi i križarskim državama.Nekima će, možda, ova knjiga po svojoj prirodi izgledati heretički. Svaki pojedinac ima pravo nasvoje gledište, s obzirom da su otkrića o kojima ćemo govoriti ponešto udaljena od ortodoksnetradicije. U svakom slučaju, ne može se poreći činjenica da je Chevalier Labhran uspio prodrijeti usame dubine dostupnih rukopisa i arhivskih dokumenata koji su povezani s ovom temom, prelazećina taj način granice bilo kakvog konvencionalnog područja znanja. Otkrivene spoznajepredstavljaju nam se na veoma razgovijetan, zanimljiv i izazovan način.Ova nam knjiga nudi nevjerojatan uvid u stoljeća vladarskih strategija, zajedno s njihovimobmanama i intrigama. Kroz razdoblje dugo otprilike dvije tisuće godina, sudbinom milijuna ljudimanipulirali su počesto hiroviti pojedinci, koji su iskrivili duhovne težnje naše civilizacije. Uzzačudne detalje, autor otklanja ograničenja koja su nametnule različite interesne skupine i ukazujenam na skrivena značenja naše baštine. Na taj način, on oživljava politički zatomljenu povijestjedne kraljevske dinastije koju je Crkva, u želji da ostvari vlastite ciljeve, tako dugo pokušavalapobijediti. Neka zato danas, u novom dobu razumijevanja, prevlada istina i neka feniks još jednomuskrsne.HRH Princ Michael od Albanyja Glava kraljevske kuće StewartxiPodrijetlo lozeKomu je služio Gral?Nakon židovske pobune u Jeruzalemu tijekom 1. stoljeća, rimski su vladari, navodno, uništili svešto bi moglo podsjećati na davidovsku baštinu obitelji Isusa Mesije. To uništenje nije bilo potpuno iIsusovi su nasljednici sačuvali važne dokumente prenijevši ih s Bliskog istoka na Zapad. Kao štopotvrđuje Povijest Crkve Euzebija Cezarejskog iz 4. stoljeća,1 te su nasljednike nazivali desposyni(starogrčka riječ za pridjev »gospodarov«).2 Takva se riječ koristila isključivo za one koji supripadali Isusovoj obiteljskoj lozi.3 Njima je pripadalo posvećeno naslijede kraljevske Judine kuće- loze koja se održala sve do danas.U ovoj ćemo knjizi obrađivati zanimljivu priču o toj kraljevskoj lozi. Otkrit ćemo detaljegenealoškog prikaza mesijanske kraljevske krvi (Sangreal), izravnih potomaka Isusa Krista injegova brata Jakova. Kako bismo uopće pristupili ovom području bit će potrebno proučiti Stari iNovi zavjet iz jedne nove perspektive. Ne radi se tu o ponovnom pisanju povijesti, nego opreoblikovanju nekih uvriježenih prikaza - o vraćanju povijesti njenim izvorima, umjestoponavljanja mitova koje su stvorile određene interesne skupine i tako prepravile povijest.Tijekom stoljeća su Crkva i urota vladajućih krugova nadjačale mesijansko naslijeđe. Ova jetendencija postala još jača kada je carski Rim skrenuo smjer kršćanstva prema novom,alternativnom idealu - onom koji živi i danas.Mnogi naizgled nepovezani događaji bili su zapravo samo poglavlja neprekidnih pokušaja zatiranjaloze o kojoj je riječ. Od Židovskih ratova iz 1. st. pa sve do Američke revolucije iz 18. st. i nakontoga, engleski i europski vlastodršci uz pomoć Anglikanske i Rimokatoličke crkve nastavili suprovoditi svoje spletke. Pokušavajući ograničiti utjecaj kraljevske loze Judina plemena,1Loza Svetoga gralaoni su postavili i neke vladarske kuće kao stoje britanska kuća Hanover-S -Coburg-Gotha. Takvesu vlade podržavale određene religijske doktrine i pak, bile svrgnute zbog zagovaranja vjerskesnošljivosti.Sada, na početku novog tisućljeća, došlo je vrijeme za promišljanje i r mu civiliziranog svijeta. Dabi se takva reforma mogla provesti, valja pogl i shvatiti pogreške i uspjehe prošlosti. Za tako neštonema zahvalnijeg prin od kronika Sangreala.Sam izraz Sveti gral prvi put se pojavljuje u srednjem vijeku tek kao litei koncept utemeljen na (kaošto ćemo kasnije vidjeti) nizu pogrešnih tum nja nekih prijepisa. Izraz nastaje izravno od prijevodariječi Saint Grail i i jih oblika San Graal i Sangreal. Drevni Red Sangreala, dinastijski Red škckraljevske kuće Stewart, u izravnom je savezu s kontinentalnim europs Redom kraljevstva Siona4,a vitezovi obaju redova sljedbenici su Sangreala zapravo označava pravu kraljevsku krv (SangReal) plemena Jude - lozu Svt grala.Osim tog konkretnog dinastijskog aspekta, Sveti gral ima i svoju špiritu dimenziju. On sepredstavlja mnogim simbolima, ali kao materijalni pred najčešće se prikazuje kao kalež, i to onajkoji sadrži Isusovu krv. Gral se kas prikazivao i kao vino, mijenjajući tako svoje oblike krozrazličita povijesna doblja. Plod grozda je vino, a vino dolazi od grožđa. Zbog toga se simbcelementi vina i grožđa podudaraju i vino se odavno poistovjećuje s Isuse krvlju. Ova tradicija činisamu bit euharistije (svete pričesti), a vječna krv G predstavlja ništa manje nego trajnu mesijanskulozu.U ezoteričnoj predaji o Gralu kalež i vino predstavljaju ideal »služenja«, krv i vino odgovaraju

vječnom duhu »ostvarenja«. Duhovna potraga za Gra je, dakle, želja za ostvarenjem uz pomoćsluženja i primanja usluga bližn Ono što se naziva Gralovim kodeksom samo je simbol ljudskogstanja i n; način poziv svim ljudima na služenje. Problem je u tome što je pravilo to^ deksanadvladao pohlepni društveni kompleks utemeljen na pojmu »prež vanja najjačih«. Danas jepotpuno jasno daje upravo bogatstvo, a ne zdra odskočna daska prema društvenoj snazi iprikladnosti, dok se drugi kri odnosi na poslušnost zakonu.Valja spomenuti još jedan kriterij: zahtjev održavanja stranačke linije i dobno klanjanje božanstvimamoći. Ovakav zahtjev nema baš ništa zajedr s poštovanjem zakona ili s ispravnim ponašanjem;jedino se traži da gra^ ne mute vodu i da prešute neprikladna mišljenja. Oni koji bi iskoračili izcrtanih linija nazivali su se hereticima, zabadalima i podrivačima, a takvi njihovi vladariproglašavali društveno neprikladnim bićima. Status socij;2Podrijetlo lozeprikladnosti mogao se postići pristajanjem na indoktrinaciju i žrtvovanjem osobnosti kako bi seodržao društveni status quo. Ovo se ni u kojem kontekstu ne bi moglo nazvati demokratskim stilomživota.Demokratski ideal se definira kao »vladanje naroda za narod«. Da bi se taj proces olakšao,demokracije se organiziraju na izbornoj bazi gdje manjina zastupa većinu. Predstavnike koji ćeupravljati u ime naroda bira taj isti narod, ali rezultat je paradoksalan i na kraju ti ljudi ne vladaju uime naroda, nego nad narodom. To je u suprotnosti sa svim načelima demokratske zajednice i nemaničeg zajedničkog s pojmom služenja. Ovakav je primjer u potpunoj suprotnosti s Gralovimkodeksom.Izabrani predstavnici su tako, izdižući se na pijedestal visoko iznad ostatka naroda, kroz dugovrijeme izokretali početni harmonični ideal. Na taj su se način individualna prava i dobrobit većinemogli kontrolirati političkim diktatom i taj je diktat u svakom trenutku određivao tko je društvenoprikladan, a tko ne. U mnogim je slučajevima taj kriterij korespondirao s odlukom tko će preživjeti.Mnogi su se pokušavali dočepati utjecajnog položaja iz jednostavne želje za moći nad drugimljudima. Služeći vlastitim interesima, oni su postali manipulatori društva oduzimajući moć većini.I tako je većina, umjesto da bude služena, sama došla u sluganski položaj.Nije slučajnost da je još od srednjeg vijeka moto britanskih prinčeva od Walesa - Ich dien (služim).Moto je nastao izravno iz Gralova kodeksa još za viteškog doba. Kako su kraljevi preuzimali vlastzahvaljujući krvnoj lozi, a ne izborima, bilo je od velike važnosti da svaki od njih podržava idealsluženja. No jesu li monarsi uistinu služili? Ili, preciznije, komu su to oni služili? Općenitogovoreći (a to se, svakako, odnosi na feudalno i imperijalističko razdoblje), oni su »vladali« uzpomoć svojih ministara i crkve. Vladanje nije isto što i služba i nema velike veze s pravom,jednakošću i tolerancijom - karakterističnima za . demokratski ideal. Ono je, svakako, protuslovnomaksimi Svetoga grala.Upravo zbog toga, ova knjiga se neće ograničiti samo na genealogije i priče o političkim intrigama,već će njene stranice protumačiti u čemu je ključ temeljnog Gralova kodeksa, ključ koji otkriva nesamo povijesni misterij nego i put života. Ovo je knjiga o dobroj i lošoj vladavini. Ona govori kakoje patrijarhalno kraljevstvo naroda zamijenjeno dogmatskom tiranijom i diktatorskimgospodarenjem nad zemljom. Ona nas vodi k istraživanju drevnih vremena, s uperenim pogledomprema budućnosti.U današnjoj eri računalne tehnologije, satelitskih telekomunikacija i međunarodnih svemirskihpothvata, znanstveni napredak se odvija zapanjujućom brzinom. Sa svakim sljedećim stupnjemrazvoja, neobuzdani establišment koji3Loza Svetoga gralasluži vlastitim ambicijama umjesto građanima izdvojit će funkcionalno petentne kao »preživjele«, asve ostale kao »neprikladne«.Kakve veze ima sve to s Gralom? I te kakve. Pokazat ćemo kako Gr; brojne oblike i brojne atribute.Ipak, ma kako bile raznolike forme u koji pokazuje, Gralom uvijek upravlja neuništiva želja začasnim djelovanjer je put koji omogućava preživljavanje sviju, a ne samo prikladnih, jer se i ključuza sklad i jedinstvo u svakom društvenom i prirodnom okružju, lov kodeks priznaje napredovanjepo zasluzi, isto kao i društvenu stru - ali iznad svega on ostaje duboko demokratičan. Bez obzirashvaćamo 1 njegovoj fizičkoj ili duhovnoj dimenziji, Gral pripada i vođama i podan nalažući dasvi budu kao jedan u zajedničkoj, jedinstvenoj službi.Da bi netko našao mjesto među prikladnima, mora posjedovati pot: informacije. Priprava zabudućnost moguća je jedino putem svjesnosti, tatorski oblik vladanja nikako nije put k informaciji;on je prepreka stv( s ciljem da zapriječi put k istini. Komu, dakle, služi Gral? Onima koji t unatočsvemu - jer oni su pravi predstavnici prosvijetljenosti.Poganski idoli kršćanstvaTijekom našeg putovanja suočit ćemo se s nekim tvrdnjama koje isprva gu zvučati zastrašujuće, alito se često događa kada se povijest vraća s\ stvarnim izvorima. Većina ljudi navikla je naprihvaćanje određenih povije interpretacija kao da se radi o sigurnim činjenicama. Naše je učenjepov najvećim dijelom određeno strateškom propagandom, bez obzira stoji li 'u crkva ili politika.Sve je to dio procesa kontrole koji odvaja sluge od gosp ra i prikladne od neprikladnih. Političku supovijest, dakako, pisali gosp ri: nekolicina koja je odlučivala o sudbini i sreći većine. Religijska

povij' slična, jer je služila vršenju kontrole preko straha od nepoznatog. Vjers vođe zadržali svojuvlast na račun vjernika koji su iskreno tražili prosvjeti i spasenje. Jasno je da su učenja povlaštenihčesto graničila s fantastični bez obzira na to, ona su se rijetko podvrgavala sumnjama. Kada i nisubili tastična, odlikovala ih je takva nejasnoća i općenitost da bi ih svako pori ispitivanje pretvorilou besmisao.U biblijskom kontekstu potraga za Gralom počinje stvaranjem, kao što u Knjizi Postanka. Godine1779. konzorcij londonskih knjižara objavio je mutsku Univerzalnu povijest - djelo od 22 sveska,koje će naići na sveopće štovanje i u kojem se, između ostalog, nalazi i tvrdnja daje Bog započeo4Podrijetlo lozeranje svijeta 21. kolovoza 4004. g. pr. n. e.5 Slijedi i rasprava o točnom mjesecu, jer neki mislekako je 21. ožujak vjerojatniji datum. Svi su se, međutim, složili oko godine i prihvatili činjenicu daje između kozmičkog ništavila i stvaranja Adama prošlo samo šest dana.U vrijeme objavljivanja te knjige Britanija je bila u jeku industrijske revolucije. Bilo je to nesigurnovrijeme puno izvanrednih promjena i otkrića, ali baš kao i današnje, doba brzog napretka i tada jedruštvo moralo platiti određenu cijenu. Dojučerašnji cijenjeni zanati i vještine postali su nepotrebniu vremenu masovne proizvodnje i društvo se moralo pregrupirati da bi zadovoljilo društvenustrukturu temeljenu na ekonomiji. Pojavila se nova skupina pobjednika, dok se većina moralakoprcati unutar stranog okružja koje nije imalo nikakve veze s običajima i standardima svijeta ukojemu su odrasli. Ispravno ili pogrešno, ovaj se fenomen nazvao napretkom, a bespoštedni kriterijtog napretka najbolje je izrazio engleski prirodoslovac Charles Darwin u pravilu o »preživljavanjunajjačih«.6 Problem je u tome što su gospodari umanjivali šanse za opstanak ostalih jer su ihignorirali ili eksploatirali. Sami pioniri napretka, oni koji su ucrtali put, brinuli su se o vlastitompreživljavanju.Danas je lako zaključiti da su tvrdnje iz Univerzalne povijesti pogrešne. Dobro znamo da svijet nijestvoren 4004. g. pr. n. e. Isto tako znamo da Adam nije bio prvi čovjek na Zemlji.7 Odavno smoprerasli takve arhaične pojmove, ali valja naglasiti daje za ljude 18. stoljeća ovakva knjigapredstavljala djelo koje su sačinili ljudi daleko učeniji od većine njih i da se stoga vjerovalo uispravnost navedenih tvrdnji. Iz toga primjera proizlazi pitanje koliko ćemo činjenica iz prirodnihznanosti i povijesti odbaciti nakon što otkrića budućnosti na njih bace novo svjetlo.Dogma nije nužno i istina, ona je samo interpretacija istine koju se strastveno promiče, a temelji sena trenutačno dostupnim činjenicama. Kada se otkriju nove činjenice, znanstvena se dogma mijenja,ali to se rijetko događa s vjerskom dogmom. U ovoj ćemo se knjizi naročito baviti stavovima iučenjima kršćanske crkve koja se ne osvrće na otkrića i znanstvene činjenice i koja još uvijekpočiva na proturječnim dogmama nastalim u srednjovjekovlju. Baš kao što je početkom dvadesetogstoljeća pronicavo zamijetio H. G. Wells, »vjerski se život zapadnog svijeta odvija u kućiizgrađenoj na pijesku«.Darwinova teorija evolucije koju je iznio u Podrijetlu čovjeka 1871. godine8 nije osobno naštetilaAdamu, ali je svaka pomisao na njega kao na prvo ljudsko biće zauvijek diskreditirana. Kao i svakidrugi organski oblik života na našem planetu, i čovjek se razvio zahvaljujući genetskim mutacijamai prirodnoj selekciji tijekom stotina tisuća godina. Objava ove činjenice teško je pogodila društvo5Loza Svetoga gralakojim je vladala religijska misao. Neki su jednostavno odbili povjerovati i nešto, ali mnogi su pali uočaj. Ako Adam i Eva nisu naši praroditelji, da nije bilo ni istočnoga grijeha i daje smisaoiskupljenja također bez il temelja.Većina je potpuno pogrešno razumjela smisao prirodne selekcije. Ak življavaju samo najjači,zaključili su oni, onda uspjeh ovisi o nadjačavanji ga bližnjega. Na taj načinje stvorena novaskeptična i nemilosrdna gene Procvao je egoistični nacionalizam, a kućna su se božanstva počelaštova nekadašnji poganski bogovi. Novi idoli kršćanskog svijeta postali su si nacionalizma kao štosu Britannia i Hibernia.Iz ovog nezdravog temelja niknula je imperijalistička bolest i tada su jat prednije zemlje prigrabilepravo iskorištavanja slabije razvijenih. Novo doba rijalnog rasta započelo je besramnom jagmom zateritorijem. Njemački je osnovan 1871. godine i to ujedinjavanjem do tada odijeljenih državica. Drse zemlje ujedinile u Austro-Ugarsko Carstvo. Značajno se proširilo i Rusi stvo, a do devedesetihgodina devetnaestog stoljeća, Britansko je Carstvo za jednu petinu sveukupne kopnene mase. Biloje to razdoblje strastvenog ' narskog djelovanja. Velik dio tih misionara dolazio je iz viktorijanskeEng S obzirom da je Crkva u svojoj matičnoj zemlji bila tek uslužna djelatnosi je izvan nje tražilaponovni razlog svoga postojanja. Misionari su bili nai revni u zemljama kao što su Indija i Afrika,tamo gdje je narod već imac vjerovanja i gdje nisu nikada čuli za Adama. Možda je još važnijačinjeni tamo nisu čuli ni za Charlesa Darwina!U Britaniji se formirao novi, srednji sloj građanstva koji su činili pošlo industrijske revolucije. Tarastuća srednja klasa postavila je aristokraciji, dajuće krugove još dalje od dohvata većineuspostavivši vrlo preciznu druš strukturu - sustav podjela unutar kojega svatko zauzima posveodređen sto. Dok su vojni vođe nastavili s osvajanjima u potrazi za Arkadijom, trg su se oportunistimeđusobno natjecali za položaj preko agresivne potr Radni je čovjek prihvatio svoje sluganstvopjevajući pjesme podaničke vj^ sti, snivajući snove o nadi i slavi, uz portret plemenske svećeniceBritani svom kaminu.

Povjesničari su znali da neće proći dugo dok carstva ne ukrste pogl predviđali su dan kada će sekonkurentske sile naći u sukobu interesa. S je započeo u trenutku kada je Francuska poželjelavratiti područje Elz Lorene koje je bilo pod njemačkom okupacijom. Područje je bilo važno zalihaželjeza i ugljena. Na drugoj su se strani Rusija i Austro-Ugarska i tile u koštac zbog dominacije nadBalkanom. Uzrok napetosti bile su i že6Podrijetlo lozekolonijalnom prevlasti u Africi i drugdje. Fitilj se upalio u lipnju 1914. godine kada je srpskinacionalist ubio nadvojvodu Franju Ferdinanda, austrijskog prestolonasljednika. U tom je trenutkuzapočeo veliki rat, koji je najvećim dijelom potaknula Njemačka. Započeli su ratni okršaji protivSrbije, Rusije, Francuske i Belgije, dok je Britanija vodila kontraofenzivu. Sukob je potrajao višeod četiri godine i okončao se tek kada je u Njemačkoj došlo do pobune i kada je car (Kaiser)Wilhelm II. pobjegao iz zemlje.Uz sav tehnološki razvoj manufakturnog doba, u socijalnom smislu nije došlo do većeg napretka.Tehnološka su dostignuća dovela do neviđena razvoja ratnih sposobnosti i opreme, dok sekršćanstvo, s druge strane, rascjepkalo do stupnja neprepoznatljivosti. Britanija je sačuvala svojponos, ali njemački Reich nije tako lako prihvatio svoj poraz. Nakon propasti starog režima, vlastise dokopala nova stranka, prepuna gorljivosti. Njen despotski Fuhrer (vođa), Adolf Hitler, 1937.godine pripojio je Austriju i dvije godine nakon toga posegnuo za Poljskom. Tada je započeo drugi,uistinu svjetski rat - najžešći teritorijalni obračun do danas. Trajao je šest godina i bio je usmjerenprotiv same srži religijskog uvjerenja: prava svih ljudi unutar civiliziranog okružja.Gotovo u trenutku, i crkva i ljudi shvatili su da religija nije niti je ikada bila nešto što se odnosi napatrijarhe i čudesa. Ona je trebala biti vjerovanje u suživot s drugima, primjena moralnih standarda ietičkih vrednota, vjere i ljubavi, uz neprekidnu potragu za slobodom i spasenjem. Ako ništa drugo,ljudi su barem mogli staviti na stranu kontinuiranu raspravu o ljudskom podrijetlu; to je sadaostavljeno znanstvenicima i većina je s olakšanjem prihvatila tu činjenicu.Crkva je prestala biti zastrašujući protivnik znanstvenika i to je novo ozračje bilo daleko ugodnije.Biblijski tekstovi nisu više predstavljali neporecivu dogmu niti ih se trebalo štovati same po sebi.Religiju su sada utjelovljivali njeni propisi i načela, a ne papir na kojemu su te riječi napisane.Ovakav novi pogled otvorio je bezbrojne mogućnosti za spekulacije. Ako je Eva uistinu bila jedinažena svog vremena, a njeni jedini potomci njezina tri sina, s kojom se ženom sjedinio njen sin Set itako postao ocem Izraelova plemena? Ako Adam nije bio prvi čovjek koji je hodao po Zemlji,kakvo je onda njegovo značenje? Tko su ili što bili anđeli? I Novi zavjet u sebi nosi neke misterije.Tko su bili apostoli? Jesu li se čudesa uistinu zbila? I kao najvažnija pitanja, jesu li bezgrešnozačeće i uskrsnuće baš onakvi događaji kakve nam opisuje Sveto pismo?Razmotrit ćemo sva ova pitanja i to prije nego se uputimo tragom loze Svetoga grala. Mi zapravo imoramo poznavati Isusovo povijesno i društveno7Loza Svetoga gralaokružje da bismo mogli shvatiti činjenice u vezi njegova braka i rodit Kako budemo u tomenapredovali, mnogi će čitatelji osjećati kako se krt potpuno novom tlu, ali to je tlo postojalo prijenego što su ga oni koji si li sakriti istinu zbog zadržavanja kontrole zamračili i prekrili tepisima..ako premotamo tepih koji je služio tom strateški izvedenom prikrivanju ćemo napredovati u potraziza Svetim gralom.Kraljevska lozaDanas je općeprihvaćena činjenica da uvodna poglavlja Starog zavjeta n prikaz stvarne povijestisvijeta.9 Preciznije rečeno, ona govore o povijesti obitelji; obitelji koja je postala narod sačinjen odrazličitih plemena - nan će s vremenom postati hebrejskom nacijom. Ako je Adam bio prvi preds teskupine, on je očito bio praroditelj Hebreja i izraelskih plemena.10 I kao što opisuje popratni svezakove knjige pod naslovom Podrijetlo kralje la, on je bio prvi u izabranoj lozi vladara svećenika.Dva najzanimljivija lica Staroga zavjeta svakako su Josip i Mojsije. O su igrali značajnu ulogu ustvaranju hebrejske nacije i obojica su imali po^ identitet koji se može dokazati neovisno obiblijskim spisima. Knjiga Pos 41:39-43 govori kako je Josip postao upravitelj Egipta:A onda faraon reče Josipu .. .ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravatitvojim narodima. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe .. .Tako ga postavi nad svu zemljuegipatsku.Što se tiče Mojsija, u Knjizi Izlaska 11:3 nalazimo nešto slično:Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u očima faraonovih službenika i u očimanaroda.Ipak, uz sav taj status i istaknute položaje nigdje u egipatskim dokurm ne nailazimo na Josipa iMojsija pod njihovim biblijskim imenima.U analima Ramzesa II. (oko 1304. - 1237. g. pr. n. e.) nalazimo pod; semitskom narodu koji senaselio u zemlji Gošen i koji je došao iz kan? zemlje bježeći od gladi. No zašto bi Ramzesovi pisariuopće spominjali tc lje u delti Nila? Po standardnoj biblijskoj kronologiji, Hebreji su došli u Iotprilike tri stoljeća prije Ramzesova vremena, a njihov se egzodus zbii8Podrijetlo loze1491. g. pr. n. e., daleko prije njegova dolaska na prijestolje. I tako, zahvaljujući podacima koje su

nam ostavili pisari, možemo zaključiti da je standardna biblijska kronologija neispravna.U skladu s tradicijom, uvažavala se i pretpostavka da je Josip prodan u ropstvo u Egipat 1720. g. pr.n. e. i da je postao upraviteljem u Egiptu otprilike desetljeće kasnije. Nakon toga su ga u gošenskikraj slijedili i njegov otac Jakov (kasnije nazvan Izrael)11 i sedamdeset članova obitelji bježeći izKanaana zbog gladi. Usprkos tomu, u Knjizi Postanka 47:11, Knjizi Izlaska 1:11 i Knjizi Brojeva33:30 spominje se »Ramzesova zemlja« (egipatski: »Ramzesova kuća«)12 -no istina je da sugolema skladišta žita koje su Izraelci izgradili za Ramzesa II. u Gošenu nastala nekih 300 godinanakon njihova pretpostavljenog boravka u toj zemlji!Pokazalo se, nadalje, da je alternativno židovsko računanje vremena preciznije od standardnekronologije: Josip nije boravio u Egiptu u ranom 18. stoljeću pr. n. e., nego u ranom 15. stoljeću pr.n. e. Tada je postao prvi ministar faraona Tutmozisa IV. (oko 1413. - 1405. g. pr. n. e.). Egipćani,pak, Josipa (Ju-sufa vezira) poznaju pod imenom Juja, a njegova povijest otkriva mnogo toga - nesamo u odnosu na biblijsku pripovijest nego i u vezi Mojsija. Povjesničar i lingvist iz Kaira AhmedOsman napisao je iscrpnu studiju o ovim povijesnim likovima u tadašnjem Egiptu i njegova suotkrića od velike važnosti.13Kada je faraon Tutmozis umro, njegov sin oženio se svojom sestrom Sitamun (kao stoje tražilafaraonska tradicija) i tako naslijedio prijestolje kao Amenho-tep III. Ubrzo nakon toga on je uzeo zaženu i Tije, kćer svog prvog ministra (Josipa/Juje). Bilo je određeno da nijedan Tijin sin ne moženaslijediti prijestolje, a zbog velikog opsega vlasti njenog oca Josipa, postojao je opći strah da ćeIzraelci zadobiti previše vlasti u Egiptu. Kad je Tije zanijela, izdana je odredba da će njeno dijete,ako bude muško, odmah nakon rođenja biti ubijeno. Tijini izraelski rođaci živjeli su u Gošenu, aona je imala ljetnu rezidenciju uzvodno od Zarvva gdje je odlučila roditi. Ona je uistinu rodila sina,ali su se kraljevske babice s njom prethodno dogovorile da dijete položi u slamnatu košaru koja ćeotploviti nizvodno do kuće očeva polubrata Levija.Dječak Aminadab (rođen oko 1394. g. pr. n. e.) bio je odgojen po propisima koji su vladali uistočnom području delte, a njegovi su odgojitelji bili svećenici boga Raa. U mladenačkoj je dobidošao živjeti u Tebu. Do tog vremena, njegova je majka postala mnogo utjecajnija od prvefaraonove žene Sutamun, koja nikada nije rodila sina. Imala je jedino kćer po imenu Nefertiti.Aminadab nije mogao prihvatiti mnoštvo egipatskih bogova i bezbroj idola pa je uveo pojam Atona,svemoćnog boga bez lika. Aton je tako bio srodan hebrejskom Adonaju (imeLoza Svetoga gralakoje su Hebreji posudili od Feničana, a znači Gospodin) u skladu s izrac naučavanjem. U to jevrijeme Aminadab (hebrejski ekvivalent Amenhot značenju »Amon je zadovoljan«) promijeniosvoje ime u Akhenaton, što »Atonov sluga«.Faraon Amenhotep je tada obolio i s obzirom da nije bilo izravnog kog nasljednika kraljevske kuće,Akhenaton je uzeo za ženu svoju polus Nefertiti kako bi u tim teškim vremenima mogao vladati kaokoregent. je Amenhotep III. umro, Akhenaton ga je mogao naslijediti kao faraon i nhotep IV. On iNefertiti imali su šest kćeri i jednog sina - TutankhatonFaraon Tutankhaton je zatvorio sve hramove egipatskih bogova i dao je ; diti nove posvećeneAtonu. Vodio je kućanstvo koje je bilo potpuno obite tipa, za razliku od kraljevskih normi starogEgipta. Zbog mnogih je odlul vladar postao prilično nepopularan kod svećenika bivših nacionalnihb< stava - boga Amona i boga sunca Raa. Zbog toga su se množile spletke i protiv njega. Čule su sei glasne prijetnje oružanom pobunom ako ne dc da se uz bezličnog Atona štuju i tradicionalnibogovi. Akhenaton nije hti pustiti i bio je prisiljen na abdikaciju u korist svog rođaka Smenkhare, 1naslijedio Akhenatonova sina Tutankhatona. Stupivši na prijestolje u do jedanaest godina,Tutankhaton je morao promijeniti ime u Tutankhamor vio je još samo desetak godina i napustiosvijet kao razmjerno mlad čovjAkhenaton je u međuvremenu prognan iz Egipta. S nekolicinom o> vazala povukao se u sigurnepredjele Sinaja, noseći sa sobom kraljevsl-zlo s mjedenom zmijom na vrhu. Za njegove pristaše onje i dalje ostao monarh (nasljednik prijestolja s kojega je zbačen) i oni su ga i dalje zvali i Mezes iliMozis, što je značilo »nasljednik« ili »rođen od« - kao što je imt tmozis značilo »rođen od Tutha(Totha) i Ramzes »rođen od Raa«.Dokazi iz Egipta potvrđuju da je Mojsije (Akhenaton) vodio svoj nar. Pi-Ramzesa (pored današnjeKantre) južno prema Sinaju i jezeru Timaš. je to potpuno močvarno područje i iako se, uz velikepoteškoće, moglo pješice, kola i konji zasigurno bi propali u glib.Između pristaša koji su slijedili Mojsija bili su i Izraelci, potomci Jakova-ela. Oni su na poticajsvojega vođe, na podnožju Sinajskog gorja, izradili šte i Kovčeg saveza.15 Nakon Mojsijeve smrtikrenuli su u osvajanje zemlje su njihovi preci napustili u davna vremena. Kanaan (Palestina) se umeđi menu promijenio i naselili su ga Filistejci i Feničani. Predaja govori o ve' pomorskim bitkamai golemim vojskama. Na posljetku su Izraelci (pod n vođom, Jošuom) uspjeli u svom naumu inakon što su prešli Jordan, osvoj Jerihon, stvorivši tako pravo uporište u svojoj drevnoj izabranojzemlji.10Podrijetlo lozeNakon Jošuine smrti došlo je razdoblje kada su zemljom vladali tzv. suci. Bio je to niz katastrofasve do trenutka kad su se razdvojena judejska i izraelska plemena oko 1048. g. pr. n. e. ujedinilapod kraljem Šaulom. Nakon stoje osvojio najveći mogući teritorij kanaanske zemlje, na vlast jedošao David iz Betlehema. On se oženio Šaulovom kćerkom i 1008. g. pr. n. e. postao kraljem

Judeje (područja koje odgovara polovici palestinskog teritorija). Nakon toga je osvojio i Izrael(ostatak teritorija) i tako postao kraljem svih Židova.Starozavjetne zemlje11U početkuJahve i božiceZajedno s vojnim podvizima Izraelaca, autori Starog zavjeta dali su j. razvoja židovske vjere odAbrahamovih vremena. Ta priča nam ne go\ ujedinjenom narodu koji štuje jednog boga - Jahvu,nego o tvrdokornoj koja se na svaki način dovija kako bi osmislila dominantnu religiju Izraenjihovom uvjerenju, Jahve je muškog roda. Takav će koncept donijeti ozl i mnogolike probleme.U današnjem se svijetu općenito prihvaća misao da život proistječe iz ra muškog i ženskog roda.Druge su religije - one u Egiptu, Mezopotai drugdje - štovale božanstva obaju spolova. Glavnimuški bog uglavnom st vezivao sa suncem i nebom, a glavna boginja sa zemljom, morem i plodneSunce je ono koje svoju snagu daruje zemlji i vodama iz kojih niče život, je to posve prirodno ilogično tumačenje.Što se tiče ovih teističkih ideja, jedan od najfleksibilnijih likova u biblij tekstovima bio je sin kraljaDavida Salomon, vladar kojeg su slavili ne samo raskoši njegova kraljevstva već i zbog neizmjernemudrosti. Mnogo kasnije gova će baština biti od velike važnost u nastanku predaje o Gralu, jer jeov, dar bio istinski zagovornik vjerske tolerancije. Salomon je vladao mnogo st prije razdobljažidovskog sužanjstva u Babilonu i pripadao je starom svijetZa njegova doba Jahve je kao bog imao veliko značenje, ali priznavali drugi bogovi. Bilo je torazdoblje duhovne nesigurnosti i pojedinci su se m jali osigurati štujući više božanstvava. Uz takvoobilje bogova i boginja r se činiti pomalo glupavim omalovažavati sve na račun jednoga - uostalonje mogao potvrditi da su pobožni Hebreji u pravu.Što se toga tiče, Salomonova se glasovita mudrost temeljila na promišlje sudu. Iako je sam štovaoJahvu, boga jedne malene sljedbe, nije imao nik12U početkurazloga da svojim podanicima zabrani štovanje njihovih bogova (1 Kr 11:4-10). Čak je i samzadržao vjeru u božanske sile prirode, bez obzira tko ili što se nalazi na njihovu ishodištu.Štovanje vrhovnog ženskog božanstva imalo je dugu tradiciju u Kanaanu gdje je svoj izraz dobilo uboginji Aštoret, ekvivalentu babilonske boginje Ištar. Kod Sumerana poznata kao Inana, imala jesvoj hram u Uruku (biblijskom Ereku, današnjoj Warki) u južnoj Mezopotamiji, dok su je, kakoprenose stari Grci, u obližnjoj Siriji i Feniciji zvali Astarta.Svetinja nad svetinjama (Inner Sanctum) Salomonova hrama, trebala je predstavljati utrobu Aštoret(u Starom se zavjetu spominje i kao Ašera). Izraelci su sve do 6. stoljeća pr. n. e. otvoreno štovaliAštoret. Kao Ašera, ona je bila nebeska družica Ela, vrhovnog muškog boga i oni su zajedno činilivrhovni božanski par. Kćerka im se zvala Anat, kraljica neba, a njen sin, kralj neba, zvao se He.Tijekom vremena El i He su se ujedinili i tako postali Jahve. Na isti način su se spojile Ašera i Anati postale njegova družica Šekina ili Matronit.Ime Jahve dolazi od hebrejskog korijena, od četiriju suglasnika YHWH, između kojih su se više ilimanje ispravno umetala dva samoglasnika.1 Izvorno su ova četiri suglasnika (koja su kasnijepostala neka vrsta akronima za riječ Jedan Bog) predstavljala četiri člana nebeske obitelji: Y je El,otac; H je Ašera, majka; W\z He, sin, a H kći, Anat. U skladu s kraljevskim tradicijama togavremena i područja, božja tajnovita nevjesta, Šekina, bila je u isto vrijeme i njegova sestra. Konceptdvojnog boga kao muško-ženskog načela nastavio se u židovskoj kabali (ezoteričnoj disciplini kojaje svoj vrhunac imala u srednjem vijeku). Druge su sekte smatrale da je Šekina (ili Matronit) ženskanazočnost Boga na zemlji. Božanska bračna odaja bila je Svetište jeruzalemskog hrama, ali odtrenutka njegova razaranja Šekina je osuđena na lutanje zemljom, dok muški aspekt, Jahve, samnastavlja vladanje nad nebesima.Praktično govoreći, Izraelci su učvrstili svoj ideal jedinog boga (muškog roda) tek pedesetakgodina nakon babilonskog sužanjstva (586. - 536. g. pr. n. e.). U vrijeme kada ih je Nabukodonozordeportirao, bili su razdvojeni u više plemena koja su pripadala najmanje dvjema etničkimskupinama (Izraelu i Judi), ali pri povratku u Svetu zemlju oni su, kao Jahvin »izabrani narod«,imali zajednički cilj.Veći dio teksta koji danas poznajemo kao Stari zavjet (Hebrejska Biblija) napisan je upravo uBabilonu.2 Ne treba nas stoga iznenaditi činjenica da su su-merske i mezopotamske priče našlesvoje mjesto u židovskoj kulturnoj tradiciji - uključujući one o Edenskom vrtu (raju Eridua),3potopu4 i Kuli babilonskoj.5 Patrijarh Abraham doselio se u Kanaan iz Ura kaldejskoga (uMezopotamiji) pa se kulturna interakcija može potpuno opravdati, ali ostaje činjenica da neke13Loza Svetoga gralapriče, poput one o Adamu i Evi, nipošto ne pripadaju samo hebrejskoj b; Upravo s te točke gledištao njihovom se životu i povijesnoj opstojnosti roko raspravlja u knjizi Podrijetlo kraljeva Grala.Alternativne verzije biblijske priče o Adamu i Evi mogu se pronaći u gi sirijskim, egipatskim,sumerskim i abesinskim (drevnim etiopskim) sp Neki od njih spominju Adamovu prvu družicu,Lilit, s kojom je bio prije ga je očarala Eva. Lilit je bila Šekinina sluškinja i ostavila je Adama z? jeovaj pokušavao dominirati nad njom. Bježeći prema Crvenom moru, v zaviknula: »Zašto bih se

trebala pred tobom prostrijeti? Ja sam jednaka Sumerski reljef (otprilike 2000. g. pr. n. e.) prikazujekrilatu i golu Lili stoji na leđima dvaju lavova držeći štap i kolut, znakove božanske vlasti i n sti.Iako nije bila boginja u tradicionalnom smislu riječi, govorilo se da st duh utjelovio u najpoznatijojSalomonovoj ljubavnici, kraljici od Sabe. L opisuje u svetoj knjizi ezoteričnih Mandejaca u Irakukao Kraljica podze i kroz čitavu povijest, sve do današnjih dana, ona ostaje znak temeljne ženskihpotencijala i mogućnosti.Kada su se Izraelci vratili iz Babilona u Jeruzalem, spojili su prvih pet sijevih knjiga7 i sačinili Toru(Zakon). Ostatak Starog zavjeta je ostao od\ Taj ostatak je tijekom stoljeća doživio različitestupnjeve štovanja i sumr s vremenom su proročke knjige8 postale posebno značajne za učvršćivardovske baštine.9 Razlog tog oklijevanja je spoznaja da njihov bog, Jahve, k je nesumnjivo odabraokao narod, nije pokazivao naročitu blagost. On svemoćni gospodar plemena, Gospod; obećao jeocu Abrahamu da će f njihov narod nad sve ostale, a oni su od njega dobili samo ratove, glad, pr< isužanjstvo. Uzimajući u obzir sve veću razočaranost naroda, Proročke ge naglašavaju i jačajuJahvino obećanje najavom dolaska Mesije, pomaz kralja-svećenika koji će tom narodu služiti ipovesti ga putem spasenja.10Ovo je proroštvo bilo dovoljno da potakne ponovnu izgradnju Salom hrama i Jeruzalemskog zida,ali nije se pojavio nikakav mesijanski spasitel Zavjet tako završava u razdoblju koji obuhvaća 4. st.pr. n. e. Davidova k za to vrijeme nastavlja, iako njeni predstavnici više ne kraljuju. Tristo ge nakontoga, kada na javnu scenu hrabro stupa revolucionarni nasljednik na prijestolja, počinje posve novopoglavlje kraljevske povijesti. Taj naslje je Isus Nazarećanin, de iure kralj Jeruzalema.14U početkuMesijino nasljeđeNovi nas zavjet vraća u posljednje godine prije početka nove ere. Ali razdoblje koje je prethodiloiznimno je važno, jer je tada postavljena politička scena na koju je očekivani Mesija trebao stupiti.To je razdoblje započelo usponom Aleksandra Velikoga Makedonskog, koji je 333. g. pr. n. e.porazio perzijskog cara Darija. Nakon razaranja feničkog grda Tira, otišao je u Egipat i tamosagradio grad nazvan Aleksandrija. Držeći pod kontrolom golemo Perzijsko Carstvo, on je pregazioBabilon i neprekidno se krećući na istok, konačno osvojio Pandžab. Nakon Aleksandrove smrti323. g. pr. n. e. vlast su preuzeli njegovi generali. Ptolemej Soter je postao guverner Egipta, Seleukje vladao Babilonom, a Antigon Makedonijom i Grčkom. Na prijelazu stoljeća i Palestina je postaladijelom Aleksandrova imperija.U tom razdoblju u Europi je ojačala nova sila - Rimska Republika. Rimljani su 264. g. pr. n. e.zbacili Kartažane, dotadašnje vladare Sicilije, zavladavši također Korzikom i Sardinijom. Velikikartaški general Hanibal uzvratio je osvajanjem Saguntuma (u današnjoj Španjolskoj), kako binastavio prodor preko Alpa. Rimljani su ga zaustavili kod Zame. Za to je vrijeme Antioh III.(potomak makedonskog generala Seleuka) postao kraljem Sirije. Do 198. g. pr. n. e. on se oslobodioegipatskog utjecaja i postao gospodar Palestine. Njegov je sin, Antioh IV Epifan, okupiraoJeruzalem, što je dovelo do židovske pobune pod vodstvom hasmonejskog11 svećenika JudeMakabejca. On je poginuo u bici, ali su Makabejci 142. g. pr. n. e. izvojevali neovisnost Izraela.U neprekidnim borbama, rimska je vojska uništila Kartagu i osnovala novu provinciju - Rimskusjevernu Afriku. Kasniji vojni pothvati su pod rimsku vlast doveli Makedoniju, Grčku i Malu Aziju.U Rimuje pak došlo do sukoba jer su kartaški (punski) ratovi osiromašili talijanskepoljoprivrednike, dok su istodobno donijeli bogatstvo aristokraciji, koje je koristeći robove, gradilagolema imanja. Demokratski vođa Tiberije Grakho postavio je 133. g. pr. n. e. temelje agrarnojreformi, ali je stranka Senata organizirala njegovo ubojstvo. Borbu za provođenje reforme nastavioje njegov brat, no i on je ubijen, a demokratska vlast prešla je u ruke vojnog zapovjednika GajaMarija. On je bio rimski konzul do 107. g. pr. n. e., kad ga je miljenik Senata Lucije Kornelije Sulasvrgnuo i 82. g. pr. n. e. postao diktatorom. Uslijedila je jeziva vladavina terora sve dok general GajJulije Cezar nije stekao popularnost i 63. g. pr. n. e. došao na vlast.Te iste godine rimske su legije umarširale u Svetu zemlju koja je već bila u stanju sektaškihpreviranja. Farizeji koji su slijedili prilično stroge drevne židovske15Loza Svetoga gralazakone bunili su se protiv liberalnije grčke kulture. Na taj su način bili u op prema svećeničkojkasti saduceja pa je takvo nemirno okružje postalo ideal osvajanje. Vidjevši dobru priliku, Rimljanisu, pod vodstvom Gneja Pompeja kog, podčinili Judeju, osvojili Jeruzalem, pripojivši usto Siriju iostatak Pale;U to vrijeme rimska je hijerarhija pretrpjela i svoje unutarnje potrese. Cezar, Pompej i Kras stvorilisu prvi rimski trijumvirat, ali je njihova z nička vlast došla u nevolje kada je Cezar otišao u Galiju, aKras dobio zac nadziranja situacije u Jeruzalemu. Tijekom njihova izbivanja, Pompej je mijeniopolitička uvjerenja i iz demokratskog tabora prešao u republika aristokrate. Cezar se odmah vratio uRim i započeo je građanski rat. Iz vao je pobjedu u Farsalusu u Grčkoj i na posljetku, kada jePompej pobj u Egipat, zadobio punu kontrolu nad carskim provincijama.Do tog je trenutka Egiptom vladala kraljica Kleopatra zajedno sa svojim tom Ptolemejem XIII.Kada je Cezar došao u Aleksandriju i urotio se s K patrom, ona je dala ubiti svog brata i započelasamostalnu vladavinu. Cez nastavio s pohodima u Maloj Aziji i sjevernoj Africi, ali po povratku uRin g. pr. n. e., on je ubijen. Učinili su to republikanci na martovske ide. Nji nećak Gaj Oktavije

(Oktavijan) oformio je drugi trijumvirat zajedno s gen lom Markom Antonijem i državnikomMarkom Lepidom. Oktavijan i M; Antonije su kod Filipa u Makedoniji porazili glavne urotnike,Bruta i Ka ali je Antonije nakon toga napustio svoju ženu Oktaviju (Oktavijanovu ses i pridružio seKleopatri. Oktavijan je objavio rat Egiptu i pobijedio u bici Akcija, nakon čega su Antonije iKleopatra počinili samoubojstvo.U tom kriznom razdoblju Palestina je sastavljena od triju odvojenih r. vincija: Galileje na sjeveru,Judeje na jugu i Samarije u sredini. Julije Ceza postavio Idumeja Antipatera za prokuratora Judeje, anjegova sina Herod; namjesnika Galileje. Nakon kratkog vremena, Antipater je ubijen i Hero<pozvan u Rim, gdje je imenovan kraljem Judeje.Za većinu svojih podanika, Herod je bio običan arapski uzurpator. Istin da se obratio na judaizam,ali njegovo podrijetlo nije imalo veze s Davidov lozom. U stvarnosti je Herodova vlast obuhvaćalasamo područje Galileje, c je Judejom uistinu vladao rimski namjesnik u Cezareji. Vladavina ovedvoj bila je iznimno okrutna i za to vrijeme je izvršeno tri tisuće smaknuća ras njanjem na križkako bi se narod prisilio na poslušnost.12 Ubirali su se pre soki porezi, mučenja su bilasvakodnevna stvar, a stopa samoubojstava me Židovima bila je zabrinjavajuća.Isus se rodio u okrutnom okružju ugnjetavanja koje vrši marionetska < žava pod nadzorom visokoorganizirane vojne sile. Židovi su očajnički žudj16U početkuza dugo očekivanim Mesijom (»Pomazanikom« - od hebrejske riječi maisach, što znači»pomazati«), ali nije bilo ni govora o njegovoj božanstvenosti. Ono stoje narod očekivao bio jesnažni osloboditelj koji će prekinuti okove rimskih gospodara. Tekst pod nazivom Ratno pravilo{Ratni svitak) koji čini dio Svitaka s Mrtvog mora postavlja strategiju posljednje bitke, govoreći oMesiji kao vrhovnom vojnom zapovjedniku Izraela.13Svici i raspraveIako Svici s Mrtvog mora danas predstavljaju najkorisniji materijal za razumijevanje židovskekulture u predevanđeoskom razdoblju,14 njihovo relativno nedavno otkriće 1947. godine, možemozahvaliti pukom slučaju. Mladi je be-duinski pastir, Muhamed ed-D'ib, u krševitom kraju pokrajJerihona zvanom Kumran, tražio izgubljenu kozu. U jednoj od pećina pronašao je nekoliko visokihkeramičkih ćupova. Pozvani su arheolozi i počela su opsežna istraživanja i to ne samo u Kumranunego i na obližnjim lokacijama Murabba'at i Mird u judejskoj pustinji.15 U 11 pećina otkrili sumnoštvo sličnih ćupova, a u njima oko 500 hebrejskih i aramejskih rukopisa. Medu timdokumentima bili su dijelovi Starog zavjeta, zatim zapisi o životu zajednice, a neki su spisi datiraličak ( iz 250. g. pr. n. e. Svici su bili skriveni tijekom židovske pobune protiv Rimljana (između 66. i70. g. n. e.) i trajno su ostali u svom skrovištu. U starozavjetnoj knjizi Jeremijinoj nalazimo izmeđuostalog i ove proročke riječi: »Ovako govori Jahve nad Vojskama... Uzmi ove isprave... i stavi ih uglinenu posudu da se zadugo sačuvaju« (Jer 32:14).16Između ostalih važnih rukopisa izdvaja se Bakreni svitak koji donosi popis mjesta na kojima supohranjena blaga Jeruzalema i groblja kidronske doline. Ratni svitak sadrži prikaz vojnih taktika istrategija. Svitak pod nazivom Disciplinski priručnik ili Pravila zajednice donosi detaljne zakone isudsku praksu zajedno s uobičajenim obredima i potvrđuje važnost imenovanog Vijećadvanaestorice za očuvanje vjere. Fascinantni Habakuk Pesher ili Komentar Habakukov iznosikomentare o tadašnjim važnim ličnostima i dostignućima toga vremena. Konačno, u zbirku spada icjelovit nacrt knjige Izaijine. Taj svitak je dug više od devet metara; svakako je najduži od svih istariji od bilo koje kopije Starog zavjeta koju poznajemo. Kao dopunu ovih otkrića valja spomenutijoš jedno koje se odnosi na postevanđeosko razdoblje. Do tog je otkrića došlo u Egiptu dvijegodine ranije. U prosincu 1945. zemljoradnik Mohamed Ali al-Saman, kopao je gnojivo na grobljupokraj Nag Hammadija i naišao na veliki zapečaćeni ćup17Loza Svetoga gralakoji je sadržavao trinaest knjiga uvezanih u kožu. Tekstovi na papirusima stavljali su skupdokumenata iz tradicije koja će se kasnije nazvati gnosti« (odnosi se na ezoterički uvid). U svojojbiti kršćanski tekstovi, ali s judaisti prizvucima, ovi će spisi postati poznati kao knjižnica NagHammadija.17 Jezik tih spisa je drevni koptski koji se govorio u Egiptu za ranih kršćar vremena.Koptski je muzej u Kairu ustvrdio da se radi o kopijama mnoge rijih radova koji su u originalu bilinapisani na grčkom. Uistinu se dokaza neki od tekstova imaju veoma staro podrijetlo i da uključujutradicije iz razd prije pedesete godine naše ere. Unutar pedeset dva odvojena traktata nala različitireligijski tekstovi i neka do tada nepoznata evanđelja. Tekstovi op sredinu koja se prilično razlikujeod one opisane u Bibliji. Tako, primjerice, dovi Sodoma i Gomora nisu središta zloće iraskalašenosti, nego mjesta v mudrosti i učenosti. Još važnije za predmet kojim se bavimo, oniopisuju sv: kojemu Isus sam pripovijeda o svom raspeću i u kojem njegov odnos s MarMagdalenom zadobiva neke nove dimenzije.Kumran - područje svitaka s Mrtvog mora18U početkuTajne književničkih šifriIskapanja u Kumranu iznijela su na svjetlo dana i predmete koji datiraju iz razdoblja oko 3500. g.pr. n. e. U to se vrijeme (brončano doba) na tom području nalazilo beduinsko naselje.18 Razdoblje

formalne okupacije počelo je oko 130. g. pr. n. e. Židovske kronike opisuju snažan potres u Judejido kojeg je došlo 31. g. pr. n. e.,19 a taj događaj potvrđuje i vremenska rupa između dva valanaseljavanja Kumrana.20 Stari se Kumran, kako to piše u Bakrenom svitku, nazivao Sekhakha.Drugo se razdoblje naseljavanja poklapa s kraljevanjem Heroda Velikog (37. - 4. g. pr. n. e.). On jebio idumejski Arapin, a za kralja su ga postavili Rimljani koji su ovim područjem vladali još odvremena Julija Cezara. Pored dokaza koje nam nude svici tu je i veća količina kovanog novcapronađena na području Kumrana,21 novca koji se koristio od vremena hasmonejskog vladara IvanaHirkana (135. - 104. g. pr. n. e.) pa sve do židovske pobune 66. - 70. g. n. e.Ustanak iz godine 168. g. pr. n. e. na vlast je doveo svećenički klan hasmo-nejskih Makabejaca.Pobunu je velikim dijelom izazvala odluka sirijskog kralja Antioha IV. Epifana da židovskojzajednici nametne štovanje grčkih bogova. Makabejci su kasnije ponovno posvetili hram, ali bezobzira na uspjeh u borbi protiv Antioha, počinjena je šteta unutar same zajednice jer su se borbemorale odvijati i tijekom sabata. Skupina najstrožih vjernika poznatih kao Hasidim (pobožni)usprotivila se takvoj praksi i kada je pobjednička makabejska kuća preuzela vlast postavivši svogakralja i velikog svećenika, oni su ne samo glasno izrazili svoje neslaganje nego su en massenapustili Jeruzalem i u pustinjskom kraju Kumrana osnovali vlastitu »čistu« zajednicu. Izgradnjanaselja počela je oko 130. g. pr. n. e.Do danas su pronađeni brojni arheološki ostaci i pedesetih godina dvadesetog stoljeća u Kumranuje iskopano više od tisuću grobova. Arheolozi su također pronašli i velik samostanski kompleks udrugom naselju, a u njemu prostorije za sastanke, ožbukane klupe, golemu cisternu za vodu i čitavlabirint vodovodnih kanala. U pisarskoj sobi nalazile su se tintarnice ugrađene u klupe i ostacistolova na koje su polagali svitke. Dužina nekih svitaka prelazila je 17 metara.22 Arheolozi i drugiznanstvenici kasnije su potvrdili da je prvotno naselje oštećeno potresom i da su ga tijekomkasnijeg herodovskog razdoblja popravili i dogradili eseni. Oni su pak bili pripadnici jedne od trijužidovskih filozofskih sekti (druge dvije činili su farizeji i saduceji).19KNJ1ZH1CALoza Svetoga grala IZELINAU Kumranu su pronađeni brojni rukopisi s biblijskim tekstovima k; su Postanak, Izlazak, Ponovljenizakon, Izaija, Job i drugi, ali i koment; tekstova. Bilo je tu i pravnih i drugih službenih spisa. Međutim drevnin gama nalaze se i neki rukopisi stariji od svih poznatih biblijskih tekstova kasnije služiliko osnova tradicionalnih prijevoda. Posebno su važni odr biblijski komentari koje su pismoznancisabrali kako bi starozavjetne daje doveli u odnos sa povijesnim događajima njihova vremena.23Takva korelacije jasno se vidi u njihovim komentarima na Psalme i Proročke 1 kao što su Nahum,Habakuk i Hošea. Tehnika koja se koristila u povezi starozavjetnih spisa kao i u kasnijemnovozavjetnom dobu temeljila se r eshatološkom znanju - obliku šifriranih prikaza koji su koristilitradicic riječi i ulomke kojima su se kasnije dodavala specifična značenja suklad vremenimshvaćanjima.24 Ta su pak značenja mogli dokučiti samo oni 1 poznavali šifre.Upravo su eseni bili posebno obučeni u vještini tumačenja tih alegor šifri. One se pojavljuju i utekstovima evanđelja i to u onim usporedbam; završavaju riječima »tko ima uši, neka čuje«. Kadaautori govore, primj o Rimljanima, oni koriste riječ kittim. To je naoko riječ koja označava i s obalaMediterana, a također i drevne Kaldejce, koje Stari zavjet opisuj »narod divlji i naprasit što nadireširom zemlje da obitavališta otme tuđa« bakuk 1:6). Eseni oživljavaju taj stari izraz, a prosvijetljeničitatelj zna d kittim uvijek označava Rimljane.25U namjeri da pred Rimljanima skriju pravo značenje evanđelja, autori početka mislili na dvijerazine (na tekstualnoj razini koja ostaje na povi na razini političke informacije ispod površine), takoda su se pažljivo odal poruke temeljile na šiframa. Ipak, poznavanje kodova ostalo je nedostup. donedavnog publiciranja sadržaja svitaka s Mrtvog mora. Tek od tada pc jasno koliku političkuinteligenciju kriju tekstovi evanđelja. Najopsežni na tom polju obavila je 1967. godine poznatateologinja dr. Barbara Thi> predavačica na sidnejskom sveučilištu.Dr. Thiering tumači šifre koristeći se vrlo jasnim terminima. Isus s mjerice, spominje kao »riječBožja«. Tako bi se obična rečenica iz Dru; slanice Timoteju 2:9 »riječ Božja nije okovana« svakakoodnosila na Isu: ovom bi slučaju značila da Isus nije ničim ograničen. Na sličan način se ri carnaziva lavom. Biti spašen iz lavljih ralja znači jednostavno pobjeći iz k cara i njegovih službenika.Proučavanje svitaka - posebno Pesharima,26 Disciplinskog priručnika, P zajednice i Anđeoskeliturgije, otkriva nam svu silu takvih šifriranih deflni20U početkupseudonima27 koji se ranije nisu ispravno shvaćali ili im nije pridavana naročita važnost. Tako, naprimjer, »siromasi« nisu označavali bijednike, zapostavljene članove društva; oni su bili pojedinciinicirani u više slojeve društva koji su se stoga obvezali na odbacivanje svojih dobara i svjetovnogposjeda. Riječ »mnogi« bila je zapravo titula poglavara celibatarne zajednice, dok je »gomila«značila regionalnog tetrarha (guvernera), a »mnoštvo« upravno vijeće. Pripravnici unutar religijskevrhuške nazivali su se »djecom«. Doktrinalna tema zajednice bila je Put, a oni koji su slijedilinačela Puta bili su Djeca svjetla.Termin »gubavci« označavao je one koji nisu primljeni u više društvo ili ih je ono osudilo.»Slijepci« su oni koji ne čine dio Puta i stoga ne mogu vidjeti svjetlost. U tom kontekstu

»iscjeljivanje slijepih« ili »iscjeljivanje gubavca« označava proces vraćanja obraćenja, vraćanjaPutu. Odrješenje od izopćenja se opisuje ko »ustajanje od mrtvih« (izraz od posebne važnostikojemu ćemo se kasnije vratiti). Definicija »nečistog« odnosi se uglavnom na neobrezane pogane,a riječ »bolesnik« označava osobe koje su u nemilosti društva ili religijske hijerarhije.Takve su informacije u vrijeme kada je nastajao Novi zavjet bile veoma važne, a to su i danas.Metode prikrivanja značenja uključuju alegorije, simbole, metafore, usporedbe i pseudonime.Značenja su bila posve jasna bez obzira na one koji »imaju uši da čuju«.Činjenica je da i suvremeni engleski jezik poznaje brojne žargonske jezične oblike. Ljudi iz drugihzemalja prilično bi teško razumjeli izraze kao što su »govornik se obratio Kabinetu«, »svila jepripremila svoj sažetak« ili »stolica se usprotivila dasci«. Na sličan načinje i jezik Novog zavjetaposjedovao određenu ezoteričnost; bio je to jezik prepun oblaka, ovaca, riba, hljebova, vrana,golubica i deva. Ovakvi su izrazi bili posve umjesni za ono vrijeme - baš kao što su za današnjegčovjeka vijci, ograde, morski psi, bikovi i medvjedi (riječi vezane uz engl. ekonomsku i druguterminologiju, op. prev.). Mi naše vrhunske zabavljače nazivamo »zvijezdama«, a one koji ulažu uzabavljačku industriju -»anđelima«. Kako bi neupućeni čitatelj iz 2000. godine mogao shvatitirečenicu poput »anđeli su govorili zvijezdama«?Važno je napomenuti da neki od spomenutih ezoteričnih termina nisu bili tek jednostavni opisidruštvenog statusa, nego i izrazi koji su se odnosili izravno na tradiciju Novog zavjeta. Učenje kojeje ujedno bilo i temeljna poruka odnosilo se na Svjetlost i ono se predstavljalo visokim trojstvom(koje je odgovaralo trojstvu Svećenika, Kralja i Proroka) sa simboličnim naslovima Moći,Kraljevstva i Slave. U crkvenom patrijarhatu najuzvišeniji je Otac, a dva njegova izravna poslanikanazivaju se Sinom i Duhom.2821Loza Svetoga gralaArmagedonNeki od najvažnijih nebiblijskih dokumenta iz novozavjetnog razdoblja r se u zapisima JosipaFlavija čije knjige Židovske starine i Židovski ratovi izras osobne stavove, s obzirom da je on biovojni zapovjednik koji je sudjelo obrani Galileje za židovskog ustanka u 1. st. pr. n. e.Josip piše kako su eseni bili izuzetno vješti u liječenju i kako su pozna iscjeliteljske moći korijenjai kamenja stekli od svojih predaka.29 Uistinu izraz »esen« može biti u vezi s vještinama toga tipajer aramejska riječ c znači liječnik, a povezana je s grčkom riječju essenoi.Njihova se vjera temeljila na konceptu svemira koji je podijeljen izi duhova svjetla i tame. Svjetlopredstavlja istinu i pravednost, a tama izo nost i zlo. Ravnotežu između ovih dvaju načela određujusvemirska krei a svakom je čovjeku dodijeljen udio koji ovisi o položaju planeta u trer njegovarođenja. Kozmička se bitka tako nastavlja unutar čovječanstva i i đu pojedinaca: neki sadržerazmjerno veću količinu svjetlosti, a neki tanBog je vrhovni vladar koji se nalazi iznad tih dvaju duhova, ali prona nje puta svjetlosti zahtijevanapredovanje na dugoj i mučnoj stazi sukob; put dosiže svoj vrhunac u konačnoj prevlasti jedne silenad drugom na opravdanja, koji će se kasnije nazvati Posljednjim sudom. Vjerovalo se cneposredno prije toga, sile tame udružiti svoje snage, a to će vrijeme biti pc to kao Vrijemeiskušenja. Sljedbenici svjetla pokušavali su izbjeći predsti procjenu izgovarajući zaziv »ne uvedinas u napast, nego izbavi nas od zlDuh tame se, u skladu s tradicijom, poistovjećivao s Belijalom (Bezvi nim) čija djeca (Ponovljenizakon 13:13) služe drugim bogovima umjesto J Duh svjetla je onaj kojega podržava hijerarhija, asimbolizira ga sedmo! svijećnjak - menora. U vrijeme davidovskih kraljeva, najistaknutiji nositeljtla bio je sadokitski svećenik.Ali baš kao što duh svjetla ima svog predstavnika na zemlji, ima ga i tame. To je predstavnik kojegbira poglavar pismoznanaca i koji ima ulogi malnog oponenta unutar hijerarhije.30 Osnovni zadataktako određenog Pi tame bio je iskušavanje celibata iniciranih žena, a zbog takve mu je uloge pr ihebrejsko ime Satan (tužitelj). Tomu odgovara i grčka riječ diabolos (napa od čega dolazi engleskidevil (i hrvatska riječ đavo op. prev.). (Satanov zac je sličan onome tzv. đavoljeg odvjetnika, kojiprovjerava prošlost potenciji kandidata za svece rimokatoličke crkve.)Po Knjizi Otkrivenja (16:16) do konačne će bitke između svjetla i tam< među dobra i zla) doći naArmagedonu (Har Megido: visovi Megida), važ22U početkubojnom polju u Palestini gdje nekoliko tvrđava nadzire doline Jezreela, južno od galilejskih brda.Ratni svitak u detalje opisuje nadolazeću bitku između djece svjetla i sinova tame.31 Na jednojstrani bit će izraelska plemena, a na drugoj kittim (Rimljani) i pripadnici različitih frakcija. Ukontekstu tog presudnog rata nema ni spomena o svemoćnom Satanu - takvi mitološki koncepti neigraju nikakvu ulogu u percepciji Posljednjeg suda. Radi se o sukobu unutar svijeta smrtnika, o biciizmeđu svjetla koje je Izrael i tame carskog Rima.U kasnijim će vremenima Rimska crkva posuditi temeljni pojam koji leži iza ovog drevnogkoncepta i prilagoditi ga za vlastite potrebe. Simbolička bitka na Har Megidu je tako izmještena sasvoje specifične lokacije da bi se podigla na sveopću razinu, s Rimom (odatle i tama) koji koristisvjetlo za svoju vlastitu korist. Kako bi uloga katoličkih biskupa postala još važnijom, strateški seodređuje da dan Velikog suda još nije stigao. Oni koji slijede načela Rimokatoličke crkve ući će unebesko kraljevstvo. Nekoć pojam koji je označavao strateški važno brdo sada je dobio nadnaravne

prizvuke i riječ Armagedon je postala simbol za užase apokalipse. Ta riječ sada podrazumijevazastrašujući konac svega, a jedini put k spasenju je apsolutno slaganje s odredbama Rima. Upravozbog toga radi se o jednom od najgenijalnijih političkih manevara svih vremena.23Isusr sin čovječjiDjevičansko rođenjeNačin na koji su pisana novozavjetna evanđelja ne sliči drugim knjiže oblicima. Unatoč tomu,njihova konstrukcija nije stvar slučajnosti jer ona ju zajedničku svrhu i nipošto nisu prepričavanjepovijesnih događaja. I evanđelja je prenošenje evanđeoske poruke (grčki eu-aggelos - »donijeti cvijest«).Originalno Markovo Evanđelje napisano je u Rimu 66. g. n. e. Kle Aleksandrijski, svećenik iz 2. st.n. e. tvrdi daje ono objavljeno baš u vr kada su se judejski Židovi pobunili protiv Rimljana i kada suovi za odn raspinjali tisuće pobunjenika na križeve. Pisac je, dakle, morao misliti n štitu sigurnost inije mogao objaviti tekst koji pretjerano kritički govori o F njegova je zadaća bila širenje radosnevijesti, a ne pružanje razloga za i osudu. Markovo je Evanđelje bilo poruka bratske podrške,obećanje spa onima pod teškom dominacijom Rima. Takva najava oslobođenja bila je utjehanarodu i olakšala pritisak koji su širom rastućeg Rimskog Carstva namjesnici.Evanđelje po Marku kasnije je služilo kao referentni tekst, kao izvor za teja i Luku koji su istu temuznatno proširili. Zbog toga su ta tri teksta p< ta kao sinoptička evanđelja (grčki: syn-optikos -[vidjeti] istim okom) iako mnogočemu ne podudaraju.Ivanovo se Evanđelje po sadržaju, stilu i konceptu razlikuje od prethc triju. Nastalo je podutjecajem tradicije jedne specifične zajednice. Ono obzira na tu činjenicu, ne pokazuje naivnosti upripovijedanju priče o I: Taj tekst je imao i svoje pristalice koji su nastojali očuvati njegovu razli«od sinoptičkih evanđelja. Ivan također spominje detalje koji se ne pojavlju24isus, sin čovječjidrugim mjestima: ta je činjenica navela mnoge znanstvenike da Ivanovo Evanđelje smatrajuopćenito preciznijim i iscrpnijim tekstom od ostalih.Prvo objavljeno evanđelje, Markovo, uopće ne spominje djevičansko rođenje. Evanđelja po Matejui Luki ga, pak, spominju s različitim naglaskom, ali u Ivanovu Evanđelju također nema ni spomenao njemu. Zbog toga su svećenici, učenjaci i učitelji starih i današnjih vremena nailazili na teškoćekada su trebali analizirati tako raznolik materijal. Bilo je teško stvoriti čvrste postavke vjere izdokumenata koji su na nekim mjestima nepotpuni. Kao posljedica toga iz svakog pojedinačnogevanđelja izvlačili bi se određeni dijelovi i od njih stvaralo nekakvo pseudoevanđelje. Učenicima bise jednostavno govorilo »Biblija kaže ovako« ili »Biblija kaže onako«. Kada bi bila riječ odjevičanskom rođenju, učenici bi se uputili na Mateja ili Luku. Kada bi se, pak, govorilo o nekomdrugom aspektu, valjalo bi potražiti u evanđelju koje je sadržavalo prikaz takve teme. Činilo se dasu četiri evanđelja samo dijelovi istog, cjelovitog teksta, što nikako nije bio slučaj.Tijekom stoljeća, Crkva je različite spekulacije o biblijskom sadržaju pretvorila u dogme. Takve suse doktrine integrirale u društvo kao gotove činjenice. Učenici u školama nisu imali prilike čuti daMatej govori o Mariji kao djevici, a Marko ne; ili da Luka spominje Isusa u jaslama, a drugievanđelisti o tome ne govore; da ni u jednog evanđelista nema ni najmanjeg spomena o štalici kojaje postala sastavni dio popularne tradicije. Ovakvo selektivno naučavanje ne odnosi se samo narođenje u Betlehemu, nego i na mnoge druge događaje iz Isusova života. Kršćanska su djecamorala slušati uvelike uljepšanu bajku; bajku koja je posudila najuzbudljivije dijelove iz svakogevanđelja i stopila ih u jedinstvenu nakićenu priču koju nitko nikada nije napisao.Koncept Isusova rođenja od djevice nalazi se u samoj srži kršćanske pravovjerne tradicije. Unatočtomu, ono se spominje u samo dva evanđelja i ni na jednom drugom mjestu u Novom zavjetu. Ovoje tekst iz Matejeva evanđelja 1:18-25:S rođenjem Isusa Krista bilo je ovako: Njegova majka Marija bijaše zaručena s Josipom. Ali prijenego se zajedno nastaniše, pokaza se da je začela po Duhu Svetom. Nato Josip, muž njezin, jer jebio pravedan i jer je nije htio javno osramotiti, naumi je potajno otpustiti. Tek što je to u sebiodlučio, ukaza mu se u snu anđeo Gospodnji i reče mu: »Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kućidovesti ženu svoju Mariju jer je ono, što je ona začela, od Duha Svetoga. Rodit će sina, i nadjenimu ime Isus, jer će on izbaviti25Loza Svetoga gralasvoj narod od grijeha njegovih.« A sve je to bilo da se izvrši stoje Gospodin rekao po proroku: 'Evodjevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel' - što znači: Bog je s nama.Kad se Josip probudi, učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji: dovede kući ženu svoju. Iona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus.Prorok na kojega se autor poziva je Izaija. On je 735. g. pr. n. e. najavio nutom kralju Ahazu:»Čujte, dome Davidov...Evo začet će djevica i rodit i nadjenut će mu ime Emanuel« (Iz 7:13-14).1Ali u tome nema ništa što b sugeriralo da prorok najavljuje Isusovo rođenje više od 700 godinakasnij kva anakrona vizija teško da bi mogla utješiti Ahaza u njegovoj tadašnjoj Kao i mnoga drugamjesta u Novom zavjetu i ovo nam pokazuje kako događaji iz evanđelja često interpretirali u svrhupoklapanja s dvosmis proroštvima.Osim toga, postoje i drugi dokazi daje rašireno shvaćanje tekstova evai utemeljeno na pogrešnim

konceptima. Semitska riječ alma koju prevodim »djevica« zapravo ne znači ništa drugo nego»mlada žena«, »djevojka«.2 kojom se na tom jeziku označava djevica u fizičkom smislu jest betula.r tinskom riječ virgo znači samo neudata, a seksualna netaknutost označ; dodavanjem pridjevaintacta.3Tjelesno Marijino djevičanstvo još je manje uvjerljivo ako se osvrnen dogmatsku katoličku tvrdnjuda je ona »zauvijek djevica«.4 Nije nikakva da je Marija imala još djece, baš kao što potvrđujutekstovi svakog evan »Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegovkov, Josip, Šimun i Juda?« (Mt 13:54-55). I Luka 2:7 i Matej 1:25 navode kao »prvorođenca«. Tekstiz Mateja koji smo naveli opisuje Isusa kao »tes; sina« (znači Josipova), a Luka 2:27 jasno spominjeJosipa i Mariju kao Isi »roditelje«. Matej 13:56 i Marko 6:3 govore i o Isusovim sestrama.Prikaz Isusa kao tesarova sina još je jedan primjer kako je kasniji jezi! pio pogrešno interpretiratiizvorno značenje. Na radi se nužno o namjer iskrivljavanju, ali to je jasan pokazatelj kako nekehebrejske i aramejske či unutar grčkih tekstova jednostavno nemaju odgovarajućeg prijevoda, kojuprevodimo kao »tesar« prijevod je starogrčke riječi ho tekton, koja tu semitsku riječ šireg značenja -naggar.5 Stručnjak za semitske jezike dr. < Vermes kaže da se ova opisna riječ može odnositi naobrtnika u općen smislu, ali vrlo vjerojatno označava učenjaka ili učitelja. On ni u kojem si ju neopisuje Josipa kao drvodjelca. Precizno govoreći, ta bi ga riječ defin26isus, sin čovječjikao čovjeka koji posjeduje vještine - učenog čovjeka i majstora u svom zvanju. Bolji prijevod odonog grčkog bio bi majstor obrtnik ili meštar - termin koji još uvijek koriste masoni.Na vrlo sličan način i Lukin opis maloga Isusa u jaslama stvorio je čitavu ikonografiju njegovarođenja u štalici, zajedno s brižnim životinjama koje ga okružuju. Za tako nešto nema nikakvihosnova jer nijedno evanđelje ne spominje štalu. Dapače, Matej 2:11 jasno navodi kako je dijeteležalo u kući: »Uđoše u kuću i nađoše dijete s Marijom, majkom njegovom; padoše ničice ipokloniše mu se.«6Važno je spomenuti i podatak o gostionici u kojoj obitelj nije našla mjesta. Pisac i biograf A. N.Wilson ističe da grčka fraza »nema topos u kataluma« znači da »nema mjesta u sobi«.7 A što se tičejasala (korita za hranjenje životinja), one su se često koristile kao zamjena za kolijevku.Dinastički brakPo riječima iz Poslanice Hebrejima 7:14 Isus je potomak Judina plemena. Jasno je, dakle, da onpripada lozi kralja Davida. Pisma također kazuju da je Isus Na-zarećanin, ali to ne znači da ondolazi iz grada Nazareta. Iako Luka 2:39 navodi da Isusova obitelj dolazi iz Nazareta, sama riječNazarećanin ili Nazarenac označavala je pripadnika sekte i nije imala nikakve veze s mjestomstanovanja.U Djelima apostolskim 24:5 navodi se kako je Pavao pred upraviteljem Ce-zareje optužen zaorganiziranje vjerske pobune: »Ustanovismo, evo, da je ovaj čovjek kuga, da izaziva prepirke međuZidovima po svem svijetu i da je kolovođa nazarenske sljedbe.« Arapska riječ za kršćane jeNasrani, a u Kur'anu se spominju kao Nasara ili Nazara. Ove varijante potječu od hebrejske riječiNozrim, plurala imenice koja dolazi od jednog opisa, izraza Nazrie ha-Brit (čuvari zavjeta), što jejedno od imena esenske zajednice u Kumranu na Mrtvom moru.8Zapravo je i samo postojanje grada Nazareta u Isusovo vrijeme predmet rasprava. On se nepojavljuje na tadašnjim kartama, kao ni u knjigama, dokumentima, kronikama ili vojnim zapisimarimskog ili lokalnog podrijetla.9 Čak ni sv. Pavao, koji u svojim pismima navodi mnoga Isusovadjela, ne spominje Nazaret. S obzirom na sve to, svaka referenca na Nazaret u prijevodimaevanđelja može se smatrati neispravnom - pogrešnom interpretacijom riječi nazarenac. Koliko je dodanas potvrđeno, grad Nazaret (koji se ne pojavljuje u hebrejskom Talmudu) nije imao nikakvaznačenja prije razaranja Jeruzalema 70. g. n. e., mnogo poslije Isusova raspeća.27Loza Svetoga gralaIvan Krstitelj i Isusov brat Jakov također su bili nazarenci, ali stariji, e lentni termin, nazirejac,može se povezati sa starozavjetnim likovima San i Samuela. Nazirejci su bili asketski pojedinci kojisu se tijekom određeno doblja držali svojih zavjeta, kao što to piše u Knjizi Brojeva 6:2-2. U razcevanđelja, nazirejce su povezivali s esenskom zajednicom u Kumranu - okri Josipa i Marije. U tojsu se zajednici poštovala striktno određena pravila dinastičkih zaruka i vjenčanja, tako da pitanjeMarijina djevičanstva mo razmatrati u tom specifičnom kontekstu.I u Matejevu (1:18) i u Lukinu (2:5) Evanđelju tvrdi se daje Marija » čena« za Josipa, a kasnije se onjoj govori kao o njegovoj ženi. Važno je i menuti da pojam »zaručena« nije povezan sa zarukama udanašnjem smi riječi; on se prije odnosi na ugovorni brak. Ali u kakvim to okolnostima udana ženamože ostati djevicom? Da bismo odgovorili na takvo pitanje, i mo proučiti originalnu semitsku riječalma - riječ koja se prevodi kao »dje (virgo) i pridaje joj se netočno značenje virgo intacta.Kao što smo već spomenuli, pravo značenje izraza alma je »mlada žei to bez ikakvih seksualnihkonotacija). Bilo je, dakle, posve moguće da I ja bude alma i ujedno Josipova žena. Pogledajmosada Matejev prikaz siti kada Josip dozna za Marijinu trudnoću i razmišlja o tome hoće li je otpiBilo je, dakako, posve normalno da mlada žena ostane trudna, ali to nij Marijin slučaj.Kao supruga člana dinastije, Marija je morala slijediti pravila propisa mesijansku (pomazaničku)nasljednu liniju, onu kralja Davida i svećenik doka. Marija se zapravo nalazila u zakonskiodređenom probnom razd koje je morala proći svaka pripadnica dinastičke hijerarhije (radi se o

razd unutar kojeg su zabranjeni seksualni odnosi) i stoga se Josip uistinu naš neprilici kad je saznaoza njenu trudnoću. Situacija se riješila tek kada je v svećenik Ebjatarove dinastije (opisan kaoGabrijel)10 dopustio takav porocJoš od vremena kralja Davida, Ebjatarova je dinastija (2 Sam 20:25) usta ljena kao ona iz koje sudolazili viši svećenici. Sadokova je loza bila najvišeg s nja, dok je Ebjatarova bila druga po rangu.U skladu sa svećeničkom tradici eseni su za pripadnike vladajućih struktura zadržali imenastarozavjetnih ar đela.11 Tako je Sadokov svećenik bio u isto vrijeme arhanđeo Mihael, a Ebjat(bez obzira na njegovo osobno ime) arkanđeo Gabrijel.12 Ebjatar/Gabrijel b podređenSadoku/Mihaelu (Mihael - »poput Boga«) i mogao se nazvati Anđt Gospodnjim (poslanikomMihaela/Sadoka). Ovaj »anđeoski« sustav opisuje Prvoj knjizi Enokovoj 4:9, dok Ratni svitak 9:15-17 ustanovljuje anđeoski red ćeničke hijerarhije iz razdoblja Evanđelja.28isus, sin čovječjiPo Lukinu prikazu, Marijina trudnoća odobrena je upravo zahvaljujući Gabrijelovu posredništvu, ito zbog njezina svetog podrijetla. Ovaj je događaj poznat kao Navještenje, no tu se radilo više oslužbenom odobrenju nego o navješćivanju.Prije Isusova rođenja, vrhovni je Sadok (Mihael) bio Zaharija. Njegova je žena bila Marijinarođakinja Elizabeta,13 a njegov poslanik Ebjatar (Gabriel) bio je Šimun esen14. On je bio taj koji jedao službeno odobrenje za porod, iako su Marija i Josip prekršili pravila dinastičkog braka.Očito je da ova dinastička pravila nisu bila nešto uobičajeno i da su se uvelike razlikovala odžidovskih bračnih propisa.15 Parametri djelovanja bili su jasno definirani i diktirali su celibatarnistil života, s izuzetkom određenih razdoblja, kada bi se seksualna aktivnost dopuštala u svrhustvaranja potomstva. Tri mjeseca nakon zaručničkog obreda, formaliziralo bi se prvo vjenčanje. Torazdoblje započinjalo bi u mjesecu rujnu, a tjelesni kontakt između supružnika nije se smio ostvaritiprije prve polovine prosinca. Time se trebalo osigurati da se moguće mesijansko rođenje dogodi umjesecu zadovoljštine - rujnu. Ako žena ne bi začela u propisanom razdoblju, seksualna aktivnostodložila bi se za naredni prosinac i tako dalje.16Kada bi zaručnica, tj. »supruga na probi« konačno začela, moglo je doći i do drugog, konačnogvjenčanja koje bi u potpunosti legaliziralo brak. Bez obzira na to, ženu su još nazivali alma sve dozavršetka obreda drugog vjenčanja. Obred se mogao održati tek po navršenom trećem mjesecutrudnoće.17 Svrha ovog odgađanja bila je opasnost od spontanog pobačaja. Drugo vjenčanje bi,dakle, bilo u ožujku. Do konačne potvrde braka moglo je doći tek nakon ustanovljene trudnoćezato da bi muž, član dinastije, imao pravo na legalnu promjenu supruge ako bi se prva pokazalaneplodnom.U slučaju Josipa i Marije, jasno je da su pravila dinastičkog braka bila narušena, jer je Marija rodilau pogrešno vrijeme (u nedjelju, 1. ožujka, 7. g. pr. n. e.).18 Do seksualnog kontakta vjerojatno jedošlo šest mjeseci prije prosinca, u lipnju, 8. g. pr. n. e. - otprilike u vrijeme početnih zaruka - okotri mjeseca prije prvog vjenčanja u rujnu. Zbog toga se moglo reći daje Marija ne samo začela kaoalma nego je i rodila kao alma, to jest prije drugog vjenčanja.Kada je ustanovljena Marijina neodobrena trudnoća, Josip je imao pravo na odustajanje od drugogvjenčanja. Da se izbjegne sramota, majka se mogla predati samostanskoj skrbi (»potajno jeotpustiti« kao što kaže Matej 1:19), gdje bi dijete odgojili svećenici.Ali ako bi na svijet došao dječak, on bi bio prvorođeni nasljednik Davidove loze. Bilo bibesmisleno ostaviti ga kao bezimeno siroče i dopustiti da neki nje-29Loza Svetoga gralagov mlađi brat postane zamjena u kraljevskoj liniji. Josipovo i Marijino i đeno dijete imalo je velikupotencijalnu važnost. Kao takvo, ono je zahtij poseban tretman uz izbjegavanje nekih općevažećihpravila. S obzirom bio u pitanju nastavak posvećene loze, anđeo Gabriel savjetovao je da se m sobredima drugog vjenčanja: »jer je ono što je ona začela, od Duha Sve (Matej 1:20).Nakon ovakvog dopuštenja, uobičajena pravila mogla su još jednom s na snagu. Prvo od njih jezabrana tjelesnog kontakta između muškarca i do određenog razdoblja nakon rođenja djeteta: »Kadse Josip probudi učini mu je zapovjedio anđeo Gospodnji: dovede kući ženu svoju. I ona, a da s snjom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus« (Matej 1:24-25). J što su autori evanđelja mogliučiniti jest zaogrnuti čitav taj dio teksta pla tajnovitosti, što im je uvelike olakšalo starozavjetnoIzaijino proroštvo.Potomak kralja DavidaKako god se to činilo čudnim, u Markovu Evanđelju (iz kojeg Matej i Luka svoje teme) nema nispomena o Isusovu rođenju. Ivanovo Evanđelje (7:42)< spominje rođenje u Betlehemu, ali ne kaonešto misteriozno. Kod Ivana ner govora o djevičanskom začeću. To se Evanđelje zapravo samoosvrće na Davi lozu kojoj Isus pripada: »Zar ne kaže Pismo da Mesija dolazi iz potomstva I dova,iz mjesta Betlehema, jer je ondje živio David?« Čak i Matejevo Evani koje uključuje pojamdjevičanskog začeća, započinje rečenicom: »Rodos Isusa Krista, sina Davidova, sinaAbrahamova.«Pavlova Poslanica Rimljanima govori o »svome Sinu koji je po tijelu, i od potomstva Davidova, akoji se uskrsnućem od mrtvih - po Duhu S\ - pokazao kao sin Božji, sa svom vlašću: Isus Krist, našGospodin«. U I đeljima po Marku 10:47 i Mateju 22:42 Isus se naziva »sinom Davidovii Djelimaapostolskim 2:30 Petar, upućujući na Davida, naziva Isusa »potor njegova prijestolja«.

Kada sve uzmemo u obzir, božanstvo Isusa Krista prikazuje se na figura način, dok se njegovaljudska dimenzija, njegova davidovska baština, uvijek m kao činjenica.19 Istina je da Isus svevrijeme sam sebe naziva Sinom čovječjim npr. u Mateju 16:13). Kada ga visoki svećenik pita je liistina daje on Sin l Isus odgovara »ti kaza« - želeći istaknuti da to nisu njegove, već svećenikomječi (Matej 26:63-64). U Luki 22:70, Isus odgovara na gotovo isti način: »D ti si Sin Božji? rekošesvi nato. Vi pravo velite, jesam, odgovori im.«30isus, sin čovječjiMesijanska raspravaJedan od Isusovih najvećih problema bila je činjenica da je odrastao okružen proturječjima okozakonitosti svoga rođenja. Upravo je to bio razlog što su ga Marija i Josip odveli Šimunu (Gabrielu)da ga ovaj službeno podvrgne Zakonu (Luka 2:25-35). Unatoč svim nastojanjima, Židovi su se popitanju njegova legitimiteta i kraljevske baštine podijelili u dva protivna tabora. Bio je rođen upogrešno vrijeme godine, prije konačne potvrde Marijina i Josipova braka. Njegovu bratu Jakovu,koji se rodio šest godina poslije njega po svim pravilima dinastičkog braka, nikako se nije mogaoosporiti legitimitet. Zbog toga su nastale različite frakcije, a svaka je od njih promicala mesijanskuulogu drugog djeteta.Helenisti (pozapadnjačeni Židovi) tvrdili su da je Isus pravi Krist (grčki Hristos - kralj), dok suortodoksni Židovi smatrali da kraljevska titula pripada Jakovu. Spor oko toga trajao je godinama,ali 23. g. n.e. umro je Josip (otac obaju kandidata) i rasprava se trebala okončati na ovaj ili onajnačin.U skladu sa starim običajem, kraljevi Davidove loze bili su povezani sa svećenicima Sadokovelinije, a najvažniji tadašnji Sadok bio je Isusov rođak Ivan Krstitelj.20 Postao je poznat 26. g. n. e.nakon dolaska rimskog upravitelja Pon-cija Pilata. Ivan Krstitelj je po uvjerenjima bio bližiŽidovima, dok je Isus bio helenist. Ivan je, dakle, podržavao Jakova, unatoč tomu što je priznaoIsusa kao legitimnog i krstio ga u Jordanu. Isus je upravo zbog takvog stava Ivana Krstiteljasmatrao je da došlo vrijeme za javni nastup, znajući da će u slučaju obnavljanja židovskogkraljevstva bez sumnje izgubiti utrku s bratom Jakovom. Zbog toga je odlučio organizirati vlastituskupinu sljedbenika: stranku koja neće slijediti nijedan oblik konvencionalne politike. Njegova jevizija bila jasna, a temeljila se na uvjerenju da podijeljena židovska nacija ni u kojem slučaju nemože poraziti moćni Rim. On je također uvidio da Židovi ne mogu ispuniti svoje poslanje ako seneprekidno dijele od lokalnih nežidova. Isusova je vizija izraelskog kraljevstva bila ona oharmoničnom, integriranom društvu, i stoga gaje duboko frustrirao stav krutih Židova koji sudoslovno shvaćali zakone.On je vrlo dobro znao da je tradicija proricala Mesiju koji će narod povesti k spasenju, a znao je ikako su očajnički ljudi čeznuli za njim. Ivan Krstitelj bio je previše pustinjački tip za takvu ulogu.Jakov je, pak, činio vrlo malo da pomogne svojim sljedbenicima, osim što je uživao potporuvisokog svećenika Kaife i Ivana Krstitelja. i tako je Isus odlučio istupiti iz sjene, izaći u javnost inarodu dati dugo iščekivanog Mesiju. On je, na posljetku, bio očev prvorođenac,31Loza Svetoga gralabez obzira što su o tome mislili porječkani svećenici i političari. U vrlo ' kom roku, on je okupiosvoje učenike, odredio dvanaest apostola (poslani započeo svoju službu. Bila je to služba svijetu ukojemu ne postoje podjel klase, vjerovanja ili imovinsku moć - promicanje ideala kraljevskog služkoje će uskoro ostaviti dubok pečat u vremenu.Mjesta događaja iz Evanđelja32Početno razdoblje poslanjaTko su bili apostoli?Unatoč prividnoj poniznosti, malo toga ukazuje da je Isus bio malodušna ili pacifistički nastrojenaosoba. Jako je dobro znao da tadašnji autoriteti neće sa simpatijama dočekati njegovo djelovanje.Bilo je jasno da mu za petama neće biti samo Rimljani, nego da će ga pomno pratiti i vijećestaraca, moćni Sanhe-drin. Unatoč tomu, on stupa na scenu uz riječi: »Nemojte misliti da samdošao donijeti na zemlju mir, nego mač« (Matej 10:34).Ako se uzmu u obzir te okolnosti, zvuči u najmanju ruku čudno da skupina običnih, obiteljskih ljudinapušta sve što ima zbog nekakvog vođe koji navješćuje: »A vas će mrziti svi zbog mene...«(Matej 10:22). U to doba nije postojalo formalno kršćanstvo i Isus im nije mogao jamčiti ni zaraduni društveni status. U svakom slučaju Evanđelje nam kazuje da su ti ljudi morali napustiti svojesvakodnevne poslove i slijepo krenuti u nepoznato da postanu »ribarima ljudi«. Tko su, dakle, bili titajanstveni apostoli? Mogu li nam možda kumran-ski spisi pomoći u otkrivanju njihovih identiteta iposlanja?Luka nam govori (6:13 i 10:1) da je Isus izabrao ukupno osamdeset dva sljedbenika;sedamdesetoricu je poslao propovijedati, a dvanaestoricu zadržao uz sebe. Oni su činili najuži krug,njegove apostole. Za onoga koji je pomnije proučio Bibliju nije nikakva tajna da su apostoli bilinaoružani, iako se na nedjeljnim satovima vjeronauka takvo što uredno preskače. Štoviše, Isus se nasamom početku djelovanja osvjedočio o njihovoj ratničkoj spremnosti i izjavio: »Tko nema mača,neka proda svoj ogrtač pa ga kupi« (Luka 22:36).Sva četiri evanđelja slažu se da je Šimun bio prvi sljedbenik; tri evanđelja spominju i njegova brata

Andriju. Postoji izvjesno neslaganje između Ivana i sinoptičkih evanđelja o točnom mjestu gdje sedogodilo ovo pristupanje. Bi-33Loza Svetoga gralalo je to ili na Galilejskom moru (Genezaretskom jezeru), gdje su braća k mreže, ili za obredakrštenja u Bethabaru kod Jordana. Pored toga, izvješ ne slažu oko toga tko je bio nazočan. U Ivanu1:28-43 navodi se Ivan Kn dok Marko 1:14-18 tvrdi da se sve dogodilo za Krstiteljeva zatočeništva.Prikaz koji nalazimo u Ivanovu Evanđelju zasigurno je precizniji, jer : vi učenici okupljeni u ožujku29. g. n. e. U Židovskim starinama Josip Fla\ 37. g. n. e.) spominje da je Isus počeo sa svojimposlanjem petnaeste gi vladavine cara Tiberija - što znači 29. g. n. e. Ivan Krstitelj zatvoren je nunakon toga, u ožujku 30. g. n. e. Pogubio gaje nasljednik Heroda Vel Herod Antipa, u rujnu 31. g. n.e.Luka 5:11 pripovijeda o Šimunovu pristupanju skupini, baš kao i M osim što ne spominje Andriju.Sljedeći koji stupaju na scenu su Jakov i sinovi Zebedejevi. Marko i Luka potom govore o Levijevustupanju među nike. Kod Mateja se ta osoba ne spominje pod imenom Levi, nego Matej navodi iFilipa kao jednog od prvih učenika. On dolazi iz Betsaide, Šimi i Andrijina rodnog grada. Filip, pak,dovodi Natanaela iz Kane i nakon više nema spomena o regrutiranju drugih učenika.Umjesto toga nalazimo podatak o tome kako je Isus okupio sve svoje uč i među njima odabraodvanaest osobnih izaslanika. Tu već možemo prim neusklađenosti u prikazima. Nestaju Levi iNatanael, dok se Matej poja na svim popisima. I Matejevo i Markovo Evanđelje, za razliku odostala navode »Lebbaeusa Thaddaeusa« kao jednog od dvanaestorice. Luka u Dji apostolskim međudvanaestoricu stavlja i Judu, brata Jakovljeva, kojega ne zimo u drugom kontekstu. Kod Mateja iMarka također susrećemo Šimun naanca, kojega pak kod Luke i u Djelima poznajemo po imenomŠimun iMarko pripovijeda kako je Isus odmah nakon prvog susreta Andrejevu Šimunu nadjenuo ime Petar,ali Matej i Luka ukazuju na to da je on vt prije nosio to ime. Ivan nam otkriva da su Šimun i Andrejbili sinovi Jom Isus naziva Jakova i Ivana (Zebedejeve sinove) Boanerges ili Sinovi groma. Marka iLuke carinik Levi se naziva »sinom Alfejevim«, dok se kao jeda posljednjih spominje Jakov, drugiAlfejev sin. Apostola Tomu, nazočnog u evanđeljima, kod Ivana i u Djelima nalazimo kao Didima(blizanca). Preo samo Filip, Bartolomej i Juda Iškariot, a njih također spominju svi evanđ«Potpuno je jasno da apostoli nisu skupina mekušnih altruista, koji si pustili sve što imaju za ljubavkarizmatičnog vjerskog vođe (pa makar U od kraljevske loze). Isusovi planovi nisu bili posve jasni iu tom trenutki uživao božanski ugled. Postaje razvidno da u tekstu evanđelja nedostaje i ključno.Važno je znati da su ona napisana na način koji neće izazvati sui34Početno razdoblje poslanjarimskih gospodara i da je stoga veći dio njihova sadržaja sačinjen u ezoteričnom jeziku za čitateljekoji će razumjeti ono što piše između redova.Čitatelj tako ne može izbjeći napomene tipa »tko ima uši neka čuje« (Marko 4:9). Slijedeći takveupute, ulazimo u prosvjetljujući svijet novozavjetnih šifri, a otvarajući vrata apostolima, stećićemo uvid u nevjerojatnu ulogu Isusa kao mesijanskog nasljednika kralja Davida.Jakov i IvanKad govori o Jakovu i Ivanu (Zebedejevim sinovima), Isus im pridijeva opisno ime Boanerges:Sinovi groma (Marko 3:17). Ovo je tipičan primjer šifrirane informacije koja služi iniciranima.Grom i Munja su također imena dvaju visokih svećenika samog Svetišta. Ti simbolički naslovipotječu od opisa događaja na Sinajskoj gori (Izlazak 19:16)J kad su munje i gromovi brazdaliplaninu, a Mojsije se penjao iz logora na vrh da se suoči s Jahvom. Svetište u hramu bilo je simbolprvobitnog svetišta (Izlazak 25:8), a esensko se svetište nalazilo u samostanu Mird, petnaestakkilometara jugoistočno od Jeruzalema - na mjestu nekadašnje hasmonejske tvrđave.Čovjek kojega je Isus poznavao pod imenom Grom bio je Jonatan Ana, sin Anana, velikogsaducejskog svećenika (6. - 15. g. n. e.). Jonatan (što bi značilo »onaj kojega je dao Jahve«),ponegdje se zvao i Natanael (Božji dar), što je u osnovi bilo isto ime. Njegov politički protivnik,poznat kao Munja, bio je Šimun Mag (znan također i kao Zebedej ili Zebadija), utjecajni poglavarsamaritanskih Maga. U evanđeljima je on poznat kao Šimun Kananejac ili Šimun Zelot.Znači li to da su Jakov i Ivan bili sinovi Groma (Jonatana Ane) ili sinovi Munje/Zebedeja (ŠimunaMaga)? Odgovor je da su bili i jedno i drugo. Ne po rođenju, već po značajkama. Kao Boanerges,oni su bili duhovni sinovi (poslanici) svećenika Anana; također su primali upute od Šimuna koji jeimao najvišu patrijarhalnu ulogu - onu oca zajednice.I tako se susrećemo s bitno drukčijom slikom društvene važnosti apostola od one kojoj su nam dosada prikazivali. Čak i Jakov i Ivan, predstavljeni kao »ribari«, bili su po svoj prilici značajnipojedinci u helenističkom društvu. No zašto su onda prikazani (zajedno ss Šimunom Petrom iAndrijom) u okružju ribarskih brodica? Ovdje se valja okrenuti Ivanovu tekstu, koji nas podsjećada je simbolično ribarenje dio obreda krštenja.2Nežidovi koji su željeli postati dio zajednice židovskih plemena mogli su sudjelovati u krštenju, alinisu se smjeli krstiti u vodi. Iako su imali pravo pridružiti se židovskim kandidatima za krštenja umoru, mogli su primiti svećenički35Loza Svetoga grala

blagoslov tek nakon što su neko vrijeme povlačili brodove uz pomoć \ mreža. Svećenici koji suobavljali krštenje nazivali su se »ribarima«. Jakov su bili zaređeni ribari, ali Šimun Petar i Andrijanalazili su se medu h koji potežu mreže (ribičima). Kada je Isus rekao »Učinit ću vas ribarimaobećao im je zapravo kanonsko unapređenje (Marko 1:17).Apostoli sigurno nisu potjecali od rulje kreposnih pobožnjaka, već li članovi utjecajnog Vijećadvanaestorice pod upravom vrhovnog vođe Krista. Tek mnogo kasnije njegov je kraljevski naslov,Isus Krist (kralj razobličen i pretvoren u osobno ime.3 Važno je napomenuti da kumransl ciplinskipriručnik potanko objašnjava važnost Vijeća dvanaestorice za oči vjere u zemlji.vSimun ZelotŠimun Mag (ili Zebedej) bio je poglavar maga Zapadnog Manašea,4 i ničke kaste samarićanskihfilozofa koji su podržavali Isusov kraljevski mitet. Upravo su njihovi izaslanici (magi ili mudraci)bili ona trojica k iskazali poštovanje malom Isusu u Betlehemu. Šimun je, kako se čini, smisla zajavni nastup i dokumenti o njegovu životu povezuju ga s pc jima kao što su kozmologija, prirodnimagnetizam, levitacija i psihoki Bio je zagovornik rata protiv Rima i u skladu s time poznat kaoŠimu nanites (grčki »fanatik«). Ovo je ime kasnije pogrešno prevedeno kao c Kananejac.Kao Isusov apostol, ovaj je čovjek bio bez sumnje na najvišem mjestu tvene ljestvice, no on jetakođer bio i revni zelotski vođa, zbog čega se spominje kao Šimun Zelotes (zelot). Zeloti su bilimilitantni borci za sic osvetnički nastrojeni protiv Rimljana koji su im uzurpirali baštinu i te Zarimske su, pak, autoritete zeloti bili jednostavno lestai (banditi).Po svemu se čini da su apostoli pružali nešto opasniju sliku od one n smo navikli, ali njihova ulogaostaje ista: podrška i obrana potlačenih rodnjaka, iako su sami pripadali povlaštenim klasama.Većina su bili zai svećenici, terapeuti i učitelji; mnogi su pokazali veliku vještinu u liječe su seiskazali kao govornici puni mudrosti i dobronamjernosti.Juda IškariotskiJoš jedan nacionalistički vođa plemenita podrijetla bio je Juda, poglavai ževnika.6 Svici s Mrtvogamora nastali su baš pod nadzorom tog čovjeka36Početno razdoblje poslanjagova prethodnika, Jude Galilejskog, utemeljitelja zelotskog pokreta.7 Pored svog akademskogstatusa, apostol Juda bio je plemenski voda Zapadnog Manašea i vojni zapovjednik Kumrana.Rimljani su mu nadjenuli i nadimak - nazvali su ga Juda Sicarius (sica je bio smrtonosni, zakrivljenibodež). Grčki je oblik tog imena Sikariotes (čovjek bodež), kasnije skraćen u Sikariot, a potomiskrivljen u »Iškariot«.8 Iako se uvijek nalazio na kraju popisa apostola, on je po starosti, tj. pougledu bio odmah iza Šimuna Zelota.Tadej, Jakov i MatejTadej Lebbaios (srčani) spominje se kao »sin Alfejev«, ali se u dvama evanđeljima navodi kao Juda.Spadao je među utjecajne vođe zajednice i zelotske zapovjednike. Više od devet godina, od 9. g. pr.n. e., Tadej je bio poglavar terapeuta, asketskog reda koji je nastao za egipatske okupacije Kumrana.On je također bio saveznik Isusova oca Josipa i 32. godine n. e. sudjelovao je u narodnom ustankuprotiv Poncija Pilata.Jakov, koji se naziva i »sinom Alfejevim«, zapravo je Jonatan Ana, vođa Stranke groma. Ime Jakovzapravo označava njegovu patrijarhalnu lozu, obiteljski naslov. Baš kao što su se imena anđela iarkanđela koristila među visokim svećenstvom, tako su i židovska patrijarhalna imena označavalapoglavare zajednica. Na čelu tih zajednica nalazio se trijumvirat izabranih koji su dobivali titulamaimena Abraham, Izak i Jakov. Tako je i Jonatan Ana, kao patrijarh toga vremena, nosio ime Jakov.Što se tiče Mateja, zvanog Levi, i on se spominje kao »sin Alfejev«. On je zapravo bio Matej Ana(Jonatanov brat) - koji će kasnije, 42. g. n. e., postati velikim svećenikom, sve dok ga ne zbaciHerod Agripa I. Matej je bio osobno angažiran oko promicanja Isusova djela i u svoje je imezagovarao poruke evanđelja. Kao Jonatanov nasljednik, on je bio vrhovni levitski svećenik, štoznači da je zadržao titulu Levi. Osim toga, Matej je bio i istaknut carinik (jeruzalemski poreznislužbenik), čovjek zadužen za sakupljanje priloga Židova iz dijaspore, koji su također bili dužniplaćati porez.9 Leviti su, naime, sakupljali prihode iz Male Azije i polagali ih u jeruzalemski trezor.»Kada Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Mateja gdje sjedi u carinarnici« (Matej 9:9).Slično nas izvještava i Luka: »Poslije toga Isus iziđe i opazi carinika imenom Levija gdje sjedi ucarinarnici« (Luka 5:27).Tadej, Jakov i Matej se navode kao »sinovi Alfejevi«, ali nisu svi bili braća. Kao i drugdje, riječ»sin« označava poslanički položaj. Pojam »Alfejevi« ne označava odnos s nekom osobom ilimjestom, nego sukcesijski niz.37Loza Svetoga gralaFilip, Bartolomej i TomaKao što nam kazuje Ivan (1:45-49), Filip je bio ortak Jonatana Ane (ovd zvanog Natanael).Neobrezani nežidovski prozelit,10 on je bio poglavar L va reda.11 Koptsko Evanđelje po Filipupripisuje se upravo njemu. Bart (poznat i kao Ivan Marko), bio je Filipov suradnik u širenjuevanđelja i p ki istomišljenik, vođa prozelita i član uglednih egipatskih terapeuta (zaji iscjelitelja) uKumranu.12Evanđelja nam ne govore mnogo o Tomi, no on je u svakom slučaju bio najutjecajnijim kršćanskim

evangelizatorima i propovijedao je u Siriji, I Indiji. Umro je pogođen kopljem u Mailapuru, pokrajMadrasa. Toma i vo prestolonasljednik Filip) rođen je u Herodovoj obitelji,13 ali je izgubio nakrunu kada se njegova majka Marijana II. rastavila od Heroda nak< ga je pokušala ubiti. Filipovpolubrat, Herod Antipa, kasnije je postao Galileje. Zanimljivo je da je narod poistovjećivao princaFilipa s Ezavoi kovim sinom koji je izgubio pravo prvorođenstva i očev blagoslov zbog n brataJakova (Postanak 25-27), i prozvali su ga Teoma (aramejski »blizanac grčkom se to ime promijenilou Toma, a ponekad se koristio i naziv P (blizanac).Simun Petar i AndrijaSada ćemo se pozabaviti dvama apostolima koji se obično drže najznačajni skupini, iako su ovdjepostavljeni na posljednje mjesto. Doista, redoslijed se služimo gotovo je obrnut onom na kojinailazimo u evanđeljima. To je što su neki od likova, kao na primjer Šimun Zelot, Juda Iškariot iliTad daleko moćniji nego što na to ukazuje njihova tradicionalna pozicija na su apostola. Do toga jesigurno došlo jer su pisci evanđelja nastojali sk pozornost od onih apostola koji su bili istaknuti ujavnom životu.Unatoč tomu popis apostola obično započinje članovima najmanjeg čaja, Šimunom Petrom iAndrijom, običnim seljacima esenima koji nisi važnih zaduženja. Unutar konteksta o »ribarima« i»ribičima« koji sm spominjali, njihova se funkcija tijekom obreda krštenja sastojala samo u čenjumreža i oni nisu obavljali nikakve svećeničke dužnosti (kao npr. p blagoslova), za razliku odJakova i Ivana.Upravo zbog tako niskog društvenog statusa, ovi su ljudi bili veoma V Isusu. Dva su brata bilapotpuno spremna na nove zadatke, dok su ost zaokupljeni svojim svećeničkim i zakonodavnimdužnostima. Kao pos38Početno razdoblje poslanjatoga, Šimun Petar je postao Isusova desna ruka i posve je očito da se radilo o pouzdanom suradniku,koji je opravdano nosio nadimak Keja (stijena). U Tominu Evanđelju iz Nag Hammadija, Isus seobraća Petru kao svom »čuvaru« i čini se da je on doista bio neka vrsta njegova tjelohranitelja.Nakon smrti svoje žene, Petar je postao istaknuti evangelizator i unatoč povremenim neslaganjima sIsusom, on je velikim dijelom zaslužan za širenje evanđelja u Rimu. Na kraju je umro kao mučenik,raspet na križu, za Neronova progona kršćana.Svećenici i anđeliVeć smo se susreli s činjenicom daje kumranska svećenička hijerarhija oponašala onu anđeosku,tako da najviši svećenik nije bio samo nasljednik Sadokove dinastije, nego i pandan arkanđelaMihaela. On je, znači, bio Mihael-Sadok (Melkisedek). Drugi po važnosti bio je Ebjatar, koji jeodgovarao anđelu Gabri-jelu. Bit će korisno malo detaljnije prikazati hijerarhiju anđeoskog reda,jer će ona baciti više svjetla na društveni status apostola. U tom će kontekstu postati jasniji mnogidetalji uobičajene svećeničke i patrijarhalne službe i uz pomoć toga bit će nam mnogo lakšeshvatiti pozadinu Isusovih čuda.Prvo što moramo shvatiti jest činjenica da nema ničeg duhovnog ni eteričnog u riječi »anđeo«. Uoriginalu, grčka riječ aggelos (poznatija u svom latinskom obliku kao angelus) znači tek »glasnik«.Anđeo Gospodnji je, znači, Gospodinov glasnik ili, još preciznije, Gospodinov izaslanik. Arkanđeoje svećenički izaslanik najvišeg ranga (prefiks »ark« znači »nad«, »glavni«, »najviši«, kao što je tokod pojmova nadvojvoda ili nadbiskup).U Starom se zavjetu spominju dvije vrste anđela. Većina njih ponašaju se kao obični ljudi. Jedan odprimjera nalazimo u Knjizi Postanka 19:1-3, kada dva anđela posjećuju Lotovu kuću: »... On ihugosti, ispeče pogaču, te blagovaše«. Većina starozavjetnih anđela pripada toj nekompliciranojkategoriji, kao što je anđeo kojeg je na izvoru srela Abrahamova žena Hagara,14 zatim anđeo koji jezaustavio Baalamovu magaricu,15 onaj koji je govorio s Manoahom i njegovom ženom16 ili anđeokoji je s Gideonom sjedio ispod hrasta.17Druga skupina anđela bila je nešto više od glasnika. Oni su posjedovali zastrašujuću moćrazaranja. Takvi osvetnički anđeli popisani su u Prvoj knjizi Ljetopisa 21:14-16: »Bog je poslaoanđela na Jeruzalem da ga istrebljuje... držeći u ruci isukan mač koji je podigao na Jeruzalem.« Tekse mali broj anđela pokazuje s vitlajućim mačevima, no oni se u svakom slučaju nikada ne opisuju39Loza Svetoga gralakao božanska bića i u tekstu nema ni spomena o dražesnim krilima neizostavni dio kasnijih prikaza.Takva krila prikazivali su slikari i kip simbol anđeoske duhovne transcendencije nad svjetovnimokolišem.Ova tema vodi nas k novoj kategoriji starozavjetnih fenomena - za jućim opisima bića koja lebdenad zemljom uz pomoć mehaničkih sre Oni se nikada ne nazivaju anđelima i takve se plamenepojave kreću n čima, kao u Danijelu 7:9: »Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i kao žarkioganj.« U Izaiji 6:1-2 nalazimo sličan opis letećeg prijestolja: njega stajahu serafi; svaki je imao pošest krila.« Još jednu važnu refe, takvoj mašineriji nalazimo u prvom poglavlju Ezekijela, gdje sečitava p u potankosti slaže s drugima, uključujući vatru, kotače i bučna, rotirajućNeovisno o Bibliji, slične opise nalazimo u aleksandrijskom tekstu iz ljeća pod naslovom Početak,koji govori o besmrtnoj Sofiji i o vladaru S koji je »stvorio golemo prijestolje na kolima s četiri licazvanim Kerub na tom je prijestolju stvorio i serafine u obliku zmaja.« Zanimljivo je c KnjiziPostanka 3:24 govori o čuvarima Edenskog vrta u obliku kerubin ili pokretnih prijestolja) koje je

postavio sam Gospodin i vatrenog mač;Kerubini se pojavljuju i u drevnom grčkom spisu Hipostaza Arhona koje0 Vladarima sveukupnosti i stvaranju Adama. Još jednom se spominje1 njegova nebeska kola - Kerubin. Spomen sličnog vozila nalazimo u I knjizi o Kraljevima kadaplamena kola dolaze po Iliju, a poznat je i opis prijevoza u sumerskom Epu o Gilgamešu18 izmezopotamskih biblijskih z drevnog Iraka.Svrha ove knjige nije istraživanje razloga i podrijetla ovakvih fenome bismo ih samo željelipredstaviti onako kako su opisani u starim tekstom Ono što sa sigurnošću možemo ustvrditi jestčinjenica da leteća kola (Ke zajedno sa Serafinima nikada i nigdje nisu imali ljudski oblik, kaostoje to s anđelima. Bila je to zastrašujuća kršćanska dogma kasne rimske civil koja jetransformirala kerubine i serafine u ljupke anđelčiće.Bez obzira na ove spektakularne starozavjetne prikaze, svi anđeli 1 zavjeta bili su bez izuzetkamuškarci i njihovo mjesto u anđeoskoj hije bilo je strogo dinastičkog tipa. Knjiga Enohova (kojagovori o šestom patr Adamove loze) napisana je u 2. stoljeću pr. n. e. Ta knjiga previđa obnovsijanskih dinastija i postavlja osnove strukture svećeničke hijerarhije.20 Iz ostalog nalazimo ipravilo da poglavari dinastije moraju nositi tradicic imena anđela i arkanđela kojima se označavanjihov rang.U danima kralja Davida visoki svećenici bili su Sadok, Ebjatar i Levi (i tim redoslijedom).Kumranski eseni su za vlastitu svećeničku hijerarhiju za40Početno razdoblje poslanjaupravo ta imena.21 U skladu s Enohom, zadržana su i imena arkanđela, tako da je Sadok istodobnobio i Mihael, Ebjatar je bio Gabrijel, a Levi Sarijel.22Nije teško shvatiti da borba arkanđela Mihaela sa zmajem, kako je opisana u Otkrivenju 12:7,odgovara sukobu između sadokitskih nasljednika i »svetogrdne zvijeri« - carskog Rima. »Drugazvijer« predstavlja kruti farizejski režim, koji je osujetio ambicije helenističkih Židova, odvajajućiŽidove od nežidova. Upravo to je bila zvijer kojoj se pripisuje broj 666 (Otkrivenje 13:8) - brojčanisimbol dijametralne suprotnosti duhovnoj energiji vode u obliku solarne snage.23Osim u slučaju dinastičkih obitelji (a to se odnosi na predstavnike kraljevskih i svećeničkih obiteljikoji su se morali ženiti kako bi nastavili svoju lozu), predstavnicima drugih visokih redova bio jepreporučen celibat, kao stoje detaljno opisano u svicima. Obučenih svećenika bilo je malo i većinaje dolazila iz redova nezakonite djece unutar zajednice. Sam Isus vjerojatno je bio jedan od takvihobučenih svećenika, čija bi majka bila »potajno otpuštena« da nije bilo intervencije anđelaGabrijela.Kada bi visokom svećeniku (kao stoje bio Sadok) bilo dopušteno dobiti dijete, on bi na nekovrijeme bio oslobođen svojih religijskih dužnosti i imao bi ih pravo prenijeti na drugog. Čim bidovršilo razdoblje fizičkih odnosa sa ženom, mogao bi se opet odvojiti od nje i vratiti secelibatarnom načinu života.U vrijeme događaja opisanih u evanđeljima, Sadok/Mihael bio je Zaharija (muž Marijine rođakinjeElizabete). Njegov poslanik Ebjatar/Gabrijel zvao se Simeon. Priča o Zaharijinom »porodiljnomdopustu« koja je prilično nejasno iznesena u Luki 1:15-23 donosi nam podatak o njegovojnijemosti. Zaharija je zanijemio u hramu, što bi jednostavno značilo da nije imao pravo govoriti kaozaređeni svećenik. Kako je bio zabrinut zbog svoje poodmakle dobi, Zaharija/Sadok prenio je svojsvećenički autoritet na Simeona/Ebjatara. Sin kojeg je dobio poznat je kao Ivan Krstitelj, koji je usvoje vrijeme postao poglavar sadokitske dinastije.Na samom početku Isusova poslanja poglavar Levijevih svećenika bio je Jonatan Ana. On je bionasljednik levitske dinastije, tj. arkanđeoskog reda Sarije-la. Uz ova tri najveća arkanđela, Mihaela(Sadok), Gabrijela (Ebjatar) i Sarijela (Levi), postojali su i drugi značajni naslovi. Te druge pozicije,nisu, međutim, bile dinastičkog tipa i označavale su se riječima poput Otac, Sin i Duh. Otac je bioekvivalent rimskog pape iz kasnijih vremena (papa = otac). Taj rimski oblik vodi izravno podrijetloiz židovskih izvora. Sin i Duh su njegovi fizički i duhovni poslanici. Pozicija Oca bila je izbornogtipa i onemogućavala je vršenje nekih drugih dužnosti. Kada je, primjerice, Jonatan Ana postaoOtac, njegov brat Matej (apostol) postao je njegov nasljednik i poglavar Levijevih svećenika. Stogaje Matej postao Levi Alfejev.41Loza Svetoga gralaLevijevi svećenici (leviti) djelovali su kao podložnici arkanđelima. Na č skupine nalazio se Glavnisvećenik (različit od Velikog svećenika). U anđe hijerarhiji on bi odgovarao Rafaelu. Višisvećenici levitske hijerarhije do su izvorna imena Levijevih sinova (Knjiga Postanka 29:34) inazivali su si hat, Geršon i Merari. Sljedeći u hijerarhiji bio je Amram (starozavjetni Kol sin), anjega su slijedili Aron, Mojsije i svećenica Mirijam. Ove su pak sli Nadab, Abihu, Eleazar i Itmar -Aronovi sinovi.Upravo u tom razdoblju počinje se naslućivati prvotni izgled Gralova 1 jer nasljednik kraljevskeDavidove loze nije imao anđeoskog naslova ni s ničkih dužnosti. Kraljeva dužnost bila je služenjenarodu i on ih je morac niti od velikaških nepravdi. Samo ime David znači »ljubljeni« i kao zagovaovakvih dužnosti, Isus bi zasigurno bio dobar kralj. Baš takav koncept poi službe koju je Isuszastupao bio je teško shvatljiv njegovim sljedbenicim nerazumijevanje ilustrira nam Evanđelje poIvanu 13:4-11, u prizoru p nogu apostolima. Petar se čudi takvom postupku i odbija ga, no Isus inz i

odlučno odgovara: »Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih va Takav altruistični čin nijekarakteristika monarha koji žudi za vlašću, v tipičan za duh bratstva - pravu prirodu Gralovakraljevanja.42MesijaVoda i vinoIako se ne radi o povijesnom prikazu u tradicionalnom smislu riječi, evanđelja donose priču o Isusuu stilu neprekinute pripovijesti. Ona se ponekad podudaraju, a ponekad ne, ali u svakom slučajunjihova svrha ostaje prenošenje socijalne poruke s Isusom kao glavnim katalizatorom. Ne prenosi sesvaka od tih poruka na jasan i otvoren način i Isus je najčešće govorio služeći se usporedbama ipojednostavljujući ono što je želio reći uz pomoć alegorijskog načina izlaganja. Nekima su ovemoralističke basne zvučale površno, ali njihov podtekst bio je često političke prirode i temeljio sena stvarnim ljudima i stvarnim situacijama.Sva evanđelja su sačinjena na sličan način i važno je uočiti da su mnogi izvještaji o Isusu i samisvojevrstan ekvivalent usporedbi, i to za dobro onih »koji imaju uši«. Cesto se tu radi o posveprirodnim događajima kojima se kasnije dodaju nadnaravni tonovi. Dobar primjer takvog postupkamožemo vidjeti u Ivanu 2:1-10 - pripovijesti o Isusu koji na vjenčanju u Kani pretvara vodu u vino.Ovaj glasoviti događaj predstavlja jedan od drskih postupaka kojima Isus nastoji izigrati i nadićitradiciju.Iako je odrastao unutar strogog režima pod snažnim utjecajem tradicije i drevnih zakona, Isus jeshvaćao da se Rim ne može poraziti sve dok unutar židovske zajednice postoje krajnostimeđusobno nepomirljivih doktrina. U to vrijeme nije postojalo ništa slično kršćanstvu i Isusovareligija bila je judaistič-ka. Židovi su štovali jednog Boga, ali su bili podijeljeni u različite frakcije,od kojih je svaka slijedila zasebna pravila. Vladalo je opće uvjerenje da Jahve pripada samoŽidovima, no Isus je želio pronijeti vjeru u Jahvu i nežidovima i to na način koji ne uključujevanjske znakove ortodoksnog judaizma. Po svemu43Loza Svetoga gralasudeći, nije podnosio kruta uvjerenja određenih skupina kao što su bili f; i dobro je znao da se ljudine mogu osloboditi sužanjstva ako barem na ti tak ne odbace beskompromisno sektašenje. Bio jetakođer svjestan da n narod već dugo očekuje Mesiju - spasitelja kojim će započeti novo razdoslobođenja. Takav bi čovjek trebao donijeti revolucionarne nazore i djel izvan uobičajene vjerskeprakse. Kao nasljednik Davidove kraljevske kuće je znao da ima sve preduvjete za takvu ulogu i daće, ako je preuzme, tek njih biti iznenađeno.Ono što Isus nije posjedovao bio je društveni autoritet; on nije bio ni ni visoki svećenik. Bez obzirana to, nije obraćao veliku pozornost na tehr pojedinosti takvog tipa i nastavio je s pokušajimaintervencija u ritualno vjere svojih sunarodnjaka. Pri prvoj takvoj- prilici, za vjenčanja u Kani, iz jeuz oklijevanje: »Moj čas još nije došao.« Njegova majka nije obraćala pi nost na nedostatakslužbene titule i obratila se slugama govoreći: »Što god kaže, učinite.«Jedini izvještaj o ovom događaju nalazimo u Ivanovu Evanđelju, gdje s iznosi kao prvo od Isusovihčuda. Ali ne radi se o tome da je njima »poi lo vina«, kako se često pogrešno navodi. U tekstuzapravo stoji ovako: > nestade vina, reče Isusu njegova majka - 'nemaju vina'.« Ako proučimo okoji se opisuje u svicima s Mrtvog mora, značenje ovog događaja potpui jasno. Kao ekvivalentpričesti, jedino je potpuno iniciranim celibatarcima dopušteno konzumiranje vina.1 Svi drugismatrali su se neposvećenima i o njihova pročišćenja uključivao je samo vodu. U tu skupinuspadali su ožet muškarci, novaci, nežidovi, kao i svi Židovi laici.Evanđelje ovako nastavlja: »Ondje je bilo postavljeno šest kamenih po namijenjenih za uobičajenopranje Židovima.« Važnost Isusova postupka 1 prekidanju s tradicijom utoliko što dopuštakonzumiranje vina »nečistim stima. Ravnatelj stola (grčki architriclinos) »nije znao odakle je vino,ali su sluge koje su zahvaćale vodu«. Ravnatelj nije spomenuo nikakvu čudesnu tvorbu, već jejednostavno komentirao kvalitetu vina. Ovaj jednostavan d daj, Marijin naputak slugama daposlušaju Isusa, označio je početak razdc čuda, kada je Isus »objavio slavu svoju i učenici njegovipovjeravaše u njeDijeljenje posvećenog kruha i vina bilo je stara esenska tradicija, a nikako kasnijeg kršćanstva. Tekkasnije će kršćanska crkva preobraziti ovaj drevni o u euharistijski sakrament, stvarajući od njegasimbol Isusova tijela i krvi i p zujući ga s njegovim riječima na Posljednjoj večeri (Matej 26:26-28).Sličnu alegoriju nalazimo i u poznatoj epizodi kada Isus nahrani pet ti: ljudi. Židovski zakon bio jevrlo strog, no Isus je držao da je bit njegova pc44Mesijanja u potpunoj otvorenosti prema svima. Po pravilu, nežidovi bi smjeli nazočiti židovskim obredimasamo ako bi se obratili i kao obraćenici slijedili židovske " običaje (uključujući i obrezivanje). Isusse naprotiv želio obraćati i neobrezanim poganima. Nije vidio razloga da im se prepriječi put kJahvi. Na posljetku, već je prilikom svadbe u Kani dopustio nežidovima da kušaju posvećeno vino.Koncept Boga koji je zajednički svim ljudima postao je sama srž Isusove misije. No takav je idealbio više nego revolucionaran; za zadrte ortodoksne Židove, takva je misao bila upravo odvratna jerse Isus ponašao kao da je njegova osobna moć veća od povijesne predodređenosti. On je pokušao

učiniti Jahvu (Boga izabranog naroda) Bogom koji je dostupan svima. Kako smo već opisali,nežidovi koji su pristupali krštenju prolazili su obred u kojemu su ih kao »ribe« lovili »ribiči« ipredavali na blagoslov svećenicima - »ribarima«. Po sličnoj analogiji, levitski službenici u Svetištubili su nazivani »hljebovi«.2 Tijekom obreda zaređenja (ceremonije pristupa svećeničkoj dužnosti),levitski su svećenici posluživali sedam hljepčića drugim svećenicima, dok su kandidatimacelibatarcima davali pet hljepčića i dvije ribe. U ovom primjeru možemo uočiti veoma snažnulegalnu simboliku. Dok su nežidovi ponekad i mogli primiti krštenje kao »ribe«, Zakon je bioiznimno krut što se tiče zaređenja svećenika. Oni su mogli biti isključivo Židovi.I ovdje je Isus odlučio prekršiti zadane konvencije i dopustiti nečistim poganima sudjelovanje unečemu što je do tada bilo rezervirano samo za židovske kandidate. U opisanom slučaju on jeprimio predstavnike neobrezanih koji su pripadali Hamovu bratstvu (poznatom pod nazivom Pettisuća).3 Na taj je način, poslužujući im pet hljebova i dvije ribe, udijelio njihovu Mnoštvu (štoznači upravnom tijelu) simbolički pristup svećeničkoj službi (Marko 6:34-44).U sličnoj epizodi kada je nahranio četiri tisuće ljudi.4 on je zapravo sedam hljebova koji pripadajustarijim svećenicima ponudio neobrezanom Mnoštvu Šema (Marko 8:1-10).Tijekom obreda krštenja, ribari koji su lovili nežidove - ribe morali su prije toga odmaknuti svojelađe od obale. Kandidati bi potom zagazili u vodu i krenuli prema lađama. Kada bi sve bilospremno, svećenici ribiči i sami bi napuštali obalu i uputili se prema usidrenim čamcima, tj.»hodali po vodi«.5 Isus je bio rođen u Judinu plemenu, a ne u Levijevu, i kao takav nije imaoovlasti krštenja kandidata. On je unatoč tome ignorirao poglavare i prisvojio svećeničku tituluhodajući po vodi prema čamcima (Matej 14:25-26). Čak je nagovarao Petra da prisvoji slična prava(hoda po vodi), ali ovaj se previše bojao odmazde autoriteta.Ovi novi uvidi u skriveno značenje tekstova evanđelja i u njegove političke motive ne oduzimajuvjerodostojnost Isusovim iscjeliteljskim vještinama.45Loza Svetoga gralaS obzirom da je bio povezan s kumranskim terapeutima, on nipošto nije jedini čovjek s takvimsposobnostima. No status karizmatičnog liječnika podrazumijevao i mesijansku ulogu. Ono što jeovog radikalnog protag sta činilo osobenim bilo je njegovo velikodušno obraćanje i pružanje porbezvrijednim i nečistim poganima; on nije ograničavao svoju pomoć sami židovsko društvo kao štobi to voljeli farizeji i njima slični. Ovaj oblik služ društvu - kraljevskog služenja, koje će promicatiGralov kod, bio je pokaz Isusova mesijanskog ideala - ujedinjenja svih ljudi.Kralj i njegov magaracNedugo nakon početka Isusova javnog djelovanja Ivan Krstitelj je zatvorer je razljutio HerodaAntipu, namjesnika u Galileji. Antipa je bio oženjen Ht dijadom, bivšom suprugom svog polubrataFilipa. Krstitelj je osuđivao taj t ocjenjujući ga grešnim. Herod gaje za kaznu zatočio i potom muodrubio gl; Nakon njegove smrti mnogi od njegovih sljedbenika pristupili su Isusu. Nek mislili daje upravo Ivan očekivani Mesija, ali neka od njegovih proročansi nisu se ispunila6 i stoga su prestalivjerovati u prirodu njegova poslanja. Je< od razloga zbog kojeg su se neka proročanstva pokazalanetočnim nalazio : razlikama između solarnog i lunarnog kalendara, s dodatnim komplikacije kojeje unio rimski julijanski kalendar.Eseni su bili sljedbenici grčkog filozofa Pitagore (570. - 500. g. pr. n. e.)'. je u svojoj velikoj studijio aritmetičkim razmjerima istraživao značenje fizič i metafizičkih svjetova preko matematičkihproporcija. Uz pomoć takve me dologije mnogi događaji iz budućnosti prorečeni su siznenađujućom točnos Jedan od takvih događaja bio je i početak novog svjetskog poretka, pojave ksu mnogi krugovi ocijenili kao najavu Mesije Spasitelja.Godine koje danas označavamo kao staru eru odbrojavale su se kao ] prema za veliki događaj i prijenego što je Isus bio rođen. Isus se rodio sed godina prije prorečenog događaja, tj. sedme godineprije naše ere, a ne kake očekivalo - nulte (754. po židovskom kalendaru).7 Ali njegov brat Jakov rose u označenoj godini i zbog toga su ga mnogi smatrah legitimnim nasljed kom. Mnogo kasnije, uskladu s novim rimskim kalendarom, nulta godim počela označavati kao prva godina naše ere.Ne obraćajući pozornost na krutu hebrejsku doktrinu koju je slijedio h Krstitelj, čak je i kraljHerod Agripa počeo smatrati Isusa zakonitim Davido\ nasljednikom, dok je Jakov zadržao tek malibroj sljedbenika. Ohrabren tak\46Mesijamišljenjima, Isus je odlučio započeti s javnim djelovanjem, ali postupao je odveć nepromišljeno ipočinio je prekršaje koji su uzbunili svjetovne vlasti i svećenike.Po drevnom židovskom običaju na Dan iskupljenja (Jom Kipur) vjernicima mogu biti otpušteninjihovi grijesi. Svečani obred odvija se u mjesecu koji odgovara rujnu, a kod esena obred je vršioOtac, i to unutar Svetinje nad svetinjama (unutarnje svetište), u samostanskom hramu u Mirdu. Tomobredu nazočio je i jedan koncelebrant - simbolički Sin. Godine 32. n. e. Otac je bio Šimun Zelot, aSin njegov zamjenik, Juda Sikariot. (U Ivanu 13:2 Juda se navodi kao Šimunov sin, ali iz teksta nijejasan njihov pravi odnos i njegovo religijsko značenje.)Kada bi se dovršio čin okajanja, svećenik bi ovlastio tri poslanika koji su oglasili ovu vijest suzvisine zapadno od hrama i tako je, na simboličan način, donijeli Zidovima u dijaspori. Te godineposlanici su bili Isus (predstavnik kralja Davida), Jonatan Ana (predstavnik velikog mistika Ilije) iTadej (predstavnik Mojsija), koji su predstavljali kralja, svećenika i proroka. Kada je došao

trenutak da Isus izvrši svoju ulogu, on se nije pojavio u odori kralja, nego u onoj velikog svećenika.Na to se odnose riječi: »Tu se pred njima preobrazi. Njegove haljine postadoše tako sjajno bijelekako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji.8 Ukaza im se Mojsije s Ilijom, i razgovarali su sIsusom« (Marko 9:2-4).Te iste godine Šimun Zelot došao je u sukob s autoritetima pokrećući pobunu protiv judejskognamjesnika Poncija Pilata. Razlog pobune bio je Pilatovo zloupotrebljavanje javnih zaliha vode.Protiv njega je uložena tužba,9 na što je Pilat dao umoriti glavne pobunjenike. Odmah je uslijedilaoružana pobuna koju su vodili istaknuti zeloti, Šimun Zelot, Juda Sikariot i Tadej. Pobuna jeugušena i Šimun ekskomuniciran proglasom kralja Heroda Agripe. Zahvaljujući tome, Šimunovpolitički protivnik Jonatan Ana mogao je zauzeti službu Oca.Po tadašnjem zakonu, bila su potrebna četiri dana da bi ekskomunikacija (koja se smatraladuhovnim smaknućem) u potpunosti stupila na snagu. U međuvremenu bi ekskomunicirani biozatvoren i morao nositi poseban plašt. S obzirom na svoj status, Šimun je bio zatočen u obiteljskojgrobnici u Kumranu, poznatoj pod imenom Krilo Abrahamovo.10 Njegove duhovne »sestre« Martai Marija znale su da će njegova duša biti zauvijek prokleta ako se duhovna egzekucija ne odgodisljedeća tri dana i stoga su Isusu poslale poruku da je Šimun »bolestan« (Ivan 11:3).U početku Isus nije mogao ništa učiniti, jer su jedino Otac i Veliki svećenik imali ovlasti izvršititakvo »uskrsnuće«, dok Isus nije vršio nikakvu svećeničku službu. Dogodilo se, međutim, da seHerod Agripa porječkao s rimskim vlastima i na kratko vrijeme izgubio svoju jurisdikciju u koristujaka Heroda Antipe, koji je podržao djelovanje zelota protiv Pilata. Koristeći ovu priliku,47Loza Svetoga gralaAntipa je opozvao ekskomunikaciju i naredio da se Šimuna »uskrisi od tvih«. Isus se našao uneprilici. Bio je nasljednik po kraljevskoj liniji, iakc formalnih ovlasti. Želio je pomoći prijatelju isljedbeniku i to je na posl napravio. Iako je došao trenutak Šimunove duhovne smrti (bio je točetvrt, nakon ekskomunikacije), Isus je prisvojio svećeničko pravo i naložio osk đenje. Na taj jenačin on je potvrdio status duhovno mrtvog Šimuna kao Abrahamova upravitelja Eleazara (uEvanđelju Lazara) i pozvao ga da iza Abrahamova krila.I tako je Lazar ustao iz mrtvih bez službenog odobrenja novog Oca, ^ kog svećenika ili Sanhedrina.Isus je drsko prekršio zakone, ali Herod A, je zamolio Jonatana Anu da prihvati čitavu stvar kaofaitaccompli.Isus je napravio upravo ono što je htio i nakon takvog dojmljivog djela gao je biti i službenopomazan i pojaviti se pred narodom kao pravi Mesij; ostavljajući mjesta suvišnim pitanjima. Načinna koji će Mesija dobiti t? priznanje odavno je opisao starozavjetni prorok Zaharija (9:9): »Klikniiz grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo vraća: pravičan je ipobjedonosan, ponizan jaše na magarcu.«Događaj se mogao zbiti kada su Isus i njegovi učenici bili u Betaniji tijel pashalnog tjedna u ožujku33. g. n. e. Najprije (kao što nalazimo kod Mi 26:6-7 i Marka 14:3) je Isusa pomazala Marija izBetanije izlijevajući mi glavu dragocjenu pomast.11 Nakon toga Isus je sjeo na magarca i, u skladZaharijinim proroštvom, ujahao u Jeruzalem.12 Ovakav postupak dugo se s trao činom poniznosti,što je i bio, ali on je značio i mnogo više od toga. vremena kralja Salomona pa do židovskogsužanjstva u Babilonu i pada J< zalema 586. g. pr. n. e. kraljevi Davidove loze na dan svogustoličenja jaha na mulama. Ta gesta je označavala bliskost kralja s najmanjim od svojih pc nika -što je još jedan primjer mesijanskog koda služenja.Mesijanska kraljicaCesto se tvrdilo da Novi zavjet ni najednom mjestu ne govori o Isusu kao ( njenu čovjeku. Isto bi setako moglo reći da nema nikakvog spomena o njeg celibatu. Evanđelja nam zapravo donose brojnedetalje koji ukazuju da je 1 imao ženu i bilo bi doista neobično da je on bio samac, jer su po tompitL dinastičke odredbe bile vrlo precizne.Kao što smo vidjeli, pravila dinastičkih zaruka bila su veoma specifk Pomno određeni parametrinalagali su celibatarni stil života osim u posei48Mesijaodređenim intervalima i to u svrhu prokreacije. Nakon poduljeg razdoblja zaruka slijedilo je prvovjenčanje u mjesecu rujnu, da bi tjelesni odnosi bili dopušteni tek u prosincu. Ako bi došlo dozačeća djeteta, u ožujku bi se slavilo drugo vjenčanje kao definitivna potvrda veze. Tijekom togprobnog razdoblja, do trenutka drugog vjenčanja, mladenka je bez obzira je li ostala trudna ili ne pozakonu bila alma (»djevojka« ili kako se pogrešno prevodilo »djevica«).Jedna od najdojmljivijih knjiga Starog zavjeta svakako je Pjesma nad pjesmama - slijed ljubavnihnapjeva između kraljevskog zaručnika i njegove zaručnice. Pjesma spominje aromatičnu pomastzvanu nard kao simbol zaručništva.13 Upravo tu skupocjenu pomast koristila je i Marija iz Betanijekako bi pomazala Isusa u Lazarovoj (Šimunovoj) kući, a o sličnom nam događaju pripovijeda iLuka (7:37-38) kada je izvjesna žena izlila pomast na Isusova stopala brišući ih kasnije svojomkosom.Ivan (11:1-2) također spominje ovaj događaj naglašavajući daje ta žena ponovila isti postupak uBetaniji. Dok je Isus sjedio za stolom, »Marija uze litru prave nardove dragocjene i miomirisnepomasti te Isusu pomaza noge pa mu ih otre svojom kosom. Kuća se napuni mirisom pomasti«(Ivan 12:3).

U Pjesmi nad pjesmama (1:12) nalazimo i ovaj stih: »Dok se kralj odmara na svojim dušecima, nardmoj miriše.« Ne samo da je Marija pomazala Isusovu glavu u Šimunovoj kući (Matej 26:6-7 iMarko 14:3) već je ona kasnije u ožujku 33. godine n. e. pomazala njegove noge i otrla ih kosom.Dvije i pol godine prije toga, u rujnu 30. g. n. e., ona je izvršila isti obred, i to tri mjeseca nakonsvadbe u Kani.U oba slučaja pomazanje se izvršilo dok je Isus sjedio za stolom (baš kao što piše u Pjesmi nadpjesmama). Bila je to aluzija na drevni obred kojim je kraljevska zaručnica pripremala zaručnikovstol. Izvođenje obreda s nardom bilo je isključiva privilegija mesijanskog zaručnika i takav sepostupak vršio samo tijekom prvog i drugog vjenčanja. Jedino kao Isusova žena i kao svećenica,Marija je imala pravo pomazati njegovu glavu i stopala.Psalam 23. opisuje Boga kao pastira i kao mladu. Na Boga kao na mladu odnose se ove riječi:'trpezu preda mnom prostireš... uljem mi glavu mažeš«.14 U obredu posvećenog vjenčanja u starojMezopotamiji (zemlji Noe i Abraha-ma) velika boginja Inana uzima za zaručnika pastira Dumuzija(ili Tamuza)15 i upravo se iz tog spoja, preko božanstava Ašere i El Elohima, u Kanaanu stvarakoncept Jahve.U Egiptu je, pak, pomazanje kralja bila privilegija faraonovih polubožanskih sestara - zaručnica.Tvar koja se koristila pri pomazanju bila je krokodilova mast jer su nju povezivali sa spolnommoći, a sveti egipatski krokodil nazivao49Loza Svetoga gralaseMesseh, što odgovara hebrejskom Mesija, tj. pomazanik.16 U staroj je IV potamiji neustrašivakraljevska zvijer (četveronožni zmaj čuvar) bila po-kao Mus-Hus.Bilo je poželjno da faraoni ožene vlastite sestre (naročito ako se rad polusestrama s majčine strane)zato jer se dinastičko naslijede računal ženskoj liniji. Na sličan se način gledalo i na rođake smajčine strane. Kl vi Judina plemena nisu provodili baš ovakvu praksu, ali su kraljevsku 1< drugevažne nasljedne pozicije također računali s majčine strane (čak i d pripadništvo židovskom plemenuračuna se samo po ženskoj liniji). Dav dokopao kraljevskog statusa oženivši Mihalu, kćerku kraljaSaula. Mnoge dina kasnije Herod Veliki postao je kraljem zahvaljujući braku s MarijaneHasmonejske kraljevske kuće.Baš kao što su muškarci koji su zauzimali različite patrijarhalne pozicije ristili imena svojih predaka(kao što su Izak, Jakov i Josip), i žene su se kor znakovitim imenima u skladu s genealogijom istatusom. Takva su imena primjerice Rahela, Rebeka i Sara.17 Supruge Sadokove i Davidove linijei su status Elizabete i Mirijam (Marija). Iz tog se razloga majka Ivana Krs' u evanđelju nazivaElizabeta, a Isusova majka Marija. Slijedeći tu logiku i sova je žena također trebala biti Marija. Tesu žene mogle proći obred dn vjenčanja tek nakon trećeg mjeseca trudnoće i tada bi gubile nazivalma . uzimale titulu majke.Kao što smo već rekli, spolni su odnosi bili dopušteni samo tijekom sinca; ostatak godine muževi ižene živjeli su odvojeno. Na početku razdi separacije takva se supruga nazivala udovicom i njena jedužnost bila oplal nje muža. Nešto slično opisano je u Luki 7:38 kada Marija iz Betanije »s izanjega do njegovih nogu te mu plačući poče suzama prati noge«. Nakor simboličnog razdobljaudovištva i tijekom dugog razdoblja odvojenosti, žt dobivala samostanski naslov sestra, baš kao ikasnije časne sestre. Možem sada upitati tko je uistinu bila Marija iz Betanije, žena koja je u skladus rr janskom tradicijom dvaput pomazala Isusa nardom.Istini za volju, u Bibliji je nitko ne naziva Marijom iz Betanije. Ona i M samo se jednom nazivajusestrama i to u kući Lazara iz Betanije. Marijin t naslov bilo je Sestra Mirijam Magdala poznatijapod imenom Marija Ma; lena. Grgur I., rimski biskup od 590. do 604., i sv. Bernard, cistercitski opClairvauxa (1090. - 1153.), potvrdili su daje Marija iz Betanije istovjetna 1 riji Magdaleni.Kada je Isus drugi put pomazan nardom, Juda Sikariot izrazio je svoje n< dovoljstvo (Ivan 12:4-5) ina taj način utro put budućoj izdaji. Nakon neusp50Mesijapobune zelota protiv Pilata, Juda je bio u bijegu. Isus mu nije bio od velike političke pomoći jernije imao nikakvog utjecaja u sanhedrinskom vijeću,18 tako da se Juda" priklonio Isusovu bratuJakovu koji je bio član toga vijeća. U skladu s tim Juda, ne samo da nije želio vidjeti Isusa kaoMesiju već mu je novo savezništvo s Jakovom nalagalo da se tome usprotivi. Unatoč tomu, Isusnije dvojio o značenju Marijina postupka (Marko 14:9): »Zaista, kažem vam, gdje se god bude - nasvem svijetu - propovijedala Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, i ovo što ona učini.«Bez obzira što je Isus izjavio da voli Mariju Magdalenu, nema mnogo detalja u evanđelju kojiukazuju na njihovu intimnost do trenutka kada se Marija zajedno s Isusovom majkom i Salomom(suprugom Šimuna Zelota)19 pojavljuje ispod križa. Pravi odnos između Isusa i Marije Magdalenemože se iščitati iz Evanđelja po Filipu, teksta iz Nag Hammadija:A družica Spasitelja bila je Marija Magdalena. Krist ju je volio više od sviju učenika, i često jeljubio u usta. Druge je učenike tako nešto vrijeđalo i znali su izraziti negodovanje. Govorili su»zašto ti je ona draža od nas«? Spasitelj im je odgovarao »zašto ne volim vas poput nje«? ... Velik jemisterij braka, jer bez njega svijet ne bi postojao. Postojanje svijeta ovisi o čovjeku, a postojanječovjeka o braku.Detalj o poljupcima u usta koji nalazimo u ovom tekstu od posebne je važnosti; on nas više upućujena značajke posvećenog odnosa zaručnika i zaručnice nego na obilježja izvanbračne ljubavi ili

prijateljstva. Kao dio kraljevske svadbene pjesme, takvi se poljupci spominju u prvom stihu Pjesmenad pjesmama: »Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.« U IvanovuEvanđelju ne govori se ni o kakvom obredu vjenčanja u Kani, već samo o gozbi i o vodi i vinu. Bilisu nazočni učenici, ali i drugi gosti, uključivši nežidove i ostale službeno nečiste osobe. Znači da senije radilo o samom obredu vjenčanja, nego o posvećenoj gozbi koja je prethodila vjenčanju.Običaj je nalagao da takvu gozbu službeno vodi jedan domaćin poznat kao Ravnatelj stola. Drugipo važnosti bili su zaručnik i njegova majka, što je posve jasno iz teksta kada Isusova majka nalažeslugama (Ivan 2:5): Što god vam naloži, učinite.« Nijedan od gostiju nije imao takve ovlasti i posveje razvidno da su Isus i zaručnik jedna te ista osoba.Ovaj se obred izvršio 6. lipnja 30. g. n. e., tri mjeseca prije nego stoje Marija po prvi put pomazalaIsusove noge u Šimunovoj kući (3. rujna 30. g. n. e.).51Loza Svetoga gralaPravila su bila jasno definirana i Marija je mogla izvršiti ovaj čin jedir Isusova zaručnica. Nakonobreda prvog vjenčanja u rujnu, njena je d bila oplakivanje muža (Luka 7:38), a potom i zakonskoodvajanje od njeg; toga ona je kao zaručena alma bila označena kao grešnica.20 Tako odvoj nijeimao nikakva prava na fizičke kontakte sve do sljedećeg prosinca.Novi zavjet - šire područje52MesijaSkrivanje dokaza o brakuJedan od razloga što danas ne nalazimo tekstove o Isusovom bračnom statusu jest djelovanje Crkvekoja je takve dokaze uklonila. Ovaj je podatak otkriven 1958. godine kada je Morton Smith,profesor povijesti staroga vijeka s Kolumbijskog sveučilišta, SAD, u samostanu Mar Saba, istočnood Jeruzalema, pronašao rukopis carigradskog ekumenskog patrijarha.21Medu djelima sv. Ignacija Antiohijskog nalazi se prijepis pisma biskupa Kle-menta Aleksandrijskog(150. - 215.). Pismo je upućeno njegovom kolegi Teodoru, a u njemu se nalazi i do tada nepoznatidio Markova Evanđelja. Iz tog se pisma vidi da su dijelovi originalnog sadržaja toga Evanđeljauklonjeni zbog očitog neslaganja s učenjima Crkve. U pismu piše:Iako bi u ovim recima moglo biti istine, oni koji uistinu ljube Istinu, ne bi se smjeli složiti s njima.Jer sve što je istinito nije i Istina; niti bi istina koja se čini istinitom po ljudskim mjerilima trebalabiti ispred prave Istine - one koju nalaže vjera. Kada netko iznosi ovakve krivotvorine ne bi sesmjelo pristati na tvrdnju da tajno Evanđelje pripada Marku, već bi se tako nešto moralo podprisegom poreći. Jer sve ono što je istinito ne smije se saopćiti svima.U tom nepoznatom dijelu Evanđelja nalazimo priču o Lazarovu uskrsnuću, ali u ovoj verziji Lazar(Šimun Zelot) doziva Isusa iz groba prije nego što se pomakne kamen s ulaza.22 Iz ovoga posvejasno slijedi da taj čovjek nije bio fizički mrtav, što, dakako, ruši ustrajanje Crkve na čudesnojprirodi Isusovih djela. Nadalje, originalno Markovo Evanđelje ne sadrži nikakve podatke ouskrsnuću i razdoblju nakon njega; ono završava prizorom žena koje bježe iz praznog groba.Šesnaest zaključnih redaka ovog Evanđelja, koje poznajemo iz suvremene verzije, očito sunaknadno dodani.23Nameće se zaključak daje događaj s Lazarom dio slijeda čiji je vrhunac Marijino pomazanje Isusau Betaniji. Sinoptička evanđelja ne govore ništa o Isusovu dolasku u Šimunovu kuću, jer to neuključuje Lazarovo buđenje, ali zato u Ivanu 11:20-29 nalazimo ovaj opis: »Marta, čim ču da dolaziIsus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući... Kad to reče, ode i zovnu sestru Mariju: »Učiteljje ovdje - reče joj tiho - i zove te.« Čim ona to ču, brzo se diže i ode k njemu.« Iako se ne navodinijedan razlog Marijina oklijevanja, tekst se čini prilično jasnim. Ipak, sam se događaj mnogodetaljnije opisuje u zabranjenom53Loza Svetoga gralatekstu. Tu se navodi kako je Marija u početku izašla iz kuće zajedno s tom, ali su je učenicizamolili da se vrati u kuću i čeka upute svog gosp Ona je kao Isusova žena bila obvezatna slijeditistroga pravila koja je n bračni status. Nije smjela napustiti kuću i pozdraviti muža prije nego bi pnjegovo izričito dopuštenje.24 Ivanov tekst bez ikakva objašnjenja stavlja ju na njeno pravo mjesto,dok je detaljniji Markov prikaz iz strateških r; skriven od čitatelja.Upravo to prikrivanje priče o Lazaru razlog je što se prizor Isusova { zanja u Evanđeljima poMarku i Mateju smješta u kuću Šimuna Guba ne kao kod Ivana u Lazarovu kuću. I sam nazivŠimun Gubavac odnosi Šimuna Zelota (Lazara); on se označava kao »gubavac« zbog toga što jiekskomunicirana osoba, smatram krajnje nečistim. Ovaj podatak obja: kako je moguće da nekakavgubavac prima uvažene goste u svoju kuću. I ga ovoga možemo zaključiti da Isus, sa suprugomkoja je već tri mjeseca na, u trenutku svog ulaza u Jeruzalem nije bio samo službeno pomazaniMesija; on je bio također i budući otac.54IzdajaPolitika i PashaIsus je ujahao u Jeruzalem u velikom stilu. Pred njim je narod prostirao haljine i palmine grane, agomila je klicala: »Hosana sinu Davidovou« (Matej 21:9). No mora se naglasiti da su za ovakavfrenetičan doček uglavnom bili zaslužni učenici (kao stoje opisano u Luki 19:36-39). Palmine grane

su trebale podsjetiti narod na trijumfalni ulazak u Jeruzalem Šimuna Makabejca, osloboditeljaPalestine od sirijskog jarma. Sam Isus nije bio poznat u gradu; njegov je teritorij bila Galileja iokolna područja. I doista, u Mateju 21:10 stoji: »Kad uđe u Jeruzalem, uskomeša se cijeli grad tepoče pitati: »Tko je to?.«Po proročanstvu Ivana Krstitelja1 proglašenje Mesije Spasitelja i ustoličenje pravoga kralja trebalose dogoditi u ožujku 33. g. n. e. Mnogo toga je već bilo brižljivo pripravljeno - pomast, magarac,palmino lišće itd. - ali ništa se nije dogodilo. Po riječima Marka 11:11 Isus »onda uđe u Hram, tusve razgleda pa, kako bijaše već kasno, krene s Dvanaestoricom u Betaniju«. Luka 19:40pripovijeda da su farizeji prekorili učenike zbog stvaranja nereda. Matej 21:12 dodaje: »Poslije togauđe Isus u Hram Božji, istjera sve koji su kupovali i prodavali u Hramu. Mjenjačima novcaisprevrta stolove, a prodavačima golubova klupe.« Nakon toga, on se vratio u Betaniju. Ivan (12:37)kasnije objašnjava da se Isus obraćao ljudima na ulici no »iako je tako velika čudesa pred njimačinio, nisu mu vjerovali«.Kad sve skupa zbrojimo, čini se da je posjet Jeruzalemu bio prilično neuspješan. Isus nijeprihvaćen na način koji je očekivao i shvatio je da su njegovi dani odbrojeni, s obzirom da je biopoznat kao ortak zelotskih vođa, Šimuna Zelota, Jude Sikariota i Tadeja, pobunjenika protivPilatova autoriteta. Svećenički glavari i književnici »tražili su kako bi Isusa uhvatili na prijevaru iubili«55Loza Svetoga grala(Marko 14:1). Njegov san o stvaranju nekakve idilične Judeje, slobodne o ske vlasti, potpuno jepropao jer plan o ujedinjenju ljudi nisu dijelili st nastrojeni sunarodnjaci kao što su bili farizeji isaduceji.U isto vrijeme stvorio se velik jaz unutar skupine apostola. Šimun Z već dulje vrijeme bio u sukobus Jonatanom Anom (Jakovom Alfejevim) i je političko rivalstvo dosegnulo vrhunac. U svojimulogama Munje i G jedan i drugi su težili k vrhovnoj poziciji Oca. Šimun je tu poziciju zauzinožujka 31. g. n. e., ali je zbog njegove ekskomunikacije ona automatski t Jonatanu. Ovaj je bioprisiljen odobriti Lazarovo »uskrsnuće« (čime je ! vraćen u politički i društveni život), ali se niježelio odreći moći koju je za posebno zbog činjenice da je Šimun »uskrsnuo« protiv ustanovljenih pPostojao je i prijepor između Jonatana i Isusa u vezi krštenja muški gana. Nisu se mogli složititrebaju li se obraćenici obrezati ili ne. Isus je da izbor treba prepustiti njima, no Jonatan je mislio daobrezivanje tre obvezno. Jonatan je na posljetku odbio zelotski plan o otvorenom ratu Rima, dok jeŠimun (uvijek žestok riječju i djelom) zastupao ulazak u ra se u tome slagao sa Šimunom, ne stogašto bi bio naročito sklon vojnoj već zbog odbojnosti prema Jonatanovu pomirljivom stavu.Između svih tih krajnosti nalazio se Juda Sikariot. On se odlučio prik onome koji će biti političkinajuspješniji. Juda je već bio optužen kao ze vođa i jedino bi Jonatan kao novi Otac mogaoposredovati za njega koc skog namjesnika Poncija Pilata. Što se tiče pitanja o obrezivanju, Juda seprotivio Isusu i podržavao Jonatana. Juda je također procijenio daje Šimi pozicija veoma slaba - onje, naime, optužen za kriminalna djela koja je nio tijekom zelotske pobune. Bilo je čak mogućeoptužiti i Isusa ako se dokazati da je aktivno podržavao ratnu frakciju.Nedugo nakon toga bilo je vrijeme slavljenja Pashe, kada su se gomil dočasnika pridružilestanovnicima Jeruzalema u obredu s pashalnim jan u skladu s Knjigom Izlaska 12:3-11. Poznatinovozavjetni tekstovi govore kako su se Isus i apostoli našli u legendarnoj sobi na Posljednjojvečeri. I tog događaja postoje mnoga otvorena pitanja. Kako je moguće da su u vrijeme, kada jebilo gotovo nemoguće pronaći smještaj u prepunom g apostoli s lakoćom dobili dovoljno velikuprostoriju za slavljenje blage Također je čudno da su se bjegunci poput Šimuna, Jude i Tadeja moglimirno i slobodno kretati po Jeruzalemu.Odgovor na ovakva pitanja možemo pronaći u svicima s Mrtvog mo tih nam je tekstova jasno da sePosljednja večera nije ni održala u Jeruzal nego u Kumranu. I doista, kako objašnjava Josip uŽidovskim starinama, i56Izdajanisu prisustvovali tradicionalnim slavljima u Jeruzalemu2 niti su održavali obred pashalnog janjeta.Više od 160 godina prije spomenutih događaja, oko 130. g. pr. n. e., kada su pobožni hasidinapustili Jeruzalem i preselili se u Kumran, njihovo novo sjedište postalo je zamjena za Sveti grad.Takvo su mišljenje zadržali i njihovi nasljednici, često nazivajući Kumran Jeruzalemom {Yurusalem= Grad mira). Kao što dokazuje jedan od svitaka poznat pod nazivom Pravilo zajednice,glasovita Posljednja večera zapravo odgovara pojmu Mesijanske gozbe (Gospodnje večere). To štose gozba odvijala u isto vrijeme kada i slavljenje Pashe u Jeruzalemu, tek je puka slučajnost, jer jeMesijanska gozba imala posve različito značenje. Glavni domaćini na gozbi bili su Veliki svećeniki izraelski Mesija.3 Zajednica je bila predstavljena službenicima koji su zajedno tvorili Vijećeapostola zastupnika. Pravilo nam donosi precizan razmještaj za stolom i detalje čitavog obreda.Kada se okupe oko zajedničkog stola... i smiješaju vino za piće, neka nijedan ne posegne zakruhom i vinom prije Svećenika, jer on je taj koji će blagosloviti prve plodove kruha i vina... Inakon toga izraelski će Mesija ispružiti ruke nad kruhom, a čitava će zajednica, svatko u skladu sasvojim položajem, dati svoj blagoslov.4Kada je došlo vrijeme na posvećeno blagovanje, Juda je napustio sobu, želeći tobože odnijetimilostinju siromasima (Ivan 13:28-30). On je zapravo vršio posljednje pripreme za izdaju, dok je

Isus - koji je predvidio njegove namjere - dometnuo: »Ono što činiš, čini brzo« (Ivan 13:27). Bilo jeto vrijeme kada se trebalo ispuniti Krstiteljevo proročanstvo o postavljanju pravog pomazanika, alije posljednji rok trebala biti upravo ta noć - proljetni ekvinocij, 20. ožujka 33. g. n. e.s Isus je dobroznao ako taj trenutak prođe bez njegove pobjede, značit će da mu se ambicije neće ostvariti i da ćebiti optužen kao varalica. Kada je Juda napustio sobu, približavala se ponoć.Nakon gozbe Isus i ostali apostoli otišli su u stari kumranski samostan poznat pod nazivomMaslinska gora. Postoje neka neslaganja između Ivanova Evanđelja i sinoptičkih evanđelja u vezislijeda događaja, ali bez obzira na to, Isus je prorekao svoju sudbinu i predvidio kakve će bitireakcije njegovih drugova. Izjavio je da će ga čak i Petar optužiti kada se suoči s neispunjenimproroštvom. Dok su neki učenici spavali u samostanskom vrtu, Isus je šetao medu njima (Matej26:36-45) pateći zbog spoznaje o svojoj propaloj mesijanskoj misiji. Kad je prošla ponoć, stigao jeJuda Sikariot s vojnicima. Vrt u Maslinskoj gori bio je poznat kao »Dolina ulja« (Getsemani).57Loza Svetoga gralaNajveća Judina ambicija bila je zadržati naklonost Oca, Jonatana Ane posve jasno je li Juda vodiosamostalnu igru ili su možda on i Jonatan kakav prethodni dogovor. Sigurno je da se u trenutkuIsusova uhićenja Je stavio na Judinu stranu. To i nije previše čudno jer je Jonatanova kćerk udataza farizejskog Velikog svećenika Josipa Kaifu, dok su i Jonatan i Jui politički protivnici Isusovombliskom prijatelju Šimunu Zelotu. Ivan pod opisuje događaje u Getsemaniju: »A četa, zapovjednik istražari židovski i Isusa i svezu, te ga odvedu najprije k Ani, jer bijaše tast Velikom svećenikgodine, Kaifi« (Ivan 18:12-13).Čini se čudnim da se Šimuna Zelota, koji je morao biti nazočan ovim đajima, ne spominje ni ujednom izvještaju. Ipak, kod Marka 14:51-52 nal; pomalo zamagljen podatak o osobi koja bi moglabiti Šimun: »Samo n neki, ogrnut plahtom po golu tijelu, išao za njim. Htjedoše ga uhvatiti, ; ostaviplahtu te go pobježe od njih.« Golotinja bi mogla označavati Šin vo razvlaštenje od njegovogeklezijalnog položaja, dok riječ »mladić« ozn njegov status novaka u zajednici koji slijedi nakonekskomunikacije.Raspni ga!Isusovo suđenje teško bi se moglo nazvati pravim suđenjem i čitav je sce kakav nam predstavljajuevanđelja prepun dvoznačnosti. Kod Mateja 26:^ nalazimo ovakav opis: »Oni koji uhvatiše Isusaodvedoše ga k Velikom svece Kaifi, kod koga se bijahu sastali književnici i starješine... Glavarisvećen cijelo Veliko vijeće tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da ga ubiju.« i ako su se sviti svećenici, književnici i starješine namjerno okupili u te sate, ostaje činjenica da su bilo kakvisastanci židovskog vijeća tijekom bili zabranjeni. Luka 22:66 ukazuje da se unatoč tome stoje Isusprvo st pred Kaifu, Sanhedrin nije okupio sve do sljedećeg dana. Takav sastanak 1 uvijek bioprotuzakonit jer vijeće nije smjelo zasjedati tijekom Pashe.6Sva evanđelja slažu se da je Petar slijedio Isusa do Kaifine kuće i da tamo, baš kako je predviđeno,triput zanijekao. Ta kuća se zapravo nije r žila u Jeruzalemu; bila je to zgrada crkvenih starješina uKumranu.7 Kao ki svećenik, Kaifa je nužno morao biti prisutan na Mesijanskoj gozbi (kae nalažuPravila zajednice) i trebao bi se nalaziti u zajednici s drugim člano\ Sanhedrina u noći prijepashalnog petka.Svi se izvještaji slažu daje Kaifa poslao Isusa rimskom namjesniku Por Pilatu. Taj nam događajdonosi i Ivan 18:28-31 s tek jednim malim odstupan58IzdajaTada Isusa odvedu od Kaife u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. Ali ne uđoše u dvor, da se ne bionečistili i da bi mogli jesti pashalnu večeru. Stoga Pilat iziđe k njima te ih upita: »Kakvu optužbuiznosite protiv ovoga čovjeka?« Odgovoriše mu: »Kad ovaj ne bi bio zločinac, ne bismo ga tebipredali.« Pilat im reče: »Uzmite ga vi te mu sudite po svom Zakonu!« Židovi mu odgovoriše:»Nama nije dopušteno nikoga ubiti!«Važno je napomenuti da je Sanhedrin bio ne samo u potpunosti ovlašten da osudi kriminalce već ida izvrši smrtnu kaznu ako je to potrebno. Evanđelja također tvrde da je Pilat ponudio Isusovopomilovanje jer je bio običaj da namjesnik tijekom blagdana Pashe pomiluje jednog zatvorenika.Što se tiče ovog posljednjeg, to jednostavno nije istina; takav običaj nije nikada postojao.8Iako se zeloti, Šimun (Lazar) i Juda pojavljuju u događajima koji slijede po Isusovu uhićenje, činise da se Tadej (treći važan revolucionar) ne spominje nakon Posljednje večere. On se uistinupojavljuje u priči tijekom suđenja. Tadej je bio predstavnik baštine Alfejeve, njihov izaslanik Ocu ina taj način vjerni sin tog Oca. Na hebrejskom jeziku izraz »očev sin« uključuje elemente bar (sin) iabba (otac) - tako da se Tadej može opisati kao »Bar-Abba«, a čovjek zvan Baraba blisko jepovezan s mogućnošću Isusova pomilovanja.Baraba se kod Mateja 27:16 opisuje kao »zloglasni sužanj«; kod Marka 15:7 kao »čovjek zvaniBaraba, zatvoren s ostalim buntovnicima koji u buni počiniše ubojstva«; kod Luke 23:19 on je»bačen u tamnicu zbog neke bune u gradu i zbog počinjenog ubojstva«; dok ga Ivan 18:40 spominjekao »razbojnika«. Ivanov opis je prilično nejasan jer obični razbojnici i kradljivci nisu završavali nakrižu. Grčka riječ lestes i ne znači doslovno razbojnik, već odmetnik. Opis iz Markova Evanđeljajasno ukazuje na Barabinu ulogu u nedavnoj pobuni. Kada su tri uhićenika, Šimun, Tadej i Isus,dovedeni pred Pilata, slučajevi Šimuna i Tadeja bili su kristalno jasni; radilo se o poznatimzelotskim vođama koji su bili osuđeni od samog početka. S druge strane, Pilatu je bilo veoma teško

pronaći razloge za Isusovu osudu. Uistinu, taj se čovjek nalazio pred njim samo zato što su gaizručili njegovi sunarodnjaci. Pilat je zamolio židovske uglednike da mu kažu zašto optužuju togčovjeka, ali nije dobio zadovoljavajući odgovor. Pokušao im je predložiti da ga uzmu i da mu sudepo svome Zakonu, na što su mu oni netočno odgovorili da tako nešto nisu u mogućnosti učiniti.Tada se Pilat obrati samom Isusu. »Jesi li ti kralj židovski?« upitao ga je, na što je Isus odgovorio:»Kažeš li to sam od sebe ili su ti to drugi za me rekli?« Zbunjeni Pilat nastavlja: »Tvoj narod iglavari svećenički meni su te predali, što si.mmMP59Loza Svetoga gralaučinio?« Ispitivanje se nastavilo sve dok Pilat na kraju »ponovo iziđe Žid< te im izjavi: ja nenalazim na njemu nikakve krivnje« (Ivan 18:38).U tom trenutku dolazi na scenu Herod Antipa iz Galileje (Luka 23:7-11 nije bio prijatelj svećenika iodgovaralo bi mu da pomilovanjem Isusa r svog nećaka kralja Heroda Agripu. Antipa se pokušaodogovoriti s Pilatoi Isusova oslobađanja. Takvim paktom između herodovskog tetrarha i rinnamjesnika dogovor između Jude Sikariota i Jonatana Ane postao je pot beskoristan. Od togtrenutka Juda je izgubio svaku šansu da mu se op njegove zelotske aktivnosti i time su mu dani biliodbrojeni. U skladu s r, dogovorom, Pilat se ovako obratio židovskim starješinama (Luka 23:14-1Doveli ste mi ovoga čovjeka pod optužbom da potiče narod na odmetanje. Evo, ja ga pred vamaispitah i ne nađoh na njemu nikakve krivnje za koju ga vi optužujete. A ni Herod, jer ga posla natragk nama. I nije ovaj ništa učinio što zaslužuje smrt. Dakle: išibat ću ga i pustiti.Da su članovi Sanhedrina čekali da prođe Pasha, oni bi na savršeno lej način mogli provestipostupak protiv Isusa. No oni su namjerno prebacil govornost na Pilata jer su znali da nemajupravih optužbi. Oni svakako očekivali Pilatov osjećaj za pravednost ni intervenciju Heroda Antipe.Ali P je pošlo za rukom da osujeti vlastite ciljeve. Pokušao je pomiriti svoju od o oslobođenju Isusas pokušajem da to prikaže kao pashalno pomilovanje taj je način ponudio Židovima izbor: Isus iliBaraba. »I svi oni u jedan gla knuše: 'Ovoga smakni a pusti nam Barabu!'« (Luka 23:18).Pilat je nastavio zagovarati Isusa, ali su Židovi uporno vikali: »Raspni Pilat je još jednom upitao:»Zašto, kakvo je zlo napravio? Ne nalazim na mu nikakve krivnje.« Ali Isus je imao slabe izglede iPilat je zbog svog ne mišljenog obećanja morao osloboditi Barabu (Tadeja). Rimski su vojnici si litrnovu krunu na Isusovu glavu i ogrnuli ga skrletnim ogrtačem. Pilat j nato izručio svećenicima uzriječi: »Evo ga izvodim pred vas da znate da j njemu ne nalazim nikakve krivnje« (Ivan 19:4).Na GolgotiU tom trenutku stvari su krenule jako dobro za jeruzalemske starješine; nji se plan počeoostvarivati. Vremešni Tadej mogao je biti oslobođen, ali Šimi60IzdajaIsus bili su pritvoreni zajedno s Judom Sikariotom. Nesumnjivo je najveći izdajica od svih biotrenutačni Otac Jonatan Ana, nekoć apostol poznat kao Jakov Alfejev (ili Natanael). Na mjestuzvanom Lubanja (Golgota) podignuta su tri križa, za Isusa i dvojicu vođa zelotske gerile, ŠimunaZelota i Judu Sikariota.Na putu prema Golgoti dogodilo se nešto značajno. Pojavio se tajanstveni lik nazvan ŠimunomCirencem i na trenutak preuzeo Isusov križ (Matej 27:32). O njegovu pravom identitetu postojale sumnoge teorije, ali nijedna nije rasvijetlila tajnu. Jedino što je važno bila je njegova nazočnost.Zanimljivu referencu možemo pronaći u ranom koptskom dokumentu pod naslovom Drugarasprava o velikom Setu, koji se nalazi među knjigama iz Nag Hammadija. U spisu nalazimopotvrdu da je barem jedan od triju osuđenika bio zamijenjen drugom osobom i da je u to upletenCirenac. Zamjena je uspjela jer dokument donosi podatak da Isus nije umro na križu kao što sevjeruje. Tu nalazimo i Isusove riječi: »Što se tiče moje smrti, izgledala im je posve stvarnom zbognjihovog nerazumijevanja i sljepoće.«Islamski Kur'an (poglavlje 4., pod naslovom Žene) naglašava da Isus nije umro na križu, uz riječi:»Oni ga nisu ubili niti ga raspeli, već se na njegovom mjestu nalazio njemu sličan... Nisu ga uistinuubili.« I povjesničar iz 2. st. Ba-zilid iz Aleksandrije piše da je raspinjanje bilo samo inscenacija (saŠimunom Cirencem kao zamjenom), dok je gnostički vođa Mani (rođen pored Bagdada 214. g. n.e.) iznio identične tvrdnje.Čini se ipak da je Šimun Cirenac bio zamjena za Šimuna Zelota, a ne za Isusa. Bilo je jasno dasmaknuće ličnosti kao što su Isus i Šimun ne može proći bez kritika i stoga je stvorena strategijakojom će se nadmudriti židovski autoriteti (po svemu sudeći i Pilatovi ljudi imali su prste u ovojsmicalici). Ona se sastojala u upotrebi umrtvljujućeg otrova i prividu fizičke smrti.Ako je itko mogao uprizoriti takvu iluziju, bio je to Šimun Zelot, glavar samaritanskih Maga ipoznat kao veliki čarobnjak svog vremena. U Djelima Petrovim* nalazimo pripovijest o tome kakoje nekoliko godina kasnije Šimun levitirao iznad rimskog foruma. Na Golgoti su stvari, međutim,bile drukčije: Šimuna su nadgledale straže i čekalo ga je raspinjanje na križu. U tom trenutku bilo jenajvažnije osloboditi Šimuna iz neugodnog položaja. Stoga je organizirana zamjena u osobiCirenca, koji je vjerojatno bio u savezu s oslobođenim Tadejem (Barabom). Prijevara je počela većna putu prema Golgoti kada se, prihvaćajući Isusov križ, Cirenac uspio umiješati u masu. Samazamjena dogodila se na mjestu raspeća zahvaljujući gužvi oko pripremnih radova. U svoj toj zbrci

Cirenac je prividno nestao, ali je zapravo uskočio na Šimunovo mjesto.10 U evanđeljima je pravislijed događaja brižljivo skriven. I doista, tamo61Loza Svetoga gralaćemo naći tek malo detalja o dvojici raspetih uz Isusa, osim općenitog n »razbojnici«.I tako su postavljene osnove za budućnost: Šimun (Zelot) Mag zadol slobodu i mogao uspješnoupravljati daljim događajima.62RaspećeMjesto zvano LubanjaIako se raspinjanje obično prikazuje kao javni događaj, evanđelja potvrđuju (Luka 23:49) da supromatrači morali stajati podaleko. Kod Mateja, Marka i Ivana mjesto se naziva Golgota, dok gaLuka naziva Kalvarija. Ijedno i drugo ime (hebrejski: gulgolet, aramejski: gulgolta, latinski:calvaria) imaju značenje »lubanja« i tako Golgota o kojoj se govori u evanđeljima značijednostavno - Mjesto lubanje.Tri stoljeća nakon toga, kada je kršćanstvo proširilo svoj utjecaj, mnoga mjesta u Jeruzalemu i okonjega povezana su s novozavjetnim zbivanjima. Trebalo se naći što više lokacija zbog zahtjevahodočasnika i turističke ponude. Tako je pronađeno i mjesto za Kalvariju; put kojim je Isus nosiokriž precizno je zacrtan, a čak je i određena točna pozicija legendarne grobnice.Slijedeći te kreativne dosege, Golgota (Kalvarija) trebala se nalaziti izvan Herodova zida,sjeverozapadno od Jeruzalema. To je goli brežuljak i vjerojatno je izabran zbog svog oblika, kojipomalo podsjeća na lubanju. Kasnija zapadna tradicija nudi romantičan prikaz »udaljenog zelenogbrijega« - nudeći lijep motiv za brojne umjetničke prikaze. Sav taj maštoviti idealizam nemanikakve osnove u evanđeljima, jer u njima nema ni spomena o brežuljku. U Ivanu 19:41 govori se o»vrtu« s privatnom grobnicom u vlasništvu Josipa iz Arimateje (Matej 27:59-60). Ako uzmemo uobzir podatke iz evanđelja umjesto da podilazimo popularnom folkloru, bit će nam jasno daraspeće nije bilo spektakl na vrhu brda s golemim križevima koji se ocrtavaju na nebu i masamapodno njih. Naprotiv, radilo se o događaju manjih razmjera na ograničenom privatnom posjedu -vrtu koji je, na ovaj ili na onaj način, postalo Mjesto lubanje (Ivan 19:17).Evanđelja ne govore mnogo o ovom detalju, ali nam zato Poslanica Hebre-jima 13:11-13 donosivrlo važne podatke:63Loza Svetoga gralaBudući da se tjelesa životinja, kojih »krv za okajanje grijeha unosi Veliki svećenik u Svetinju nadsvetinjama«, spaljuju izvan tabora, zato je i Isus trpio izvan vrata da posveti narod svojom krvi. Iziđimodakle k njemu izvan tabora noseći njegovu sramotu.Iz ovoga zaključujemo da je Isus trpio »izvan vrata« i »izvan tabora«. Ti podatak o mjestu gdje suse spaljivala tijela žrtvovanih životinja. Takva « mjesta smatrala nečistima. U Ponovljenom zakonu23:10-14 »mjesta izva bora« odnose se na područja gdje su se nalazile zahodske jame i koja sufizički i ritualno nečista. U istom smislu »mjesta izvan tabora« znače i d nečista područja,primjerice groblja.1 Svici s Mrtvog mora kazuju da ho ponad tijela mrtvih znači oskvrnuće i stogasu ljudska groblja označena zna lubanje. Iz svega toga jasno proizlazi da je »Mjesto lubanje«(Golgota/K rija) bilo groblje, i to ograđeno groblje unutar vrta u kojem se nalazila pr grobnica,vlasništvo Josipa Arimatejca.Sljedeći trag nalazimo u Otkrivenju 11:8 gdje piše kako je Isus raspe velikom gradu koji se uprenesenom smislu zove Sodoma i Egipat«. Ovo j ukazuje da se groblje nalazilo u Kumranu kojiterapeuti nazivaju Egiptor geografski se povezuje s mjestom starozavjetne Sodome. Tko je, dakle,bic sip Arimatejac? U evanđelju, on se opisuje kao »istaknuti vijećnik (član I hedrina), koji jetakođer očekivao kraljevstvo Božje« (Marko 15:43). On je i »učenik Isusov, ali tajni zbog straha odŽidova« (Ivan 19:38). Iako je Josi povezanost s Isusom bila nepoznata židovskim starješinama, onanije nii iznenadila Poncija Pilata, koji je bez komentara prihvatio upletanje ovog čov u čitav slučaj.Njegovo sudjelovanje nije iznenadilo ni Isusovu majku Mari ni Mariju Magdalenu, Mariju Kleofu iSalomu. Sve su one bile zadovoljne povim angažmanom, prihvaćajući njegov autoritet bezprimjedbi i prigovcIako su neki povezivali naziv Arimateja sa selom Arimehom u Genezan dolini, radi se zapravo oopisnom imenu, kao stoje to često u Novom zavjetu.1 označava posebno visok položaj. Baš kaostoje Matej Ana nosio svećenički m »Levija Alfejeva« (Levija Nasljednika), tako je i Josip bio»Arimatejac«. Dakak (kao što je to kod Matejeva naslova Levi) Josip nije bilo njegovo pravo krsnoRiječ Arimateja nastala je (kao što je to slučaj i s riječju Alfej) kao kombin; hebrejskih i grčkihelemenata - u ovom slučaju od hebrejskog ha rani ili ha 1 (na vrhu) i grčkog Theo (ono što seodnosi na Boga), što zajedno znači »najviš Boga« (ha Rama Theo), što bi kao osobni naslov značiloBožanska Visost.Znamo da je Isus bio nasljednik Davidova prijestolja. Patrijarhalni na Josip označavao je sljedećegu nizu3 i u ovom slučaju, uz Isusa koji je preds64Raspećeljao Davida, njegov najstariji brat Jakov nosio je naslov Josipa. Iz ovoga se može zaključiti da jeJosip Arimatejac zapravo Isusov brat Jakov. Nije nikakvo čudo da je Isus pokopan u grobu koji je

pripadao njegovoj kraljevskoj obitelji niti je neobično da je Pilat povjerio Isusovu bratu brigu odaljnjim događajima, a ne treba se čuditi ni što su žene iz Isusove obitelji prihvatile Josipove(Jakovljeve) odluke bez pogovora. Razlog zbog kojeg je Josip skrivao podršku Isusu predSanhedrinom je očit, jer je on imao svoje vlastite sljedbenike u svim slojevima židovske zajednice.Od otkrića svitaka s Mrtvog mora u Kumranu 1947., iskopavanja su se nastavila u pedesetimgodinama 20. stoljeća. Za ovog razdoblja došlo je do značajnih otkrića. Tako su arheolozi otkrilipećinu s dvije prostorije i dva potpuno zasebna ulaza. Ulaz u glavnu prostoriju bio je rupa na vrhu,dok se drugi ulaz nalazi po strani.4 Od krovnog ulaza u prostoriju spuštale su se stepenice, a kaozaštita od kiše na otvor se postavljao velik kamen. Po tekstu Bakrenog svitka ovakva se grobnicakoristila kao trezor i stoga je njen naziv bio Bogataševa pećina. Ova grobnica prestolonasljednikaJosipa bila je smještena točno nasuprot Krilu Abrahamovu. Proroštvo o Mesiji koji u Jeruzalemulazi na magarcu nije jedino mesijansko proročanstvo starozavjetne Knjige proroka Zaharije. Jošdva mjesta u tom tekstu (Zaharija 12:10 i 13:6) govore o čovjeku koji će biti proboden, a oplakivatće ga čitav Jeruzalem, o onom čije će ruke raniti prijatelji. Isus je shvatio da će njegovo raspećeispuniti ta očekivanja. On je možda propustio ispunjenje proroštva Ivana Krstitelja, ali raspinjanjena križu pružilo mu je još jednu šansu. Baš kao što čitamo u Ivanu 19:36 (a odnosi se na Zahariju),»to se dogodi da se ispuni Pismo«.Raspeće nije značilo samo smrtnu kaznu, već i torturu koje je mogla trajati danima. Osuđeniku bise prvo proboli zglavci, a ponekad i nokti. Kako bi žrtva čitavom svojom težinom visjela o rukama,pluća bi bila pod pritiskom i čovjek bi ubrzo umro od gušenja. Da bi se agonija produljila, pritisakna grudi se smanjivao podizanjem osuđenikovih nogu. Na taj način bilo je moguće preživjeti višedana, čak i čitav tjedan. Nakon nekog vremena, da bi se oslobodilo mjesto na križu, krvnici su znalilomiti noge žrtava kako bi povećali pritisak i ubrzali njihovu smrt.Toga petka (koji odgovara 20. ožujku 33. g. n. e.) nije bilo nikakva razloga da bilo koji od triosuđenika umre istog dana. Bez obzira na to, piše daje, nakon što su mu ponudili octa, »predaoduh« (Ivan 19:30). Odmah nakon toga centurion je kopljem probo Isusov bok i činjenica da jekrvario (govori se o krvi i vodi) bila je dokaz smrti (Ivan 19:34). U stvarnosti, krvarenje bi značiloda je tijelo živo, a ne mrtvo. Dr. A. R. Kittermaster, u svom izvještaju iz 1979. pod65Loza Svetoga gralanaslovom Medicinski pogled na Kalvariju, tvrdi: »Bio on živ ili mrtav, istje> vode je teškoobjasniti, no što se tiče krvi, ona ne može teći iz probodne zadane nakon smrti. Bila bi potrebnavrlo velika i duboka ozljeda da uzro istjecanje krvi iz mrtvog tijela.« U tom trenutku, Juda i Cirenacbili su živi i su im noge bile slomljene. U evanđeljima ne piše tko je Isusu ponudio oc; u Ivanu19:29 stoji da se posuda nalazila u blizini. Kod Mateja 27:34 nalaz podatak da se napitak sastojaood »octa pomiješanog sa žuči« - što znac se radilo o vinu pomiješanom sa zmijskim otrovom.Ovisno o omjerima kva je mješavina mogla izazvati nesvijest ili čak smrt. U ovom slučaju Isus pioiz čaše, već s komadića spužve i to na slamku. Osoba koja mu je pon la napitak bio je, bez sumnje,Šimun Zelot koji je i sam trebao biti na kU međuvremenu, Josip Arimatejac nagovarao je Pilata da mu dopusti u niti Isusovo tijelo i položitiga u njegovu grobnicu prije sabata. Pilat se č što je Isus umro tako brzo (Marko 15:44): »Pilat sezačudi da je već umr dozva stotnika pa ga upita je li davno umro.« Da bi ubrzao stvari, Josip je n;Pilatu židovsko pravilo utemeljeno na Ponovljenom zakonu 21:22-23 i potv no u kumranskomHramskom svitku: »Ako tko učini grijeh koji zaslužuje ; te bude pogubljen vješanjem o stablo,njegovo mrtvo tijelo neka ne ostan stablu preko noći, nego ga pokopaj istoga dana.« Pilat je,nadalje, odobrio mjenu postupka od vješanja k drevnom obliku kazne pokapanja živog čc ka. Potomse vratio u Jeruzalem povjerivši Josipu brigu o daljnjim događaji (Značajno je da u Djelima 5:30,10:39 i 13:29 nalazimo reference o Isus muci povezane s njegovim »vješanjem o drvo«.)Isus u naizgled beživotnom stanju i Juda i Cirenac s nanovo slomljenim gama skinuti su s križevana kojima su proveli manje od pola dana. U tek vima nema potvrde da su bili mrtvi; jednostavno segovori o uklanjanju t - živih tijela, a ne leševa.Tri sata tameSljedeći dan bio je sabat, o čemu evanđelja malo govore. Jedino se u Ma 27:62-66 spominje subota,ali samo u kontekstu razgovora između Pilata i žic skih starješina u Jeruzalemu, nakon čega Pilatšalje dva vojnika da nadziru ) sov grob. Osim toga sva četiri evanđelja nastavljaju priču od nedjeljeujutr Ako je ikoji dan bio bitan za ovaj tijek stvari, onda je to bila subota: šab kojem gotovo nema nispomena. Taj dan posvećen odmoru i pobožnosti bi ključ svega što se dogodilo. Činjenica daje bilasubota izazvala je toliko zap66Raspećepaštenje kod žena kada su vidjele kamen odmaknut od ulaza. Praktično gledajući, nije bilo ničegzastrašujućeg u samom micanju kamena. To je mogao učiniti bilo tko. Mogle su to učiniti i onesame jer nisu znale da postoje razlozi za čuvanje ulaza. Ono što je bilo nevjerojatno jest samovrijeme događaja - sabat, posvećeni dan na koji se nije smio nositi nikakav teret. Misterij nije učinu pomicanja, već u danu. Stijena koja se premješta na sabat bila je nešto nemoguće.Postoje neke varijacije među evanđeljima u vezi događaja trećeg dana - nedjelje. Matej 28:1 kažekako su se Marija i Marija Magdalena uputile prema grobu, dok im Marko 16:1 priključuje iSalomu. Luka 24:10 uvodi Ivanu, ali ispušta Salomu, dok kod Ivana 20:1 Marija Magdalena dolazi

potpuno sama. Marko, Luka i Ivan tvrde da je kamen već bio odmaknut kad su žene stigle. Matej,pak, spominje dva stražara i kamen koji je još uvijek na svom mjestu. A tada na zaprepaštenje žena istražara »anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi te odmaknu kamen i sjede na nj«.Uskoro postaje jasno da se Isus ne nalazi u grobnici. Po Mateju 28:5-6 anđeo je uveo žene uprostoriju. Po Marku 16:4-5 one su ušle same i susrele mladića odjevenog u bijelo. Luka 24:3-4opisuje dva muškarca koja su stajala u grobnici, a Ivan 20:2-12 pripovijeda kako je MarijaMagdalena otrčala po Petra i druge učenike i zajedno s njima ušla u grobnicu. Tek nakon što sunjeni prijatelji otišli, Marija je ugledala dva anđela kako sjede na grobu.U konačnoj analizi nije jasno je li tu bilo kakvih stražara ili ne. Broj žena je također nejasan. Je libila samo jedna, dvije ili tri? Petar se možda nalazio u blizini, a možda ne. Grobnicu je čuvao anđeoili se možda u njoj nalazio mladić; možda su se u prostoriji nalazila dva anđela koja su sjedila ilistajala. Što se tiče kamena, on je u tu zoru još uvijek bio na mjestu ili je bio odmaknut.U svim tim iskazima postoji jedan jedini zajednički nazivnik: Isus se nije nalazio u grobnici. No nita činjenica nije izvjesna. Po Ivanu 20:14-15 Marija Magdalena se okrenula od anđela i ugledalaIsusa za kojeg je mislila daje vrtlar. Krenula je prema njemu, ali on ju je spriječio govoreći »nedotiči me« (Ivan 20:17).Postoje, dakle, četiri iskaza na kojima se temelji cjelokupna predaja o uskrsnuću, a ipak, ona suproturječna u gotovo svim detaljima. To je dalo povoda stoljećima rasprava o tome tko je prviugledao Isusa - Marija Magdalena ili Petar. Je li moguće pronaći trag stvarnim događajima koji suuslijedili nakon što je Josip (Jakov) prethodni petak ostavio Isusa u grobnici?U početku su Cirenac i Juda Sikariot (slomljenih nogu, ali još uvijek živi) ostavljeni u sporednojkomori grobnice. Isusovo tijelo nalazilo se u glavnoj komori. Tu se već nalazio Šimun Zelot sasvjetiljkama i opremom potrebnom67Loza Svetoga gralaza operaciju. (Zanimljivoje daje u spomenutoj pećini tijekom iskopava' desetih godina prošlogstoljeća pronađena i jedna lampa.)U tom trenutku je, po Ivanovu Evanđelju (19:39), stigao Nikodem, no sobom »smjesu od oko 100litara smirne i aloje«.5 Ekstrakt smirne bio sta sedativa u čestoj upotrebi tadašnje liječničke prakse.No čemu tako g količina aloje? Sok aloje, kako objašnjava moderna farmakopeja, jest s ibrzodjelujući purgativ - upravo ono što je bilo potrebno da bi Šimun c Isusovo tijelo od otrovnežuči (zmijskog otrova).Veoma je važna činjenica da je dan nakon raspinjanja bio sabat. Usp tave operacije »buđenja Isusaiz mrtvih« (odrješenja od ekskomunikacij čivao je na preciznom korištenju vremena, tj. trenutka ukojem počinje U to doba nije postojala jasna predodžba o duljini sata i minuta. Biljem mjerenjevremena bili su među službenim zadacima levita koji su odr li vremenska razdoblja mjereći duljinusjene na određenim područjim 6. godine pr. n. e. koristili su se i sunčani satovi. U svakom slučaju niod ovih dviju metoda nije se mogla koristiti bez sjene. Postojalo je dv; »dnevnih sati« (svjetlo) idvanaest »noćnih sati« (tama). Potonji su se mje pomoć levitskih molitvenih časova. (Nešto poputkanonskih časova dar Katoličke crkve. Doista, molitva Angelusa, koja se moli ujutro, o podnepredvečerje, proizlazi iz molitvene prakse ranih levitskih anđela.) Probi bio u tome što su urazdobljima godine kada bi se duljina dana i noći mij bile nužne izvjesne prilagodbe.Upravo u petak o kojem govorimo, na dan Isusova raspeća, bilo je pot prilagoditi vrijeme za tri satai iz tog razloga postoji vidljivo neslaganje iz Markova i Ivanova iskaza. Po Marku 15:24 Isus jeraspet u treću uru, dol 19:14-16 tvrdi daje Isus podignut na križ oko šeste ure. Ova anomalija sgodila jer Markovo Evanđelje slijedi helenistički način računanja vremen; Ivan koristi hebrejskovrijeme. Rezultat te vremenske promjene Marko ovako opisuje: »Kad dođe šesti sat, nastade tamapo svoj zemlji do dev sata.« Ova tri sata tame bila su samo simbolička; ona se odvijaju tek u dsekunde (kao što se događa u današnje vrijeme kada prelazimo različite menske zone ili kada nasatovima mijenjamo zimsko i ljetno vrijeme). Ti tom prilikom kraj pete ure odmah slijedila devetaura.Ključ čitave priče o uskrsnuću leži u ovim trima nepostojećim satima (c nim satima koji postajunoćni), jer tako određen sabat započinje tri sata stare dvanaeste ure - što znači da počinje po staromračunanju u devetu koja se sada imenuje dvanaestom urom. Ali samaritanski Mag Šimun : koristiose astronomskim vremenskim okvirom koji nije uključivao prorr68Raspećeod tri sata. To je značilo da je bez kršenja pravila o odmoru na Sabat Šimun imao puna tri sata ukojima je mogao obaviti ono što treba, iako je za druge već započelo razdoblje počinka. Imao je,dakle, dovoljno vremena dati potrebne lijekove Isusu i pobrinuti se za slomljene kosti Cirenca.Prema Judi Sika-riotu nisu se ponijeli naročito milosrdno i on je bio bačen s litice (kao što se danaslutiti iz Djela apostolskih 1:16-18). Kod Mateja 27:5 nalazimo podatak o Judinu samoubojstvuvješanjem, što nam preciznije ukazuje na činjenicu da je u tom trenutku ispunio uvjete za svojuvlastitu propast.Prazan grobKada je počeo sabat po vremenu Maga (tri sata nakon standardnog početka po židovskomračunanju), ostala su još čitava tri noćna sata prije zore i dolaska Marije Magdalene. Potpuno jesvejedno jesu li pred grobnicom stajali stražari ili ne; Šimun i njegovi suradnici ionako su se služili

drugim ulazom koji je bio ponešto udaljen. Također je svejedno je li kamen bio pomaknut. Jedinošto je važno jest činjenica da se Isus pojavio živ i zdrav.Što se tiče anđela koji je ispred žena pomaknuo kamen, u Mateju 28:3 piše: »Lice mu je sjalo kaomunja, a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg.« Kao što smo već ustanovili, politički naslov Šimuna(Maga) Zelota bio je »Munja«; odjeća mu je bila bijela, a po statusu je bio uistinu anđeo. Rečenicabi se mogla doslovno interpretirati kao »izgledao je kao Šimun Zelot u svećeničkoj odori«. Alizašto bi se onda žene tomu čudile? Vjerojatno stoga što je po njihovu uvjerenju Šimun bio raspet ipokopan slomljenih nogu.Ne samo daje Šimun bio nazočan već je tu bio i Tadej: »Najedanput se zemlja silno potrese - anđeoGospodnji siđe s neba« (Matej 28:2). Kao stoje naslov Šimuna Zelota bio Munja (a Jonatana AneGrom), Tadej je nazvan Potresom (povezano sa simbolikom kakvu nalazimo u Sucima 5:5). Šimun iTadej su, dakle, bili ona dva anđela koje je susrela Marija (Ivan 20:11-12). Šimun je bio također ionaj »mladić« u bijeloj plahti (Marko 16:5), što je samo opis koji ukazuje na degradaciju njegovastatusa u novaka nakon Lazarove ekskomunikacije.Vrt u kojem je Isus raspet bio je pod jurisdikcijom Josipa Arimatejca (Isusova brata Jakova). Radilose o posvećenom zemljištu koje je simboliziralo Edenski vrt, zbog čega se Jakov poistovjećivao sAdamom, čovjekom iz Vrta. Zbog toga je Marija pri prvom pogledu na Isusa pomislila da vidivrtlara, tj. Jakova. Razlog zbog kojeg je Isus zabranio Mariji da ga dodirne bila je njena trudnoća,69Loza Svetoga gralajer po pravilima koja su slijedili dinastički zaručnici, ona u tom razdobi smjela imati nikakav fizičkikontakt s mužem.Očito je da Marija i većina učenika nije znala ništa o čitavoj prijevai ista, u Šimunovu je interesubilo da ostane tajanstven; bijeg iz groba i noge bili su dovoljna čuda da održe njegov izniman ugled.I u Isusovu j resu bilo da svoje pojavljivanje prikaže kao čudo. Njihov zajednički naj podrškomTadeja, Cirenca i brata Jakova (Josipa), produžio je misiju gotovo propala i omogućio apostolimanastavak djelovanja. Daje Isus i umro, učenici bi se raspršili prestrašeni i očajni, a njihovo biposlanje zajedno s njim.6 Na ovaj način ono je dobilo novi uzlet, čiji je rezultat r< kršćanstva.Ustao od mrtvihAko li nema uskrsnuća mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo! Ako li Krist nije uskrsnuo, onda jeneosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera... Ako, naime, mrtvi uistinu neuskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo...Ovakav stav o uskrsnuću kakav nam donosi sv. Pavao u Prvoj poslani« rinćanima (15:13-16)predstavlja se kao element vjere. Ne ostavlja se pros protuargumente jer se radi o samim temeljimakršćanskog vjerovanja. C da su takve tvrdnje unaprijed osuđene na neuspjeh. Da je Pavao ovakoizjavio u duhovnom smislu, njegovi suvremenici to bi mnogo lakše prir ali to nije bio slučaj. On jegovorio doslovno misleći na leševe koji se v u život u skladu s knjigom proroka Izaije 26:19:»Tvoji će mrtvi oživjeti snut će tijela.«Besmrtnost duše (a ne tijela) bio je poznat koncept još mnogo prije I vih vremena. U staroj Grčkojtakvo su uvjerenje promicali sljedbenici ate filozofa Sokrata (od 469. do 399. g. pr. n. e.). U 4. st. pr.n. e. Platon je da temelj stvarnosti leži u umu, a ne u materiji. Još je ranije Pitagora (; 500. g. pr. n.e.) zastupao vjerovanje u reinkarnaciju - ideju da nakon tijela duša ulazi u drugo tijelo i počinje noviživot. Doista, vjerovanje u karnaciju je zajedničko mnogim religijama koje su nastale u to vrijeme, ičujući i hinduizam i budizam.U svakom slučaju, Pavao nije govorio o putovanju duša; on je iznio vjere po kojemu kršćanstvoostaje usamljeno među velikim religijama - vjere70Raspećeda se mrtvi vraćaju u život u tijelu. Apostolsko vjerovanje navodi kako je Isus bio »raspet, umro ipokopan... treći dan uskrsnuo od mrtvih«. Znanstvenici su se odavna bunili protiv doslovneinterpretacije ovih redaka, a u posljednjim godinama propituju ih i mnogi teolozi. Ali starauvjerenja teško umiru i mnogima se činilo da bi odricanje od takva koncepta značilo i poricanjesame biti kršćanske etike. Ipak, ako srž kršćanstva imalo vrijedi (a u to nema sumnje) onda njegovtemelj mora ležati na moralnom kodeksu i učenjima samog Isusa. Upravo su društveni standardi iučenja povezana s njima ono o čemu govori evanđelje. To je prava srž Radosne vijesti.Cesto se ističe kako danas, nakon dvije tisuće godina, oko dvije trećine svjetske populacije nevjeruje u ideju o uskrsnuću tijela. Mnogi takvu ideju nalaze zbunjujućom, a ne nadahnjujućom, štouvelike šteti kršćanskoj poruci. Nasuprot tomu, vrlo je mali broj onih, bez obzira pripadaju li kojojreligiji ili ne, koji niječu vrijednost Isusovih ideala - harmonije, jedinstva i bratskog služenja.Zapravo nema boljeg temelja za neku religiju. Unatoč tomu, još uvijek prevladava čelični stisakdogmi i njihovih ograničenja, zajedno s neprekidnim prepirkama o teološkim pitanjima i oblicimaobreda. Dok god postoje takve rasprave, ne može biti pravog sklada i razjedinjene crkvenegrupacije mogu pružiti tek vrlo ograničene dobrobiti.Jedan od glavnih problema povezanih s prihvaćanjem Isusova tjelesnog uskrsnuća iz fizičke smrtiproizlazi iz činjenice da premisu za takvo uvjerenje ne možemo naći u evanđelju. Već smo vidjelida su reci 9-20 16. poglavlja Markova Evanđelja dodani naknadno nakon što je Evanđelje dovršenoi objavljeno. Pošto je Markovo Evanđelje prvo od sinoptičkih evanđelja i tvori temelj za druge,onda postoji opravdana sumnja u autentičnost završnih redaka Mateja i Luke. Ali ako ignoriramo

sve ove pokazatelje i prihvatimo evanđelja onako kako su napisana, suočit ćemo se s vrlo mutnomslikom u kojoj su mnogi detalji ne samo zbunjujući već i proturječni. Najprije je Marija Magdalenamislila da je Isus netko drugi. Onda su Petar i Kleofa razgovarali s njim nekoliko sati misleći da seradi o strancu. Sve dok Isus nije sjeo s njima za stol, apostoli ga nisu prepoznali - a u tom jetrenutku nestao.Nameće se pomisao da je koncept uskrsnuća kakav je danas uvriježen u to vrijeme bio posvenepoznat. Osim onih koji su bili izravno upleteni u čitav scenarij oko raspeća, učenici su ostali upotpunom neznanju. Uistinu su vjerovali daje učitelj umro i bili su zapanjeni kada se on ponovnopojavio. Nije se radilo o svećenicima visokog položaja kao što su bili Šimun, Levi i Tadej, već opriprostijim apostolima poput Petra i Andrije. Bez obzira na to, i oni su znali da Isusovoproročanstvo o tome kako će njegov hram biti ponovno izgrađen71Loza Svetoga gralau tri dana (Ivan 2:19) nema nikakve veze s kasnijim europskim tumač koja potpuno promašujusmisao simbolizma smrti.Kao što smo vidjeli u priči o Lazaru/ ekskomunicirana se osoba si mrtvom - bio je to oblik duhovnesmrti. Da bi osuda stupila na snagu, potreban četiri dana, a za tog razdoblja ekskomunicirani sesmatrao smrt lesnim. I Isusa je osudilo Sanhedrinsko vijeće zakonskih starješina; osudi Velikisvećenik Josip Kaifa, i novi Otac, Jonatan Ana. Njegova je ekskomun bila potpuna i od ranih sationog petka kada je raspet, on se smatrao sli »bolesnim«. Jedini način da izbjegne »smrt« koja gaječekala četvrtog dai bi oslobađanje (buđenje) od osude koje bi inicirali Otac ili Veliki svećenik vozbog toga mu je bilo toliko važno buđenje na treći dan. U bilo kojem d kontekstu razdoblje od tridana ne bi imalo nikakvog značenja. Ali s ugledi koji su bili toliko protiv njega tko je uopće mogaoizvesti »buđenje od mi Jedini čovjek koji je mogao obaviti takav obred bio je svrgnuti Otac, lojalni'Zelot. Ne obazirući se na spletkarenja u Jeruzalemu, mnogi su Šimuna smatrali Ocem, ali on je bioraspet zajedno s Isusom ili se bar tako vjei Šimun se, međutim, pojavio živ i zdrav uz Isusa kojegaje prethodno u rat nedjeljnog jutra »podigao iz mrtvih«. Za one koji nisu poznavali čitavu s Isusovobuđenje bilo je pravo čudo i kao što stoji u Evanđelju, »kad je uskrsr mrtvih njegovi su učenici...vjerovali Pismu i riječi koju im Isus reče« (IvanPavao (židovski obraćenik na helenistički put) bio je onaj koji je ustL doktrinu o uskrsnuću krvi imesa, ali čak je i njegov entuzijazam bio kn daha. On je o toj temi govorio vrlo strastveno, služećise pritom žestoki argumentima kao što smo uostalom vidjeli (»ako nema uskrsnuća mrtvih ni Kristnije uskrsnuo« i tome slično), ali gaje zbog svega toga Isusov brat čiji nazarenci nikada nisupropovijedali uskrsnuće, smatrao čistim fanati Može se primijetiti da od prvih vremena pavlovskihzanosa tema uskrsni malo gubi svoju važnost. To se još bolje vidi u kasnijim Pavlovim poslat idrugim novozavjetnim knjigama, gdje se taj pojam jedva i spominje.Mnogo se važnijom činila činjenica da je Isus trpio zbog svojih ideali vao konačno pronalaziuvjerljiviji temelj za svoju raniju doktrinu.Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; nitiraspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu (Prva Korinćanima 15:44, 50-51).Valja se podsjetiti da Isus nije bio ni nežidov ni kršćanin. On je bio heleni Židov čija je religija bilaradikalni judaizam. S vremenom, njegovo je iz'72Raspećeposlanje zloupotrijebio i preuzeo religijski pokret koji se nazvao po njemu u namjeri da sakrijetragove njegovih pravih nasljednika. Pokret je imao uporište u Rimu i temeljio se na samozvanomautoritetu koji se poziva na retke iz Ma-teja 16:18-19, gdje Isus tobože kaže »ti si Petar Stijena, i natoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju«. Nažalost, grčka riječ petra »stijena«, koja se odnosi na StijenuIzraelovu, pogrešno se prevodi kao da se radi o riječi petros (kamen) i tako se povezuje s imenomPetar9 (kojega su uistinu nazivali keja - kamen, kao u Ivanu 1:42). Isus je uistinu tvrdio da senjegovo i Petrovo poslanje moraju temeljiti na Stijeni Izraelovoj, a ne na samom Petru. Neobazirući se na ovo, novije pokret ustvrdio da samo oni koji prime službu izravno od Petrove linijemogu biti poglavari kršćanske Crkve. Bio je to genijalan koncept kojim je uspostavljena potpunakontrola odabranog samodovoljnog bratstva. Gnostički10 učenici Šimuna (Maga) Zelota nazivali suto vjerom luđaka. Evanđelje Marije Magdalene potvrđuje da kratko vrijeme nakon Isusova ustajanjaiz mrtvih neki apostoli nisu znali što se zbilo i nastavili su vjerovati da je njihov Krist raspet.Apostoli su »gorko plakali govoreći kako ćemo ići k poganima i propovijedati evanđelje0 kraljevstvu Sina čovječjeg? Ako su bili tako okrutni prema njemu, neće li biti okrutni i premanama?« Kako je već razgovarala s Isusom na grobu, Marija Magdalena im je mogla odgovoriti:»Prestanite plakati. Nema razloga za žalost. Budite hrabri jer će njegova milost biti s vama i uz vasi štit će vas.«Petar je onda rekao Mariji: »Sestro, znamo da te je Spasitelj ljubio više nego druge žene. Reci namsve čega se sjećaš, a što je Spasitelj rekao samo tebi, sve što znaš o njemu, a mi to ne znamo.«11Marija im je ispričala da joj je Isus rekao: »Blaženi vi što ne oklijevate pri pogledu na mene: jergdje je um, tamo je i blago.« Nakon toga »javi se Andrija1 reče braći, recite što god hoćete o ovome što ste čuli, ali ja ne vjerujem da su to Spasiteljeveriječi.« Petar se složio s Andrijom i rekao: »Bi li on uistinu tako prisno razgovarao sa ženom, a ne snama?« Nato

Marija zajeca i reče Petru... Misliš li da sam sve to sama izmislila ili da vam ne govorim istinu oSpasitelju? Levi odgovori i obrati se Petru... Uvijek si bio nagle naravi. Sada vidim da se svađaš saženom kao da ste neprijatelji. Ako ju je Spasitelj našao vrijednom, tko si ti da je odbacuješ?Spasitelj je sigurno dobro poznaje.Levi je kao, što znamo,12 bio Matej Ana, svećenik i zamjenik Alfejev. Njegovo razumno mišljenjerezultat je inteligencije i obrazovanja. Petar i Andrija su, naprotiv, bili neobrazovani seljaci koji suunatoč dugom druženju s Isusom i73Loza Svetoga gralaobrazovanijim apostolima zadržali staromodne nazore o ženama. Kasi vidjelo da su Petroviseksistički stavovi našli svoje mjesto u romanizirane trini koja se djelomično temeljila na njegovimučenjima.Rani biskupi kršćanske Crkve tvrdili su da apostolska sukcesija potjt Petra, a prenosi se polaganjemruku crkvenih starješina na kandidata, iste biskupe gnostička Petrova apokalipsa13 opisuje kao»suhe kanale«.Nazivaju se biskupima i đakonima kao da su svoj autoritet primili od Boga. Iako ne razumijumisterij, oni se razmeću kao da posjeduju tajnu Istine.Što se tiče uskrsnuća, tema je ostala neka vrsta paradoksa. Držala se važnom onda kada to nijetrebalo. Pa ipak, ona ima značenje kojega su r nesvjesni. Tomino Evanđelje navodi ove Isusoveriječi: »Ako duh nastane tijela, to je čudo nad čudima.«1474Loza se nastavljaVrijeme obnoveKao što smo vidjeli, u vrijeme raspeća Marija Magdalena bila je već tri mjeseca trudna. Ona i Isuspotvrdili su svoje drugo vjenčanje pomazanjem u Betaniji u ožujku 33. g. n. e. Osim što je ovakvuinformaciju moguće izvesti iz evanđelja, ona je također i rezultat jednostavnog računa. Idealnoživotno doba da dinastijski nasljednik dobije prvorođenca bio je najbliži datum njegovomčetrdesetom rođendanu. (Četrdeseta godina se smatrala razdobljem jedne kraljevske generacije.)1Rođenje nasljednika dinastije trebalo se dogoditi u mjesecu koji je tadašnji ekvivalent za rujan -najsvetiji mjesec židovskog kalendara - i upravo to je bio razlog što su se spolni odnosi dopuštalisamo tijekom prosinca.Rujan je bio također i vrijeme prvog vjenčanja kao mjesec koji uključuje i Dan okajanja. Dinastičkovjenčanje bi se, dakle, trebalo barem teoretski organizirati u rujnu zaručnikove 39. godine života, stim da bi sa spolnim odnosima mogli započeti već u sljedećem prosincu. U stvarnosti se, međutim,moralo računati na mogućnost da prvo dijete bude kći i zbog toga se prvo vjenčanje organiziralo urujnu 36. godine zaručnikova života. Rođenje prvog djeteta dogodilo bi se, znači, u njegovoj 37.godini. Ako u prosincu ne bi došlo do začeća, par bi morao pokušati sljedeće godine i tako dalje.Po generacijskim standardima bilo bi najbolje da se sin rodi što bliže očevom četrdesetomrođendanu.Nakon rođenja muškog nasljednika, roditelji nisu smjeli stupati u spolne odnose sljedećih šestgodina.2 S druge strane, ako se rodila kći, razdoblje celibata ograničilo se na tri godine do vremenaobnove (misli se na povratak u bračno stanje). Kako se već pokazalo, drugo vjenčanje slavilo se uožujku nakon začeća, dakle, u vrijeme kada je mlada bila već tri mjeseca trudna.75Loza Svetoga gralaU skladu s tim navadama, Isusovo prvo vjenčanje bilo je u rujnu 30. g. (kad je on imao 36 godina),onda kada mu je Marija Magdalena po prvi pu mazala noge (Luka 7:37-38). U svakom slučaju, dozačeća nije došlo tog pros a ni onog sljedećeg. Dogodilo se to tek 32. g. n. e. i tek tada je Marija uBe propisno pomazala Isusovu glavu i noge (Matej 26:6-7, Marko 14:3 i Ivan 12 formalnoposvetivši njihovo drugo vjenčanje u ožujku 33. g. n. e.I sam Isus rođenje, protivno pravilima, 1. ožujka 7. g. n. e., ali zbog po da se ozvaniči njegov status15. rujna označen je kao njegov službeni ro dan (dugo je važio običaj da neki monarsi odvojenoslave svoj stvarni i beni rođendan - kao što je slučaj i s današnjom britanskom kraljicom). T. 314. g.n. e. rimski car Konstantin Veliki promijenio službeni datum Isv rođenja u 25. prosinca, dan koji sejoš uvijek slavi i za koji mnogi vjeruj predstavlja datum njegova fizičkog rođenja.Razlog ovakvog Konstantinovog postupka bio je dvojak. Kao prvo od je kršćansko slavlje od bilokakve povezanosti sa Židovima, sugerirajući da je Isus bio kršćanin, a ne Židov. Osim toga, novidatum se podudarao < ganskim slavljenjem Sunca - Sol Invictus.Šest mjeseci nakon raspeća 15. rujna 33. g. n. e. bio je njegov 39. služber đendan i tog mjesecaMarija Magdalena donijela je na svijet kćer. Nazvali Tamar (palma - povezano s grčkim imenomDamaris), što je bilo tradicion ime Davidove loze. Nakon toga, Isus je morao biti u celibatusljedeće tri goi sve do »vremena obnove«, kao što detaljno piše u Djelima apostolskim 3:20... tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe i da on pošalje predodređenogavam Mesiju, Isusa; onoga koga nebo treba da pridrži do vremena sveopće obnove koju je Bognagovijestio odavno preko svojih svetih proroka.Taj rujan 33. g. n. e. podudara se s ponovnim stupanjem Šimuna Zelot mjesto zajednice. Isus je tadakonačno dobio svećenički status i taj je o ono što poznajemo kao »Uzašašće na nebo«.Iako su ga mnogi priznavali kao nasljednika kraljevske loze, Isus je ( čekao na ulaz u svećeničku

kastu, a naročito u unutarnje svetište glavnih ćenika - samostan poznat kao Nebesko kraljevstvo.Nakon što se Šimun i vratio na svoju dužnost, Isusova želja je ispunjena; on je zaređen i Vođa hičasnika - njegov brat Jakov - odveo ga je u Nebo. U tom bratskom konte i u okviru starozavjetnesimbolike, Jakov je označen kao Oblak.4 Bio je to oblak koji je vodio stare Izraelce k Obećanojzemlji (Izlazak 13:21-22), a i 176Loza se nastavljakakvim ga je vidio Mojsije na brdu Sinaj nisu pratili samo munje i gromovi, već i oblak (Izlazak19:16). Tako je (baš kao grom, munja i potres) i oblak predstavljao značajan simbol unutar esenskezajednice.Isusovo promicanje u svećenički stalež poznato je iz Novog zavjeta kao Uza-šašće. Ne samo da jeIsus govorio u usporedbama nego su to činili i evanđelisti, koristeći alegorije i metafore koje sunešto značile »onima koji imaju uši da čuju«. Tako su i dijelovi evanđelja koji se čine u potpunostinarativnima (bez obzira na prividnu nadnaravnost konteksta) također samo parabole. Kao što je Isusrekao učenicima (Marko 4:11-12):I on im reče: »Vama je saopćena tajna - kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopće uusporedbama, da 'dobro gledaju, a ipak ne vide, dobro slušaju, a ipak ne razumiju, da se jednoć neobrate i da im ne bude oprošteno'«.Uzašašće je znači, tek jedna od parabola kao što opisuju Djela 1:9: »Kad to reče, bi na njihove očiuzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim.« Kada je Isus podignut u svećeničko Kraljevstvonebesko, dva su anđeoska svećenika objavila da će se on na isti način vratiti:Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu irekoše im: »Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeđuvas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.«I tako je Isus na tri godine napustio svakodnevnicu, a za to vrijeme Marija Magdalena, majkanjegova djeteta, nije imala nikakvog tjelesnog dodira s njim. Od šestog mjeseca trudnoće Marija seimala pravo nazivati Majkom, ali nakon rođenja kćeri i početka trogodišnjeg celibata, ona je imalastatus udovice. Djeca iz dinastičkih brakova podizala su se i odgajala u samostanskim centrima ukojima su živjele njihove majke. Isus je također odrastao u zatvorenom samostanskom okružju izbog toga evanđelja tako malo govore o njegovu djetinjstvu.Isusov sinRazdoblje samostanske odvojenosti isteklo je u rujnu 36. g. n. e. i već u prosincu bili su dopuštenitjelesni odnosi sa ženom.77Loza Svetoga gralaJedna od značajki jezika koji se koristi u Novom zavjetu jest da se riječi i naslovi koji imajuskriveno značenje upotrebljavaju uvijek u nepromijei obliku. Ne samo da one imaju jednakoznačenje svaki put kad naiđemo već se kao takve koriste kada je autoru takvo značenje potrebno.Najib studije na ovom polju provela je dr. Barbara Thiering koristeći se komen starozavjetnihknjiga koje nalazimo u svicima s Mrtvog mora. Ovi kon u sebi nose tajne pesharima (ključevaznačenja) čiji su autori učeni kum književnici.U nekim slučajevima značenja šifriranih imena ili naslova mogu biti v žena i nejasna, ali češće seradi o jednostavnim iako ne i posve očitim ši U evanđeljima se takva mjesta često najavljujufrazama poput »oni koj: uši neka čuju«. Zakonitosti dešifriranja takvih mjesta rijetko se mijenjaj dasimbolika, kao što je to slučaj kod Isusa, ostaje konstantna.Po tipičnom biblijskom pesheru (jednina od pesharim, a znači »objaš ili »rješenje«), Isus se definirakao Riječ Božja. Jedan od najboljih prin početak Ivanova evanđelja:U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga... I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. Imi smo promatrali slavu njegovu (Ivan 1:1,14).Evanđelja su po ovom pitanju veoma dosljedna; kad god se koristi fraz Božja« (bez obzira počinje limalim ili velikim slovom, što ovisi o prij ona znači da je Isus ili prisutan ili je subjekt priče, kao štoje to u Luki da riječ Božja stoji na obali jezera.Ista nam fraza u Djelima apostolskim objašnjava gdje se Isus nalazi uzašašća. Kada, dakle, čitamo»kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je rija primila riječ Božju« (Djela 8:14), odmah nam je jasnoda se Isus nai Samariji.Isto tako kada u Djelima 6:7 čitamo daje »riječ Božja rasla«, iz toga mo shvatiti da je Isus taj koji jerastao,5 slijedeći istu simboliku kao što iz usporedbe o sijaču i sjemenu (Marko 4:8): »nekonapokon pade u do miju i dadne plod, razraste se i razmnoži«. Ukratko, u Djelima se hoće i se Isus»razrastao« tj. daje dobio sina. Nije nimalo čudno daje taj sin ti dobio ime Isus, no toj ćemo se temivratiti kasnije.Kao što su zahtijevali mesijanski zakoni, dijete je rođeno 37. g. n. e. - j nakon što se Isus vratiobračnom životu u »vremenu obnove«. Nakon n sina čekalo ga je ništa manje nego šest godinasamostanskog celibata.78Loza se nastavljaU ruskoj pravoslavnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Jeruzalemu nalazi se prekrasan Marijin portret,koji je prikazuje s crvenim jajem u ruci. Radi se o izrazitom simbolu plodnosti i novog rođenja. Usličnom stilu Sveta Alegorija Jana Provosta (ezoteričnog slikara iz 15. st.) prikazuje Isusa s mačem,

zajedno s njegovom ženom Marijom. Na toj slici ona okrunjena i u crnoj odori nazarit-skesvećenice pušta u zrak golubicu koja predstavlja Duha Svetog.Pavlov mitski IsusTijekom godina Isusovog samostanskog povlačenja (nebeskog stanja), apostoli su nastavili spropovijedanjem, ali bez ikakve namjere da utemelje novu religiju. Iako je njihova poruka bilaradikalna, i dalje su bili samo Židovi koji žele reformu unutar svoje vjere, s Petrom na čelu svogmisijskog djelovanja.Jedan od najžešćih protivnika novog pokreta bio je Savao iz Tarza, nepokolebljivo pravovjerniŽidov, tutor sina kralja Heroda Agripe. Savao nije podržavao Isusove helenističke poglede; vjerovaoje da su Židovi superiorni nad poganima i smatrao je Jakova pravim Mesijom.Godine 37. n. e. došlo je do velikih administrativnih promjena u Rimskom Carstvu, a posebno uPalestini. Car Tiberije je umro, a njegov nasljednik Gaj Kaligula otpustio je Poncija Pilata i kaonovog namjesnika u Judeji postavio svog čovjeka, Feliksa. Svoje pozicije izgubili su i Josip Kaifa,Veliki svećenik, kao i Šimun Zelot - Otac. Na mjesto Velikog svećenika došao je brat Jonatana Ane- Teofll i tako je uspostavljena potpuno nova uprava - najposlušnija Rimu od svih do tada.Godine 40. n. e. Isus se nalazio u Damasku gdje su židovski poglavari raspravljali o položaju svognaroda u odnosu prema Rimu. Dok je Isus znao da Židovi nikad neće pobijediti Rim ako se neujedine s nežidovima, Savao iz Tarza bio je isto tako siguran da će svako udruživanje s nežidovimaučiniti njegov narod ranjivim i izloženim. Savao se naročito razljutio kada se unutar jeruzalemskoghrama postavio Kaligulin kip. Smatrao je to oskvrnućem za koje je krivio Isusa i heleniste. Oni su,po njegovu mišljenju, podijelili židovski narod.Po Djelima apostolskim Savao je došao u Damask u Siriji kao poslanik Velikog svećenika uJeruzalemu, ali tako nešto ne može biti istina. Židovski San-hedrin nije imao nikakve jurisdikcije uSiriji.6 Vjerojatnije je da je Savao, koji je bio povezan s Herodovom kućom, u stvari radio zarimsku vlast u pokušaju da potisne nazarence.7 Bez obzira na to, prije nego što je Savaoprisustvovao bilo kakvom sastanku, susreo se s Isusom u samostanu. Kada je Savao ulazio u79Loza Svetoga gralazgradu oko podneva, sunce se nalazilo točno iznad krovova,8 a Isus gaje spreman na suočenje sasvojim progoniteljem. A onda, nakon što je po Isusovu uvjerljivu propovijed, Savao je spoznaosvoju dotadanju zaslijep sektaškom dogmom (Djela 9:8).Kad se na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlo s neba. On pade na zemlju i čuglas koji mu reče: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« (Djela apostolska 9:3-4).Isus je naložio učeniku Ananiji da poučava Savla, ali ovaj se nećkao, vjeruj je Savao neprijateljskiagent. »Gospodine, od mnogih sam čuo za toga č kolika je zla nanio tvojim svetima u Jeruzalemu«(Djela 9:13). Ipak je po: Učitelja: »Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu siišao ovamo, da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga« (Djela 9:17) Upotreba riječi »progledati« i»put« simboličkog je tipa jer, kao što sm spominjali, doktrinarna tema zajednice bila je upravo Put.Nakon pouč0 helenističkoj misli, Savao je bio iniciran kako bi mogao jasno vidjeti spasenju u jedinstvu snežidovima: »I odmah mu spade s očiju nešto kao1 on progleda. Ustade i bi kršten« (Djela 9:18).Nakon ovog iskustva Savao je postao potpun helenist. Počeo je propo\ u Damasku, ali odmah jenaišao na probleme. Ljudi su teško mogli pc vati da čovjek koji je tako hitro dojurio svrgnuti Mesijusada pronosi n poruku. Židovi su bili zbunjeni, nepovjerljivi i nakon kratkog vremena ljuti dajeSavlov život bio u opasnosti i učenici su ga morali otpremiti iz j Unatoč tomu, do 43. g. n. e. Savaoje postao gorljiv evangelizator pozm imenom Pavao i u popularnoj predaji povezan s Petrom. Pavaoje, medi sebi nosio jedan mnogo dublji problem. Njegovo obraćenje bilo je tolH umatično,promjena u srcu tako dalekosežna, da je on gledao na Isusa i na zemaljskog Mesiju snadahnjujućom socijalnom porukom, nego kao n nifestaciju Božjeg sina - nebeskog Gospodina.Pavla su njegova misijska putovanja odvela u Anatoliju (Mala Azija) i govorna područja naistočnom Mediteranu. No njegova dramatično izm na verzija Radosne vijesti donosila je poruku daće čudesni Spasitelj t ustanoviti kraljevstvo savršene pravednosti. Pritom se koristio višezmtekstovima Starog zavjeta kao što je Knjiga Danijelova 7:13-14. U doba su ti tekstovi napisani, nisuimali nikakve veze s Isusom, ali za Pavla s veoma inspirativni i dali su mu potreban materijal zanjegove vatrene, pri govore.10 U svojoj strasti naviještao je gnjev Gospodnji s gorljivošću stL80Loza se nastavljavjernog proroka, iznoseći zastrašujuće tvrdnje kojima je privukao nevjerojatnu pozornost.Gledah u noćnim viđenjima i, gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji... Njemu bipredana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici.U Prvoj poslanici Solunjanima 4:16-17 Pavao govori:Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkan-đela i sa zvukom trube Božje sićis neba i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njimaodneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.Iz Pavlovih maštovitih poučavanja rodio se potpuno nov koncept Isusa. To više nije bio samo dugoočekivani Pomazanik, Mesija koji će ponovno uspostaviti Davidovo prijestolje i izbaviti Židove uPalestini od sužanjstva. On je sada postao nebeski spasitelj svijeta!

On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno- sve na nebu i na zemlji... On je i Glava Tijela Crkve... da u svemu bude prvi, jer Bog odluči unjemu nastaniti svu Puninu (Poslanica Kološanima 1:15-19).Dok su Jakov i Petar nastavili prenositi manje domišljate poruke, Pavao je zastranio u nedokučivocarstvo čiste fantazije. U svom entuzijazmu izmislio je neobjašnjiv mit i iznio čitav nizproročanstava koja se nisu nikada ispunila. Ipak, upravo zbog toga, Pavao je - a ne Petar ili Jakov -onaj koji dominira Novim zavjetom izvan evanđelja. Moć Pavlova učenja bila je takva daje Isusakoji služi pretvorio u svemogućeg Boga i stoga je Isus dinastički Krist (kraljevski nasljednik Judinekuće) ostao izgubljen za religijsku povijest.Pavlov zadatak je bio da helenističko-židovska učenja prenese nežidovima mediteranskih zemalja,kao i Židovima koji su živjeli izvan domovine. Umjesto toga on je zapostavio glavni cilj i (a bilo jeto neizbježno) stvorio vlastiti kult. Po Pavlu su obožavanje i predana pobožnost prema Kristu bilidovoljni da osiguraju otkupljenje i ulazak u Kraljevstvo nebesko. Zbog njegove težnje da potisnebrojna poganska vjerovanja zapostavljene su sve one socijalne vri-81Loza Svetoga gralajednosti kojima je Isus težio i koje je propovijedao. U antičkom svijetu terana postojale su brojnereligije i mitovi u kojima su bogovi i proroci od djevice na različite načine prkosili smrti. Svi tiheroji imali su natpr podrijetlo i svojim su moćima nadmašivali smrtnike. Valja biti pošten Pavlu ipriznati da se on morao suočavati s problemima kakve Jakov i I su susretali. Jedno od oružjanjegova uspjeha bilo je i predstavljanje I< način koji će nadići sve te paranormalne idole. Ali na tajje način stvori Isusa toliko udaljenu od stvarnosti da ga je židovsko društvo držalo o varalicom.Unatoč tomu, upravo je Pavlova izmišljotina, transcendent postao onim Isusom kojega štuje pravokršćanstvo."Dijete GralaU ranim četrdesetim godinama naše ere Petar je u Antiohiji, u Siriji, stupio s novoobraćenimPavlom, dok su Jakov i njegovi nazarenci nastavili djelovž ruzalemu. Kasnije statusne podjelepostale su vidljive kada je Šimun (Mag postavio odvojene temelje za svoju ezoteričku, gnostičkusektu na Cipru.Petar je bio Isusova desna ruka i kao takav vodio je brigu o Mariji N leni tijekom njene odvojenosti(simboličnog udovištva) od muža. No ia sam bio u braku, imao je nisko mišljenje o ženama i nijebio spreman svaki mig nekakve svećenice. Pavlovo mišljenje o ženama bilo je još goi se snažnoprotivio njihovu upletanju u religijsku problematiku. Ta su d vjeka oduzela Mariji bilo kakvu ulogui utjecaj u njihovu pokretu, i k je što više udaljili, javno su je proglasili krivovjerkom i to zbognjenog b prijateljstva sa suprugom Šimuna Zelota, Helenom - Salomom.Tijekom tih događaja Isus i Marija su još jednom obnovili svoj braci tus. Bilo je to u prosincu 43. g.n. e., šest godina nakon rođenja sina. I da se Isus nije previše brinuo zbog Petrova i Pavlova odnosaprema Mai je dovoljno dobro poznavao Petra i bilo mu je drago što je saznao za Pav natizam, bezobzira sviđalo mu se to ili ne. Isusu je zapravo odgovaralo njegova žena poveže s gnostičkomfrakcijom Šimuna i Helene (ili s nazare njegova brata Jakova), radije nego s novim oblikomseksističke službe kal promicali Petar i Pavao. Na posljetku, Marija je (skupa s Martom) bila dulsestra Šimuna (Lazara) u Betaniji i oni su se vrlo dobro poznavali. Uprav vrijeme Marija je opetzačela. U proljeće 44. g. n. e. Isus je krenuo na i u Galaciju (središnja Mala Azija) zajedno spoglavarom prozelita (poga obraćenika) Ivanom Markom, bolje poznatim kao Bartolomej.82Loza se nastavljaU tom su razdoblju Jakov i njegovi nazarenci postali rastuća prijetnja rimskom autoritetu uJeruzalemu. Kao rezultat toga kralj Herod od Chalcisa pogubio je 44. g. n. e. Jakova Boanergesa(Djela 12:1-2). Šimun Zelot odgovorio je osvetničkom akcijom i otrovao Heroda Agripu,13 alinakon toga je morao bježati iz zemlje. Tadej nije bio takve sreće; u pokušaju bijega preko Jordana,Chalcis ga je zarobio i na mjestu pogubio. Marija se sada našla u neizvjesnoj situaciji jer je Chalcisznao daje ona Šimunova prijateljica. Zatražila je zaštitu od nekadašnjeg Pavlova učenika, mladogHeroda Agripe II. (u to doba seda-mnaestogodišnjaka), koji ju je uspio prebaciti na Herodovo dobrou Galiji, gdje su i Herod Antipa i njegov brat Arhelaj bili u progonstvu.Te iste godine Marija je u Provansi rodila drugog sina, o čemu postoji spomen u Novom zavjetu:»Riječ je Božja rasla i sve se više širila« (Djela 12:24).14 Taj sin, po djedu nazvan Josip, jest tolikovažno Dijete Grala.Rimsko Carstvo83Loza Svetoga gralaSkriveni zapisi i desposyniNakon što je ispunio svoje dinastijske obveze i postao otac dvaju sinov je bio oslobođen svihograničenja i opet je mogao voditi normalan živ 46. g. n. e., stariji sin, devetogodišnji Isus II.započeo je svoje školovanje zareji i tri godine kasnije u Provansi prošao obred Drugog rođenja. U siobičajima, on je, na simbolički način, u svojoj dvanaestoj godini, prvoj inicijacije - ponovno rođeniz majčine utrobe. Nazočan je bio i njegov u kov (Josip ha Rama Theo - »Arimatejac«), koji jekasnije na neko vrijeme svog nećaka u zapadnu Englesku.Isus mlađi je 53. g. n. e. u sinagogi u Korintu službeno proglašen pn nasljednikom i time primio

naslov Justa (Pravednoga - Djela 18:7).15 On_ formalno naslijedio svog ujaka Jakova Justa. Nakonpunoljetstva u šesr godini, Isus Just je također postao i poglavar nazarena, odjenuvši crnu i nu odorukakvu su nosili svećenici boginje Iziđe, univerzalne majke.16Njegov otac, Isus Krist, 60. je g. n. e. preko Krete i Malte otišao u P međuvremenu se Pavao vratiou Jeruzalem nakon dugog putovanja s 1 kom Lukom. Tamo je optužen za urotu protiv Jonatana Anekojeg je da namjesnik Feliks. Namjesnik je poslan na sud u Rim pred cara Nerona i je morao otići snjim. Nakon nekog vremena Feliks je oslobođen optuž je Pavao ostao u pritvoru zbog povezanosti sbivšim učenikom Heroda i II„ kojeg je Neron mrzio. U to vrijeme u gradu se nalazio i Isus Just (Knima 4:11).Otprilike u to isto vrijeme, ali daleko od opasnosti Rima, mladi bral Justa, Josip, završio je svojeobrazovanje ha druidskom učilištu i živio je u s majkom. Kasnije im se pridružio i mladi Josipovujak Jakov, koji se, otje Jeruzalema 62. g. n. e., trajno preselio na zapad. Rimljani su brutalno prcnjegove nazarene, a Sanhedrinsko vijeće gaje optužilo zbog nezakonitoj čavanja.17 Osuđen je nakamenovanje i bio je ekskomuniciran, a židovski: šine su ga proglasili duhovno »mrtvim«.18Nekoć »časni savjetnik« Sanhi i mogući židovski Mesija pao je sa samih vrhunaca građanske ivjerske sti, a taj je događaj simbolički prikazan kao pad njegova tijela s krova HNakon što je izgubio svoj duhovni kredibilitet u očima zakona, Jakov j uzeo svoju nasljednu titulu,Josip ha Rama Theo i krenuo na zapad pridr se Mariji Magdaleni i ostalima u Galiji. Petar je za tovrijeme već bio u '. preuzimajući odgovornost za paulinsku sektu koja je tada već bila poznakršćanska. Neron je silno zamrzio kršćane i kako bi im smanjio broj, orgar84Loza se nastavljaje fanatičan sustav progona. Omiljen oblik mučenja bio je vezivanje kršćana o stupove u vrtovimacarske palače gdje bi ih zapalili i ostavljali da tijekom noći izgore poput ljudskih baklji.19 Takvipostupci izazvali su veliku pobunu kršćana 64. g. n. e., za koje je Rim zahvatio golem požar.Neuravnoteženi car, vjerojatno sam odgovoran za palež grada, okrivio je kršćane i osudio Petra iPavla na smrt.Prije smrti Pavao je uspio obavijestiti Timoteja da se Isus nalazi na sigurnom mjestu, ali nije rekaogdje je to.20 Neki su tvrdili da je Isus slijedio Tomu apostola u Indiju i da je umro u Šrinagaru uKašmiru, gdje postoji grob koji mu pripisuju.21 Ova teorija potaknula je 1894. godine kašmirskupretpostavku da je Isus sinonim proroka zvanog Isa kojemu je posvećena ta grobnica, no dokaza zatakvo što nema.Nedugo nakon odlaska Jakova (Josipa Arimatejca) na zapad, Šimun Zelot je uspio 65. g. n. e.većinu nazarena odvesti iz Jeruzalema. Poveo ih je u zemlju istočno od Jordana i oni su se naselilina području stare Mezopotamije (današnjeg Iraka).Neronov režim bio je uzrokom velike političke nervoze i mračnih predviđanja u Svetoj zemlji. UCezareji je 66. g. n. e. došlo do okršaja između zelota i Rimljana. Sukobi su se uskoro premjestili uJeruzalem, gdje su zeloti uspjeli zauzeti neka važna strateška mjesta. Uspjeli su zadržati grad usvojim rukama sve do 70. g. n. e., kada je u njega prodrla rimska vojska pod vodstvom Flavija Tita ipotpuno ga opustošila. Kao stoje Isus već odavno prorekao, pao je Hram i s Hramom je palo sve.Većina stanovnika je pobijena, preživjeli prodani u roblje, a sljedećih šest desetljeća Sveti grad jebio tek pusta ruševina.Nakon ove tragedije čitav je židovski narod bio u velikom previranju. Ne samo da je pao Jeruzalemnego i Kumran, i s vremenom je posljednji bastion ostala planinska tvrđava Masada jugozapadno odMrtvog mora. Tamo je manje od tisuću Židova hrabro odolijevalo rimskoj vojsci, ali je s vremenomonemogućena bilo kakva dostava i oni su ostali bez hrane. Situacija je bila beznadna i zapovjednikutvrde Eleazar Ben Jair organizirao je masovno samoubojstvo. Preživjele su samo dvije žene ipetoro djece.22Nazarenski izbjeglice napustili su Svetu zemlju i nastavili svoju tradiciju u sjevernim predjelimaMezopotamije, u Siriji i južnoj Turskoj. Kroničar Julije Afrički pisao je oko 200. g. n. e. o detaljimažidovskog egzodusa.23 Nakon pobune, rimski su namjesnici dali spaliti sve dokumente uJeruzalemu kako bi onemogućili da itko u budućnosti dođe do detalja o Isusovu rodoslovlju.Tijekom same pobune rimske su trupe lako došle do javnih dokumenata, ali im je naloženo daunište i sve privatne, tj. bilo kakvu vrstu dokumentacije do ko-85Loza Svetoga gralaje su mogli doći. Unatoč svim tim naporima, neki spisi su ipak bili us skriveni.Pišući o tom temeljitom uništavanju mesijanske dokumentacije, Julije ki navodi: »Nekolikodosjetljivih ljudi uspjeli su sačuvati svoje bilješki su se potrudili upamtiti imena ili ih prepisati oddrugih i silno su se p sjećanjem na svoje aristokratsko podrijetlo.« On naziva ove kraljevske nikedesposyni (nasljednici Gospodina ili Učitelja). U prvim stoljećima n, različiti ogranci desposynaprogonile su rimske vlasti, a kasnije kršćanska Euzebije je potvrdio da su u carskim vremenimapoglavari desposyna d svoj status zahvaljujući »strogim dinastičkim pravilima«. Kad god je to biguče, progonili su ih do smrti, zatvarali kao prijestupnike24 i ubijali po c zapovijedi.Puna istina o ovoj selektivnoj inkviziciji nikada se neće u cijelosti sazr ona je preživjela u oblikumitologije i tradicije koje nalazimo u legendi o tarot kartama, romancama o Arturu, trubadurskimpjesmama, tapiseri motivom jednoroga, ezoteričnoj umjetnosti i trajnom poštovanju baštineMagdalene. Taje tradicija toliko moćna da još i danas Sveti gral ostaje gl simbolom Potrage. Ali sve

to (bez obzira koliko očaravajuće i romantici todoksni su crkveni krugovi proglasili heretičkim.Zašto? Zato što kraj dugotrajne Potrage još uvijek predstavlja veliku prijetnju Crkvi koja je ocmesijansku baštinu u korist samozvane klerikalne alternative.86Marija MagdalenaKraljevska nevjesta i majkaMarija Magdalena je umrla 63. g. n. e. u svojoj šezdesetoj godini. Dogodilo se to u mjestu koje sedanas naziva La Sainte Baume u južnoj Francuskoj.1 Ona se u Novom zavjetu opisuje kao žena »izkoje bijaše izišlo sedam zlih duhova« (Luka 8:2) ili, u istom evanđelju, kao »grešnica«. Pored togasva je evanđelja spominju kao omiljenu i vjernu Isusovu sljedbenicu. Lukin opis Marije još je jedanprimjer simboličkog prikaza.Prije vjenčanja Marija je bila pod nadzorom poglavara književnika koji je također i demonskisvećenik broj 7,2 a sedam demonskih svećenika predstavljali su formalnu opreku svećenicima kojisu bili sedam plamenova Menore. Njihova dužnost bila je nadziranje onih žena u zajednici koje suimale celibatarni status. Dakako da je od dana vjenčanja Marija Magdalena oslobođena ovakvaoblika nadzora. Otuda spomen na sedam demona koji su iz nje izišli i od sada je mogla upražnjavatiseksualnu aktivnost slijedeći strogo određena pravila.Kao što smo već spomenuli, nije se radilo o običnom vjenčanju i Marija je dugo vrijeme provodilaodvojeno od svog muža. Za tih razdoblja ona nije imala status supruge, nego »sestre« (u duhovnomsmislu), kao što je to kod časnih sestara. U tom svojstvu, kao sestra, bila je povezana s OcemŠimunom Zelotom (Lazarom). I Marta, čije je ime također titularno, bila je, kao i Marija, Očevasestra. Marta znači »gospođa«, a razlika između Marta i Marija bila je u tome što su Marte imalepravo na privatno vlasništvo, dok Marije nisu. Pred društvom, sestre su imale jednak status kaoudovice,3 što znači stupanj ispod statusa alme. Svaka bi alma (djevica) nakon vjenčanja mogla doćido statusa majke, ali za razdoblja bračne odvojenosti bila bi degradirana na još nižu razinu od oneprije braka. Otac Marije Magdalene bio je Glavni svećenik (podložan Velikom svećeniku) -87Loza Svetoga gralaSir Jair. Jairovi svećenici služili su u velikoj mramornoj sinagogi u Kafa i pripadali su hijerarhijiodvojenoj od one sadokovske i ebjatarske. Rae nasljednoj poziciji još od vremena kralja Davidakoju su zauzimali Jaii tomci (Brojevi 32:41). U Drugoj knjizi o Samuelu 20:25-26 piše: »Serajdržavni pisar. Sadog i Ebjatar bijahu svećenici. Uz to je Jairanin Ira bio z Davidov.«Marija se prvi put spominje u Novom zavjetu u priči o uskrsnućr kćeri. Njeno buđenje iz mrtvih(simbolički iz vječne tame) odnosi se m dak u statusu unutar Puta ili, kao što smo već vidjeli, naoslobođenje iz ne smrti zbog ekskomunikacije. S obzirom da se žene nisu ekskomu ovaj događajodnosi se na običnu inicijaciju. Prva inicijacija za dječak u dobi od dvanaest godina, a za djevojke učetrnaestoj godini. Kako j> prošla inicijaciju 17. g. n. e., lako je izračunati da je rođena 3. g. n. e. idevet godina mlađa od Isusa. Njen bračni život je, dakle, započeo 30. kada je imala dvadeset isedam.Kako je začela u prosincu 32. g. n. e., u trenutku Drugog vjenčanja i trideset godina, i u toj godini(33. g. n. e.) nosila je svoju kćerku Tamai godine nakon toga donijela je na svijet Isusa mlađeg, a44. g. n. e. (kad j četrdeset i jednu), drugog sina Josipa. Do tada je već bila u Marseilk ssilia), gdjeje službeni jezik sve do 5. st. bio grčki.4 Podatak koji nije ali koji treba istaknuti, jest činjenica da jearamejski jezik kojim su st Isus, apostoli i svi sljedbenici helenskog judaizma bio pod snažnim uigrčkog. Hebreji su, dakako, koristili svoj specifični semitskijezik. Toj zbog kojeg su riječi poputAlfej i ha Rama Theo složene od grčkih i he elemenata. Osim toga, zbog dugog razdoblja rimskeokupacije, normal je usvojen i dio strane jezične kulture. Postoje, također, i karakteristikt za govorpogana (nežidova) i prozelita (pogana obraćenih na judaizan među svim tim varijantama postojalomeđusobno razumijevanje.U skladu s gnostičkom tradicijom, Marija Magdalena povezuje si drošću (Sophia) koja sepredstavlja suncem, mjesecom i aureolom od ¦/ Ženski oblik Sophije poistovjećivao se sa SvetimDuhom, koji se prikazi Magdalena, ona koja odlazi u izgnanstvo noseći Isusovo dijete. Ivan uvenju 12:1-17 opisuje Mariju i njenog sina, spominjući progonstvo, nje i potragu Rimljana za»ostalima iz njezina potomstva«.Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, naglavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i »vikala je u bolovima« i mukama »rađa-88Marua Magdalenanja«. Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova.Na glavama mu sedam kruna. Zmaj stade pred Ženu koje je imala roditi, da joj proždre Dijete čimga rodi. I ona »rodi« sina - »muškarca«... Žena pobježe u pustinju, gdje joj je Bog pripraviosklonište... U to se zametnu rat u nebu koji je »Mihael« sa svojim anđelima morao voditi protivzmaja... Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara »Zmija«... Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i riječjusvoga svjedočanstva... Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, poče progoniti Ženu koja je rodilamuško dijete. Ali Ženi bijahu dana dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje sklonište...Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protivonih koji vrše Božje zapovjedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.Pored Marije, drugi putnici u Galiju 44. g. n. e. bili su Marta i njena sluškinja Marcella. Bili su tu i

apostol Filip, Marija Jakovljeva Kleofa i Marija Saloma Helena. Točno mjesto pristajanja uProvansi zvalo se Ratis, danas znano kao Les Saintes Maries de la Mer.5 Unatoč važnim ulogamakoje Marija i Marta igraju u tekstovima evanđelja, o njima nema ni spomena u Djelima apostolskimni u poslanicama sv. Pavla, dakle u dokumentima koji su nastali nakon njihova putovanja 44. g. n. e.Život Marije Magdalene koji je napisao Raban Maar (776. - 856.), nadbiskup iz Mainza i opatsamostana u Fuldi, uključuje mnoge predaje o Mariji još od 5. st. n. e. Kopiju ovog rukopisa otkrilisu na Oxfordskom sveučilištu početkom 15. st., a samo djelo citira se već u Chronica MajoraMatthewa Parisa, oko 1190. godine. Nalazimo ga i u popisu Scriptorum Ecclesiasticorum Historialiteraria Basi-lae u Oxfordu. Francuski kralj Luj XI. (1461. - 1483.) bio je ustrajan u tvrdnji dafrancuska kraljevska loza uključuje i Mariju Magdalenu. Djela koja sadrže posebno važneinformacije su SaintMarj Magdalene dominikanskog redovnika Perea Lacordairea (objavljenonakon Francuske revolucije) i La Legende de Sainte Marie Madeleine, djelo koje je napisao Jacobusde Voragine (rođen 1228.), đe-noveški nadbiskup. Oba autora tvrde da je Marijina majka Euharijapovezana s kraljevskom kućom Izraela (to bi značilo hasmonejsku kraljevsku kuću, prije negodavidovsku kuću Jude).Drugo važno djelo Jacobusa de Voraginea jest glasovita Legenda Aurea, jedna od prvih knjiga kojuje u Vvestminsteru u Londonu tiskao "VVilliam Caxton 1463. Ta knjiga prethodno je objavljena nafrancuskom i latinskom jeziku pa je William, eri od Arundela, nagovorio Caxtona da načinienglesku verziju. Radi89Loza Svetoga gralase o zbirci crkvenih spisa, tj. detaljnih životopisa nekih svetaca. Suvrei su ovo djelo visoko štovali,a služilo je za dnevna čitanja u srednjovjek samostanima i crkvama. Jedna od priča iz Legende jeona o sv. Marti iz Bi i njenoj sestri Mariji Magdaleni:Sveta Marta, koja je ugostila Gospodina Isusa Krista, rođena bijaše u kraljevskoj porodici. Očevojoj ime bijaše Sir, a majčino Euharija; otac joj bijaše došljakom iz Sirije. Ona i sestra njenanaslijediše od majke mnoga dobra: zamak nazvan Magdalena, Betaniju i dio Jeruzalema.Nakon što Gospod naš uzađe na nebo, a učenici se raziđoše, ona s bratom svojim Lazarom, sestromMarijom i sv. Maksimom ukrca se u lađu i - hvala budi Gospodinu - sretno stiže u Marseille.Nastaviše svoj put k zemlji nazvanoj Aix, gdje na pravu vjeru obratiše svekoliko stanovništvo.Ime Magdalena dolazi od hebrejske imenice migdal (kula). U stvarnosti, t\ da su sestre posjedovalespomenuta dobra ne može biti istina zato što M ma nije bilo dopušteno osobno vlasništvo.Nasljedstvo koje se spominje o se na osobni status, ono znači nasljeđivanje društvene pozicije(zamci -nadgledništva, kao što piše prorok Mihej 4:8 (kula stada).6Najživlji kult Magdalene održavao se u Rennes-le-Chateau u pokrajni guedoc.71 na drugimmjestima u Francuskoj podignuti su brojni hramom svećeni st. Marie de Madeleine. Među njima jei mjesto njenog pokopa Maximusu, gdje su kasijanitski monasi još od početka 5. st. čuvali njen ialabasternu grobnicu. Tajanstveni predio Rennes-le-Chateaua fascinii mnoge otkako su 1982.Michael Baigent, Richard Legh i Henry Lincoli kušali proniknuti njegove misterije u pionirskomdjelu Sveta krv, sveti Cra, i Henry Lincoln u svom djelu The Holly Place. Zanimljive činjenice o sapredjelu najdetaljnije nam iznosi Chevalier David Wood u kartografskoj 1 Genisis.Zanimljiva je i povijest kasijanitskog reda. Iako se sv. Benedikt smatra < zapadnog monaštva, IvanKasijan je uistinu njegov prethodnik koji je svoj samostan osnovao 410. g. n. e. (iako su tomuslijedila zajednička inovac nastojanja sv. Martina, biskupa iz Toursa i Honoracija, nadbiskupa iz ArVažna karakteristika monaške discipline po Kasijanu (što su kasnije sli Benedikt i drugi) bile je uodvajanju i neovisnosti od organizacije episkop crkve. Kasijan je osuđivao preuzimanje svetihredova kao »opasnu prak90Marija Magdalenaizjavljivao da monasi trebaju »po svaku cijenu izbjegavati biskupe«. Na početku pustinjak - asket uBetlehemu, Ivan Kasijan je kasnije osnovao dvije škole u blizini Marseillea - jednu za muškarce ijednu za žene. Tako je Marseille postao poznati samostanski centar, mjesto gdje je nastao obredCandlemas, potekao iz procesija s bakljama posvećenih boginji Perzefoni. Na sličan način je ubazilici sv. Viktora u Marseilleu nastala svetkovina posvećena Madoni. Drugo važno Magdaleninosvetište bilo je u Geloneu, gdje je u 9. st. djelovala akademija judaističkih studija (samostan sv.Guilhelm le Desert). Crkva u Re-nnes-le-Chateau posvećena je Mariji Magdaleni 1059. godine, agodinu kasnije (to je i godina Prvog križarskog rata) otvorena je i velika bazilika sv. MarijeMagdalene u Vezelavu. Na tom je mjestu sv. Franjo Asiški 1217. godine osnovao Malu braću(kasniji kapucini).8 Upravo u Vezelavu je cistercitski opat sv. Bernard iz Clairvauxa kralju LujuVII., kraljici Eleonori, njihovim vitezovima i okupljenom mnoštvu od 100 000 ljudi propovijedaozagovarajući odlazak u Drugi križarski rat. Doista, oduševljenje križarskim ratovima blisko jepovezano sa štovanjem Magdalene.Mnogi monaški redovi toga doba, kao što su cisterciti, dominikanci, franjevci i drugi, slijedili sudrukčiji stil života od onoga biskupijske Rimokatoličke crkve. Ali što se tiče zanimanja za MarijuMagdalenu, on je bio zajednički. U nacrtu Konstitucije reda vitezova Templara iz 1128. godine, sv.Bernard iz Clairvauxa posebno spominje zahtjev za »poslušnošću Betaniji, zamku Marije i Marte«.Jasno je da velike europske katedrale pod nazivom Notre Dame, čiju su gradnju poticali cisterciti itemplari, nisu posvećene Isusovoj majci Mariji, već Gospi, Mariji Magdaleni.

Grimizna žena - Crna MadonaRani kršćanski tekstovi opisuju Mariju Magdalenu kao »ženu koja je znala sve«. Nju je »Isus volioviše od svih učenika«, ona je bila apostol »obdaren znanjem, viđenjem i spoznajom mnogo većomod Petrove« i ona je bila ljubljena zaručnica koja je pomazala Isusa na Svetom vjenčanju (HierosGamos) u Betaniji.Zanemarujući sve ove podatke, Rimska je crkva odlučila ignorirati Mariju Magdalenu kako biuzdigla njenu svekrvu, Isusovu majku Mariju. Da bi to postigli, koristili su se dvoznačnimulomcima Novog zavjeta - tekstovima koji neudatu Magdalenu opisuju kao »grešnicu« (što zapravoznači daje imala status celibatarne alme). Licemjerni su biskupi odredili da takva grešnica mora bitiprostitutka i otada se Marijin lik tumačio samo na takav način.91Loza Svetoga gralaFascinantna je paralela između Marije i njene suputnice Helene Sa Zbog svoje odbojnosti premaženama (naročito obrazovanim ženama), je oduvijek smatrao Helenu Salomu vješticom. Nije seosvrtao na činjeni je ona bliska Isusovoj majci i da ju je pratila do podnožja križa. Kao su] ŠimunaZelota (Zebedeja), Helena je bila i samostanska majka apostola va i Ivana Boanergesa. Za razlikuod Marije Magdalene koja je bila povi s regionalnim redom Dana, Helena je pripadala plemenskomredu Ašera su žene smjele imati privatno vlasništvo.9Helena je bila također i svećenica reda Efeza (noseći titulu »Sara«) i smj nositi crvenu odorurezerviranu za hierodulai (grčki »svete žene«). Petar se bojao tako visokog ranga, jer je onpredstavljao prijetnju njegovom pole Rimska crkva također nije priznavala tako ključan status timženama i 01 označene kao bludnice i čarobnice. Zbog toga je nekoć čašćen lik hierc transformirani one su postale bludnice poznate i kao »žene u grimizu«.Marija Magdalena bila je poglavarica sestara nazarenskog reda (istozn starijem biskupu) i smjela jenositi crnu odoru. Od tog ranog početka šte Marije Magdalene iz Ferrieresa (44. g. n. e.)10 potječekult Crne Madone. A brojnim prikazima crnih madona koje još uvijek postoje, jednu od najljeskulptura možemo vidjeti u Verviersu, Liege: ona je potpuno crna sa zla žezlom i krunom, okruženasophijinom aureolom od zvijezda. Dijete koje također ima zlatnu kraljevsku krunu.U opreci s likom Crne Madone Marija Magdalena se ponekad prikazi crvenom plastu i zelenojhaljini (simbol plodnosti).11 Primjer je glasovita ska iz 1465. Piera della Francesche, Sveta MarijaMagdalena, koja se nak gotičkoj katedrali u Arezzu pokraj Firence. Sličnu odjeću nosi i BotticellMarija pod križem. Crvena boja (kao i grimiz hierodulai) označava Marijin vi klerički status. Usvakom slučaju, prikazi žena visokog ranga u crvenom pl razbjesnjeli su vatikansku hijerarhiju iunatoč štovanju Isusove majke, o čeno je da ona ne može imati iste privilegije. Biskupi su išli takodaleko d 1649. godine donijeli dekret po kojem se Isusova majka smije prikazivati s, u plavoj ibijeloj odjeći.12 Zbog toga su blaženoj Mariji, iako ju je Crkva sla uskratili bilo kakav statusunutar crkvene hijerarhije.S obzirom da je u Katoličkoj crkvi potpuno zabranjeno ređenje žena, tć je njihova degradacija(osim kad se radi o Isusovoj majci) gurnula lik Mi Magdalene u duboku pozadinu. Na isti su načinpotisnuti Isusovi fizički sljednici, a biskupi su opravdali svoj autoritet izmišljenom muškomsukcesij Nije se radilo o mesijanskom Isusovom naslijeđu, kao stoje to trebalo biti,92Marija Magdalenapotomcima princa ha Rama Theo, tj. Isusova brata Jakova Justa, već o izmišljenoj liniji Petra,tvrdoglavog, priprostog esena koji je prezirao žene.U isto vrijeme, rana crkva morala se natjecati s raširenim štovanjem univerzalne Boginje (naročito upodručju Mediterana), što je doseglo vrhunac u razdoblju crkvenih prepirki o spolnimpredrasudama. Od pretpovijesnih vremena Boginja se pojavljivala u mnogim oblicima i bila jepoznata pod mnogim imenima, kao Kibela, Dijana, Demetra i Junona. No bez obzira na oblik njenautjelovljenja, ona se uvijek mogla identificirati s Izidom, koja je bila »sveopća majka, gospodaricasvih elemenata, prvotno dijete vremena, vladarka svih stvari i jedinstvena manifestacija svega«.Za stare Egipćane, Izida je bila sestra-supruga Ozirisa, utemeljitelja civilizacije i suca duša nakonsmrti. Izis je bila zaštitnica majčinstva i kult joj se nadaleko proširio. Najčešće su je prikazivalikako u naručju drži svoje dijete Horusa, čija su utjelovljenja bili samo faraoni. Dobro je poznatačinjenica da je uobičajena slika Bijele Madone utemeljena na Izidi. Ona je poslužila i kaonadahnuće za tajanstvenu Crnu Madonu. U Francuskoj je do 16. st. bilo već dvjesto takvih slika, au svijetu je otkriveno oko 450 sličnih prikaza. Čak i voljena zaštitnica Francuske, Notre Dame deLumiere (Gospa od Svjetlosti), vodi podrijetlo od sveopće majke.Slika Crne Madone s djetetom predstavljala je za Crkvu trajnu dilemu - naročito kad se radilo okipovima u poznatim crkvama i svetištima kontinentalne Europe. U nekim slučajevima one su bilepotpuno crne, no neke su imale samo crna lica, ruke i stopala, iako se nije radilo o crnkinjama. Nekeod njih s vremenom su prebojane blijedim tonovima kako bi odgovarale standardu Bijele Madone,dok su mnogi takvi prikazi jednostavno uklonjeni od javnosti. Neki su skromno urešeni, dok drugiprikazuju lik kraljevske moći s raskošnim ukrasima na odjeći i kruni.Crna Madona nastavlja tradiciju kraljice Iziđe, a korijene vuče iz lika pred-patrijarhalne Lilit. Onatako predstavlja snagu i ravnopravnost ženstva - kao ponosna, hrabra i zapovjednička figura,potpuna suprotnost podčinjenoj slici kakvu pruža Bijela Madona u crkvenim prikazima Isusovemajke. Govorilo se da su Izida i Lilit poznavale tajno Božje ime (tajna koju je držala i Marija

Magdalena, »žena koja je znala sve«). Crna Madona znači, predstavlja Magdalenu koja je, poaleksandrijskoj doktrini, »prenijela istinsku Isusovu tajnu«. Uistinu, dugotrajni kult Magdaleneblisko je povezan s lokacijama prikaza Crne Madone. Ona je crna jer je crna i Mudrost (Sophia),koja je prije stvaranja boravila u tami Kaosa. Za gnostike poput Šimuna Zelota, Mudrost je SvetiDuh, velika i besmrtna Sophia koja je iz dubina iznjedrila prvog Oca, Yaldaboatha. Sophia93Loza Svetoga gralaje u kraljici Mariji Magdaleni utjelovljena kao Sveti Duh i stoga se za n vorilo da se u potpunostipridržava svoje vjere.Magdalena i CrkvaOd samog početka ortodoksnog kršćanskog pokreta, svi štovatelji ženske čela smatrali su sehereticima. Mnogo prije vremena cara Konstantina, ci oci, kao primjerice Tertulijan, iznosili suargumente protiv sudjelovanja u crkvenim funkcijama.Nije dopušteno da žena govori u crkvi, ni da obavlja obred krštenja, ni da dijeli euharistiju, ni dasudjeluje u bilo kojoj funkciji rezerviranoj za muškarce, a ponajmanje u svećeničkoj službi.Tertulijan je, u svakom slučaju, samo slijedio mišljenja svojih prethodnik tra i Pavla.U Marijinu evanđelju,13 Petar prigovara njenom odnosu sa Isusom, gov< »Bi li on doista takopovjerljivo razgovarao sa ženom, a ne s nama? Zašt smo trebali promijeniti mišljenje i slušati je?«U koptskom tekstu Pistis S (Vjera Mudrosti),14 Petar se žali Isusu zbog Marijina propovijedanja imoli je ušutka kako bi prestala narušavati njegov autoritet. Isus prekorava Pei Marija mu se kasnijepovjerava: »Zbog Petra se počinjem kolebati. Bojim jer on mrzi ženski rod.« Marija je imalarazloga za oprez jer je Petar u m: prilika pokazivao svoj stav. U Tominu Evanđelju15 Petarprigovara zbog Mai nazočnosti među učenicima: »Šimun Petar im reče: 'Neka nas Marija os jeržene nisu vrijedne života.'«U Filipovu Evanđelju,16 o Mariji se govori kao o simbolu božanske mudi ali su biskupi takvetekstove izrezali jer su bili prijetnja dominaciji isklji muškog svećeništva. U Pavlovim poslanicamanalazimo ovakve upute:Žena neka uči u skrovitosti sa svom podložnosti! Ne dopuštam ženi da poučava ni da vrši vlast nadmužem; štoviše, neka ostane u skrovitosti!Takve autoritativne izjave bile su posebno korisne jer su služile kao krinka vim namjerama. Stvar jebila u tome da su žene trebale biti isključene i to svaku cijenu. Da nije bilo tako, Magdaleninadugotrajna nazočnost na kraj94Marija Magdalenaprevagnula. Kao Isusova supruga, ona nije bila samo mesijanska kraljica, već i majka pravihnasljednika. Na sedam mjesta u evanđeljima spominju se žene koje su slijedile Isusa, a šest takvihtekstova stavlja Mariju Magdalenu na prvo mjesto, čak ispred njegove majke. Stoljećima nakonnjene smrti, Magdalenino naslijeđe ostalo je među najvećim prijetnjama Crkvi koja je zaobišlamesijanske nasljednike u korist samozvanih apostolskih predstavnika.Upravo zbog takvog straha od utjecaja Marije Magdalene, nastao je i poseban dokument, u kojembiskupi iznose svoj stav o Marijinoj poziciji. Apostolski red je transkript rasprave između apostolanakon Posljednje večere. Tom su razgovoru (što nije slučaj u evanđelju) nazočne i Marija i Marta,što donekle narušava vjerodostojnost čitavog spisa.Ivan reče: Kad je Učitelj blagoslovio kruh i kalež i označio ih riječima »ovo je moje tijelo i mojakrv«, on ih nije ponudio ženama koje su s nama sjedile. Nato će Marta: Nije ih ponudio Mariji jerje vidio kako se smije.Na temelju ove potpuno izmišljene priče, Crkva je zaključila da su prvi apostoli zabranili ženamapristup svećeništvu jer ove nisu dovoljno ozbiljne! Crkva je bit ove izmišljene konverzacijeprihvatila kao formalnu doktrinu i Marija Magdalena je proglašena malovjernom osobom.Novi zavjet je počeo dobivati svoj konačni oblik kada je 367. g. n. e. biskup AtanazijeAleksandrijski napravio izbor spisa. Neke od tekstova s tog popisa odobrio je i potvrdio koncil uHiponu 393. i koncil u Kartagi 397. g. n. e. Takav je izbor bio vođen različitim kriterijima. Jedna oduputa bila je i ta da kanonsko evanđelje mora biti napisano u ime Isusovih apostola. No čini se da jeovo pravilo zapostavljeno već od samog početka. Iako su Matej i Ivan bili Isusovi apostoli, Marko iLuka nisu; na njih nailazimo tek u Djelima kao na Pavlove suradnike. S druge strane Toma i Filipbili su među dvanaestoricom, ali su evanđelja pod njihovim imenom isključena. Ne samo to, njihovitekstovi su morali biti uništeni i takve su knjige u 5. st. spaljivali ili skrivali po čitavommediteranskom svijetu. Nakon toga, Novi je zavjet pretrpio brojne preinake i dodatke, sve dokverzija koju danas poznajemo nije odobrena na dugotrajnom Tridentskom koncilu (1545. - 1563.), usjevernoj Italiji.95Loza Svetoga gralaTek u novija vremena pronašli su se neki stari rukopisi, a najveće c otkrića svakako je ono iz 1945.godine u Nag Hammadiju u Egiptu. I ti dokumenti ostali skriveni kroz mnoga stoljeća, povjesničarisu znali stojanje sličnih knjiga. Neke od njih, uključujući Tomino Evanđelje, Egi Evanđelje,Evanđelje istine i druge spominjali su već u 2. st. Klement Al drijski, Irenej Lionski i OrigenAleksandrijski. Koji se, dakle, kriterij : pri izboru evanđelja? Radilo se, između ostalog, o seksizmukoji je zabr; bilo kakav povlašten status žena u crkvi i zajednici. Kao što smo spon Petrova i

Pavlova odbojnost prema ženama iskorištena je kako bi se s okružje potpune muške dominacije, aličak su i njihovi citati veoma p izabrani, a ponekad i nekritično izvučeni iz konteksta. U PoslaniciRimlj sv. Pavao na poseban način spominje suradnice: Febu, koju naziva »slu com crkve« (16:1-2),zajedno s Julijom (16:15) i Priskom, koja je podmjesti vrat za njegov život (16:3-4). Pravogledajući, Novi zavjet (čak i u svom si ki pročišćenom obliku) vrvi ženskim likovima, koje subiskupi Rimske odlučili u potpunosti ignorirati.Crkva se toliko bojala žena da je uskoro postavila i pravilo celibata z ćenike, pravilo koje 1138.postalo zakonom i koji važi do danas. Ono uistinu brinulo biskupe nisu bile žene kao takve niseksualna aktivnost ćem smislu, nego mogućnost svećeničke prisnosti sa ženama. Zašto? Za sužene mogle postati majke, a sama priroda majčinstva je nastavljanje loze - tabu tema koju se podsvaku cijenu moralo razlučiti od slike o IsiNe radi se o tome daje Biblija sugerirala takvu misao. Zapravo je posv nuto. Sv. Pavao je u Prvojposlanici Timoteju (3:2-5) rekao da biskup trel jedanput ženjen i da treba imati djecu jer će čovjek svlastitim domaćine bolje voditi brigu o crkvi. Iako su, općenito gledajući, biskupi nastojali bučenja sv. Pavla, oni su odlučili u potpunosti ignorirati ovakve upute ka bi bilo spomena o Isusovombračnom stanju.Gospa od JezeraU luku Bologne-sur-mer u sjevernoj Francuskoj jednog dana 633. godine \ vio je tajanstveni brodić.Na brodu nije bilo nikoga, tek kipić Crne Mad< djetetom i kopija evanđelja na sirijskom jeziku.17Nitko nije znao odakle b dolazi, ali događaj je izazvao priličan nemir i tajanstvena putnica (poznatćGospa od Presvete krvi) postala je znamenom katedrale Notre Dame u l gni - važnom svetištuuništenom u Francuskoj revoluciji.96Marua Magdalenal Crna Madona iz Bologne naglašava povezanost Marije i mora (latinski mare; francuski mer) unarodnoj svijesti. I stoga su znamen Marije od Mora (sličan onom na katedrali) još prije vremenaKarla Velikog hodočasnici koristili kao I znak raspoznavanja na odijelima. Neki oblici takvog znakamogli su se pronaći i u Škotskoj prije nego je postala uobičajena upotreba grbova. Edinburška lukaLeith u 11. je stoljeću imala svoj službeni amblem - prikaz Marije od Mora s njenim djetetom Gralana čamcu koji štiti oblak. Radi se o referenci na Jakova (Josipa Arimatejca koji je jednom bio Oblak- poglavar hodočasnika).Iz određenih su razloga heraldičari ignorirali važnost ovakvih znakova, baš kao što su genealoziodgovorni za ignoriranje ženskih nasljednih linija. Takvi su propusti karakteristični za georgijanskoi viktorijansko razdoblje u Britaniji, iz kojeg potječu mnoge kronike s manjkavim informacijama.Možda će nadolazeća era Vodenjaka donijeti i kraj povijesti muške dominacije, no većina radovakojima danas raspolažemo nastala je pod utjecajem starog mentaliteta. Dovoljno je tek maloistraživanja da otkrijemo kako je ideal Noblesse uterine (ma-trilinearnog nasljeđivanja plemenitebaštine) bio potpuno prihvaćen koncept u vrijeme mračnog, ranog srednjeg vijeka.Istraživanja pokazuju da su se grbovi počeli koristiti u 12. st. Možda je tako bilo u Britaniji, aliBritanci nisu izmislili čitav koncept, kao što se prije vjerovalo.18 Autoriteti na tom polju, Collegeof Heralds i College of Arms utemeljeni su u kasnom 14. st. zbog evidencije obitelji koje suposjedovale grb. Bilo je važno da vitez na svojem štitu nosi ukrašeni grb kako bi ga se mogloidentificirati unatoč tomu što je od glave do pete bio odjeven u pancirnu košulju i oklop. Upotrebazastava i drugog znakovlja koje ukazuje na obitelj ili regiju nastala je još ranije u Flandriji isjevernoj Francuskoj.Unatoč tomu rijetki su u Britaniji prije 12. st. imali prilike vidjeti takvo znamenje, posebno ono kojenije feudalnog podrijetla. Zbog toga je znamen Leitha jedinstven po vremenu nastajanja i zbog svognefeudalnog ženskog konteksta.Bogato iluminiran rukopis nadbiskupa Rabana Maara Život Marije Magdalene sastoji se od pedesetpoglavlja povezanih u šest svezaka. Taj nam tekst, između ostalog, pripovijeda kako su Marija,Marta i njihovi suputnici napustili obale Azije.... i proviđeni istočnim vjetrom putovahu oni po moru izmeđ Europe i Afrike, i ostaviše za sobomgrad Rim i vascijelu zemlju Italije krenuvši na desno (sjever). Sretno zaplovivši na desno (sjever),stigoše u grad Marseille u galskoj provinciji Vienne gdje rijeka97Loza Svetoga gralaRhona ljubi obalu mora. Tamo - uprijevši oči prema Gospodu, velikom kralju svekolikog svijeta -oni se razdvojiše i krenuše svatko svojim putem.U pariškim knjižnicama nalaze se rukopisi i stariji od onog Maarova koji s svjedočanstva oMarijinoj misiji u Provansi. Taj se podatak posebice spom himnu iz 600. godine (ponovnoobjavljenom u spisima Acta Sanctorum, zašli jezuita Jeana Bollanda iz 17. st.).19 Tu se iznosipodatak da su Marijine dn Marija Saloma (Helena) i Marija Jakovljeva (žena Kleofina) sahranjene u1 crkve Les Saintes Maries u pokrajini Camargue. Mnogo prije crkve iz 9. s njenom se mjestunalazila druga pod nazivom Sanctae Mariae de Ratis i f današnje glavne lađe nalaze se ostaci kipakoji prikazuje Marije na moru Povezanost Marije Magdalene s Galijom umjetnički je prikazana nadv čina: reprezentativni i mistični. Ponegdje je vidimo en voyage prema Marse kao što je to udokumentiranim prikazima. Najvažniji primjer ovog m prikazivanja je djelo koje se nalazi u crkviLes Saintes Maries, a radi se c Henrija de Guadermarisa. Slika prikazuje Marijin dolazak u brodu na

c Provanse, a bila je izložena na Pariškom salonu 1886. godine. Druga glas slika sličnog tipa jePutovanje morem Lukasa Mosera. Slika je dio oltarne Der Magdalenen Altar bogato ukrašenezlatnim i srebrnim listićima, u Ki lisches Pfarramt St. Maria Magdalena, u Tefenbronnu u južnojNjemačkEdinburški Port of Leith - Gospa od Mora98Marija MagdalenaMariju su ponekad prikazivali kako uzlijeće nad zemlju da primi nebesko pro-svjetljenje (čestmotiv u apokrifnim romantičnim prikazima) ili kako je odnose prema zapadu kao u Otkrivenju.Lijep primjer takve vrste je prikaz Anđeli nose Mariju Magdalenu. Ovo djelo autora GiovannijaLanfranca nastalo je oko 1606. godine, a nalazi se u Galleria Nazionale di Capodimonte u Napulju.Slika prikazuje nagu Mariju Magdalenu kako u društvu triju anđelčića lebdi nad pustim europskimkrajolikom.Martini ostaci leže u Tarasconu u francuskoj provinciji Vienne. U pismima Luja XI. iz 1482. godinenalazimo podatak o posjetu merovinškog kralja Klodviga ovom grobu u 5. st. Ostaci MarijeMagdalene čuvaju se u opatiji sv. Maksima, 48 kilometara od Marseillea. Karlo II. od Sicilije, grofod Provanse, iskopao je 1279. godine Marijinu lubanju i humerus (nadlaktičnu kost) da bi ihoptočio zlatom i srebrom i izložio u kovčežiću u kojem su ostali do danas.20 Jedan dio Marijinihkostiju zajedno s njenim pepelom čuvao se u urni uništenoj tijekom Francuske revolucije.Marijina pustinjačka nastamba nalazi se u blizini La Sainte Baume. To je pećin^ koju je popovratku iz Sedmog križarskog rata s kraljem Lujem IX. posjetio Sire de Joinville. O svom jeiskustvu ovako pisao:Dođoh u grad zvan Aix u Provansi. Tamo htjedoh čast iskazati Blaženoj Magdaleni koja leži tek danputa od toga mjesta. Tako stigosmo do vrleti zvane Baume, na silnoj krševitoj i goletnoj stijeni gdje,kazuju stari, Sveta Magdalena moljaše Boga i trapiše tijelo svoje.Već tri stoljeća ranije pećinu je pohodio i drugi hodočasnik, Wuillermus Ge-rardus, markiz odProvanse, a crkva na visokoj stijeni uz špilju u La Sainte Baume (s raznolikim oltarima i lijepimkipom Marije Magdalene) dugo je bila poznato mjesto hodočašća.Aix-en-Provence, gdje je Marija Magdalena umrla 63. g. n. e., nekoć je bio stari grad AcquaeSextiae.21 Upravo su termalni izvori u Aix (Acques) dali mjestu njegovo ime - acque'ytsrednjovjekovni oblik latinske riječi aquae (vode). Po predaji Languedoca, Marija je poznata kao LaDompna delAquae: Gospodarica voda. Kod gnostika (kao i kod Kelta) žene koje je štovala religijačesto su se povezivale s jezerima, izvorima, potocima i zdencima. Doista, gnosis (spoznaja) imudrost pripisivale su se Svetom Duhu koji je »lebdio nad vodama« (Postanak 1:2).Ranije smo vidjeli da su svećenici iz doba evanđelja pri obredu krštenja nazivani »ribarima« i daje,od trenutka kad je zadobio red Melkizedeka (Poslanica99Loza Svetoga gralaHebrejima 5), i on postao »ribar«. Dinastička linija Judine kuće postala j< dinastija kraljevasvećenika ili, kako su Isusove nasljednike prikladno n; u predaji o Gralu, kraljevima ribarima.Nasljedna linija Isusa i Marije M lene koju čine kraljevi ribari sačuvala je majčinski duh Aixa ipostala »< voda«: kuća del Acques.Taje obitelj bila veoma istaknuta u Akvitaniji - području koje svoje ir kođer duguje riječi acauae(vode) ili acaues, od čega dolazi ime grada Dax zaj od Toulousea.22 Ovdje su pripadnici ogrankamerovinške kraljevske obi potomci kraljeva ribara, postali grofovi od Toulousea i Narbonne, kao ikr područja između Francuske i Španjolske pod imenom Septimanian MidDrugom ogranku iste obitelji, preko ženske linije, dodijeljena je b; keltske crkve Avalona, sVivianom del Acques priznatom kao nasljedno likom kraljicom početkom 6. st. U Britaniji se, pak,s njome povezuje r ogranak provansalske kuće del Acques, tj. grofovi de Leon dAcques, poVivianine unuke Morgane.Od vremena kada je Chretien de Troves u 12. st. napisao priču Ywain pa od Izvora (gdje je Gospazapravo isto što i La Dompna del Aque), baštini Acques provlači se kroz arturijansku literaturu.Nasljedstvo te obitelji, k ključna u temi o Gralu, uvijek se izravno povezuje s posvećenim vodarMarijom Magdalenom. S druge strane, ime du Lac označavalo je odnos s 1 Pendragona {lac ili»jezero« bio je i crveni pigment iz zmajeva drva).24 Sir mas Malorv u svom djelu Morte d'Artur iz1484. Vivianu II. (Gospu od Iz majku Lancelota del Acques) poistovjećuje s Gospom od Jezera.100Josip ArimatejacGlastonburvjska kapelaU svojim Annales Ecdesiasticae, vatikanski knjižničar, kardinal Baronius, iznosi podatak o JosipuArimatejcu koji je 35. g. n. e. prvi put došao u Marseille. Odatle su on i njegovi suputnici otišli uBritaniju propovijedati evanđelje. Ovo je mnogo ranije potvrdio kroničar Gildas III. (516. - 570.), usvojim spisima pod naslovom De Excidio Britanniae. On, naime, kaže da je kršćanstvo došlo uBritaniju za posljednjih dana cara Tiberija, koji je umro 37. g. n. e. Čak i prije Gildasa značajneosobe poput Euzebija Cezarejskog (260. - 340.)1 i sv. Hilarija iz Poitiersa (300. - 367.) pisali su oranom apostolskom djelovanju u Britaniji. Najraniji zapisani podaci o kršćanskoj evangelizacijidatiraju iz 35. do 37. g. n. e. Radi se o razdoblju neposredno nakon raspeća, a prije vremenaPetrova i Pavlova boravka u Rimu i značajnijeg širenja evanđelja.

Važan lik u Galiji 1. stoljeća bio je sv. Filip.2 Gildas i William od Malme-sburvja opisuju ga kaočovjeka koji je nadahnuo Josipovu zadaću u Engleskoj. U spisu De Sancto Joseph ab Arimatheapiše: »Petnaest godina nakon uzašašća (što znači 63. g. n. e.) on (Josip) dođe k Filipu apostolumeđu Gale.« Freculp-hus, biskup iz Lisieuxa (9. st.) piše da je sv. Filip poslao misionare iz Galije uEnglesku »da tamo donesu radosnu vijest o životu i da propovijedaju o utjelovljenju Isusa Krista«.Po dolasku u zapadnu Englesku Josipa i njegovih dvanaest misionara stanovnici su dočekaliprilično skeptično. Nešto srdačniji bio je kralj Arviragus od Silurije, brat Caractacusa Pendragona.U dogovoru s drugim poglavarima Arviragus je Josipu poklonio dvanaest hajda glastonburvjskezemlje. Jedan hajd je označavao površinu zemlje dostatnu za uzdržavanje jedne obitelji tijekomjedne godine uz pomoć jednog pluga - što je odgovaralo površini od 120 ake-101Loza Svetoga gralara (otprilike 48,5 hektara). Tu su izgradili i malu crkvu u razmjerima dre hebrejskog svetišta.3 Ovaje povlastica bila na snazi još mnoga stoljeća ki potvrđuje Domesday Book iz 1086. godine:»Crkva u Glastonburvju posj vlastito zemljište od dvanaest hajda za koje nikada ne plaća porez.« UJos doba kršćanske su kapele bile skrivene u rimskim katakombama, no n što je u Glastonburvjusagrađena kapela sv. Marije od pletera premazan vačom, Britanci su se mogli pohvaliti prvomnadzemnom kršćanskom crl na svijetu.4Uz kapelu je kasnije izgrađen i samostan, a čitav su kompleks u 8. st. p< no izgradili Saksonci.Nakon katastrofalnog požara 1184. godine, kralj rik II. darovao je zajednici Povelju o obnovi ukojoj se Glastonburv spoi kao »majka i grobnica svetih koju su osnovali učenici našega Gospodinato vrijeme sagrađena je i kamena Gospina kapela. Kasnije je čitav kom pretvoren u velikubenediktinsku opatiju, po veličini i važnosti odmah n Westminsterske opatije u Londonu. UzGlastonburv se vezuju važne lič poput sv. Patricka (prvi opat u 5. st.) i sv. Dunstana (opat od 940.do 946Što se tiče priča o Josipu Arimatejcu u Glastonburvju, neki spominji govu povezanost s Galijom itrgovinom kositrom po Mediteranu. John od stonburvja (sastavljač Glastoniensis Chronicha iz 14.st.) i John Capgrave (poj; engleskih augustinaca 1393. -1464.) koriste citate iz knjige koju je carTeoc (375. - 395.) pronašao u jeruzalemskom pretoriju. Capgrave u De Sanctoj ab Arimatheapripovijeda kako su Josipa nakon raspinjanja zatvorili žid starješine. Takav opis nalazimo i uapokrifnim Djelima Pilatovim. Povjesi biskup Grgur iz Toursa (544. - 595.) u svojoj PovijestiFranaka na sličan i spominje Josipovo uhićenje, a taj motiv nalazimo i u spisu Joseph d'Arinburgundskog kroničara Grala Sir Roberta de Borona.Magna Glastoniensis Tabula i drugi rukopisi navode da je Josip pobjeg zatvora i kasnije biopomilovan. Nekoliko godina nakon toga došao je u C sa svojim nećakom Josipom kojega je krstioapostol Filip. Mladi Josip (druj Isusa i Marije) obično se spominje kao Josephes - ime koje ćemo idalje koi u ovoj knjizi kako bismo ga razlikovali od njegovog ujaka, Josipa Arimat«U požaru iz 1184. uništeni su mnogi vrijedni spisi i relikvije iz Glastonbi a mnogo toga je nestalo uharačinama nakon što su Tudori raspustili samos U razdoblju tog drugog vala razaranja jedan odpodanika kralja Henrika VIII. je opata Richarda "VVhitinga od Glastonburvja. Na sreću, spašenesu neke k važnih rukopisa, a jedna od njih (koja se pripisuje Gildasu III.) spominje Ji Arimatejcakao »plemenitog decuria«. Nadbiskup Raban Maar iz 9. st. tak koristi izraz noblis decurion. Decurioje bio nadglednik rudnika, a sam tem102Josip Arimatejacnastao u Španjolskoj gdje su još od 6. st. pr. n. e. židovski kovinari radili u glasovitim ljevaonicamaToleda.6 Lako je moguće da je upravo Josipovo zanimanje za rudarstvo bilo glavnim razlogomvelikodušnog dara kralja Arviragusa.7 Josip je na posljetku bio veoma poznat trgovac metalima icijenjeni kovinar: Majstor Učitelj, Meštar (ho-tekton), kao stoje bio njegov otac, ali i starozavjetnilikovi poput Tubalkaina i Hiram Abifa - važne figure u suvremenoj masoneriji.U tekstu De Sancto Joseph piše daje stara crkva sv. Marije posvećena »trideset i prve godine poslijeMuke našega Gospodina« (što znači 64. g. n. e.). To potvrđuje i informaciju koju nam je daoWilliam od Malmesburvja. No s obzirom da je crkva posvećena sv. Mariji (najčešće se držalo dajeto Isusova majka), mnogi su se pitali kako je moguće da se neka crkva posveti upravo njoj tekpetnaestak godina nakon uznesenja i stoljećima prije razvijanja kulta Blažene Djevice. KronikeMattheua Parisa iz 12. i 13. st. potvrđuju 63. g. n. e. kao godinu u kojoj jedna druga Marija - MarijaMagdalena - umire u La Sainte Baumen.Dva Josipova posjeta Britaniji bila su od posebne važnosti za Crkvu i kasnije su ih spominjali brojniautori. Prvi (kako opisuje kardinal Baronius) je uslijedio nakon stoje Sanhedrin po prvi put uhitioJosipa. Godina ovog posjeta (35. g. n. e.) podudara se s podatkom o dolasku sv. Jakova Justa uEuropu, što i nije čudno s obzirom da su Josip Arimatejac i sv. Jakov jedna te ista osoba. Vlč. LionelS. Lewis (glastonburvjski vikar 1920.) potvrđuje u svojim ljetopisima daje sv. Jakov posjetioGlastonburv 35. g. n. e. Drugi posjet 62. g. n. e. dogodio se nakon kamenovanja i ekskomunikacije(duhovne smrti) Jakova Justa u Jeruzalemu.8 Benediktinski monah Cressv, koji je živio nedugonakon reformacije, piše:U četrdeset prvoj godini Krista (35. g. n. e.), sv. Jakov na povratku iz Španjolske posjeti Galiju,Britaniju i venetske gradove, gdje propovijedaše evanđelje, a onda se vrati u Jeruzalemposavjetovati se s Blaženom Djevicom i sv. Petrom o stvarima od velike važnosti.

Stvari »od velike važnosti« o kojima govori Cressv odnose se na odluku o primanju neobrezanihpogana u nazarensku crkvu. Kao prvi jeruzalemski biskup, Isusov brat Jakov predsjedao je vijećemkoje je raspravljalo o tom problemu.Postoje brojne predaje o boravku sv. Jakova na Sardiniji i u Španjolskoj, ali one se često pripisujupogrešnoj osobi. To je uglavnom stoga što je apostol Jakov Boanerges (ponekad zvan sv. JakovomVećim, za razliku od sv. Jakova Al-fejeva ili Jakova Manjeg) odsutan u većem dijelu Novogzavjeta.Nesporazumi nastali zbog prividnih nepravilnosti i dvoznačnih natuknica u vezi Josipa Arimatejca isv. Jakova Justa izazvali su na koncilu u Baselu 1434.103Loza Svetoga gralaprepirke među biskupima. Posljedica je bila da su pojedine zemlje odluči jediti svoje zasebnetradicije. Tako se sv. Josip povezuje s crkvenom povi Britanije, dok se sv. Jakov štuje u Španjolskoj.Bez obzira na to, engleski c ni autoriteti napravili su određeni kompromis povezujući sv. Jakova sm hijom pa je tako kraljevski sud u Londonu poznat kao Palača sv. Jakova, ove rasprave na konciluu Pisi 1409. godine došlo je do prepirke o prvei po vremenu utemeljenja nacionalnih crkava Europe.Glavni su konkuren Engleska, Francuska i Španjolska. Prevladalo je mišljenje da prvenstvo t, daEngleskoj upravo zbog crkve u Glastonburvju koju je utemeljio Josip/ statim post passionem Christi(nedugo nakon Isusove muke). Ubuduće je \ Francuske dobivao titulu Njegova NajkršćanskijegVeličanstva, dok je šp; ski monarh imao naslov Njegova Najkatoličkijeg Veličanstva. Naslov kojirezerviran za engleskog kralja9 - Njegovo Najsvetije Veličanstvo - posl predmetom žestokihosporavanja. Iz zapisa o toj raspravi - Disputatio sup> gnitatem Angliae et Galliae in ConcilioConstantiano - vidimo daje Engleska izl svoje pravo jer ne samo da je svetac dobio zemlju upodručju West Coui već je i pokopan u Glastonburvju. Mogućnost daje drugi sv. Jakov (Boan iliJakov Veći) možda posjetio Španjolsku nije bila relevantna za tu rasprTrgovački putovi u 1. stoljeću (trgovina kovinama)104Josip ArimatejacS obzirom da smo ustanovili kako je Josip/Jakov sahranjen u Glastonburvju, morat ćemo pogledatikako to da cistercitska Estoire del Saint Graal tvrdi kako se njegov grob nalazi u opatiji Glais uŠkotskoj. Ovo i nije toliko proturječno kako se čini jer u vrijeme Josipove smrti gaelski Škoti nisunastavali zapadno visočje (Dalriada), već su činili plemensku populaciju sjeverne Irske (Ulstera)koja se infiltrirala u jugozapad Britanije. Područja West Countrvja napučena Škotima često su senazivala Škotskom, dok se daleki sjever Britanije nazivao Kaledonijom. Riječ glais (veoma česta ustarim škotskim imenima) dolazi iz irskog goidelika, a znači »rječica« ili »potočić«. Ime Douglas,primjerice, dolazi od riječi dubh glais (tamni potok). Sam Glastonburv izgrađen je na močvarnompodručju i nekoć se nazivao Isle of Glais. I tako se mjesto Josipove grobnice u opatiji Glais zapravoodnosi na opatiju u Glastonburvju.U prvom je stoljeću Britanija (Engleska, Wales i Škotska) bila poznata pod imenom Albion. Irci suje nazivali Alba - ime koje je kasnije, nakon što su irski Škoti naselili Zapadno visočje, ograničenona sjevernu Škotsku. Do 900. godine ime Alba pretvorilo se u Albanv, a alternativno ime Škotska(ili Scotia)10 pojavilo se tek stoljeće kasnije.Gospodstvo GralaTitulu Josipa dobivao je najstariji sin svake generacije Davidove loze. Kada bi dinastički nasljednikJudine kuće (bez obzira na njegovo osobno ime) postao David, njegov najstariji sin(prestolonasljednik) dobio bi ime Josip. Ako u to vrijeme titularni David ne bi imao sina (ili binjegov sin bio mlađi od šesnaest godina), tada bi najstariji Davidov brat privremeno preuzeo tituluJosipa. Tog bi se naslova odrekao kad bi pravi nasljednik napunio propisane godine. Pored togapostojala je titula ha-Rama Theo (Arimateja), naslov koji odgovara Božanskoj Visosti - sličnosuvremenoj prinčevskoj tituli Kraljevske Visosti.Unutar židovskih kraljevskih, svećeničkih, anđeoskih i patrijarhalnih nasljednih linija postojale subrojne dinastičke titule kao i raznolike oznake počasnih službi. Stoga je bilo moguće da jednaosoba koristi čitav niz različitih imena ovisno o kontekstu i trenutku. Vidjeli smo daje Matej ukontekstu svoje službe nazvan Levijem. Zaharija je bio Sadok ili anđeoski Mihael. Jonatan Ana(ponekad zvan Natanel) bio je Jakov Alfejev (Jakov Nasljednik), ali je osim toga bio i Ilija.Zaslugom takve hijerarhijske i patrijarhalne strukture, Jakova Justa, Isusova brata, poznajemo i kaoJosipa Arimatejca (ha-Rama Theo) - Josipa od Božanske Visosti. U različitim vremenima postojalisu, dakako, drugi Josipi105Loza Svetoga gralaArimatejci. Sada kada raspolažemo takvim činjenicama, na čitavu sit možemo gledati iz druge, čistokronološke perspektive.Osim nekoliko posve općenitih rečenica, Novi zavjet nam ne pruža maciju o vezi Josipa Arimatejcas Isusovom obitelji; ne spominje se ni nj dob. Neovisno o biblijskim tekstovima, vjerovalo se dajeon ujak Isusove ke. Sudeći po slikovnim prikazima, on je već tridesetih godina naše ei postarijičovjek. Neovisno o tome u određenom broju dokumenata nah podatak o njegovu dolasku uGlastonburv trideset godina kasnije - 63. g Pored toga, Cressvjeva Crkvena povijest (koja uključujei zapise iz Glastont skog samostana) navodi kako je Josip Arimatejac umro 27. srpnja 82. g.

Da je Isusova majka Marija rođena 26. g. pr. n. e. kao što se općeni čunalo, u vrijeme Isusovarođenja imala bi negdje oko devetnaest godin; vrijeme raspeća bila bi u svojim pedesetim. Da jepak Josip bio njen ujal bi vjerojatno dvadesetak godina stariji od Marije, što znači da bi u spon tovrijeme imao nešto više od sedamdeset. Po podacima koje smo sporne znači trideset godina nakonraspeća (što znači u stotoj godini njegova ži on počinje potpuno nov život kao evangelizator idecurio na zapadu!Naravno da ovako nešto nema smisla i da moramo uključiti razumije nasljednog aspekta JosipaArimatejskog kao statusne oznake. Ako to uzn u obzir, Josip iz vremena Isusova raspeća bio jezapravo Jakov Just, rod godine n. e. On je umro 82. g. n. e., nakon stoje dvadeset godina ranije benoekskomuniciran u Jeruzalemu.Očito je da se u Bibliji ne razjašnjava podrijetlo Isusove majke. Tomu treba čuditi jer Crkva tvrdi daje ona plod bezgrešnog začeća. Glavni izv Mariji nisu kanonska evanđelja, nego apokrifni spisiMarijino evanđelje i 1 vangelion. Mnoga umjetnička djela koja prikazuju Marijin život i njenu olkao stoje npr. Diirerovo djelo Susret Ane ijoakima (Marijinih roditelja), tei se upravo na ovimtekstovima. Najiscrpniji dokument o ovoj temi je La genda di Sant Anna Madre dela GloriosaVergine Maria, e di San Gioacchino (Pr sv. Ani, majci Blažene Djevice Marije, i o sv. Joakimu). Uovom se tekstu ni roditelji povezuju s kraljevskom kućom Izraela, ali nema spomena o JcArimatejcu kao ujaku.Tek je u Bizantu 9. st. Crkva počela spominjati Josipa kao Marijina u Taj koncept nastaje u vrijemekada Crkva na koncilima oprezno raspra dopuštenim i nedopuštenim sadržajima Novog zavjeta.Tako dugo dok s sipa Arimatejca drži nevažnim likom unutar Davidove loze i tako dugo se on nepovezuje s mesijanskom linijom, njegovi kraljevski potomci nećt prijetnja samozvanoj apostolskojstrukturi rimskih biskupa.106Josip ArimatejacIz istog razloga na Zapadu se prikrivalo postojanje Isusova i Marijina sina Josephesa. On se običnoprikazivao kao sin Josipa Arimatejca ili ponekad kao njegov nećak (što je, dakako, i bio). Na tajnačin on nije mogao biti prijetnja crkvenoj shemi, a istodobno su obje definicije (sin i nećak) imaleistinite temelje, jer je on bio nasljednik titule ha-Rama Theo.Kad je Isus postao David, njegov je brat Jakov postao Josip. Ovo se promijenilo samo kad je Isusmlađi dostigao dob nasljeđivanja titule. Nakon smrti Isusa Krista, njegov najstariji sin, Isus Just,postao je David. Mlađi sinjosephes (novi Davidov brat) postao je Josip - prestolonasljednik ha-Rama Theo. Ali do tog trenutka dok je njegov brat Isus Just (zvan Gais ili Gesu u predaji o Gralu)bio u Rimu i Jeruzalemu, Josephesov skrbnik bio je njegov ujak Jakov, zapravo Josip Arimatejac.Prvorođenac Isusa Justusa zvao se Galains (u predaji o Gralu nazvan Alain).11 U skladu s običajimadinastičkih vjenčanja, prvo vjenčanje Isusa Justusa bilo je u rujnu 73. g. n. e.; supruga mu je bilaNikodemova unuka. Davidova kraljevska baština (koja će se predstavljati kao Gospodstvo Grala)bila je obećana Galainsu i u pravo vrijeme trebao ju je predati njegov ujak i skrbnik Josephes. AliGalains se obvezao na celibat i umro bez nasljednika. Gralova baština je morala, dakle, pripastiJosephesovoj lozi, a nasljednik je bio njegov sin Jošua,12 od kojeg vode podrijetlo kraljevi ribari izGalije.Već smo spomenuli kako je Josip Arimatejac 49. g. n. e. došao u Britaniju s Marijinim starijimsinom, dvanaestogodišnjim Isusom Justom. Ovaj je događaj ostao dijelom predaje West Countrvja izabilježen je u glasovitoj pjesmi Wi-lliama Blakea Jeruzalem. Priče kazuju kako je mladi Isus šetaoobalom Exmoo-ra i došao u selo Priddv u brdovitom Mendipu. S obzirom da su ta kraljevskastopala uistinu »šetala po livadama engleskih planina« (iako se radilo prije o sinovljevim negoočevim stopama) spomen-kamen njegovim roditeljima Isusu i Mariji Magdaleni na posljetku jepoložen u istočni zid kapele sv. Marije u Glastonburvju. U ovom kamenu koji stoji na mjestunekadašnje glinene kapele iz 1. st. upisane su riječi JesusMaria i to je mjesto za kratko vrijemepostalo obvezatnom molitvenom postajom za srednjovjekovne hodočasnike. Originalna je kapelaizgrađena 63. g. n. e. (neposredno nakon smrti Marije Magdalene), a stari ljetopisi13 kazuju da jeIsus osobno posvetio kapelu u čast svojoj majci. Glastonburvjska kapela zapravo je posvećenaMagdaleni (a ne majci Isusa Krista, Mariji), a posvetio ju je 64. g. n. e. njen najstariji sin, Isus Just.107Loza Svetoga gralaŠtit NajčasnijegU vrijeme smrti Marije Magdalene 63. g. n. e. njen sin Josephes postao j skup Saraza. UMalorvjevoj knjizi Morte d'Artur, Saraz (Sarras) se prikazuje kraljevstvo kralja Evelakea, aspominje se u priči o Lancelotovu sinu Galah Priča počinje kad Galahad nasljeđuje čarobni Kristovštit i susreće tajan: nog bijelog viteza:Umalo se pojavi i Galahad dok ga bijeli vitez čekaše podno pu-stinjakova stana i oba se mužapozdraviše kako dolikuje otmjenu svijetu. »Gospodine«, započe Sir Galahad »je li istina da se uzpomoć ovog štita počiniše silna čudesa?« »Gospodine«, odgovori vitez, »dogodi se da nakon mukeGospodina našega Isusa Krista, Josip od Arimateje, prečasni vitez, koji Gospodina našega skinu sasvetog križa, odmah potom krenu iz Jeruzalema s dragim mu i srodnim dušama. Teškim se mukamanamučiše dok stigoše do grada po nazivu Sarras. U ta doba kada Josip stiže u Sarras vladaše tamokralj imenom znan Evelake, koji silnim ratom zarati protiv Saracena, a navlastito protivu jednogSaracena, roda mu vlastitoga, kralja bogata i moćna, po imenu Tolleme le Feintes. Tako se na dan

onaj dvojica susretoše pred bitku...«Saraz je bio Sahr-Azzah na obali Mediterana14 - možda poznatiji kao Gaza -kadašnji centarFilistejaca, gdje je Samsona sustigla njegova sudbina (SuciNema nikakvih podataka o kralju Evelakeu, ali takvo ime je literarna \ janta naslova avallach, kojise nalazi u brojnim rodoslovljima vladara i svet Riječ se nalazi u mnogim oblicima (kao što suabalech, arabach i amalach) sve su one iskrivljenice egipatsko-grčke riječi alabarch. Još jednom, neradi imenu (ni o prezimenu), već o tituli. Sv. Jeronim (340. - 420.), prevoditelj Bi na latinski,navodi da je Tiberije Aleksandar, prokurator Judeje od 46. g. i bio sin Aleksandra Lizimaha,alabarcha od Aleksandrije. Taj bi termin tre označavati poglavara neke zajednice.Pripovijest bijelog viteza kazuje da je Evelakeov saracenski neprijatelj Tolleme le Feintes (TholomvHimbeni), koji se također spominje u Židov: starinama:Nakon nekog vremena doveli su pred njega vezanog poznatog razbojnika Tholomvja i ubili ga; aliprije toga on je Idumejcima i Arapima uspio prirediti mnogo nevolja.108Josip ArimatejacOsoba pred koju su izveli vezanog Tholomvja bio je prokurator Judeje, Cuspi-us Fadus (prethodnikTiberija Aleksandra). On je Tholomvja 45. g. n. e. dao pogubiti.Bijeli vitez nadalje kazuje da je biskup Josephes obavijestio kralja Evelakea da će ga nesumnjivoubiti Tolleme le Feintes ako ne odbaci svoje vjerovanje u stari zakon i ne uzvjeruje u novi: »A ondamu on pokaže pravo vjerovanje u Presveto Trojstvo.« Evelake se odmah obratio i dan mu je ŠtitNajčasnijeg uz koji je pobjedio Tollemea.15 Josephes je krstio kralja Evelakea i onda otišaopropovijedati evanđelje u Britaniju.Snaga tajanstvenog bijelog štita ležala je u njegovom crvenom križu i u mističnom plastu sIsusovom slikom koji se nosio ispred njega. To je podsjetnik na obraćenje sina cara Vespazijana.Kako nam kazuju Vindicta Salvatoris, on je iscijeljen od gube zahvaljujući mrtvačkoj ponjavi slikom Mesije.16Na kraju bijeli vitez govori da je slijedeći Josephesove upute štit pohranjen kod svetog pustinjakaNacijena. On će ostati u opatiji nakon pustinjakove smrti i na posljetku će ga preuzeti Sir Galahad.Jedne od posljednjih riječi biskupa Josephesa bile su: »Posljednji iz moje loze nosit će ga oko vratai uz njegovu pomoć učiniti čudesna djela.«U De Sancto Joseph i u drugim tekstovima, Nacijen (ili Nacion) se ne opisuje kao pustinjak, negokao princ od Medasa. U povijesti je poznat princ Nascien od Septimanian Midija, iz 5. st., predakmerovinških kraljeva, a njegovi potomci uključuju i Seneschalse od Dola i Dinana u Britaniji. Oviutjecajni upravitelji potomci su Lancelotove majke Viviane II. del Acques, dinastičke kraljice odAvalona, i preci su jedne od najutjecajnijih loza među desposynima - škotske kraljevske kućeStewart.Apostolska misija na ZapaduČovjek koji je najviše pomogao Mariji Magdaleni po dolasku u Provansu bio je njen prijatelj ŠimunZelot koji više nije vršio ulogu Oca, ali je preuzeo naslov koji mu je nakon simboličnog uskrsnućapodario Isus - dobio je ime Abra-hamova upravitelja Eliezera ili Lazara. Pod tim je imenom postaoprvim mar-sejskim biskupom i njegov kip nalazi se na crkvi sv. Viktora. Iz crkvene lađe jedna vratavode u podzemnu kapelu (na mjestu nekadanjeg Lazarova stana) koju su u davnim danima budnočuvali monasi. Upravo je Lazar (poznat kao Veliki - Maximus) 63. g. n. e. položio tijelo MarijeMagdalene u njenu alaba-sternu grobnicu u Svetom Maximinu.109Loza Svetoga gralaPrije toga, nekoje vrijeme boravio u Jeruzalemu i Antiohiji i nakon f smrti još jednom je otišao uJeruzalem i Jordan prije nego se pridruži Arimatejcu.U Britaniji je Lazar poznatiji po svom apostolskom imenu Šimun Z, kefor (758. - 829.), carigradskipatrijarh i bizantinski povjesničar, pišeSveti Šimun, prezimenom Zelot... proputovao je Egipat i Afriku, potom Mauretaniju i cijelu Libijupropovijedajući evanđelje. Istim je naukom poučavao i narode na Zapadnom moru i otočju zvanomBritanija.Nekih pet stoljeća ranije, 303. g. n. e. biskup Dorotej Tirski napisao je Sinopsys de Apostole daje»Šimun Zelot propovijedao Krista po čitavoj Maui Maloj Africi. Na kraju je raspet u Britaniji,ubijen i pokopan.« Annales Ecch kardinala Baroniusa također potvrđuju Šimunovo mučeništvo uBritar, peli su ga Rimljani pod Katom Decijanom u Caistoru, Lincolnshire. N; zahtjev njegoviposmrtni ostaci položeni su u Magdalenin grob u ProvaJoš jedna osoba koja se povezuje s Josipom Arimatejcem u Britani ujak Heroda Agripe, Aristobul.Kad je Mariji Magdaleni Herodova vlas nni kraj Liona17 dodijelila službenu zaštitu, taj je čovjekbio njen najveć nik. Neki tvrde da je Marijin saveznik bio mlađi Aristobul (drugi mui plesačiceSalome), ali on je u to vrijeme vršio službu regenta u Maloj At Pravi Aristobul opisan je udokumentima koji ga smještaju u Britaniji tamo spominje kao Arwystli Hen (Aristobul Stari) i ponjemu je nazv; Arwystli u Powysu. On je bio brat Heroda Agripe I., Heroda od Cha brat Herodijade,Salomine majke.Spisi rimskog teologa Hipolita (rođenog oko 160. g. n. e.) spominju bula kao britanskog biskupa.Cressy drži da ga je za biskupa zaredio Pavao. Po martirologiju Grčke crkve, Aristobul je dočekaomučeništvo i niji »nakon stoje izgradio crkve i zaredio đakone i svećenike«. Ovaj je p kasnije

potvrdio sv. Ado (800. - 874.), nadbiskup Vienne u Adonis Mart) Ranije, 303. g. n. e., sv. Dorotej,biskup iz Tira, piše daje Aristobul bic taniji kad je sv. Pavao poslao pozdrave njegovim ukućanimau Rimu: »I vite Aristobulove ukućane« (Rimljanima 16:10). Jezuitski Regia Fides i »Posve jeizvjesno da je prije Pavlova dolaska u Rim, Aristobul bio u Br: Njega su zapravo u Verulamiumu(St. Albans)18 59. g. n. e. smaknuli RiOsim što su ga poznavali kao Josipa Arimatejca, svetog su Jakova Jus ki kroničari zvali Llan Ilid.On je bio zaštitnik Llan Ilida u Gwentu, s o110Josip Arimatejacda je utemeljio misiju u Cor-Eurgainu. Cwydd to St. Mary Magdalene iz Gestvn Cerioga govori oJosipu kao o Ilidu, a isto tako i rukopis The Sayings ofThe Wi-se. Ime Ilid je vjerojatno varijantahebrejskog imena Eli. U Achan Sant Prydain (genealogiji britanskih svetaca) piše da »s BranomBlagoslovljenim iz Rima do Britanije dođoše Arwystli Hen, Ilid, Cyndaf - Izraelci - i Maw iliMawan, Cyn-dafov sin«. loloManuscripts kazuju daje Ilida u Britaniju poslala Eurgain, žena kraljaCaractacusa od Camuloda i piše: »Ovaj isti Ilid naziva se Josip u svojim životopisima.«Silurijanski vrhovni druid, Bran Blagoslovljeni, bio je oženjen Annom (Enygeus),19 kćerkomJosipa Arimatejca, koja se ponekad usput spominje kao »consabrina« blažene Marije (Isusovemajke). S obzirom da je Josip pogrešno prikazan kao Marijin ujak, riječ »consabrina« često setumačila kao oznaka za rođakinju. Radi se zapravo o prilično nejasnoj riječi koja možda označavamlađu srodnicu. Bio je to, dakle, savršen izraz kada bi rodoslovni odnos bio neodređen ili kada bi sesmatralo da ga treba sakriti.Godine 51. n. e. Branje zajedno s Caractacusom Pendragonom zarobljen u Rimu kao talac.Caractacusova mlađa kći Gladys udala se za rimskog senatora Rufusa Pudensa20 i tako postalaClaudia Rufina Britannica (kako potvrđuje rimski pjesnik Marcijal 68. g. n. e.). DrugaCaractacusova kćerka bila je st. Eu-rgen od Llan Ilida (žena Saloga, lorda od Salisburyja). Njihovslavni sin, princ Lino, postao je prvi rimski biskup.21 U Drugoj poslanici Timoteju 4:21 Pavao piše:»Pozdravljaju te Eubul, Pudent, Lino, Klaudija i sva ostala braća.« Eubul (eu-boulos: »promišljen«ili »razborit«) je varijanta imena Aristobul.U Britaniji je zadaća Josipa Arimatejca povjerena uskom krugu od dvanaest celibatarnih pustinjaka.Kad bi jedan od njih umro, odmah bi bio zamijenjen drugim. U legendi o Gralu o tim sepustinjacima govori kao o »Alainovoj (Galainsovoj) braći«, koji je bio jedan od njih. Oni su kaotakvi bili simbolički sinovi patrijarha Brana u starom poretku Oca (kako se počeo nazivati i rimskibiskup). Zbog toga se u nekim knjigama Alain definira kao sin Brana (Brona). Nakon Josipovesmrti 82. g. n. e., skupina se raspala, uglavnom zbog toga što je rimska uprava zauvijek izmijenilakarakter Engleske.Već smo vidjeli daje zbog brojnih imena koja se pripisuju Josipu (Josip Arimatejac, sv. Jakov Just,Ilid itd.) nastala izvjesna konfuzija, ali još više zbrke, barem što se tiče nasljednika ove loze, unijetće u cijelu priču popularni folklor. To uključuje i djela kao što su Bruts, Triads, Mabinogion iCycles ofThe Kin-gs. Povijesno gledajući, sva su ta djela važna jer nisu u potpunosti izmišljena imnoge su tradicije u svojoj biti utemeljene na drevnim činjenicama. Ali ovakve pripovijesti su usvojoj konstrukciji namjerno romantične i zbog toga ih mnogi111Loza Svetoga gralaskeptični povjesničari nemilosrdno napadaju. Jednako je žalosno što nek gi autori odveć lakovjeruju ovakvim tekstovima. Može se zaključiti da n knjige koje se naizgled temelje na ozbiljnimizvorima pružaju u genealo smislu nemoguće informacije.Nevolja je u tome što romantična literatura rijetko kada obraća pozorni ispravnu kronologiju pa sulikovi nerealno razbacani po avanturističkin stovima. Dobar primjer takvog tipa je The High Historjofthe Holly Grail (' u kojoj se tvrdi daje Parsifal (podanik kralja Artura u 6. st.) bio pranećak paArimatejca koji je živio u 1. st.: »Bio je on dakako dobar vitez, jer je h loze Josipa Arimatejca, a tajje Josip bio ujak njegove majke.«112Novo kršćanstvoDobri kralj LucijePolovinom 2. st., praunuk Arviragusa, kralj Lucije još jednom je oživio duh starih učenika. Zbogtoga se držalo da je »pojačao svjetlost« Josipovih prvih misionara, postavši poznat kao LleifeerMawr (Veliki Lučonoša). Njegova je kći Eurgen stvorila prvu vezu između dvaju davidovskihnasljednih linija - one od Isusa i druge od Jakova (Josipa Arimatejca) - kada se udala za Aminadaba,praunuka Isusa i Marije Magdalene, čiji je sin Josephes postao nazarenskim biskupom Sarasa(Gaze).Lucije je 156. g. n. e. potvrdio svoju pripadnost kršćanstvu, a njegovu je odluku pojačao i masovniprogon kršćana u Galiji 177. g. n. e. Progoni su dobili zamah u starim herodovskim regijama Lyonai Vienne, gdje će trideset godina kasnije sv. Irenej i devetnaest tisuća drugih kršćana dočekatisvoju smrt. Tijekom tih progona mnogi su galski kršćani pobjegli u Britaniju, većim dijelom uGlastonburv, gdje su zatražili zaštitu dobrog kralja Lucija. On se za pomoć obratio rimskombiskupu Eleuteriju (ovo se, dakako, zbivalo u vremenima prije imperijalizma Rimske crkve). Lucijese obratio Eleuteriju gorljivim riječima, tražeći upute o načinu upravljanja kršćanskim pukom.Odgovor čini dio Sacrorum Conciliorum Collectio i još uvijek postoji u Rimu. Eleuterije, između

ostalog, kazuje da je dobar vladar uvijek slobodan odbiti zakone Rima, ali ne i zakone Božje. Evo ijednog dijela tog dokumenta:Kršćanski vjernici, kano i sav ostali puk kraljevstva, moraju se držati sinovima kraljevim. Oni supod Vašom skrbi... Vladar je znan s vrline svoga vladanja, a ne s moći nad zemljama. Budete livladali kako valja, tada ćete biti pravim kraljem. Ne bude li tomu113Loza Svetoga gralatako, naslov će kraljevski biti bezvrijedan i navijek ćete izgubiti ime vladara.1Jedan od najučenijih augustinskih redovnika John Capgrave (1393. - 14 kao i nadbiskup Ussher usvojim De Brittanicarum Ecclesiarum Primordii u potankosti iznose priču o tome kako je Lucijeodaslao u Rim posla Medwaya i Elfana. Gildas iz 6. st. potvrđuje da su se oni vratili u dru dvajubiskupovih emisara Faganusa i Duvanusa (u velškim kronikama pc tima kao Fagan i Dyfan). Okraljevom obraćanju biskupu piše i Beda C iz Jarrowa (673. - 735.), a događaj se po svoj prilicispominje u Anglo-S Chronicle.Fagan i Dyfan obnovili su stari pustinjački red u Glastonburvju i stog se pripisuje drugo utemeljenjekršćanstva u Britaniji. Zbog toga se Luc slava proširila nadaleko i naširoko. Kralja se već slavilokao graditelja p glastonburyjskog zvonika - Sv. Michaela Tora (167. g. n. e.), a posvećena ti i crkvau Llandaffu.2Još je značajnije što je Lucije zaslužan za utemeljenje prve kršćanske biskupije u Londonu. Naspomen-ploči župne zgrade sv. Petra, Cornhi londonskom Old Cityju, nalazi se ovaj tekst:U godini 179., Lucije, prvi kršćanski kralj ovoga otoka kojega Britanijom nazvasmo, utemelji prvucrkvu u Londonu, naširoko znanu kao crkvu sv. Petra u Cornhillu; udari on i temelje nadbiskupije,učinivši je stolnom i prvom crkvom njegova kraljevstva. Takvom osta za četiri stotine godina svedok sv. Augustin ne kroči na ovo tlo... Tada uistinu sjedište i palij nadbiskupije iz rečene crkve sv.Petra u Cornhillu prijeđe u Doroberniju, koju danas zovemo Canterburv.Savjet koji je biskup Eleuterije dao Luciju podatak je od izvanredne važn On je, naime, u potpunomskladu s temeljnim načelom služenja koji proš mesijanski Gralov kodeks. Kraljevi Gralovihdinastija u Britaniji i Francu uvijek su djelovali na isti način - oni su bili očevi naroda, nikada vladarmije (puko vladanje zemljom je specifični feudalni i imperijalni koncept u potpunosti poništavaKodeks). Oni su, primjerice, razumjeli važnu raz između pojmova kao što su kralj Franaka i kraljFrancuske ili između nas kralj Škota i kralj Škotske. Zahvaljujući tomu Gralovi vladari oduvijek sunili i zastupali svoje narode, a ne kler i političare.114Novo kršćanstvoOd trenutka kada se nacionalna monarhija počela regulirati zakonima Parlamenta i odlukamaCrkve, titule kralja i kraljice postale su tako reći bezvrijednima. Pod takvim okolnostima nitko višenije imao dovoljan autoritet da se suprotstavi Crkvi ili Parlamentu i nitko nije mogao djelovati samou ime naroda. Gralovi kraljevi bili su definirani kao Čuvari kraljevstva i zbog toga je Eleuteri-jevsavjet Luciju dubok i prosvijetljen: »Kršćanski vjernici, kano i sav ostali puk kraljevstva, moraju sedržati sinovima kraljevim. Oni su pod vašom skrbi...«Sveti MihaelKapelu u samostojnom zvoniku posvećenu sv. Mihaelu u Glastonburvju utemeljio je kralj Lucije nadrevnom poganskom lokalitetu. Do tog mjesta vode različiti putevi: od St. Michael's Mount,Marazion - preko St. Michael's Church, Brentor; St: Michael's Church, Burrowbridge Mump; St.Michael's Church, Otherv - sve do Stoke St. Michael.3 Paul Broadhurst i Hamish Miller nedavnoobjavili su fascinantnu knjigu pod naslovom Ples zmaja koja slijedi osovinu Mihael/Apolon odIrske preko jugozapadne Engleske, Francuske, Italije, Grčke sve do Izraela.4Sv. Mihael, kojemu su posvećene brojne crkve, nije tradicionalni tip sveca ili mučenika, većodgovara liku arkanđela Mihaela, kojega Novi zavjet spominje tek jednom (Otkrivenje 12:7). Usvom djelu Židovski rat Josip Flavije tvrdi da su kumranski eseni u svećeničkoj hijerarhiji koristiliimena anđela. Nositelj anđeoskog naslova Mihael bio je sadokitski svećenik. Kao nasljednikpravog Sadoka iz vremena kralja Davida, u Isusovo je vrijeme Mihael bio Ivan Krstitelj, koji je tuslužbu naslijedio od svog oca Zaharije.Davidovski kralj de iure podlijegao je različitoj vrsti klasifikacije od one kojoj su pripadali anđeoskisvećenici Mihael, Gabrijel, Sariel i Rafael. Bez obzira na to, i Sadokova i Davidova nasljedna linijabile su strogo dinastičke. Ivan Krstitelj nakon smrti nije ostavio nasljednika. Isus je, pak, mnogoputa pokušao zadobiti status svećenika. Jednom se prilikom čak i prikazao kao takav (taj je događajpostao poznat kao Preobraženje). No tek u trenutku kada je pozvan u Nebesko kraljevstvo (glavnisamostan) njegovo je svećeništvo postalo službeno priznato i on je postao visoki svećenik(Poslanica Hebrejima 3:1) po redu Mel-kisedekovu (Poslanica Hebrejima 5:6). Tada je njegovadinastička uloga postala dvostruko mesijanska - on je sada bio kralj svećenik (ili kako se spominjeu legendi o Gralu, kralj ribar). Po prvi put od doba Davida i Sadoka, sjedinio se kraljevski ianđeoski naslov. Isus je bio i David i Mihael.115Loza Svetoga grala... kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus pošto je zauvijek postao veliki svećenik, sličanMelkisedeku (Hebrejima 6:20).Fragmenti iz Spisa o kralju Melkisedeku pronađeni među svicima s M mora ukazuju da su

Melkisedek i Mihael jedna te ista osoba. Upravo spoznaja koristi u prikazu iz knjige Otkrivenjakada se arkanđeo Mihae sljedna sadokitska moć Mesije) bori protiv zmaja rimske okupacije. Isto 1damašćanski spis iz Kumrana potvrđuje da su naslovi Sadoka i Melkis« bili jednaki. S obzirom daje Sadok označavao najviši svećenički rang, a riječ melki (malkus) značila kralj, očito je da titulaMelkisedek upućuje m ljevsko svećeništvo. Tekst iz Poslanice Hebrejima 7:14 ni najmanje ne uvevanđeosku interpretaciju djevičanskog rođenja, već potvrđuje kako je L stvarni otac bio Josip:»Bjelodano je, naime, da je naš Gospodin izišao iz na plemena, za koje Mojsije govoreći osvećenicima ništa ne reče.« Takoc objašnjava da je zakon o svećeništvu promijenjen kako bi seprilagodio n< Isusovom arkanđeoskom naslovu (Hebrejima 7:12).Od toga vremena dinastička Melkisedekova nasljedna linija poklapali Isusovom, prenoseći se prekokraljeva ribara. Bila je to loza davidovskog greala - kraljevske krvi Jude, u romantičnom kontekstupoznate kao Gr obitelj. U ranim danima njeni pripadnici nisu bili pravi (defacto) monars kraljevisvećenici (dejure). Tek od 5. st. (kada se kralj ribar Faramund o: princezom Argottom,prestolonasljednicom sikambrijskih Franaka) ova ćt započeti sa svojim vrtoglavim usponom.Nije slučajno da se nazočnost sv. Mihaela spominje u Cornvvallu (495. e.) i u Galiji (580. g. n. e.).Svaki nasljednik Gralove loze bio je dinastičk: hael. Cornwallski grad Marazion imao je židovskekorijene - ime mu je : nim za Jeruzalem. S druge strane nasipa uz Marazion nalazi se St. MiclMount - mjesto drevnog keltskog samostana, koji je u 8. st. postao vlasn benediktinaca i dio opatijesv. Mihaela.Uspon Rimske crkveGodine 66. n. e. Josip Flavije, potomak hasmonejaca, postao je zapovje obrane u Galileji. On seprije toga pripremao za službu farizejskog svećei ali je, nakon židovskog ustanka protiv rimskihugnjetavača, prihvatio v službu. Josip je poslije postao i vodeći povjesničar svojega doba, anjegova djela Židovski rat i Židovske starine donose detaljne uvide u dugu i složenu po^116novo kršćanstvoŽidova od vremena prvih patrijarha do rimske okupacije. Baš su u kontekstu njegova djelazanimljive bilješke koje se odnose na Isusa.5 One ga smiještaju u povijesno tkivo vremena, ali bezspomena o njegovom božanstvu ili detalja kakve poznajemo iz kasnijih svetopisamskih tekstova:Baš se oko tih vremena pojavio Isus - čovjek mudar, ako se uopće može nazvati čovjekom, jer jepočinio mnoga čuda. On je bio Krist i kad gaje Pilat - na prijedlog naših voda - osudio naraspinjanje, oni koji su ga voljeli od početka, nisu ga zaboravili, jer se on među njima pojavio živ natreći dan - baš kao što su o njemu prorekli božanski proroci. A zbilo se u vezi njega i deset tisućadrugih čudesa. Tako je kršćanska sekta - nazvana po njemu -snažno prisutna i u naše vrijeme.Josipov autorski opus nastao je tijekom osamdesetih godina naše ere, za njegova boravka u Rimu,odakle se nedugo prije toga raširilo i Markovo Evanđelje. Iako su Petar i Pavao pogubljeni zaNeronove vladavine, evanđeoski spisi nemaju na prvi pogled proturimski sadržaj. Uistinu, prvikršćani bili su skloniji okrivljavanju Židova (prije nego Pilata) za Isusovu smrt i vjerovali su da jeneuspjeh židovskog ustanka od 66. do 70. g. n. e. posljedica raskida saveza s Bogom.Bez obzira na to, položaj kršćana u rastućem Rimskom Carstvu bio je delikatan; oni su još uvijekbili manjinska skupina bez legalnog statusa. Od Petrova raspeća u Neronovo vrijeme pa doMilanskog edikta 313. g. n. e. (kada je kršćanstvo službeno priznato), bilo je zaređeno već tridesetrimskih biskupa. Prvi biskup, kojega je još za Petrova života 58. g. n. e.6 postavio Pavao, bio jebritanski princ Lino, sin kralja Caractacusa. (Lina se ponekad prikazivalo kao roba, ali to je bilasamo propaganda kasnije Crkve i mi ćemo se na tu temu, zbog njene iznimne važnosti, vratiti neštokasnije.)Oko 120. g. n. e. individualni oblik zaređivanja prevladao je nad skupnim. Osim toga, kandidati sumorali biti rimski građani. Do vremena biskupa Higina (od 136. g. n. e.) nije postojala povezanostizmeđu paulinskih kršćana i sljedbenika Isusove vlastite judaističke doktrine. Potonji su biliuglavnom smješteni u području Mezopotamije, Sirije, južne Turske i Egipta - daleko od kršćanskihpokreta u Britaniji i Galiji. U međuvremenu su rimski kršćani doživjeli progone jer su se njihovauvjerenja protivila tradicionalnom konceptu božanske prirode careva. S vremenom su pritiscipostali sve teži, da bi se za Neronove vlasti pretvorili u izravne progone.117Loza Svetoga gralaSlužbena religija carskog Rima bila je politeistična i vodila je podrij štovanja prirodnih božanstavakao što su ona šuma i voda. Kada je Rim stao u državu, njegova je vjera obuhvatila i bogoveetruščanskih i sabinj susjeda. To je uključivalo Jupitera (boga neba) i Marsa (boga rata). Pril su igrčki kultovi i od 204. g. pr. n. e. zabilježeno je postojanje Kibelini ska boginja zemlje) orgija, kojesu slijedili hedonistički obredi u čast D Bakha (boga vina). Kada se Rimsko Carstvo proširilo premaistoku, usv i ezoterički kult boginje Iziđe, sveopće majke, a pored njega i štovanje skog boga Mitre(boga svjetla, istine i pravde). Na posljetku je sveopće sko uvjerenje proizašlo iz sirijske solarnereligije u Sol Invictus (nepobije nepobjedivo sunce). Takva vizija sunca kao stvoritelja čitavogživota obu je sve ostale kultove s likom cara kao zemaljskog utjelovljenja božanstvDo sredine 2. st. nazareni su (sljedbenici Isusova i Jakovljeva učenja nemilosti ne samo rimskihvlasti već su ih nemilosrdno progonili i pat kršćani, a posebno lionski biskup Irenej (rođen oko120. g. n. e.). On ih j dio kao heretike zbog njihova uvjerenja daje Isus bio ljudskog, a ne božapodrijetla kao što je nalagala nova vjera. On je, štoviše, tvrdio da je i sai prakticirao pogrešnu

religiju i zastupao pogrešna vjerovanja! Irenej tak o nazarenima, koje naziva ebioniti (siromašni):Oni, kao i sam Isus, i baš kao eseni i sadokiti prije dva stoljeća tumače proročke knjige Starogzavjeta. Odbijaju Pavlove poslanice i odbijaju apostola Pavla, nazivajući ga odmetnikom odZakona.Nazareni desposynske crkve zauzvrat proglašavaju Pavla »odmetnikom« i nim apostolom«, tvrdećida je potrebno u potpunosti odbaciti njegove trijske spise.Jeruzalem je 135. g. n. e. doživio novi napad rimske vojske - ovaj pu carem Hadrijanom - ipreživjeli su se Židovi rasuli po svijetu. Oni koji su u Palestini bavili su se isključivo rabinskimzakonom i religijom. Za to vi paulinska je sekta (sada već potpuno odvojena od svojih židovskihkor pričinjala sve veće probleme vlastima.Nakon vrhunca slave za Hadrijanove ere (117. - 138. g. n. e.), rimski j perijalizam pod caremKomodom počeo doživljavati svoj pad. Njegova ne1 vladavina (180. - 192.) bila je uzrokomrazjedinjenosti koje su dovele do c ljećima dugih građanskih ratova, gdje su se razni generali borilijedan f drugoga i protiv središnje vlade. Sukob je nastao zbog različitih pretenz: prestolje isuprotstavljeni dijelovi vojske počeli su birati vlastite vladare118novo kršćanstvoLucije Sever (193. - 211.) uspio je uspostaviti djelomični red zahvaljujući mudrom korištenjupretorijanske garde, ali ta disciplina nije zadugo trajala. Kroz cijelo 3. stoljeće zbog sličnihunutarnjih čarki vanjske su granice carstva ostale izložene napadu Sasanida iz Perzije i Gota izcrnomorskih predjela.Car Maksimin je 235. g. n. e. odredio da sve kršćanske biskupe i svećenike valja zatočiti, oduzetiim njihova osobna dobra i zapaliti im crkve. Zatočenici bi bili podvrgnuti različitim oblicimakažnjavanja i ropstva, uključujući prisilni rad u rudnicima olova na Sardiniji. Pri dolasku bisvakom zatočeniku iskopali jedno oko, slomili lijevo stopalo i desno koljeno kako bi imonemogućili kretanje. Muškarce bi često i kastrirali. Ako sve to ne bi bilo dovoljno, okivali su ih odpasa do gležnjeva da se ne mogu uspraviti, a negve su im trajno zavari-vali. Nije nikakvo čudo štoje većina umirala već u prvih nekoliko mjeseci. U tim je danima bilo teško biti kršćanin, ali bitipoznati vođa značilo je zapravo potpisivanje smrtne kazne.Od vremena cara Decija (249. g. n. e.) kršćani su već postali toliko buntovni da su proglašenikriminalcima i masovni su progoni sada postali službena stvar. Tako je bilo i za vladanjaDioklecijana, koji je postao carem 284. g. n. e. On se oslobodio svakog privida demokratskogpostupka i organizirao apsolutnu monarhiju. Kršćani su morali prinositi žrtve božanskom caru, asvaki bi oblik neposlušnosti slijedile najstrože kazne. Sastajališta kršćana su porušena, a sljedbenicikoji su sazivali sastanke na drugim mjestima osuđivani su na smrt. Suci su zaplijenili cjelokupnucrkvenu imovinu, a sve su knjige, dokumenti i pisana učenja javno spaljena. Istaknutijim kršćanimaili onima plemenitijeg podrijetla, zabranjena je svaka javna služba, a kršćani robovi mogli suzaboraviti svaku nadu u oslobođenje. Svi oni koji su se bunili protiv državnih proglasa živi suizgorjeli na lomači ili su bačeni pred zvijeri u arenu.Dioklecijan je pokušao umanjiti štetu od neprekidnih barbarskih napada decentralizacijom uprave ipodjelom carstva na dva dijela. Od 293. g. n. e. zapadnim se dijelom upravljalo iz Galije, dok jeistočni dio svoje središte imao u Bizanciju u današnjoj sjeverozapadnoj Turskoj. Unatoč tomu,napadi su se nastavili. Posebno su uporna bila germanska plemena Franaka i Alemana. Rim višenije bio osvajačka sila i njegovi su građani sada postali mogućim žrtvama zavojevača sa svihstrana.Jedan od najokrutnijih progonitelja pod Dioklecijanom bio je Galerije, namjesnik istočnihprovincija. On je naredio da se svatko tko ne štuje cara ponad svih drugih ima smaknuti nakonteških muka. Neposredno prije svoje smrti 311. g. n. e. Galerije potpisuje proglas iznenađujućegsadržaja. On sada dopušta kršćanima da se »sastaju u svojim bogomoljama bez straha iuznemirava-119Loza Svetoga gralanja«. Nakon dva i pol stoljeća straha i progona, kršćani ulaze u novo n uvjetne slobode.Konstantin je 312. g. n. e. postao car na zapadu, dok je Licinije u istokom. Do tada je broj kršćanaznatno porastao i zajednice su cvjeta gleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Portugalu, Grčkoj, Turskoj i usvim kt Rimskog Carstva. Kršćanski su evangelizatori s mnogo više uspjeha barbare nego što je tobio slučaj s rimskim legijama - čak i u tako ud područjima kao što su Perzija i centralna Azija.Konstantin je ubrzo u njegovo carstvo puca po šavovima i da bi kršćanstvo moglo predstavljatujedinjenja koju će on upotrijebiti kao stratešku prednost.Iako je Konstantin naslijedio svog oca, postojao je i carski rival u osi gova šurjaka Maksencija.Njihove su se vojske sukobile 312. godine i vijskom mostu (izvan Rima) i Konstantin je izašao kaopobjednik. Ovi pravi trenutak da ustanovi svoj savez s kršćanstvom i on je ispričao ka vizijiugledao križ na nebu uz riječi: »U ovom znaku pobjeđuješ.« Kn su vođe bili impresioniraničinjenicom da je jedan rimski car pobijec njihovom znamenom.Konstantin je onda pozvao vremešnog biskupa Miltijada. Car se ni podvrgnuti autoritetu rimskogbiskupa, već preuzeti vlast nad čitavom k skom crkvom. Jedna od njegovih prvih zapovijedi bila jeda mu dones iz Isusova križa kako bi jedan od njih umetnuo u svoju krunu. Proglas zauvijekpromijenio oblik kršćanstva zvučao je ovako: »U budućnosti ćei kao Kristov apostol, pomoći u

izboru rimskog biskupa.« Nakon što je sebe proglasio apostolom, Konstantin je odredioveličanstvenu Laterans laču za biskupsku rezidenciju.Miltijad je umro 314. godine i bio je prvi rimski biskup koji je smrt kao u prirodnim okolnostima.Kršćanstvo je preko noći postalo pošte proglašeno carskom religijom. Konstantin je kasnije, 324.g. n. e., posta( čitavog Rimskog Carstva, u povijesti poznat kao Konstantin Veliki.Nakon Miltijadove smrti, car je (kršeći tradiciju) za prvog carskog bisku brao svog suradnikaSilvestra. Biskup je zaređen uz golemu pompu i raskošni de - miljama daleko od vremena skromnihskrivenih obreda s početka kršć; Vrijeme straha i progona bilo je sada prošlost, ali cijena slobodebila je visi je štovanje cara upravo ono protiv čega su se kršćani borili. Obični vjerni« mogliutjecati na izbor, a svećenici su dobili jednostavnu uputu daje njihov; sada službeno pridruženaCarstvu. Ona je sada postala Rimska crkva.Silvestar je bio previše oduševljen da bi primijetio zamku u koju je sa dio učenike sv. Petra. Jedinošto je vidio bila je staza spasenja koju nudi120Novo kršćanstvostantin. Iako je ovaj golemi korak donio kršćanima pravo slobodnog kretanja u društvu, njihova jehijerarhija sada bila okovana u zlatu, hermelinu, draguljima i svim zamkama koje je sam Kristprezirao. Mnogi sljedbenici vjere bili su izvan sebe jer su vidjeli kako je režim, negdašnji zatornjihovih prethodnika, sada uspješno zaveo i iskvario njihove vođe. Tvrdili su da novi statusprihvaće-nosti nipošto ne znači pobjedu obraćenja; to je samo zlokobni oblak potpunog poraza -oskvrnuće svih načela koje su tako dugo držali svetima.Do tog trenutka kršćanska je poruka već posvuda prihvaćena. Oni koji su širili evanđelje znali suda su Konstantin i njegovi prethodnici zapravo slabašni pred licem neprekidnog uspona Crkve. Toje i bio jedan od razloga što je Konstantinov otac oženio britansku kršćansku princezu Elaine (sv.Helena). Silvestar i njegovi suradnici u Rimu vjerojatno su smatrali ovaj savez politički opravdanimpotezom, ali su poslanici na terenu vidjeli o čemu se tu zapravo radi - bilo je to strateškootkupljivanje od neprijatelja. Oni su tvrdili da je duhovnu poruku sv. Petra nagrizla idolatrija kojomse nastoji spriječiti pad imperija. Značilo bi daje novi režim poništio samu svrhu kršćanstva. Nakongotovo tri stoljeća borbe i napora Isusov je ideal potpuno zaboravljen - predan na tanjuru da bi gaproždrli neprijatelji.Pored raznih kultovskih vjerovanja, Rimljani su štovali careve u svojstvu bogova koji su potekli oddrugih kao što su bili Neptun ili Jupiter. Na koncilu u Arlesu 314. g. n. e.7 Konstantin je zadržaosvoj božanski status uvodeći pojam svemogućeg Boga kršćana kao svog osobnog pokrovitelja. Onje nadalje zamijenio određene dijelove kršćanskog obreda poznatim poganskim tradicijamaobožavanja sunca, kao i nekim drugim učenjima sirijskog i perzijskog podrijetla. Ukratko, novareligija Rimske crkve bila je hibrid koji je trebao primiriti sve utjecajne frakcije. Konstantin je želioosnovati zajedničku i ujedinjenu svjetsku religiju (katolički znači sveopći), na čijem će čelu bition.Sveta HelenaNakon prvog objavljivanja ove knjige 1996. godine neki su čitatelji primijetili da je lik sv. Helene injene kraljevske baštine različit od onog koji prikazuje Crkva. To je uistinu tako i ona je dobarprimjer u kolikoj se mjeri manipuliralo osobnim povijestima da bi one poslužile strateškiminteresima biskupa. Upravo je na ovom primjeru zanimljivo vidjeti što znači utjecaj propagande.Riječ »propaganda« ne uzimamo na laku ruku jer su crkvena učenja o sv. Heleni doista bila diostrategije Congregatio Propaganda Fide. Ovo posebno tije-121Loza Svetoga gralalo ustanovio je 1662. papa Grgur XV. i jedina je njegova svrha »name crkvenu dogmu, uz pomoćučitelja i podobnih povjesničara, i to tamo L ona razilazi s tradicionalnim ili zabilježenimčinjenicama.Prije tog vremena objavljene informacije o pravu prvorođenstva kraljić lene uvijek su dolazile izbritanskih izvora. Tek je 1776. engleski povje: Edward Gibbon u svom djelu Propast i pad RimskogCarstva objavio rimsk povijest o Heleninu rođenju. Nakon što su stručnjaci kritizirali njegovepripovijesti o ranom razvoju kršćanstva, 1779. godine uslijedila je i obrai Gibbon se već od 1753.obratio na katoličanstvo i bio prisiljen prikazati nu u skladu sa službenim naučavanjem. Helena je,po Gibbonu, bila kći oničara u gradiću Naissusu (Nišu) na Balkanu. Autor je kasnije priznao ovajpodatak tek nagađanje, ali su takvu tvrdnju ropski ponavljali drugi povijesnih knjiga i enciklopedija.Svi zapisi o princezi Elaine iz predgibonovskog vremena kazuju da j rođena i odrasla u Colchesterui da je postala poznata zbog svoje vješt političkim poslovima. Njen muž Konstancij proglašen jecarem u Yorku Evroc). Prije toga, 290. g. n. e. on je na Helenin zahtjev proširio nadbis ju York. Kaopriznanje Heleninu hodočašćenju u Svetu zemlju 326. g. n Colchesteru je sagrađena crkva Heleneod Križa gdje je ucrtan gradski j obliku njenog križa, s trima srebrnim krunama na krakovima.Od vremena reformacije, a posebno nakon što je ustanovljeno Vije propagandu, Rim je stvorioposebne programe dezinformiranja u vezi bn aspekata crkvene povijesti, što se kasnije nastavilo svevećim intenziteton se tiče prikaza Helene, oni su krajnje nejasni, s brojnim proturječnim po ma.Mnogi su zastupali Gibbonovu teoriju o balkanskom podrijetlu; ne spominjali Nikomediju kaonjeno rodno mjesto, a drugi je proglašavali i nom Rimljankom.Posve odvojeno od britanskih izvora nalazimo još jedan dokument iz I koji potvrđuje Helenino

britansko podrijetlo. To je Epistola iz 16. stoljeća, njemačkog pisca Melanchtona. Između ostalogon piše: »Helena je nesum britanska princeza.« U jezuitskim zapisima (čak i u jezuitskoj knjiziHodoč ulazi u Rim) u vezi Konstantinovog rođenja u Britaniji piše: »Na najveći je nos katoličkeEngleske to što može sv. Helenu i sv. Konstantina brojiti n svoju djecu - jer je sv. Helena jedina kćikralja Coilusa.«Rimski dokument koji se najčešće citira kao protudokaz Helenina britan podrijetla jest rukopis iz 4.st. (nakon Helenine smrti) čiji je autor Ammi; Marcellinus. Činjenica je da iz tog dokumentanedostaju upravo inform koje se odnose na Helenu. Tu se nalazi i pridodana bilješka sumnjivog pod122novo kršćanstvotla iz 1600. koja donosi izmišljene detalje sukladne crkvenoj politici, a na kojoj su giboniti i ostalitemeljili svoja mišljenja.Još jedna osoba koju je Crkva zajedno sa svojim pokornim znanstvenicima odlučila ignorirati jestrimski kardinal Baronius, vatikanski knjižničar koji je 1601. godine priredio Annales Ecclesiasticae.U tom djelu on posve eksplicitno tvrdi: »Mora biti lud onaj koji usprkos dokazima starine odbijavjerovati da su Konstantin i njegova majka bili Britanci, rođeni u Britaniji.«123Religija i kraljevska lozaRasprava o TrojstvuIz sadržaja mnogih knjiga o ranom kršćanstvu nameće se zaključak daje R crkva bila jedina pravaIsusova crkva, dok su sva druga vjerovanja o Isusu bila tička i bezbožna. Ovo je daleko od istine;mnogi ogranci kršćanstva bili su n manje poganski nego politički deformirana crkva Rima. Takvesu skupine pre idole i raskošne zamke rimskog ideala i stoga su po carskom ukazu stavljene zakona.U posebnoj su nemilosti bili ezoterički gnostici. Crkva ih je osuđivale njihova uvjerenja daje duhdobar, a materija okaljana. Ovakvo uvjerenje svi nije odgovaralo izrazito materijalističkimstavovima nove Crkve.Bilo je i onih koji su pripadali nazarenskoj tradiciji, oni koji su pror. izvorno Isusovo učenjeumjesto iskrivljene i uljepšane Pavlove verzije - izvi oruđa u službi Rima. Judeokršćanitradicionalne škole upravljali su tij< Konstantinove vladavine mnogim važnim crkvama na Bliskomistoku. Štc te su crkve vodili krvni nasljednici Isusove obitelji - desposyni - Gospod baštinici.Predstavnici desposyna doputovali su 318. g. n. e. u Rim, u Lateranski laču, gdje ih je primio biskupSilvestar. Njihov glasnogovornik Joses (potc Isusova brata Jude) iznio je uvjerenje da Crkvenosredište treba biti smješ u Jeruzalemu, a ne u Rimu. Tvrdio je da jeruzalemski biskup mora biti vinasljedni desposynos, dok su biskupi u drugim važnijim središtima (ka< su Aleksandrija, Antiohija iEfez) njemu podređeni. Nije nikakvo čudo č takvi prijedlozi odbijeni, jer Silvestar, između ostalog,nije bio u mogući mijenjati carske odredbe. Isusovo učenje tako je zamijenjeno doktrinom jeodgovarala carskim potrebama i Silvestar je otvoreno priopćio da moć senja nije više u Isusu, veću caru Konstantinu!-^124Religija i kraljevska lozaS obzirom da su carevi stoljećima štovani kao božanstva na zemlji i da je Konstantin službenoproglašen apostolskim nasljednikom, ostala su još jedna važna vrata koja su se trebala zatvoriti.Nakon posjeta desposyna car je odmah odlučio riješiti taj problem, i to na Nicejskom koncilu 325.godine. Paulinski su kršćani, naime, prije ili kasnije, očekivali drugi Mesijin dolazak i Konstantinje sada morao osujetiti njihova očekivanja. Isusova misija u smislu rušenja rimske vlasti propala jezbog nesuglasica medu židovskim sektama. Konstantin je iskoristio taj neuspjeh namećući novuideju: možda Isus i nije dugo očekivani Mesija! S obzirom daje car kršćanima osigurao sloboduunutar Carstva, pravi Spasitelj bio je Konstantin, a ne Isus!Car je dakako znao daje Pavao štovao Isusa kao Božjeg sina, ali sličan koncept nije smio opstati.Isus i Bog trebali su se stopiti u jedinstveno biće tako da se Sin poistovjeti s Ocem. Konačno je naNicejskom koncilu Bog službeno definiran kao tri osobe u jednoj: božanstvo koje se sastoji od trijusujednakih i suvječnih dijelova - Oca, Sina i Duha Svetog. Ovi aspekti (ili osobe) Trojstva nose usebi nevjerojatnu sličnost s trima svećeničkim titulama, Ocem, Sinom i Duhom - naslovima koje sudavno prije koristili eseni u Kumranu.Unatoč tomu postojali su biskupi koji su se protivili ovoj novoj dogmi. Mnogi sudionici koncila bilisu kršćanski teolozi stare škole koji su tvrdili da je Isus bio Sin, štoviše Sin od krvi i mesa, stvorenod Boga, ali ne i Bog. Najglasniji zagovornik ove frakcije bio je vremešni libijski svećenik izAleksandrije imenom Arije. No kad je ovaj ustao i započeo govor, Nikola iz Mire ga je snažnopljusnuo i na taj se način obračunao s oporbom!Nicejsko vjerovanje u Božje trojstvo postalo je tako temeljem novog, reformiranog, pravovjernogkršćanskog vjerovanja. Sljedbenicima Arija (nadalje poznatim kao arijancima) zabranjeno jedjelovanje. Neki su od delegata, uključujući biskupa Euzebija iz Cezareje, bili spremni nakompromis, ali takvo nešto nije bilo prihvaćeno i oni su bili prisiljeni u potpunosti odustati odsvojih uvjerenja u korist novog creda. U ovom kontekstu, s Bogom koji je istodobno i Otac i Sin,sam Isus postaje figura bez ikakva praktičnog značenja. Car sada postaje mesijansko božanstvo - nesamo od tog trenutka nego »od početka vremena«.S tako uređenom strukturom Rimska crkva postaje zaštićena od utjecaja bilo kakvog alternativnogkršćanskog vođe. I zaista, jednom kad je povijesni Isus strateški maknut u stranu, govorilo se da je

kršćanska religija dobila ime po čovjeku imenom Chrestus, koji je 49. g. n. e. bio jedna odznačajnih figura u Rimu. Sada su postojala samo dva službena objekta štovanja: presveto Trojstvo isam car - koji je sada postao Spasitelj svijeta. Svi koji su to osporavali125Loza Svetoga gralaproglašeni su hereticima, a sve kršćane koji su pokušali ostati vjerni Isuši mesijanskom Kristucarska je Crkva označila kao otpadnike.Do tada je bilo uobičajeno da rimski biskup određuje nasljednika prije s no ova se tradicijapromijenila kada se Konstantin proglasio Božjim poslan na zemlji. Od sada je car imao pravopotvrđivati imenovanja crkvenih d janstvenika, a sukobi medu kandidatima često su prerastali uvelike sva< čak i krvave obračune na ulicama. Još uvijek se poštovala teorija o apostol: naslijeđu,no sama je kandidatura bila prava farsa, jer su se rimski bisku] rali među kandidatima koje jeodredio car.Konstantin je 330. g. n. e. odredio Bizancij kao glavni grad Istočnog (Bi: skog) Carstvapreimenujući ga u Konstantinopol (Carigrad). Sljedeće je gc sazvao koncil u tom gradu samo da bipotvrdio odluke Nicejskog koncila, je prilikom arijevska doktrina (koja je u međuvremenu preraslau znac sljedbu) i službeno proglašena bogohulnom. Način careva upravljanja Crk bio je odraznjegova autokratskog stila; njegova je vlast bila apsolutna, a C tek jedna od institucija carstva. Iakoje Silvestar bio postavljen za rimsko skupa, on je igrao neznatnu ulogu u događajima koje jepotaknuo Konsta i koji su zauvijek promijenili prirodu i svrhu kršćanstva.Nakon što je ovaj oblik rimskog kršćanstva ustanovljen kao nova di na religija, proglašen je jošjedan totalitarni edikt, ovaj put po zapovijedi Teodozija Velikog (379. - 395.). U svrhu okončanjaarijanske rasprave, 38 n. e. sazvan je Drugi ekumenski koncil u Carigradu. Teodoziju je bilo tdokazati jedinstvenost svog božanskog mesijanskog prava sve dok su arij propovijedali kako je Sin(Isus) stvoren od Boga i kako Duh Sveti prela: Oca na Sina. Ovakav je koncept svakako trebalosrušiti i trajno umanjiti sovu važnost.Na tom je koncilu definitivno potvrđena dogma o Trojstvu - Bog jest C Bog jest Sin, i Bog jestSveti Duh. O tome više nije smjelo biti spora.Propast CarstvaKroz čitavo razdoblje koje spominjemo, nazarenska tradicija uspjela se od ti. Još od dana prvihžidovskih ustanaka nazareni su pod vodstvom despos ustrajali u svojim uvjerenjima. Njihove suzajednice cvjetale u Mezopotar istočnoj Siriji, južnoj Turskoj i središnjoj Aziji. Vjera im je bilaneovisna izmišljenog kršćanstva Rimskog Carstva, mnogo bliža izvornom Isusovu n ku; bila je tovjera judaističkih temelja, nimalo bliska idolatrijskim utjecaj126Religija i kraljevska lozaobožavanja sunca i drugim misterijskim kultovima. Nazareni su zapravo bili izvorni i pravi kršćani;stav prema Trojstvu bio je jednostavan: Bog je Bog, a Isus je čovjek - nasljedni Mesija Davidoveloze. U vezi toga bili su posve odlučni i odbijali su bilo kakvu pomisao o djevičanstvu BlaženeMarije.U isto su vrijeme postojali i oni koji su unatoč prihvaćanja dogme o troje-dinom Bogu, još uvijekpodržavali vjerovanje u Isusovo božanstvo. Njihovo se uvjerenje umnogome razlikovalo odnazarenskog, jer su oni vjerovali u Pavlovo učenje da je Isus bio biološki Božji sin. Ovo je dalotemelje drugom obliku creda, nastalom oko 390. g. n. e. i poznatom kao Apostolsko vjerovanje.Ono počinje riječima: »Vjerujem u Boga Oca svemogućega, i u Isusa Krista, sina njegova jedinoga,Gospodina našega.« Ovo izravno ponovno uvođenje Isusa teško da je moglo pridonijeti carevustatusu Spasitelja, no za nekoliko godina Rim su poharali Goti i došlo je do propasti ZapadnogCarstva.Uskoro je na pozornicu stupio novi protagonist rasprave o Trojstvu. Bio je to Nestorije, carigradskipatrijarh od 428. g. n. e. U skladu s nazarenskom tradicijom Nestorije je držao kako je rasprava otome je li Isus Bog ili Božji sin potpuno bespredmetna jer je svima jasno daje Isus bio čovjek, naprirodan način rođen od oca i majke. S takve se pozicije Nestorije postavio protiv svojih katoličkihsuvremenika koji su nakon pada Carstva ponovno doveli Isusa u žarište. Oni su Mariji dodijelilinaslov Theotokos (grčki: »ona koja je nosila Boga«) ili Dei Genitrix (latinski: »ona koja je začelaBoga«). Kao rezultat toga koncil u Efezu (431.) osudio je nazarensko - nestorijansko uvjerenje dajeMarija bila žena kao i druge, i ona se od sada štovala kao posrednica (ili zagovornica) između Bogai smrtnog svijeta. Što se tiče Nestorija, njega su proglasili heretikom i zabranili mu djelovanje, alion je uskoro otišao prijateljima u Egipat i Tursku i 489. godine osnovao nestorijansku crkvu uEdesi. Upravo je ovdje Julije Afrički nekoć zabilježio namjerno uništavanje desposjmskihdokumenata o kraljevskoj baštini, ali je također potvrdio postojanje usmene^ predaje o kraljevskojlozi opisujući sljedbu koja se održava »strogom dinastičkom sukcesijom«.Od 5. st. Rimska crkva nastavlja svoje djelovanje na zapadu, dok su središta Istočne crkve Carigrad,Aleksandrija, Antiohija i Jeruzalem. Neriješena rasprava o Trojstvu unijela je razdor izmeđurazličitih frakcija od kojih je svaka željela predstavljati pravu vjeru. Rimskom je crkvom sadaupravljala skupina gradskih službenika - kardinala (riječ dolazi od latinskog cardo što znači stožer).Dvadeset i osam imenovanih kardinala bili su smješteni u Vatikanu.Upravo u doba reformiranja Rimske crkve propalo je Zapadno Carstvo - razorili su ga Vizigoti iVandali. Posljednjeg je cara Romula Augustula svrgnuo njemački poglavica Odoakar, koji je 476.

postao kraljem Italije. U odsustvu127Loza Svetoga gralacara tadašnji je vrhovni biskup Leon I.1 preuzeo titulu Pontifeksa Maksi (glavni pontif ili graditeljmosta). Na istoku je, međutim, povijest išla drul tijekom i Bizantsko će Carstvo cvjetati još tisućugodina.Kada se srušila Rimska moć, to je utjecalo i na oblik tamošnjeg kršćai Carevi su se nekoćpoistovjećivali s kršćanskim Bogom, ali oni su sada nt Vjerska je vlast bila u rukama pontifeksa,no sada se radilo o manjinsk ligiji okruženoj drugim kršćanskim sektama kao što su gnostička, arijanazarenska i sve snažnija Keltska crkva.Kraljevi vješciPosljednjih godina propadajućeg Carstva najveća od svih prijetnji Rimsk kvi bio je desposynskikraljevski ogranak u Galiji. Bila je to Merovinška dir ja, muška loza potomaka kraljeva ribara, doksu sa ženske strane bili baš sikambrijske loze. Sikambrijci su preuzeli svoje ime od Cambre, plemekraljice koja je živjela oko 380. g. pr. n. e. Podrijetlom su iz Skitije, sjeverr Crnog mora, a nazivalisu ih Novi magi.U Nacionalnoj biblioteci u Parizu nalazi se faksimil glasovite Fredeg kronike, iscrpnog povijesnogdjela iz 7. st. za čije je ponovno sastavljanje potrebno trideset pet godina. Posebno izdanje ovogrukopisa bilo je pred ljeno svijetlom nibelunškom dvoru i državne su ga vlasti priznale kao služipovijest. Fredegar (umro 660.) bio je burgundski pisar i njegove kronike krivaju razdoblje odvremena židovskih patrijarha do merovinških kraljev djelu se citiraju brojni izvori, uključujućispise sv. Jeronima (prevoditelja St zavjeta na latinski), nadbiskupa Izidora Seviljskog (autoraEnciklopedije zna; biskupa Grgura iz Toursa (autora Povijesti Franaka).U svom Prologu Fredegar tvrdi da su njegova istraživanja još detaljnij autora koje citira.Ocijenio sam potrebnim da u svojim prikazima budem još preciznijim. .. i tako sam uključio... kaoizvore za nastavak rada, vrijeme vladavine svih kraljeva uz potpunu kronologiju.Da bi postigao takvu minucioznost, Fredegar, kojega je burgundska kra! ska kuća iznimno cijenila,iskoristio je privilegiju pristupa crkvenim zapis i državnim dokumentima. Između ostalog onobjašnjava kako su sikambr Franci (od kojih i potječe ime Francuske) nazvani po svom poglavaruFran (umro 11. g. pr. n. e.).128Religua i kraljevska lozaU četvrtom su stoljeću sikambrijski Franci živjeli u Porajnju, a potom su se 388. g. n. e. podvodstvom svojih poglavara Genobauda, Marcomera i Sunna preselili u Panoniju (zapadno odDunava). Naselivši se u Germaniji, postavili su svoje sjedište u Koln. Tijekom narednog stoljećaosvojili su rimsku Galiju i napučili predjele današnje Belgije i sjeverne Francuske. U to se dobaGeno-baudova kćerka Argotta udala za kralja ribara Faramunda (419. - 430.), koji se često navodikao pravi osnivač francuske monarhije. Faramund je bio unuk Boaza-Anfortasa (kojemu ćemo sevratiti nešto kasnije), neposrednog potomka mesijanske loze preko Jošuina sina Aminadaba (pokristovskoj liniji), muža kćeri kralja Lucija (po arimatejskoj liniji).Faramund, u svakom slučaju, nije bio jedini bračni partner mesijanskog naslijeđa. Sama je Argottapotekla od sestre kralja Lucija, Athildis, koja se oko 130. g. n. e. udala za sikambrijskog poglavaraMarcomera (osmo koljeno od Francija). Zbog toga su Merovinzi, potomci Faramunda i Argotte,desposjmi po dvostrukoj liniji.Merovinška Galija129Loza Svetoga gralaArgottin otac Genobaud, gospodar Franaka, bio je posljednji muškara loze pa je tako Clodion, sinFaramunda i Argotte, po propisu postao ; gospodar Franaka u Galiji. Clodionov sin Meroveus je488. proglašen nikom Tournaia i baš je od njega čitava loza postala poznata kao misti< nastijaMerovinga. Oni su kasnije postali kraljevi Franaka, ali vladarin postajali krunidbom niimenovanjem, već uz pomoć prihvaćene tradici je odgovarala mesijanskom pravu prošlihgeneracija.Unatoč preciznim rodoslovljima njegova vremena, u redovničkim lje ma malo se toga razabire onasljednicima Meroveusa. Iako je bio zakoni dionov sin, ipak povjesničar Priscus piše kako je kraljpotomak tajans morskog stvorenja - Bistea Neptunis. Očito je u vezi kralja Meroveusa i vihsvećeničkih nasljednika bilo nečeg veoma posebnog, jer su im se isk posebne počasti i bili sunaširoko poznati po ezoterijskom znanju i oki vještinama.2 Grgur iz Toursa (6. st.) piše da poglavariFranaka sikarn ženske linije nisu bili poznati po svojoj asketskoj kulturi, ali je ova uče nastija (kojuon naziva »najistaknutijom i najplemenitijom lozom svoje potekla iz drevne nazarenske tradicije, anjeni su sinovi postali pozna dugokosi Kraljevi vješci.U Starom zavjetu (Brojevi 6:3.5.13) Židovi koji su bili vezani strogim tima, kao npr. Samson iSamuel, nazivali su se nazirejcima:... neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog pića... Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, nekabritva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, nekabude posvećen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavu... Ovo je obred za nazirejca.Nazirejski su zavjeti obvezivali samo na određeno vrijeme. Po esenskoj tr uključena su i razdobljapotpunog celibata. Titulu glavnog nazirejca tradic no je nosio davidovski prestolonasljednik,

odjeven u obrednu crnu boju. 1 je svojstvu kraljevska glava reda jednom bio Isusov brat Jakov Just,a sljec ture Judini prestolonasljednici zadržali su taj status i njegove odgovorno: Bez obzira na svoježidovsko podrijetlo, Merovinzi nisu bili praktični vi, ali to nisu bili ni drugi nerimski kršćani čija suvjerovanja imala žid korijene. Katolički biskup Grgur iz Toursa opisao ih je kao »sljedbenik«latrijskih praksi«, ali svećenički Merovinzi nisu bili pogani u smislu nepi jetljenosti. U stvarnosti jenjihov vjerski kult bio sličan druidskom i veor ih poštovali kao ezoterijske učitelje, iscjelitelje ividovnjake. Iako blisko130Religija i kraljevska lozazani s Burgunđanima, Merovinzi nisu bili pod utjecajem arijanstva, a njihovi velikaši nisu bili nigalsko-rimskog ni teutonskog podrijetla. Govorilo se da su oni nešto posve novo i da se njihovakultura pojavila niotkuda.Merovniški kraljevi nisu upravljali zemljom niti su bili politički aktivni; državne funkcije vršili sunjihovi upravitelji palače (glavni ministri), dok su se kraljevi više bavili vojnim i društvenimpitanjima. Među njihovim primarnim interesima bili su obrazovanje, zemljoradnja i pomorskatrgovina. Nastojali su uskladiti svoj način vladanja s drevnom tradicijom, a njihov je najviši uzorbio kralj Salomon, Davidov sin.3 Iako su im vještine uglavnom utemeljene na starozavjetnimspisima, Rimska ih je crkva ipak proglasila nereligioznima.Merovinzi su zadržali mnoge običaje iz biblijskih vremena. Po esenskoj tradiciji svaki dječak u dobiod dvanaest godina prošao bi obred »preporađanja«. Dječak bi simbolički ponovno izašao izmajčine utrobe i zauzeo svoje mjesto u društvu. Merovinška je kraljevska obitelj slijedila sličnupraksu - prinčevi bi na svoj dvanaesti rođendan dobili pravo na kraljevsko naslijeđe i nije bilonikakve potrebe za kasnijim krunjenjem. Dinastija nije »stvarala« kraljeve, već se radilo oprirodnoj nasljednoj liniji kraljeva i naslov se dobivao automatski. Kao što smo vidjeli, Merovinzinisu bili samo potomci Krista, nego i Jakova (Josipa Arimatejca) preko sestre i kćerke kraljaLucija.Esenski obred drugog rođenja nalazimo i u evanđelju, iako je njegov prikaz vrlo nejasan, posebnozbog prijevoda. U Evanđelju po Luki 2:1-12 Isusov se obred drugog rođenja kronološki miješa snjegovim stvarnim rođenjem. Kao i kod Mateja, Luka smješta Isusovo rođenje (ono prvo i stvarnorođenje) u kasnije godine vladavine Heroda Velikog, koji je umro 4. g. pr. n. e. No Luka takođertvrdi da je u to doba namjesnik Sirije bio Kvirin i da je car August naredio popis stanovništva. Ustvarnosti, Kvirin nije bio namjesnik Sirije za Herodova života; on je na to mjesto imenovan 6. g. n.e. kada je po navodu Josipa Flavija u Židovskim starinama u Judeji vodio popis stanovništva u imeCezara Augusta. Radi se o jedinom zabilježenom popisu u toj regiji; za Heroda nije bilo nijednog.Popis se odvijao 12 godina nakon Isusova prvog (stvarnog) rođenja, tj. u godini njegova drugog(inicijacijskog) rođenja.Ova je pogreška razlog kronološke zbrke koja okružuje priču o Isusovu zadržavanju u Hramu dok jebio u Jeruzalemu s roditeljima (Luka 2:41-50). U priči se iznosi da je Isus imao dvanaest godina, alito može značiti da se radilo o »dvanaestoj godini«. Nije to, dakle, bila dvanaesta godina nakonnjegova dolaska na svijet, već dvanaesta godina nakon njegova rođenja za zajednicu. U vrijemePashe te godine Isus je trebao imati 24 godine (ili 23 ako uzmemo u obzir njegov rođendan u rujnu).Tada je iz inicijacijskog prešao u muževno131Loza Svetoga graladoba, no umjesto da prati svoje roditelje na obred, on je zaostao da rasp0 poslovima svoga Oca, sa svojim duhovnim Ocem, koji je u to vrijen svećenik Eleazar Ana.Isusovo je djetinstvo povezano s vrhunskim učiti1 astronomima - posebno s filozofskim Magima, koje su merovinški ki toliko poštovali. Umerovinška vremena tri mudraca iz priče o malom postali su sveci zaštitnici franačkog Kolna i topod lažnim imenima G; Melkior i Baltazar.Merovinški su kraljevi bili poznati vješci u stilu samaritanskih maga sto su vjerovali u skrivenemoći pčelinjeg saća. S obzirom da je saće prir sačinjeno o heksagonalnih prizmi, filozofi su držalidaje ono manifestacij žanskog sklada u prirodi.4 Njihova se grada povezivala s uvidom i mud kaošto stoji u Izrekama 24:13-14:Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome. Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši:ako je nađeš, našao si budućnost, i nada tvoja neće propasti.Pčela je za Merovinge bila tajanstveno i čarobno stvorenje i kao sveti egipatskih faraona postala jesimbol mudrosti. Kada su 1653. otkopani c Hilderika I. (Meroveusova sina), o njegov je plašt bilookačeno tristo zl ukrasa u obliku pčela. Te pčele su se nalazile i na odori koju je Napoleoi sio 1804.godine tijekom svoje krunidbe. On je svoje kraljevsko pravo nala podrijetlu od Jamesa de Rohan-Stuarta, pravog sina (priznatog 1677.) Chć II. Stuarta Britanskog s Margueritom, vojvotkinjom deRohan. Stuarti su < ovu titulu jer i oni, kao i njihovi rođaci grofovi od Britanije, potječu od C onovabrata Fredemundusa, što znači da su, preko Faramunda, i oni pot kraljeva ribara. Prognani Stuarti uEuropi prisvojili su znak merovinške koji se još uvijek može pronaći na primjercima jakobitskestaklenine.Kada je Hilderik 481. g. umro, naslijedio gaje njegov petnaestogodišn Klodvig. Tijekom sljedećihpet godina, on je poveo svoju vojsku južno od Ai potisnuvši Galo-Rimljane, tako da je 486. godinenjegovo carstvo obuhv i gradove kao što su Reims i Troves. Rimljani su uspjeli zadržati kraljevs

Soissonsu, ali ih je Klodvig porazio i njihov je vođa Siagrius pobjegao od gota na dvor kraljaAlarika II. Klodvig je sada i Alariku zaprijetio ratom bjegunac izručen i smaknut. U svojim ranimdvadesetim godinama Klod već imao Rimljane i Vizigote pod nogama i bio predodređen da postanej od najutjecajnijih osoba na zapadu. U to je vrijeme Rimska crkva strepila rastuće popularnostiarijanstva u Galiji i sve teže situacije u zapadnoj Eu132Religija i kraljevska lozagdje je većina aktivnih nadbiskupija bila arijanska. Klodvig nije bio ni katolik ni arijanac i rimskojse hijerarhiji činilo da bi im njegov uspon mogao biti od koristi. Pokazalo se da im je Klodvig inehotice pomogao kad se u svetištu Crne Madone u Ferrieresu oženio burgundskom princezomKlotildom.5Iako su Burgundani tradicionalno bili arijanci, Klotilda je bila katolkinja i sebi je namijenilaevangelizatorsku zadaću. U početku nije uspjela djelovati na svog muža, ali 496. godine stvari su seokrenule u njenu korist. Kralj Klodvig i njegova vojska vodili su oštru bitku s plemenom Alemana ipo prvi put u njegovoj blistavoj vojnoj karijeri, Merovinzi su gubili. Kralj je u očaju zazvao Isusovoime i to u istom trenutku kada je ubijen alemanski kralj. Nakon smrti svog vođe alemanski otpor jeoslabio i oni su se počeli povlačiti, a Klotilda je spremno ustvrdila da je Isus Merovinzima doniopobjedu. Kralj u to nije bio posebno uvjeren, ali njegova je žena odmah poslala po biskupa odReimsa, sv. Remvja i uredila da se Klodvig odmah krsti.6U znak vjernosti svom vođi otprilike polovina meroviških ratnika slijedila je Klodviga do izvora.Uskoro se raširila vijest da je moćnik sa Zapada postao katolik, stoje bilo od ogromnog značenja zabiskupa Anastazija u Rimu. Slijedio je golem val obraćenja i Rimska se crkva spasila od gotovoneizbježne propasti. Uistinu, da nije bilo krštenja kralja Klodviga, vladajuća religija zapadneEurope lako je mogla biti arijanska, a ne katolička. Bez obzira na to, kraljevski ustupak nije biojednosmjeran; rimski su autoriteti morali sklopiti savez s njim i njegovim potomcima. Obećali suda će se pod Merovinzima utemeljiti novo sveto carstvo. Klodvig nije imao razloga dvojiti uiskrenost rimskih saveznika, ali je nehotice postao oruđem biskupske urote protiv mesijanske loze.Uz blagoslov Crkve Klodvig je smio ušetati sa svojim trupama u Burgundiju i Akvitaniju. Računalose da će zbog toga arijanci biti prisiljeni na prihvaćanje katoličanstva, ali su i Rimljani u glaviimali dugoročniji plan - namjeravali su strateški maknuti Merovinge iz središta zbivanja i vlast uGaliji prepustiti rimskom biskupu.7Nakon niza osvajačkih uspjeha, Klodvig je umro u Parizu u dobi od 45 godina. Naslijedili su gasinovi Teuderik, Klodomir, Hildebert i Lotar. U to je vrijeme, 511. godine, merovinško područjepodijeljeno na odvojene kraljevine. Teuderik je vladao Austrazijom (od Kolna do Basela), sasjedištem u Metzu. Iz Orleansa u Burgundiji, Klodomir je nadgledao dolinu Loire i zapadAkvitanije, oko Toulousea i Bordeauxa. Hildebert je naslijedio područje od Seine preko Neustrijedo Armorike (Brittanv) sa sjedištem u Parizu, dok je Lotar zauzeo kraljevstvo između Scheldta iSomme s centrom u Soissonsu. Desetljeća ovakve kombinirane vlasti nisu prošla mirno; nastavilisu se sukobi s gotskim plemenima i Merovinzi su na posljetku prodrli u istočnu Akvitaniju, upotpunosti pripojivši Burgundiju.133Loza Svetoga gralaLotar je nadživio ostalu braću i prije svoje smrti 561. postao vladar n; lokupnim teritorijem.Naslijedili su ga sinovi Sigebert i Hilperik, čiji je mak Dagobert II. 674. postao kralj Austrazije. Dotog je vremena vijeće bi ojačalo svoj autoritet i crkvene ovlasti, ograničavajući poreznu dobit i ikraljevske kuće. Kao posljedica toga glavne su provincije merovinškog c bile pod izravnimnadzorom upravitelja palače, koji su bili bliski suradn: toličkih biskupa. Tako je počelo rimskopotkopavanje merovinške moći134PendragoniDvor kraljeva ribaraSikambrijski Franci, od kojih podrijetlo vodi ženska merovinška linija, povezivali su se prije svogdolaska u Porajnje s grčkom Arkadijom. Kao što smo spomenuli, oni su sami sebe nazivali Novimmagima, imenom koje je nekada pripadalo kumranskim esenima.1 Iz ovog arkadijskog naslijeđadolazi i tajanstvena morska zvijer (Bistea Neptunis), simbol prisutan u drevnim merovinškimzapisima. Gospodar mora bio je kralj Pallas, bog stare Arkadije, a njegov prethodnik veliki Ocean.Zapravo se radi o konceptu koji potječe od starih mezopotamskih kraljeva, sinova boginje Tijamat,velike majke prvobitnih slanih voda.Predaja kaže da se besmrtna morska zvijer utjelovljuje u dinastiji starih kraljeva čiji je simbol riba.To je postao i znamen merovinških kraljeva, zajedno s Judinim lavom ifleur-de-lis, znamen koji jeuveo kralj Klodvig krajem 5. st. kako bi označio kraljevsku lozu Francuske. Već prije toga trolist jebio uobičajeni židovski znak za zavjet obrezivanja. Kasnije su i snažni lav ifleur-de-lis postalidijelom škotskog kraljevskog grba.U legendi o Arturu, davidovsku kraljevsku lozu predstavljaju kraljevi ribari Gralove obitelji, amuška se linija označava imenom Anfortas, simboličkim naslovom, iskrivljenicom latinskog inprtiš(u snazi). To se poistovjećuje s hebrejskim imenom Boaz, pradjedom Davidovim, koji se spominjeu suvremenoj masoneriji.Ime Boaz nosi i lijevi stup Salomonova hrama (Prva knjiga o kraljevima 7:21 i Druga knjiga

ljetopisa 3:17). Njegov kapitel, kao i kapitel desnog stupa Jahina, krasili su mjedeni mogranji (Prvaknjiga o kraljevima 7:41-41) - simboli muške plodnosti, kao što kazuje Pjesma nad pjesmama 4:13.Nije slučajnost da Botticellijeve slavne slike Madonna del melograno i Madonna del Magnificat pri-135Loza Svetoga gralakazuju maloga Isusa sa zrelim, otvorenim narom u ruci.21 doista, Bottii (ispravnije, SandroFilipepi) od 1483. do 1510. bio Nautonnier (kormilar ure Notre Dame de Sion, ezoteričkog društvapovezanog s Gralom. U gi tradiciji Botticellijeva vremena, arkadijski Gospodar mora Pallas prikazkao kralj Pelles: »Moje ime je Pelles, kralj daleke zemlje i blizak rođak Arimatejca.« Njegova jekći Elaine bila Nositeljica Grala od le Corbenic ( beneicon: blagoslovljeno tijelo) i Galahadovamajka.U tradicionalnim pričama o Gralu uočljiva je dosljednost u korišter dovskih imena ili njihovihizvedenica. To su, primjerice, Josephes, Lot, El Galahad, Bron, Urien, Hebron, Pelles, Joseus, Jona iBan. U gotovo svim 1 dama, uključujući i pripovijest sir Thomasa Malorvja iz kasnog 15. st., nal;istaknute digresije o kraljevima ribarima. Pored toga, brojne su i referer Josipa Arimatejca, kraljaDavida i kralja Salomona. Spominje se čak i sve Juda Makabejac (umro 161. g. pr. n. e.). Mnogi sunašli čudnim stoje taj hi nejski heroj iz Judeje uživao toliki ugled u pripovijestima kršćanskog podr»Gospodine viteže«, reče on Messireu Gavvainu, »sačekajte molim... i pobijedite ovaj štit, jer ćuinače ja pobijediti vas... jer on pripadaše najboljemu i najmudrijemu vitezu svoje vjere.« »Tko,dakle, bijaše taj?« reče Messire Gavvain. »Nazivaše se Judom Makabejcem...«»Pravo reče«, ustvrdi Messire Gawain, 'a koje lije vaše ime?« 'Gospodine, moje je ime Joseus, a odroda sam Josipa od Aba-rimacije. Kralj Pelles koji je u šumi, mojim je ocem, a ujak mi je Kraljribar.«3Zna se da su neki vitezovi iz priče o kralju Arturu utemeljeni na stvarni kovima - posebno Lancelot,Bors i Lionel, koji su bili povezani s ograr Gralove obitelji pod imenom Acqs. No, što je s drugima?Postoje indikaci su mnogi od njih bili stvarni likovi, iako ne nužno iz arturovskog razdob Usrednjem vijeku, kada je napisan veći dio gralovskih romanci, nit Europi nije gajio posebnu ljubavprema Židovima. Bjegunci iz Palestine r; šili su se po čitavom Zapadu i, s obzirom da nisu steklizemlju za obradiv okrenuli se trgovini i bankarstvu. Kršćani su na to gledali prijekim okom Rimskacrkva uskoro zabranila praksu pozajmljivanja novca. Zbog toga je 1 godine kralj Edward I.protjerao iz Engleske sve Židove osim vještih liječi U takvoj je atmosferi bilo jasno da pisci (bilo uBritaniji, bilo u kontinenti Europi) neće koristiti židovska imena za lokalne heroje, vitezove ikraljeve.136Pendragonisu takva imena opstala kod ranih protagonista kao što je Josephes pa do onih kasnijih poputGalahada.U ranim gralovskim pričama, Galahad se poistovjećivao s hebrejskim imenom Gilead. Pravi jeGilead bio prapraunuk Nahora, Abrahamova brata (Prva knjiga Ljetopisa 5:14). Gilead znači»gomila svjedočanstva«; brdo zvano Gilead bilo je Brdo svjedoka (Knjiga Postanka 31:21-25), aJakovljeva gomila od kamena, Gomila svjedoka, zvala se Gal-ed (Knjiga Postanka 31:46-48). Opatiz Lincolnshirea, Gibert of Holland, na tragu Bernarda iz Clairvauxa, u cistercitskim Propovijedimao Hvalospjevima izravno povezuje arturovskog Galahada s Isusovom obitelji. Kršćanski piscinikada ne bi u svom viteškom okružju isticali ljude židovskog podrijetla osim ako njihova imenanisu bila dobro poznata i cijenjena. Očito je, nadalje, da su se likovi temeljili na povijesnimpodacima, iako su individualni vremenski okviri, u stvarnosti često udaljeni, za potrebe pripovijesti,opisivali kao suvremenici.CamelotOko 700. g. pr. n. e. keltska su se plemena (keltoi, što znači »stranci«) iz srednje Europe naselila uBritaniju i tijekom željeznog doba njihova je kultura napredovala da bi na posljetku Kelti upravljalivećim dijelom Britanije. U narednim stoljećima pridružile su im se i druge skupine europskihKelta. Među posljednjima su došla belgijska plemena i naselila jugoistok zemlje. Njihovi su seprethodnici raširili prema sjeveru i zapadu, udarivši temelje mjestima kao što su Glastonburv uSomersetu i Maiden Castle u Dorsetu. Kada su u kasnijim godinama stigli Rimljani, Kelti su sepovukli prema zapadu ne prestajući pružati otpor pod vodstvom slavnih vođa kao što su biliCaractacus i Boudicca (Victoria). Rimljani su drevne Britance nazivali Pretani, imenom koje dolaziiz starog velškog jezika cvmric po kojemu se i čitav keltski otok nazvao B'rith-ain, što značiZavjetna zemlja.4Rimljani su u svojim osvajanjima Britanije imali velikog uspjeha, ali im nikada nije pošlo za rukompobijediti Pikte iz Kaledonije na dalekom sjeveru i zbog toga je car Hadrijan (117. - 138.) daosagraditi veliki zid koji je razdvajao kulture. Većina Kelta južno od zida prilagodila se rimskomnačinu života, ali su njihovi žestoki rođaci sa sjevera nastavili s borbama, kao što je bio slučaj saškotskim Gaelima sjeverne Irske.Prvi vladari Powysa i Gwynedda u Vvalesu potekli su od Avallacha po liniji Beli Mawra (BillijaVelikog), poglavara Britanaca iz 1. st. pr. n. e. On je dobar137Loza Svetoga grala/ primjer povijesnog lika čiji se život smješta u drugo razdoblje upravo zl koje su se oko njega

isplele. Njegov je unuk bio vrhovni druid Bran BI ljeni (zet Josipa Arimatejca). Zahvaljujućipovijesnim asocijacijama, Bt se često miješaju s braćom Belinusom i Brennusom (sinovimaPorrexć se 390. g. pr. n. e. borili za vlast u sjevernoj Britaniji, a stara ih je kel dicija smatralabogovima.Još veću zbrku stvaraju tekstovi u kojima se Bran Blagoslovljeni s kao otac Caractatusa. Oni sudoista bili suvremenici, ali Caractatus otac bio je Cimbelin od Camuloda. Ova je pogreška stvorilazbrku u k koje se bave temama vezanim uz obiteljske loze u mračnom dobu, n takvih anomalijalako je objasniti. ih| Branov otac, potomak Beli Mawra, bio je kralj Llyr (Lear). Nekolikracija kasnije, nakon kralja Lucija, imena se u 3. i 4. st. ponavljaju. Tad ški poglavar Llyr Llediathbio otac drugog Brana, oca Caradawca (što imena Caractacus). Drugi razlog nesporazumima leži učinjenici da jj| kao vrhovni druid po svom naslovu bio i patrijarhalni Otac. U simbolismislu Bran doista bio »otac« Caractacusa, baš kao što su Eleazar Ana Zelot bili Isusovi duhovniočevi u Judeji.Od imena Beli (ili Billi) djelomično je nastalo i ime londonskog Bili tea. Billijev potomak Avallachbio je unuk Ane, kćeri Josipa Arimatejc vrhovnog druida Brana Blagoslovljenog. Josipova se ženatakođer zvala P znači »milost«).5 Kao što smo prije spomenuli, Avallach je bio opisni nas! što je iime Beli također titula koja označava »vrhovnog gospodara«. I c radi o dinastičkoj repetitivnoj titulikoja odgovara biblijskom Heliju (Ist pretku s očeve strane).Drugi potomak Beli Mawra bio je kralj Llud (po kojem nosi ime Ion Ludgate). Bio je to pretečakraljevskih kuća Colchester, Siluria i Strath< njegova se obitelj ženidbenim vezama povezala slozom Jakova/Josipa i tejca. Upravo su od velških princeza arimatejske loze potekli osnivači iupravitelji Britannyja (Male Britanije, franačke regije koja se prije tog Armorika). Predstavnicidruge rane davidovske linije, koja je svoj uspoi vjela preko Ugaine Mar (4. st. pr. n. e.), zadržali suvlast nad Irskom po lom velikih kraljeva (Ard Ri) Tare.Unuk kralja Lluda, moćni Cimbelin (otac Caractacusa), bio je pem Britanije za Isusova života.Pendragon ili glavni dragon otoka (Pen Dračo ris) bio je kralj kraljeva i zaštitnik keltskog otoka.Ova titula nije bila dina pendragone je unutar keltske kraljevske loze biralo druidsko vijeće starCimbelin je iz svog sjedišta u Colchesteru, najveće tvrđave željeznog c138Pendragonizemlji, upravljao belgijskim plemenima Catuvellauni i Trinovantes. Colchester je kasnije nazvanCamulod (u latinskom obliku Camulodunum), što dolazi od keltskog pojma camu-lot (zakrivljenosvjetlo). Ova je utvrda postala model za Camelot iz arturovskih romanci.6Sjeverno od Cimbelinova područja živjeli su Iceni i njihov kralj Prasutagus, čija je žena bila slavnaBoudicca (ili Boadicea). Ona je od 60. g. n. e. vodila veliku, ali neuspješnu plemensku pobunuprotiv rimske dominacije, izvikujući svoj glasoviti ratni poklič Ygzoir erbyny Byd (»Istina protivsvijeta«). Neposredno nakon tih događaja Josip Arimatejac je došao iz Galije i usprkos rimskomimperijalizmu sagradio crkvu u Glastonburvju.Koncept zmaja, kao kod pendragona, potječe izravno od svetog egipatskog krokodila (Messeh) iodMus-husa stare Mezopotamije. Faraoni i babilonski kraljevi pomazivali su se krokodilskommašću stječući na taj način snagu Messe-ha, odakle potječe i hebrejski termin Mesija (Pomazanik).Slika neustrašivog Messeha postala je slika zmaja - simbola moćnog kraljevanja. I carski Rim je nasvojoj zastavi isticao skrletnog zmaja, a to je i simbol opisan u Otkrivenju 12:3 kada se Mihael boriprotiv »zmaja sa sedam glava«. Kao što smo vidjeli, taj je zmaj zapravo bio Rim - u povijesti poznatkao grad sedam kraljeva (radi se o broju kraljeva koji su vladali prije osnivanja republike). Nakonrimskog povlačenja iz Britanije 410. godine regionalna vlast prešla je u ruke plemenskih starješina.Jedan od takvih bio je Vortigern od Powysa u Vvalesu, čija je žena bila kći rimskog namjesnikaMagnusa Maksimusa. Nakon što je uspostavio punu kontrolu nad Powysom 418. godine, Vortigernje 425. izabran za pendragona dobro iskoristivši zmajev znak, koji je kasnije postao crveni zmajWalesa.Do tog se vremena arimatejska linija preko Josipove kćeri Ane i njenog muža BranaBlagoslovljenog prilično razgranala. Jedan od najistaknutijih lokalnih kraljeva bio je Cunedda,sjevernjački vladar Manaua, pokraj zaljeva Forth, dok je paralelnom obiteljskom ogranku pripadaomudri Coelhen, vođa »ljudi sa sjevera« (Gwyr-y-Gogledd). Poznat iz stare uspavanke kao Old KingCole, on je vladao područjem Rheged sa sjedištem u kumbrijskom Carlisleu (sjevernjačka tvrđavaCamu-lot). Još jedan poznati vođa bio je Ceretic, potomak kralja Lucija.7 Iz svog sjedišta uDumbartonu, Ceretic je vladao područjima Clydesdalea. Zajedno s Vortigernom, ova su tri kraljabili najmoćniji vladari u Britaniji 5. st. Iz tih obitelji dolaze i najpoznatiji keltski sveci pa su onepoznate i kao Svete obitelji Britanije.Sredinom 5. st. Cunedda i njegovi sinovi poslali su na Vortigernov zahtjev svoju vojsku u sjeverniWales da istjera nepoželjno irsko stanovništvo. Na taj139Loza Svetoga gralaje način Cunedda na velškom obalnom području zapadno od Powysa uti kraljevsku kuću Gwynedd.Pikti iz Kaledonije na krajnjem sjeveru iskori Cuneddino odsustvo i na više mjesta prešli prekoHadrijanova zida. Na su dopremljeni germanski plaćenici Juti, pod vodstvom Hengesta i Hon suodbili napadače, ali su se nakon toga okrenuli prema jugu i za sebe < kraljevstvo Kent. Kasnije su izEurope počela navirati i druga germansi mena poput Saksonaca i Angla. Saksonci su zauzeli jug i

osnovali kral Wessex, Essex, Middlesex i Sussex, dok su Angli osvojili ostatak zemlje o Severna doHadrijanova zida, uključivši Northumbriju, Merciju i istočr gliju. Čitava je zemlja sada postalapoznata kao England (zemlja Angla),; su novi žitelji keltski zapadni poluotok nazvali Wales(iveallas znači »str;Kako je Irsku dijelilo more od uzburkanog britanskog kopna, ona je f savršeno sklonište zaredovnike i učenjake. Neki tvrde da Eire-land zna mlja mira«, ali to staro ime dolazi izravno odEire-amhona (otac kralja od Tare) koji je oženio Tamar, kćerku judejskog kralja Sidkije, oko 586. ge. Eire je također ime Tuathe De Danann, žene kralja Ceathura, koji je1 u isto doba. Tako se uobliku keltskog kršćanstva razvila jedinstvena i '12 kultura. Ona svoje korijene ima u Egiptu, Sirijii Mezopotamiji, uz pravi ja su tipično nazarenska. Liturgija je bila najvećim dijelom aleksandrijsobzirom da su temelje vjere činila Isusova učenja (a ne njegova osoba), sa je i sadržaj Starogzavjeta. Održali su se ženidbeni zakoni zajedno s obn šabatha i Pashe, dok Isusovo božanstvo irimska dogma o Trojstvu nisu nikakvu ulogu u vjerskom nauku. Keltska crkva nije imaladijecezansk skupa, već su njome upravljali opati (monaški starješine), organizirana klanskojstrukturi i snažno usmjerena prema obrazovanju.Cunedda je ostao u sjevernom Vvalesu i nakon Vortigernove smrti 464 uzeo je naslov pendragona, apostao je i vrhovni vojni zapovjednik Brita Nositelj ove potonje časti zvao se guletik. NakonCuneddine smrti pend; je postao Vortigernov zet Brychan od Brecknocka, a Ceretic od Strathc bioje novi vojni guletik. U međuvremenu se iz Brittanyja vratio Vortigi unuk Aurelius, čovjek velikogavojnog iskustva, da bi pružio pomoć u protiv saksonskih napada. U svojstvu druidskog svećenikaAurelius ji sio naslov princa svetišta Ambriusa - svete komore sa simboličnim obi drevnogžidovskog svetišta (»Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti 1 njima«, Izlazak 25:8). ČuvariAmbriusa imali su naslov ambrozija i nos grimizne plašteve. Aurelije Ambrozij je iz svoje tvrđave uSnovvdoniji upn vojnom obranom zapada i nakon Brvchanove smrti uspješno vršio dui guletika.140PendragoniEngleska, Irska i Wales (keltske i anglosaksonske zemlje)Sveti Kolumban i MerlinPočetkom 6. st. Brvchanov sin (također imenom Brvchan) smjestio se u zaljevu Forth kao princManaua. Tu je utemeljio novu regiju Brecknock u Forfar-shireu, koju su Velšani nazivali Breichniogsjevera. Sjedište njegova oca bilo je u Breconu u Walesu - tako da se i sjeverna utvrda sličnonazivala Brechin. Kćerka Brvchana II. udala se za princa Gabrana8 od škotske Dalriade (Zapadnovisočje) i zbog toga je Gabran postao gospodar Fortha, naslijedivši dvorac u Aberfovleu.U tom su razdoblju irski Gaeli bili u sukobu s Brvchanovom kućom pa su 514. godine podvodstvom kralja Cairilla od Antrima napali škotski Manau. Osvajanje je bilo uspješno i područjeFortha palo je pod irsku vlast. Brvchan je pozvao u pomoć svog zeta, princa Gabrana i guletikaAureliusa. Umjesto da protjeraju Irce iz Manaua, vođe su se odlučile na izravan napad s mora protivAntrima. Gabranovi su Škoti 516. godine sa svojom flotom i s Aurelijevim trupama uplovili utjesnac Jura. Cilj im je bio zamak kralja Cairilla, veličan-141Loza Svetoga gralastvena utvrda na brdu Dun Baedan (Badon Hill). Guletikove snage iz su pobjedu i osvojile DunBaedan.9 Kroničar Gildas III. (516. - 570.) o ovoj bici 560. g. u svom djelu De Excidio ConquestuBritanniae (Pad i o Britanije), a velika se bitka spominje u škotskim i irskim ljetopisima.10 kogodina nakon bitke za Dun Baedan, 537. g., Gabran je postao kralj dvorom u Dunaddu pokraj LochCrinana.U to je vrijeme pendragon bio Cuneddin praunuk, velški kralj Ma od Gwynedda. Njega je naslijediosin kralja Gabrana, Aedan od Dalria je 574. g. postao kralj Škota i bio prvi britanski kralj okrunjenod sve vladar kojega je postavio sv. Kolumban.Kolumban je rođen 521. g. u irskoj kraljevskoj obitelji i mogao je i: ti okrunjen, ali se odrekaosvojih prava kako bi postao redovnik. Poh crkvenu školu u Movilleu, County Down. Osnovao jesamostane u Di okolici, ali je, s obzirom daje protjeran iz Irske 563. g., najveći dio svo; nog djelaizvršio u zapadnom Highlandsu i na otocima škotske Dallriai lumban je u svoje vrijeme sakupiovojsku protiv nepravednog kralja Slig zarobljen i zatočen u Tari, nakon čega je u dobi od četrdesetdvije godii tjeran iz zemlje. Sa svojih dvanaest učenika otplovio je u Ionu i tamo o glasovitikolumbanski samostan. Kasnije je na dalekom sjeveru u Kal Kolumbana zbog njegova kraljevskogpodrijetla lijepo primio kralj Piki ide i on se istaknuo kao vješt političar na druidskom dvoru. Sflotom b na raspolaganju, Kolumban je posjetio otok Man i Island, osnivajući crkve gdje god bidošao - ne samo u Kaledoniji i na otocima već i u en Northumbriji (Saksoniji).U to vrijeme škotska je nizina bila podijeljena u trinaest odvojenih k stava koja su na jugu graničilas northumbrijanskim kraljevstvom, a na < s područjem Pikta. Iako geografski izvan Vvalesa,područjima Galloway hiana, Tweeddalea i Ayrshirea vladali su velški kneževi. Jedna od takvihiznad Hadrijanova zida bila je i pokrajina Gwyr-y-Gogledd (ljudi sa sjevei je poglavar bio kraljGwenddolau.Ubrzo nakon što je Kolumban postavio Aedana za kralja u bici pokr; lislea, kralj Rhvdderch odStrathclydea ubio je kralja Gwenddolaua. Bojni nalazilo se između rijeke Esk i Liddel Watera, iznadHadrijanova zida. se okružju pored jarka Liddel zbiva arturovska priča o Fergusu i crnom ¦Gwenddolauov glavni savjetnik (Merlin od Britanije) bio je Emrys od P( Aurelijev sin. Nakon

Gwenddolauove smrti, Merlin je pobjegao u Ha Spa u kaledonijskoj šumi i potom potražio skloništena dvoru kralja Aec Dunaddu.142PendragoniNaslov Merlina (kojeg su nosili kraljevi vidovnjaci) već je odavno postojao u druidskoj tradiciji.Prije Emrvsa, Merlin je bio Taliesin Pjesnik, muž Viviane I. del Acques. Po njegovoj smrti 540.naslov je prešao na Emrvsa od Powysa -slavnog Merlina iz arturovske predaje. Merlin Emrys bio jestariji rođak kralja Aedana i bio je u mogućnosti zahtijevati da novi kralj nešto poduzme protivGwenddolauova ubojice. Aedan je pristao i potpuno razorio Rhvdderchov dvorac Alcut u DunBartonu. U to je vrijeme najvažniji urbani centar sjeverne Engleske bio Carlisle. To je nekad biovažan rimski garnizon, a od 369. jedan od pet provincijskih glavnih gradova. U svom Životu sv.Cutbertha, Beda spominje kršćansku zajednicu u Carlisleu mnogo prije prodora Anglosaksonaca uto područje. Malo južnije od Carlislea, pokraj Kirkby Stephena u Cumbriji nalazi se ruševinapendragonskog dvorca. Carlisle se u arturovska vremena također nazivao Cardeol ili Caruele iupravo su tamo Gralovi pisci kao što je Chretien de Troyes smjestili drugi dvorac kralja Artura.Drevna povijest Svetog grala govori upravo o Arturovu dvorcu u Carlisleu, a nalazimo ga i udrugim djelima kao što je francuski Suit de Merlin i u britanskim pričama Sir Gaivain i Carl odCarlislea i Proglas kralja Artura.Visoka dužnost pendragona vršila se 650 godina, ali jedini pendragon koji nije postojao bio je UtherPendragon, legendarni otac kralja Artura. Barem nije postojao pod tim imenom, iako je Arturovotac, kako ćemo vidjeti, bio uistinu priznat pendragon.143Kralj ArturPovijesni vojskovođaNajčešće se tvrdi da se prva pisana bilješka o Arturu nalazi u Historic num, djelu velškog monahaNenija iz 9. st. koji kralja spominje kao su< brojnih poznatih bitaka. No Artur se spominje i prijeNenija u životo] Kolumbana iz 7. st. Spomen njegova imena nalazimo i u keltskom spje doddin(oko 600. godine).Kada je 574. g. sv. Kolumban postavio na prijestolje kralja Aedana c driade, njegov najstariji sin inasljednik (rođen 559.) zvao se upravo A Životu sv. Kolumbana, opat Adamnan od Ione (627. -704.) iznosi kako je prorekao da će Artur umrijeti prije nego naslijedi svog oca. Adamnan ditvrđuje da se proroštvo obistinilo, jer je Artur poginuo u bici nekoliko nakon Kolumbanove smrti597. godine.Smatra se da ime Artur dolazi od latinskog Artorius, no to je potpu grešno. Radi se o čisto keltskomimenu koje dolazi od irskog Artur. Sinov Arta iz 3. st. zvali su se Cornac i Artur. Irska imena nisubila pod utj latinskog i korijen ovog imena može se naći već u 5. st. pr. n. e. kada je mes Delmannbio kralj Lagaina.Nenije je 858. u svojim spisima naveo različite bitke u kojima je An pobjednikom. Te lokacijeuključuju Kaledonijsku šumu sjeverno od C; (Cat Coit Celidon) i brdo Agned - utvrdu Bremeniumu Cheviotsu, odakle« tjerani Anglosaksonci. Spominje se i Arturova bitka pokraj rijeke Glein uNorthumbriji, gdje se još od sredine 6. st. nalazila snažna tvrđava, bojna polja bila su Grad Legije(Carlisle) i pokrajina Linnuis - staro pre šte plemena Novantae, sjeverno do Dumbartona, gdje jeBen Artur staj; Arrocharom kod Loch Longa.144Kralj ArturKako bismo ih smjestili u pravi kontekst, važno je naglasiti da su imena kao Pendragon i Merlinzapravo bile titule. Tijekom vremena takve je titule nosilo više ljudi. Arturov otac kralj Aedan macGabran Škotski postao je pendragon zahvaljujući činjenici stoje bio unuk princa Brvchana. Po toj jeliniji Aedanova majka Lluan od Brecknocka potekla od Josipa Arimatejca. Uther Pendragon nijenikada postojao, iako se njegovo ime nalazi na engleskim rodoslovnim tabelama još u 16. st. ImeUther Pendragon izmislio je u 12. st. pisac romanci Geoffrev od Monmoutha (kasnije biskup sv.Asapha), a gaelska riječ uther (ili uthir) jest jednostavan pridjev koji znači »strašan«. Povijesnogledajući, postojao je samo jedan Artur rođen od pendragona - bio je to Artur mac Aedan odDalriade.Na svoj šesnaesti rođendan 575. g., Artur je postao vrhovni guletik (zapovjednik) britanskih snaga ikeltska je crkva prihvatila njegovu majku Ygernu del Acques kao veliku kraljicu KeltskogKraljevstva. Njena je majka (u nasljednoj liniji Isusa i Marije Magdalene) bila Viviana I., dinastičkakraljica burgun-dskog Avalona. Svećenici su pomazali Artura kao velikog kralja Britanaca, dok jenjegov otac svojedobno imenovan kraljem Škota. U vrijeme kada je Ygerna (Igraine) s Aedanomzačela Artura, bila je udata za Gwyr-Llewa, vojvodu od Carlislea. Škotske kronike ovako spominjutaj događaj:Kako je nasljednik Britanije bio oženjen za škotsku kraljicu, njegovo je kraljevstvo oslabjelo. Kadaje Artur imao petnaest godina, Britanci ga, uz pomoć Merlinova čarobnjaštva, učiniše kraljem.Ovaj je Artur začet kad mu je majka bila ženom drugog čovjeka, zapovjednika vojske Carlislea.U Historia Regum Britanniae (Povijest britanskih kraljeva) Geoffrevja od Monmoutha (1147.),Gwyr-Llew, vojvoda od Caruela (ratni zapovijednik Carlislea), doslovno je premješten najugozapad da bi tamo postao Gorlois, vojvoda od Cornvvalla.1 Ova izmjena činjenica činila senužnom jer je Geoffrevjev normanski patron bio Robert, eri od Gloucestera. Historia je financirana

normanskim novcem, uz izričiti zahtjev da se kralj Artur smjesti unutar engleske tradicije, iako seon ne pojavljuje u Anglosaksonskim kronikama.Iako se predstavlja kao prikaz povijesnih činjenica, znalo se daje Geoffrevjevo djelo u mnogimtočkama vrlo neprecizno. Povjesničar William od Malmesburvja naziva ga »sumnjivom stvari« aWilliam od Newburgha ide i dalje tvrdeći: »Sve što je taj čovjek pokušao napisati o Arturu injegovim prethodnicima čista je izmišljotina.« Spominjanje vojvode Gorloisa od Cornwalla mnogeje zbunilo145Loza Svetoga gralajer u Engleskoj 6. st. nije bilo vojvoda. Titula dux bila je nešto posve od kasnijeg plemićkognaslova; radilo se o vojnoj tituli koja nije podra vala feudalni posjed zemlje. Druga anomalija tiče seGeoffrevjeve tvrdi Artur iz 6. st. rođen u zamku Tintagel, ali na tom mjestu nije bilo n zamka sve do12. st., kada gaje sagradio eri od Cornwalla. Prije toga \ je samo razrušeni keltski samostan.Još jedan krivotvoreni spomen pendragonova sina nalazimo u Wale se tradicija održala do danas.Tamo je u 6. st. doista živio jedan Artu to jedini Artur kraljevskog ranga toga doba, ali nije se radiloo sinu pei na i on nije bio Artur iz gralovskih legendi. Ovog je Artura sv. Dubricii postavio za princaod Dvfeda, iako su on i njegovi preci bili neprijatelji starosjedilaca. Bio je potomak razvlaštenekraljevske obitelji Deisi, prc iz Irske krajem 4. st. Kada su 383. g. Rimljani napustili južni Wales,dinastije Deisi došli su iz Leinstera i smjestili se u Dyfed (Demetia). Ži taca (u pričama o Caranovui drugima) prikazuju Artura, princa od 1 kao teškog tiranina i on se najčešće spominje kao pogubniuljez.U arturovskoj romanci, brkanje škotskog i velškog Artura nastaje ug zbog lika Merlina. Kao štosmo spomenuli, Merlin Emrys bio je sin A No Aurelijeva žena bila je Niniana, sestra Artura odDyfeda. Aurelije ju za ženu u pokušaju da ograniči napade Deisija na Powys, ali ta strateg donijelaželjene rezultate. Ovo znači da je Merlin Emrys bio nećak Ari Dyfeda, ali je u isto vrijeme bio irođak pendragona Aedan mac Gabra: i tutor Aedanova sina, Artura od Dalriade.Po tekstovima iz Velikih ljetopisa (Annales Cambriae) Artur je poginuc kod Camlanna - no o kojemje Arturu riječ? Izvjesno je da se ne radi o od Dalriade jer se on spominje u Škotskoj nakon togdogađaja. Crvena k Hergesta (zbirka velških narodnih priča) navodi da se bitka kod Camlan rojatnodogodila 537. g. i da je moguća lokacija Maes Camlan, južno od Mawddwyja. Ako je tomu tako,posve je moguće da se Artur od Dyfed; upravo na tom mjestu. Poznato je daje sa svojom vojskomprovalio u Gv i Powys. Ono što je sigurno jest da je Artur od Dalriade kasnije vodk kod Camelona,zapadno od Falkirla. Kronike Pikta i Škota taj sukob na : spominju kao bitku kod Camelyna.Kasnije je vodio bitku kod Camlai Camboglanne) uz Hadrijanov zid, bitku koja mu je donijela smrt.Što se tiče Geoffreya od Monmoutha, on je odlučio ignorirati sve geoj lokacije, smjestivši svojuizmaštanu bitku pored rijeke Camel u Cornvval je također povezao irsku bitku kod Badon Hilla(Dum Baedan) s bitko Batha, jer je to mjesto nekad bilo poznato kao Badanceaster.146Kralj ArturOpat Adamnan u Životu sv. Kolumbana spominje da je kralj Aedan Škotski krajem 6. st. razgovaraosa sv. Kolumbanom o svom doličnom nasljedniku pitajući ga: »Koji bi od triju mojih sinova trebaozasjesti na prestolje - Artur, Eochaid Find ili Domingart?« Kolumban je odgovorio:Nijedan od triju kraljevati neće, jer će mrtvima pasti u bici, ubijeni od dušmana; ako jošte jednogsina imaš, pozovi ga i učini da k meni dođe.Došao je četvrti sin Eochaid Buide i svetac ga je blagoslovio rekavši Aedanu: »Ovaj će tenadživjeti.« Adamnanova se pripovijest nastavlja:I tako se zbi da se u svoje vrijeme sva proroštva do kraja ispuniše; jer Artur i Eochaid Find ostavišesvoje duše u bici kod Miathia. Domingarta ubiše u Saksoniji pa Eochid Buide zasjednu naprijestolje svoga oca.Miathi je (kako spominje Adamnan) zapravo bilo britansko pleme podijeljeno u dvije skupine,jedna sjeverno od Antoninova a druga sjeverno od Hadrijanova zida. Antoninov se zid protezaoizmeđu zaljeva Forth i ušća Clydea. Hadrijanov je zid presijecao nizinu između Solway Firtha iTinemoutha. An-gli su 559. g. osvojili Deiru (Yorkshire) i potjerali Miathije prema sjeveru. Do 574.g. prodrli su do northumbrijske Bernicije. Jedan dio Miathija odlučio je ostati kod donjeg zida, doksu drugi otišli prema sjeveru i nastanili se uz njegov gornji dio.Glavno uporište sjevernih Miathija bio je Dunmyat, na granici današnjeg Clackmannanshirea, upodručju Manau on the Forth. Tamo su dijelili sudbinu s irskim naseljenicima koji nisu bili nadobru glasu među Škotima i Velšanima. Unatoč velikom porazu kralja Cairilla kod Badon Hilla uAntrimu 516. g., Irci su i dalje izazivali nemire u Manauu. U skladu s tim guletičke su snage 575. g.još jednom provalile u Ulster.Ovaj drugi napad na Dum Baedan spominjao je Nenije, ispravno navodeći Arturovu nazočnost, dokse Gildasov prikaz odnosi na raniju bitku iz 516. i spominje Ambrozija Aurelija kao zapovjednika.Nenije prikazuje Artura u boljem svjetlu nego što ovaj zaslužuje, jer su već sljedećom prigodomŠkoti poraženi i Arturov se otac kralj Aedan predao princu Baedanu mac Cairillu u Ros-na-Rig uzaljevu Belfast.2147Loza Svetoga gralaNakon smrti kralja Baedana mac Cairilla 581. g., Aedan Škotski koi uspio istjerati Irce iz Manaua i

Fortha. Kasnije, 596. g., Arturova ih je protjerala iz škotskog Becknocka. Kralj Aedan borio se ubitkama, a ko Circinn život su izgubila Arturova mlada braća Bran i Domingart.U sukobu s Ircima, guletičke su se trupe morale suočiti i s bril Miathima. Uspjeli su potisnutimnoge od njih prema jugu, a oni ostali nakon povlačenja guletičkih trupa morali su se suočiti sPiktii su, iskoristivši situaciju, odmah prodrli u njihovo područje. Do kraj: ća Pikti i Miathiji su seujedinili protiv Škota i s njima se sukobili u 1 Camelvna, sjeverno do Antoninova zida. Škoti su jošjednom pobijedi su potisnuti prema sjeveru. Ljevaonice željeza koje su kasnije nastale mjestunazvane su, u čast toga događaja, FurnusArturi (Arturov oganj), je predstavljalo pravu znamenitost iodržalo se sve do industrijske re u 19. st.Tri godine nakom Camelvna, Škoti su se suočili s južnim Miathijim humbrijskim Anglima. Ovaj jeokršaj trajao dulje vrijeme i odvijao se n; bojnim poljima. Drugi je sukob usijedio nakon kratkogpovlačenja Škota su se u početku sukobile kod Camlanne, stare rimske utvrde u blizini janova zida.Za razliku od prethodnih sukoba, bitka kod Camlanne jt do potpunog poraza Škota. Miathiji sukoristili diverzijsku taktiku i i dopustili Anglima da im se primaknu s leđa i potisnu ih prema sjevercu pravcu Gallowaya i Strathclvda. Zloslutno ime Cath Camlanna kasniji žilo kao naziv mnogihizgubljenih bitaka.Samo nekoliko mjeseci prije toga Aethelfrith od Bernicije, kralj An razio je u Carlisleu kraljaRhvddercha i tako osvojio nova područja uz Dalrijadske snage pod Aedanom i Arturom morale sunekako presjec staviti napredovanje Angla prema sjeveru. Govorilo se da su sakupili snagesastavljene od vojnika velških prinčeva, a dobili su čak i podršk luma mac Baedana od Antrima,sina nekadašnjeg neprijatelja. Do tac Irci već prilično zabrinuli zbog mogućnosti anglosaksonskeinvazije.Modred i MorgaineVažno je spomenuti da je kralj Aedan bio pripadnik kršćanske Keltsk Bratstva sv. Kolumbana.Doista, Dalriadanci se općenito povezuju sa bratstvom koje svoje temelje ima u nazarenskojtradiciji uz prihvaćanj đenih druidskih običaja i poganskih obreda.148Stara Škotska (Kaledonija i Dalriada)Artur je, međutim, postao toliko opsjednut rimskim kršćanstvom daje guletič-ku konjicu počeodoživljavati kao svetu vojsku. Ovakvim je stavom unio popriličan nemir u Keltsku crkvu jer je, naposljetku, upravo on trebao biti sljedeći škotski kralj. Starješine su se posebno brinuli da Artur neutemelji romanizirano kraljevstvo u Dalriadi i zbog toga mu je njegov sin Modred, visoki svećenikSvetog bratstva, postao neprijateljem. Modred je bio saveznik saksonskog kralja Cerdica od Elmeta(zapadni kotar Yorkshirea), a Cerdic je bio u savezu s Aetelfrithom od Bernicije. Nije, dakle, biloteško nagovoriti Modreda da se suprotstavi svom ocu na bojnom polju i da se pridruži Anglima, svekako bi se »Iškotsko kraljevstvo sačuvalo od uništenja drevne druidske baštine.149iLoza Svetoga gralaKad su se Škoti 603. g. suočili s Anglima i Miathima kod Camlanne,, i Artur nisu se borili samoprotiv kralja Aetelfritha, već i protiv princa IV da. Bilo je to posve kratko kreševo i keltske su trupeprogonile Angle 1 ih prije toga pokušali opkoliti. Do drugog je sukoba došlo kod Dawstc -Solweya(tada se nazivao Degsastan u Liddesdaleu), a Kronike Holyrooda i. sea kao mjesto bitke spominjuDexa Stone. Pojava visokog svećenika Mc među osvajačima djelovala je pogubno na borbenimoral Kelta i upravo je (u dobi od četrdeset četiri godine) uz Maeluma mac Baedana pao i ArtuBitka koja je počela kod Camlanne i završila u Dawstonu bila je jed najžešćih u keltskoj povijesti.U Tigernach Annals navodi se kao »dan k poginula polovina škotskih muškaraca«. Iako je Aetelfrithpobijedio, podnijeli teške gubitke. Pala su i njegova braća Theobald i Eanfrith zajec svim svojimljudima, a kralj Aedan je napustio bojište izgubivši dva sin tura i Eochaida Finda, kao i unukavisokog svećenika Modreda.Aetelfrith nikada nije osvojio Strathclvde, ali zahvaljujući uspjehu kod stona, northumbrijskiteritorij se proširio prema sjeveru sve do zaljeva 1 obuhvativši i Lothians. Deset godina kasnije,613. g. Aethelfrith je izvršio du Chestera i sada je Cumbria bila u cijelosti pod kontrolom Angla.Ova ishod stvorio trajni geografski rasjed između Velšana i Britanaca Strathc Mersijski su se Anglipomakli prema zapadu potiskujući Velšane prema n što je na posljetku dovelo do stvaranja graničnecrte Offa's Dyke, dok si sonci iz Wessexa posegnuli prema Exeteru zaposjevši jugozapadni poliS vremenom su se nekada združene keltske zemlje Vvalesa, Stratcl; Dumnonije (Devon i Cornwall)potpuno odvojile jedna od druge, a Brat: Kolumbana je za to okrivilo Artura. On je podbacio usvojim dužnostin letika i velikog kralja. Otac mu je, kralj Aedan od Dalriade, umro pet g nakonporaza kod Camlanne, događaja koji je otvorio vrata anglosakson osvajanju Britanije. Dani keltskevladavine bili su pri kraju i nakon više o stoljeća tradicije, Cadvvaladr od Walesa (26. po redu odJosipa Arimatejc stao je posljednji pendragon.Kao posljedica Arturovih poraza kod Camlanne i Dawnstona (koji se: ničkim imenom nazivajuBellum Miathorum - Bitka Miathija), stara su kralji sjevera prestala postojati. Škoti su, sada fizičkiodvojeni od bivših savezr Walesu, shvatili da je jedini način očuvanja Albe (Škotske) sklapanjesavezi s Piktima iz Kaledonije. Do toga je došlo 844. g., kada je Aedanov slavni mak, kralj Kennethmac Alpin, ujedinio Pikte i Škote u jednu naciju.3 \ o imenovanju Kennetha za kralja potvrđuju i

njegov iznimno važan pol< obiteljskoj liniji spominjući ga kao potomka kraljica Avalona.150Kralj ArturDa je Modred preživio, on bi nesumnjivo postao pendragon, jer je bio veliki favorit druida i Keltskecrkve. Arturova je majka Ygerna bila starija sestra Morgause, supruge Lota od Lothiana, vladaraOrkneva. Lot i Morgause su bili roditelji braće Gawaina, Gaheriesa i Garetha. Morgause je takođerbila (kao i Ygerna)4 mlađa sestra Viviane II., supruge kralja Bana le Benoica, desposynskogpotomka Faramunda i kraljeva ribara. Viviane i Ban su roditelji Lancelota del Acques.Nakon smrti prvog muža, duxa od Carlislea, Ygerna se udala za Aedana od Dalriade osiguravajućitako Arturu status zakonitog djeteta. Zahvaljujući ovom braku, po prvi put u tristo pedeset godina ujednoj su se osobi spojile nasljedne loze Isusa i Jakova/Josipa Arimatejca. Ta je osoba bila Artur.Upravo je zbog toga, unatoč svojim neuspjesima, postao toliko važan u gralskoj predaji.Arturova baka s majčine strane, Viviane I., bila je dinastička kraljica Ava-lona, srodnicamerovinških kraljeva. Njegova tetka Viviana II. imala je naslov službene čuvarice keltskogmisticizma, a ova je dužnost s vremenom dopala Ygerninu kćerku Morgaine. Artur je bio oženjenza Gwenhwyfar od Brittanvja, ali nisu imali djece. No, s Morgaine je imao sina Modreda. Staripopisi kao što je Promptuary of Cromarty kazuju da je Artur imao i kćerku po imenu Tortoli-na,koja je zapravo bila njegova unuka (Modredova kći). Arturova polusestra Morgaine (poznata i podimenima Morgana ili Morgan le Faye) bila je udata za kralja Uriena od Rhegeda i Gowrie (Goure),5koji se u arturovskoj predaji naziva Urien od Gorea. Sin im je bio Ywain, utemeljitelj bretonskekuće Leon dAcques koji je nosio naslov comte (grof). Morgaine je bila i sveta sestra od Avalona ikeltska velika svećenica. U tekstovima Irske kraljevske akademije, ona se spominje kao »Muirgein,kćerka Aedana u Belach Gabrainu«.Pisci su Arturovu seksualnu vezu s polusestrom Morgaine ponekad smatrali incestuoznom, ali ukeltskoj Britaniji stvari se nisu gledale na takav način. U to je doba prevladavalo drevno vjerovanjeu dualnu prirodu Boga, kao i prastari koncept posvećene sestre-zaručnice. Keltska molitva stogapočinje riječima: »Oče-Majko naša na nebesima«, i u skladu s tim izvodili su se strogo određeniobredi kojima se prikazivalo utjelovljenje dualnog muško-ženskog entiteta. Kao zemaljskamanifestacija boginje Cerridwin, Morgaine je predstavljala ženski aspekt, a Artur, njen polubrat pomajci, bio je njezin muški partner kao u drevnoj faraonskoj tradiciji.Na svibanjskoj svetkovini u Beltaneu, Artur je predstavljen kao bog u ljudskom obliku i morao jesudjelovati u obredu svetog općenja između blizanac-kih aspekata utjelovljene otac-majke. Sobzirom na Arturovu i Morgaininu božansku prirodu, vjerovalo se da će muški plod tog sjedinjenjabiti keltski Krist151Loza Svetoga gralai da će kao takav jednog dana biti pomazan. Zbog takvog reda stvari u Arturovoj ulozi uromantičnoj povijesti, upravo je njegov sin Modred on; je zauzeo najviši duhovni položaj; on jenosio naslov Krista od Britanije, bio zaređeni Visoki svećenik Svetog bratstva i pomazani Kraljribar.U svom zrelom dobu, Artur je podržavao rimsku tradiciju, ali se sve Modred trudio stopiti starakeltska učenja s naukom kršćanske crkve, pc ljajući druide i kršćanske svećenike na istu razinu.Taje temeljna razlika nula oca i sina jednog protiv drugog. Artur je postao vidljivo romanizirar jeModred promicao religijsku toleranciju u pravom duhu gralskog kralje Unatoč izvanrednomuspjehu u rano doba Arturova poslanja, njegovo tanje prema katoličanstvu dovelo je do izdajekeltskog zavjeta vjernosti, postavljalo se da će kao veliki kralj Britanaca biti i branitelj vjere, no untoga on je narodu nametnuo određeni obred. Kada su on i Modred poj 603. g., Keltska crkva niježalila zbog Arturove smrti. Njegovo kraljevs palo jer je zanemario kodeks lojalnosti i služenja. Tajposljedni propust šao je uspjeh Saksonaca i Arturovi će vitezovi lutati pustošima sve dok vrati Gral.Protivno svim mitovima i legendama, baš je viši svećenik Mc (a ne Artur) bio onaj kojega su svetesestre njegove Morgaine donijele s bi polja.Svete sestreU djelu Historia Geoffrev od Monmoutha spominje devet svetih sestara gane le Faye kao čuvariceotoka Avalona. Još u 1. st. geograf Pomponije pisao je o devet tajanstvenih svećenica koje podzavjetima čistoće žive na c Sein podalje od obale Brittanvja pored Carnaca. Mela pripovijeda o njihmoćima iscjeljivanja i predviđanja budućnosti, slično kao što je i Morgair Acques kao keltskavisoka svećenica posjedovala proročke i iscjeliteljske i Rimska crkva, međutim, nije moglatolerirati pridavanje takvih atributa i ženi i zbog toga su cistercitski redovnici morali pretvoriti slikuMorgane le u arturovsku verziju iz srednjovjekovnog djela Vulgate Cyde.Cisterciti su bili blisko povezani s vitezovima templarima, a gralska je daja niknula upravo utemplarskom okružju. Grofovi od Alsacea, Champ i Leona (s kojima se povezuju pisci kao Chretiende Troves) bili su pridn Redu, ali je Katolička crkva zadržala vlast u javnom sektoru. U skladu :žene nisu imale pravo na bilo kakav crkveni ili posvećeni položaj pa se i Mi ine (dinastičkanasljednica i keltska sveta sestra od Avalona) još od sredin152Kralj Arturst. prikazuje kao Morgana - zla čarobnica. U engleskoj poemi Gaivain i zeleni vitez (nastala oko1380.) ljubomorna Morgana pretvara sir Bercilaka u zelenog viteza, sve kako bi zastrašila

Guinevere.Na način koji naliči matrijarhalnim običajima Pikta, Morgainina avalonska dinastija nastavila sepreko ženske linije. Razlika je bila u tome što su kraljičine kćeri zadržale više položaje od svojebraće - tako da je počasni položaj u svojoj prirodi ostao vječno ženski. Kao nasljednice Isusoveloze, kraljice od Avalona pojavljuju se u Burgundiji zajedno s merovinškim kraljevima, dok sudrugi važni ogranci muška linija septimanijskih i burgundskih kraljeva.Morgainin sin Ywain (Eogain) utemeljio je plemenitu kuću Leon dAcques u Brittanvju, a nakasnijim grbovima Leona nalazi se crni davidovski lav na zlatnom štitu. Pokrajina je nazvana timimenom jer je leon septimanijsko-špa-njolska riječ za lava. Engleski oblik pojavljuje se u 12. st. kaoinačica anglo--francuske riječi Hun. Do 14. st. škotski lord Lyon, kralj Armsa, još uvijek je nosionaslov Leon Heraud.Neke knjige tvrde da je Ywainov sin Comte Withur de Leon d Acques (često iskrivljeno u dAk)istovjetan Utheru Pendragonu zbog sličnosti njihovih imena. Zapravo je Withur baskijsko ime kojedolazi od irskog Witur, s korn-valskom inačicom Gwythyr. To nema nikakve veze s imenom Uther,koje, kako smo prethodno spomenuli, dolazi od gaelskog pridjeva koji znači »strašan«. Comite(grofovija) Leon utemeljena je oko 530., u vrijeme bretonskog kralja Hoela I. On je bio potomakvelške arimatejske loze, a njegova je sestra Alienor bila Ywainova žena.U to su vrijeme u Brittanvju postojale dvije razine vlasti. Tijekom produljene imigracije iz Britanije520. g. utemeljena je bretonska Dumnonia, ali to nije bilo pravo kraljevstvo. Odatle dolazi lozakraljeva kao što je bio Hoel, no oni nisu bili kraljevi Britannvja, već kraljevi bretonskih useljenika.Tijekom ovog razdoblja regija je ostala merovinška provincija, a lokalni kraljevi podređenifranačkom autoritetu utjelovljenom u grofovima s naslovom Comites non regis. Vrhovni franačkigospodar Britannvja u razdoblju 540. do 544. bio je Cho-nomore, rodom iz franačke države podmerovinškom vlašću i sa zadatkom da nadgleda razvoj Britannvja. Njegovi su preci bili upraviteljipalače od Neustrije, a on je bio nasljedni grof od Pohora. S vremenom su potomci Ywainove tetkeViviane II. postali sveopći grofovi od Britannvja.Britanny zauzima istaknuto mjesto u arturovskoj romanci. U Paimpontu oko 48 km od Rennesanalazi se začarana šuma Broceliande od koje se proteže Dolina bez povratka, gdje je Morganadržala zatočene svoje ljubavnike. Tamo je i čarobni izvor Barenton i Merlinov Vrt radosti, iako sumnoge priče153Loza Svetoga grala0 Broceliande prenesene iz mnogo starijih pripovijesti o povijesnom M Emrvsu u kaledonijskojškotskoj šumi.Otok AvalonKao što nam kazuje pripovijest Geoffrevja od Monmoutha, Avalon se tra nalno povezuje s čarovitimOnosvijetom. To je mjesto gdje legendarnog / u njegovom vječnom boravištu čuvaju djevice.Morgana le Faye obećala je iscijeliti Arturove rane ako ostane na otoku i o njegovoj smrti više nijet spomena. Podrazumijevalo se, dakle, da bi se on jednoga dana mogao v Kada je Geoffrey napisaoovu priču, bio je potpuno nesvjestan metež će ona izazvati. Ne samo da je prikaz u mnogočemunetočan već on su1 mogućnost drugog kraljeva dolaska. Ovakva je mogućnost zajedno sa s moćima žena bilapotpuno neprihvatljiva Rimskoj crkvi pa je pisac sir Tr Malory odlučio postići kompromis.Prikazao je Bedeverea kako polaže rar Artura u čamac pun žena koje će ga prevesti do Avalona.Onda Bedevere u šumu i penje se do kapele u kojoj je bilo pokopano Arturovo tijelo, h GeoffrevjevAvalon temelji na Onosvijetu keltske tradicije (A-val ili Av njegovo se tumačenje povezuje sklasičnim zapisima o Sretnim otocima voće raste samo od sebe, a ljudi ne poznaju smrt. Umitološkim terminir kva su mjesta uvijek »onkraj Zapadnog mora«. Nijedan od ranijih pisac otkriolokaciju mističnog otoka; on se nije morao nalaziti ni na kojem p nom mjestu, barem ne unutardosega smrtnika, jer je njegova čarolija onoj vječnoga raja. U stvarnoj ga povijesti pak možemopovezati s prič burgundskom Avalonu i Gospama od Jezera - kraljicama pod imenom Vi od kućedel Acques.Sve to promijenilo se 1191., kada je Avalon poistovjećen s Glastonbury Somersetu. Činjenica da seta lokacija nalazi na kontinentu može se opr smještajem Glastonburyja između područja močvara ijezerskih sela Goc Meare iz 200. g. pr. n. e. Bez obzira na geografsku nepravilnost, naziv Avaldolina postao je prihvaćena alternativa. Prije tog vremena nije postojala jasr vezanost izmeđuArtura i Glastonburyja osim u usputnoj napomeni Cardc Llancarfana.6 On 1140. g. piše daje opatod Glastonburyja odigrao važnu u oslobađanju Gwynefer od kralja Mehvasa od Somerseta, no nijenatukn bi Glastonbury bio Avalon. Tako nešto nisu učinili ni drugi.Način na koji su se 1191. g. redovnici iz Glastonburvja okoristili arturo\ legendom zadivio bi idanašnje marketinške stručnjake. Neki su pisci c154Kralj Arturli njihovo djelovanje kao drsku prijevaru, dok su ih drugi pokušali opravdati vjerujući da su i samiredovnici bili žrtve okolnosti. Bez obzira što je istina, a što ne, oni su ne samo spasili opatiju oduništenja već su postali začetnici nove glastonburvjske tradicije. Opatija je, naime, ozbiljnooštećena u požaru 1184. g. i kralj Henrik II. je financirao obnovu. Kada je on 1189. umro, naprijestolje je došao Richard I., njegov sin, koji je blago iz kraljevskog trezora trošio na križarski rat

u Svetoj zemlji. Kao posljedica toga radovi u Glastonburvju su prekinuti, a opat i njegovi redovniciostali su bez novčića. I što su učinili? Iskopali su duboku jamu između saksonskih spomenikajužno od Gospine kapele, gdje su, na sveopće iznenađenje, pronašli ostatke kralja Artura i kraljiceGuinever!Nekih pet metara ispod zemlje u izdubljenom čamcu od hrastovine nalazile su se kosti visokogmuškarca zajedno s nekoliko manjih kostiju i pletenicom zlatne kose. Takvo otkriće ne bi bilo odvelikog značenja da sretni redovnici iznad kovčega nisu pronašli i u stijenu uzidan olovni križ. Nakrižu je pisalo: Hic Iacet Sepultus Inclytus Rex Arthturius In Insula Avalbnia Cum Uxore SuaSecunda Wenneveria. (Ovdje na otoku Avalonu leži pokopan slavni kralj Artur sa svojom drugomženom Guineverom.) Ne samo da su pronašli Arturov grob već je tu bio i pisani dokaz da jeGlastonburv zapravo otok Avalon!Službenici Rimske crkve nikako nisu bili zadovoljni opisom Guinever kao druge kraljeve žene itvrdili su da je tekst očito netočan.7 To je stvorilo određene probleme, ali ubrzo se tekst opetpojavio nekim čudom u drukčijem obliku. Nije više bilo Guinever pa je on glasio ovako: Hic IacetSepultus Inclytus Rex Arturius In Insula Avallonia. (Ovdje na otoku Avalonu leži slavni kralj Artur.)Nejasno je zašto su redovnici počeli kopati baš na tom mjestu. Čak i ako su pronašli kosti kao što setvrdi, to samo za sebe nije bilo nikakav dokaz da se radi o kralju Arturu. Sredstvo identifikacije bioje tekst na olovnom križu, no latinski jezik na kojem je pisan očito je poticao iz srednjeg vijeka iuvelike se razlikovao od latinskog iz Arturova doba, baš koliko se današnji engleski razlikuje odonog iz tudorovskih vremena.Bez obzira na činjenice uslijedila je velika reklamna kampanja i hodočasnici su sa svih stranapohrlili u Glastonburv. Opatija se silno obogatila zahvaljujući donacijama i čitav je kompleksobnovljen baš prema planu. Kosti Artura i Guinever smještene su u dvije oslikane škrinje ipostavljene u grobnicu od crnog mramora ispred glavnog oltara.Zakopani kraljevski ostaci pokazali su se tako velikom atrakcijom da su redovnici odlučili izvućijoš više dobiti. Ako su Arturove kosti izazvale toliko uzbuđenje, što će tek biti ako se nađe i ponekarelikvija svetaca? Redovnici su155Loza Svetoga gralase opet dali na posao i uskoro je došlo do novih otkrića: pronađene su sv. Patrika i sv. Gildasa,zajedno s ostacima nadbiskupa Dunstana, za koj većina ljudi znala da počiva već 200 godina ucanterburvjskoj katedrali!Do vremena raspuštanja samostana, za vladavine Henrika VIII. glastonb ska se opatija dičilabrojnim relikvijama, uključujući konac iz haljine Bla Djevice, iver iz Aronova štapa i kamen koji jeIsus odbio pretvoriti u kruh, kon raspuštanja samostana, nije više bilo redovnika i relikvije su nestahtraga. Od tih vremena više nitko nije vidio tobožnje kosti Artura i Guin ostala je samo markacijagrobnog mjesta. Bez obzira na to, za mnoge će Glastonburv biti zauvijek povezan s Avalonom.Nekima se više sviđa C frevjeva ideja o Tintagelu, dok se drugi kunu na Bardsev ili Sveti otok. 1unatoč stvarnom Avallonu u Burgundiji, jasno je daje keltski Onosvijet m: mjesto, a priča o njemudolazi iz pradavnih vremena.Ako je mistični otok postojao u smrtnom svijetu, tada je on bio sn vječnom raju koji jepredgoidelsko pleme Fir Bolg nazivalo Arunmore. 1 Fir Bolga, Oengus mac Umoir počiva u zaljevubezvremenog otoka. Upra to mjesto gdje su nakon legendarne bitke kod Magh Tuireadha8 ratnici pcgli kod Tuathe De Danann. Začarani otok nalazi se u moru između Anti i Letheta (potez zemljeizmeđu Clvdea i Fortha). Arunmore je bio otok Ar dom morskog boga Manannana. Arran se takođernaziva i Emain Ablach ( sto jabuka),9 a ova se asocijacija nalazi i u Životu Merlinovu i odnosi se nah Pomoru - Otok jabuka.156Zavjere protiv LozeUspon CrkvePolagano se odvajajući od Bizantske crkve, Rimska je crkva negdje nakon 600. g. stvorila današnjioblik Apostolskog vjerovanja. Ubačeni su ulomci koje poznajemo i danas: Bog je postao »stvoriteljneba i zemlje« i u krajnje nebiblijskom kontekstu, Isus je (mučen pod Poncijem Pilatom) 'sašao nadpakao', prije nego što je uskrsnuo treći dan. Vjerovanje je također uvelo koncept svete Crkvekatoličke i općinstvo svetih.Tijekom 6. i 7. stoljeća nestorijanska se hereza proširila u Perziju, Irak i južnu Indiju, čak do Kine,gdje su 635. g. na dvor cara dinastije T'ang stigli misionari. On je bio toliko oduševljen novimučenjem da je dao prevesti ne-storijanski credo na kineski i odobrio izgradnju spomen-crkve isamostana. Nekih stoljeće i pol kasnije, 781. g., u Sian-fuu podignut je spomenik u čast Nestoriju.U međuvremenu su arijanci (koji su također nijekali Isusovo božanstvo) stekli vrlo snažno uporišteu europskom društvu. Kršćanska se povijest pri opisu arijanaca, kao što su Goti, Vizigoti (zapadniGoti), Ostrogoti (istočni Goti), Vandali (Vendi), Lombardi ili Burgunđani, obično služila izrazom»barbari«, ali takva se oznaka odnosila tek na kulturne razlike; to nije značilo da se radi opoganskim divljacima. Otvoreno neprijateljstvo tzv. barbara prema Rimu i Bizantu nije bilo ništabarbarskije od bezobzirnog širenja Rimskog Carstva i stoga više defenzivno nego agresivno. Iakonekoć u potpunosti pogani (kao što su to bili i sami Rimljani), ova su plemena tijekom 4. stoljećanajvećim dijelom postala sljedbenici Arija. U 7. je stoljeću područje od Španjolske preko zapadneFrancuske pa sve do Ukrajine, tj. najveći dio germanske Europe, pripadalo arijanskim kršćanima.

157Loza Svetoga gralaDrugo učenje koje se donekle povezivalo s nestorijancima i arijancin je ostatak kulta PriscilijanaAvilskog iz 4. st. Taj je alternativni kršćans kret započeo u sjeverozapadnoj Španjolskoj i proširiose u Akvitaniju. Jec najvažnijih značajki ovog vjerovanja - s podrijetlom u Egiptu, Siriji i Me tamiji- bila je smrtnost Blažene Djevice, kao suprotnost njenoj polubož; slici koju je nametnula Rimskacrkva. Priscilijan je 386. g. pogubljen u ru (sjeverno od Metza), iako je njegovo tijelo kasnijepreneseno i pokop Španjolskoj.1Ako obratimo pozornost na sve postojeće alternative tadašnjeg pravovj kršćanstva, postaje jasnoda Katolička crkva nipošto nije bila toliko domin u zapadnom svijetu. Tadašnje je katoličanstvo bilookruženo i prožeto r; tim oblicima vjerovanja. Ta su se vjerovanja uglavnom temeljila na židotradicijama, a mnogo manje na paulinskim idejama koje je prihvatio i obli Rim. S izuzetkom nekihduhovnjačkih frakcija unutar gnostičnog pokret su sljedbe zadržale vjerovanja bliska desposynskojtradiciji, promičući nazar učenje o Isusovoj ljudskoj prirodi i posvećujući se radije prenošenju njporuke nego obožavanju njegove osobe.Usporedno s ceremonijalnom strukturom Rimske crkve, na rubovin toličanstva razvila se i jednaučenjačka sekta. Bio je to monaški pokn čelu s Martinom iz Toursa) koji je nijekao episkopat, atemeljio se na s egipatskim i općenito istočnjačkim idejama. Esensko je društvo u Kuri živjelo vrloozbiljnim i pomno reguliranim životnim stilom - bila je to r ska disciplina koja se nastavila upustinjskim predjelima. Isti ovaj oblik s odvojenosti koji čini bit monaškog života, bez obziraprimjenjuje li se u r zajednicama ili eremitskim nastambama (eremoi), bio je u potpunosti prik zaživot proučavanja i kontemplacije.Pionira monaštva sv. Martina (316. - 397.) najbolje poznajemo po pripo0 plastu koji je udijelio golom prosjaku. Podrijetlom iz Panonije, Martin uspješan vojnik carskevojske, a nakon vojne karijere nastanio se u Poi:1 osnovao prvi veliki galski samostan u Marmoutieru. Oko 371. g. zareć za biskupa Toursa, ali nijenapustio monaški život. Kasnije je postao sv zaštitnikom Francuske.Jedan od prvih europskih misionara na britanskom otočju bio je sv. man iz Auxerrea koji je došao uBritaniju u 5. st. i bio učitelj irskog sv. ] ka. Sina đakona Keltske crkve, Patrika su kao dječakazarobili pirati. N što je neko vrijeme proveo u zarobljeništvu, uspio je pobjeći u Galiju, g< usamostanima u Lerinsu i Auxerreu školovao za misionara. Potom se 4 vratio u Britaniju i započeomisiju u Northumbriji.158Zavjere protiv LozePatrikova su se učenja u mnogočemu razlikovala od rimskih, a iz njegovih spisa razvidni su drukčijistavovi prema arijanskom i nestorijanskom nauku. Nije bio nimalo popularan u Katoličkoj crkvi,čiji su ga uglednici držali neprikladnim za svećenika. Patrik se u svom poučavanju držao isključivoBiblije. Nije previše obraćao pozornost na isforsirani autoritet rimskih biskupa, jer ga je mnogoviše zanimalo bratstvo protivničke Keltske crkve.Jedna od najistaknutijih figura u stvaranju europskog redovništva bio je sv. Benedikt (480. - 544.).Rođen u talijanskom Spoletu, Benedikt se povukao u osamu šumske špilje u blizini Rima. Kasnijeje pronašao prikladniji smještaj na prekrasnom Monte Cassinu (brdo između Rima i Napulja),mjestu nekadašnjeg hrama boga Apolona. Takva poganska lokacija nije bila po volji katoličkimbiskupima, no Benedikta su uskoro slijedili brojni učenici, među koje je spadao i Grgur Veliki,rimski biskup od 590. do 604.2 U kratko vrijeme benediktinci su uspjeli izvršiti velik utjecaj napolitiku, a od posebne su važnosti bili njihovi napori da izmire Gote s ratobornim talijanskimLombardima. Red sv. Benedikta temeljio se na dubokoj pobožnosti, strogom opsluživanjumolitvenih časova i zajedničkom vlasništvu. Bilo je to okružje pogodno za učenje, a svakim jesamostanom upravljao opat. Za kratko vrijeme Benedikt je osnovao dvanaest samostana s podvanaest monaha i njega se općenito smatra ocem redovništva u zapadnom kršćanstvu. Od tihprvih vremena benediktinci su bili zaduženi za održavanje visoke razine obrazovanja i zapromicanje sakralne umjetnosti i glazbe u Europi. To razdoblje uspona benediktinskog redapredstavlja početak onoga što se ponekad naziva razdobljem svetaca - razdoblje koje rimokatoličkatradicija drži još uvijek aktualnim.Dok je Rimska crkva bila zauzeta problemima dogmi i crkvenih struktura, Keltska je crkvapokazivala zanimanje za ljudska srca i umove. Do 597. g. keltsko se kršćanstvo toliko proširilo daje rimski biskup Grgur poslao u Englesku benediktinskog redovnika Augustina, kako bi tamoučvrstio položaj Rimske crkve. Njegov je dolazak uslijedio odmah nakon smrti istaknutog OcaSvetog bratstva, plemenitog sv. Kolumbana. Augustin je započeo svoju misiju u jugoistočnojEngleskoj (preciznije u Kentu), gdje je supruga lokalnog kralja Aethelberta već bila gorljivakatolkinja. Augustin je 601. g. proglašen prvim nadbiskupom od Canterburvja, a dvije godinekasnije pokušao je postati i vrhovnim prelatom Keltske crkve. Augustinov plan nije bio ujedinjenjecrkava, već strateško podvrgavanje tradicionalne crkve koju je Rim proglasio više ili manjeheretičnom.Rim je tek 664. g. na sinodi u Whitbyju u sjevernom Yorkshireu izvojevao prvu doktrinalnu pobjedunad Keltskom crkvom. Prva se rasprava odnosila na159Loza Svetoga grala

datum Uskrsa, jer je tadašnji papa odlučio da se Uskrs ne smije više : no vezivati uz židovskuPashu. Protiv svih važećih običaja i cjelokupne tradicije, katolički su biskupi uspjeli nametnutisvoju volju i tako za s mena raskinuti povijesne židovske i keltske veze. U tadašnjoj tradiciji skauskrsna svetkovina nije bila slavljenje Pashe u židovskom stilu niti ji ikakve veze s Isusom.Engleski izraz za Uskrs »Easter«, pretstavljao je 1 boginju proljeća, čije su se svečanosti slaviledavno prije toga bez ikak' s kršćanstvom.Nakon sinode Katolička je crkva ojačala utjecaj u Britaniji, ali se I crkva nije mogla potisnuti bezotvorene objave rata protiv Irske. U s slučaju, dani rimskog imperijalizma bili su prošlost i Rimskacrkva nije sakupiti vojsku koja bi porazila borbene trupe irskih kraljeva. Stoga je I crkva i daljedjelovala u Britaniji, a Sveto bratstvo sv. Kolumbana na po je postalo eklezijalno središte škotskihkraljeva.Najveći problem rimskog biskupa bila je nemogućnost ostvarenja dom nad kraljevskim kućamakeltske Britanije. Obraćenje kralja Artura predsl je određen uspjeh, ali on je bio mrtav i druidskonazarenskabaština vila je svoj život u nasljednicima njegova polubrata Eochaida Buidea. N nakonEochaidova stupanja na prijestolje, biskup Bonifacije IV. prihv 610. g. novi naslov pape, kaoalternativu izrazu »graditelj mosta« (pontif) to očit pokušaj natjecanja sa starim keltskim naslovomOca, nasljeđem e: tradicije. No kad se nova papinska vlast pokušala nametnuti opatu iz BaDianotusu, on je odgovorio da ni on ni njegova subraća ne priznaju takvi autoriteta. Oni supripravni, rekao je, priznati Crkvu Božju, »ali ne dug poslušnost onome koga vi nazivate papom (ilibiskupom nad biskupima smo upućeno 634. g. opatu iz Ione bez sumnje spominje sv. Patrika (tadOca) kao »našeg papu«.Tijekom stoljeća postojali su brojni pokušaji poricanja svećeničke i pi halne baštine Keltske crkve(koja je bila dovoljno snažna da izazove zai tost Vatikana).3 Katolički sveti redovi temelje se na tzv.apostolskoj sul no tako nešto nikada se nije moglo dokazati, jer apostol Petar (od kojeg cesijapočinje) nikada nije obnašao nikakvu formalnu službu. Prvi imei rimski biskup bio je britanskiprinc Lino (sin Caractacusa Pendragona^ što bilježe Apostolske konstitucije, Lino je započeo pravusukcesiju, jer ga za Petrova života 58. g. postavio sv. Pavao.Kasnije, 180. g., lionski biskup Irenej piše ovako: »Apostoli koji su u ljili i izgradili Rimsku crkvupovjerili su dužnost nadgledanja princu Lir pokušaju da prikrije kraljevsko Linovo podrijetlo Crkvaga je često prik160Zavjere protiv Lozela kao siromašnog roba, no to nije otklonilo nelagodu u crkvenim redovima i upravo je zbog togapapinsko učenje trebalo biti proglašeno »nepogrešivim«. Bez takvog vjerovanja čitav bi konceptbiskupskog nasljeđa po modelu apostolske sukcesije mogao propasti, s obzirom da Petar nije bio nirimski biskup ni biskup bilo kojeg mjesta.Biskup Teodozije pokušao je izmisliti određene veze i 820. g. obznanio je kako su u Composteli uŠpanjolskoj pronađeni ostaci Jakova Boanergesa (sv. Jakova Starijeg). Tako je nastalo svetište SantIago (sv. Jakov) koje je 899. godine postalo velika katedrala. Nju su 997. g. razorili Mauri, aponovno je izgrađena 1078. Iz Novog je zavjeta jasno da je Jakova Boanergesa (Ivanova brata) uJeruzalemu 44. g. dao pogubiti Herod od Chalcisa (Djela apostolska 12:2). Nadalje, kosti koje supronašli (ako su uopće pripadale Jakovu) bile su, vrlo vjerojatno, ostaci učenika Jakova Kleofe,koji je došao na zapad sa svojom suprugom Marijom Jakovljevom i Marijom Magdalenom. Ni tamogućnost nije izvjesna i postoji prilično uvjerljiva tvrdnja da relikvije u Santiago di Compostelipripadaju Priscijanu Avilskom.Raskol u kršćanstvuDo konačnog raskola između Rimske i Istočne crkve došlo je 867. g. kada je potonja obznanila dajeona jedina nasljednica prave apostolske sukcesije. Četvrti carigradski koncil nije se složio s tim paje papa Nikola I. izopćio carigradskog patrijarha Focija!To je dovelo do čitavog niza rasprava o definiciji Trojstva. Zastupnici zapadnog kršćanstva uveli suna koncilu u Toledu 598. g. tzv. članak Filioque. U njemu stoji da Sveti Duh izlazi »iz Oca i izSina«. Istočna je crkva tvrdila da Duh izlazi »iz Oca preko Sina«. Takva je teološka rasprava bilaapstraktna i neobična, ali dovoljno dobra da posluži kao razlog raspadanja zajedničkog kršćanskogtijela. U stvarnosti se radilo o trivijalnoj izlici kako bi se nastavila svađa o centru crkvene moći.Rezultat je bio stvaranje dviju odvojenih crkava.4Istočna se crkva tijekom vremena relativno malo mijenjala. Njena se teologija zadržala nabiblijskim tumačenjima, a pobožnost je ostala vezana za eu-haristijski obred s kruhom i vinom.Katolička je crkva, s druge strane, doživljavala brojne promjene - dodana su nova učenja, a stare suse ideje ispravljale ili potkrepljivale novim dokazima. Od 12. st. definirano je sedam sakramenatakoji predstavljaju prodor Božje milosti u fizički život čovjeka (iako svi oni nisu nužni za osobnospasenje). Ti su161Loza Svetoga gralasakramenti krštenje, sveta pričest, potvrda, ispovijed i pokora, svećenic đenje, bračni sakrament ipomazivanje teških bolesnika i umirućih (pos pomast). Kasnije je postalo obvezatnim vjerovanje datijekom euharistije do pretvorbe kruha i vina u Isusovo fizičko tijelo i krv (učenje o transup: jaciji).Budući daje Konstantinova Rimska crkva nastala kao neka vrsta h i njena je struktura ostalasložena. Uveli su nove metode i ideologije kak održala djelotvorna kontrola nad razbacanim

katoličkim kongregacijan taj se način rimsko katoličanstvo razvilo u precizno reguliranu strukt nekesu doktrine koje se danas čine tradicionalnima zapravo recentno u elementi. Tek su u viktorijanskodoba neki dijelovi katoličkog creda od kao eksplicitni stavci vjere. Tako je dogma o bezgrešnomzačeću formal: stala tek 1854. g. kada je papa Pio IX. ustvrdio daje Marija, Isusova m; trenutkusvog začeća bila oslobođena od istočnog grijeha. Dogmu o Mi uznesenju na nebo potvrdio je papaPio XII. 1950. g., dok ju je papa Pav 1964. proglasio Majkom Crkve.Takvi su »dekreti« postali mogući tek priznavanjem krajnje razine au ta - one koja potvrđuje»papinu nepogrešivost«. Takva je dogma proglasi Prvom vatikanskom koncilu 1870. godine i ponjoj papa ne može počin grešku kada se službeno izjašnjava o dogmatskom i moralnom naučavaNadzor nad sakralnom umjetnošćuKatolička crkva nije bila zainteresirana samo za nadzor nad povijesnin sima i romantičnomliteraturom. Biskupi su budno nadzirali sve što se protivnim dogmatskim idejama i zbog toga je učitavu kreativnu sferu u kriterij pravovjerne korektnosti. Već smo spomenuli da se lik Madone islikati samo u plavoj i bijeloj boji, no postojala su i mnoga druga pravil su važila za cjelokupnusakralnu umjetnost. Neki umjetnici poput Botti i Poussina uspjeli su u svoj rad unijeti nekesimboličke elemente, takv mogu razumjeti samo inicirani, no općenito govoreći vatikanski napuciu su na veći dio europske umjetnosti.Muški su Isusovi srodnici već od ranih dana predstavljali problem za ( i s vremenom su potisnuti upozadinu crkvene tradicije, dok je Marija, Isusova, sve više dolazila u prvi plan. Zlosretni Josip(otac Isusa i Jakova i od kraljevskih nasljednika) namjerno je ostavljen po strani, dok je kult DMajke dosegao neslućene razmjere. Zahvaljujući ovoj promišljenoj stn potpuno je onemogućenašira spoznaja o nastavku Judine loze.162Zavjere protiv LozeCrkva je postavila pravila o tome tko se u umjetnosti smije prikazivati i na koji način.5 Marijinumajku Anu tek rijetko vidimo na slikama s njenom kćeri jer bi njena nazočnost mogla okrnjitiMarijin božanski status. Ako je baš bilo neophodno, Ana bi se na slikama nalazila u podčinjenompoložaju. Dobar primjer je Sveta Ana i Madona Francesca dal Sangalla na kojoj se vidi Ana kojasjedi iza leda svoje kćeri. U Cesijevu Viđenju sv. Ane vidimo kako Ana kleči pred Marijinimukazanjem. Na slici Djevica i dijete sa sv. Anom Leonarda da Vincija kompozicija je tako udešenada odrasla Marija sjedi na majčinu koljenu i ispred sebe drži dijete. Anu koja stoji u pozadini izakćeri možemo vidjeti i na Djevi-činoj obitelji Pietra Perugina.Taddeo Gaddi, Joakima tjeraju iz HramaMarijin muž Josip, kao i njen otac Joakim, na većini se slika nalaze u pozadini ili je jasnonaznačena njihova inferiorna pozicija. Oba su lika bila problematična zbog toga što je njihovaočinska uloga bila u suprotnosti s konceptom bezgrešnog začeća i djevičanskog rođenja. Još nafreskama Taddea Gaddia (umro 1366.) Joakimov je lik prikazan u ponižavajućim pozicijama.Najčešća je scena kada gaje Veliki svećenik Isakar izbacio iz Hrama zbog pretpostavke da je nudiožrtveno janje iako još nije bio otac. Na Michelangelovoj Svetoj obitelji Marija se nalazi usredišnjem položaju, dok njen muž oslonjen na ogradu stoji u pozadini naizgled razmišljajući onekim drugim stvarima.163Loza Svetoga gralaCrkva bi, da je ikako mogla, najradije porekla Marijin bračni stal umjetnici nisu mogli ignoriratijasne podatke iz evanđelja. Bez obzira nije bilo nikakvog prostora za aluzije o fizičkoj vezi izmeđuJosipa i Ma tog se razloga Josip prikazivao mnogo starijim od svoje žene, ćelav i ne n; zainteresiranza svoju obitelj, kao što je to u Ghirlanddaiovu Poklonstvu (1485.). Na glasovitoj Michelangelovojslici Đoni Tondo (1504.) možemo posve ćelavog i bjelobradog Josipa, kao što je to i naCaravaggiovoj slici na bijegu u Egipat. Doista, Josip se često prikazivao kao nemoćan starac os oštap, dok je Marija uvijek ostajala lijepa i vedra, kao na Veroneseovoj obitelji.Kada je Josip u 16. stoljeću u Španjolskoj zadobio svetački status, st se donekle promijenile unjegovu korist. Ipak, i dalje su postojali diskretr boli koji su ga prikazivali isključivo kao Isusovaočuha. Obično bi se poja s bijelim ljiljanom kao znakom čistoće njegova odnosa prema Mariji. Rtglasoviti Sposalizio (slika Marijina i Josipova vjenčanja) pripada upravo 1 tegoriji. I na toj sliciJosip drži štap s ljiljanom na vrhu, iako je ovdje pri nešto mlađim nego obično.Lorenzo di Credi, Rođenje IsusovoBaš kao stoje ljiljan bio simbol Marijina djevičanstva, tako je i ruža bila zn njene ljepote. Marija jevrlo često slikana s ružom u ruci ili u ružičnjaki na slikama Madonna Cesarea di Sesa i Madona odruzina grma Martina ena. I jedna i druga ideja potječu iz Pjesme nad pjesmama 2:1: »Ja samšaronski, ljiljan u dolu.« Od davnih se vremena ljiljan nazivao fleur de M164Zavjere protiv Lozezbog toga su merovinški kraljevi prihvatili ljiljan (u židovskom obliku fleur de Us) kao znakmesijanskog nasljeđa u Francuskoj. Nužnost Josipova prisustva predstavljala je problemumjetnicima koji su željeli prikazati Isusovo rođenje. Takva je poteškoća otklonjena u djelima kaošto je Rođenje Isusovo Alessandra Moretta gdje se Josip prikazuje kao starac sa štapom. Ponekad seJosip pojavljuje kao senilni starac ili pak u dubokom snu, kao što je to na slici Lorenza di Credija. Usvakom slučaju, ovaj je kraljevski potomak Davidove kuće sveden na razinu usputnog promatrača

(kao u Poklonstvu kraljeva Hansa Memlinga) i tek je rijetko dijelom neke značajnije radnje.Štoviše, na slikama kao stoje van Dvckov Odmor u Egiptu Josip se čini nesposobnim za bilo kakvodjelovanje, izgleda kao da će se svakog časa srušiti do Marijinih nogu i zajedno s njenim ocemJoakimom nestati u zaboravu.Dolazak KarolingaOd sredine 7. stoljeća Rim je činio sve kako bi osujetio dolazak članova mero-vinške dinastije naprijestolje. Bio je to plan koji je, kako smo vidjeli, započeo krštenjem kralja Klodviga. Već 665. g.upravitelj Austrazijske palače (nešto slično premijeru) bio je u potpunosti pod papinskim utjecajem.Kada je umro kralj Sigebert II., njegov sin Dagobert imao je tek pet godina i u tom je trenutkuupravitelj Grimoald preuzeo stvari u svoje ruke. Oteo je Dagoberta i otpremio ga u Irsku, gdje jenastavio živjeti u izgnanstvu među škotskim Gaelima. Vjerujući da se mladi prestolonasljednik višeneće pojaviti, Grimoald je rekao kraljici Imahildi da je njen sin mrtav.Princ Dagobert je odgojen u samostanu Slane pokraj Dublina i u svojoj se petnaestoj oženio zakeltsku princezu Matildu. Nakon toga je došao u York pod zaštitom sv. Wilfreda. No onda jeMatilda umrla i Dagobert se, na veliko iznenađenje svoje majke, odlučio vratiti u Francusku. Umeđuvremenu je Grimoald postavio svog sina na austrazijsko prijestolje, ali su Wilfred od Yorka iostali proširili vijest o upraviteljevoj izdaji i kuća Grimoalda je u potpunosti diskreditirana. Nakonsklapanja drugog braka s nećakinjom vizigotskog kralja Gizellom de Razes, Dagobert je 674.(nakon 20 godina izgnanstva) stupio na prijestolje i tako Rimljanima pomrsio račune - no nezadugo.6Dagobertova je vlast bila kratka, ali plodonosna: uspio je centralizirati merovinški suverenitet, ali jekatolički pokret pod svaku cijenu nastojao obezvrijediti mesijansku lozu jer je ona bila prijetnjapapinoj nadmoći. Među Dagober-tove ljubomorne neprijatelje spadao je i njegov moćni upravitelj,Pipin Debeli165Loza Svetoga gralaod Heristala. Dva dana prije Božića 679. g., Dagobert je lovio pokraj St u Ardenima kada ga jejedan od Pipinovih ljudi presreo i probovši ga k< prikovao uz stablo. Rimska je crkva spremnoopravdala to ubojstvo i mer ku vlast u Austraziji predala ambicioznom upravitelju.Pipina Debelog je naslijedio njegov nezakoniti sin, dobro poznati Martel (»čekić«), koji je slavustekao 732. pobjedom nad Maurima kod ersa. Nakon toga je opravdao rimska očekivanja zauzevši idruga meroi područja. Kada je Martel 741. umro, jedini Meroving koji je posjedovao kva prava navlast bio je nećak Dagoberta II. - Hilderik III. Martelov sin Mali bio je upravitelj Neustrije. Do togtrenutka (ako ne računamo Grimc vu spletku) merovinška je monarhija bila strogo dinastičkog tipa;nasljeđ se temeljilo na automatskom i posvećenom pravu - što znači da se Crk\ imala pravoupletati. No takva je tradicija bila osuđena na propast kada j prisvojio pravo da preko papinskogautoriteta »stvara« kraljeve. Tako j g. Pipin Mali u savezu s papom Zaharijem osigurao pravo nakrunu kac Franaka umjesto Hilderika. Da bi ovaj postupak dobio i potreban zak okvir, stvorili su ilažni dokument koji potvrđuje kako je papa Kristov n snik na zemlji s apsolutnim pravomimenovanja vladara. Dokument je p pod nazivom Konstantinova darovnica, a tobože gaje napisaosam car Konsi četiristo godina prije spomenutih događaja. Mnogo puta od renesanse nac uspjelo sedokazati kako je Darovnica (o tome sam detaljno pisao u Kralj Gospodara prstenova) bila drskakrivotvorina. Bez obzira na to, Crkva je uz p tog dokumenta uspjela ostvariti svoje planove i od togsu vremena kralje imenovani i krunjeni tek uz blagoslov Rima.Tako je uz blagoslov pape Pipin postao kralj, a Hilderik izgubio svoj s Razvrgnut je zavjet vjernostikoji je 496. g. nastao između Rimske crkve lja Klodviga. Nakon dva i pol stoljeća Crkva je odlučilaprigrabiti drevna merovinške loze i postavljajući vlastite kraljeve preuzeti kontrolu nad Fr kimCarstvom. Biskupi su javno ponizili Hilderika. Brutalno su mu od kosu (koja je po nazaritskojtradiciji bila dugačka) i zatočili ga u samostan je nakon četiri godine umro. Tako je započelorazdoblje nove dinastiji načkih kraljeva, Karolinga, čiji naziv dolazi od Pipinova oca Karla (CanMartela.7Službena povijest tog razdoblja, što nije nikakvo čudo, nalazi se u c mentima vatikanskihpovjesničara ili onih koji su radili pod njihovim zorom. Rezultat toga je nedostatak podataka oDagobertovu životu. Sije« tisuću godina javnost neće imati uvid u prave podatke o njegovojegziste Tek će nakon toga postati poznata činjenica daje Dagobert imao sina po166Zavjere protiv Lozenu Sigebert koji je 679. spašen iz kandži upravitelja. Nakon očeve smrti, on je smješten u majčinomdomu u Rennes-le-Chateau u Languedocu. U vrijeme Hilderikova svrgnuća, Sigebert je (po pravuSigebert III.) postao grof od Ra-zesa, naslijedivši djeda po majčinoj lozi, vizigota Beru II. Svremenom će od te svrgnute merovinške loze poteći i glasoviti križar Gotfrid Bujonski, zaštitnikSvetoga groba.Kralj ŽidovaNakon što ih je 730. g. porazio Karlo Martel, muslimanski su se Mauri povukli u Narbonu na juguFrancuske, koja je tako postala bazom njihova vojnog otpora. To je pred Pipina Malog postaviloprilično težak i dugotrajan problem pa je potražio pomoć narbonskih Židova. Konačno je dobionjihovu podršku, ali uz određenu cijenu. Pristali su mu pomoći ako im zajamči uspostavužidovskog kraljevstva unutar burgundskog teritorija - kraljevstva kojim će vladati nasljednik

Davidove kuće.8Pipin je pristao i Židovi su porazili Maure. Tako je 768. uspostavljeno židovsko kraljevstvo uSeptimaniji, koje se protezalo od Nimesa do španjolske granice s Narbonom kao glavnim gradom.Prethodni namjesnik toga područja bio je Meroving Teodorik (Thierrv) IV., kojega je 737. g. KarloMartel zbacio s vlasti u Neustriji i Burgundiji. Teodorik je (Maurima poznat kao Makir Teodorik)oženio Aldu, sestru Pipina Malog. Njihov je sin grof Vilim od Toulousea 768. g. stupio naprijestolje kao kralj Septimanije. Vilim nije bio samo nasljednik merovinške loze, već i priznativelikodostojnik Judina plemena, nositelj titule Izaka.Pipinov sin Karlo postao je poznat kao vladar pod nazivom Karlo Veliki. Kralj Franaka od 771. i carZapada od 800., Karlo je bio zadovoljan što dinastičku vlast u Septimaniji može povjeriti upravoVilimu. To je imenovanje podržao i bagdadski kalif i, premda nevoljko, papa Stjepan. Svi supriznali daje Vilim od Judine kuće pravi, krvni nasljednik kralja Davida. Vilim je bio veomautjecajan na karolinškom dvoru i ostvario je blistavu vojnu karijeru. Unatoč istaknutom položaju,bio je pod snažnim utjecajem monaškog asketizma sv. Benedikta i u Gelloneuje osnovao vlastitisamostan. Isto tako je 791. g. utemeljio glasovitu Židovsku akademiju. Ovu je ličnost opisao igralovski kroničar Wolfram von Eschenbach.Vilimov najstariji sin i prestolonasljednik bio je princ Bernard od Septimanije; ostali su se zvaliHeribert, Bera i Teodorik. Bernard je postao kraljevski167Loza Svetoga gralakomornik i drugi pretendent na karolinško prijestolje. Od 829. g. pos vodeći franački državnik, a824. u carskoj palači u Aix-la-Chapelle ožei Dhuadom, kćerkom Karla Velikog. Imali su dva sina:Vilima (rođen u stud 826.) i Bernarda (rođen u ožujku 841.). Vilim je postao istaknuti vojni v<Bernard II. je upravljao Akvitanijom, postavši tako, svojom moći i utjec protivnikom kralja Luja II.Više od tri stoljeća nakon toga, Davidova se loza održala u Španjol Midiju, iako je apstraktnokraljevstvo prestalo funkcionirati kao država tar države. Engleski je monah Teobald od Cambridgea1144. g. (kad je po optužbu za obredno ubojstvo protiv Židova iz Norwicha) ustvrdio:Poglavari i rabini židovski koji nastanjuju Španjolsku okupiše se u Narboni gdje se nalazi kraljevskiprijesto i gdje se Židovi uvelike štuju.Kroničar Benjamin iz Tudele 1166. g. izvještava da Davidovi nasljedni uvijek posjeduju značajnadobra:Narbona je drevni grad Tore...9 U njoj prebivaju mudraci, vel-može i kneževi, a glava im jeKalonvmos, sin blagopočinuvšeg princa Todra, izdanka Davidove kuće, kao što stoji u njihovomobiteljskom stablu. On drži nasljedna i zemaljska dobra i nitko mu ih ne može oteti.Sveto Rimsko CarstvoKarlo Veliki silno je proširio franačke teritorije, a pobjedom nad Saksor postao je i kralj Lombarda.Godine 800. papa Leon III. okrunio ga je za Zapada. Na taj je način Rimska crkva uvela novi carskidominion - ona je nadzirao veći dio zapadne i srednje Europe. Karlov nasljednik bio je ] (Pobožni),a nakon njegove smrti 840. g. jedinstvo carstva došlo je u pi zbog svađa njegovih nasljednika.Nakon pune tri godine sukoba, kraljevsi ugovorom u Verdunu 843. g. službeno podijeljeno u tridijela. Srednje je ljevstvo obuhvaćalo Italiju, Lorenu i Provansu. Na zapadu je bila Francus naistoku Njemačka.Osim Karla Velikog, koji je utemeljio Francusku kao imperijalnu i kult cjelinu, Karolinzi suuglavnom bili nesposobni monarsi. Velikaši su im168Zavjere protiv Lozeskoro postali neovisni i dopustili su da Normani osvoje sjevernu Francusku i utemelje Normandiju.Posljedni karolinški kralj bio je Luj V. (Mlitavi). Slijedio ga je 987. g. Hugo Capet, vojvoda odFrancuske, i time je započela dinastija Kapetovića, koja je vladala do 1328. g..Kad su Kapetovići zasjeli na francusko prijestolje, izborna je carska titula prešla na njemačkekraljeve saksonske loze i od 11. su stoljeća nadalje carevi uglavnom pripadali loziHohenstaufovaca. Zakratko su postali toliko moćni da su se počeli natjecati s papama za vlast nadEuropom. Glavni je sukob započeo 1075. zbog spora oko investiture - prava na postavljanje biskupau zamjenu za njihovu lojalnost.U kontekstu ove borbe protiv vatikanske dominacije pristalice proturimskih Hohenstaufovacapostali su poznati kao gibelini (po njihovom zamku u Wai-blingenu). Njihovi prorimski protivnicinosili su naziv gvelfa (po Welfu, vojvodi od Bavarske). Gibelini su zadržali povlašten položaj svedok papinska alijansa nije 1268. godine porazila Hohenstaufovce. Od tada je carstvo postalo SvetoRimsko Carstvo, a carska obitelj sada su postali Habsburgovci - podrijetlom iz Švicarske. Od 1278.postali su vladarima Austrije, a od 1516. i nasljednici španjolske krune. Čitavih pet stoljeća bili sunajistaknutija kraljevska europska kuća upravljajući gotovo bez prekida Svetim RimskimCarstvom sve do njegova ukidanja 1806. godine.169Gralov hramBaština SangrealaOd svih arturijanskih motiva, najromantičniji je onaj o Svetom gralu. 1 unatoč dugoj tradiciji, trajnaje neizvjesnost u vezi vremena i mjesta. Prot ništi ove legende smještaju se u 1. stoljeće, zatim urazdoblje kralja Artur srednji vijek. Gral je u svojoj biti bezvremen.

Brojni su simboli tijekom vremena predstavljali Sveti gral: kalež, tanjur jena, kovčežić, aura,dragulj i vino. Jedni su ga tražili, a drugi vidjeli. Poni se mogao dodirnuti, nekad su ga čuvalistražari ili skup djevica, no bez ol na to, on je ostao eteričan, pojavljujući se u raznolikom ruhu,uključujući i figuru samog Isusa. Posjedovao je moći poput pomlađivanja, spoznaje i nošenjabogatstva. Baš kao stoje Isus bio iscjelitelj i učitelj, takav je bio i ( Pojavljivao se pod imenomGraal, Saint Graal, Seynt Grayle, Sangreal, Sanh Sangrail, Sank Ryal i Holy Grail, no bez obzira naraznolikost imena, ono šl tražilo bio je njegov duh.Unatoč romantičnoj i svetoj pozadini, legenda o Gralu držala se herezi povezivala s poganskomtradicijom, blasfemijom i pogubnom tajnom. Što Rimska je crkva otvoreno osuđivala takve pričezbog povezanosti sa žens elementom, a naročito s etosom dvorske ili viteške ljubavi (amourcourtoiš pičnom pojavom srednjeg vijeka. Rim je prezirao romantične ideje o vite i trubadurskepjesme jer su one postavljale ženstvo na pijedestal obožava protiveći se tako katoličkoj doktrini.Još važniji razlog odbijanja tradicije . greala proizlazi iz straha od njenog pravog značenja -mesijanske baštine.Najčešći oblik pod kojim se prikazivao Sveti gral jest kalež iz kojeg je pio na Posljednjoj večeri.Pričalo se da je Josip Arimatejac nakon raspeća punio taj kalež Isusovom krvlju. Ta je priča nastalau 12. stoljeću, a odr170Gralov hramse zahvaljujući lord Tennvsonovu Svetom gralu, objavljenom 1859. Prvi koji je upotrijebio riječiHoly Grayle bio je sir Thomas Malorv. Učinio je to u svojoj adaptaciji francuskog Saint Graala.Malorv je mislio na »svetu posudu«, ali je također izraz Sankgreal koristio u smislu »blagoslovljeneKristove krvi« pa se u istoj priči pojavljuju oba značenja. Osim toga, Malorv nam ne nudi drugeopise Grala; kaže tek da se on pojavio u Camelotu »prekriven finom svilom«. U svojoj vizijiugledao ga je Lancelot, a pronašao Galahad. Protagonisti Ma-lorvjeve pripovijesti su Bors, Parsifal,Lancelot i njegov sin Galahad. Posljednji se opisuje kao »mladi vitez kraljevske baštine«, a kaounuk kralja Pellesa »član bratstva Josipa Arimatejca«.Srednjovjekovna tradicija navodi kako je Josip Arimatejac donio Sveti gral u Britaniju, dok je pojoš ranijoj europskoj predaji Marija Magdalena ona koja je donijela Sangreal u Provansu. Važno jenapomenuti da većina priča o Gralu prije 15. st. dolazi iz kontinentalne Europe. Čak i pripovijestipoput velškog Peredura potječu iz europskih tekstova. Keltske legende Irske i Walesa donose slikučarobnog kotla i možda je upravo zbog toga Gral često prikazan kao čaša ili kalež. Takav prikaz nijeneprikladan jer se lako može zamisliti da se kraljevska krv čuva u nekoj vrsti posude.Najraniji zapis o Seynt Gradu potječe iz 717. g., kada se britanskom pustinjaku Waleranu ukazalaslika Isusa i Grala. Na Waleranov se rukopis pozivao Heliand, francuski redovnik iz opatijeFromund, oko 1200. g., a navodi ga i John iz Glastonburvja u Cronica sive AntiquitatesGlastoniensis Ecclesie, kao i Vin-cent iz Beauvaisa u Speculum Historiale, 1604. g.. Svaki od ovihtekstova govori kako je Isus predao knjigu u Vvaleranove ruke. Tekst počinje riječima:Ovdje je knjiga potomka tvojega, ovim počinje knjiga Sangreala.Literalni Gral postaje poznat široj javnosti tek oko 1180. g., kada se jednostavno naziva »graal«; utom se kontekstu ne opisuje kao sveta relikvija niti se povezuje s Isusovom krvlju. U svom djelu leConte del Graal - roman de Perceval, Chretien de Troves piše:Uniđe djeva sa svitom kavalira, i međ dlanovima držaše graal... I u tom hipu... stvori se takvo silnosvjetlo da posve umi-nu plam svijeća. Za njom se pojavi druga dama s pliticom od srebra. Na njojstajaše graal od presjajnog zlata optočen dragocjenim kamenjem... Mladac (Parsifal) gledaše kakoprolaze171Loza Svetoga gralai ne usudi se prozboriti ni riječi ni upitati što to bješe i koje je namjene i službe.Ovom prilikom, na dvoru ranjenog kralja ribara, Gral se ne opisuje kac niti se povezuje s krvlju. Nokasnije u priči Chretien ovako tumači:Ni pomisliti nemojte da on (kralj ribar) iz njega izvadi kakvu štuku, paklaru ili lososa; sveti čovjekodržavaše plamičak svoga života hraneći se tek jednom hostijom. Graal bijaše toliko svet, a kraljčovjek tako duhovan, da mu ne trebaše ništa izim Svete hostije u graal položene.Ako je Chretienov gral bio dovoljno velik da se u njega smjesti krupna jasno je da se ne radi o čaši,već o povećoj zdjeli. Njegova tajnovitost ost činjenici daje sadržavao tek jednu hostiju. Na drugimmjestima u ovom t< spominje se stotinu veprovih glava koje se poslužuju u graalu, a 1215. O]Froidmonta, služeći se ovim navodom, opisuje graal kao duboku zdjelu k< koristila na gozbamabogataša.Do tog vremena nigdje ne nalazimo poveznice između graala kralja r i tradicijskog Sangreala. To semijenja 1190. g. kada burgundski pisac Rj de Boron piše pjesmu Joseph d'Arimathie - roman del'Estoire dou Saint Graa, Chretienova kralja ribara (prethodno smještenog u vrijeme kralja Arturaistovjećuje s Bronom (srodnikom Josipa Arimatejca po ženinoj liniji) i i pojam Saint Gral - »kaležsvete krvi«.Po Boronovoj verziji Josip je od Pilata uzeo pashalnu čašu i, dok su ) skidali s križa, on je skupljaonjegovu krv. Josipa su uhitili Židovi, ali on je predao svom zetu Hebronu, koji je otputovao u dolinuAvaron, postavši 1 Bron Bogati Ribar. Bron je sa svojom ženom Envgeus (Josipovom sestrom) 12sinova, od kojih se 11 oženilo, dok je dvanaesti, Alain, ostao celibat U međuvremenu se i Josip

pridružio svojoj obitelji i dao izraditi stol u p( Gralu. Za tim je stolom postojalo i posebno mjestopod nazivom Pogibeljn dalo. Ono je predstavljalo mjesto na kojemu je sjedio Juda Iškariotski, a bnamijenjeno upravo Alainu. U kasnijim je pričama o okruglom stolu Cam to mjesto pripadalodjevičanskom vitezu Galahadu.U vrijeme kada se pojavio Boronov Joseph d'Arimathie, nastalo je još j< slično djelo čiji je autor"VVauchier. Najvećim se dijelom radi o nastavku C tienove pripovijesti, no ovdje se Graalpojavljuje u ljudskom obliku:172Gralov hramUto Gawain na vratima ugleda bogatog Graala, koji posluživaše vitezove i hitro stavljaše pred njihbijeli kruh. Obavljaše on i druge služinske zadatke puneći zlatne pehare najfinijim vinom i nudećinjime gospodu za stolom. Dočim to dovrši, on pred svakog gosta postavi poširoku srebrnu zdjelu.Sir Gavrain promatraše sve to i ne mogaše se načuditi kako ih to Graal služiše. S gorčinom u srcuopazi da ne bijaše nijednog drugog sluge i jedva se usuđivaše započeti s jelom.U određenom smislu Vvauchierova verzija spaja Chretienovu i Boronovu priču. Spominju sevitezovi kralja Artura, ali se navodi i legenda o Josipu Arimatejcu. On objašnjava kako je Josipovpotomak Guellans Guenelaus, pokojni Parsifalov otac, i da je u skladu s prethodnim tekstovimaParsifalova majka udovica.Priča poznata pod naslovom Perlesvaus ili Velika povijest Svetoga grala jest franko-belgijsko djelos početka 13. stoljeća. U njemu se ističe važnost Gralo-ve loze i tvrdi se da je Sangreal riznicakraljevske baštine, navodeći još jednom važnost dinastičkog načela koje u svom rukopisu iz 8. st.spominje Waleran. U Perlesvausu Gral nije materijalni predmet, već mistična aura koja sadržirazličite slike mesijanskog značenja. U ovom djelu Corpus Christi Chretienove hostije pojavljuje sekao trajna Kristova nazočnost.Što se tiče simbolike čaše, u Perlesvausu stoji ovako:Sir Gawain zuriše u Grala i pričinjaše mu se pritom da u njemu vidi kalež, no u drugom mu setrenutku takva slika činjaše tek utvarom.U Perlesvausu se pojavljuju Gawain, Lancelot i Parsifal, a glavno je pitanje: »Koga je služio Gral?«Jedino je uz pomoć tog pitanja Parsifal mogao izliječiti ranjeno bedro kralja ribara i vratiti plodnostopustjelom Wastwlandu. Tu se kralj ribar (kralj svećenik) naziva Messios, što označava njegovmesijanski položaj. Druge se pripovijesti odnose na kralja ribara Anfortasa (radi se zapravo o imenukoje je nosio i Davidov pradjed Boaz, a znači »u snazi«). Drugdje se kralj ribar naziva i Pellesom(što dolazi od imena Pallas, a to je drevni Bistea Neptunis iz starih merovinških zapisa).1Još jedna važna značajka Periesvausa jest spomen vitezova templara. Na Bezvremenom otoku,Parsifal dolazi do staklene dvorane, gdje susreće dva Učitelja. Jedan od njih obznanjuje svojusrodnost s Parsifalovom kraljevskom lozom. Zatim, pljesnuvši rukama, učitelji pozivaju trideset trimuškarca odjevena u bijelo, a svaki je od njih »na prsima nosio znak crvenog križa«. Parsifal jetakođer nosio crveni173Loza Svetoga gralatemplarski križ na svom štitu. Čitava je priča u temelju arturijanska, ali je štena u kasnije razdoblje,u vrijeme kada je Sveta zemlja bila u rukama SanS početka 13. stoljeća dolazi i najvažnija pripovijest o Gralu pod na; Parzival, a autor joj jebavarski vitez Vvblfram von Eschenbach. I ovdje su asocijacije na templare jer se vitezovi odTempleise prikazuju kao čuvari lova hrama smještenog na Brdu spasenja (Munsalvaeche). U tojpriči kralj služi gralovu misu, a prikazuje ga se kao kralja svećenika poput Isusa, h vinga i škotskihkraljeva. Munsalvaeche se dugo povezivao s brdskom utv Montsegur u Languedocu u južnojFrancuskoj.Vvblfram tvrdi daje Chretienova priča o Gralu netočna, a kao svoj izvc vodi Kvota le Provenzale,templarskog atašea koji je pisao o ranom gral rukopisu iz Arabije. On se ovako izjasnio o učenomFlegetanisu:Od prirode znanstvenik, potekao od Salomona i rođen u obitelji koja je dugo bila izraelitska, svedok krštenje ne posta našim štitom protiv paklenih vatri.Vvblframov Parzival, baš kao i Perlesvaus stavlja naglasak na važnost Gr loze. Wolfram uvodi i likParsifalova sina Lohengrina, viteza od labuda. I diciji Lorraine, Lohengrin je muž vojvotkinje odBrabanta (donja Lorrair Parzivalu se tumači da je Parsifalov otac bio Gahmuret i da je kralj ribarvremena bio Anfortas, sin Frimutela, sina Titurela. Sestra kralja ribara, zevlde, bila je Parsifalovamajka - »udovica« po naslovu. Razvijajući naš: temu o različitim mističnim svojstvima Grala, tekstimenuje njegovu nos cu, kraljicu gralske obitelji, Repanse de Schove:Bila je odjevena u arapsku svilu, a na zelenoj svilenoj odjeći počivalo je utjelovljenje zemaljskograja, njegovi korijeni i njegove grane. Bila je to stvar koju ljudi nazivaju Gralom i koja natkriljujesvaki zemaljski ideal.Unatoč referencama na korijenje i grane, govorilo se daje Gral »kamen mla i pomlađivanja«.Nazivao se hapsit Exillis (ponekad Lapis Elixis), što je vari od Lapis Elixir, alkemijski kamenmudraca. Wolfram ovako tumači:Zaslugom toga kamena, Feniks sagorijeva do pepela, ali ga pepeo odmah vraća u život. TakoFeniks mijenja svoje perje postajući blistav kao prije.174

Gralov hramPri sakramentu euharistije kralja ribara, Gralov kamen nosi imena onih koji su u njegovoj službi, alisvi ne mogu čitati ta imena:Na rubu kamena urezana slova govore ime i lozu onih koji su, bile to djevojke ili dječaci, pozvanina putovanje ka Gralu. Nema potrebe za brisanjem tih slova jer ona nestaju u trenutku kad ih sepročita.Na vrlo sličan način (važnost toga se u potpunosti objašnjava u knjizi Podrijetlo gralskih kraljeva)govori i Novi zavjet (Otkrivenje 2:17):Pobjedniku ću dati sakrivene mane, dat ću mu i bijel kamen i na kamenu napisano novo ime kojenitko ne poznaje osim onoga koji ga prima.Vvblfram (koji je također pisao o Guilhelmu od Gellonea, kralju Septimanije) tvrdio je dajeoriginalni Flegetanisov rukopis zadržala kuća Anjoua, plemenita obitelj blisko povezana stemplarima. Navodio je i podatak da i sam Parsifal nosi anžuvinsku krv. U Parzivalu se dvor kraljaArtura nalazi u Brittanvju, dok ga u svom drugom djelu Vvblfram smješta u Pireneje. On takođerističe groficu od Edinburgha, kao članicu svite gralske kraljice.Cistercitska Vulgate Cycle iz 1220. sadrži pripovijesti kao što su Estoire del Graal, Oueste del SaintGraal, Livres de Lancelot, kao i druge priče o Arturu i Merlinu. Opisi Grala su pod snažnimutjecajem Chretiena i Borona, a koristi se i raniji oblik pisanja - Graal. U priči Estoire, pripovijest oJosipu Arimatejcu proširuje se i uključuje njegov život u Britaniji, a njegov se nasljednik biskupJosephes od Saraza poistovjećuje s glavom Gralskog bratstva. Bron (de Boronov Bogati ribar)pojavljuje se kao Estoireov kralj ribar. U međuvremenu je Graal postao čudesni escuele (zdjela)pashalnog janjeta. U pripovijetkama Estoire i Queste, Gralov se zamak simbolički naziva »leCorbenic« (blagoslovljeno tijelo).2 Oueste prikazuje Galahada kao potomka Davidove loze, no štoje još važnije, potvrđuje njegovo podrijetlo od kralja Salomona.Livres de Lancelot (gdje se prvenstveno govori o Gawainu) donose detaljnije izvješće o Galahadu,sinu Lancelota i Pellesove kćeri. Ona je Gralova princeza Elaine le Corbenic, a Pelles je sinranjenog kralja ribara, dok je u Malorvjevoj kasnijoj pripovijesti sam Pelles kralj.Kralj Artur se, dakako, spominje u ranoj gralovskoj literaturi, ali tek u Vulgate Cyde on postajeuistinu važan. U svakom slučaju, nakon pada Svete zemlje175Loza Svetoga grala1291. g., legende o Gralu počinjuti sahnuti. Tek je u 15. st. sir Thomas r zahvaljujući svom djeluSankgreal: blagoslovljena krv Gospodina našega Isuse ponovno oživio interes za ovu temu.Srednjovjekovna FrancuskaKamen mudracaVeć smo spomenuli daje mladi sin Isusa i Marije Magdalene, Josephes, đao druidsku školu.Obrazovne institucije takve vrste uživale su međun ni ugled; u Europi je bilo više od šezdeset takvihkoledža i sveučilišta, 1 pohađalo više od 60 000 studenata. Druidski svećenici nisu bili dio K crkve,već su predstavljali značajan kohezivni element gaelskog društva u1 Britaniji i Irskoj. Strabon ih jeu 1. st. pr. n. e. opisao kao »izučavatelje pi i moralne filozofije«.3176Gralov hramVjerovalo se da su oni najpravedniji među ljudima i stoga im se povjeravala prosudba u odlukamakoje utječu na pojedince i na zajednicu. U prošlim su vremenima vršili ratne pregovore, a vrlo čestosu im se povjeravale i odluke u slučajevima ubojstava.Drugi poznati pisac tog vremena, Sicilijanac Diodor opisao je druide kao velike »filozofe i teologekoje se dočekivalo s posebnim poštovanjem«. Osim toga oni su uživali glas iznimnih državnika inadarenih proroka.4 U jednom starom tekstu piše:Druidi su ljudi od nauke, ali i od Boga. Oni izravno opće s božanstvima i mogu govoriti u njihovoime. Mogu i djelovati na sudbinu tako da one koji im traže savjeta navedu na obdržavanjeblagotvornih zakona i obrednih zabrana ili da odrede dane koje valja izabrati ili izbjeći da bi seizvršila kakva nakana.U kasnijim je vremenima Rimska crkva tražila i najmanju izliku da ocrni dru-idske svećenike iredovnike Keltske crkve, nalazeći grešnima čak i njihove frizure. Svećenici i redovnici nosili suduge raspuštene kose, a čela i sljepoočnice su brijali. Rimski kler je izabrao drukčiju tonzuru -vijenac kratke kose oko obrijane glave, koji je predstavljao svetu krunu. Rim je keltski način sisanjakose smatrao heretičkim simbolom maga i nazivao ga »tonzurom Šimuna Maga«.5 Kada je Diodoru 1. st. pr. n. e. pisao o Britancima, on se pozivao na djelo grčkog pisca Hekateja koji je živio 3stoljeća prije njega i stanovnike Britanije nazivao Hiperborejcima (narod onkraj sjevernog vjetra).Pisao je kako je bog Apolon posjećivao hiperborejski hram »svakih devetnaest godina u razdobljukada bi se zvijezde vratile na svoje mjesta«. Ovaj astronomski ciklus od 19 godina koristili suupravo druidi za izračunavanje kalendara. Potvrda je stari kalendar iz Colignvja pronađen 1897.godine u francuskom kotaru Ain sjeverno od Liona.6Taj kalendar (ostatak brončane pločice) potječe iz 1. st. n. e. i po opsegu je najdulji dokumentiskopan na području Galije. On obuhvaća tabelu od 62 mjeseca (oko 5 solarnih godina), a svakimjesec ima 29 ili 30 dana. Uključen je i alternativni lunarni kalendar od 13 mjeseci. Postoje tzv.tamni i svijetli periodi koji odgovaraju sretnim i nesretnim danima. U svakom slučaju kalendarColignv ukazuje na izvanrednu stručnost u astronomskoj znanosti dostojnu one starih Babilonaca.

177Loza Svetoga gralaAstronomija je druidima bila neobično važna i za njih se govorilo da duju silno znanje o zvijezdamai njihovom kretanju, o veličini svijeta i 2 o filozofiji prirode«. Vjerovali su i u reinkarnaciju(seljenje duša) - stoje starog pitagorejstva. U 6. st. pr. n. e. Pitagora je utemeljio jednu od najmističkih škola. U takvom se okružju razvio model svemira koji se tem' činjenici da se Zemljaokreće oko Sunca (heliocentrični princip). Ipak, kasnije, u 16. st. poljskom je astronomu NikoliKoperniku zbog istog uv prijetilo izopćenje, pa i gore od toga. Zbog iznošenja svoje teorije, Kopepretrpio žestoke pogrde Katoličke crkve koja je uporno tvrdila kako je centar svemira. Drevnim jedruidima, s njihovim naprednim poznavanj beskih tijela, sama ideja geocentričnog svemira bilaposve nezamisliva.Kao i samaritanski magi iz kumranskog razdoblja, druidi su prak složenu numerologiju iiscjeliteljske tehnike. Za razdoblje Evanđelja, ku ski su se eseni posebno bavili matematikom čijizakoni upravljaju poi svemira. Kulturom im je uvelike dominirala pitagorejska misao, nasljeđzapadnog Manašea - sekte koju je 44. g. pr. n. e. osnovao Menahem. Nas Menahema bio je subratMarije Magdalene, Šimun (Mag) Zelot, za koj gnostici tvrdili da posjeduje jedinstvenu, ezoteričkumudrost (zvanu Sa koja nadilazi kršćanstvo.Gnostički dokument, pronađen u Chenoboskionu u Egiptu i pozn Rasprava Herma Trismegista,donosi i ovaj primjer:Učenici će stupnjevito krenuti putem besmrtnosti, stigavši do ideje Ogdoada, koja će im otkritiEnnead.Ogdoad (»osmerostruki«) odgovara nebesima zvijezda, koja se nalaze iz\ dividualnih nebesaplaneta, dok se Ennead (»devetorostruki«) odnosi na vanjsko nebo svemira. Zasebno nebo Zemljenaziva se Hebdomad (»sed struki«). Za gnostike su nebesa strogo odijeljene prostorne sfere koje olju Zemlju, planete i zvijezde. Iako je nebo predmet njihove mitologije, L shvaćanje gnostika nemavelike veze s kozmološkim načelima Rimske koja je stoljećima ustrajala u tvrdnji daje Zemljaravna ploča i da se nel nostavno nalazi »gore«.7 (Neke su škole čak sugerirale da nebo, koje je Uravno, podupiru nevidljivi stupovi.)Hermo Trismegist je grčko neoplatonističko ime egipatskog boga Tc jega se štovalo kaoutemeljitelja alkemije i geometrije. Slijedeći učenja P (429. - 347. g. pr. n. e.), neoplatonisti8 sutvrdili da ljudski intelekt nema kve veze s materijalnim svijetom i da osobna duhovnost raste sprezirom178Gralov hramzemaljskim vrijednostima. Držalo se da Hermovo specifično znanje predstavlja izgubljenu mudrostLameka (sedmi naraštaj Evina sina Kaina - Postanak 4:18-22). Baš kao što je Noa spasio raznolikeoblike života od velikog potopa, tako su i tri Lamekova sina Jabal, Jubal i Tubal-Kain sačuvalidrevnu mudrost kreativne znanosti, urezanu u dva kamena spomenika - pretpotopne stupove. Jedanje sin bio matematičar, drugi stolar, a treći kovinar. Hermo je otkrio jedan od stupova i nasmaragdnu ploču prepisao njihovu svetu geometriju, koju je kasnije preuzeo Pitagora.Povezanost posvećenog znanja o svemiru i smaragdne ploče podsjeća na Wolframov Parzival, ukojemu se Gral spominje kao kamen i uspoređuje sa smaragdom. Štoviše, riječi urezane u Hermovusmaragdnu ploču pojavljuju se i na tarot karti Umjerenost.Uđi u duboke slojeve zemlje; destilacijom ćeš pronaći skriveni kamen.Zahvaljujući povezivanju s tajnovitim kamenom, Gral se poistovjećuje s alkemi-jom - znanošću osabiranju vitalnih struja i životnih snaga. U vrijeme katoličke inkvizicije, alkemičari su pažljivoskrivali svoju znanost iza simbola kovinarskog zanata - tvrdeći da samo pokušavaju pretvoritiobične metale u zlato. Uistinu, alkemičari su i bili majstori kovinarstva najvišeg reda, ali ufilozofskom i metafizičkom kontekstu, oni su se bavili transformacijom svjetovne osobe (olova) uduhovno prosvijetljenu osobu (zlato). Baš kao što se zlato kušalo i provjeravalo u vatri, tako je iljudski duh valjalo kovati u talionici života - a sila koja je vodila k prosvjetljenju nazivala seDuhom Svetim.9Nije nimalo čudno da je ovakav nauk o postizanju savršenosti kroz pro-svjetljenje Crkva smatralaheretičkim, nečim što bi njeno učenje moglo učiniti bespredmetnim. Iako je počivala najudeokršćanskom temelju, Gralova je predaja naličila alkemiji pa se i ona smatrala herezom.Skriveni kamen opisuje se u alkemijskom djelu Rosarium Philosophorum i to uz pomoćgeometrijskih termina.Opisi krug oko lika muškarca i žene, učini iz toga kvadrat, a iz njega trokut. Opisi krug i dobit ćeškamen mudraca.Kao i kamen mudraca, i Gral se smatrao ključem spoznaje i zbrojem sviju stvari. U svomverbalnom obliku kao Graal, njegovi etimološki korijeni dolaze od starog mezopotamskog izrazagra-al, što bi značilo »najizvrsniji nek-179Loza Svetoga gralatar«. Korijeni se mogu naći i u keltskoj riječi gar, što znači »kamen«, t bi gar-al značilo »kamenačaša«.10 Kao što smo vidjeli, Isusovo svećeniš' ono Melkizedekovo (Hebrejima 5:6-7), koje seprikazuje na sjevernim \ katedrale u Chartresu. Ovdje na Vratima iniciranih, Melkizedek je pr kaoAbrahamov domaćin (u skladu s tekstom Knjige Postanka 14:18-2 ruci nosi čašu koja sadrži

skrivenu manu (duhovnu hranu ili svagdanj; svetog kamena.Masonsko bratstvo, zaslužno za izgradnju katedrale u Chartresu i francuskih katredrala, nazivalo seSalomonovom djecom. Arhitekt Salon hrama, Hiram Abif, bio je hermetički alkemičar, kojeg suopisivali kao »m kovina«. Njegov je davni prethodnik bio Tubal-Kain (Postanak 4:22), La sin iučitelj budućih majstora. Unutar masonerije, Hiram se naziva Sinor vice, a u Gralovoj predajiParsifal nosi identičan naziv. Izvorna udovica C loze bila je Ruta Moabljanka (junakinjastarozavjetne Knjige o Ruti), Bi žena i prabaka Davidova. Njeni su se potomci nazivali SinovimaudovkTemeljno načelo Herma Trismegista može se izraziti riječima »kako _ tako je dolje«, čime setumači usklađenost zemaljskih proporcija s njihovi mirskim ekvivalentom - što znači da suzemaljski odnosi smrtni odraz k loške strukture.11 Od najmanje stanice do najveće galaksije,ponavljaju s vjetni geometrijski zakoni i ta se istina spoznala još od najranijih vrems180Madonna del Magnificat - Sandro Botticelli (1445. - 1510.) Isus drži zreo, otvoren mogranjplodnosti.IRimljani osvajaju Jeruzalem - Nicolas Poussin (1594. - 1665.) Rimska invazija pod vodstvomgenerala Tita 70. g. n. e.Sposalizio della Vergine - Zaruke Josipa i Marije - Raffaello (1483. - 1520.) Josip je ovdje prikazanmlađim nego što su nalagale konvencije.Posljednja večera - Jean-Baptiste de Champaigne (1631. - 1681.)Marija Magdalena u Provansi - Nizozemska, 16. stolj Marija nosi crveni plašt svetih hierodula.Krist u kući Marije i Marte - Tintoretto oko 1575. Marija Magdalena pomazuje Isusove noge uobredu svetog sjedinjenja »hieros gamos«.Isus pere noge Petru na Posljednjoj večeri - Ford Maddox Brown oko 1865. Simbol Gralovakodeksa služenja.Skok vjere - Sir Peter Robson, 1996. Alegorija o raspeću i uskrsnuću.Odmor na putu za Egipat (detalj) - Gerard David, 1510. Kardinalski grimiz Marijine haljine i bobicagrožđa Gralove loze, predstavlja prkošenje propisu po kojemu se Blažena Djevica smjelaprikazivati samo u plavoj i bijeloj boji.Preša za grozde - John Spencer Stanhope, 1864. Isus: »Ja sam pravi trs« (Ivan 15:1).Anđeli nose Mariju Magdalenu - Giovanni Lanfranco (1582. - 1647.) Alegorija o dolasku trudneMarije u Europu (44. g. n. e.) na krilima anđela.Dolazak Marije Magdalene u Provansu ^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^¦I^^B^^^^^BIIz Sforzina časoslova 1490. Gralova djeva iz zamka Corbenic - Arthur Rackham (1867. - 1939.)Sir Galahad - Potraga - Arthur Hughes, 1870.Loza Svetog grala - Sir Peter Robson, 1996.Alegorija o sukobu između Gralove crkve i rimskih carskih vlasti.»Ygwyr erbyny Byd« - Istina protiv svijeta - sir Peter Robson, 1996. Borbeni poklič kraljiceBoudicce.Gralove svetinjePosuda i trsU obliku kamena ili dragulja, Sveti gral predstavlja spremište duhovne mudrosti i kozmičkespoznaje - »ostvarenje«. U obliku posude ili plitice, on na sebi nosi svetu hostiju ili pashalno janje itako simbolizira ideal služenja. U svom najpopularnijem obliku, on je kalež s Isusovom krvlju i kaotakav u potpunosti ženski simbol. Za Crkvu simbol svete posude ima poganske konotacije i stoga suslike vezane uz Gral gurnute u sferu mitologije.U poganskoj predaji Gral se poistovjećuje s mističnim kotlom iz keltskog folklora, s rogovimaobilja koji sadrže tajne bogatstva i ponovnog rođenja. Otac irskih bogokraljeva, Dagda od TuathaDe Danaana, posjedovao je kotao u kojem su se mogla pripravljati jela samo za junake. Na sličannačin u Caradoco-vu se rogu nije moglo pripravljati meso za kukavice. Lonac boginje Ceridwensadržavao je napitak spoznaje, a i velški su bogovi, Mathohvch i Bran posjedovali slične posude.1Cesto se spominje sličnost imena Bran s imenom Brona Bogatog ribara, uz pretpostavku da jednoime dolazi od drugog.Stari Grci su posudu tajni nazivali Krater. (U svjetovnom kontekstu, krater je značio kamenuposudu za miješanje vina.)2 Za filozofe je krater sadržavao elemente života, a Platon je govorio okrateru koji sadrži sunčevu svjetlost. I alkemičari su imali svoju posudu iz koje je rođen Merkur,filius philosophorum (sin filozofa) - božansko dijete koje simbolizira mudrost vas-uterus, dok seposuda hermetika naziva »utroba spoznaje«. Upravo je taj maternički aspekt tajanstvene posudetoliko važan u znanosti o Gralu.U srednjovjekovnim Lauretanskim litanijama ide se tako daleko da se Isusovu majku Marijuspominje kao vas spirituale (duhovnu posudu). U ezoterijskoj tradiciji ženska se utrobapoistovjećuje s »posudom života« i prikazuje kao čaša181Loza Svetoga gralaili kalež. U prethistorijskim hramovima iz 3500. g. pr. n. e. nalazimo nj utrobom Boginje majke.3Muški simboli sličnog tipa jesu oštrica ili rog, na u obliku mača, iako jednu od najmoćnijih slikadonosi bajkoviti prikaz j roga. U psalmu 92 nalazimo stih: »Rog si mi digao kao u jednoroga.« Za s

Judinim lavom, legendarni je jednorog ostao sinonim kraljevske Judint a pojavljuje se i na škotskimgrbovima. Sveti je gral sve češće prikaziva posuda jer se kazivalo da nosi vječnu Isusovu krv i baškao krateri i k sadrži raznolike tajne.U Parzivalu se spominje Gralova kraljica koja »nosi... savršenstvo z< skog raja, njegovo korijenje igrane«. I u Evanđelju po Ivanu 15:5 Isus ka: sam trs, vi ste mladice.« U Psalmu 80:9 nalazimo overiječi: »Ti prenese iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.«Nasljedna linija merovinških kraljeva nazivala se trsom, a Biblija Izr: potomke označava istimimenom. Judina se loza opisuje kao Gospodino\ ljeni nasad (Izaija 5:7). Doista, na nekimumjetničkim prikazima vidimo u preši za grožđe uz riječi »ja sam pravi trs« (Ivan 15:1). Nekisimboli i \ žigovi nose sliku kaleža prepuna grozdova - voća i sjemena loze.4 Iz gro: stvara vino - aeuharistijsko je vino vječni simbol mesijanske loze.U izvornim predajama o Gralu vrlo su česte reference na Gralovu c Gralovu dinastiju i čuvareGrala. Neovisno o toj legendi, vitezovi su temp Jeruzalemu bili doista čuvari Sangreala. PridruženiPriorat Notre Dame d< bio je na poseban način povezan s merovinškom lozom i upravo je mercpotomak Gotfrid Bujonski, vojvoda od donje Lorraine, 1099. godine post za čuvara Svetoga groba ikralja Jeruzalema.Bez obzira na čaše i kamenove, važnost Grala leži u njegovoj definiciji Sa Od toga dolaze obliciSan Greal = San Graal = Saint Grayle = Sveti gral. Još i: niji oblik bio bi Sang Real - kraljevska krv,koju sadrži maternični kalež J Magdalene. Upravo je ona stvorila pojam Dompne (Velike gospe)trubadura je inkvizicija tako bešćutno progonila i koja se nazivala Gralom svijeta.Po primjerima iz srednjovjekovne literature vidimo da se Gral poistov s pojmom obitelji i dinastije.Radi se o desposynskoj Judinoj lozi, koja se ] že na zapad preko Isusove krvi. Ta loza uključujekraljeve ribare i Lan del Acques. Ona se nastavlja preko merovinških franačkih kraljeva i St ta,škotskih kraljeva, uključujući i takve znane ličnosti kao što su Guihe Gellonel i Gotfrid Bujonski.Kao nasljednici Isusova brata Jakova/Josipa Arimatejca, Gralova je ( utemeljila kuću Camulod(Colchester) i prinčevsku kuću Walesa. Dio o\ sljedne linije bili su kralj Lucije, Coelhen, caricaHelena, Ceredig, Gwl182Gralove svetinjekralj Artur. Božanska se baština Sangreala nastavila preko vladara i najplemenitijih kuća Britanije iEurope, a živi još i danas.Ako prihvatimo da loza predstavlja mesijansko nasljeđe, iz toga slijedi da je vinograd mjesto ukojemu ta loza rađa plodom. Dva stoljeća nakon koncila u Konstanci (1417.) nadbiskup Ussher izArmagha napisao je svoje komentare. Među tim tekstovima nalaze se i riječi: »Odmah nakonKristove muke, Josip Arimatejac... nastavio je obrađivati Gospodnji vinograd, tj. Englesku.«5 Izpregleda svetih rodoslovlja proizlazi da je mesijanska loza Sangreala u Englesku došla iz Galije i tou 1. st. U Gospodnjem je vinogradu loza proklijala i postala prinčevskom kućom "VValesa, a iz tihranih korijena potječu Gwyr-y-Gogledd, poglavari sjevernih područja.Usporedo s tim razvija se i drugi ogranak loze, povezan s velikim kraljevima Camuloda i Silurije.Nije nikakva slučajnost da je upravo princ Lino, Carac-tacusov sin, postao rimski biskup, niti jepuki stjecaj okolnosti udaja Helene (princeze Elaine od Camuloda), kćerke britanskog Coela II., zacara Konstan-cija.6 Zahvaljujući tom savezu Rim se pripojio judejskom kraljevskom nasljeđu kojeje na sve načine pokušavao potisnuti. Sin svete Helene Konstantin Veliki, s obzirom na svojukeltsku kršćansku majku7 desposynske loze, nije se ustručavao proglasiti samog sebe pravimMesijom, iako su prethodnici njegova oca bili ljuti progonitelji kršćanskog pokreta.Mladica JišajevaUnatoč tobožnjem otkriću Arturovih i Guineverinih kostiju, ni dovitljivi redovnici iz Glastonburvjanisu uspjeli pronaći ništa smisleno što bi moglo oponašati Sveti gral. Možda je jedan od razlogačinjenica da u vrijeme njihovih arheoloških pothvata Gral nije imao status kršćanske relikvije. Iakoje de Boron uskoro definirao Sveti gral kao kalež s Posljednje večere, redovnici za tako nešto nisučuli; ni u Bibliji ni u bilo kojem pravovjernom spisu nije bilo spomena Grala. Štoviše, s obzirom dasu predaje o Gralu dolazile uglavnom izvan Engleske, ništa ga nije povezivalo s Glastonburvjem,osim veze s Josipom Arimatejcem.I tako su, da bi održali svoj prestiž, redovnici uskoro obznanili otkriće dviju bočica koje sunavodno pohranjene uz Josipovo tijelo. Njih je prethodno (oko 540. godine) spomenuo i kraljMaelgwyn od Gwynedda, ujak sv. Davida, i to ovim riječima:Uz Josipovo tijelo u njegovom su se sarkofagu nalazile dvije bijele i srebrne bočice ispunjene krvljui znojem proroka Isusa.183Loza Svetoga gralaPrikaz tih bočica nalazi se na vitraju u crkvi sv. Ivana u Glastonburvju, u Langport crkvi uSomersetu, na oltarnoj pregradi u Plvmtreeju, Devor ih javnost nikada nije vidjela, ako su uopće ipostojale. Takav nedostata rodostojnosti stvorio je prostor za novu glastonburvjsku predaju, mnogistupačniju pučkoj provjeri - začarani grm.8 Već 1520. g. u lokalnim se sp opisuje grm na WearyallHillu koji na Božić cvate i pušta zeleno lišće ba u svibnju. Grm je navodno uništen tijekomgrađanskog rata (1642. - 1 ali njegove su mladice presađene i svaka je biljka posjedovala istasvojstvć taničari su zaključili da grm ne potječe iz Engleske, već s Levanta - i tć započeo novisomersetski mit.

Neki je lokalni gostioničar 1716. g. potvrdio daje iz štapa Josipa Arim; niknula neobična trnovitabiljka koju je posadio da procvjeta za Božić (u Jos vrijeme nije bilo prosinačkih svetkovina; tektristo godina kasnije Konst je uskladio datum Isusova rođenja sa zimskim solsticijem). Ideja o proaJosipovu štapu potječe zapravo od ovog stiha proroka Izaije (11:1): »Iskli mladica iz panja Jišajeva,izdanak će izbit iz njegova korijena.« U nekim sa nim umjetničkim djelima i apokrifnim spisimapropupali štap kraljevski prikazuje se baš u rukama Isusova oca Josipa.Tek je lord Tennyson (19. st.) u svojim Kraljevim idilama povezao Glastor sa Svetim gralom.Neobično crvena boja vode u glastonburyjskom krec zdencu (očito zbog željeznog oksida) lako jeasocirala na Isusovu krv. Mje odmah promijenilo ime u Kaležov zdenac i govorilo se da boja vodedola sadržaja kaleža - Grala kojega je Josip negdje u blizini zakopao. Slavni pok zdenca kovinarskije rad u keltskom stilu, a osmislio ga je arhitekt Freč Bligh Bond nakon Prvog svjetskog rata. Bezobzira na čitav niz predmet vezanih sa svetačkim i arturovskim legendama u Glastonburyju, osobnvezanost Josipa Arimatejca s Britanijom povijesno je prilično dobro doka Bila je to tema raspravebrojnih crkvenih koncila i Engleska je uspjela p diti veze s kršćanstvom mnogo prije od rimskihstručnjaka. Na koncilu i 1409. godine raspravljalo se o tome je li na Zapad prije došao Josip ili NMagdalena. U današnje bi vrijeme bilo nevjerojatno da Crkva prizna bil kvu nazočnost Josipa iliMarije u tom dijelu svijeta.Tarot i GralTajanstveno okrvavljeno bijelo koplje, sastavni dio legendi o Gralu, bilo predaji oružje koje jeprobilo bedro kralja ribara. Ono se poistovjećuje184Gralove svetinjeblijskim Longinovim kopljem koje je probilo bok raspetog Isusa. Koplje, čaša, mač i zdjela (iliplitica) čine svetinje Gralova zamka.9Mnogi čitatelji pitali su se o pravom identitetu Longina, jer iako predaja kaže da se radi ocenturionu s kopljem, to se ime ne spominje u evanđelju. Ono zapravo dolazi iz apokrifnih DjelaPilatovih 15:7 (poznatih i pod nazivom Evanđelje po Nikodemu), teksta koji ne nalazimo u Novomzavjetu. Radi se o tome da Longin uopće nije vlastito ime; to je latinizirani oblik grčke riječilongynx, što znači »kopljanik«.U skladu s odredbama prve katoličke inkvizicije iz 1231. g., pod palicom pape Grgura IX., Crkva jeosudila legendu o Gralu. Ona nije proglašena herezom, ali svi materijali vezani za predaju morali suse odstraniti. Kao rezultat tog pritiska tradicija se okrenula simbolizmu, naročito onome vezanom zatarot karte.10 Ove su se karte pojavile u 14. st. u sjevernoj Italiji, Marseilleu i Lyonu. Jedno odnajboljih djela posljednjih godina koje govori o tarotu i grafičkom simbolizmu uopće napisala jeamerička autorica Margaret Starbird. Njeno je mišljenje u potpunosti usklađeno s elementimagralovske predaje.Četiri boje malih arkana su mačevi, pehari, pentakli i štapovi. Ovi simboli odgovaraju maču,peharu, plitici i koplju Gralovih svetinja. Oni se na kraju pretvaraju u pik, srce, karo i tref kojepoznajemo iz današnjih igraćih karata. Pik je u početku bio mač (muški simbol), srce je bilo kaležalternativne crkve (ženski simbol), karo je predstavljao pentaklov disk (također i posudu ili pladanjza posluživanje), a tref (označavajući trajnost Davidove loze) prikazivao se kao propupala mladicaJišajeva.Od najranijih su se vremena simboli i boje koristili za prikazivanje posvećenog jedinstva bračnekomore. Simbol ženskog kaleža u obliku slova V i muški simbol mača u obliku istog, aliizokrenutog slova postavili su se jedan iznad drugog i tako stvorili dobro poznat znak X. To jeizvorni sveti znak križa koji se koristio kao simbol za krštenje i inicijaciju mnogo prije Isusovavremena. Kao što potvrđuju zapisi s Mrtvog mora, taj se znak stavljao na čela onih koji su plakali zaJeruzalemom (Ezekiel 9:4). Pod kasnijim rimskim utjecajem izmišljen je novi oblik križa - latinskikriž crkve sv. Petra s visoko postavljenim križištem. Ezoterički su kršćani zadržali svoj znak X,smatrajući latinski križ simbolom rimskog mučenja. I tako je originalni znak u očima Rima postaosimbol hereze. Ovakva se percepcija nastavila do danas, kada se taj znak povezuje s tjelesnošću iđavlom, kao stoje to u filmovima s oznakom X. I doista, negativne konotacije usvajaju se već uškolama kada znak X označava da je nešto pogrešno.11Iako se križ sv. Petra latinizirao, tradicija njegova brata Andrije očuvala se uz pomoć originalnog Xglifa - križa sv. Andrije. On je raspet na križu u Patrasu185Loza Svetoga gralapokraj Crnog mora gdje je djelovao medu Skitima prije njihova odlaska na; u Irsku i Kaledoniju.Zahvaljući tome, on je postao svetac zaštitinik Škot: njegov križ nacionalni simbol. Rim nije bioposebno sretan zbog ponovne p ovog starog ezoteričnog znaka pa je stoga izmišljena priča oAndrijinoj sm križu u obliku slova X. Kasnije je izmišljen i kompromisni oblik križa, uc jeni,neezoterički, jednakokračni. On se nazvao krizom sv. Jurja, čiji su ki Zapadu proširili križari.Nakon Ženevske konvencije 1864., to je postao si međunarodnog Crvenog križa i znak koji senalazi na švicarskoj zastavi.Godine 1252. inkvizitori su preuzeli veće ovlasti i posvuda su dopi mučenja, tajna suđenja ipaljenje ljudi na lomači. U Španjolskoj je doš progona Židova i muslimana. Papa Pavao III. je 1542.g. usmjerio rimsk kviziciju protiv protestanata. U takvim uvjetima je »podzemna struja« i zadržalasvoj identitet zahvaljujući tajnim pečatima i simbolima. Zahvalj svojoj jednostavnosti, često se

upotrebljavao znak X i to ponekad na vrlo < ren način. Na Botticellijevoj slici Madonna delmelograno, anđeo na prsima crvenu vrpcu u obliku slova X. Na drugom djelu istog autora Madona skr,Tarot karte: Svijet i Kula186Gralove svetinje(1483.), Marija ima na sebi znak X, dok mali Isus u ruci drži tri minijaturne zlatne strijele. Radi se oezoteričkim simbolima triju strijela prosvjetljenja - što je motiv hermetičkih alkemičara.Tajne tarota nalaze se u 22 aduta koje nazivamo Velike arkane. Riječ adut (engleski »trump«, op.prev.) dolazi od starofrancuskog trompe, što odgovara trubi koja figurativno dijeli Petrovu crkvu.Karte tarota su se nazivale i Knjiga Totha, što je trebalo označavati tajnu mudrost. Rimska je crkvaosudila Male arkane, ali je strogo zabranila Velike arkane smatrajući ih svetogrdnima. U timkartama nije zapravo bilo ničeg protukršćanskog, iako su nesumnjivo postojali elementi usmjereniprotiv crkvene elite. Kršćanstvo tarota bilo je ono srodno gralovskoj predaji, a nipoštokatoličanstvu. Činjenica da su Romi i drugi često koristili tarot za proricanje tek je slučajnost i nemaveze s njegovom izvornom svrhom, ali Crkva je upravo to iskoristila kako bi svojom propagandombacila zlokobnu sjenu na čitavu simboliku.U suvremenim igraćim kartama još uvijek nalazimo jokera - lik iz tarota. On predstavlja ludu, aliunatoč tome uvijek pobjeđuje. Smisao tog lika nalazimo i u Prvoj poslanici Korinćanima:Gospodin poznaje misli mudraca; zna da su isprazne. Zato neka se nitko ne ponosi ljudima! (3:20-21). Mi smo ludi zbog Krista (4:10).Literalni prikaz jokera nalazimo u liku Parsifala, jednostavnog čovjeka koji uspijeva tamo gdjepropadaju mnogo sposobniji. I druge figure tarota izvršile su određeni utjecaj na kulturu. Jedna odnjih je i ženski simbol Pravde. Ona se prikazuje kao zvjezdana djevica s dvosjeklim mačem ipliticama vage. Takva slika zapravo više prikazuje diskriminaciju nego pravdu - pokazujućiravnotežu i harmoniju prirode u jednoj ruci dok druga prijeti oštricom sudačkog autoriteta.Originalna karta prikazuje krhki položaj Gralove crkve pred strogošću rimske inkvizicije i poznataje kao Magdalenina karta.Druge karte povezane s Marijom Magdalenom jesu Kula, Svijet i Snaga. Po Gralovoj predaji, Kula(ili Kuća Božja) predstavlja Magdal-eder (kula stada, kao u Miheju 4:8), što podsjeća na šahovskufiguru kule. Kula pogođena munjama ili napadnuta na neki drugi način simbolizira neugodanpoložaj ezoterične crkve pred bezdušnom rimskom vlašću.Duh Marije Magdalene moguće je razaznati i u figuri Svijeta. Stojeći ili ple-šući unutar ovalnogvijenca, gola ili odjevena, nalazi se žena sa žezlom ili nekim drugim znakom vlasti u ruci. Neke jekarte prikazuju iznad zaokruženog187Loza Svetoga gralakrajolika. Takav je prikaz sličan lebdećoj Magdaleni odjevenoj u vlastite iz Sforzinog časoslova iz1490. godine.Snaga prikazuje ženu koja vodi lava ili podržava slomljen stup. Na neki kartama obje slike. Prva seodnosi na Judinog lava, a druga na Boazov (»u zi«) stup iz Salomonova hrama. U oba je slučajažena vladarica i glavni osi kraljevskog nasljeđa.Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati do vijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda (Druga knjiga o Sa-muelu 7:16).Neki su stariji špilovi uključivali i sliku Grala, a žena se poistovjećivala s rijom Magdalenom. Ti sucrteži predstavljali nastavak Davidove loze k psalmu 89:5: »Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,za sva koljena sazds prijestolje tvoje.«188Čuvari svete relikvijeVitezovi križariOd pojave karolinške dinastije u Francuskoj u 8. stoljeću, Crkva je preko marionetskih kraljevazavladala novim područjima zapadne i srednje Europe. Tako je nastalo Sveto Rimsko Carstvo, kojeje potrajalo sve do 1806. godine. U tom su razdoblju carsku povijest pisali vatikanski autori ili onikoji su bili pod njihovim nadzorom. Jedna od posljedica toga je da su činjenice o ubijenom merovinškomkralju Dagobertu sustavno brisane iz ljetopisa pa se njegovo ime i ne spominje. Trebatće još tisuću godina da pravi podaci o njegovu životu iziđu na svjetlost dana i tek će se u 17. st.saznati daje Dagobert imao sina Sigeberta, čiji je nasljednik bio i Gotfrid Bujonski, zaštitnik Svetoggroba.Do vremena normanskog osvajanja Britanije 1066. g. nije se obraćala pozornost na Merovinge uGaliji. Ipak, za njihova kraljevanja ustalili su se određeni oblici upravljanja koji su preživjeli i ukasnijim vremenima. Jedna od merovinških inovacija bio je i sustav regionalnog nadgledanja uzpomoć službenika nazvanih comtes (counts - hr. grofovi, op. prev.). Kao kraljevi zastupnici,grofovi su mogli djelovati u svojstvu kancelara, sudaca ili vojnih zapovjednika. Bili su donekleslični keltskim erlovima od Britanije, iako se priroda obiju titular-nih skupina promijenila zafeudalnih vremena uključivši i zemljoposjedničku dimenziju.U 11. su stoljeću na čelo flamanskog društva došli grofovi od Flandrije i Bo-ulogne. S obzirom nadavidovsko nasljeđe koje je Gotfrid Bujonski primio preko merovinške loze, bilo je jasno da bi on(brat grofa Eustacea III. od Boulogne) trebao postati kraljem Jeruzalema nakon Prvog križarskog

rata. Ovaj je vojni pothvat započeo 1095. g. nakon muslimanskog osvajanja Jeruzalema, kada jepapa Urban II. podigao golemu vojsku pod vodstvom najvrsnijih europskih vi-189Loza Svetoga gralatezova. Jedna od značajnijih figura bio je Petar Pustinjak koji je poveo zlo; seljačku križarsku vojnusastavljenu od muškaraca, žena i djece iz čitave pe. Većina nije ni došla do odredišta, a tisuće su enmute poubijali razbc odmetnuti vojnici Bizantskog Carstva. U ezoteričnim tarot kartama, pusi što jealuzija na Petra, prikazuje se s fenjerom koji mu osvjetljuje put.Nakon Petrova neuspjeha, vojsku pape Urbana koordinirao je Adh biskup Le Puyja, dok je uprethodnici bio Robert, vojvoda od Normandi jedno sa Stjepanom, grofom de Blois i Hughom,grofom od Vermandoisć manski je kontingent vodio Robert, vojvoda od Flandrije, zajedno s Eustaigrofom od Boulogne, svojim bratom Gotfridom Bujonskim i Balduinor Francuske predstavljao jeRavmond od St. Gillesa, grof od Toulousea.Gotfrid Bujonski nosio je titulu vojvode od Donje Lorraine. Tu je titu slijedio od svoje slavne majkesv. Ide, od koje je dobio bujonski dvorac i pc - dobra koja je založio kod biskupa iz Liegea kako bidobio sredstva za oc u Svetu zemlju. Do vremena Prve vojne, Gotfrid je postao glavni zapovj inakon uspjeha 1099. godine, proglašen je kraljem Jeruzalema. On je preuzeti tu titulu, ali jeprihvatio naslov branitelja Svetog groba. Od svih križarskih pohoda po Egiptu, Siriji i Palestini do1291. g., jedino je Gotfi Prva vojna bila od nekakve koristi, no i taj je uspjeh zatamnjen nedjelimdivljalih trupa koje su pobjedu iskoristile za bezumno ubijanje muslima: jeruzalemskim ulicama.Taj grad nije bio važan samo Židovima i kršćai nego je nakon Meke i Medine bio treći po važnostimedu svetim grade islama. Iz tih je razloga on i danas središte velikih sporova.Drugi pohod u Edesu, pod vodstvom francuskog kralja Luja VII. i nje kog cara Konrada III.,neslavno je propao. Tako je sto godina nakon Goti va uspjeha, 1187. g. Jeruzalem pao u rukemoćnog Saladina. To je potal Treću vojnu pod Filipom Augustom Francuskim i engleskimRikardom ljeg Srca, no oni nisu uspjeli vratiti Sveti grad. Četvrta i Peta vojna usm su se premaCarigradu i Danietti. Križari su još jednom, nakratko, uspos vlast nad Jeruzalemom nakon Šestevojne pod kraljem Frederikom II., ali 1244. g. definitivno predan egipatskom sultanu. Kralj Luj IX.poveo je St i Osmu vojnu, no nije uspio promijeniti situaciju. Do 1291. godine, Pale i Sirija bile suu potpunosti pod muslimanskom kontrolom i križarski pc time su završili.Tijekom križarske ere pojavili su se mnogi viteški redovi, između o< i Ordre de Sion (Sionski red)1koji je 1099. osnovao upravo Gotfrid Bujc Ostali su bili Vitezovi zaštitnici Svetog groba i Vitezovitemplari. Gotfric jonski umro je 1100. godine, nedugo nakon jeruzalemskog trijumfa, a našli190Čuvari svete relikvijega je njegov mlađi brat Balduin od Boulogne. Osamnaest godina nakon toga, 1118. godine Balduinaje naslijedio rođak Balduin II. du Bourg. Po klasičnoj predaji vitezovi templari su utemeljeni upravote godine kao Siromašni vitezovi Krista i Salomonova hrama. Prva je skupina navodno bilasastavljena od devet Francuza koji su preuzeli zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti i obvezali seda će štititi Svetu zemlju.Franački je povjesničar Guillaume de Tyre na vrhuncu križarskih pohoda (oko 1180.) napisao dajezadaća templara bila nadgledanje hodočasničkih putova. No s obzirom na zamašnost takva zadatka,bilo je nezamislivo da bi ga moglo ostvariti tek devet vitezova. Činjenica je daje red već tada imaomnogo više članova nego što u svom iskazu donosi Guillaume.Tek nakon više godina postojanja Vitezova templara počelo se govoriti da ih je utemeljio Hugo dePavens, rođak i vazal grofa od Champagne. Njihov zadatak nipošto nije bio puko nadziranje putovai kraljevski kroničar Fulk de Chartres ne prikazuje ih na takav način. Oni su zapravo bili istaknutikraljevi diplomati u muslimanskim zemljama i nastojali su pružiti nekakvu odštetu za zlodjelapodivljalih križara nad nezaštićenim sultanovim podanicima. Biskup iz Chartresa već je 1114.pisao o templarima nazivajući ih Milice du Christi (Kristovi vojnici). U to su se vrijeme vitezovismjestili u Balduinovu palaču, koja se nalazila unutar džamije na mjestu nekadašnjega Salomonovahrama. Kada se Balduin uselio u nadsvođenu citadelu Davidove kule, hramski su dijelovi upotpunosti prepušteni templarskom redu.Hugo de Pavens bio je ujedno i utemeljitelj i prvi veliki meštar Reda. Drugi čovjek u hijerarhiji bioje flamanski vitez Gotfrid Saint Omer, dok je jedan od članova bio i Andre de Mont Bard, rođakgrofa od Burgundije. Grof dAnjou (otac Geoffrevja Plantageneta) pristupio je Redu 1120. godine, aslijedio gaje 1124. de Pavensov feudalni gospodar Hugo, grof od Champagne.Očito je da ovi vitezovi nisu bili siromašni i nema nikakva dokaza da su tako otmjeni plemićinadzirali beduinske putove kako bi štitili hodočasnike.Oni koji su se uistinu brinuli o hodočasnicima bili su hospitalci sv. Ivana. Vitezovi su templari pakbili pomno odabrana skupina. Polagali su poseban zavjet poslušnosti, i to ne kralju ili svompoglavaru, već cistercitskom opatu sv. Bernardu iz Clairvauxa (umro 1153.),2 koji je bio u rodu sgrofom od Champagne. On je upravo na grofovoj zemlji 1115. godine izgradio samostan Clairvaux;on je spasio izdišuću škotsku Keltsku crkvu i izgradio kolumbanski samostan u Ioni.3 Sveti jeBernard (od 1128.) prvi protumačio posvećenu geometriju Sa-lomonovih graditelja i upravo je on uVezelavju propovijedao Drugi križarski pohod pred kraljem Lujem VII. i mnoštvom od 100 000ljudi. U Vezelavju se191

Loza Svetoga gralanalazi velika bazilika sv. Marije Magdalene, a Bernardov zavjet Vitezov; plara zahtijeva»poslušnost Betaniji - dvorcu Marije i Marte«.4Nije nikakva slučajnost daje djelo Chretiena de Trovesa iz 12. stolje Conte del Graal, posvećenoFilipu Alzaškom, grofu od Flandrije. Nije sh ni da je Chretiena u njegovu radu poticala i financiralagrofica Marie Champagne. Legenda o Gralu stvara se upravo u tom prvotnom templai okružju, aPerlesvaus prikazuje vitezove kao čuvare velike i svete tajne, t Wolframov Parzival definira kaočuvare Gralove obitelji.Svetište Kovčega savezaDuboko ispod jeruzalemskog hrama nalazio se golemi kompleks Salomo konjušnica, koje su još odbiblijskih vremena ostale zapečaćene i nedi Taj su silni podzemni prostor križari opisali kao »štalutako neopisive š opsega da se u njoj moglo smjestiti više od 2000 konja«.5 Prvotna tajna vitezovatemplara bila je otvaranje tog prostranog skladišta jer je sv. Be znao da se u njemu nalazi blagostarozavjetnog Jeruzalema, uključujući i K saveza, koji je pak u sebi nosio najveće od sviju blaga:Ploče svjedočanstNetko bi se mogao upitati zbog čega su te relikvije iz Mojsijevih vre postale predmetom istraživanjakoje vode cistersitski opat i cvijet flamai plemstva. Po tumačenjima koja odobrava današnja Crkva,Mojsijeve plc sebi nose tekst Deset zapovijedi koje je u kamen urezao sam Bog. Ipa ovih dobroznanih moralnih naputaka ne predstavlja nikakvu tajnu. Ploč su tražili vitezovi bile su važne jer sena njima nalazi mnogo više od poz zapovijedi. Radi se zapravo o Pločama svjedočanstva, okozmičkoj jedn - božanskom zakonu brojeva i mjera. Mistička vještina čitanja takvih i mogla senaučiti iz kodiranog sustava Kabale.Deset zapovijedi bile su nešto posve drugo, zakoni koje je Bog prvo čio Mojsiju i njegovu naroduna brdu Sinaj (Izlazak 20 - 23) uz niz verb uputa.Onda Jahve reče Mojsiju (Izlazak 24:12):Popni se k meni na brdo i pričekaj ondje. Dat ću ti kamene ploče sa zakonom i zapovijedima kojesam za njihovu pouku napisao.Ovdje se spominju tri odvojene stvari: kamene ploče, zakon, zapovijedi nadalje kaže:»Svjedočanstvo koje ću ti predati, u Kovčeg položi« (Iz192Čuvari svete relikvije25:16). Na drugom mjestu piše: »Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu,dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim.«Prve su se ploče razbile kad ih je Mojsije bacio na zemlju (Izlazak 32:19). Nakon toga Bog je rekaoMojsiju (Izlazak 34:1):Okleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa ću ja na ploče napisati riječi koje su bile na prvimpločama što si ih razbio.Bog je ponovio svoje zapovijedi i rekao Mojsiju »zapisi ove riječi«, i Mojsije je »na ploče ispisaoriječi Saveza - Deset zapovijedi« (Izlazak 34:27-28).Postoji jasna razlika između Ploča svjedočanstva (koje je napisao Bog) i Deset zapovijedi (koje jenapisao Mojsije). Stoljećima je Crkva sugerirala da su Deset zapovijedi najvažniji dio Saveza, doksu se Ploče svjedočanstva namjerno ignorirale.Krvavi križ Vitezova templaraOd dvadeset petog poglavlja Knjige Izlaska nalaze se precizne upute za izradu Kovčega saveza.Govori se i o točno određenim metodama njegova prijenosa, kao i o propisima o odjeći i obućikoju moraju imati njegovi nosači i čuvari. Oblik i materijal Prebivališta u kojemu se nalazio Kovčegtakođer je bio određen193Loza Svetoga gralastrogim pravilima. Bez obzira na to, te propise još jednom nalazimo u 40. poglavlju iste knjige. Nijebilo prostora ni za kakve pogreške ni odst od strogo zacrtanog plana. Graditeljski poslovi bili supovjereni Besalel Urije Ben Hura iz Judina plemena.Kada su ga izradili potpuno u skladu s dobivenim naputcima, Kot pokazao ne samo kao finosačinjena škrinja već i kao električni konde od smolastog drva i obložen zlatom. Ove su činjeniceveć mnogo puta pc znanstvenici i teolozi. Kada bi ploče od kojih je Kovčeg sastavljen bile n no ipozitivno nabijene, mogla bi se proizvesti struja od nekoliko stotir - dovoljna da ubije čovjeka. To jena svojoj koži otkrio Uza kada je do Kovčeg (Druga knjiga Samuelova) 6:6-7 i Prva knjigaLjetopisa (13:9-1C više, Kovčeg se pokazao i djelotvornim prijenosnikom zvuka, tako da se reći daMojsije komunicira s Bogom (Izlazak 25:22).Deset zapovijedi su se pisale, izgovarale, o njima se raspravljalo i on poučavale. One nisu nikadabile tajna kao što je to bio slučaj s Pločam dočanstva. Ove dragocjene ploče smjestile su se uKovčeg koji su čuvali Nakon dramatičnog prijenosa Kovčega preko rijeke Jordana i kroz Pal(Knjiga Jošuina i Prva o Samuelu), David ga je konačno donio u Sion (J lem). Njegov sin Salamonje uz pomoć majstora Hirama Abiffa izgradic i Kovčeg je konačno smješten u Svetinju nadSvetinjama. Pristup je zab svima osim za obrednog posjeta velikog svećenika jednom na godinu.Osim nekoliko usputnih referenci, Kovčeg saveza se više ne spominj« bliji, govorilo se dajeprenesen u Etiopiju, ali tekst Otkrivenja 11:19 kaz je ostao u Nebeskom hramu. Bez sumnje suKovčeg i Ploče predstavljale Jeruzalemsko blago, no kad je Nabukodonozor razorio Hram (oko

586. n. e.), ni jedan od ovih predmeta nije se nalazio na popisu plijena.U to je vrijeme veliki jeruzalemski svećenik bio Hilkija, otac prorok; mije, koji je bio i nadzornikhramske straže. Prije Nabukodonozorova c nja, Hilkija je uputio Jeremiju da hramsko blago,uključujući i Kovčeg s sakrije u konjušnice. Ovaj je to i učinio, a straža je postala elitni Red rčuvajući tako spomen na sveto blago. Zbog toga su 1500 godina kasnije su sv. Bernard i de Pavensosnovali templarski red, njihovi vitezovi točne što valja tražiti i gdje.Čitatelji Loze Svetog grala često su se pitali kada je točno osnovan red zalemskog hrama, s obziromda postoje brojne kontroverzije o tome ji to zbilo 1118. ili prije. Istina je da su spomenute ličnosti iz12. stoljeć donijele rekonstituciji reda, koji su izvorno utemeljili Hilkija i Jeremija 586. g. pr. n. e.Do 1127. godine templari su dovršili svoju potragu. Ne194Čuvari svete relikvijeda su pronašli kovčeg i njegov sadržaj već i silno bogatstvo u obliku zlatnih sipki i drugogskrivenog blaga. Sve to je bilo pohranjeno na sigurnom mnogo prije 70. godine, kada su Rimljanirazorili i opljačkali grad. Dokaz o postojanju jeruzalemskog blaga dolazi na svjetlo dana tek 1956.godine na Sveučilištu u Manchesteru. Te godine dovršeno je dešifriranje kumranskog Bakrenogsvitka na kojemu piše da se ispod Hrama nalazi »neizrecivo blago«, zajedno s velikom zalihomzlatnih sipki i drugih vrijednosti.U svjetlu tako silnog uspjeha templara, Hugo de Pavens primio je poziv sv. Bernarda da prisustvujekoncilu u Trovesu. Koncilu je trebao predsjedati papin poslanik, francuski kardinal. Hugo i njegovaviteška družina napustili su Svetu zemlju i sv. Bernard je objavio da je jeruzalemsko poslanjeispunjeno. On piše:Djelo je uz našu pomoć izvršeno, a vitezovi su otišli na putovanje u Francusku i Burgundiju, pozaštiti grofa od Champagne. Poduzete su sve mjere predostrožnosti protiv bilo kakvog uplitanjadržavnih ili crkvenih vlasti.7Dvor Champagne u Trovesu bio je dobro pripravljen za dešifriranje ovakvih djela i već je dugofinancirao utjecajnu školu kabalističkih nauka. Koncil u Trovesu održao se 1128. i tada je sv.Bernard postao službeni zaštitinik Vitezova templara. Te su godine vitezovi dobili statussamostalnog reda i njihovo jeruzalemsko sjedište postalo je upravnim središtem glavnoga grada.Crkva je prihvatila vitezove kao vjerski red, a Hugo de Pavens je službeno postavljen za velikogmeštra.Za razliku od templarskog križa (crveno na bijeloj podlozi), hospitalci sv. Ivana koristili su drugukombinaciju boja (srebrno na crnoj podlozi) istog znaka. Oni su svoje bolnice za hodočasnike uJeruzalemu osnovali oko 1050. godine, dakle prije križarskih ratova. Nakon pada Acre 1291. g.,čime završavaju križarski pohodi, hospitalci su morali napustiti Palestinu. Otišli su na Rodos i Cipardodajući svojim uobičajenim aktivnostima i pothvate svjetovnog i vojnog tipa, da bi od 1530. g.postali poznati kao Malteški vitezovi. Jedan njihov ogranak, odobren 1888. godine, postao jebritansko udruženje poznato pod nazivom St. John Ambulance Association.Nakon koncila u Trovesu templari su vrlo brzo postigli međunarodnu važnost. Angažirali su se uvisokoj politici i diplomaciji i postali savjetnici monarha i parlamenta. Jedanaest godina nakon toga,1139. g., papa Inocent II. (još jedan cistercit) darovao im je status neovisnosti o bilo kojemautoritetu osim onog195Loza Svetoga gralapapinskog. Neovisni o kraljevima, kardinalima i vladama, vitezovi su svi čune polagali samo papi.Već prije toga dobili su na dar goleme zemlje r dručju od Britanije do Palestine. UAnglosaksonskim ljetopisima stoji poda je Hugo de Pavens posjetio engleskog kralja Henrika I, i daga je »kralj \ s velikim počastima, podarivši mu bogate darove«. Španjolski je kralj A Aragonskitrećinu svog kraljevstva poklonio Redu i tako je čitav kršćans jet bio pod njihovim nogama.Notre DameKada se raširila vijest o nevjerojatnom otkriću templara, svi su ih poč više štovati i bez obzira nanjihovo veliko bogatstvo, oni su sa svih kraje čeli primati goleme donacije. Nijedna cijena nije bilapreviše visoka da o članstvo u Redu i nepuno desetljeće nakon povratka, templari su postautjecajnija skupina koju je svijet ikada poznavao. Bez obzira na to, vitez kao pojedinci bili obvezanina zavjet siromaštva. Iako se svaki templar i odreći osobnog posjeda, plemićki su sinovi i daljehrlili u Red. S tako di materijalnom podlogom, oni su osnovali prvu međunarodnu bankovnu rpostavši financijeri za Levant i gotovo svaku kraljevinu u Europi.Uporedo s moći templara raslo je i bogatstvo cistercita i 25 godina koncila u Trovesu oni su semogli pohvaliti s više od 300 opatija. No 1 bilo sve, jer je francuski narod svjedočio najzačudnijemrezultatu templ; poznavanja univerzalne jednadžbe. Kada je iz zemlje iznikla velika kat Notre Damesa svojim veličajnim gotičkim lukovima, izgled grada po mijenjati. Nova arhitektura bila jefenomenalna - a neki su je smatral mogućom. Šiljasti lukovi dosizali su nevjerojatne visine,nadsvođujući d nepremostiv prostor, uz viseće potporne stupove i uske rebraste svodo-^ se izdizaloprema gore i unatoč tisućama tona bogato ukrašenog kamenj lokupni dojam bio je onaj čarobnelakoće.Poznavajući Ploče svjedočanstva, kozmički zakon i njegovu svetu geom templari su uspjeliizgraditi najsloženije svete spomenike koji su ikada kršćanski svijet. Na sjevernim vratima NotreDame de Chatres (Vrata inicii na malenom stupu nalazi se reljef koji prikazuje prijenos Kovčega

savez jevod teksta koji se nalazi uz reljef glasi ovako: »Ovdje su stvari krenule « putem; ti trebašraditi uz pomoć Kovčega.«8Katedrale su uglavnom građene u isto vrijeme, iako je za izgradnju bilo potrebno više od stoljeća.9Notre Dame u Parizu započeta je 1163., u196Čuvari svete relikvijetresu 1194., u Reimsu 1211., a u Amiensu 1221. Iz istog razdoblja potječu i crkve u Bayeuxu,Abbevilleu, Rouenu, Laonu, Evreuxu i Etampesu. U skladu s hermetičkim načelom »kako je goretako je dolje«, tlocrt katedrala zapravo je preslika sazvježđa Virgo (Djevica).10 Od svihspomenutih, Notre Dame de Char-tres nalazila se na najposvećenijem tlu.Jedan od važnih poznavatelja povijesti Chartresa je Louis Charpentier, čija su istraživanja bitnopridonijela razumijevanju gotičke arhitekture. On tvrdi da su u Chartresu podzemne strujeizvanredno snažne i da je to mjesto još u druidskim vremenima bilo poznato sa svog božanskogozračja. Katedrala u Chartresu jedina je u kojoj se ne nalazi nijedan grob kakvog kralja, biskupa,kardinala ili kanonika. To je bilo pogansko mjesto posvećeno tradicionalnoj boginji majci, mjestokoje su hodočasnici posjećivali mnogo prije Isusovih vremena. Prvotni oltar nalazio se iznad»Grotte des Druides«, gdje je bio smješten sveti dolmen11 - mjesto koje je označeno kao Utrobazemlje.Jedna od najvećih tajni gotičke arhitekture su obojena stakla koja su se postavljala na prozorekatedrala. Prvi put su se pojavila u ranom 12. st., ali su nestala već stotinu godina kasnije. Ništaslično nije se vidjelo prije toga i ništa slično neće se ni pojaviti. Ne samo da je luminoznostgotičkog stakla mnogo veća od drugih već je i sposobnost loma svjetla mnogo izraženija. Zarazliku od oslikanog stakla kakvo se koristilo u drugim arhitektonskim stilovima, efekt je ovdjeostajao isti bez obzira na kvalitetu vanjskog svjetla. Čak i u sumrak ovo bi staklo zadržalo svojuprozračnost u daleko većem stupnju od bilo kojeg drugog.Gotičko je staklo posjedovalo i jedinstvenu moć pretvaranja štetnih ultra-ljubičastih zraka ublagotvornu svjetlost, no tajna njegove izrade nije se nikada otkrila, iako se dobro znalo da se radi oproizvodu hermetičke alkemije. Oni koji su usavršili takvo staklo bili su perzijski matematičarifilozofi,kao Omar Khayyam, čiji su sljedbenici tvrdili da njihova metoda uključuje Spiritus Mun-di- kozmički dah svemira. Tek je nedavno, kao što se detaljno iznosi u knjizi Podrijetlo kraljevaGrala,12 postao poznat tajni proizvodni proces - koji je imao izvandredan uticaj, i to ne samo naizradu stakla.Gotičke su katedrale bogate umjetničkim radovima s temama iz biblijske povijesti i evanđelja, sposebnim fokusom na Isusov život. Neka od vidljivih djela nastala su tek nakon 1300., ali tijekompravog gotičkog razdoblja nije bilo nijednog prikaza raspeća. Na temelju poznavanjapredevanđeoskih spisa koje su otkrili u Jeruzalemu, templari su nijekali novozavjetni prikazraspinjanja i zbog toga nisu prikazivali takvu scenu. Na zapadnom prozoru katedrale u Chartresunalazi se medaljon s prikazom raspeća, no on je prenesen s drugog197Loza Svetoga gralamjesta, vjerojatno iz St. Denisa sjeverno od Pariza. Takve su posudbe p i na nekim drugimprozorima Notre Dame katedrala.Bayeui AmiensSazviježđe Djevice i tlocrt katedrala Notre Dame (po dijagramu Louisa Charpentiera)Pored jeruzalemskog zlata templari su pronašli i mnoštvo starih ruko] hebrejskom i sirijskom, iiskaza koje do tada nisu pregledali nikakvi c autoriteti. Zbog toga se prihvaćala činjenica daVitezovi posjeduju uv nadmašuje ortodoksno kršćanstvo - uvid koji im pruža dokaze da je pogrešnointerpretirala djevičansko rođenje i uskrsnuće. Bez obzira na t trali su ih svetim ljudima i oni su biličvrsto povezani s cistercitskim p svog razdoblja.U vremenima koja će slijediti, to će im znanje biti uzrokom progona hovi će dušmani postati papeiz drugih redova, posebno okrutni ink1 dominikanci. Može se reći da je u tom trenutku kršćanskepovijesti n posljednji trag slobodnog mišljenja. Ni posebna znanja ni pristup istii mogli ništa protivtvrde partijske linije Rima. Nestali su i svi tragovi ž<198Čuvari svete relikvijeaspekta, osim Blažene Djevice koja je trebala predstavljati svekoliko ženstvo. U stvarnosti je njenapolubožanska djevičanska slika toliko odmaknuta od svake realnosti da ona više nije predstavljalanikoga. Unatoč tomu preostao je tračak nade jer je s katedrala Notre Dame još uvijek sijalo svjetlodrugog ženskog lika -Marije Magdalene. Na lijepom Magdaleninom prozoru u Chartresu nalazi sezapis koji glasi »darovali vodonoše« - Aquarians (zodijački Vodenjak, op. prev.). Marija je bilanositeljica Svetog grala i ona će nesumnjivo postati najznačajnija figura i nadahnuće ereVodenjaka: razdoblja obnovljenog intelekta, mudrosti i univerzalnog Zakona Kovčega.Bratstvo trećeg stupnjaNotre Dame katedrale i najveći dio gotičkih konstrukcija bile su djelo Salomo-nove djece -graditeljskog bratstva koje je steklo obuku u cistercitskom redu sv. Bernarda. Sveti je Bernardprotumačio tajnu geometriju graditelja kralja Salomona, koji su pod svojim meštrom HiramomAbiffom postali poznati po izvandrednom znanju i vještini. Salomon je posebno zamolio kraljaHirama iz Tira da mu prepusti arhitekta i kovinara Hirama Abiffa, čovjeka vješta u svetog

geometriji.13 Iako je Tir bio poznat centar štovanja Boginje, Hiram Abiff je postao glavniprojektant i graditelj Jahvina hrama. Zahvaljujući tome postao je i glavna simbolična figura kasnijemasonerije.Druga masonska bratstva srednjovjekovne Francuske bila su Djeca oca Soubisea i Djeca meštraJacquesa.14 Kada je dominikanska inkvizicija protiv templara u 14. st. bila u punom zamahu, i ovasu bratstva bila u opasnosti. S obzirom da su prakticirali graditeljske vještine, posjedovali su i tajnaznanja u svezi svete geometrije i univerzalnog zakona i to u skladu sa stupnjevima koje su primili.Postojala su tri takva stupnja: naučnik, družbenik i majstor - oni isti stupnjevi koje nalazimo i usuvremenoj spekulativnoj masoneriji. Zbog toga se nakon inkvizicije nad templarima strogoispitivanje zbog izvlačenja najvažnijih i najtajnijih informacija često naziva - treći stupanj.Iako se vjeruje da masonerija vodi podrijetlo od srednjovjekovnih cehovskih udruženja, samaVještina ima mnogo dublje korijene. Znakovi uklesani na egipatskom obelisku u njujorškomCentral Parku tumače se kao graditeljski simboli iz vremena faraona Tutmozisa III. (1468. - 1436.g. pr. n. e.).15 On je bio Mojsijev prapradjed. Tutmozis (nasljednik Tutha/Totha) bio je utemeljiteljutjecajnog tajnog društva znanstvenika i filozofa koji su nastojali očuvati svete misterije. Ukasnijim su vremenima samaritanski Magi povezani s egipatskim199Loza Svetoga gralaterapeutima, asketskom zajednicom u Kumranu, također bili članovi Upravo je u Egiptu MojsijeAkhenaten Izraelcima uveo koncept hra štovanja nakon što je izradio Prebivalište na Sinaju. Samkoncept sve< bio je egipatski, iako su ga i oni naslijedili iz drevnog Sumera. Prije na MojsijevaPrebivališta, židovski su patrijarsi kao mjesta štovanja i žrtvi koristili jednostavne kamene oltare naotvorenom, kao što su oni koje digli Noa (Postanak 8:20) i Abraham (Postanak 22:9).Drugi egipatski obelisk iz Hrama sunca (iz nekog nepoznatog razlc zvan Kleopatrinom iglom, iakoje nastao nekih tisuću godina prije vla Kleopatre VII.), nalazi se na obali rijeke Temze u Londonu.Taj je obe! sok gotovo 21 metar,16 a težak 186 tona. Dva su granitna obeliska neka ulazni stupovihrama u Heliopolisu; premješteni su u Aleksandriju 12 n. e., zatim u London i New York 1878. i1881.U skladu s egipatskim običajem postavljanja slobodnih stupova isprec hrama, Hiram Abiff je učinionešto slično ispred vrata Salomonova hi Jeruzalemu. Stupovi, s okruglim kapitelima, podsjećali suna oblike kar stične za štovanje ženskog božanstva u Tiru, a slični su i simbolima plc posvećenimaAštarti u Kanaanu. Jeruzalemski stupovi nazivali su se J Boaz (Prva knjiga o Kraljevima 7:21 iDruga knjiga Ljetopisa 3:17). Oni li šuplji i služili kao skrovište masonskih (graditeljskih)dokumenata. '. hram bio posvećen Jahvi i zamišljen kako bi se u njega smjestio Kovčeg: njegova sekonstrukcija nije ograničila samo na hebrejski muški princi - ona je odgovarala tradicionalnimnavadama i kao takva uključivala n ženske geometrijske energije.Hram je sagrađen u roku od sedam godina, a na kraju tog pothvata L su ubili i pokopali u plitkomgrobu. Čini se da je njegova smrt bila pos odbijanja izdaje tajne masonskog meštra neprosvijećenimsuradnicim; danas simbolično ubojstvo Hirama čini dio masonskog obreda trećeg nja; kandidat seobori na tlo i tada, uz pomoć meštrove moći, ustaje i: groba.Moderna je masonerija prije spekulativna nego operativna, ali čak Hiramovim danima društvozanatlija kojima je pripadao posjedovalo a lože, simbole i lozinke. Jedan od tipičnih simbola bila jei ascia - zidarsk (ascia je zapravo drvodjelski alat u obliku sjekire, op. prev.), simbol koji ristilipitagorejci i eseni. On se može naći i u rimskim katakombama, < na grobnicama progonjenihInnocentija nalaze prikazi masonske inicij;200Čuvari svete relikvuePokolj u LanguedocuSjeverozapadno od Marseillea, uz Golfe du Lion, prostire se provincija Langue-doc, gdje je 1208.papa Inocent III. opominjao stanovništvo zbog nekršćanskog ponašanja. Već je sljedeće godine 30000 papinih vojnika pod vodstvom Simona de Montforta krenulo prema regiji. Poslužili su selukavštinom istaknuvši na čelu vojske crveni križ, simbol boraca za Svetu zemlju, no njihove sunamjere bile posve drukčije. Zadatak im je bio istrijebiti asketsku sektu katara (čistih), po mišljenjupape i francuskog kralja Filipa II., teških heretika. Krvavi su se okršaji protegli kroz razdoblje od 35godina, odnoseći desetke tisuća života, a vrhunac im je bio strašan pokolj u Montseguru 1244.godine, gdje je više od 200 zarobljenika skončalo na lomači.17U religijskom smislu, katarski je nauk u osnovi gnostičkog tipa. Bili su to ljudi posvećeniduhovnom životu koji su vjerovali da je duh čist, a materija iskvarena. Iako su njihova uvjerenjauistinu odudarala od pravovjernog teološkog pravca, papa ih se bojao iz drugih razloga. Govorilo seda su oni čuvari velikog i svetog blaga povezanog s fantastičnim drevnim znanjem. PodručjeLanguedoca bilo je zemlja gdje se u 8. st. utemeljilo židovsko kraljevstvo Sep-timanije i bilo jeduboko prožeto predajom o Lazaru (Šimunu Zelotu), dok je stanovništvo Mariju Magdalenusmatralo gralovskom majkom kršćanstva.18Kao i templari, katari su također bili iznimno tolerantni prema židovskoj i muslimanskoj kulturi.Također su promicali jednakost spolova19 pa ih je zbog svega toga katolička inkvizicija (formalnoustanovljena 1233.) osuđivala i žestoko proganjala, optužujući ih za sve vrste blasfemija iseksualnih perverzija. Protivno takvim optužbama, svjedoci su govorili samo o katarskoj crkviljubavi i njihovoj posvećenosti Isusovoj službi. Vjerovali su u Boga i u Duha Svetog, izgovarali

Gospodnju molitvu i vodili primjerno društvo s izvanredno razvijenim sustavom društvene pomoći,školama i bolnicama. Čak su i Bibliju preveli na svoj jezik langue d'oc (odatle i ime regije), anekatarska populacija također je uživala pogodnosti toga društva.Gledajući praktično, katari su bili nekonformisti, koji su propovijedali bez službenih dopuštenja,bez potrebe za službeno postavljenim svećenicima i bogato urešenim crkvama. Sveti je Bernardjednom rekao kako ničije propovijedi nisu kršćanskije od njihovih pa ipak je papinska vojska, podkrinkom svetog poslanja, nagrnula u namjeri da izbriše ovu zajednicu s lica zemlje.Progoni nisu stigli samo katare, već i sve one koji su ih podržavali, a to je uključivalo najveći diostanovništva Languedoca. U to je vrijeme, iako geograf-201Loza Svetoga gralaski dio Francuske, regija bila neovisna država. Politički gledajući, bila je sjevernoj Španjolskoj, sobzirom daje vrhovni vladar područja bio grof c ulousea. Poučavali su se klasični jezici, literatura,filozofija i matematil ekonomski stabilno područje pretrpjelo je drastične promjene kada su godinepapinske trupe stigle do podnožja Pireneja. Ovaj je divljački pohc mjestu Albi u Languedocu,nazvan Albigenškom vojnom.20 To ime, meč nosi u sebi mnogo važnija značenja. Albi je varijantastaroeuropske rije (vila), a katari su mesijanski Sangreal nazivali Albi gens - vilinska krv. Oireligijskih kultova koji su cvjetali u srednjovjekovnim vremenima, kat; je vjerojatno bilo najmanjaprijetnja, a činjenica da su katari bili pove; nekim drevnim spoznajama nije bila velika novost;Guilhelm de Touloi Gellone, kralj Septimanije, još je četiri stoljeća prije ovih događaja uteiŽidovsku akademiju. Unatoč tomu, ova je činjenica (uz strah da su kal spoznaje povijesnorelevantnije od onih na kojima počiva kršćanstvo) c Rim do sljedećeg zaključka: Kovčeg, Pločesvjedočanstva, jeruzalemski ru si moraju biti skriveni u Languedocu. To je bilo dovoljno darazobliči ter koncept Rimske crkve. Postojala je samo jedna mogućnost za taj očajni i tični režim, aona se izrazila naredbom: »Pobijte ih sve!«202Kraljevstvo ŠkotaProgon templaraLažna križarska vojna završila je 1244. g., ali tek 62 godine nakon toga papa Klement V. i kraljFilip IV. u želji da pronađu tajanstveno blago počeli su vršiti pritisak na vitezove templare. Do1306. g. Jeruzalemski je red postao toliko moćan daje Filip na njega gledao sa strahom; dugovao jevitezovima golem novac i zapravo je bankrotirao. Bojao se njihove političke i ezoteričke moći,znajući da je mnogo veća od njegove. Uz papinu podršku Filip je počeo proganjati templare uFrancuskoj, nastojeći uništiti Red i u drugim zemljama. Počeli su ih zatvarati u Engleskoj, nosjeverno od škotske granice papine bule nisu važile. Razlog je bio što su kralj Robert the Bruce ičitav škotski narod izopćeni zbog podizanja oružja protiv Filipova zeta, engleskog kralja EdwardaII.1Sve do 1306. g., templari su uvijek djelovali bez papina upletanja, no Filip je to promijenio. Zbogvatikanskog edikta koji mu je zabranjivao oporezivanje klera, francuski je kralj dao zatočiti i ubitipapu Bonifacija VIII. Njegov nasljednik Benedikt XI. također je okončao svoj život u vrlotajanstvenim okolnostima, da bi ga 1305. godine zamijenio Filipov kandidat Bertrand de Goth,nadbiskup Bordeauxa, koji je postao papa Klement V. S novim, njemu odanim papom, Filip jesastavio popis optužbi protiv vitezova templara. Najlakše ih je bilo optužiti za herezu, jer se dobroznalo da templari ne prihvaćaju uobičajenu verziju Kristove smrti i ne koriste latinski križ. Takođerje bilo poznato da se u diplomaciji i poslovima ne ustručavaju općenja sa Zidovima, gnosticima imuslimanima.Filipovi su odredi krenuli u petak 13. listopada 1307. g. i zatočeni su templari po čitavoj Francuskojpodvrgnuti ispitivanjima i mučenju, često završavajući na lomači. Dakako da su iskaze protiv Redadavali potplaćeni svjedoci203Loza Svetoga gralapa su zabilježeni i prilično bizarni iskazi. Templare su optuživali za či zlodjela, uključujućinekromanciju, homoseksualnost, pobačaj, blasft crnu magiju. Nakon što bi dali svoj iskaz, bezobzira je li se radilo o i uporabi sile, svjedoci su nestajali bez traga. Unatoč ovim naporima, krpostigao svoj prvotni cilj i blago je ostalo izvan njegova dosega. Njegovi di temeljito pročešljaliChampagne i Languedoc, ali je najveći dio blag; skriven u podzemnim riznicama Pariza.Kraljevstvo Škota204Kraljevstvo ŠkotaU to je vrijeme veliki meštar Reda bio Jacques de Molay. Dobro znajući da je papa Klement V.pijun kralja Filipa, Molay je organizirao prijenos pariškog blaga u 18 galija koje su krenule iz LaRochelle. Veći dio ovih brodova otplovio je u Škotsku2 (neki i u Portugal), ali Filip za to nije znao,nastavivši pregovarati s različitim monarsima kako bi templare mogao progoniti i izvan Francuske.U skladu s tim, nagovorio je papu Klementa da 1312. godine izopći Red u cijelosti i dvije godinenakon toga dade spaliti Jacquesa de Molaya na lomači.Edward II. Engleski nevoljko se okrenuo protiv vitezova templara, ali kao Filipov zet, on se nalaziou nezgodnom položaju. Primivši upute izravno od pape, konačno se pokorio pravilima inkvizicije.U Engleskoj su tada uhićeni mnogi templari, oduzeta su im dobra i predana u ruke hospitalaca sv.

Ivana.U Škotskoj je, međutim, priča krenula posve drugim tijekom - papina se bula u potpunostiignorirala. Mnogo ranije, 1128., Hugo de Payens je nakon koncila u Troyesu po prvi put susreoškotskog kralja Davida I., a sveti je Bernard iz Clairvauxa integrirao Keltsku crkvu u bogaticistercitski red. Kralj David darovao je Hugu i njegovim vitezovima posjede u Ballan Tradochu, uzzaljev Forth, a oni su na South Esku utemeljili svoje glavno sjedište. Sljedeći su vladari, a posebnoVilim Lav, svojski podržavali Red. U njihove su ruke došli veliki posjedi (naročito oko Lothiansa iAberdeena), a na dar su dobili i zemlje u Ayru i zapadnoj Škotskoj. Nakon bitke kod BannockBurna 1314. godine gdje se borio i velik broj templara, oni su u Lorni i Argyllu postigli velik ugled.Od vremena Roberta the Brucea, svaki nasljednik obitelji Bruce i Stewart bio je od svog rođenjavitez templar i zahvaljujući tome škotska kraljevska loza uključuje ne samo kraljeve svećenikeveć i viteške kraljeve svećenike.Banquo i MacbethJoš od merovinških vremena, najvažnija vladarska dinastija desposynske loze bila je škotskakraljevska kuća Stewart, dijelom škotskog, a dijelom bretonskog podrijetla. Jedan od najznačajnijihlikova u nizu škotskih predaka bio je Banquo, tan od Lochabera, iz 11. st.Još od vremena kada je Kenneth MacAlpin 844. g. ujedinio Pikte i Škote, škotski su kraljevi stupalina prijestolje po tanovskoj liniji u skladu s piktskim običajem. Iako su Škoti zadržali nasljednopravo po muškoj liniji, piktska je tradicija bila matrilinearna. Na posljetku se smislilo pravilo pokojemu su se piktske princeze udavale za škotske kraljeve održavajući na taj način status quo.Kraljevi su se birali unaprijed od sinova, nećaka i rođaka paralelnih linija, ali205Loza Svetoga gralazajedničkog izvora. U slučaju o kojem govorimo zajednički je izvor bi Kenneth. Velika prednostovakvog načina nasljeđivanja bila je u tome šl redni članovi nisu mogli doći do krune kao što se tona štetu Škotske do u kasnijim vremenima kad je ovaj običaj već bio napušten.Nakon 200 godina izmjenjivanja tanovskih linija u škotskom nasljeđi Malcolm II. ukinuo je ovutradiciju. Takva je odluka izazvala žestoke ra; Umjesto da njegovu krunu naslijedi mladi rođak,Beda od Duffa (Dubha) je odlučio predati svom izravnom potomku. Problem je bio u tome što Mnije imao sina, nego tri kćeri, od kojih je najstarija Bethoc bila udana za Cr vrhovnog svećenikaPosvećenog bratstva sv. Kolumbana.3 Kao i sam Kolu Crinan je bio potomak irske kraljevske lozeTir Conaill. Malcolmova druga Donada bila je žena Findlaecha Mac Rorvja, mormaera od Morava,dok je na Olith bila u braku sa Sigurdom II., norveškim princom i jarlom (earlom) c knevsa.Dodatna komplikacija bila je činjenica daje Malcolmova sestra Du bila udata za Kennetha odLochabera, koji je unutar tanovske hijerarhije bic pretendent na krunu kao Bedin rođak po loziKennetha MacAlpina.Svi sinovi iz ovih brakova natjecali su se za krunu nakon smrti Mal II. 1034. g., a među njima jenajveća prava imao Dunclinin sin Banquo ehu), tan od Lochabera. Ipak, u skladu s Malcolmovimželjama naslijei je sin njegove najstarije kćeri Bethoc, postavši tako kralj Duncan I. S ob daje biosin i nasljednik nadsvećenika Crinana (kojega su 1045. ubili Vil Duncan je postao prvi škotski kraljsvećenik u stilu ranih Merovinga u i Ovakva ideja monarha kao državnog vladara i religijskogpatrijarha osta nakon njega u srži škotske kulture.Prije Malcolmove smrti, Gruoch, starija kćerka punopravnog tana Bede o ffa koji nije imao živućihsinova, digla je pobunu protiv planirane sukcesije. Malcolm je ubio Bedu i sada je Gruoch, slijedećilogiku tanovske strukture, još snažnije vladarske pretenzije. Uspjela je okupiti snažnu oporbu, akralj to odgovorio ubojstvom njenog muža Gillacomgena od Moravja. Gruoch (k u to doba bilatrudna) utekla se zaštiti rođaka po mužu, Macbetha, sina Dc i Findlaecha. Uskoro se (1032.) udalaza svog zaštitnika i postala Lady MacNakon smrti Malcolma II. Gruoch je nagovorila Macbetha da ospori si siju rođaka Duncana. Nijebila jedina koja je zastupala takvo mišljenje i u: je uslijedila serija pobuna pod vodstvom poglavaraklanova. Pobune nije gao obuzdati ni utjecajni Banquo od Lochabera, kapetan u Duncanovoj vVojno je vijeće povjerilo Macbethu nadzor nad kraljevim trupama i on je i obuzdati pobunu. Uspjehgaje učinio popularnijim od samog kralja i ami Lady Macbeth su uvelike porasle. Znala je da sekruna nalazi na dohvat mi206Kraljevstvo Škotaljeve ruke. No što učiniti s kraljem Duncanom? Podaci o njegovoj smrti 1040. godine još uvijek sunepouzdani. Povijest kazuje daje kralj pao u tučnjavi kod Bothnagovvana (Pitgavenv pokrajElgina), dok romantična literatura iznosi priču o smrti u Macbethovu dvorcu. Bez obzira na to,Macbeth je uistinu postao kraljem područja južno i zapadno od Tava, dok je njegov rođak Thorfinnod Caithnessa (sin Olith i Sigurda) upravljao ostatkom Škotske.Macbeth je sedamnaest godina čvrsto vladao kraljevstvom, a njegova je žena organizirala živahandvorski život. Na samom je početku, međutim, tan Banquo nastojao osvojiti krunu za Duncanovasina Malcolma Canmorea, princa od Cum-brije. Tijekom tih sukoba Macbeth je ubio dva Banquovasina, a samog Banqua i njegova najstarijeg sina Fleancea dočekao u zasjedi. Banquo je poginuo uborbi, a Fleance je pobjegao u dvorac princa Gruffvda ap Llewelyna od Gwynedda (sjeverozapadniVvales). Tamo je postao prvim mužem Gruffvdove kćeri Neste, koja se nakon njegove smrti udalaza Osberna Fitza Richarda de Leona.

Za Macbethova kraljevanja, Malcolm je ustrajao u svojim zahtjevima i uz podršku Thorfinna, 1057.g., njihove su ujedinjene snage kod Lumphanana prisilile Macbetha na povlačenje. Nakon što jesaznala za poraz, Lady Gruoch Macbeth počinila je samoubojstvo, a uskoro je ubijen i Macbeth. Ubici je poginuo i Thorfinn pa se njegova udovica Ingibjorg morala udati za Malcolma Canmorea.Unatoč pobjedi, Malcolm nije odmah stupio na prijestolje, jer je Macbethova stranka još uvijekdržala kontrolu i okrunila sina Lady Gruoch (iz njenog prvog braka s Gillacomgenom) Lulacha.Nekoliko mjeseci nakon toga Lulach je ubijen u Strathbogieu i konačno je 1058. g. Malcolm II.Canmore proglašen kraljem Škotske.4Povijesna izvješća o Macbetu, Lady Macbeth i Banquu vrlo su škrta, ali je njihov legendarni statuspotvrđen u slavnoj Shakespeareovoj drami koja se temelji na Ljetopisima Engleske, Škotske, IrskeRaphaela Holinsheda (umro 1580.). Shakespeare je Macbetha napisao nekih 6 stoljeća nakonpovijesnog događaja. Ipak, dok je smišljao proroštva triju vještica, dramatičar je dobro znao kakvisu događaji uslijedili nakon toga. Vještice su izvijestile Macbetha da će postati kraljem, a Banquusu obećale da će umjesto toga biti rodonačelnik kraljevske loze - baš kao što se i zbilo.Veliki upraviteljiIme Stewart dolazi od naslova »stevvard« (»upravitelj«, op. prev.), kakav se koristio usrednjovjekovnoj Škotskoj. Prvi su Stewarti postali kraljevi Škotske 1371., a207Loza Svetoga gralajedan je ogranak obitelji prihvatio francuski iskrivljeni oblik imena Stu najranijih se dana znalo daStevvarti potječu od Banqua od Lochabera i podrijetlo od tog plemenitog tana (zapravo od kraljaAlpina, oca Kenn razvidno je iz svih važnih genealogija. Činjenica je i da su Stevvarti niSeneschalsa (stewarda) od Dola u Brittanvju.5 U vladarskom kontekstu združena nasljeđa bila su odvelike važnosti jer su po škotskoj liniji potjt Arimatejca, dok je bretonsko nasljeđe, preko kraljevaribara, bilo IsuseFesse Chequey velikih stevvarda ŠkotskePredškotski čelnik bretonske loze bio je Alan, seneschal od Dola i Dina vremenik Banqua iMacbetha iz druge četvrtine 11. stoljeća. Alanovi su bili Alan i Flaald (nasljedni stewardi Dola) iRhivvallon (lord od Dola). I riji sin Alan (Alanus Siniscallus) bio je zapovjednik u Prvoj križarskoj^ spominje se i u Kartularu sv. Florenta kao dobročinitelj opatije. Brat mu je (Fledaldus), baron odSv. Florenta, oženio Avelinu, kćerku Arnulfa, se ra de Hesdin od Flandrije. Treći je brat, lordRhiwallon, 1082. g. posta Svetog Florenta de Saumur.Neki popisi plemstva navode Aveline kao ženu Flaaldova sina Alana, kvi su podaci netočni.6 AlanFitz Flaald rođen je s naslovom »de Hesdi: je naslijedio od majke Aveline (Ave). Ona se spominje uKartularu sv. Ju; osoba dovoljno stara da 1094. g. dade pristanak na očevu darovnicu p Kada seseigneur Arnulf (brat grofa Enguerranda de Hesdina) pridruž žarskoj vojni 1090. godine, Aveline jepostala njegova namjesnica i naslj u Engleskoj. Dobila je naslov Domina de Norton (Gospa odNortona), a208Kraljevstvo Škotaje bio Alan Fitz Flaald de Hesdin, baron od Oswestryja u kraljevstvu Henrika I. Alan je oženioAdelizu, kćerku šerifa Vvarinea od Shropshirea7 i naslijedio istu službu. On je utemeljio isamostan Sporle u Norfolku, čiji je matični samostan bio St. Saumur.Sinovi Alana Stevvarda bili su Vvilliam i Jordan Fitz Alan. William je nakon smrti svog rođakaAlana naslijedio titule Oswestry i Shropshire i od njega potječu Fitzalan erli od Arundela. Jordan jenaslijedio upraviteljstvo Dola, ali i posjede Tuxford, Burton i Vvarsop u Engleskoj. Alan je imaokćerku Emmu, koja se udala za Vvaltera, tana od Lochabera - sina Fleancea (Banquova sina) iprinceze Neste od Gwynedda. Njihov je sin, Alan od Lochabera, oženio rođakinju Adelinu odOswetryja (kćerku Alana Fitz Flaalda) i oni su bili roditelji Waltera Fitzalana (umro 1177.), koji jepostao prvi veliki steward Škotske.Neke od genealogija obitelji Stewart pogrešno poistovjećuju Vvaltera, velikog stevvarda, snjegovim djedom Vvalterom, tanom od Lochabera. Do pogreške dolazi jer je alternativni oblikimena Alan bio Flan, što se miješalo s imenom Banquova sina Fleancea.8Tek je kasniji Walter Fitz Alan postao škotski veliki steward kralja Davida I. (od 1124. do 1153.).Walter je u Škotsku stigao oko 1138. i od kralja Davida I. dobio je posjede u Renfrevvshiren iistočnom Lothianu. Postavši velikim stewar-dom Škotske, Walter je zauzeo najviše mogućepoložaje pa je postao i čuvarom državne riznice. Od ove časti potječe i Fesse Chequey na grbuStewarta. »Chequ-ey« predstavlja kockastu ploču koja se koristila za monetarne kalkulacije, a odtoga dolazi i izraz »exchequer« koji se koristi u ministarstvu financija.Za vladanja Davidova unuka Malcolma IV., Vvalter je utemeljio klinijevski samostan Paisley iimenovanje zapovjednikom kraljevske vojske. Godine 1164. obalu Renfrewa opsjelo je 160norveških ratnih brodova pod vodstvom moćnog Somerleda, tana Otočja. Brodovi su doveli više od6000 ratnika, ali su Vvalterovi vitezovi, iako malobrojni, uspjeli potući osvajače. U knjižniciCorpus Christi koledža u Cambridgeu nalazi se rukopis monaha Williama iz Glasgovva, koji je1164. nazočio bici kod Renfrewa. Somerled je poginuo pri samom početku bitke pa su osvajačiuskoro potučeni i okrutno pobijeni. Bitka se također opisuje u ljetopisima Mana, Holyrooda iMelrosea.Od svih škotskih kraljeva, mladi Malcolm IV. (poznat pod nadimkom Djeva) bio je najslabiji od

sviju, a to je i dokazao prepuštajući važna područja Cum-brije engleskom kralju Henriku II. Potomje u dobi od četrnaest godina otišao u Toulouse i najveći dio svojih preostalih deset godina proveo uinozemstvu. Dobra je okolnost za Škotsku bila stoje postojao Walter Stevvard koji je u kraljevo imeupravljao političkim, vojnim i financijskim poslovima.209Loza Svetoga gralaMalcolma IV. je 1165. naslijedio njegov brat "VVilliam. On je bio r snažnijeg karaktera pa je idobio prikladan nadimak - Lav. Nedugo nak je stupio na prijestolje, William je pokušao u bici kodAlnvvicka 1174. Northumberland i Cumberland. U to je vrijeme engleski kralj Henrik bi njenEleonorom od Akvitanije (bivšu ženu francuskog kralja Luja VII.), njihovi sinovi (uz Eleonorinoodobrenje) u kumbrijskoj raspravi stali n; nu Williama Škotskog i suprotstavili se svom ocu nabojnom polju. Will tada poražen i zarobljen, nakon čega je morao potpisati Sporazum koc isea,priznajući engleskog kralja kao vrhovnog vladara Škotske. S obzir je "VVilliam ostao u pritvoru,zemljom je upravljao "VValter Steward. Walti Alan umro je 1177., a naslijedio gaje sin Alan kaodrugi veliki stevvard se 1189. g. priključio Trećoj križarskoj vojni sa sinom i nasljednikom HiII. Richardom I. Coeurde Lion (Richard Lavljeg Srca). Prije nego stoje s Ai krenuo u Svetu zemlju,kralj Richard je sporazum iz Falaisea proglasio i nim, potvrđujući pravo Škotske na neovisnost.Alan Stevvard umro je 12 a njegov je sin Vvalter postao treći veliki stevvard Williamova sina i naslka Aleksandra II. Ovaj je "VValter bio prvi koji je koristio ime Stevvart i i je on 1219. g. podigaosamostan u Paislevju na status opatije. Do 1230. je postao justiciar (glavni sudski službenikNormana i Engleza do 13. s prev.) kao i kancelar.Sljedeći kralj, Aleksandar III., postao je jedan od najznačajnijih mo toga vremena iako je njegovimkraljevstvom u početku vladao regent, ( veliki stevvard, "VValterov sin Aleksandar. U to je dobaopet zaprijetila op; od norveških osvajača pa je 1263. flota norveškog kralja Haakona doplovClvdesidea. Škotske su snage pod komandom Aleksandra Stevvarta u bii Largsa porazileneprijatelje, a Aleksandar je za nagradu dobio titulu lor Gallowaya.Kralj Aleksandar III. oženio je Margaret, kćerku engleskog kralja Hc-III. Plantageneta i kako bi se očuvao mir s Norveškom, njihova se kćerka ceza Margareta Škotskaudala za budućeg kralja Erica II. Na nesreću, je tijekom poroda, dvije godine prije smrti svog oca,koji za sobom nije o sinova. To je značilo da je jedina nasljednica škotskog prijestolja bila sandrovaunuka Margaret od Norveške, koja je tada imala samo tri goc tako je peti veliki stevvard, sir James(sin Aleksandra Stevvarta), postao i u Škotskoj.Škoti su se bojali da će njihov narod doći pod norvešku vlast. Biskup govva upitao je za savjetMargaretina ujaka, engleskog kralja Edwarda imajući u vidu aspiracije Plantageneta prema kontroliŠkotske, Edvvard210Kraljevstvo Škotaodgovor mogao lako predvidjeti. On je predložio da se Margaret uda za njegova sina EdvvardaCaernarvona i da se odgoji na engleskom dvoru. Od tog je trenutka Edvvard I. vjerovao da ćenjegov prijedlog dovesti do sigurnih zaruka, ali Škoti takav dogovor nisu smatrali obvezujućim.Četiri godine kasnije ipak se odlučilo da mlada nasljednica mora doći u Škotsku pod svaku cijenu.U rujnu 1290. g., Margaret, sedmogodišnja kraljica Škotske, krenula je u svoju zemlju, ali ju jenegdje oko otočja Orknev dostigla iznenadna i tajanstvena smrt. Nakon ove tragedije sir JamesStevvart trudio se održati mir, ali će ratovi za nasljeđe i neovisnost pustošiti Škotsku još mnogogodina.Robert the BruceTri glavna takmaca za Margaretino nasljeđe bili su John Comyn (potomak kralja Donalda Bana),John Balliol (potomak princa Davida, erla od Huntingdona) i Robert Bruce, lord od Annandalea (izdruge loze princa Davida). Bruce je bio početni favorit, ali se Edvvard I. Engleski sam proglasiovrhovnim lordom Škotske zbog vjerojatnih zaruka svoga sina. Od nekolicine škotskih velikašauspio je iznuditi sudstvene ovlasti, a političkim je manevrom preuzeo kontrolu nad glavnimtvrđavama. Tada je uz pomoć posebno određenog vijeća, koje je nazivao »najmudrijima uEngleskoj«, Edvvard izvršio izbor. Plantagenetsko vijeće tvrdilo je da novi škotski kralj mora bitipodložan engleskom kralju. Škoti su izabrali Roberta Brucea, ali se on odbio podvrgnuti Edvvardugovoreći:Ako prije spomenuto kraljevstvo mogu zadobiti zahvaljujući vlastitom pravu i pouzdanom sudu,tada je dobro. Ako to nije moguće, ja neću nikada, prihvaćajući takvu čast, kraljevanje svesti naropstvo.Za razliku od njega, John Balliol je prihvatio sve zahtjeve i postao kralj, izgovarajući riječizakletve:Ja John, kralj Škotske, bit ću iskren i vjeran tebi, lorde Edvvarde, milošću Božjom kralju Engleske,plemeniti i uzvišeni gospodaru Škotskog Kraljevstva, kojim ću upravljati i čuvati ga za tebe.Balliol je stupio na prijestolje 1292. g., a u to je vrijeme veliki stevvard još uvijek bio sir JamesStevvart, i sam pristaša Roberta Brucea i ljuti protivnik kra-211Loza Svetoga gralalja Echvarda i Balliola. Edward je prisilio Balliola da englesku vojsku novcem i ljudstvom i taj ječin potaknuo oružani pokret otpora pod vi viteza sir "VVilliama "VVallacea. Uz pomoć Jamesa

Stevvarta, "VVallace je početni uspjeh, nakon čega je Edward 1296. razvlastio Balliola i po vladatiŠkotskom. Wallace je 1297. izvojevao veliku pobjedu kod Stirli kon čega je proglašen vvardenom(nadzornik, glavar, op. prev.) Škotsk ga već sljedeće godine kod Falkirka porazili Edwardovistrijelci. Englt 1305. godine zarobili i pogubili, nataknuvši njegovu glavu na london: i poslavšikomade njegova rasječena tijela u škotske i sjeverne gradove Od tog je trenutka škotsku stvarpreuzeo jedan drugi voda. Bio je tc the Bruce, nasljednik Roberta Brucea, takmaca za prijestolje. Neoba; na interese Plantageneta, Škoti su 1306. g. okrunili Roberta I. Bruce je Edward II. 1314. g.napao Škotsku, Bruce gaje porazio kod Bannoi i proglasio neovisnost svoje nacije.Kraljevska kuća StevvartSir James Stevvart umro je tri godine nakon Bruceove krunidbe, a n; gaje sin Walter Stevvart, šestiveliki stevvard. Walter je upravljao lijevin škotske vojske kod Bannockburna, a Bruce ga je nabojištu učinio \ Sljedeće je godine "VValter oženio Marjorie, kćerku kralja Roberta. N mjesecinakon toga Robert je otišao u Irsku, postavivši "VValtera Stev regenta u Škotskoj, no Marjorie jeumrla pri padu s konja. U vrijeme s laje trudna, ali je život njenog nerođenog sina Roberta spašencarskin i on je s vremenom postao sedmi veliki stevvard. Od svoje devetnaeste Robert je bio regentBruceova sina Kralja Davida II., sve do 1341. g., David postao punoljetan.Ubrzo nakon toga, Edvvard III. Plantagenet započeo je Stogodišnji n Francuske. David je odlučiostati na francusku stranu, ali su ga 1346. porazili i zarobili Englezi kod Nevill's Crossa. Ostao jejedanaest godir robljeništvu, a za to je vrijeme u Škotskoj umjesto njega vladao Rober stevvard.Konačno su ga oslobodili 1357. g., ali tek nakon stoje postigao c s Edvvardom III. Obraćajući seškotskom parlamentu, David je obznani« ako on umre bez potomaka, škotska kruna pripastiengleskom kralju. C je bio jasan i glasan: »Tako dugo dok možemo nositi oružje, nećemo di danam vlada Englez.« Od tog trenutka Škoti su prezreli Davida i kad j godine umro bez nasljednika,narod je odlučio sam izabrati svog vladar;212Kraljevstvo ŠkotaPostojala je jedna jedina osoba koja je zaslužila takvu čast - čovjek koji je godinama vodio Škotskui čiji su preci već šest generacija bili kraljevi zamjenici. Bio je to Robert Stewart, sedmi velikistevvard.Kraljevsku kuću Stevvart utemeljio je 26. ožujka 1371. kralj Robert II. Po prvi put nakon Arturamac Aedana od Dalriade iz 6. st., opet su se ujedinile glavne gralovske nasljedne linije Britanije iEurope. Spojile su se u škotskoj kraljevskoj obitelji i drevno kraljevsko pravo Stevvarta napokon seostvarilo.213Viteško dobaRat i crna smrtČetrnaesto je stoljeće bilo razdoblje velikih sukoba i općeg nereda u koi talnoj Europi. To je bilone samo stoljeće neprekidnih ratova već i poš kojih je jedna odnijela čitavu trećinu engleskepopulacije. Krajem 13. s engleski su Plantageneti neprekidno napadali Škote, ali je Robert the 1314.g. porazio engleske snage kod Bannockburna. Edward II. je 1328.; thamptonskim sporazumomkonačno i službeno priznao škotsku neov Uskoro je Engleska stupila u rat s Francuskom. Sukob jenastao svađe između Edwarda II. i francuskog kralja. Edvvard (koji je bio tal vojvoda odAkvitanije) je, s obzirom na neke posjede u Francuskoj, bi francuskog kralja, ali je odbio priznatiprimat francuske krune u ovom i francuski je kralj Karlo IV. prisvojio Edwardovu zemlju uGaskonji. \ osvete, Edvvard je zaprijetio prekidom trgovine s Flandrijom i sklopio vojvodom odBurgundije. Ironija je bila u tome što je Edvvard II. bio c za sestru francuskog kralja, Izabelu, kojaje zbog ovog spora postala iz nepopularna u Engleskoj pa se 1325. g. morala vratiti u Francusku. Tsa svojim engleskim ljubavnikom skovala plan Edvvardova svrgnuća i ul 1327. g.Sljedeće je godine umro Karlo IV. (posljednji Kapetović), a njegov je vojvoda od Valoisa započeonovu dinastiju i postao kralj Filip VI., no nj je vladavini odmah zaprijetio novi engleski kralj,Edvvard III. Zbog ul oca (koje je potaknula upravo njegova majka), Edvvard je samog sebe prcpravim kraljem Francuske, uz obrazloženje da je on unuk Izabelina oc pa VI. Edvvard III. je 1330.g. dao umoriti Mortimera, a Izabelu je zatv samostan. Zatim je, 1346., poveo čete svojih strijelaca uCrecy gdje su214Viteško dobastrijela zasuli i pokosili gusto zbijene redove francuskih vitezova. Tako je započeo Stogodišnji rat,kojemu se pri samom početku, 1348. g., pridružila i pošast crne smrti. Te je godine, u kaosu ratnihokršaja i bolesti, rođeno doba viteštva. Predaja kaže daje 1348. kralj Edvvard zamijetio kako su seneki njegovi dvorani nasmijali kad je grofici od Salisburvja spala podvezica. Edvvard ju je podigaoi stavio na svoju nogu govoreći: Honi soit qui maly pense. (Neka se srami onaj tko u tome vidi zlo.)Taj je neznatni događaj bio povod nastanku Reda podvezice, s kraljevim riječima kao motom (te suriječi kasnije krivo prevedene kao »zlo onome koji zlo misli«). Edvvard, čiji su turniri postalinadaleko poznati, za taj je Red izabrao dvadeset četiri viteza, na čelu sa svojim sinom. Da bi senaglasila međusobna jednakost vitezova, koristila se romantična predaja o Vitezovima okruglogstola, a postojao je i viteški kodeks koji je naglašavao obvezu služenja Bogu i kralju, spremnost naodlazak u boj za njihovo ime i za obranu ženske časti. (Ova se tema detaljno obraduje u knjiziKraljevstvo Gospodara prstenova))

Najstariji Edvvardov sin bio je Edvvard III., princ od Vvalesa (kasniji su ga povjesničari okrstilicrnim princem zbog boje njegova oružja). U Crecvju je osvojio tri perjanice (pera) i pridodao motoIch dien (služim), što je sve zajedno postalo službeni simbol princa od Vvalesa. Crni je princ osamgodina vladao Akvitanijom, stekavši ugled okrutna vladara. U Engleskoj je, međutim, ovaj čovjekbio simbol viteštva i u tmurnom razdoblju rata i bolesti jedan od krajnje romantičnih likova.Arturovska romancaRomantična legenda o kralju Arturu, koja je poslužila kao model za doba viteštva, nema mnogoveze s povijesnim Arturom - keltskim poglavarom i vojskovođom po imenu Ard Ri (veliki kralj),čiji su guletički ratnici u 6. stoljeću zadobili zastrašujuć ugled. Bez obzira na to, legenda je postalaopćim dobrom i kada je 1348. g. Edvvard III. osnovao Red podvezice, Arturovi su ratnici postaligalantni suvremeni vitezovi. I danas se u Castle Hallu, VVinchester, nalazi golemi hrastov stolpromjera pet i pol metara. On potječe iz razdoblja Henrika III. (1216. - 1272.), ali su naslikaniarturijanski motivi dodani kasnije, vjerojatno za tudorovske vladavine Henrika VIII.Već smo u prethodnom poglavlju govorili o povijesnom Arturu,2 no valjalo bi još jednomrazmotriti taj legendarni lik koji je nadahnuo doba viteštva - onog Artura čija je legenda rođena kadje 1147. g., Geoffrev od Monmoutha napisao svoju živopisnu Historiu Regum Britannie.Izvršavajući želju normanskog erla od215Loza Svetoga gralaGloucestera, Geoffrev je Artura mac Aedana iz škotske Dalriade premj« područje zapadneEngleske. On je također Gwyr-Llewa, vojvodu od Cć pretvorio u Gorloisa, vojvodu od Cornvvalla,izmislio Uther Pendragona još čitav niz likova i tema kakve odgovaraju feudalnom okružju. Jedan cromantičnijih motiva je čarobni mač Caliburn, iskovan na otoku AvalotRobert Wace, pjesnik s Jersevja, napisao je 1155. godine Roman de Brul o Brutu). Radi se opoetiziranoj verziji Geoffrevjeve Historie, a priča se tem predaji po kojoj je Britaniju 1130. g. pr. n.e. osnovao princ Brut.3 Jednu '. Vvaceove poeme, koja uključuje i prvi spomen vitezova okruglogstola, d su na uvid Eleonori od Akvitanije. U tom se djelu Geoffrevjeva kraljica nhumara4pojavljuje kao Gwynefer (od gaelskog gwen-hwyfar, što znači duh«), a Arturov se Caliburn nazivaExcalibur.5Oko 1190. g. vorčesterširski je svećenik Layamon priredio englesku ju Vvaceove poeme, no prijetoga se u Francuskoj pojavilo mnogo uzbuc djelo. Autor mu je Chretien (Christian) de Troyes, čijije mentor bila I grofica od Champagne. Geoffrey je ionako pustolovnu predaju pretvorio budljivubajku, a kraljici Gwynefer dao poetičnije ime Guinevere. Pet p ovog ciklusa pojavilo se oko 1175.g. i upravo se u pripovijesti o Lancelc prvi put spominje Camelot kao kraljevski dvor. Chretien sepočeo kretati stokratskim krugovima pa se priče poput Yvain - le Chevalier au Lion tem< otmjenimličnostima iz Leona u razdoblju od 6. do 11. stoljeća. Karakter: grb grofova Leon dAcqs sadrži likcrnog lava na zlatnom štitu i pripadi loze bili su poznati kao Vitezovi Lava.Negdje u tom razdoblju i autori s europskog kontinenta počeli su u s djelima spajati arturijanskemotive s legendom o Svetom gralu. Na zahtjev Filipa od Alsacea, Chretien je započeo pisatiglasovitu pripovijest o Parsi Le Conte del Graal {Priča o Gralu), ali je prije završetka posla umro pasu nj djelo dovršili drugi autori.Sljedeći na arturijanskoj sceni bio je burgundski pjesnik Robert de E Među njegovim djelima iz1190. g. nalazi se i Joseph d'Arimathie - l'Estm Saint Graal. Za razliku od Chretienove priče oSangrealu, ova se ne dog vrijeme kralja Artura, već u doba Josipa Arimatejca.Otprilike iz tog razdoblja datira i anonimni rukopis pod naslovom Pe\ us. To je djelo templarskogpodrijetla u kojemu se tvrdi da je Josip Arim bio Parsifalov praujak. Nakon toga, oko 1200. g.bavarski vitez Wolfrat Eschenbach piše Parzival, detaljnu i podugačku priču o gralovskoj obitelDetaljniji prikaz kralja Artura nalazimo tek u nizu od pet priča nast; razdoblju od 1215. do 1235.,poznatih pod zajedničkim naslovom Vulgat216Viteško dobale. Ovo djelo koje su napisali cistercitski redovnici govori o Lancelotovu sinu Galahadu čija jemajka bila Elaine le Corbenic, kćerka kralja ribara. Najznačajniji Arturov vitez Parsifal zadržao jestatus glavnog lika. Vulgate Cjele navodi Waceov Excalibur kao Arturov mač koji je kralju dalaGospa od Jezera. U tom kontekstu priča o izvlačenju mača iz kamena ostaje bez temelja. Taje pakverzija dio priče Merlin Roberta de Borona i tek su se u 19. st. Excalibur i kamen spojili ujedinstvenu legendu.Tijekom stvaranja ovih frankoeuropskih legendi, lik kralja Artura nije bio posebno prisutan uBritaniji izuzevši usputno pojavljivanje u djelima poput Crna knjiga iz Carmarthena iz 13. st.Geoffrev od Monmoutha tvrdio je daje velški grad Carmarthen dobio ime po Merlinu {CaerMyrddin - Merlinovo sjedište), no to ime nema nikakve veze s Merlinom; ono dolazi od rimskognaziva te lokacije, Castra Maridunum.Engleska poema Artur i Merlin pojavljuje se krajem 13. st., a oko 1300. u Wa-lesu nastaje KnjigaTaliesina, koja prikazuje Artura u nadnaravnom Onosvijetu. On se također pojavljuje u Bijelojknjizi Rhydderchovoj (oko 1325.) i Crvenoj knjizi iz Hergesta (oko 1400.). Velške Trijade takođerspominju Artura, kao što je slučaj sa Četiri grane Mabinogija koje je u 19. st. s velškog na engleskijezik prevela Lady Charlotte Guest, i to pod naslovom The Mabinogion.Tek su se u 15. st. (800 godina nakon smrti povijesnog Artura) sve te legende spojile u priču kakvu

poznajemo danas. Čovjek koji je zaslužan za ovu kompilaciju je sir Thomas Malory izWarwickshirea. Djela su mu tiskana 1485. pod zajedničkim naslovom Morte dArtur (Arturovasmrt). S obzirom da se radi o jednoj od prvih knjiga čije je tiskanje objavio William Caxton.Malorvjev arturovski ciklus odmah se priznao kao standardno djelo o toj temi, iako ne sadržinijednu originalnu priču. Samu knjigu je naručila Margaret Beaufort od Somerseta, majka čovjekakoji je te godine, uz pomoć oružane sile, postao kralj Henrik VII., prvi vladar kuće Tudor.U tom su se razdoblju imena Uthera Pendragona i Artura počela pojavljivati u novim rodoslovljima,a za takvo nešto postojao je i razlog. Kada je Henrik VII. (sin Edmunda Tudora od Richmonda) oteoplantagenetsko prijestolje od Richarda III., on je pravo na kraljevsko nasljeđe dokazivao prekosvoje majke, prapraunuke Edwarda III. Da bi tudorovsku lozu prikazao na najpovoljniji način,Henrik je sastavio nova rodoslovlja želeći se povezati s prinčevskom kućom VVales. Sastavljajućiove dokumente genealozi su željeli dodati i nijansu tajnovitosti pa su u kornvvalsku liniju uveliimena Uthera i Artura.Malorvjeve glasovite pripovijesti zapravo su kompilacija najpopularnijih predaja iz različitih izvora.Tu se pojavljuju sva najpoznatija imena, a za ljubav217Loza Svetoga gralaHenrika Tudora, Camelot je smješten u V/lnchester u Hampshireu. S priče proširene i smišljenenove. Jedna od najvažnijih tema bila je ljubavi Lancelota i Guinevere. U pričama se snažnonaglašavaju viteška načel je sam autor bio prilično poznat kao kriminalac, kojeg su zatvarali zbc đe,silovanja, dugova, ucjena pa i pokušaja ubojstva vojvode od Buckinj; U razdoblju između 1451. i1470., on je više puta završio iza brave u ć< Coleshilla, Colhester Castlea, Ludgatea, Newgatea ilondonskog TowerMalorv je Artura smjestio usred srednjeg vijeka i umjesto keltske odj naci nose blistave oklope.Svom nadahnutom djelu dao je naslov Potpune vijest o kralju Arturu i njegovim plemenitimvitezovima Okruglog stola. Sve u < tu se nalazi osam međusobno povezanih priča: Priča o kraljuArturu, U. priča o kralju Arturu i caru Luciju, Uzvišena priča o sir Lancelotu du Lake, Pri Garethu,Knjiga o sir Tristramu de Lyonesse, Priča o Sangrealu, Knjiga o sir Lc i kraljici Guineveri iNajtužnija priča o Arturovoj smrti.Od dana Thomasa Malorvja arturovske su legende postale sastavni d tanskog nasljeđa. Svojevrsnisu preporod doživjele početkom romanti 19. st. Bio je to pokret s elementima nacionalizma,viktorijanske nostal izgubljenim zlatnim dobom. U tom je razdoblju poznati pjesnik lord Tennapisao slavne Kraljeve idile, a arturovske su teme prisutne i na upečatljiv kama prerafaelitskogbratstva.Merrie EnglandeUzburkano srednjovjekovlje bilo je doba procvata »Merrie Englande« ( Engleske). Taj se izrazkoristio unatoč pošastima i teškom životu, a zi nema nikakve veze ni s kakvom povijesnomčinjenicom o »veselju« EnL Riječ vodi podrijetlo od imena Marije Jakovljeve (svete MarijeCiganke je 44. g. n. e. došla u zapadnu Europu zajedno s Marijom Magdalenom, štovanjaMagdalene, u srednjem vijeku u Engleskoj se proširio i kult l Ciganke. Englesko ime Mary dolaziod egipatskog imena Mery, što znač ljena« (hebrejski Miriam). Kao što smo vidjeli, ime se odavnapovezivalo rem (latinski mare; francuski mer) i općenito s vodom. U skladu s tim, l Ciganka sepoistovjećivala s boginjom Afroditom, koja je po legendi rod morske pjene.Marija Jakovljeva (žena Kleofe; Ivan 19:25) bila je svećenica iz 1. st. k ponekad spominje kaoMarija Egipćanka. Njen bračni zavjet nazivao se (također od riječi »voljena«) - od čega vjerojatnopotječe i engleski glag218Viteško dobamarry« (vjenčati se, op. prev). Izvan strogo doktrinalnog katoličkog nauka, Duh Sveti smatrao seženskim bićem i uvijek se povezivao s vodom. Svetu Mariju često su prikazivali s ribljim repomkao tradicionalnu merri-maid (mermaid u engleskom znači sirena, op. prev.), a nosila je opisno imeMarina. Na prozoru crkve sv. Marije u Parizu prikazuje se odmah uz Mariju Magdalenu (la Dompnadel Aquae). Njen kult je preko lika djeve Marijane uklopljen i u legende o Robinu Hoodu, autjelovljenje Marije Magdalene nalazimo i u keltskoj predajii o Morrigan, velikoj vladarki sudbine. Ponekad je teško razlikovati dvije Marije' jer su i jedna i druga povezane s Provansom i morem.Car Konstantin je još u prvim danima kršćanstva zabranio štovanje Mari|je Ciganke, ali taj kult je preživio i prešao je iz Španjolske u Englesku. Marija Jakovljeva sezajedno s Marijom Magdalenom i Marijom Helenom Salomom iskrcala u Ratisu (Saintes Maries dela Mer), kao što se navodi u Djelima Magdale-ninim i starom rukopisu Povijest Engleske. Njennajpoznatiji simbol je školjka koja je na slavnoj Botticellijevoj slici Rođenje Venere povezuje sboginjom Afroditom. Čak i danas hodočasnici za Compostelu nose sa sobom školjke i polažu ih namjesto koje se drži grobom sv. Jakova. Mariju Ciganku, tu svetu prostitutku, na ritualni su načinprikazivali anglosaksonci kao kraljicu svibnja, a njeni plesači, Marijini ljudi, još uvijek vrše svojeobrede na engleskim seoskim svetkovinama pod iskrivljenim nazivom »morris men«. Još jednureferencu na Marijine ljude nalazimo u opisu buntovnih merrie men iz grinvudskih legendi.6^ Škotska i GralMnoge škotske obitelji kojima se često pripisuje normansko podrijetlo zapravo su flamanskih

korijena.7 Njihove su pretke tijekom 12. i 13. stoljeća, u vrijeme kraljevanja Davida I., MalcolmaIV. i Vilima Lava zdušno poticali na useljenje u Škotsku. Razlog takvih poticaja bile su flamanskevještine u području trgovine, zemljoradnje i razvoja gradova pa je takvo strateško doseljavanje uŠkotsku bilo posve različito od normanske invazije Engleske. Obitelji kao što su Balliol, Bruce,Comyn, Douglas, Fleming, Graham, Hay, Lindsay i mnoge druge imaju grbove iz kojih se jasno čitanjihovo podrijetlo. U najnovije je vrijeme heraldi-čarka Beryl Platts provela izvanredno detaljnaistraživanja na tom polju.U srednjovjekovnoj Škotskoj nije bilo mnogo znamenitih Normana. Ali svakako valja spomenutiobitel St. Clair, koja je već u 11. st. stekla velik ugled. Henri de St. Clair bio je u križarskom ratuzajedno s Gotfridom Bujonskim. Više od dva stoljeća kasnije njegov je potomak (također Henri deSt. Clair)219Loza Svetoga gralaObrubljeni križ obitelji St. Clairvodio vitezove templare u bici kod Banockburna. St. Clairi (koji su t postali Sinclair, erlovi odCaithnessa) bili su preko normanskih vojvc erlova od Orknevja - vikinškog podrijetla. Nakonprogona templara i doseljavanja u Škotsku, St. Clairi su postali škotski veleposlanici u EnjFrancuskoj. Henrik de St. Clair (sin Henrika Križara) bio je član drža^ jeca, a njegova je sestraRichilda udajom ušla u obitelj Chaumont, meč nike Huga de Pavensa, prvog velikog meštratemplara.Templarska baština St. Clairovih posebno je vidljiva u području jt Edinburgha, pored prvotnogtemplarskog središta u Ballantradochu. selu Roslin nalazi kapela iz 15. st. koja sa svojim zašiljenimprozorima i' potpornim stupovima s ukrasnim tornjićima podsjeća na minijaturnu katedralu. Boljipogled, međutim, otkriva da se radi o čudnoj kombina dijskih, keltskih i gotičkih stilova.St. Clairi su 1057. od Malcolma III. Canmorea dobili baruniju Roslin i sljedećeg stoljeća u blizinisu izgradili svoj zamak. Priča se da se dubok zamka nalaze zapečaćeni trezori s blagom koje sutemplari donijeli iz 1 ske tijekom katoličke inkvizicije. Kada je templarska flota 1307. krenulaBrittanvja, veći dio brodova sa svojim vrijednim teretom stigao je prekc Zapadnog otočja uŠkotsku.8 Neki su, pak, otišli u Portugal, gdje su se ti organizirali kao Kristovi vitezovi. Slavniportugalski moreplovac Vasco de220Viteško dobakoji je 1497. preko Rta Dobre Nade stigao u Indiju, bio je također Kristov vitez, dok je princ HenrikMoreplovac (1394. - 1460.) bio veliki meštar reda.Osim izbjeglica iz Francuske, u Škotsku su se sklonili i templari iz Engleske. Do 1185. godinenjihova su se sjedišta nalazila u Templeu, južno od ulice Fleet u Londonu. Još od progona u 14.stoljeću na tom se mjestu nalaze dvije odvjetničke komore: Unutarnji hram i Srednji hram. Poredtoga se nalazi okrugla templarska crkva iz 12. st., dok se Temple Bar, vestminsterski ulaz u grad,nalazi između ulice Fleet i obale.VMač i kalež Svetoga grala 221Loza Svetoga gralaOtkako je dobila posjed Roslin, obitelj St. Clair je na njemu pokar. je istaknute članove. Izuzetak jebila Rosabelle, žena baruna Henrika Ona se utopila i zahvaljujući djelu sir Waltera Scotta ostala utrajnom: U svojoj Baladi o posljednjem minstrelu, pjesnik piše: »I svaki je Sinclair j ovdje sasvijećom i knjigom uz cilike zvona, a morske spilje zveče i db ječe tužaljku za ljupkomRosabellom.«U početku su baruni od Roslina spadali u sam vrh škotskog plemsl du najbliže kraljeve povjerenike.U 13. je stoljeću sir "VVilliam de St. ( šerif Edinburgha, Lothiana, Linlithgovva i Dumfriesa, atakođer i jus Galloway. Kralj Aleksandar III. postavio ga je i kao skrbnika prestolc nika Škotske.Nakon smrti Roberta the Brucea 1329. g., sir "VVilliam de St. Clair je njegovo srce u srebrnikovčežić.9 U pratnji sir Jamesa Douglasa i jo: vitezova krenuo je na put u Jeruzalem da ga tamopokopa, ali ih je u . ziji presrela maurska konjica. Nisu imali nikakva izgleda za spas i poL u boju.Zadivljeni njihovom hrabrošću, Mauri su vratili kovčežić u ' gdje je Bruceovo srce pokopano uopatiji Melrose.Jedan od potomaka, "VVilliam Sinclair, eri od Caithnessa, veliki admir celar Škotske, 1446.utemeljio je kapelu Rosslyn. Članovi obitelji St. Cla imena Sinclair nastao je krajem 14. st.) bili suuvaženi čuvari Kraljeva (S kraljevska krv) u Škotskoj. Pet godina prije toga kralj Jakov II. Stewart jje VVilliama na mjesto nasljednog patrona i zaštitnika škotskih masona radilo o spekulativnojmasoneriji, već o konkretnim majstorima koji su t u primjeni matematike i arhitektonskegeometrije. "VVilliam je tako imat dobiti najveće majstore i graditelje u zemlji. Kada su konačnopostavljei lji Rosslyna, sama je gradnja počela 1450., a kapelu je 1486. dovršio W sin Oliver. Ona jezapravo trebala biti dio veće zborne crkve, ali ostatal nikada izgradio, unatoč temeljima koji se idanas mogu razaznati.Usprkos starosti, kapela je još uvijek u dobru stanju. Dimenzije zL 10,7 x 21 metar, a visina krovaje 13,4 metra. Zidovi i svod ukrašeni su ma reljefa. Radi se o prikazima iz Biblije, ali i brojnimmasonskim sin i primjerima iz templarske ikonografije. Tu su mačevi, kompasi, zidars, kutomjeri ičekići, zajedno s različitim prikazima Salomonova hrama. Rosslyn pruža uistinu poticajno vizualno

i duhovno iskustvo. Povjesni ograf Andrevv Sinclair naširoko je opisao povijest Rosslyna iSinclaira iz detaljnu priču o putovanju Sinclairove flote preko Atlantika 1398. godin mnogo prijeKristofora Kolumba. Uistinu, među reljefima Rosslyna na prikazi kukuruznih klipova, što potvrđujeistinitost priče.222Viteško dobaPored židovskih i ezoteričkih motiva, među reljefnim prikazima uočljiva je i kršćanska poruka.Postoje i elementi islama, kao i mnoštvo poganskih motiva u obliku spiralnih zmija, zmajeva idrveća. Divlje lice zelenog čovjeka proviruje između listića na stupovima i lukovima,simbolizirajući vječne zemaljske sile i životni ciklus. Sve to zajedno okružuje paleta različitogvoća, bilja, listova, začina, cvijeća, trsova i simboličkog raslinja zemaljskog raja. U svakomcentimetru vidljivo je daje Rosslvn najčudesnije urešena crkva u zemlji, iako se baš nijedna sličicane može protumačiti kao čista dekoracija. Svaki reljef ima svoju svrhu, a ta svrha ukazuje nasljedeći reljef i unatoč nejasnom karakteru cjeline, zamjetna je upravo čarobna harmonija.Ime St. Clair dolazi od latinskog Sanctus Clarus, što znači Sveto Svjetlo i Rosslvn je uistinu pravakapela Svetog grala s višestrukim prikazom mističnog traženja. Vitezovi templari su bili čuvariGralove obitelji pa i obiteljski štit St. Claira ima na sebi obrubljeni (nareckani) crni križ na srebrnojpodlozi koji svog nositelja ističe kao viteza Grala. U Rosslvnu i drugdje u Škotskoj zidni reljefi igrobnice Gralovih vitezova nose na sebi simbol visokog kaleža s kupom nagnutom prema naprijed.Ružin križ (u obliku fleur-de-lys) značio je da vas-uterus sadrži kraljevsku krv.Kamen sudbineGralovi vitezovi i templari nisu bili samo čuvari Sangreala u Škotskoj, već i zaštitnici Kamenasudbine. Tu najveću od svih škotskih dragocjenosti donio je iz Irske u 5. st. Fergus Mormac Ere(prvi kralj Dalriade), a tamo je stigla iz Judeje oko 586. g. pr. n. e. Govorilo se daje ta relikvijapomazani Kamen Saveza, poznat kao Jakovljev jastuk (Postanak 28:18-22), na koji je Jakov položioglavu i vidio ljestve koje se uspinju do neba. Bog se, naime, pojavio Jakovu u snu i obećao mu daće biti začetnik kraljevske loze, one koja se kasnije nazvala davidovskom.Za Nabukodonozorovih progona Židova na judejsko je prijestolje sjeo Mata-nija, sin kralja Jošije(izravnog Davidova potomka). Matanija je poznat kao kralj Sidkija, a okrunjen je 598. g. pr. n. e.Dvanaest godina nakon toga Jeruzalem je osvojen, a Sidkiju su odveli u Babilon i oslijepili(Jeremija 39:6-7, 52:10-11). Njegove sinove su također ubili, ali je prorok Jeremija, sinjeruzalemskog velikog svećenika Hilkije, uspio povesti kraljevu kćerku Tamar u Irsku (prekoEgipta i Španjolske). On je ponio i Kamen Saveza, koji je tamo dobio naziv Lia Fail (Kamensudbine).10 Na latinskom je to bio Saxum Fatale.223Loza Svetoga gralaPrinceza Tamar (Teamhair/Tea) dala je ime Tari, sjedištu irskih 1 a udala se za Eire-amhona, princaod Skitije - oca Ard Ri (veliki kral pretka Ugaine Mara (Ugaine Veliki). Tijekom čitavog tisućljećaodržao < krunjenja irskih kraljeva u blizini svetog kamena. Irska se loza kasnij lila u Škotsku, gdjeje judejska relikvija postala sinonim za kraljeve E Kralj Kenneth I. MacAlpin (844. - 859.), nakonšto je uspio ujediniti Pikte, premjestio je kamen u opatiju Scone. Sve do vremena Vilima Lav 1214.)Kamen sudbine svjedočio je stotinama krunidbi u izravnoj liniji lja Sidkije.Nakon što se 1296. proglasio vrhovnim gospodarem Škotske, Edwai gleski ukrao je ono što jesmatrao Kamenom sudbine. Ono što je uistii bio je samo komad pješčenjaka sa samostanskih vratakoji se danas nala krunidbenog prijestolja u vestminsterskoj opatiji. Ova krhotina dimen; 28centimetara teška je 152 kilograma. Kraljevski pečati prvih škotskih prikazuju daleko veći kamen,ali to nije sveti Kamen sudbine. Pravi Kam bine je manji, prirodno zaobljen i od crnog bazalta, anikako komad pješ otkinut rukom. Cistersitski opat Sconea uspio ga je sakriti i do danas j nijepronašao. Kolumbanska predaja kaže da je skrivajući kamen opai kao povratak Mihaela koji će sejednog dana vratiti po svoju baštinu. \ napomenuti kako se znak X koji je Rimska crkva tolikomrzila još od < vjetnih vremena povezuje s arkanđelom Mihaelom (Melkizedekom).11 sv. Mihaelazapravo je dinastija visokih Sadokovih svećenika, mesijans Odnos između sv. Andrije i specifičnogoblika križa pripada kasnijoj p<Nije nimalo čudno da škotske vlasti nisu nikada pokušale vratiti krive kamen iz Engleske. Čak gajei Robert the Bruce pri pregovorima u Nor tonu 1328. odbio preuzeti. Nakon što je skupina mladihŠkota 1950. uzela kamen iz Westminstera i prenijela ga preko granice, on je uskoro u Englesku i tobez pretjerane galame. U svezi s pravim kamenom, J. 1S Nimmo iz crkve sv. Kolumbana uDundeeju izjavio je: »Kada Škotska z samostalnost, Kamen će se opet pojaviti... Do tada ćemonastaviti štii drevni simbol nacionalnog identiteta.«12Nedavna odluka Parlamenta da se taj lažni artefakt vrati u Škotsku, većeg značenja. Čak i ako binetko prihvatio daje vestminsterski kamen škotske nacije, on se i dalje ne nalazi u škotskomvlasništvu. On, pod rom službenika krune, ostaje u Škotskoj, a ne u Londonu, ali pod uvje se vrati uWestminster za svake sljedeće krunidbe. Ukratko, radi se o isj gesti kojom se nastavlja politikakralja Edwarda I. i koja neprekidno pi Škote na njihov inferiorni povijesni položaj.224Viteško dobaIvana OrkanskaTijekom 15. stoljeća, kada je izgrađena kapela Rosslvn, veliki štitonoša priorata Notre Dame de

Sion bio je Rene d'Anjou. On je pored toga bio i grof od Bara, Provanse, Piemonta i Guise; nosio jei titulu vojvode od Kalabrije, Anjoua i Lorraine. Osim toga, kao odvjetak lorenske kuće GotfridaBujonskog, on je bio i titularni kralj Jeruzalema. Titulu štitonoše naslijedila je njegova kći Jolanda,čije potomstvo uključuje osobe kao što su Botticelli i Leonardo da Vinci. Druga Reneova kćiMargaret udala se za engleskog kralja Henrika VI.Upravo je Rene dAnjou poslao Kristofora Kolumba na njegov prvi prekomorski zadatak, a odRenea potječe i poznati lorenski križ. Taj križ s dvije horizontalne prečke postao je simbol slobodneFrancuske, posebno važan u francuskom pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Međunajvećim dragocjenostima koje je posjedovao bila je veličanstvena egipatska čaša od crvenogkristala, koju je dobio u Marseilleu. Govorilo se da se ta čaša koristila na vjenčanju Isusa i MarijeMagdalene i da je na sebi nosila ove riječi:Onaj koji se napije vidjet će Boga. Onaj koji piće ispije na dušak vidjet će Boga i Magdalenu.13Reneov literalni rad uključuje djela pod naslovom Bitke, Viteški red i Vladavinu prinčeva, aprijevod se može naći u sklopu rukopisa Rosslyn-Hay u knjižnici lorda Williama Sinclaira. To jenajstariji postojeći rukopis škotske proze i na kožnatom ovitku nalaze se imena »Jhesus: Maria:Johannes« (Isus: Marija: Ivan). Na opatiji Melrouse, graditelji su uklesali sličan naslov - »Jhesus:Mari: Sweet Sanct John«.14Svetog su Ivana (Isusova »ljubljenog učenika«) Gralovi vitezovi i templari visoko štovali. Bio jenadahnuće i za hospitalce sv. Ivana i kasnije nastalom britanskom udruženju pod nazivom St. JohnAmbulance Association. Značajno je da se u Ivanovu Evanđelju govori o Isusovoj davidovskojbaštini, ali nema ni spomena o djevičanskom rođenju. Još je značajnije da je to jedino mjesto uNovom zavjetu koje spominje povijesno značajnu svadbu u Kani (Ivan 2:1-11). Zanimljivo je darukopis iz Rosslvna sv. Ivana prikazuje simbolima gnostičke zmije i Grala.Među suradnicima Rene dAnjoua bila je i slavna Djevica Orleanska, Jea-nne dArc. Rođena 1412.,Ivana je bila kći seljaka iz Domremvja u vojvodstvu Bar. Sljedeće je godine Henrik V. (najžednijimoći od svih engleskih monarha) postao kralj Engleske. Njegovi su ga dvorani opisali kao hladnog,bezdušnog225Loza Svetoga gralaratnog huškača, iako ga je povijesna propaganda okitila vijencem doi nog heroizma. U vrijemenjegova stupanja na prijestolje, rat Plantagem tiv Francuske već je jenjao, ali je Henrik odlučioobnoviti zahtjev Edw; za francuskim kraljevstvom. Pritom se pozivao na Edwardovu majku bilakći kralja Filipa IV. Henrik V. je s 2000 oklopnika i 6000 strijelaca preko Normandije i Rouena i1415. porazio Francuze kod Agincourta. toga proglasio se regentom Francuske. Uz pomoćizdajničke francuske Isabau, Henrik se oženio kraljevom kćerkom Katherine de Valois, nan jućiukloniti i njenog brata dofena, muža Reneove sestre Mary. Dogo međutim, da su nakon dvije godineumrli i Henrik V. i francuski krai VI. Nasljednik engleskog prijestolja bio je Henrikov maloljetnisin, a : su dva ujaka, vojvode od Bedforda i Gloucestera, postali sizereni Frai Francuski je narod biozabrinut za svoju budućnost, ali nade su se pn pojavom jedne iznimne osobe - Ivane od Arca. Onase 1429. g. pojaviL davi Vaucouleurs pokraj Domremvja, tvrdeći kako su joj sveci naložili sjednegrad Orleans.Sedamnaestogodišnja je Ivana, zajedno s dofenovim zetom R d Anjouom, otputovala u kraljevskidvor u Shinon. Tamo je objavila sv žansku misiju spašavanja Francuske od osvajača. U početku jedvor c Ivanine vojne ambicije, no ona je ubrzo stekla povjerenje Jolande Ara^ dofenove punice iReneove majke. Pod Ivaninom komandom sada je bil vojnika, uključujući škotsku kraljevsku gardui najuglednije zapovjedni vremena. Zajedno s Reneom Ivanine su trupe slomile opsadu Orleansštivši engleski garnizon. Za nekoliko tjedana čitava je dolina Loire op u francuskim rukama i 17. jesrpnja 1429. nadbiskup Regnault iz Char katedrali u Reimsu okrunio Karla.Tek godinu nakon njenog uspjeha, za opsade Pariza, Ivana je zarol vojvoda od Bedforda uz pomoćPierrea Cauchona, biskupa od Beauvai krenuo je protiv nje postupak, osudivši je na doživotnozatočeništvo o i vodi. Kada je Ivana odbila seksualne nasrtaje svojih utamnitelja, biskt proglasionezahvalnom vješticom i ona je bez daljnjeg suđenja 30. svibnj spaljena na lomači u Rouenu.Kada je dofen okrunjen u Reimsu, hrabra je pastirica iz Lorraine pored kralja sa svojim većslavnim stijegom na kojemu su se isticala »Jhesus: Maria«, baš kao i na svetom kamenu uglastonburvjskoj kape sus: Maria«),15 isto kao u rukopisu Rosslyn-Hay (»Jhesus: Maria« - uz iIvana) ili u opatiji Melrose (»Jhesus: Mari«). Sva ta imena ukazuju na bral i Marije Magdalene ineprekinutu lozu Svetog grala.226Viteško dobaAmerika prije KolumbaVeć smo spomenuli da je pokrovitelj Kristofora Kolumba bio Rene d'Anjou, ali se medu njegovimpatronima nalazio i Leonardo da Vinci, koji je bio povezan s istaknutim obiteljima kao što su biliMedicijevi. Ipak, važnost Kolumbove vlastite obitelji mnogo je veća nego što nam to službenapovijest dokazuje. On je, dakako, poznat kao otkrivač Amerike, ali nije bio prvi koji je poduzeotakvo putovanje.Kolumbo (sin Domenika Kolumba i Suzane Fontanarossa) je rođen u Ge-novi 1451. godine. Nakonstoje stupio u službu kod kapetana iz Porto Sancta u Madeiri, on je 1478. uzeo za ženu njegovukćer Felipu Perestrello. Uskoro je pred portugalskim dvorom iznio prijedlog o putovanju u Aziju

zapadnim putom. Kralj Ivan II. odbio je financiranje njegova putovanja, ali je sklopio ugovor sFermanom Dulmom koji je trebao istražiti Atlantik u skladu s Kolumbovim pretpostavkama.16Kolumbo se tada obratio španjolskim vladarima, kralju Ferdinandu II. Ara-gonskom i njegovoj ženikraljici Izabeli. S obzirom da je portugalski poduhvat već bio u tijeku, Kolumbo je još jednomodbijen. Dulmo se vratio 1492. godine, ali bez izvještaja o novim zemljama. Kolumbo se jošjednom susreo s Ferdinandom i Izabelom i ovaj put uspio zadobiti njihovo povjerenje. Trećeg jekolovoza 1492. s tri mala broda, Nina, Pinta i Santa Maria, isplovio iz Palosa.Osam mjeseci nakon toga Kolumbo se vratio u Barcelonu, ali bez očekivane svile i istočnjačkihmirodija. Umjesto toga pratilo gaje šest smeđeputih domorodaca koji su nosili biserje, čudneplodove, zlato i egzotične ptice. Preko mora se nalazio uzbudljivi Novi svijet i papa je spremnoobjavio da te bogate zemlje pripadaju Španjolskoj. Ime Amerika pojavit će se tek nakon pet godina.Ono potječe od firentinskog moreplovca, Ameriga Vespuccija, koji je 1497. doplovio do jugakontinenta. Po povratku s putovanja Kolumbo je ispričao kako se iskrcao na otočje koje danaspoznajemo kao San Salvador. Također je posjetio Hispaniolu (Haiti i Dominikanska Republika) iKubu. Ferdinand i Izabela bili su oduševljeni i svom su junaku ponudili mjesto na dvoru. Drugo gaje putovanje (1493. - 1496.) odvelo u Gvadalupe, Antigvu, Portoriko i Jamajku. Na trećem jeputovanju 1498. otkrio Trinidad, a stupio je i na južnoamerič-ki kontinent. Godinu nakon toga,1499., protiv njega su se pobunili kolonisti na Haitiju. Postavljen je novi španjolski guverner, aKolumbo je otpremljen u Europu u lancima. Posljednje putovanje (1502. - 1504.) obuhvaćaistraživanje obale Hondurasa i Nikaragve, i unatoč svojoj slavi, dvije godine nakon toga227r~Loza Svetoga gralaposve siromašan umire u Valladolidu. Kolumbo je pokopan u Sevilji,; su ostaci 1542. preneseni uHispaniolu.Ovo uzbudljivo poglavlje povijesti moreplovstva svima je dobro ] Ono što se ne zna jest činjenicada otkriće Novog svijeta nije bilo sluča je odlaska na put Kolumbo je bio opremljen detaljnimnavigacijskim V Te su karte iscrtane na prethodnim putovanjima preko Atlantika, a nj ispravnostpred španjolskim sudom jamčio John Drummond, čiji je 1398. bio u Americi. Drummond je bio usrodstvu s Drummondima, e od Pertha, a zapisi potvrđuju da se 1492. tamo nalazio s Ferdinandobelom. I Kolumbo i Drummond živjeli su na otoku Madeiri. Drummc otac John (Škot) Drummondtamo doselio 1419. zajedno s Kolumbovin Bartolomeom Perestrellom.Otac Johna Scotta bio je sir John Drummomd od Stobhalla, justici ske, dok je sestra sir Johna,Anabella, bila žena škotskog kralja Rob Stewarta. Supruga sir Johna bila je Elisabeth Sinclair, čiji jenećak ' Sinclair utemeljitelj kapele Rosslvn. Elisabethin otac Henry Sinclair, b Rosslyna, eri odOrkneyja, još je stoljeće prije Kolumba poveo uspjesi satlansku ekspediciju - ali čak ni on nije bioprvi.Norveški preci Henrvja Sinclaira istražili su Atlantik još u 10. st. I Knjiga islandskih saga (proširenaverzija iz 1320.) prikazuje Leifa Eriksi prelazi Atlantik i 999. stiže u Vinland. Mornari s Orkneyjatakođer do zemalja Zapada još za Henrvjeva života. Njihovi izvještaji govore c nicima s dalekogmjesta zvanog Estotilands koji beru kukuruz i izvoz i sumpor na Grenland.Estotilands je na posljetku postao Nova Scotia (Nova Škotska) u Moreplovci s Orkneyja spomenulisu južnu zemlju pod imenom DroL moroci Drogia hodali su goli na vrućem vjetru, ali taj narodpreko n je prilično civiliziran. Zemlja im je bila bogata zlatom, živjeli su u grj i svojim bogovimaizgradili goleme hramove. Ovi su izvještaji potvrde su kasniji istraživači preko Kariba, Floride iMeksika stigli u postojbin ka. Tradicija koja kazuje daje aztečko carstvo 1519. g. otkrio španjolskvistador Hernan Cortez nipošto se ne slaže s podacima o ovim na otkrićima.Od 1391. godine zapovjednik Sinclairove flote bio je mletački kapei tonio Zeno. Zenovi su spadalimeđu najstarije mletačke obitelji iz koj od 8. stoljeća dolazili slavni admirali i veleposlanici. Prijenego što su i Zeno prešli ocean, Henry je napravio ugovor s kćerkom Elisabeth i mužem sirJohnom Drummondom, koji je zapečaćen u Rosslynu 13.228Viteško doba1396. godine. U skladu s tim ugovorom, sir John i Elisabeth imaju pravo na Henrvjeve norveškeposjede u slučaju da on i njegovi sinovi stradaju tijekom ekspedicije.17Sinclairova je flota isplovila u svibnju 1398. Flotu je činilo 12 ratnih brodova i stotinu članovaposade, a neki su od njih bili na prethodnom putovanju. Najprije su došli do obala Nove Škotske,gdje su pristali u Cape Blomidonu u zaljevu Fundy. Još i danas Indijanci iz plemena Micmacpripovijedaju o brodovima velikog boga Goolscapa koji ih je poučio kako da promatraju zvijezde imrežama love ribu. Po povratku u Veneciju Antonio Zeno je pisao o rijekama smole koja se izljevau more i planini koja iz svoje utrobe riga vatru. Nova Škotska je uistinu bogata ugljenom i nanjenim obalama postoje vidljive naslage katrana. U blizini, podno brežuljaka Cape Smokevja izmasnih podzemnih taloga izdižu se trakovi dima. U Loisburgu na Cape Bretonu nalazi se primitivnitop, pronađen 1849. godine. Venecijanskog je tipa, kakav je koristio i Zeno, u svakom slučaju posvezastario u vrijeme Kolumba.Iz Nove Škotske Sinclair je krenuo na jug prema zemlji Drogio. Dokazi o tom putovanju nalaze se uMassachusettsu i Rhode Islandu. U Vvestfordu, Massa-chusetts, još uvijek se nalazi grob jednog odHenrvjevih vitezova. Tu se, urezan u stijenu, vidi 2 metra visok reljef iz 14. st. koji prikazuje viteza

sa šljemom, pancirnom košuljom i tunikom. Lik nosi mač iz 14. st. i štit s grbom Pentlanda. Vitezovmač je slomljen ispod balčaka (to ukazuje na tradicionalno lomljenje mača koji se ukopava uzvitezovo tijelo) - baš kao u priči o Parsifalu.U Newportu, Rhode Island, nalazi se dobro očuvana srednjovjekovna kula na dva kata. Njena sekonstrukcija (oktogon unutar kruga s osam okolnih lukova) temelji na kružnom modelu templarskihcrkava. Slični se ostaci nalaze u kapeli Orphir iz 12. st. na Orknevju. Arhitektura kule iz Nevvportaje škotska, a isti se plan reproducira u crkvu st. Clair u Corstorphineu, gdje je postavljen spomenikkćerki Henrvja Sinclaira. Rhode Island je službeno utemeljen tek 1636. godine, ali njegovoutemeljenje nije stvar slučaja. U javnom državnom arhivu u Londonu nalazi se tekst iz 1632. kojiopisuje »okruglu kamenu kulu« u Nevvportu. Tu nalazimo podatak da se kula koristila kao garnizonza vojnike sir Edmunda Ploudena, kolonizatora tog područja.Više od 50 godina nakon Sinclairove ekspedicije, u Doba otkrića u Europi, rođenje KristoforKolumbo. Kao i njegovi slavni suvremenici, Vasco da Gama, Bartolomeo Dias i FerdinandMagellan, i on je postao Kristov vitez obnovljenog templarskog reda. Pripadao je i Redupolumjeseca (koji je utemeljio Rene d'Anjou) - poznatom i kao Red broda. Vitezovi polumjesecabavili su se navigacijom, ali ih je Crkva osuđivala zbog njihove tvrdnje da je Zemlja okrugla.229Loza Svetoga gralaZahvaljujući otkrićima Johna Drummonda i drugih, Kolumbo je točr kamo se uputio i njegov ciljsvakako nije bila Azija. Karte prekooceansk vog svijeta već su bile u posjedu templarskog kruga.Upravo one godir je isplovio (1492.), dovršenje i novi globus. Izradio gaje nirnberški ka MartinBehaim, poslovni partner izvjesnog Johna Affonsa Escorcia - p jeg pod imenom John Drummond.230Hereza i inkvizicijaMalj vješticaNakon progona templara i njihovih saveznika, katolička je inkvizicija nastavila djelovati uglavnomu Francuskoj i Italiji. Papa je inkvizitore birao najčešće među dominikancima i franjevcima. Oni suimali veliku moć i zbog svoje su okrutnosti bili na lošem glasu. Papinom odlukom iz 1252.dopuštena su i mučenja, a procesi su se odvijali u tajnosti. Žrtve koje su priznale herezu zatvarali sui slali na lomaču, dok su one koji su poricali optužbe, zbog neposlušnosti kažnjavali na potpuno istinačin.Do 15. je stoljeća inkvizicija izgubila nešto od svoje snage, ali novi zamah dobila je u Španjolskojod 1480. godine, kada se gnjev španjolske inkvizicije usmjerio prema Židovima i muslimanima.Veliki inkvizitor bio je brutalni dominikanac, Tomas de Torquemada, ispovjednik Ferdinanda II. ikraljice Izabele. Nekoliko godina nakon početka djelovanja španjolska se inkvizicija obrušila na jošjedan bezbožnički kult. Ta će borba potrajati više od dva stoljeća - ne samo u Španjolskoj nego dužčitave kršćanske Europe. Bezazlenu su lovinu opisivali kao »najdavolskije heretike koji su ikadpokušali uništiti svetu Crkvu«.Dominikanci Heinrich Kramer i James Sprenger objavili su 1484. knjigu pod naslovom Malleusmaleficarum (Malj vještica). Ovo pogubno, ali maštovito djelo iznosi brojne detalje o onome što sesmatralo podmuklom prijetnjom sljedbenika sotonističke magije. Knjiga je bila toliko uvjerljivadaje dvije godine nakon toga papa Inocent VIII. napisao bulu kojom dopušta progon ove bogohulnesekte.1 Do toga trenutka kult poznat kao vještičarenje nije predstavljao veću prijetnju i temeljio seuglavnom na poganskim obredima plodnosti koje su prakticirali zemljoradnici. Radilo se zapravo oostacima vjerovanja u božansku moć prirodnih sila, prvenstveno fokusiranih u Panu, nestašnomarkadijskom231Loza Svetoga gralabogu pastira. Pan se tradicionalno prikazivao kao biće kozjih nogu, u: gova, ali su maštovitidominikanci imali druge ideje u vezi rogatog frul; su približili njegovu sliku prikazu samog đavlaslužeći se zakonima i: Izlaska (22:18-19) koji glase:Ne dopuštaj da vračarica živi! Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.Služeći se doslovnom i pogrešnom primjenom biblijskog teksta, oni s benike Pana proglasilivješcima i ljudima koji se prepuštaju orgijama tinjama. S obzirom da su svi inkvizitori bilimuškarci, oni su odredili štičarenje mora biti oblik nastranosti i zločina povezan s nezasitnom žpohotom.Engleska riječ za vješticu »zvitch« dolazi od starog oblika izraza za vi lloiv« - drva koje označavatrolika mjesečeva boginja (djevojka, žena i: Vjerovalo se da obožavatelji vrbe posjeduju nadnaravnemoći proricai npr. vještice iz Shakespeareova Macbetha), što je omogućilo da Crkva vrlo općenitudefiniciju vještičarenja uključi sve vrste čarobnjaka i cigan: talaca. Uistinu, taje nova definicija bilatoliko široka daje svatko tko m ne prianja uz pravovjernu dogmu mogao biti osumnjičen zaprakticirai magije. (Ova tema detaljno je obrađena u Kraljevstvu Gospodara prstenovŽrtve progona vještica uglavnom su potjecale iz nezaštićenih si slojeva. Nesretnice koje su bileoptužene zbog štovanja đavla, noćnih općenja sa zlim duhovima osuđivali su na smrt davljenjem,utapanjen lomaču. Za to vrijeme oni pripadnici privilegirane klase koji su poznava ske ezoteričkevještine i hermetičko znanje morali su obavljati svoje pc skrovitosti svojih loža i podzemnihklubova.Protestantska pobuna

U prvim godinama ovih progona dominikanski je redovnik Johann Tet; slio unosan načinpopunjavanja vatikanske riznice. Radilo se o načini stanja grijeha, koji su se do tog vremena mogliokajavati postom, mol drugim sredstvima pokore. Tetzel je ta tradicionalna sredstva zamjenicgencijama - službenim deklaracijama o otpuštanju grijeha koje su se dobiti za novac. Zahvaljujućipapinskom dekretu, prodaja indulgencija je postala izvor golemih prihoda za Crkvu.232Hereza i inkvizicijaStoljećima je pravovjerno svećenstvo zajedno s monaškim redovima trpjelo zbog čitavog nizaapsurdnih mjera koje je nametnula pohlepna i korumpirana hijerarhija. Kroz sve to vrijemepokušavali su podnositi vatikanske naredbe koliko god im je to bilo moguće, ali prodajakršćanskog spasenja za novac prelazila je prag tolerancije. U listopadu 1517. augustinski redovnik iprofesor teologije na sveučilištu u "VVittenbergu u Njemačkoj prikucao ja na vrata lokalne crkvesvoj protest - formalni prigovor kojim je počeo raskol unutar Zapadne crkve. Nakon stoje primiopapinu opomenu, on ju je javno spalio i ubrzo je bio ekskomuniciran. Redovnik se zvao MartinLuther, a njegovi istomišljenici, koji su zajedno s njim protestirali, nazvani su protestantima.Lutherov pokušaj reformiranja određene crkvene prakse stvorio je prostor za mnogo širireformacijski pokret i stvaranje alternativnog kršćanskog društva izvan vatikanske kontrole. UEngleskoj je najznačajnija posljedica reformacije bilo službeno odbacivanje papina autoriteta ipostavljanje kralja Henrika VIII. na čelo Engleske crkve. Nakon toga je, za vladavine kraljiceElizabete I., koju je Rim izopćio 1570. g., došlo do stvaranja neovisne Engleske crkve. Doformalnog oslobađanja Škotske od prilično ograničene papinske kontrole došlo je 1560. podutjecaja protestantskog reformatora Johna Knoxa.Nije nikakav slučaj daje Lutherov protest imao podršku nekih vrlo utjecajnih krugova jer je Rimimao brojne neprijatelje na visokim položajima. Među važnijima su svakako bili templari i skrivenahermetička društva, čije je ezoterijske vještine osudila katolička inkvizicija. Ne radi se zapravo otome da je Luther dobio podršku od drugih, nego daje bio raspoloživ instrument već postojećegpokreta koji je nastojao srušiti krutu međunarodnu dominaciju pape.Protestantski prekid s Rimom stvorio je okružje demokratskog slobodnog mišljenja, koje je svojvrhunac imalo u postignućima Britanskog kraljevskog društva i potaknulo kulturne i intelektualneideale renesanse. Doista, razdoblje visoke renesanse od 1500. do 1520. bilo je savršena pozadina zaLutherov ustanak protiv politiziranih biskupa. Bilo je to doba individualnog i ljudskog dostojanstva,doba u kojemu su Leonardo da Vinci, Rafael i Michelangelo do savršenstva doveli sklad klasičneumjetnosti, doba u kojemu se opet pojavila ushićenost poganskim znanjem, buknuvši u vodoskokboja i rušeći granice znanosti, arhitekture, slikarstva. Pored svega toga, reformacija se postavila kaoprotivnik svakog pokušaja ponovne uspostave rimske vlasti.Još otkako je Katolička crkva u 8. st. potisnula merovinške kraljeve, postojanje tzv. SvetogRimskog Carstva predstavljalo je pokušaj vraćanja stare slave. Reformacija je, međutim, ukinulasvaku mogućnost ujedinjenja i europski su se narodi do kraja polarizirali i podijelili. Njemačka se,primjerice, podijelila na233Loza Svetoga gralaprotestantski sjever i katolički jug. Španjolska inkvizicija protiv Židova i mana sad je kaoneprijatelje uključila i protestante. U početku je do p: dolazilo samo u Nizozemskoj, no 1542. papaPavao III utemeljio je sh rimsku inkviziciju koja se trebala boriti protiv svih protestanata. Nije nčudo da su i sami protestanti uzeli oružje u ruke.Moćna katolička dinastija Habsburga koja je upravljala Španjol: Svetim Rimskim Carstvomosjetila je snagu protestantske odmazde. t doživjeli velik poraz kada je 1588. uništena slavnašpanjolska Armada Filipa II. Drugi veliki udarci bili su dugotrajne protestantske pobune u zemskojod 1568., Tridesetogodišnji rat u Njemačkoj od 1618. - sukob počeo pobunom čeških protestanataprotiv Habsburške Monarhije. U Habsburzima oni su svoju krunu ponudili njemačkom princuFriedrk rajnskom izbornom palatinu. On je bio nećak francuskog hugenotsko Henri de la TourdAuvergnea, vojvode od Bouillona. Nakon što je pri češku ponudu, papa i austrijski car usplamtjelisu gnjevom i započeo j rat. Tijekom sukoba Češkoj pridružila se i Švedska, zajedno s protestaidijelom Francuske i Njemačke. Nakon nekog vremena carski su terito: potpuno iscrpljeni pa je i caru njemačkim državama zadržao tek nom razinu kontrole.Francuski su protestanti (hugenoti) 1562. ustali protiv svoje katoličk narhije i građanski ratovi kojisu uslijedili (trajali su do 1598.) postali su p kao vjerski ratovi. U to je vrijeme vladala kuća Valois,ali je regentica Frar bila firentinka Katarina Medici. Ta nećakinja pape Klementa VII. nosi ći dioodgovornosti za pokolj u Bartolomejskoj noći 24. kolovoza 1572. zlosretni dan u Parizu je ubijenoviše od 3000 hugenota, dok je drugih 1 stradalo u ostalim dijelovima Francuske. Ovaj je događajsilno obradovac Grgura XIII., koji je francuskom dvoru poslao osobne čestitke.U vjerskim ratovima naročito se istaknula plemenita francuska obi Guise. Iako su bili vođe sveteKatoličke lige, članovi ove obitelji nisu bili telji vladajuće dinastije Valois. Oni su zapravoosporavali punopravnost ni te obitelji tražeći vlastito pravo na prijestolje, i to kao potomci Karla Vpreko kuće Lorraine.3 Ovo je predstavljalo izvjestan problem za škotske u Francuskoj jer su,boreći se zajedno s Ivanom Orkanskom, njihovi ^ tvorili elitnu gardu kuće Valois. Škotska gardaCompagnie Gendarmes Ecossc imala nikakvih religijskih obveza prema katolicima iliprotestantima, već dužnosti koje su proizlazile iz formalne pripadnosti vojsci kuće Valois.4

Dilema je nastala zbog toga što je kralj James V. Stevvart bio ožen Mary de Guise, a kraljica Maryod Škotske bila je njena kći. No 1558. c234Hereza i inkvizicijaudala za najstarijeg sina Katarine Medici, dofena Francoisa Valoisa. I tako su se nesretni škotskivojnici našli u središtu francuskog sukoba između zakletve da će podupirati kuću Valois protiv deGuisea, iako su nekoć, tj. 1558., u borbi za povratak Calaisa iz engleskih ruku vodili odredeFrancoisa, brata Mary de Guise. Doista, koliko god su bili garda Valoisa, oni su takođertradicionalno podržavali kuću Lorraine. Sve u svemu, garda se nalazila u nezgodnoj situaciji.Škotski problem balansiranja unutar ovog sukoba interesa konačno se riješio kada je dinastija Valoisistrijebljena. Od 1589. počinju dva stoljeća vladavine Burbonaca, prema kojima škotska garda nijeimala nikakvih službenih obveza.Još od vremena franačkih kraljeva papina administracija uspješno je uklanjala svaku instituciju kojaje prijetila Svetom Rimskom Carstvu. Sada se pak morala suočiti s dotada neviđenim protivnikom -obnovljenom i prihvatljivijom verzijom sebe same - paralelnom, neovisnom kršćanskom crkvom.Štoviše, ovaj su pokret vodile one žrtve progona i pobornici hereza koje je Vatikan već smatraouništenima. U novom prosvijetljenom dobu razuma, protestanti su se pojavili pod jedinstvenimznakom crvenog (ružinog) križa - simbola koji je Martin Luther dao ugraditi u svoj osobni pečat.Rozenkrojceri (kako su uskoro nazvani) su propovijedali slobodu, bratstvo i jednakost. Oni su seuvijek borili protiv tiranskih sustava i predstavljali su važan čimbenik u američkoj i francuskojrevoluciji. U razdoblju nakon refor-macije rozenkrojceri su zaslužni za stvaranje okružja noveduhovne svjesnosti. Narod je otkrio da je apostolska povijest rimskih biskupa bila čista prijevara idaje Crkva namjerno iskrivila priču o Isusu. Postalo je također jasno da rozenkrojceri (baš kao ikatari i templari) imaju pristup tajnim znanjima koja su mnogo sadržajnija od svega što je nudioRim.Jedina obrana Rima pred ovakvim napadima sastojala se u već prokušanim izjavama o herezi. Svioni koji su se protivili katoličkoj doktrini morali su pretrpjeti nasilje. Pronađena je i nova optužba,mnogo teža od optužbe za herezu koja je dostajala u prošlosti. Protivnici katoličanstva, bez obzira ukojem obliku, označeni su kao štovatelji đavla i nastala je inkvizicija vještičjeg malja - borba protivzamišljene sotonske urote predvođene čarobnjacima. Problem je bio u tome da nitko nije znao tkosu ti čarobnjaci i vješci. Posljedica tog neznanja bio je niz tragikomičnih procesa i testova koji su ihtrebali označiti. Usred tih zbivanja pojavila se i opora puritanska sekta, politički bliska rimskojstrategiji, koja je sa svoje strane organizirala lov na vještice u Engleskoj i Americi. Tijekomrazdoblja od 250 godina tobožnji autoriteti u obliku lovaca na vještice osudili su i pogubili više odmilijun nevinih muškaraca, žena i djece.235Hereza i inkvizicijaudala za najstarijeg sina Katarine Medici, dofena Francoisa Valoisa. I tako su se nesretni škotskivojnici našli u središtu francuskog sukoba između zakletve da će podupirati kuću Valois protiv deGuisea, iako su nekoć, tj. 1558., u borbi za povratak Calaisa iz engleskih ruku vodili odredeFrancoisa, brata Mary de Guise. Doista, koliko god su bili garda Valoisa, oni su takođertradicionalno podržavali kuću Lorraine. Sve u svemu, garda se nalazila u nezgodnoj situaciji.Škotski problem balansiranja unutar ovog sukoba interesa konačno se riješio kada je dinastija Valoisistrijebljena. Od 1589. počinju dva stoljeća vladavine Burbonaca, prema kojima škotska garda nijeimala nikakvih službenih obveza.Još od vremena franačkih kraljeva papina administracija uspješno je uklanjala svaku instituciju kojaje prijetila Svetom Rimskom Carstvu. Sada se pak morala suočiti s dotada neviđenim protivnikom -obnovljenom i prihvatljivijom verzijom sebe same - paralelnom, neovisnom kršćanskom crkvom.Štoviše, ovaj su pokret vodile one žrtve progona i pobornici hereza koje je Vatikan već smatraouništenima. U novom prosvijetljenom dobu razuma, protestanti su se pojavili pod jedinstvenimznakom crvenog (ružinog) križa - simbola koji je Martin Luther dao ugraditi u svoj osobni pečat.Rozenkrojceri (kako su uskoro nazvani) su propovijedali slobodu, bratstvo i jednakost. Oni su seuvijek borili protiv tiranskih sustava i predstavljali su važan čimbenik u američkoj i francuskojrevoluciji. U razdoblju nakon refor-macije rozenkrojceri su zaslužni za stvaranje okružja noveduhovne svjesnosti. Narod je otkrio da je apostolska povijest rimskih biskupa bila čista prijevara idaje Crkva namjerno iskrivila priču o Isusu. Postalo je također jasno da rozenkrojceri (baš kao ikatari i templari) imaju pristup tajnim znanjima koja su mnogo sadržajnija od svega što je nudioRim.Jedina obrana Rima pred ovakvim napadima sastojala se u već prokušanim izjavama o herezi. Svioni koji su se protivili katoličkoj doktrini morali su pretrpjeti nasilje. Pronađena je i nova optužba,mnogo teža od optužbe za herezu koja je dostajala u prošlosti. Protivnici katoličanstva, bez obzira ukojem obliku, označeni su kao štovatelji đavla i nastala je inkvizicija vještičjeg malja - borba protivzamišljene sotonske urote predvođene čarobnjacima. Problem je bio u tome da nitko nije znao tkosu ti čarobnjaci i vješci. Posljedica tog neznanja bio je niz tragikomičnih procesa i testova koji su ihtrebali označiti. Usred tih zbivanja pojavila se i opora puritanska sekta, politički bliska rimskojstrategiji, koja je sa svoje strane organizirala lov na vještice u Engleskoj i Americi. Tijekomrazdoblja od 250 godina tobožnji autoriteti u obliku lovaca na vještice osudili su i pogubili više odmilijun nevinih muškaraca, žena i djece.

235Loza Svetoga gralaRed ruže i križaU Njemačkoj su se 1614. i 1615. pojavila dva traktata pod zajedničkim nas Rosicrucian manifestos.Bili su to Fama fraternitatis i Confessio frraternitatis. SI ih je (1616. godine) roman srodne tematikeKemijsko vjenčanje, djelo lutera pastora Johanna Valentina Andreae. Ranije spomenuti manifestipotje srodnih autora, ako ne i od samog Andreae, koji je bio visoko pozicioni prioratu Notre Damede Sion. Ovi tekstovi najavljuju novo doba prosvijet sti i hermetičkog oslobađanja, kada će serazotkriti neke univerzalne taji proročanstva bila su prilično točna ako uzmemo u obzir stuartovskoznans Kraljevsko društvo koje je nastalo nekoliko desetljeća kasnije u Britaniji ono vrijeme, ta supredviđanja bila skrivena pod plaštem alegorije. Tema bila su putovanja i učenje tajanstvenog likapo imenu Christian Rosenk brat Ružokriž. To je ime izmišljeno kao simbol rozenkrojcerskog učenjaje nosio odjeću vitezova templara.Radnja Kemijskog vjenčanja odvija se u začaranom Zamku zaručnika i z nice; to je palača prepunaskulptura lavova i dvorana koji proučavaju Plć U okružju dostojnom neke Gralove romance,djevičanski nažigač fenjera se da svi nazočni budu izmjereni na vagi, dok ura pokazuje nebeska krea pred goste se prostire Zlatno runo. Odasvud se čuje glazba struna i t i sve je prožeto atmosferomviteštva. Na čelu svih zbivanja nalaze se vil svetih redova. Duboko ispod Zamka skriven jetajanstveni grob koji u set si neobične zapise, dok vani, u luci, čeka dvanaest usidrenih brodova ZLkamena, a na njima lepršaju dvanaest zastava s dvanaest znakova Zodija tom bajkovitom okružjuodvija se fantastična i uzbudljiva priča o tajanst princezi koja se na obali u drvenoj škrinji udaje zaprinca jednako tajans podrijetla i time ponovno uspostavlja svrgnutu kraljevsku lozu.U kombinaciji s dvjema ranijim publikacijama, Kemijsko vjenčanje im, padno jednostavnoznačenje. Crkva se nije ustručavala žestoko osuditi manifeste. Iako je okružje mitološko,rozenkrojceri su ipak koristili opi; nog stvarnog dvorca: Heidelberškog zamka, prebivalištaPalatinskog lava. bio dom princa Friedricha Rajnskog i njegove žene, princeze Elizabeth St kćerikralja Jamesa (Jakova) VI. Škotskog (Jamesa I. Engleskog).Bez obzira na snažnu aktivnost rozenkrojcera u vrijeme reformacije, stvo reda Ružokriža potjecaloje iz drevnih vremena, još od egipatske misterija faraona Tutmozisa III. (1468. - 1436. g. pr. n. e.).Ta stara učenja uzeli su Pitagora i Platon, a u Judeji su se raširila preko asketskih egipa236Hereza i inkvizicijaterapeuta koji su upravljali Kumranom u danima prije Isusa. Njihovi su saveznici bili samaritanskimagi zapadnog Manašea, na čijem je čelu bio gnostički voda Šimun (Mag) Zelot, saveznik MarijeMagdalene. Samaritanske mage, čiji su se predstavnici pojavili nakon Isusova rođenja, osnovao je44. g. pr. n. e. Menahem, esen iz dijaspore i djed Marije Magdalene. Menahemovi potomci bili susvećenici Hasmonejci, obitelj Jude Makabejca, čiji se lik s poštovanjem spominje u arturijanskojgralovskoj priči o Gavvainu. »Ljubljeni učenik«, Ivan Marko (priređivač Ivanova Evanđelja, poznati kao Bartolomej), bio je poznat iscjelitelj povezan s egipatskim terapeutima. Upravo je zbog togaIvan postao svecem zaštitnikom vitezova hospitalaca u Jeruzalemu. Isus je Ivanu Marku povjeriobrigu o svojoj majci: »I u tom je času učenik uze pod svoje« (Ivan 19:27). Neke Biblije, uključujućii onu kralja Jakova, pogrešno dodaju riječi »u svoju kuću«. No riječ »kuća« ne nalazi se uoriginalnom tekstu Evanđelja. Ivan je zapravo bio određen kao Marijin paranymphos (osobnipratilac), a riječi »pod svoje« predstavljale su skrb terapeuta. (Izraz paranymphos u najužem jesmislu onaj tko ceremonijalno dovodi mladu njenom zaručniku.)Simbol terapeutskih iscjelitelja bila je zmija - isti znak (uz Gralov simbol ružokriž) kojim se urukopisu Rosslyn-Hay kralja Renea d'Anjoua prikazivao sv. Ivan. Gnostička zmija mudrosti čini diokaducejske5 insignije mnogih međunarodnih medicinskih udruženja. Zbog velike bliskosti sIsusovom obitelji, Ivan je shvatio pravo značenje svete svadbe u Kani. Kraljevska Isusova dinastijaimala je velik ugled, ali ništa manji nisu imali ni Hasmonejci ni loza Marije Magdalene. Ona je bilaizvorna Notre Dame des Croix, nositeljica mesijanske posude, Gospa od Svjetlosti - i ružokrižSangreala uvijek se nalazio u njenom kaležu.Medu poznate rozenkrojcerske meštre spadao je talijanski pjesnik i filozof Dante Alighieri, autorBožanske komedije.6 Jedan od najgorljivijih Danteovih učenika bio je Kristofor Kolumbo, kojegaje podupirao i Leonardo da Vinci, član Reda podvezice Renea dAnjoua. Još jedan istaknuti velikimeštar bio je dr. John Dee, astrolog, matematičar, agent tajne službe i osobni savjetnik kraljiceElizabete I. Tu je i odvjetnik i filozof sir Francis Bacon, vikont od St. Albansa, veliki meštarpočetkom 17. stoljeća. Bacon je pod vladavinom kralja Jamesa VI. (I.) Stuarta postao britanskidržavni odvjetnik i lord kancelar. Zbog trajanja inkvizicije bojao se masovnog naseljavanja katolikau Ameriku pa se aktivno uključio u britansku transatlantsku kolonizaciju, imajući udjela i uorganizaciji glasovitog putovanja Mayflowera 1620. godine. Među Baconovim rozenkrojcer-skimkolegama bio je i poznati oksfordski liječnik i teolog Robert Fludd, koji je surađivao na engleskomprijevodu Biblije kralja Jamesa.237Loza Svetoga gralaRozenkrojcere je u Škotsku formalno inaugurirao 1307. godine kralj 1 the Bruce. On je izabraoneke templare i hospitalce koji su postali utem Starije braće Ružokriža. Red su naslijedili njegovipotomci, tj. potomci kra kuće Stewart i do stuartovskog razdoblja u 17. stoljeću rozenkrojceri su \

neraskidivo povezani sa znanstveničkim Kraljevskim društvom. Ovoj s demiji pripadali meštri iakademici kao što je Robert Boyle i Sir Chris Wren, istaknuti članovi Reda ružokriža. Ciljevi iambicije Reda koje su j cali glasoviti učenjaci poput sir Isaaca Newtona, Roberta Hookea, EdiHallevja i Samuela Pepisa bili su posve jasni: trebalo je unaprijediti izuč i primjenu starih znanosti,numerologije i kozmičkog zakona. Rozenkroj također promicali ideale egipatskih terapeutaorganizirajući međunarodr dicinsku pomoć za siromašne. Nije nikakva slučajnost daje znak najutjeorganizacije na području pružanja zdravstvene pomoći (kao stoje ustane Ženevskom konvencijomiz 1864.) upravo dobro poznati Crveni križ.Do vremena kralja Karla I. Red ružokriža pustio je svoje korijene u vt broju zemalja, uključujućiBritaniju, Francusku, Njemačku i Nizozemsk je bio vrlo uspješan u ispunjavanju svojih zadaća bezobzira na papinske koje su u obliku dekreta stizale iz Vatikana. Unatoč ovom nedvojbeno pretku,sve više jačao je jedan novi neprijatelj - sila koja je nastojala uniš' duhovni i tehnološki napredak.Stigli su puritanci. Žalosna je činjenica c vremenu pobjede nad jednim neprijateljem uvijek radadrugi, često i zl Takav je slučaj s odvajanjem Engleske Henrika VIII. od Rima. Henrik je lo kratkovrijeme zatvorio samostane i redovnička dobra prodao trgovcii kultivirani engleski redovnici nisuuistinu pokazivali nikakve sklonosti j episkopatu Katoličke crkve. Na sličan način, pri osnivanjuprotestantske -kanske crkve (Engleske crkve), Henrikova kći kraljica Elizabeta I. uspostć nasilnukontrolu nad irskim katolicima. Ulster je prodala londonskim gi čiji su trgovci natjerali Irce da impostanu sluge ili da napuste svoju zenHenrik VIII. nikada nije postao protestant, kao što se to obično misli; i otvoreno poricao učenjaMartina Luthera. On je jedino želio izuzeti enj granu crkve od papinskog nadzora. Taj postupak jetrebao olakšati rasta Katarine Aragonske (kćeri Ferdinanda i Izabele Španjolske). Osim togć sedokopao svih dobara i bogatstva Crkve u Engleskoj. Kada je nakon nj smrti vijeće protestantskihreformista preuzelo upravu, narod nije bio čito oduševljen, no još manje ushićenje izazvala je MaryTudor kada se za Filipa Španjolskog i počela spaljivati engleske protestante. Krvava M umrla prijenego što je došlo do većih nemira, a njena je polusestra Eli: smirila duhove utemeljivšiprotestantsku Anglikansku crkvu. Njenim j238Hereza i inkvizicijalovanjem upravljao strah da će Španjolci iskoristiti Irsku za napad na zemlju, no kratkoročni ciljevirijetko kad opravdavaju dugoročne i žalosne posljedice Elizabetina napada osjećaju se sve dodanašnjih dana.Bez obzira na Henrikove i Elizabetine motive, njihova su nastojanja bitno povećala moć trgovačkeklase, koja se pridružila snagama nizozemskih protestanata u želji da umanje španjolskimeđunarodni trgovački utjecaj. Odgovor Filipa II. bila je Velika armada. No ona je uspješnorazbijena uz znatnu pomoć nepovoljnih vjetrova. Engleska je sada postala vjerski neovisna zemlja sAnglikanskom crkvom koja je čvrsto držala kormilo, ali mnogo toga se promijenilo otkako jeMartin Luther stoljeće prije toga obznanio svoju pobunu.Anglikanska crkva, sa svojom vlastitom episkopalnom strukturom, nije bila nimalo tolerantnijaprema drugim denominacijama nego što je to bio slučaj s Rimskom crkvom. Do vremena Charlesa(Karla) I. Stuarta (1625. - 1649.), ona se počela postavljati izrazito neprijateljski prema svakome tkoje stavljao u pitanje njenu dogmu. Još jednom se ponovila templarska povijest pa su rozenkrojcerskiznanstvenici, astronomi, matematičari, moreplovci i arhitekti postali žrtve opasneprotestantske hijerarhije. Anglikanski ih je kler nazivao poganima, okultistima i hereticima, služećise istim izrazima kao nekoć Rimska crkva. Pad kralja Charlesa I. ima mnogo više veze s vjerskomtolerancijom i njegovom povezanošću s ovim velikim naprednim ljudima nego što nas je to ikadaučila školska povijest.Ako je okultne znanstvenike iz viših slojeva progonila njihova nacionalna crkva, još su manjiizgledi bili za sljedbenike stare predaje koji su pripadali nižim slojevima - za one koje je inkvizicijanazivala vješticama. Njihov strah pred protestantskim ekstremistima bio je jednak negdašnjemstrahu pred katolicima, a protestantska sekta koja se najviše približila inkvizitorskom fanatizmu bilaje upravo ona koja se odvojila od anglikanskog episkopata u namjeri da postane vjerski »čišća«.Ono što su puritanci uspjeli od sebe učiniti jest da su postali skupina zadrtih bogomoljaca, lišenihbilo kakvog oblika duhovnog intelekta. Oni su bili toliko nedemokratični u svojim vjerovanjima dasu za glavu parlamenta izabrali brutalnog despota koji bi posramio i samog Torquemadu. Upravo sutijekom surovog protektorata Olivera Cromvvella (od 1649.) astronomi i matematičari bili prisiljenina tajno djelovanje u tzv. nevidljivom koledžu. Tek nakon stuartovske restauracije 1660. nadarenisu rozenkrojceri mogli nastaviti s javnim djelovanjem uz podršku novog upravitelja Kraljevskogdruštva - kralja Charlesa II.239Kuća jednorogaUjedinjenje krunaŠkotska kraljevsta kuća Stevvart ima podrijetlo od nasljednih linija Isus gova brata Jakova - koje ses jedne strane nastavljaju u merovinškoj d; a s druge u lozi keltskih kraljeva Britanije. Stevvarti sena kraju name jedina prava Gralova dinastija, već od davnih vremena poznata kao Ku noroga. Većsmo vidjeli da je rog jednoroga simbolički ekvivalent mac gendi o Gralu, a oba simbolapredstavljaju muško načelo, za razliku od koji je znak ženskog.Zajedno s davidovskim Judinim lavom i franko~judaističkim/Ze«r~de~ posynski jednorog čini dio

kraljevskog škotskog grba. Jednorog odgovara' dimenziji Isusove osobe i povezan je s mesijanskimslikama kakve na u Psalmu 92:10. Doista, mistična zvijer bila je jedan od najvažnijih s albigenškihkatara koje je rana inkvizicija tako okrutno progonila. I njovjekovnoj predaji jednorog se uvijekpovezivao s plodnošću i liječet renesansne tapiserije prikazuju njegovu glavu u naručju kraljevskezari To je aluzija na stari obredni tekst posvećenog vjenčanja (Hieros Gatnos); ide s podignutomglavom u svetim njedrima«,1 kao što kazuje poetični o tekst iz stare Mezopotamije, zemlje Noe iAbrahama.Katari su vjerovali da jedino kršćanski rog jednoroga može pročistii nauk koji dolazi iz Rimskecrkve i stoga su to štovano stvorenje često p vali s rogom umočenim u potok ili izvor. Drugdje seprikazuje u ograi vrtu, zarobljen, ali veoma živahan. Sedam tapiserija la Dame a la Licorne umuzeju u Parizu potječu iz srednjovjekovnog Lyona, dok sedam nam panela pod zajedničkimnazivom Lov na jednoroga, koji su izloženi u Klau Metropolitan muzeja u Nevv Yorku, potječu izLanguedoca (16. st.) i pr240Kuća jednorogaju progon i bijeg jednoroga. Slike prikazuju kako je jednorog uhvaćen, zatim žrtvovan, no na krajuje ipak živ i zdrav u mladenkinu vrtu. Radi se o izravnoj aluziji na Isusov život.Mitski simbolizam jednoroga od velike je važnosti za tzv. provansalske hereze koje je Crkva takobrutalno progonila. Nije nikakva slučajnost daje slavna životinja iz gralovskog nasljeđa pronašlasvoje mjesto kao čuvar u škotskom grbu, zajedno sa znakom X, simbolom muškog i ženskogjedinstva, dobro poznatim Saltirom, koji se poistovjećuje s križem sv. Andrije.Kada je Robert II. Stevvart (unuk Roberta the Brucea) 1371. g. utemeljio škotsku kraljevsku kuću,pravo sukcesije prenijelo se na njegove nasljednike u škotskom parlamentu. Plantagenetske kuće,York i Lancaster, borile su se za prevlast u Engleskoj, ali su obje izgubile na korist Tudora. UFrancuskoj se dinastija Valois dugo borila protiv drugih pretendenata na prijestolje, da bi ih naposljetku naslijedili Bourboni. Među svima njima jedino su Stevvarti zadržali neprekinut dinastičkipoložaj. (Cjelovita priča o kraljevskoj kući Stevvart nalazi se u knjizi Zaboravljena škotskamonarhija Njegove Kraljevske Visosti princa Mihaela od Albanvja.)Heraldički jednorog241Kuća jednorogaod škotske granice djelovala je Anglikanska crkva i to od kada je 1563. kraljica Elizabeta odobrilaTrideset devet članaka anglikanske doktrine. Kada su Stuarti postali vladari čitave Britanije,očekivalo se da će podržavati obje velike crkve i to tako da ne povrijede prava ni jedne od njih. Bioje to nemoguć zadatak, posebno zbog činjenice što je kralj istodobno poglavar Engleske crkve. Dabi postigli nekakav kompromis, Stuarti su utemeljili Škotsku episkopalnu crkvu, kojom suupravljali protestantski biskupi na sličan način kao i kod anglikana-ca. No u takvoj su situacijikraljevi morali podržavati i treću crkvu, stoje cijelu situaciju činilo još težom. Postojala je i dodatnakomplikacija. Pored titule britanskih kraljeva, Stuarti su bili i kraljevi Irske (Irska slobodna državanastat će tek 1921.) pa su imali odgovornost i prema irskom, tradicionalno katoličkom narodu.Tjekom svoje vladavine, Elizabeta I. nije odviše uvažavala mišljenje parlamenta, a osim toga jeuvelike ispraznila kraljevsku riznicu. Kralj Jakov je stoga bio prisiljen povećati poreze. Uzodobravanje tih mjera, parlament je inzistirao na ograničavanju autokratskog stila vladanja takotipičnog za Elizabetu. Na kraju je došlo do niza ograničenja koji su kralja gotovo potpuno lišiliosobne moći. Jakov je na to oštro reagirao izjavljujući da, po škotskoj tradiciji, ne odgovaraparlamentu, već samo Bogu i narodu. Njegova je dužnost, tvrdio je, da podrži škotski ustav u imenaroda i da poduzme korake protiv parlamenta i Crkve ako je tako nešto potrebno. No za razliku odŠkotske, Engleska nije imala pisanog ustava (tako je i danas), i narod nije posjedovao ništa što bislužbeno štitilo njegova prava i slobode. Jedino što je postojalo bila je feudalna tradicija koja jemoć i posjedovanje zemlje dodijelila bogatim višim klasama.Kroz čitavo stuartovsko razdoblje religijske razlike između suparničkih frakcija kršćanske crkvebile su veoma izražene. Primjenom Zakona o uniformnosti, s obzirom na Knjigu zajedničkemolitve, James VI. (I.) uznemirio je katolike i potaknuo »barutnu zavjeru«, eksploziju u parlamentukoja mu je trebala donijeti smrt. Nasuprot tomu, objavljivanje njegove verzije Biblije izazvalo jeotpor protestanata koji su ga sada optuživali da je na strani Rima. Nije bilo nikakvog načina na kojibi Stuart uspio zadovoljiti anglikance, prezbiterijan-ce, episkopalce i katolike osim potpunetolerancije prema svima. Problem je bio u tome što anglikanski parlament nije dobro prihvaćaotakvu toleranciju, naročito ako je ona bila proširena i na Židove. Kada je na vlast došao Jamesov sinCharles (Karlo) I., njegova najveća briga bila je diskriminatorska priroda vestminsterskogparlamenta. Ministri su bili toliko zapleteni u religijske i teritorijalne prepirke da su zaboravili naupravljanje zemljom. Charles je stoga 1629. raspustio parlament i utemeljio vlastitu administraciju.Tim potezom je243Loza Svetoga gralastekao priličnu popularnost, a uspio je po prvi put u nekoliko posljedi ljeća uravnotežiti nacionalnibudžet. Tijekom šest godina vladavine p najomiljeniji monarh još od Henrika VII. (1485. - 1509.) -no s dolasl gmatičnih puritanaca propalo je i Charlesovo kraljevstvo.Složena učenja anglikanskih biskupa nisu stekla popularnost u zć Nije nikakvo čudo da je narod

rado slušao lokalne puritanske propov koji su optuživali cjelokupni episkopat. Charles je učinio svešto je m spasi ugled anglikanaca, ali je samo uspio još više udaljiti potencija stalice. Tijekomdugotrajnog sukoba sa Španjolskom Charles se ženi Henriettom Marijom, kćerkom Henrika IV,svrstao uz Francuze i ti; nom, s obzirom da je Henrietta Maria bila katolkinja, uznemirio i ang ipuritance.Građanski ratNakon jedanaest godina samostalne vladavine, Karlo je 1640. bio prisil novno sazvati parlament.Do toga je došlo nakon ozbiljnih problema s skom crkvom čije je starješine uvrijedio pokušajcanterburvjskog nadi da prezbiterijanskoj Škotskoj nametne anglikanski molitvenik. Purita ministriu Westminsteru odmah razvlastili nadbiskupa Lauda optuživ izdaju, a potom su njega i poslanikakralja Karla, vikonta Strafforda, na smrt odsijecanjem glave. Njihovi sljedeći zadaci bili suukidanje ki vijeća Zvjezdane komore i sastavljanje Velikog protesta - popisa žalb samog kralja.Nakon stoje donekle ublažio škotski problem, Karlo se sljedeće godii čio s novim nevoljama uIrskoj. Tamo su katolici nasilno reagirali na na/ britanskih protestanata koji su, poticani od svojedržave, u tisućama Ulster. Karlo je želio angažirati vojsku kako bi prekinuo ustanak, no pat ga nijehtio financirati, bojeći se da kralj ne okrene vojsku protiv njega. Ki su se 1642. g., kada je Karlopokušao strpati u zatvor pet članova pari; zbog destruktivnog ponašanja, vrata Londona čvrstozatvorila pred krć posljedica je bila građanski rat.U Nottinghamu je kralj okupio snage rojalističkih vitezova, dok je Cromwell, ambiciozni članparlamenta, preuzeo zapovjedništvo nad sr parlamenta. Njegova se konjica sukobila s rojalistimakod Edgehilla, n< bitke bio je neodlučan. Za razliku od živopisnih vitezova, vestminste strana imalakrajnje puritanski izgled, posebno s njihovom kratko oši244Kuća jednorogakosom zbog koje su ih nazivali »roundheads« (u hrvatskim prijevodima »oši-šanci«, op. prev.).Cromvvellovi su vojnici s oklopom na prsima dobili nadimak »ironsides«.2Nakon Edgehilla, roundheadsi su utemeljili Svetu ligu i savez sa Škotskom crkvom, uz obećanje daće u Englesku uvesti prezbiterijanstvo ako ih Crkva opskrbi dodatnom vojskom. Takav uvjet uzmjesečnu naknadu od 30 000 funti (što odgovara današnjoj svoti od 2 milijuna funti) bio je dovoljanza podršku Crkve i bio je jedan od razloga Cromwellove pobjede nad rojalistima 1644. godine uMarston Mooru.Sljedeće je godine novoustrojena parlamentarna vojska još jednom pobijedila Karla kod Nasebvja.Tek su od tog događaja vojnici Škotske crkve otkrili pravu prirodu svoje puritanske braće. Do tadasu ih smatrali tek protestantima ne-episkopalne opcije, srodne njihovoj prezbiterijanskoj zajednici,ali sad su im se oči u potpunosti otvorile. Izvještaji kazuju da su roundheadsi zaklali sve Irkinje kojesu zatekli u rojalističkom taboru nakon bitke kod Nasebvja, a da su Engleskinje unakazili noževima.Škotskim su zatočenicima iskopali oči, odrezali uši i iščupali jezike. Na jugu su ljudi najvećimdijelom podržavali puritance, no ova se prividno umjerena sekta sada pokazala u novom svjetlu -kao vojska fanatičnih progonitelja koji su se po okrutnosti mogli mjeriti s katoličkim inkvizitorima.Ti isti puritanski fanatici uskoro će progoniti i svoje prijašnje pobornike u nastojanju da iskorijenevještice i čarobnjake.Bilo je samo pitanje vremena kada će kralj Karlo biti prisiljen na predaju i on je 1646. godineizručen u ruke parlamentu u Nevvarku. Kasnije te iste godine započeo je pregovore s krajnjezbunjenom Prezbiterijanskom crkvom. Starješine su shvatili da su svrstavajući se na stranupuritanaca aktivno sudjelovali u rušenju vlastite kraljevske dinastije (za razliku od škotskihepiskopalaca koji su ostali lojalni kruni). No bilo je prekasno za ispravke i unatoč ponovnomokupljanju škotske vojske protiv Cromvvella, on je u kolovozu 1648. kod Pre-stona opet izašao kaopobjednik. Početkom sljedeće godine u Vvestminster Hallu počelo je suđenje kralju Charlesu I., a30. siječnja 1649. odsječena mu je glava. Puritanska je vojska nastavila harati Irskom ubijajućitisuće nevinih građana i zbog takvih je okrutnosti, nažalost, ostala ljaga na čitavom engleskomnarodu.Bez izgleda za postavljenjem novog kralja, parlament je ustanovio privremeno razdobljeCommonvveltha, a Cromwell je 1650. g. u Dumbaru porazio princa od Walesa, sina pokojnog kraljaCharlesa. Ne obazirući se na to, Škoti su u Sconeu 1. siječnja 1651. okrunili Charlesa II. koji se kodVvbrcestera sukobio s Cromwellovim trupama. Pretrpio je poraz, ali je uspio pobjeći u Francusku.245Loza Svetoga gralaOtprilike dvije godine nakon toga, 1653. g., Oliver Cromwell ok djelovanje parlamenta iCommonvveltha. Postavljajući se za lorda za on je sam upravljao vojnim snagama, a njegov jeprotektorat bio dale od bilo kojeg prethodnog režima. Po njegovu je nalogu zabranjen a skimolitvenik, zajedno sa svim oblicima proslave Božića i Uskrsa. VI se zaplijenilo, odgoj stavljao ustroge okvire, a sloboda govora u potp nestala. Preljub se kažnjavao smrću, a samohrane su majkezatvarar i zabava proglašeni su bogohulnim, krčme su zatvorene, okupljanja z na, a vojnici su samipostavljali kojekakve kaznene globe. Oni koji su : usuđivali moliti molili su »za što brži povratak uokrilje običajnog pnKada je Oliver Cromwell umro 1658., svoju je despotsku zadaću p sinu Richardu. Na sreću, ovajnije posjedovao očeve ambicije pa je ubrzi Charlesa II. Do povratka Charlesa Stuarta na prijestoljedošlo je 1660. jedanaest godina nakon pogubljenja njegova oca.

Charles se dokazao kao sposoban i omiljen vladar. Reformirao je A; sku crkvu i stvorio društvo kojeje prihvaćalo sve vjerske denominaci unatoč tim postignućima, anglikanski su se političari i kler idalje dr: bahatog stila. Bez obzira na kraljevo mišljenje nisu pokazivali ni najm; pustljivost premadrugim religijskim uvjerenjima, posebno prema Žic katolicima. Štoviše, s obzirom na Karlov brak sPortugalkom Katari Braganze, tvrdili su daje sklon Rimskoj crkvi. Parlament je 1673. i 16' ničiodokumente pod nazivom Test Acts, kojima se zabranjuje obnašć kakve upravne i javne službeosobama koje nisu anglikanske vjere.Nevidljivi koledžNije nikakva tajna - iako ni sveopće poznata činjenica - daje rani razvoj skih loža u Britanijiizravno povezan s kućom Stuart. Simbolički kono alizirane masonerije koji potječe od arhetipskogstupnjevanja srednjovj graditelja razvio se za vladavine Charlesa I. Najraniji zapisi o novačenju une (ili spekulativne) masonske lože potječu iz 1640. Pokret se uglavno sustavnim stjecanjem znanjaiz neobjašnjenih područja znanosti, a vec takvih znanja sačuvao u Škotskoj još od vremena prvihtemplara i ciste U stuartovskoj Engleskoj prvi framasoni iz vremena Charlesa I. i C II. bili su ljudiposvećeni filozofiji, astronomiji, fizici, arhitekturi, kem ćenito naprednim znanostima. Mnogi subili članovi najvažnije zna institucije u zemlji, Kraljevskog društva, koje je dobilo naziv Nevidljivi246Kuća jednorogau vrijeme Cromvvellova protektorata, kada su osnivači tog društva bili prisiljeni na tajnodjelovanje. Bratstvo je utemeljeno 1645., za vladavine Charlesa I., da bi 1662. godine, nakonrestauracije, kraljevskom poveljom Charlesa II. postalo i zakonski konstituirano. Među prvim sučlanovima društva bili Robert Boyle, Isaac Nevvton, Robert Hooke, Christopher Wren i SamuelPepys.Dovoljno je samo pogledati kakva su postignuća Kraljevskog društva da bi nam odmah postalojasno kako su i oni poput ranih templara bili obdareni posebnim spoznajama. Filozof prirode RobertBoyle (1627. - 1691.) bio je poznati alkemičar, Nostradamusov učenik i vodeći autoritet napodručju gralovskih predaja. Boyle je podržavao matematičara i astronoma Galilea Galileia unjegovu prihvaćanju kopernikanskog heliocentričkog modela solarnog sustava. Postigao je mnogaotkrića u vezi svojstava zraka, a formulirao je i poznati Bovleov zakon.3 Njegov kolega, fizičarRobert Hooke (1635. - 1703.) izumio je nemirni-cu, dvostruku zračnu sisaljku, libelu i pomorskibarometar. Član bratstva bio je i astronom i geometričar Edmond Hallev, koji se bavio proračunomputanja nebeskih tijela i izvanredno točno predvidio redovita pojavljivanja Hallevjeva kometa.Isaac Nevvton (1642. - 1727.) bio je jedan od najvećih znanstvenika svih vremena, posebno poznatpo svom zakonu gravitacije i definiciji orbitalne sile. Bio je i poznat alkemičar, produbio jepoznavanje infinitezimalnog računa, izumio je zakone kretanja i teleskop reflektor. Jedna odNevvtonovih najistaknutijih studija govori o strukturi drevnih kraljevstava i on između ostalog tvrdida prvenstvo židovske baštine predstavlja arhivu božanske spoznaje i numerologije. Nevvton je biou potpunosti upućen u Univerzalni zakon, svetu geometriju i gotičku arhitekturu. Iako istinskivjernik i autoritet na području rane religije, otvoreno je odbacivao dogmu o Trojstvu i Isusovobožanstvo, držeći da je Crkva krivotvorila Novi zavjet prije njegova objavljivanja. Nevvton nije biosamo predsjednik Kraljevskog društva, već i kormilar priorata Notre Dame de Sion. Izvorni Sionskired stvorili su vitezovi templari kako bi Židovi i muslimani mogli naći mjesto unutar njegovekršćanske organizacije i do 1188. oni su dijelili istog velikog meštra. Iako su rani templari pripadalikršćanskoj vjeri, oni su bili i istaknuti predstavnici religijske tolerancije, što ih je osposobljavalo zaznačajne diplomatske zadatke u židovskim i islamskim zajednicama. Njihovo su liberalnoudruživanje sa Židovima i muslimanima katolički biskupi osudili kao herezu, a ono je bilo jednimod razloga ekskomunikacije iz Rimske crkve 1306. godine.Od 1188. Sionski je red ponovno ustanovljen, a njegovo je djelovanje sada imalo naglasak navjernosti merovinškoj francuskoj baštini. Templari su, s247Loza Svetoga graladruge strane, podržavali kraljevsku sukcesiju Stevvarta. Dvije su orgar zapravo ostale veoma bliskejer su se brinule o opstanku iste krvne loziJoš jedan važan član Kraljevskog društva bio je Sir Christopher Wren - 1723.), projektant katedralesv. Pavla, Kraljevske burze, bolnice Gree opservatorija Greenwich, kao i mnogih drugih crkava ispomenika. On i slavljeni matematičar i profesor astronomije. Wren je bio veliki meštar ričkog redarozenkrojcera, a istu su dužnost vršili Robert Boyle i lord 1 lar, sir Francis Bacon. Međurozenkrojcerskim velikim meštrima nalaz Benjamin Franklin (1706. - 1790.) koji je postavio razlikuizmeđu poziti negativnog elektriciteta, kao i Thomas Jefferson, treći predsjednik Sjedi AmeričkihDržava (1801. - 1809.).Suvremeni povjesničari imaju lošu naviku veličanja određenih vrlina velikih i učenih ljudi neobraćajući ni najmanju pozornost na korijene i njihovih mudrosti. Oni se opisuju kao umjetnici,znanstvenici, političari no, ali od Leonarda do Newtona i od Newtona do Franklina njihovi zajeinteresi uvijek su bili hermetička alkemija i svete vještine. Ni njihova ra otkrića ne predstavljajujedinstvene pronalaske; vjerojatnije je da su or dovi proučavanja kozmičkih zakona i prastarihjednadžbi. Kao organi skupina, ti su ljudi bili u mogućnosti pomagati jedni drugima prijevoceksperimentima. Priča o Nevvtonu i jabuci možda dodaje zrno humora z; gravitacije, ali je samNewton priznao daje pravi izvor njegova nadahnu« Pitagorina Glazba sfera iz 6. st. pr. n. e.

U Britaniji i tijekom kasnijeg egzila, Stuarti su bili na samom čelu šl masonerije utemeljene nanajstarijoj od svih arkanskih spoznaja i Univerz; zakonu. Njihova ih bretonska baština tijesnosjedinjuje s plemenitim obit Boulogne i Jeruzalema, a prošlost im je uvelike nadahnuta djelom temNije, dakle, nikakvo čudo da je za vladavine Charlesa I. i Charlesa II. (k predstavljali toliki problemuskogrudnim puritancima i Anglikanskoj nastao Nevidljivi koledž Kraljevskog društva - koledž kojije unutar ki razdoblja pokroviteljstva Stuarta iznjedrio neka od najvećih znanstven krića svihvremena.248Sloboda savjestiJakobitiŠto se tiče religije, Stuartovi nisu pripadali nijednoj određenoj vjerskoj denomi-naciji; oni su bilijednostavno kršćani. Ipak su, jedan po jedan, postali žrtvama * ljubomore raznih crkava, a svaka jeod frakcija nastojala ostvariti svoje ambicije na račun drugih. Sve dok James (Jakov) VII. (II.) nijeobznanio svoje katoličanstvo, nijedan se član obitelji nije mogao svrstati u tu skupinu. No unatočnjegovu osobnom nagnuću, kralj James bio je vjerski najtolerantniji vladar u povijesti Britanije. Nesamo što nije nametao svoje uvjerenje nego je i potpisao Deklaraciju o slobodi savjesti, u kojoj seiznosi ideal religijske slobode za sve ljude:Naše je mišljenje da se savjest ne može ograničavati i da u stvarima vezanim za vjeru ne može bitiprisile. Takve su prisile oduvijek bile strane našoj sklonosti i mišljenja smo da one uništavajudržavu i trgovačke veze, da djeluju pogubno na svekoliko stanovništvo i da obeshrabruju posjetestranaca. I, na kraju, nikada ne postižu cilj za kojim teže...Obznanjujemo stoga da se od sada nadalje po našoj kraljevskoj volji i želji ukida svaka kaznenamjera protiv osoba koje su propustile dolazak u crkvu ili nisu primile sakrament ili su na bilo kojinačin djelovale drukčije od propisa državne religije... Kako bismo ostvarili punu slobodu i kakobismo održali mir i sigurnost u zemlji, smatramo potrebnim reći i zapovjediti svim našimpodanicima da način obraćanja i služenja Bogu ostavljamo njihovoj slobodi i savjesti.Objavljivanjem ove deklaracije (4. travnja 1687.) James je pokušao uvesti solidarnost i tolerancijuna mjesto vjerske isključivosti. Ono što nije shvatio jest249Loza Svetoga gralačinjenica da ni on ni narod nisu u mogućnosti donositi takve odluke. ' vrijeme u Vvestminsterunastale dvije političke skupine poznate po nć ma kojima su iskitile jedna drugu. Bili su to vigovci(konjokradice) i t< (lopovi) - od kojih su ovi posljednji zapravo promicatelji rojalističkih p Vigovcisu, pak, zastupnici interesa bogatih zemljoposjednika i u vrijen glašenja Deklaracije, oni su činilivećinu. Ne samo što su osudili kralja ga i formalno razvlastili zbog priznavanja ostalih vjera kaošto su kal prezbiterijanska, židovska, kvekerska i druge. Svoje su pritužbe temeljili nom na njegovuodnosu prema katolicima, iako su anglikanci po svoj najviše regirali na odnos prema Židovima.Čitava ova buka nije nastala zbog vjerskih pitanja; glavni je razlog bila činjenica da se kraljsuprotstž vršnoj moći parlamenta nad narodom.Ovo nas, dakako, vodi na temu kojom smo započeli ovu knjigu, na služenja. Kralj James zapravo jedjelovao posve u skladu s Gralovim kod - pravilom koje vladara, bez obzira je li izabran ili tudužnost obnaša moć nasljednog prava, obvezuje na ponašanje u skladu s dužnostima drugima, a neu skladu s moći koju mu donosi.U nastojanju da ostvari vjersku jednakost, James je pokušao prijeći restriktivnih zakona iz 1673. i1678. poznatih pod nazivom Test Acts, 1 javnu službu dopuštali samo pripadnicima Engleske crkve.Ovi su zakc načno opozvani 1828./29. i to u korist katolika. Kasnije su, 1858. godine klauzuleizmijenjene i u korist Židova. U današnjoj Britaniji, sve vjers nominacije (kršćanske kao i druge)imaju pravo na služenje svojoj vjeri i kako je to zamislio kralj James VII. (II.) prije 300 godina.Rijetko će tko o njegove tadašnje zamisli; on je jednostavno živio ispred svog vremena.Ipak, nije cjelokupna anglikanska hijerarhija bila protiv kralja. Med govim pristalicama bile su itakve ličnosti kao nadbiskup Sancroft od C burvja i biskupi od Batha i Vvellsa, Elyja, Gloucestera,Norvvicha, Petert gha, Vvbrcestera, Chichestera i Chestera. Nakon kraljeva svrgavanja, svi ostalibez svojih biskupija i ostalih časti. Tvrdnja da je James svrgnut zi je bio katolik jest običnamanipulacija poviješću. On je morao otići s priji kako bi se osigurala vlast parlamentu koji nijeizabran demokratskim p tj. voljom naroda.Nakon kraljeva odlaska, vlast je ponuđena nizozemskom stadholderu nom sucu) Vilimu Oranskom injegovoj ženi (Jamesovoj kćerki) Mary. to su doba uvedeni i novi zakoni. Povelja prava iz 1689.nalaže da buduć može vladati samo uz pristanak parlamenta i da se članovi parlamenta slobodnobirati. Istina je da biranje članova parlamenta nije nipošto bil250Sloboda savjestibodno. Tako nešto bilo je dopušteno samo ograničenom broju zemljoposjednika muškog spola, aDonji dom nije predstavljao narod kao što se to moglo očekivati.Iako je kraljica Mary bila protestantkinja, ministri su bili zabrinuti zbog Vilimova odnosa s Rimom.Holandija je bila glavna sjeverna provincija tada neovisne Nizozemske, ali je prethodno bilapovezana sa Svetim Rimskim Carstvom, a Vilimovu su vojsku činili uglavnom katolički plaćenici.Zbog toga je 1701. godine izglasan Zakon o nasljeđu prijestolja koji nalaže da na britanskoprijestolje smije sjesti samo protestant - zakon koji važi do danas, iako je u Donjem domu prošao

tek jednim glasom većine.Nakon svrgnuća kralja Jamesa, Gornji je dom odlučio da, s obzirom na legalni ugovor izmeđukralja i naroda, prijestolje »nije slobodno« (iako u tehničkom smislu nije ni zauzeto). Činilo se da jeregentstvo najbolji način očuvanja kraljevstva za života Jamesa Stuarta.Nizozemski je osvajač, Vilim Oranski, 26. prosinca 1688. g. sazvao parlament i uz svoju vojskuraspoređenu izvan zgrade i unutar nje obznanio da nema namjeru postati regentom niti želi dijelitivlast s parlamentom. Njegova je objava bila toliko silovita da su se svi pobojali rata, a mnogi suvjerovali da će on unatoč svemu prigrabiti krunu. Uslijedila je panična rasprava u Gornjem domu ina posljetku su donijeli zaključak da je prijestolje ipak slobodno.1Današnjeg princa od Vvalesa muče osobne dileme u vezi religije i crkve. Još od razdoblja Tudoraengleski su vladari nosili naslov branitelja vjere, što je podrazumijevalo anglikanski protestantizam.Princ Charles smatra da u našim, kozmopolitskim vremenima kralj može nositi takav naslov samoako se pritom misli na vjeru u općem smislu riječi. U njegovim riječima možemo naslutiti odjekzlosretnog kralja Jamesa VII. (II.) i njegove Deklaracije o slobodi savjesti. Ipak, u posljednja tristoljeća nije se mnogo toga promijenilo. Britanski su monarsi i dalje na čelu Anglikanske crkve,koja je ostala jednako separatistički i zaštit-nički nastrojena kao što je to bila i u 17. stoljeću.Unatoč činjenici da SAD i druge zapadne zemlje imaju službene ustave koji promiču individualnaprava i slobode, Britanci još uvijek nemaju takvu vrstu zaštite. Upravo zbog toga parlament i crkvaostaju posljednji dominij iznad same monarhije (a tako i iznad naroda) sve dok su na snazi Zakonprava i Zakon o nasljeđu prijestolja.Kada su "VVilliam III. i Mary II. zajednički stupili na prijestolje, stuartovsko je nasljeđe došlo nasvoje. Maryje bila kći kralja Jamesa VII. (II.) i njegove prve žene Anne Hyde od Clarendona."VVilliam (čiji je otac bio Vilim od Nassaua), bio je sin Mary, kćerke kralja Charlesa I. Unatočovim vezama, Škoti nisu bili zadovoljni gubitkom zakonitog dinastičkog kralja. Jednu godinunakon Jame-251Loza Svetoga gralasova svrgnuća, 1689. g., došlo je do prvog jakobitskog ustanka. Vikont od Claverhousea, velikiprior vitezova templara u Škotskoj (poznat i kac Dundee), 27. je srpnja u Killiecrankieu poveovojsku Highlandersa pr dinih trupa. Škoti su uspjeli u svom pothvatu, ali Dundee je smrtno i bici. Usljedećem sukobu u Dunkeldu, Highlandersi su imali manje si posljetku, 1. srpnja 1690., u bici kodBoyne u Irskoj, kralj Vilim Orai razio je restitucijske trupe Jamesa VII.Usred svih tih događanja Campbelli i neki drugi klanovi odlučil dobiti naklonost novih vladarapodržavajući pritiske vlade nad jake rojalistima.William je dao nalog da mu svi škotski poglavari polože zakletvu vj ali većina to nije moglaprihvatiti; njihovi su kraljevi oduvijek bili vjerni a ne obrnuto. Kako bi proveo kraljevu volju, sirJohn Dalrymple, ško nistar vanjskih poslova, dobio je nalog da kazni jedan od neodlučnih kaoprimjer drugima. Izabrao je MacDonaldse od Glencoea, koji su pi polaganja zakletve (1. siječanj1692.). Vremešni poglavar klana, Maci pravo je pokušao položiti zakletvu u Fort Williamu 30.prosinca, ali ta zatekao nijednog službenika krune, tako da nije mogao ništa učiniti s siječnja - sčitavim tjednom zakašnjenja.Za razliku od nekih drugih klanova, MacDonaldsi nisu imali nikal nu snagu i bili su lak plijen.Njegovi su pripadnici živjeli između plai masiva Glencoe, koji je u geografskom smislu bio višezamka nego p utvrda. Darlymple je 1. veljače poslao dvije satnije iz Argvllove pukovrzapovjedništvom Roberta Campbella od Glenylona da istrijebe čitav k nije slutio takva zla. Vojnicisu došli pod krinkom miroljubivog poslanj; stoljubivim domaćinstvima proveli više dana, da bi 13.veljače ujutro od pokazali svoje prave namjere ubivši svakog MacDonalda koji je bio u bli: štedećižene, starce i djecu. Nije nikakvo čudo što je pokolj u Glencoe posve suprotno djelovanje. Umjestoda preplaši klanove i natjera ih na ku novom režimu, nastala je snažna jakobitska konfederacijaprotiv ol Nizozemca i njegove vlade.Sporazum o ujedinjenjuKada je 1702. godine kraljica Ana naslijedila Williama III., Škoti nisu bil čito oduševljeni, iako jeona bila sestra pokojne kraljice Mary. Ana je ot podržavala šurjaka Vilima Oranskog, iznevjerivšizbog toga svog oca, ki252iSloboda savjestimesa. Ona je bila pravo prokletstvo za Stuarte i nije nikada posjetila Škotsku. Godine 1706. najavilaje odluku o raspuštanju škotskog parlamenta, na što su ministri odgovorili da bi takav čin bioprotivan škotskim zakonima. Naveli su dijelove ustava iz 1320. godine (Deklaracija iz Arbroatha),gdje između ostalog piše da bi, ako vladarpodvrgne nas i naše kraljevstvo vlasti engleskog kralja ili Engleza, odmah trebao biti protjeran kaoneprijatelj koji potkopava naša prava, i u takvom bismo slučaju morali odabrati drugog čovjeka,kralja koji će nas moći obraniti.Bilo je jasno da bi po Aninu planu kraljevstvo bilo u potpunosti podvrgnuto engleskoj dominaciji izVvestminstera. No iako Škoti nisu mogli zbaciti englesku kraljicu, bilo im je dopušteno uvođenjeZakona o jamstvu (1706.), zahvaljujući kojemu nije postojala obveza prihvaćanja Anina odabiranasljednika. Tako je ostala mogućnost izbora škotskog suverena iz zasebne kraljevske loze. S

vremenom je postalo jasno da će Ana biti prisiljena na biranje, a ne na rađanje nasljednika. Ona jezačela osamnaest puta, ali samo je petero djece rodila živo, a od njih je tek jedno dijete preživjelodjetinstvo i umrlo u dobi od jedanaest godina. Zbog takvih okolnosti, odlučila je da će njenanasljednica biti njemačka izbornica Sofija.Pokazalo se daje Ana unatoč Zakonu o jamstvu postigla svoj cilj. Ustanovila je trgovinskaograničenja i prijetila velikom vojnom invazijom. U ožujku 1705. VVestminster je uveo Zakon ostrancima koji nalaže da Škoti moraju prihvatiti Sofiju od Hanovera kao Aninu nasljednicu ili ćeprestati svi trgovački odnosi između sjevera i juga. U tom bi slučaju bio zabranjen uvoz škotskogugljena, lana i stoke, a također bi se zabranio izvoz engleske robe u Škotsku.Od 1. svibnja 1707. škotski je parlament raspušten, a krune Škotske i Engleske postale su jedno dokje Vvestminster pod uvjetima Sporazuma o ujedinjenju preuzeo kontrolu nad novim kraljevstvomVelike Britanije. Bez obzira na to, škotski su ugovornici ignorirali nametnuti režim; nisu priznalikraljicu Anu i škotskim su kraljem proglasili njenog polubrata Jamesa Francisa Edvvarda Stuarta.On je bio sin i nasljednik Jamesa VII. (II.) i njegove druge žene Ma-rie d'Este de Modena. JamesVIII. (kao i njegov otac) bio je katolik, no prez-biterijanski ugovornici nisu nimalo marili za osobnareligijska uvjerenja svoga kralja. Za razliku od Engleza, škotski kraljevi nisu bili poglavarinacionalne crkve. Prezbiterijanci, baš kao i episkopalci, bavili su se isključivo očuvanjemtradicionalne kraljevske kuće od engleske dominacije.253Loza Svetoga gralaU skladu sa Sporazumom o ujedinjenju, Škoti su smjeli zadržati vlasti (Kirk), kao i vlastiti pravnisustav. Unatoč tomu, parlament je donio bn re koje su stavljale Škotsku u podčinjen položaj.2 Nonisu samo Škoti vladinih odluka; Englezi su, primjerice, od 1695. godine morali trpjet move iMarvne gramzive poreze na svjetlost i zrak. Ovaj porez koji j< više od pet funta na godinu i koji sezadržao 156 godina morali su pl oni koji su na svojim kućama imali više od šest prozora. Još idanas u područjima mogu se vidjeti stare kuće zazidanih prozora, kako vlasr platio besmisleniporez.Sofija od Hanovera umrla je prije kraljice Ane. Ministri vigovci st tansko prijestolje postaviliSofijina sina Georgea, hanoverskog izbom unatoč žestokim protestima torijevaca. Na zadovoljstvovigovskih c kralj George I. govorio je samo njemački i veći dio vremena provod zemlje. Upravadržavne administracije uglavnom je prepuštena čuvaru riznice Robertu Vvalpoleu. On je postao prvipremijer i osmislio nedei ski koncept Kabineta (uži krug ministara koji se privatno sastaju kakotrolirali politiku vlade). Od toga vremena ne samo što narod nije imai u odlukama vlade već su bezutjecaja ostali i članovi parlamenta, čiji regulirali ivhipsi (nazvani po zamjenicima vođe lova) uskladu sa zah Kabineta (ili Kabineta u sjeni). Izvan Škotske mnogi vestminsterski to njihovisimpatizeri tražili su da Anu zamijeni James Francis Edvvard Stu je bio pravomoćni nasljednik uškotskoj sukcesiji i od 1707. g. nosio j< kralja Jamesa VIII. Bez obzira na to, vigovci su namjernoignorirali Jan se odbijao vezati za Anglikansku crkvu. Škotski i engleski rojalisti pi su 1715. godineizboriti krunu za Jamesa Stuarta, ali njihova skromna f nije bila uspješna pa je James nastavio svojizgnanički život u St. Germć Laye kraj Pariza.Bonnie Prince CharlieGeorge II. od Hanovera naslijedio je oca i postao britanskim kraljem 1 Osamnaest godina nakontoga, 1745. g., kada je Charles Edvvard Stuart (I Prince Charlie) osporio sukcesiju njemačke loze uBritaniji, došlo je do ćeg značajnog jakobitskog ustanka. U tomu ga je potpuno podržao i š kler. Unedjelju 24. rujna iste godine Episkopalna je crkva u opatiji Hol House simbolički okrunila kraljaCharlesa III. Bili su nazočni i predst Katoličke i Prezbiterijanske crkve.254Sloboda savjestiUnatoč činjenici da je James VIII. bio još uvijek živ, on je izjavom od 23. prosinca 1743. prenio sveovlasti na svog sina.Procjenjujemo da će za našu službu i za dobro naših kraljevsta-va i dominija biti najbolje da zanaše odsutnosti imenujemo i ovlastimo našeg najmilijeg sina Charlesa, princa od Walesa, kaojedinog regenta kraljevstava Engleske, Škotske i Irske i svih drugih dominija.Princ Charles žarko je želio ponovnu uspostavu parlamenta i ustava. Jednako tako želio je daEnglezi imaju ista prava na političku i vjersku slobodu. U prvoj izjavi iz Edinburgha, od 9. listopada1745. godine, Charles Edward iznosi:Uz sve poštovanje prema tobožnjem Sporazumu o ujedinjenju dvaju naroda, kralj takav dokumentne može potvrditi s obzirom da na njegov račun neprekidno stižu prigovori iz obaju kraljevstava.Odmah nakon simbolične krunidbe, Charles je dobio naslov velikog meštra Reda jeruzalemskoghrama i tom je prilikom izjavio:• Možete biti sigurni da ću, jednog dana kada uistinu dođem na svoje, uzdignuti red do slave kojuje imao u danima Vilima Lava.Nakon uspješnog početka u bici kod Prestonpansa, Škoti su nastavili prodirati prema jugu. Kretalisu se velikom brzinom prema Derbvju i bili posve nesvjesni kakva je panika zahvatila London ikuću Hanover. George II. je već nakrcao šlepove na Temzi sanducima s krunskim draguljima, zaslučaj brzog bijega u Njemačku. Političari su se okoristili žestokom propagandom kako bi uvjeriliengleske i velške jakobite da Charles neće nikada stići do glavnog grada. Čini se da su njihovanastojanja urodila plodom jer pojačanja prinčevoj vojsci nisu nikada stigla.

S obzirom da se Škoti još uvijek nisu suočili s glavnim snagama kralja Ge-orgea podzapovjedništvom vojvode od Cumberlanda, lord George Murrav je uspio uvjeriti poglavare klanovadaje povlačenje najbolja odluka. Po povratku u Škotsku, tumačio je on, vojska će se pregrupirati ina svom teritoriju spremno dočekati Cumberlanda. Nakon nekoliko usputnih okršaja i jakobitskoguspjeha kod Falkirka, Škoti su se konačno 16. travnja 1746. kod Culloden Moora, pokrajInvernessa, susreli s brojnom Cumberlandovom vojskom. Unatoč pret-255Loza Svetoga gralahodnim uspjesima bili su previše umorni i gladni za valjanu borbu, su neke loše odluke i Škoti sudoživjeli težak poraz.Da nije bilo ministarske propagande na jugu, što je prava ironija, I deri bi prodirali od Derbvja i slakoćom zauzeli glavni grad. »Vaš pred potpuno u krivu«, reći će kasnije kralj George V.Murravju, vojvodi od »Jakobitska je vojska trebala nastaviti prema Londonu i danas bi Sti kraljeviŠkotske i Engleske, a svaka bi zemlja imala i svoj parlament.«Ubojstvo likaZa većinu ljudi u Britaniji, vjerske slobode koje je želio uvesti James V stavljale su dobrodošlunovost. Tako nešto se u potpunosti slagalo s r, osjećajem za osobnu slobodu. Vigovci su, poredtoga, osjećali svojom di ocrniti sjećanje na kralja Jamesa i Stuarte, sve kako bi zadržali vlast. N; imbili usmjereni na osobnu razinu, prvenstveno na ženu kralja Jame ljicu Mary d'Este. Ona je bila kćiAlfonsa IV, vojvode od Modene, ali Hanovera prikazali su je kao nezakonito papino dijete!S obzirom da je Jamesov brat i prethodnik Charles II. uživao veli medu narodom, protiv njega senije moglo govoriti. Ali zato su James Charles I. bili sjajne mete. Svi kromvelovski anali brižno supretraženi se pronašli zgodni podaci. James VI. bio je poznat kao britanski Salor su ga vigovciprekrstili u »najmudriju budalu kršćanstva«. Zbog teške i bolesti prilijepili su mu etiketuproždrljivca, a optužili su ga i za najteži šaje po kriteriju puritanskih lovaca na vještice - seksualnenastranostiVelika popularnost princa Charlesa Edvvarda Stuarta predstavljala je prijetnju Georgeu II. pa jeprinc postao glavnim objektom pritiska hane Iako je vojvoda od Cumberlanda bio onaj koji jenakon Cullodena na nasilnim podjarmljivanjem Highlandsa, Bonnie Prince je u Engleskoj p kaopodmukli ratni huškač i opasni uzurpator. Ubrzo se sve okrenulo p iure kralja Škotske. Opisan jekao pijanica i ženomrzac, njegovi brojni p (osim onih koje je imao sa Charlottom od Albanvja)isključeni su iz poi knjiga, a isti je slučaj i s njegovim družicama, ako ne računamo brak b( sprincezom Louisom de Stolberg i odnos sa Charlottinom majkom, C tinom Walkinshaw. U svakomslučaju, nije bilo teško pretvoriti napad« i epilepsije u obično pijanstvo.Povijest koju su pisali vladajući krugovi prikazuje princa kao probli nog rimskog pijuna, ali to ni ukojem slučaju ne odgovara istini. Njegov256Sloboda savjestis papom nije bio nimalo prijateljski i u dobi od 29 godina formalno je prešao na anglikanskiprotestantizam. On sam u vezi toga piše:Kako bi moje udaljavanje od Rimske crkve bilo što vjerodostojnije... 1750. godine otišao sam uLondon i tamo izrekao svečano odricanje od rimske vjere, prigrlivši Englesku crkvu.Nakon smrti Charlesa Edwarda 1788. g., iz hanoverskih su izvora sakupljeni brojni prikazi njegovaživota. Danas postoji više biografija koje su međusobno usklađene. Bilo to namjerno ili ne, ove sebiografije uglavnom temelje na iskrivljenim podacima hanoverske propagande. Škotska je, unatočtomu, zadržala ponosno sjećanje na dobrog princa. Dokumenti i registri iz drugih dijelova Europedonose drukčiju sliku Charlesa Edvvarda i njegovih zakonskih nasljednika; u njima nalazimodokaze o čvrstoj, neprekinutoj kraljevskoj liniji koju britanska vlada skriva sve do današnjeg dana.Engleze sada zanima kakvi su planovi Njegova Visočanstva Charlesa, princa od Walesa, koji ćepostati kralj Charles III. iz kuće "VVindsor. U isto vrijeme, mnogi Škoti čvrsto ustraju u želji zaponovnom samostalnošću svoje zemlje. Prvi mogući korak k tom cilju moglo bi biti nedavnouspostavljavanje škotskog parlamenta, bez obzira na podređenost "VVestminsteru. Škotska većposjeduje pisani ustav koji može stupiti na snagu ili se čak i prepraviti u slučaju neovino-sti - apostojanje ustava daje narodu pravo da bira vlastite vladare i da se riješi engleskog nadzora.Ako sadašnji princ od Vvalesa doista postane engleski kralj, nije vjerojatno da će nacionalnoosviješteni Škoti spremno prihvatiti još jednog Charlesa III. U vrijeme krunidbe njegove majke,kraljice Elizabete II., Škoti su s pravom protestirali tvrdeći da oni nisu nikada imali kao vladarku niElizabetu I., jer je Elizabeta Tudor kraljevala nad Engleskom, a ne i nad Škotskom.Vladarska kuća mora se suočiti s velikom dvojbom. Kao što su 1917. godine svoje njemačkoprezime Saxe-Coburg-Gotha morali promijeniti u "VVindsor kako bi odobrovoljili Britance zaPrvog svjetskog rata, tako će možda i sada morati poduzeti drugi diplomatski korak. Baš kako jedjed princa Charlesa, Albert, vojvoda od Yorka, postao kralj George VI., posve je moguće da sesljedeći britanski kralj ne okruni pod imenom Charles III., već George VII. Osim toga, s obziromda adute u rukama drže parlament i crkva, postoji mogućnost da se princ Charles u potpunostizaobiđe - posebno ako ne zadovolji zahtjeve Anglikanske crkve kao branitelj vjere. Sve su ovo,dakako, spekulacije, ali bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi.257Sangreal danas

Tajna svete lozeDanas je uglavnom jasno da se povijest elite pisala na temelju dobro < propagande. Takva jepovijest odgovarala potrebama vremena, a rijet točan zapis događaja. Ukratko, radi se o iskrivljenimverzijama istine, primjerice, bitka kod Agincourta iz 1415. bitno razlikuje u francusk jesnimspisima. Na sličan su način kršćanske interpretacije križarsk različite od muslimanskih. Najvećidio povijesnih zbivanja ima baren zličita prikaza.Tako je 1763. godine novinar John "VVilkes optužio vladu kralja III. zbog pogrešnog tumačenjačinjenica u kraljevu govoru. Danas je što uobičajena stvar, no u ona je vremena Wilkes uhićen ibačen u lc Tower. Tada, dakako, nije bilo slobode govora i mišljenja i u tim je r ma nastalo mnoštvopovijesnih dokumenata koje je morala odobriti \ klasa. Tijekom dvadesetog stoljeća mnogi suplemićki registri zbog go grešnih činjenica morali pretrpjeti prepravke. Mnoge pogreške tog 1 bileslučajne, već namjerne.1 Jedan od neposrednih rezultata hanoven torijanske politike, na primjer,bio je »podatak« da je dinastija Stuart u progonstvu. Britanske povijesne knjige gotovo bez iznimketvrde da Edward Stuart u vrijeme smrti nije imao žene ni zakonskih muških po dok zapisi iz ostalihdijelova Europe donose posve različitu priču.2U skladu s doktrinalnim engleskim stavom, trenutačni nasljednik ki kuće Stuart je Franz, vojvodaod Bavarske, koji je tu titulu dobio zah oporuci mlađeg brata Charlesa Edwarda, kardinala Henrvja,de iure vo' Yorka. Ta oporuka postavlja Charlesa Emanuela IV. od Sardinije kao nika Stuarta. Franzod Bavarske nasljeđuje oca, pokojnog vojvodu Al258Sangreal danaspreko ženske linije koja vodi do brata Charlesa Emmanuela, Victora Emma-nuela I., tj. prekotanjušne povezanosti s Henriettom, kćerkom Karla I. Činjenica je, međutim, da oporuka kardinalaHenrvja Stuarta ne određuje Charlesa Emmanuela kao nasljednika. Radi se o čistoj izmišljotini kojaje našla mjesto u povijesnim knjigama, a koju su plasirali viktorijanski političari.Otkako je izbornik od Hanovera 1714. godine započeo svoj vladavinu kao kralj George I., jedna odnajučestalijih političkih smicalica bila je upravo prikrivanje i iskrivljavanje informacija oodređenim obiteljima, kao i isticanje nekih drugih. Kuća Stuart bila je na posebnom udaru baš kakobi se opravdala njemačka sukcesijska linija. Još i danas brojne knjige donose pogrešne informacijeo škotskoj dinastiji i srodnim obiteljima. Takva su mišljenja gotovo potpuno prihvaćena i teško ćenestati dokle god povjesničari nastave prepisivati jedni od drugih.Charles Edvvard Stuart se 1772. oženio princezom Louisom Maximilienne, kćerkom Gustava,princa od Stolberg-Guederna. Zbog Louisine ljubavne veze s talijanskim pjesnikom grofomAlfieriem, papa je 1784. godine odobrio rastavu. Liječnici su Louisu već proglasili neplodnom iona je 1870., nakon nekoliko godina braka, napustila Charlesa i otišla živjeti sa svojimljubavnikom. Ta se rastava spominje kao dokaz završetka bračnog života Charlesa Edvvarda, ali tone odgovara istini.U arhivima Rima i Bruxellesa nalaze se dokumenti koji nam otkrivaju da se Charles ponovnooženio u studenom 1785. - i to za kontesu de Massilan u crkvi Santi Apostoli u Rimu. Njeno punoime je bilo Marguerite Marie The-rese O'Dea dAudibert de Lussan, rođakinja sa strane Charlesovapraujaka kralja Charlesa II. Sve do 1769. ona je bila štićenica svog ujaka Louisa Jacquesad'Audiberta, nadbiskupa Bordeauxa. Otac Margueritine bake s majčine strane, Therese, markize dAubignie, bio je James de Rohano Stuardo, princ od Bove-rie, markiz d Aubignie. On je pak biobiološki sin (priznat 1667.) kralja Charlesa II. i Marguerite, vojvotkinje de Rohan. S majčine jestrane vodila podrijetlo od grofova de Lussan.U studenom 1786. g. 37-godišnja kontesa je na svijet donijela sina, Edo-uarda Jacquesa Stuardoa(Edvvard James Stuart), koji je postao poznat kao grof Stuarton. Iako u Europi to nije bila tajna,vijest je vrlo brzo ugušila vlada u Westminsteru. Britanski akademski povjesničari taj su podataksvjesno zanemarili.Tog istog mjeseca kći Charlesa Edvvarda, Charlotte od Albanvja (rođena 1753., a majka joj je bilaClementina "VValkinshavv od Barrovvfielda), susrela je, u kući princa Santa Croce u Rimu,Williama, vojvodu od Gloucestera, brata259Loza Svetoga gralakralja Georgea III. Zabrinuta za vlastiti položaj kao zakoniti potom lesa Edwarda, Charlotte jeobavijetila Gloucestera o kraljevskom roc traživši njegov savjet. Vojvoda ju je uvjerio da je njenstatus neupitai se brinuo zbog pisma koje je 1784. primio njezin otac, kralju Geort njemu stojiprijedlog da se Charles Edvvard vrati u Britaniju iz egzila od Albanvja. Charles je odbio poziv, alistvari su se zakomplicirale i sina koji bi se mogao pozvati na svoje pravo kada u svoje vrijeme post;grof Stuarton.Nakon smrti princa Charlesa Edvvarda, istina o začeću i rođenjt nika skrivena je od očiju javnosti ito uz pomoć lažne oporuke. Ta sc-nastavila i tijekom vladavine dinastije Hanover-Saxe-Coburg.Charles je 1784. u svojoj oporuci kao kraljevskog nasljednika imeno1 kardinala Henrvja, de turegrofa od Yorka, dok je Charlotte od Alban; samo korisnica položaja. Ovaj se podatak nalazi upovijesnim biograf one na spominju da taj dokument nije Charlesov konačni testamer je prije smrtizamijenio drugim. Georgijanski parlament zanijekao je njegovo postojanje već i razlog njegovanastanka.Kako bi učvrstili položaj kralja Georgea III., njegovi su političari važnim ugušiti popularnost

Stuarta u Britaniji i to tako da škotsku 1 glase izumrlom. Ovo se činilo posebno važnim otkako sujakobiti odig značajnu ulogu u Američkom ratu za neovisnost (1775. - 1783.). Brc kojima su nakonetničkog čišćenja poslije Cullodena oduzeta imanj emigrirali su u Ameriku. U svojoj domovini nisuuspjeli doći do nec ali su borbu nastavili s druge strane Atlantika, pomažući da se Ameri bore zaslobodu od kontrole hanoverske dinastije.U siječnju 1788. godine, u Palazzo Muti u Rimu, u 67. godini (de iure) kralj Charles III., od miljazvan Dobri Princ Charlie. Neposre« smrti napisao je oporuku. Svjedoci i izvršitelji bili sudominikanac o. i opat Consalvi. U oporuci stoji da su nasljednici Charlesovi sin i kći, i Charlotte;Edvvard će preuzeti kraljevske časti na svoj 16. rođendan, međuvremenu dužnost regenta vršitikardinal Henry.Nakon smrti Charlesa Edvvarda, njegov ambiciozni brat Henry ni vrijeme i odmah se proglasiokraljem Henrikom I. Škotskim (IX. E Kako bi potvrdio svoje pravo, nije se pozvao na oporuku iz1788., n raniju iz 1784., što je potpuno odgovaralo britanskoj vladi, s obzirom dinal Henryvjerojatno neće imati djece. 0'Kelly i Consalvi bili su sud spletke, zbog čega su nagrađenipromaknućima unutar Crkve. Domi je vrlo brzo postao prokurator, a opat je uzdignut na častkardinala. C260Sangreal danasod Albanvja preselila se u Frascati, a Marguerite de Massillan i princ Edvvard nastanili su se uPalazzo Muti. U čitavoj igri sudjelovao je i opat James Placid Waters, benediktinski prokurator izRima.Proglasivši se kraljem de iure, Henrik je pokušavao poništiti klauzulu o re-gentstvu u oporuci svogbrata, ali u siječnju 1789. napisao je vlastitu oporuku kojom je korigirao svoju sebičnu strategiju:sva dobra i nasljedni status predao je princu Edvvardu Jamesu - »mom nećaku, grofu Stuartonu«.Kardinali Er-cole Consalvi i Angelo Cesarini bili su izvršitelji oporuke, kao što se razabire iznjihovih memoara.Henrik je izgubio golemi dio svog bogatstva tijekom Francuske revolucije i Napoleonova prodora upapinsku državu. On je 1799. postao plaćenik britanske krune uz naknadu od 5000 funti na godinu(oko 250 000 funti u današnjoj vrijednosti), no zauzvrat je morao prepraviti svoju oporuku. Obliktih preprav-ki dogovorili su između sebe princ Edvvard, grofica Marguerite i sam papa. Uprepravljenom dokumentu, riječi »mom nećaku, grofu Stuartonu« zamijenjene su frazom »u koristprinca koji nasljeđe zaslužuje de iure krvnim srodstvom«.Nakon smrti Henrika Stuarta 1807., kralj George i britanski parlament odlučili su da druga oporukanije važeći dokument. Oni su ignorirali dokument iz 1802. uvaživši Henrikovu prvotnu oporuku iz1789., ali tisak je objavio podatak daje Henrik za svog nasljednika odredio rođaka grofa Stuartona(što znači Edvvarda Jamesa). Nitko u Engleskoj, međutim, nije ispitao tko je zapravo taj rođak.Tipičan primjer novinskog izvještaja možemo naći u časopisu Gentleman's Magazine, u rujnu1807. godine:On (Henrik) je prije 1798. u svojoj vili posjedovao veoma vrijednu zbirku zanimljivih predmeta,među kojima su se, kao poseban ukras njegove knjižnice, nalazili i izvanredno rijetki rukopisi irasprave o zlosretnoj kući Stuart. U oporuci iz 1789., on je ostavio sve te vrijednosti rođaku, grofuStuartonu. Nažalost, sve su te dokumente 1798. opljačkali francuski i talijanski jakobinci u Rimu iliih je pak konfiscirao francuski komesarijat za knjižnice i muzeje u Parizu.Spomenute dokumente zapravo nisu pokrali oni koji su za to optuženi; neki od rukopisa nalaze se uVatikanu, neki su ostali u rimskim knjižnicama, dok je druge zadržala britanska vlada. U svakomslučaju, sudeći po memoarima Henrikovih izvršitelja, kardinala Cesarinija i Consalvija (uBibliotheque Nati-261Loza Svetoga gralaonal u Parizu), Henrikova zbirka nema velike važnosti kao zasebna os s obzirom da je on sve štoposjeduje ostavio »nećaku, grofu StuartoniMinistri hanoverske kuće predstavili su 1802. godine Henrikovu izm oporuku. Zahvaljujućidvoznačnosti fraza poput »u korist princa koj de zaslužuje de iure krvnim srodstvom«,3 strateški jeinplementirana Charlesa Emanuela IV., bivšeg kralja Sardinije. On je prethodno abdi bi se pridružioisusovačkom redu i činilo se veoma prikladnim da naslji arta prijeđe na čovjeka koji vjerojatnoneće imati potomstva. Charles E pisao je parlamentu kralja Georgea prosvjedujući protiv svogimeno\ je znao da su Stuarti i te kako živi i sposobni za preuzimanje krune. 1 u njegovoj surezidenciji na Sardiniji, a kasnije i u kući pored rimskoj još od 1797. živjeli Marguerite i njen sinEdvvard. Taje veza bila dobro: Westminsteru i podaci o njoj čuvani su u tajnosti. Današnja povijestsj preusmjerenu stuartovsku sukcesiju koja je krenula od Sardinije prekc ne do Bavarske. Prava jeistina da legitimna kraljevska kuća Stuart (J još uvijek postoji i već dugo je aktivno zainteresiranaza stvaranje us suvremene Europe. Dvojica sinova Georgea III. došli su 1809. u sukob tanjalojalnosti vladaru. Sukob je postao poznat pod imenom Rat brać Edvvard, vojvoda od Kenta (otackraljice Viktorije), bio je mason, dokjt brat princ Augustus Frederick, vojvoda od Sussexa, biotemplar. Ed je problem bio u tome što su bratovi istomišljenici templari podržava Stuart pa je onnastojao usmjeriti njihovu sklonost k vladajućoj kući ver. U tom pokušaju nije uspio, ali jepronašao izvjestan kompromis st unutar masonske strukture ogranak templarskog stila. Taj jeogranak nadzorom Kenta, a slijedio je engleski masonski Obred iz Yorka, dok su templari koristili

Škotski obred pod zaštitom princa Edvvarda Jamesa i drugog grofa od Albanvja.Za svog egzila u Francuskoj i Italiji, Stuarti su bili snažno angažirani renja masonerije; oni su bilizaštitnici Škotskog obreda koji je imao više sti i sadržavao dublje misterije nego drugi masonskisustavi. Posebno važm u tom pokretu bio je rođak i mentor Charlesa Edvvarda - grof de St. GeUloga Stuarta temeljila se na davno ustanovljenim pravima i privilegija želju da se braća iniciraju unepatvoren, originalni oblik zajedništva.Tajnost ovakvih loža omogućila je u Engleskoj stvaranje zavjere protiv v i njemačke dinastije. Počitavoj zemlji jakobitska su društva i lože torijev; gotovo izjednačene, postajući tako primarne metevigovskih tajnih sluz su u bratstva ubacivali svoje ljude. U kasnijim se godinama engleska masudaljila od politike i usredotočila na alegorijske prikaze i kodeks bratske'.262Sangreal danasvjere i milosrđa. Za razliku od njih u Europi je opstao tradicionalni oblik loža koje svoje djelovanjetemelje na znanstvenom i intelektualnom radu.Dr. Robert Watson je 1817. godine u Rimu uspio pronaći neke od dokumenata kardinala Henrvjakoji se odnose na dinastiju Stuart. Za njih je platio 23 funte (610 funti u današnjoj vrijednosti) iodmah odlučio objaviti njihov sadržaj. Prije nego stoje imao prilike to učiniti, dokumenata sedokopala papinska policija i odmah ih proslijedila u London kako se njihov sadržaj ne bi obznaniojavnosti. Ubrzo nakon toga, Vvatson je zbog oduzimanja njegova vlasništva dobio i novčanunaknadu iz "VVestminstera. Nezadovoljan takvim postupkom, on je zatražio svoje dokumente, ali jeuskoro, 1838., pronađen mrtav (njegova je smrt službeno proglašena samoubojstvom). Papiri senakon toga više nisu pojavili u javnosti. Jakobitski registri iz 1904. potvrđuju da se sve to dogodilokako nitko ne bi saznao njihov sadržaj, a posebno Charles Emmanuel od Sardinije.Opat Waters je, baš kao i kardinal Henry, izgubio svoja dobra i postao plaćenik kralja Georgea.Vvaters je bio čuvar i mnogih drugih dokumenata o Stu-artima, stoje bio izvor njegovih budućihprihoda. On ih je 1805. godine morao predati britanskoj vladi. Neki su na posljetku pohranjeni udvorcu Windsor, gdje se nalaze i danas. Što se tiče ostalih, podaci o mjestu gdje se nalaze ostajunepoznati.Zbog sudbine ovih dokumenata princ Edvvard James potpuno je isključen iz britanskih povijesnihzapisa. To, međutim, nije slučaj u kontinentalnoj Europi gdje ih čuvaju zastupnici Stuarta i gdjeneke djelove nalazimo u spisima Renea, vikonta Chateaubrianda, opata Jamesa Watersa, princezeCaroline Murat i drugih. Iako su britanski autoriteti još od smrti kardinala Henrvja potpunoignorirali Stuarte, potomci princa Edvvarda Jamesa, grofa Stuartona, drugog grofa od Albanvja, bilisu i ostali tijekom posljednja dva stoljeća aktivno angažirani u socijalnim, političkim, vojnim idržavnim poslovima. Oni su često savjetovali vlade u političkim i diplomatskim pitanjima trudećise promicati ideale služenja i vjerske tolerancije, tipične za njihovu vladarsku kuću, s posebnimnaglaskom na pitanja trgovine, socijalne skrbi i obrazovanja.Unuk princa Edvvarda, Charles Benedict James Stuart, četvrti grof od Albanvja, planirao je 1888.posjetiti Britaniju. Namjera mu je bila nazočiti velikoj izložbi o Stuartima koja se održavala u NevvGallery u Londonu. Izložbu je financirao red Bijele ruže, a glavni organizatori bili su Bertram, eriod Ashburn-hama i Melville Massue, markiz de Ruvigny. Nažalost, agenti hanoverske kućeonemogućili su održavanje izložbe, a princ Charles Benedict ubijen je u Italiji.Sljedeće je godine organizirana posve drugačija izložba. Umjesto u čast Stuarta, kako je biloplanirano, ovom se izložbom slavila dvjestota obljetnica263Loza Svetoga gralavigovske revolucije u kojoj je 1688. svrgnut James VII. i čitava dinastija Pokroviteljica izložbe sadaje bila sama kraljica Viktorija. Nakon što su: li pokroviteljsku funkciju, lord Ashburnham i markizde Ruvignv usmj' svoje buduće interese prema europskim viteškim udruženjima kao što kraljevstvaSiona, Vitezovi čuvari Svetoga groba i Red Sangreala.Unatoč nastojanjima kraljice Viktorije da uguši popularnost Stu; kasnom je 19. st. došlo do značajnejakobitske obnove. Kraljičini su sa\ nastojali naglasiti njene beznačajne veze s lozom Stuartapokušavajući vrijediti njihovu ukorijenjenost u škotsku povijest. Kao rezultat, tan Ba škotska lozaod kralja Alpina uklonjeni su iz prepravljenih rodoslovlja Stuart. Lord Lyon, glavni herald, u vezitoga napisao je: »Na ovaj je nač dicionalni prikaz loze od Banquea, tana od Lochabera i dalje prekod škotskih kraljeva, potpuno obezvrijeđen.« Od tog je vremena u prvi plai bretonska linija Stuarta.No zašto bi netko obezvrijedio jednu nasljedni u korist druge, ostaje izvan naše moćirazumijevanja.Članovi škotske kraljevske obitelji odigrali su značajnu ulogu u belg pokretu otpora tijekom Drugogsvjetskog rata. Hubert Pierlot, belgijski ] jer, bio je blizak prijatelj Stevvarta, koji su od 1892. opetpreuzeli izvorn svog prezimena. Te su se iste godine preselili u Chateau du Moulin u belgArdenima, gdje su živjeli do 1968. Taj je dvorac obitelj dobila na dar još g. od kralja Luja XIV. Unajnovije je vrijeme, 1982. g., grad Bruxelles pc Stevvarte veličanstvenim dočekom. Nakon toga,14. prosinca 1990. briše arhivari potpisali, zapečatili i potvrdili autentičnost dorađene verzije 1kraljevske kuće Stevvart, sa svim detaljima od vremena Roberta the Bru danas.U današnje vrijeme postoji nekoliko linija potomaka princa Edvvarda ]i drugog grofa od Albanvja.Tu spadaju grofovi Derneley i vojvode od C ghama. Ipak, najizravniji potomak glavne linije odCharlesa Edvvarda S i njegova sina Edvvarda Jamesa jest sadašnji sedmi grof od Albanyja -Michael

James Alexander Stevvart, duc dAquitaine, comte de Blois, pc Svetog bratstva svetog Kolumbana,veliki viteški zapovjednik Reda jerus skog hrama, visoki dužnosnik Međunarodnog udruženjačlanova povjer Commonvvealtha i predsjednik Europskog vijeća prinčeva.4Visoko podrijetlo obitelji Stevvart seže u prošlost sve do kralja Aedana skog, oca kralja Artura, a sdruge strane do princa Nasciena od Septima Midia. Ako idemo još dalje u prošlost doći ćemo dokralja Lucija od Si Brana Blaženog pa sve do Jakova/Josipa Arimatejca, dok nas midijansk vodipreko merovinške muške linije i kraljeva ribara do Isusa i Marije264VSangreal danasdalene. Te su se dvije linije odvojile u 1. st., a obje vode podrijetlo od judejske kraljevske kuće.Radi se o jedinstvenoj kraljevskoj lozi koju možemo nazvati i Lozom Svetog grala.Kruna AmerikeIspod rimskih ulica nalaze se katakombe iz poganskog razdoblja koje čuvaju ostatke više od šestmilijuna kršćana. Postavljeni u nizu, ti se hodnici protežu kroz područje od 880 kilometara. Pravaje povijesna ironija da je kasniji fanatizam inkvizicije pomeo još milijun života zato što njegovežrtve, po tadašnjem uvjerenju, nisu bili pravi kršćani.Tijekom stoljeća milijuni su Židova dočekali progonstvo i smrt kao rezultat antisemitizma koji jenastao još u doba prve kršćanske crkve. Ovi su progoni započeli zbog optužbi za bogoubojstvo, apotpuno su izmakli kontroli prije početka Drugog svjetskog rata u katastrofi holokausta. Desecimilijuna Rusa izgubili su život tijekom brutalne Staljinove diktature - autokratskog totalitarizmakoji je prezirao svaki oblik religije. Goleme brojke poput ovih nadilaze našu maštu, ali takvidogađaji nisu završili s okrutnim režimima prošlosti. Vjerski sukobi se nastavljaju i danas, a etničkačišćenja inkvizicije još uvijek se pojavljuju.Komunizam je u teoriji nastao kao pokušaj ispunjenja socijalističke ambicije, ali taj je san uništenčim su na vlast došle vojne diktature. Kapitalizam je, s druge strane, pokazao jednaku okrutnostzbog većeg poštovanja prema novcu nego prema dobrobiti ljudi. Posljedica je da su milijuniosuđeni na smrt od gladi dok se na drugim stranama svijeta gomilaju brda hrane. Čak i unutarUjedinjenih naroda, gdje bi Povelja trebala promicati ideale slobode i jednakosti, jasno je vidljivarazlika između privilegiranih i podčinjenih skupina. Bogate se zajednice sada pokušavaju zatvoriti usvoje dobro štićene sustave, dok se sustav socijalne skrbi na Zapadu urušava i ide prema bankrotu.Povijest je mnogo puta pokazala da apsolutna vlast monarha ili diktatora vodi u socijalnunejednakost. Ipak, demokratska se alternativa od naroda izabrane vlasti često pokazala jednakonepravednom. Izabrani parlamenti mogu postati samoljubivi i diktatorski u svijetu u kojemu onikoji bi trebali služiti doživljavaju sebe kao gospodare. Pored toga, u zemljama kao što je Britanija, svišestranačkom političkom strukturom, građani su često suočeni s vlašću ministara koji svojpoložaj zahvaljuju glasovima manjine. Postavlja se pitanje tko u takvim uvjetima zastupa pravapojedinaca? Moglo bi se pomisliti da su to sindikati, ali osim njihove političke pristranosti, mora sepriznati da se takve265Loza Svetoga gralaorganizacije još uvijek nalaze pod kontrolom vlade. Unatoč brojnosti člć one nemaju autoritetjednak parlamentu. Što se tiče pravnog sustava, r. svrha je provođenje legalizma, a ne moralnepravde.Neki će Britanci izraziti uvjerenje da je dužnost čuvara naroda pov kraljici, ali Britanija jeparlamentarna monarhija u kojoj suveren vlada ko koliko mu dopušta "VVestminster. S obzirom nanedostatak pisanog va, britanski monarsi nemaju nikakve mogućnosti promicanja individi prava isloboda. Sadašnji prestolonasljednik pokušao je s vremena na v progovoriti, ali doživio je samoprijekore vladajuće elite. Od njega se, k svakog viktorijanskog djeteta, očekuje da se pojavljuje, aline i da govoi sudbinom nacije zapravo upravljaju bankari, industrijalci i odvjetnici.Često se mogu čuti političari kako citiraju britanski ustav kao da se stvarnom dokumentu, što ni ukojem slučaju ne odgovara istini. Radi se o zbirci starih običaja i presedana koji se odnose naparlamentarne san na određeni broj specifičnih zakona koji definiraju određena gledišta. Još ko jeengleskim Sporazumom o ujedinjenju iz 1707. poništena škotska Deki iz Arbroatha iz 1320. godine,najstariji važeći pisani ustav jest onaj Sjedit Američkih Država. On je prihvaćen 1787., ratificiran1788., a na snagu j pio 1789. Iste te godine počela je Francuska revolucija, koja je u Franc ukinulafeudalizam i apsolutnu monarhiju, izvršivši velik politički utjei ostatak Europe. Tijekom dvastoljeća nakon revolucije, Francuska i druj ropske države (Britanija ostaje vidljiva iznimka)prihvatile su pisane usta1 ko bi zaštitile prava i slobode pojedinaca. Valja se zapitati tko je u ime čnaroda predlagao takve ustave?Alternativa apsolutnoj monarhiji ili diktatorskoj vladavini pronašla republikanstvu. SjedinjeneDržave nastale su kao republika isključivo potrebe da se mlada nacija oslobodi despotske vladavinebritanske kralj kuće. I pored toga su njeni građani ostali fascinirani konceptom mona Bez obzira narepublikanski duh, ostala je potreba za središnjim simbi Ni zastava ni predsjednik nisu mogliispuniti ulogu sjedinjujućeg čimbe jer su zbog prirode stranačkog sustava predsjednici uvijekpolitički motiv Republikanstvo je zamišljeno na načelu bratskog statusa, no idealno besk društvonikada ne može nastati u okružju koje promiče pokazivanje stal superiornosti po stupnjumaterijalnog bogatstva. Za moralno nadahnuće u Sjedinjenih Država velikim su dijelom zaslužni

rozenkrojceri i masoni - zm povijesni likovi kao što su George "VVashington, Benjamin Franklin,Thi Jefferson, John Adams i Charles Thompson. Ovaj posljednji, koji je nap Veliki pečatSjedinjenih Američkih Država, bio je član Franklinova Ameri266Sangreal danasfilozofskog društva - pandana britanskom Nevidljivom koledžu. Figure na pečatu izravno supovezane s alkemijskom tradicijom, alegorijom drevnih egipatskih terapeuta. Orao, maslinovagrana, strijele i pentagrami predstavljaju okultne simbole suprotnosti - dobro i zlo, muško i žensko,rat i mir, tamu i svjetlo itd. Na suprotnoj strani (baš kao i na novčanici od jednog dolara) nalazi sefigura krnje piramide - simbol gubitka stare mudrosti, koju je Crkva prognala u podzemlje. Aliiznad svega toga sijaju zrake svjetla vječne nade, uz svevideće oko, simbol koji se koristio i uFrancuskoj revoluciji.Stvarajući svoju republiku, Amerikanci se nisu u potpunosti odrekli ideala paralelne monarhije, štoje posljedica nepolitičke rodoljubne privrženosti. Ge-orgu "VVashingtonu je ponuđeno prijestolje,ali se od takve ideje moralo odustati jer nije imao prikladno podrijetlo. Umjesto toga on se obratiokraljevskoj kući Stuart. U studenom 1782. četiri su Amerikanca stigla pred Palazzo San elemente uFirenci, rezidenciju Charlesa III. Stuarta u egzilu. Bili su to g. Galloway iz Marvlanda, dva brataSilvester iz Pennsvlvanije i g. Fish, odvjetnik iz New Yorka. Pred Charlesa Edwarda doveo ih jenjegov tajnik John Stevvart. Bili su nazočni i Njegova Ekselencija Charles Hervex-Townshend(kasnije britanski veleposlanik u Haagu) i prinčeva buduća žena Marguerite, grofica de Massillan.Taj je razgovor (koji se vrtio oko tadašnjih transatlantskih problema) dokumentiran u arhivimaameričkog Senata i u spisima pod nazivom Manorivater Papers. Trenutak u kojem je CharlesEdvvard Stuart pozvan da postane američki kralj opisali su i pisci sir Compton MacKenzie i sirCharles Petrie.Nekoliko godina prije toga Charlesu su na sličan način pristupili i predstavnici grada Bostona, alinakon Rata za neovisnost George Vvashington poslao je vlastite izaslanike. Bila bi uistinu sjajnaironija da je kuća Hanover izgubila sjevernoameričke kolonije na korist Stuarta, ali Charles jeodbio tu ponudu iz više razloga. Jedan od najvažnijih bio je nedostatak muških nasljednika. Dobroje znao da bi bez baštinika Sjedinjene Države nakon njegove smrti opet pale pod vlast Hanovera itako izgubile sve prednosti koje su svojim naporima zaslužile.Pravilo SangrealaOd tih su se vremena zbili mnogi značajni događaji: Francuska revolucija, Ruska revolucija, dvavelika svjetska rata i brojne promjene oblika vlasti u većini svjetskih zemalja. Kroz cijelo torazdoblje nastavile su se građanske i međunarodne prepirke, baš kao što je to bilo i u srednjemvijeku. Takvi su sukobi motivirani267Loza Svetoga gralatrgovinom, politikom, religijom i neprekidnom borbom za teritorijalni nomsku kontrolu. SvetoRimsko Carstvo je nestalo, njemački Reich je a Britansko se Carstvo urušilo. Rusko je Carstvo palopred komunizme je i sam ponižen i do temelja srušen, dok se kapitalizam klima na sam buprihvatljivosti. Poslije završetka hladnog rata Amerika se suočila s prijetnjom pacifičkih zemalja. Umeđuvremenu se narodi Europe udri nešto što se činilo dobro zamišljenom ekonomskomzajednicom, no k počinje trpjeti iste one pritiske individualnih običaja i težnji za naciosuverenitetom koji su prožimali i Sveto Rimsko Carstvo.Bez obzira vode li narode vojni režimi ili izabrani parlament, autol demokrati, i bez obzira opisuje lise vlada kao monarhistička, socijalist republikanska, konačni produkt je uvijek isti - manjinaupravlja sudbin čine. U slučaju diktature, ovo je prirodan slijed, ali tako nešto ne bi se događati udemokratskoj instituciji koja se temelji na načelu glasova Prava je demokracija vladanje naroda zanarod bez obzira radi li se o izi ili predstavničkom obliku; to je oblik vlasti koji mora ignoriratiklasn ke i tolerirati stavove manjine. Američki je ustav zacrtao ideal ovakvog demokracije, ali kao ikod drugih naroda, i tu ostaje golem dio društ stranka na vlasti uopće ne predstavlja.S obzirom da su predsjednici i premijeri vezani uz politiku, a političke ke se smjenjuju zakormilom, neizbježna je posljedica nedostatak kontir To nije samo po sebi loše, ali u takvom slučajune postoji vjerodostojna institucija koja će promicati građanska prava i slobodu pojedinca. Britaistina, zadržala monarhiju, no ona je ograničena u svom političkom djel i ne može igrati ulogučuvara kraljevstva. Sjedinjene Države, za razliku i tanije, posjeduju pisani ustav, ali nema nikogatko bi promicao njegove neovisno od promjene nositelja vlasti koji slijede vlastite političke amblPostoji li uopće odgovor na takve nepravilnosti - odgovor koji ne bi mo tračak nade, već blještavosvjetlo za budućnost? On zasigurno posi njegova energija ovisi o tome hoće li oni na vlasti shvatitida je njihova predstavljanje društva, a ne vladanje nad njim. Osim političkih dužnosti nik ustavamorao bi imati moć kontroliranja i ispravljanja svih mogućih da toga ustava. Ovo bi se moglopostići na način koji su prvi osmislili ( Washington i američki oci. Njihov je izvorni plan uključivaodemokrats lament kombiniran s ustavnom monarhijom koja nije povezana s parlam ili crkvom, većs narodom i ustavom. U takvom bi okružju suverenitet dao narodu, dok bi monarh (kao djelatničuvar kraljevstva) polagao za odanosti narodu - a ne obrnuto, kao što je to slučaj u Britaniji.268Sangreal danasNeispunjena ambicija američkih otaca bila je da se ministri biraju većinskim glasovima naroda, ali

da njihovo djelovanje ne prelazi granice koje određuje ustav. S obzirom da ustav pripada narodu,njegov bi predstavnik - kao što je primijetio George Vvashington - trebao biti monarh čije se obvezene odnose na politiku ili religiju, već na suvereni narod. Preko prirodnog sustava nasljeđivanja (toznači biti rođen i odgojen za određeni zadatak), takav bi ustavni zaštitnik mogao donijeti kontinuitetjavnog zastupništva unatoč promjenama vlade. U takvom bi slučaju i monarsi i ministri bilislužbenici ustava u ime čitavog kraljevstva. Takav koncept moralne vlasti čini samu bit Gralovakodeksa i ostaje unutar granica mogućnosti svake civilizirane nacije.Britanski je premijer nedavno ustvrdio da nije njegov posao biti popularan. Je li baš tako?Popularan ministar je pouzdan ministar, a demokratski proces lakše je provesti ako se opravdapovjerenje glasača. Nijedan političar ne može širiti ideal jednakosti u društvu uz pretpostavku da onsam ima pravo gospodariti nad društvom. O klasnoj strukturi uvijek se odlučivalo odozgor, a nikadodozdol. Oni koji su sami sebe postavili na pijedestale trebali bi se u interesu harmonije i jedinstvapomaknuti u stranu. Isus nije bio ni najmanje ponižen kad je na Posljednjoj večeri oprao noge;naprotiv, bio je uzdignut na razinu Gralova kralja - tj. na razinu kraljevstva jednakosti i prinčevskogsluženja. Vječni zakon i pravilo Sangreala izvanredno jasno kazuju riječi legende o Gralu: »Ako gase zamoli, kome će Gral služiti? Učinit će da zacijeli rana kralja ribara i da se pustoš pretvori uplodnost.«