KROZ POVIJEST SLAVONSKIH ŠUMA

Uvod

Najveća prirodna bogatstva Hrvatske su šume. Šume su u svom nastajanju utjecale na reljef zemlje a također i na stanovnišvo koje je živjelo oko i u njima. U Slavoniji se najviše proširio hrast lužnjak koji je izvrsna i trajnija građa za sve vrste nastambi. On je svojevrsna struktura dugog trajanja pa je upotrebljavan u raznim načinima čovjekovog života u Slavoniji a potom izvozom u svijet.

Šumarstvo kao važna grana privrede uvjetovala je razna istraživanja drvno-tehnološke proizvodnje. Tragom dosadašnjih istraživanja, može se još uvijek reći da postoje načini i prostori neistraženosti u povijesti šuma u Slavoniji, prijavili smo 2014. godine na natječaj Hrvatske zaklade za znanost četverogodišnji istraživački projekt pod nazivom „Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od Srednjega vijeka do početka 20. stoljeća, srećom projekt je prihvaćen i počeo s radom 1. lipnja 2015. godine. U tu svrhu organiziran je znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem pod nazivom „Slavonske šume kroz povijest.“ Održan je 1. i 2. listopada 2015. u Slavonskom Brodu. Znanstveni skup je održan kada se u Hrvatskoj navršilo 250 godina organizirane šumarske službe. Službu je uvela carica Marija Terezija ( 1740.-1780.)i od tada se u Hrvatskoj uvelo načelo potrajnog gospodarenja šumama pa i danas možemo govoriti o ljepoti slavonskih šuma te održivo gospodariti drvnim bogatstvom.

O hrvatskoj historiografiji pisali su ugledni povjesničari o našim šumama još 1902. godine, Emilij Lazowski u „Šumarskom listu“- naslovom: „Rad kraljevskog vijeća za kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju oko sačuvanja i gojenja šuma 1767.-1779.“ pa taj rad ima i danas svoju znanstvenu vrijednost. Radovi u ovom zborniku donose primjere antropizacije šuma, t. j. odnos čovjeka i prirode i njegove antropizacije, utjecaja na naše šume od antike preko Srednjega vijeka do početka 20. stoljeća.

Puni zamah dobila je u vrijeme industrijalizacije i urbanizacije u 19. stoljeću. Razvojem drvne industrije dolazi do velikih intervencija u slavonskim šumskim prostorima, tako da je tijekom 19. stoljeća prekrivenost šumama u Slavoniji sa 70% pala na 35%. Krčenjem šuma u Europi dogodilo se još u 11. i 12. stoljeću po istraženosti u Njemačkoj i Francuskoj historiografiji. Slavonska historiografija istraživana je u sklopu gospodarske povijesti i to pogledom na drvno-prerađivačkoj industriji. Tim načinom pokušalo se odgovoriti, kako je šumski kapital kroz povijest pretvarao u društveni kapital pa i u kulturni. Nadalje, koje su kulturne prakse proizlazile iz interakcije čovjeka i šuma u Slavoniji. Osim toga i kao povijest socioekološkog sistema proisteklog kroz međuodnos četiri temeljne istraživačke kategorije: okoliš, vlast, ekonomija i kultura (Wolfram Siegmann i Nils Freitag). Te su kategorije ključne u novijoj istraživačkoj metodologiji povijesti antropizacije prirodnog okoliša.

Ovim zbornikom je namjera za otvaranje i istraživanja slavonskih šuma te raznolikih perspektiva kao što su kulturna, socijalna, ekološka, gospodarska, demografska, etnološka, politička i vojna vizura. U zborniku se javljaju i prezentiraju povjesničari, arhelozi, etnolozi, povjesničari književnosti i umjetnosti, stoga se zahvaljujemo na radovima napisanim i objavljenim u ovome radu.

Na kraju je zahvala svima koji su pomogli pri stvaranju i objavi rada.

1

ŠUME I DRVEĆE U ANTICI JUŽNE PANONIJE

Inserti teksta Josipa Parat, Hrvatski institut za povijest,Podružnica Slavonije Srijema i Baranje Slavonski Brod

Sažetak: Pišući o prirodnim obilježjima, stanovništvu i zbivanjima u Panoniji, neki analitičari autori spominjali su da riječ o šumovitoj pokrajini. Na tome tragu stručnom literaturom kruže komentari rimskog enciklopedista Plinija Starijeg i povjesničara Apijana iz Aleksandrije. Posrijedi su ipak usputne napomene, pa izdašnijih pisanih svjedočanstava o panonskim šumama i drveću zapravo i nema. Ako se uzmu pojedinačno, čini se da niti materijalni izvori ne pružaju pouzdan oslonac u istraživanju. Vjerujemo, međutim, da bi kombinacija različitih izvora pridonijela boljem poznavanju šuma i drveća. Ovaj rad okuplja relevantnu građu literarne, arheološke i epigrafičke provenijencije i provjerava što se odande može isčitati o šumama između Save, Drave i Dunava tijekom razdoblja principata. Razmatra se i možebitna uloga pojedine drvne vrste u životu rimske pokrajine. Pokušava se ustanoviti u kojoj se mjeri uporaba drva na koju upućuju antički pisci podudara s dostupnim arheološkim materijalom. Ispituje se naposljetku, neki aspekti čovjekova duhovnog odnosa sa šumskim okolišem.

Ključne riječi: Panonija, antika, okoliš, šuma, drvo,ekohistorija, arheologija.

Uvod

Šume su se širile od sjevera prema jugu zemaljske kugle, jer su klimatski uvjeti diktirali njihov razvoj odnosno bujnost. Sve pojave diktirale su istraživalačku pozornost.1 Brojne su studije o šumama, drvnome materijalu i odnosu čovjeka i šume. Do iskorištavanja šuma-drvne mase dolazi početkom 19. stoljeća, pojavom industrijske revolucije.2 Rasprave o trgovini i drvnoj građi u stručnoj literaturi prevladavaju radovi o deforestaciji i ekološkim problemima grčko-rimske antike.3 Istraživači su pretežito posvetili pažnju Sredozemnim šumama, zanemarili su izvan toga kruga. Vijesti o Europskim šumama i literarna vrela su prilično ograničena. Homerski epovi u više navrata spominju šume i drveće te šumske požare. Kasniji pisci – Aristotel, Teofrast te rimljani – Katon (3,2.st.), Vitrufije (1.stpr.Kr.) i Plinije Stariji(1. st.kršć.ere).4 Ovladati prirodom i podložiti je sebi, antički prirodoznanci ravnali su se ranijom spoznajom izučavajući biljni i životinjski svijet. Te su imali ograničene spoznaje, pa će u ovoj raspravi nedostajati komarativnog materijala. O postojećem materijalu nedostajati će komomarativni materijal, pa ćemo sistematizirati pisane vijesti i materijama svjedočnstva o šumama i drveću u Panoniji tijekom prva tri stoljeća rimske uprave. Koristeći arheološke i literarne izvore, istražiti kakvu namjenu je mogla imati pojedina drvna vrsta u životu rimske pokrajine-južna Panonija. Provjeriti ćemo kako se mogu pratiti neki pogledi na duhovnost čovjeka i šume u staro doba južne Panonije.

IZVORI

Natpisi i likovi uklesani u kamenu pokazatelj su duhovne povezanosti čovjeka sa šmskim okolišem. Terenska iztraživanja, arhelogija služi spoznajama u koju pripadaju druge grane kao: Palobotanika (izučavanje bilja), paleoekologija (očuvanje okoliša), paleoklimatologija (izučavanje o klimama) i posebice palinologija (izučavanje pisma i govora).5 Po ovim disciplinama znamo da su panonske

1 Povijest europ. okoliša, Francis Walter,zgb.2002. 2 Nikola Visković, Stablo i čovjek:Prilog kulturnoj botanici-Zgb,2001. 3 Marina MiličevićBradač, Stara grčka-Grci na Crnome moru,Zgb,2004. 4 Od osnutka grada, Vergilijeve georgike, Strabonova geografija, Kolumelin priručnik o seoskim poslovima,Marcijalovi epigrami, Pisma Plinija mlađega,Rimska povijest Amijana Marcelina, Pauzanijin vodič po Heladi i Atenejeva ,Gozba sofista. 5 Donald Huges,“Ancient deforestationrevisitet“Journal oft he History of Biology 44.(2011.),passim.

2

šume pripadale europskim samoniklim šumama umjerenog pojasa sa vrstama mlada listopadna stabla, travnjaci, mahovine i gljive, smještene u krajevima s niskim temperaturama s sušnih krajeva europskoga juga. U nekim dijelovima prevladava samo jedna vrsta što je slučaj u savsko-dravskom međurječju što je bio hrast lužnjak. Panonsko tlo je imalo bogate zalihe humusa koje je nastalo naplavinama, a krčenjem tla obilno je rodilo žitaricama i drugim kulturama. Ostaci drvne građe rjeđe se očuvaju osim onih koje su izranjale iz voda u suhim krajevima poput Egipta i Biskog Istoka. Mnogi ostaci građe su propadali. ( Međutim, ipak nekim prirodnim „konzerviranjem“-zatrpani su pod zemljom i sačuvani do iskopavanja što imamo slučaj sojenica i nekih nastambi na liniji Josipovac –Osijek.6 U vlažnim krajevima evo, močvarno tlo pogoduje očuvanju drva pa imamo ostatke Vučedolske kulture-muzeum u Vučedolu, gdje imamo podvodnu arheologiju. Također imamo i lingvistička tumačenja za smjernice u istraživanju. Za važnost šuma u Južnoj Panoniji može se navesti nekoliko ojkonima protopovijesnoga podrijetla. Tako se naseljeLeuconum (Itin.ant.260,8 ), danas Vrpolje, povezuje s IE.*Leucona i značenjski poistovjećuje s „listopadna šuma, Dubrava“,7 Mursa (Itin.ant. 131,1 i dr.) je „Naselje na močvarištu“ (korijen je murs =močvara),8 dok rimska postaja Ulmus na prometnici Mursa Sirmij (Itin.ant. 131,3; Itin.Heirosol.563,4 ) u sebi krije latinski naziv za brijest.9 „Obratimo na trenutak pozornost na nazivlje.10 Grčki jezik poznaje niz leksema sa specificiranim značenjima. Za šumu drvnu građu, ali i tvari općenito i prirodne resurse Grci su ponajviše koristili termin nile.11 Drvnu građu, kao i živo drvo, deblo i stablo nazivali su doru.12 …

Latinski također više naziva: silva, materia, lignum, saltus, nemus i lucus.13/14…

Prijelazni dio između šume i polja Rimljani su nazivali saltus – što ne odgovara izrazu krčevina 16

Saltus se nije stalno pošumljavao, a uz pustopoljinu, makiju, grmlje i livade obuhvaćao je i neograđena područja gdje su dolazile i životinje.15 Ovo je područje rubnog prostora od naselja do divljine. Tu se okupljaju stočari i pastiri i nisu uvijek miroljubivi. Izraz nemus –grč.nenos je dio šume s proplancima i travom za napasivanje stoke, 16 a u užem smislu nemus je gaj posvećen kakvom božanstvu – kod pjesnika a može značiti stablo ili drvo.17 ,18,19,20,21

Konačno lucus se dijelom poklapa s prethodnim izrazom i također označava Lug ili sveti gaj.

6 RusellMeiggs,Tres and Timber int he Ancient Meditern World:Oxford University Press 1982.) 13. 7 Petar Šimunović,Predantički toponimi u današnjoj (i povijesnoj) Hrvatskoj,Folia onomastica croatica 22(2013.),187. 8 Ibid.188. 9 Ibid.197. 10 Za toponomastička načela u imenovanju šuma,v.Mislava Bertoša,“Imena šuma u Catasticum Fabii de Canali provisoris super lignis in Historia et Dalmatiae iz godine 1566,“Suvremena lingvistika 53/54.(2002),31-33. 11 Šuma;Tvari i prirodni resurs: cf od v.257;Polyb.II.,16,14;Plu.Moral,II.,802b 12 Cf Hdt I.,193.,LYS.vii.,28;Theophr HP.V.4,7. 13 Jozo Maretić, Leksikon, Latino-Croaticum enciklopedicum – rječnik sv. ½ (Zgb.MH 2000.) 14 Isto. 16Var re rust II.3,6,;Verg.Georg. III.143. 15 Delort, WALTER, Povijest europskog okoliša, 185. 16 Vere-Celog, VI.56. 17 Isto 18 Isto 19 Isto 20 Isto 21 Plaut.Aul.IV., 6,8. ; Hor. Ep. I.,6,31.

3

PISANI MATERIJAL

Manji broj starih pisaca spominje Panonske šume u nekoliko riječi, povezano sa opisima ratova. Pišu o lokalnim sukobima, na prijelazu dvaju era i tijekom 3. stoljeća. O šumama prvi piše enciklopedist Plinije Stariji ( 1. st.), a povjesničar Apijan iz Aleksandrije (2.st.) bilježi najranije grčki osvrt. Plinijev izvještaj postao je književni topos = grana nauke.(NH III.147). On kaže da je Panonija žironosan kraj ( glandi ferae Panoniae ) a prostire se od alpskih obronaka do dunavskih obala, a to znači da su hrastove šume bile glavna obilježja pokrajina. Uz te žironosne šume vežu se svinje.22

Plinije tvrdi da u Iliriku ima, no da li je mislio na Panoniju ili Dalmaciju (NH XI,255), a služio se opisujući Panoniju, provincijalnim dokumentima ( formulae provinciarum).23 Plinije u pravilu nabraja zajednice po geografskom ključu, i služio se Akripinim zemljovidom ( A.= židovska dinastija). Ta karta je bila popraćena komentarima s vojnih pohoda i opisom civilnih dužnosti. Izvor Marka Vispanije Agripa do smrti 12. pr. Kr. predvodio je rimske snage u Panoniji (Cass,DioLIV,28,2 ) pa se iz prve ruke mogao uvjeriti u prirodne osobitosti ovih krajeva.

Pisac Apijan određeno kaže da su panonski žitelji u vrijeme ratova sa Rimljanima i da su obitavali u selima a podatke je uzeo iz Augustovih memoara (Illyr.III.,14,) te da su guste Japodske šume prekrivale i panonske krajeve također i o Oktavijanovu iliričkom pohodu 35. pr. Kr. (Illyr.4,18.). Također Cezar u hidrografskim spisima opetovano ističe da su šume imale važnu ulogu u Galskoj vojnoj taktici. Također Apijan slično piše o Japodskom i Panonskom otporu.24 Apijan još piše kako su Oktavijanovoj vojsci, rušili stabla da bi onemogućili napredovanje, a zatim uzmicali u šumu i odande vrebali na Rimljane. Na isti način, po Apijanu, su se povlačili i Panonci kad je Oktavijan krenuo na Segestcu (Sisak). Zbog stalnih poplava tlo je pogodovalo ratu stabala i širenju šuma.25 Močvare su prekrivale južni dio Donje Panonije, isto se nalazi i u Tacitovim Analima.26 … Nadalje su opisi vojskovođe Gaja Skribonija Kuriona kada je sedamdesetih godina 1. st. pr. Kr. dopro do granice s Dačanima na Dunavu (1,39). Preplašivši se, mračnih šuma, Kurion je odustao do daljneg pohoda: „Curio Dacia tenus venit, sed tenebris saltium expavit.“

Poznato je da su Rimljani krčivši šume i isušivali močvare stvarali i okrupnjavali u obradive poljoprivredne površine.27 Već početkom 2. stoljeća Gromatik Higin u priručniku o određivanju međa pohvalno piše o podjeli zemljišta u Panoniji.28 Po naredbi cara Proba pokrenuto je krčenje šuma, kao u Panoniji, gdje su takvi zahvati polučili dobar uspjeh. Historia Augusta (Prob 21). Međutim, iste mjere nisu nalazile na jednak uspjeh i u više navrata sve do modernog doba. To dakle upućuje na Panonski krajolik od 1. do 3. stoljeća koji je doživio ne male promjene. „Usporedimo li primjerice, Strabonov opis Panonije kao hladne planinske zemlje (VII,5,10) ili Plinijeve i Apijanove vijesti o šumovitosti s kasnijim Solinovim navodima da je riječ o sretnoj zemlji

22 O mnogostrukoj koristi svinjske prehrane svjedoči geograf Strabon (1.st.pr.Kr.)kaže da su šume sjev. Italije obrasle žirovine da se Rim ponajviše hranio mesom tamošnjih svinja (V.1,32). 23 Alka Domić Kunić, Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaciju i osobito Panoniju) historija – Plinija starijeg“ VAZAM 37 (2000.)Damraju iz Augustova (27.g.pr.kr.) i Tiberijeva doba budući da nedostaju noviji podaci poput municipalnog statusa nekih naselja. 24 Za Cezarov izvještaj V.Cezar, De bello Galico, IV, 19,2; III. 28,2. 25 „Kad je cezar Oktavijan krenuo na njih, pobjegli su u šume i stali ubijati uokolo raspršene vojnike.“ 26 Tacit-izvještaj o ustanku panonskih legija, Arethuba 39 (2006.) possim 27 …Nijedan drugi grad da ima drva ili lana, gdje ima lana zenlja je ravna i bez drveća. Već su Grci (kasnije i Rimljani) predviđali kako, gdje god je to moguće, valja krčiti nizine radi bavljenja poljoprivredom. 28 Određena je prava vrijednost zemljišta, kao u Panoniji, njive prvoga reda drugoga i livade, žironosne šume, obične šume i pašnjaci. Za sva ova zemljišta određen je porez s obzirom na urod po pojedinim jugerima“(jutrima zemlje).

4

zbog tla (Collec.21,2) jasno je kakav je učinak imala prenamjena šuma i močvara u obradive površine.“29

U osmoj knjizi Povijesti, Herodijan pripovijeda o pohodu cara Maksimilijana Tračanina (235.-238.). Krenuvši s vojskom iz Panonije u Italiju šalje izvidnike u gorske udoline i šumske gustike.30 Također car Trajan se opuštao goneći divlje zvijeri po šumama.31 … Isto car Hdrijan, goneći panonske veprove, obljetao po nizinama, močvarama i gustišima da se nijedna zvijer nije usudila ozlijediti ga kljovama.32…Ne zna se čije je bilo vlasništvo, ali uspostavom rimske vlasti našla se u carevu vlasništvu.33

Na Silvanovu žrtveniku spominje se servus salutarius, -rob šumskog upravitelja. Kasnije (4.st.) uprava nad šumama da se dodjeljavala carskim namjesnicima (CIL.III. 4219). Od drveta izrezbarena Gemma Augustea nad pobjedom panonsko – dalmatinskim zajednicama godine 9., može se promatrati kao izvor za pozavanje panonskog drveća. Umjetnik je izradio pobjednički znak Augusta (tropaeum) . To je drveni stup, prema tradiciji, se vješalo oružje poražene vojske. Rimljani su porazili Batona, vođu panonskih Destijata, sva je prilika da ova rukotvorina upravo prikazuje panonsko deblo.

ARHEOLOŠKI MATERIJAL

Kada smo već nešto spoznali o šumama Panonije iz daleke prošlosti – vrijeme je prije Krista i nekoliko stoljeća poslije, južni dio pokrajine čekaju sustavna istraživanja, jer dostupni materijalni izvori pak pružaju jasniju sliku o šumama i drveću. Uz naše riječne tokove, Drave, Save i Dunava sa lancem planina Bilogore, Papuka i Dilja te u davnini uz granicu s provincijom Dalmacijom, obilovali su šumama. Najrasprostranjeniji dijelovi šuma obilovali su hrastom lužnjakom a na uzvišenijim terenima šume hrasta kitnjaka i bukve, na brežuljcima koji se i danas nalaze. Tokom prapovijesti žitelji ovih krajeva su koristili prirodne materijale. Prve potvrđene drvene nastambe datiraju iz kasnog neolitika. Riječ je o sopotskoj kulturi u istočnoj Slavoniji i Srijemu. Vrlo dobri uzorci ove kulture su vjerno izrađeni i izloženi u muzeju Vučedola na Dunavu – Vukovar.

U Otoku je otkrivena kuća izgrađena od horizontalno položenih hrastovih debala koji se oslanjaju na okomite drvene trupce.34Kasnije tijekom 2. i 1. st.pr.Kr. u keltskim podižu se utvrđena naselja (Oppida-utvrda).35 Ta utvrđenja su bila okružena drvenim bedemima-kladama i zemljanim nasipima.36 Uspostavom rimske provincije u međurječju počeli su opsežni građevinski radovi; urbane cjeline, utvrde, rimski logori za brojne legije, sve do limesa. ( U Valpovu je također boravila rimska legija koja je imala logor. Ostatak mjesta logora je udolina koja se nalazila u ulici „Jendek“ (Florijanova ulica) a služila je kao opkop oko logora.).

Međutim, prve građevine obilježene su uporabom drva.37 Nalazišta u drugim središtima: Sisku (Siscia), Vinkovcima (Cibale), Osijeku (Mursa), Ščitarjevu (Andautonia) također i ruralno stanovništvo je gradilo drvene nastambe.38 Arheološki pronalasci u selu Kiškoriji kod Virovitice su

29 Isto. 30 Našavši se u planinama Maksimilijan pošalje naprijed izvidnike da istraže ima li kakvih zasjeda u gorskim udolinama ili u gustim šumama.“ (prijevod, J.P.) 31 Isto. 32 Kukuljević-Sakscinski „Panonija rimska“, Rad JAZU 23-1873. 33 Grci su angažirali šumske čuvare, Aristotel ih naziva Ulcorol-Pd. 132/b 34 TIHOMILA Težak-Gregl, „Neolitik i eneolitik“ u:Prapovijest, ur,Stojan Dimitrijević, Tihomka-Grel; Nives Majnarić-Pandžić (Zgb,1998.)88. 35 Isto. 36 Isto, Nives M.P.“Brončano i željezno doba“; Prapovijest. 37 Knezović,“Construction Materijalis“, 239-24o. 38 Tino Leleković, A.R. Miočević,“Rurl Settelements“ u Arh.of Roman Souter Panonia,Oxford,2012.

5

brojne rupe od drvenih stupova i ulomaka opeke.39 Također u Sisku na više mjesta te u koritu rijeke Kupe uz stotinjak stupova kao potpornji za lučke objekte, a otkriven je i jedan potonuli brod.40 Istim načinom gradnje dendrološka analiza potvrdila je isti način gradnje od 1. do 4. stoljeća41 i da se konstrukcija redovito obnavljala.42 U Vinkovcima drveni objekti posve isčezli a ostali su slojevi gareži. Okolica Osijeka ima ostatke iz razdoblja ratova s Dačanima (prijelaz 1. u 2. st.) gdje se naširoko koristilo drvo. Obrambeni lanac s logoroma i promatračnicama duž podunavskog limesa (granica) gradio se od drva.43 44 45 Friz Trajanova stupa, podignuta u Rimu 112. godine je umjetnički prikaz utvrđenja o Rimljanima u Podunavlju kod vojnih pohoda na Dačane.46 Dio reljefa s mostom preko Dunava koji je djelo Trajanovog arhitekta Apolodora iz Damaska, složen je od drvene nadgradnje položene na kamene stupove.

U Šćitarjevu (otkriće M. P. Katančića, početak grada Zagreba nazvan je Andautonij) prva faza gradnje obložena je drvenom arhitekturom a ostali su samo nagorjelo slojevi iz 1. stoljeća.47 Po nalazima još su se upotrebljavali potpornji od hrastovine, kolci od ljeskovine te letvice od jelovine. Drvena građa se obrađivala na licu mjesta. U južnom dijelu Panonije u naseljima, upućuje na zaključke: Vodotokovi i mijene bili su odlučujući čimbenik u rasprostiranju panonskih šumskih zajednica. Močvare su povoljno djelovale na rast stabala poglavito hrasta lužnjaka. S tim se slaže i Plinije u žironosnoj Panoniji (NH III.,147). U ranijoj fazi gradnje koristio se hrast lužnjak jer ga je bilo blizu, a koristio se i vodeni prijevoz. Ovdje možemo govoriti o obilnoj trgovini drvnim proizvodima između Panonije i drugih provincija, Italije koja je trgovala drvnom građom i razmjenom s Norikom. Neki Italski poduzetnici u Južnoj Panoniji posredovali su u plasmanu drvne građe ili gotovih proizvoda.48

UPORABA DRVA U JUŽNOJ PANONIJI

Kao građevni materijal Južno-Panonskih objekata pored hrasta, bukve, jele i lijeske literatura još navodi i jasen, crnu johu i više vrsta vrba. 49

Hrast (grč.drus, lat.Quercus) je najraširenije europske vrste. O njemu piše : Teofrast(HP III.,8,2-7), Katon (Rost17,1), Vitruvije (II.,9,8) i Plinije (NH XVI,207;218.). Kao tvrdo drvo bio je simbol tjelesne snage i izdržljivosti odnosno trajnosti, pa je po grčkoj tradiciji smatran Zeusovim svetim stablom.50 Vitruvije i Plinije hrastovinu smatraju izvrsnom građom za podove i najviše se upotrebljavala za grede i stupove. Teofast navodi da je pogodan za podvodne radove. Hrastovina se upotrebljavala i za izradu posuđa, čak se smatralo da je pogodnije posuđe od stakla. Također Strabon spominje uporabu od hrastovine ili bukovine pogotovo u ruralnim društvima. Drveno posuđe se upotrebljavalo uglavnom od mekšeg drveta. Bukva ( osue, fagus) uspjevala je na višim uzvišenijim Južno-Panonskih predjela. Teofast kaže da se bukovina upotrebljavala za izradu brodskih kobilica i kućnog namještaja. Kao gorivo se upotrebljavalo u kućama, javnim kupeljima i keramičkim

39 Kristina JelinčićVučković,“Rimsko selo u provinciji Gor. Panoniji (Zgb,Inst.za arheol.,2015.,str351.) 40 M.Šmalcelj,“Istraživanja lokaliteta Kovnica“-Sisak 1985.(Zgb,1985.) 41 Isto. 42 A. Durman,“O geostrateškom položaju Siscije“,OA 16 (1992.),120. 43 I.Iskra Janošić,“Vinkovci-u zgdadi muzeja“,Obavijesti H.Arh.druš.26/2,1994.,59 44 Isto. 45 Sandor Soproni,“Limes“, Budapest 1980.)219. 46 O ulozi drvenog matrijala V.J.R.Mc Neill“Wods and W.inW. History, 2004.,114. 47 D.N.Ehlich,“Municipium Andautonija“(Ljubljana 2003.,114).J.Parat:“Šume i drveće u antici južne Panonije“,str.25-26. 48 Isto.,str.26. 49 Na ove krajeve odnosi se i Strabonova vijest da rimska kolonija Akvileja izvozi vino u drvenim bačvama i maslinovo ulje dobavljajući zauzvrat robove, stoku i kože (Strabon V.1,8). 50 Knezović;“Construction materijalis“,240.

6

pećima.51 Plinije također piše da su se bukvinim žirom hranile svinje. Ulogu bukovog drveta se primjena našla u taljenju metala i dobivanju drvenog ugljena, paljenju vapna i proizvodnje crjepova a također u industrijskoj proizvodnji – dobivanju octene kiseline.52

Povjesničar Tit Livije opisuje pripreme za rat protiv Kartažana (205.pr.Kr.) za jelovinu za izgradnju rimske flote (XXVIII,45,18). Visoki trupci su se rabili u izgradnji prostranih bazilika i hramova.53 Letvice jelovine se nalaze u Varaždinskim toplicama iako nema u arheološkom inventaru.

Drvo jasen (fraxinus) je vrlo snažno, napose tvrdo, a još Plinije preporučuje za izradu koplja (NH XVI,228.). Tradicionalno je jasenovo drvo, odnosno uporaba vrlo stara jer se spominje u Ilijadi gdje je Ahilovo koplje izrađeno od jasena. Najviše su se izrađivale prečke ljestava i kotača s naplatcima (Plinije NH XVI,228.). U međurječju su rasle ponajviše u močvarnim predjelima, crna joha, topola i vrba a imale su široku primjenu, što spominju Vitruvije i opet Plinije. Helenska tradicija je topola i vrba kod žalovanja (škrinje) i bile su posvećene podzemnoj boginji Hekati; dok u Odiseji čarobnica Kirka upozorava glavnog junaka na topole u Perzifoninu vrtu (Odis.X.5=9.). Tolpola je kod Plinija kao Herkulovo sveto drvo (Plin.NH,XII,3.). Kod Plinija se preporučuje kao dobar materijal za premaz (NH XVI,231.), a Vitruvije hvali svijetle nijanse i mekoću (II.9,9.). Katon savjetuje sadnju topole uz granice imanja, zbog obilja lišća za ishranu ovaca i krupne stoke ( De Agr. VI,3.).54

Vrbovina se oduvijek koristila u vinogradarstvu, izradi košara i namještaja od pruća (Colum.II.2,9=; Plinije, NH XVI.,174.).

ŠUME I DUHOVNA KULTURA

Pogled u vezi šuma i štovanja šumskih bića i božanstava ne može se zaobići jer je taj kult utjecao na duh čovjeka koji je stvorio neku duhovnu kulturu, koji se prakticirao i u Panoniji. To možemo pratiti preko epigrafskih materijala i posvetnih spomenika. Po količini građe ovog prostora glavni bog Rimljana bio je Jupiter a najviše štovali Silvana.55 Taj tradicionalni rimski bog šuma ( imali su mnogo bogova, za svašta:rata, mora, voda, usjeva …), častio se pridjevcima: domesticus, silvester i augustus. Vjerovalo se da on štiti šume i obradive površine. Domesticus se štovao kao lar kućnog ognjišta, a šumski Silvan je štitio šume, gajeve i pašnjake ( dolazi od lat. silva=šuma). Također je imo dva epiteta: šumskog Silvana ( silvester) i Silvana zaštitnika granica (tutor finum). 56 Međutim, pridjevak – tutor finum, nema ga na posvetnim spomenicima, nego u Horacijevim pjesničkim zbirkama, neprestano se obraća pa kaže: „te pater Silvane, tutor finum (Epod.II,21). Spomenici Silvanu u čast su se postavljali u naseljima i uz termalna vrela. Ponajviše su pronađeni u Sisku, Topuskom i Daruvaru. Kao božanstvo izvora posebno se častio Silvan i ženska numina Silvane i nimfe.57 Ostaci Silvanova kulta su pored Daruvarskih geotermalnih vrela.58 Rimska Dalmacija se razlikuje od Panonije jer nema reljefnih prikaza s Dijanom i manje s nimfama. U šumovitim

51 Kod grka se tumačilo kao božanski znak-šuštanje, a Rimljani po Liviju štovali svete hrastove. I kod Kelta, Germana bila su sveta mjesta i stabla i gajevi. 52 Ulrich, Roman wodworking, 250. 53 Isto. 54 Kolumelin savjetuje da lišćem treba hraniti goveda i ovce svježim hrastovim,jasenovim, brestovim, topolovim i smokvinim lišćem, osobito čuvati za zimsku prehranu ( De Re Rust.XI.2,100-101.). 55 Ante Rendić-Miočević, Marina Segvić,“Religija i kultovi u juž.Panonskim krajevima.“u:Klasični Rim na tlu Hrvatske, uzbanizam, skulptura,ur.M.Šegvić,D.Marilović(Zgb,2004).U Panoniji,257 natpisnih i 36 reljefnih spomenika;Muratović-Vulić, „Razmatranja o Silvanovom kultu u Panoniji-žrtvenik u Vinkovcima, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 26(2009.)169. 56 D.R. Miočević“Ilirske predstave Silvana na kultnim slikamas područja Dalmacije“,Glasnik,Zemaljskog muzeja 10-1955.;N. Cambi,“O svetištima Silvana u Dalmaciji“;A. Rendić-Miočević Šegvić, „Religija i kultovi“ 57 D.R Miočević,“Neki ikonografski i onomastički aspekti Silvanove Panonsko-iliričke“, „Kultne zajednice“,VAMZ 13(1980),106. 58 Berislav Scheibal,“Municipium lasorum…(ljubljana,2004.),122.

7

pokrajinama prevladava domesticus a u Dalmaciji najčešći je silvester.59 U Slavoniji prikazivanja kulta je vrijeme kraj 2. i početak 3. stoljeća, a postavljali su ih najviše vojnici na sjeveru podunavskih provincija, legijskih logora, Akvinikuma – Stari Budim. Kultovi su se rađali jer je gusta šuma prizvodila strah pa se držalo da mračna i tajanstvena je obitavalište višnjih sila.60 Kako su neki zamišljali međe u šumama, drugi su to vidjeli u močvarama. Pisac Enodije (5-6.st) opisuje Volkejsku močvaru kao zaštitu Epidima (staro pleme) da ih močvara štiti kao neprobojan bedem. Tacitovi opisi Germanije kao divljem i nepristupačnom kraju (Gem.5)… najjasniji je primjerzaziranja od šuma su upravo istočne granice južne Panonije. Primjer spomenuti rimski vojskovođa Kurion koji obustavlja pohod na pleme Dačana (Flor.I.,39).

Silvan je u podunavlju čašćen kao zaštitnik granica a Južna Panonija posjeda i čuvar Podunavskih granica rimskoga svijeta. ( Bibliografija, kartice, izvori, literatura „Slavonske šume kroz povijest“ stranica, 32-36.).

ŠUME U SREDOVJEKOVNIM VRELIMA

U povijesnom prikazu šuma staroga svijeta uglavnom u Panoniji, vidjelo smo njihov položaj, strukturu, granice u odnosu na države i narode, odnosno plemenski život i koje županije su bile činilac koji se tiču života ljudi sa prilikama, a šume su bile sastavni dio toga svijeta. Šume su bile bitni člinilac tih ljudi i naroda te došljaka i vojske koje su koristile šumu na svoj način. Vidjeli smo da su šume u Panoniji bile bujne i prekrivale su najveći dio teritorija. Ljudi u starom vijeku oko godina Ere su imali sredstva za život, oruđe i oružje izrađeno pretežito iz drveta koje su nalazili u šumama.

Život ljudi i u ranom Srednjem vijeku i kasnije su život vezali uz šumu koja je i dalje bila pratilac njihovog života i davala je sirovinsku osnovu61 za građu kuća, mostova i sredstava koja su bila za njihov svakodnevni život. Izvori srednjovjekovlja također u pisanim dokumentima ( od 4. do 12. st.) osobito i najviše su latinskog podjekla. Rimski pisci kao: Seksto Aurelije Viktor (4.st.)“Knjiga o cezarima“. Magna F. Enodija (6.st) „Hvalospjev izrečen premilostivom kralju“; „Godišnjaci franačkog kraljevstva.““Jeruzlemska povijest“Alberta Aachena (12.st.). Izvor „Klaudija Klaudijana koncem“ 4.st. izričito navodi šume (silvae)u Južnoj Panoniji-Posavini, kaže kako Panonac koji pije Savu utiskuje cjelov znanim brežuljcima, oštri srpove brusom, motike trošne, da zablistaju sječom šuma vraća zemlju, koju su naraštaji ostavili neobrađenu te lozom sadi mračni Dunav.62 …

Slavonija je dakle obrasla neprohodnim šumama koje su prikrile i obradivu zemlju te se moralo krčiti da bi se došlo do obradivih površina. O tim prilikama latinski pisci opisuju i Hunskoga kralja Atiku (449.g.) koji dolazi do sjenovitog područja- šumovitog s mnogo zavoja, okuka i zaokreta da bi se spustili iz ovog teško prohodnog kraja. U jednu pošumljenu ravnicu, gdje su ih dočekali barbari i pevezli preko Dunava u čamcima izdubenim u deblu, to jest monoksilima.Malo dalje isti autor spominje i močvarna mjesta u Bačkoj i Banatu, da Atila isto mora prijeći Dunav gdje svi prelaze.

Kasno antički autori opisuju pošumljenost Savsko – Dravskog područja. U 5. st. Enodije piše o rijeci Vuki da je štitila Gepide u sukobu s Ostrogotima. U nastavku istog djela se kaže o močvari Hiulku kod Vinkovaca, koji su na brežuljku a do njih se dolazi kroz duboku močvaru široku pet stadija. U daljem opisu kaže se da dolazi do Murse (Osijek) da je amfiteatar bio obrastao šumom, a palisade kod Vinkovaca da je podigao od posječenih stabala. Menandar Protuektor opisuje da je avarski kagan sagradio most preko Save između Sirmija i Singidunuma (Beograda) te plovila za

59 Muratović i Vulić,“Razmatranja o Silvanovom kultu,“170. 60 M.M.Bradač, „Dijana izvan grada“, Arheologija adriatica 11 (2008.), 361-362. 61 „Slavonske šume kroz povijest,“H. Gračanin, str.42-43. 62 „Priscus panites, fr. 2,62-73; H. Gračanin, Isto, str.43.

8

prijevoz četa od građe koja je dostupna na licu mjesta – Južna Panonija. Mađarski i Franački osvajači opisuju ovaj kraj i vode uz Dravu da su bili nezdravi, što se objašnjava zamočvarenošću ovih predjela.

Prolaskom križara kroz Ugarsko kraljevstvo, u Prvom križarskom ratu se navodi da su se načinili splavi da bi preplovili Dravu i Savu.63

Slične podatke navode i grčki izvori, Konstantin Porfirogenet sredinom 10. stoljeća, da Hrvati graniče s mađarima prema gorama a te gore bi mogle biti Slavonsko Sredogorje. Ivan Kinam bilježi da je car Manuel I. Komnen 1151.g. na pohodu protiv Mađara prešao Dunav u Srijemu drvenim čamcem, od jednog drva –monoksili, sličnim onima koje je vidio Prisk sedam stoljeća ranije.

ŠUME U KASNOM SREDOVJEKOVLJU

Mnogo više svjedočanstava o šumama u našem međurječju potječu iz kasnog Srednjeg vijeka. U tim podacima se nalaze i vrste drveća, isprave o kupnji, podaji, zalogu i darivanju posjeda, reambulaciji posjeda o čemu će biti riječ u opisu međa. ( Napomena: Reambulacija je revizija i snimanja područja od strane katastra.).

ŠUME U OPISU MEĐA

Reambulacijske isprave opisuju međe posjeda. Međa su bile određivane građevinama (crkve, utvrde, samostani, kuće, naselja), cestama, tokovima voda, planinama ili dolovima te florom kao šumama ili pojedinačnim drvećem. Sve te međe kao pojedinačno imale su važnu ulogu u omeđivanju površina. Neko drveće je napose nosilo još neka obilježja radi prepoznatljivosti. Velika stabla hrasta, kruške, lipe …64 a vrlo često međa je bila označena križem (+) kod drveta ili ispted njega. Tako je bilo vrlo često u reambulacijskim spisima bilo lako odrediti pojedina stabla, dijelovi šume a pogotovo ako su stabla usamljena. Ne može se znati dali je međno drveće prevnadavajue u šumi.65 Tablica 1. vrsta stabala kao međe.66

vrsta stabala kao međe vrsta stabala kao međe

BRIJEST –scil,zyl, scilfa; ulmus JAVOR – ihor, iohor, yarfa

BUKVA – bik, bikfa, busfa; fagus JELA – fenywfa CER – ilicis JOHA – egurfa, egur GRAB – gyrtanfa, gertean, girtianfa; grab KLEN – klenfa, clenfa HRAST – tul, tulgfa, tulfa LIPA – haas, has, hasfa JABLAN – nirfa, narfa,nyar,naar,popilus VRBA – (tužna vrba) racatyafa,reketyafa JASEN – korus, keurus

Sve nabrojane vrste su dakako služile za ogrjev, građu i obranu. Osim spomenutih u našem međurječju su se nalazile različite vrste voćaka, kao orah, kruška, jabuka i trešnja, a rasle su i neke vrste oskoruša, grmovi sa svojim plodovima, šipak, bazga, lješnjak. Koristili su se izrazi

63 H. Gračanin, isto, str. 44-45. 64 … Ad magnum arborem, sub qua est meta…,CD5,3; ad unam magnum pirum CD4,309. 65 Na to ukazuje i Peter Szabo da se pazi na zaključke:“Suurce-forthe historian of medieval Waldlan“,270-271. 66 Marko Kostrenčić Leksikon latinitatis medii aevi Jugoslaviae,sv.1-2,Zgb 1973.-78. Osim vrsta navodi zarise pojedinačnog drveća; Laslo Hadrovics,“Mađarski elementi u srednjovjekovnim latinitetu Hrvatske“,Starine 54,1969.5-16; Pisk „Šuma i drveće“ 64-70.

9

kojipotječu iz latinskog, slavenskog i mađarskog jezika, pa se kod mađarskog izraza na osnovnu imenicu dodaje riječ fa koja znači drvo, što se po tome prepoznaje flora u dokumentu.67- Sub una arbore,que uulgo scylfa dicitur.68

ad arborem que wulgo dicitur hasfa ; - in arbore, qui walgo dicitur fenywfa.

Nazivi za hrast, klen i javor su slavenskog porjekla, a za jabuku kruški i orah su na latinskom jeziku, a različiti su nazivi za pojedinačno drveće. Zapisivači su bili ugarskog porjekla.

VRSTE ŠUMA

Mđe koje su označavane pojedinim drvećem, međe posjeda se dotiču ruba šume, a prolaze i šumama. Šume se u kasno srednjovjekovnim pisanim vrelima označavaju latinskim imenicama – silva i nemus. ( „in montibus, silvis, nemoribus et terris arabilibus…“; „ubi sunt pro meta singula in arboribus siluestribus…“,CD 4,477.). U nekim izvorima su zabilježena imena šuma kao: -ad silvam que Ravna vocatur; - ad unam silvam, que Magnaknea nominatur; silva Denbron; -ad unam silvam Saas vocatam; - in silvam nomine Cheret. …

Dio šu,a je nosio ime po vrsti drveća što je slučaj u našem vremenu za vrijeme feuda je sađena šuma „Hrastik“, unazad 150 godina. U napomeni se primjećuje da u ispravama opisa međa, ne može se utvrditi površina tih šuma, osim što se spominju i velike šume (magna silva). Međutim, ovo bi se moglo istražiti kad bi postojala detaljna historijska topografija međurječja, gdje se spominju i društvene šume, to znači da je šuma bila zajedničko uživanje.

ŠUMA, VAŽAN DIO POSJEDA

Šume, osim u opisu međa, dio su i vlasništva. Kao zalog, darivanje ili kao prodaja. Česta je u kasno – vjekovnim ispravama u kupoprodaji ili darovnim dokumentima u međurječju i da su sastavni dio velikog broja posjeda. Osim toga pokazuje se iskorištavanje šuma kao ekonomski faktor. Nadalje, dozvoljava se pojedincima ili skupinama žirenje svinja te za ispašu drugog blaga. Vlastelinstva svjetovna i crkvena imali su uređeno korištenje šuma. Šume su obilazili poljari,a lugari su bili čuvari šuma, ako bi pronašli krivca za štetu bili su oslobođeni daća u novcu i naturi, plaćanja poreza i davanje težaka ja jedan tjedan. Obaveze su se uređivale u Urbaru iz 1477. pa među ostalim i za odredbe svinjske desetine i žirenje svinja. Istim urbarom se uređuje u kojim šumama je dozvoljeno žirenje svinja, kaznama za zloporabe, pa čak i izvor navodi poimence načine kažnjavanja pojedinaca.69

ŠUMSKE DIVLJE ŽIVOTINJE

Iz pisanih isprava malo se može saznati o divljim životinjama koje su živjele u šumama. Osim svinja bilo je i divjih životinja, jer je lov bio omiljena razonoda kasno – sredovjekovnog plemstva i ponekad nužnost seljaka. U našem međurječju – Slavoniji znamo prisutnost jelena, srna i košuta, što svjedoče ostaci u šumama moslavačkih utvrda Jelengrad i Košutagrad. Njihova imena su u pisanim vrelima već od 14. stoljeća. Gora Medvednica koja u ispravama se navodi (CD 4,175.) o prisutnosti medvjeda u šumama Savsko – Dravskog međurječja, svjedočila bi i pavlinska predaja o osnivanju samostana u Bakvi. Taj samostan je sagradio oko 1301. plemić Solomon, koji je preživio

67 Vidi Hadrovics,“Mađarski elementi“,12. 68 CD 5,35; 21 CD 4,309; 22= CD 4,434. 69 „Slavonske šume kroz povijest“,H. Gračanin-str.49-52.; Isto str.51-52.

10

na mjestu napada, osnovao samostan.70 O ostalim šumskim životinjama kao: lisice, vukove, zečeve, fazana, paunova, vjeverica i ježeva pisana vrela ne kazuju ništa.71

ZAKLJUČNA ZAPAŽANJA

Iz dosada iznesenim naslovima i izvorima čini nam se da su podaci oskudni. Međutim, što je izneseno možemo reći, da su šume na području nekadašnje Panonije, koja je obilovala mnogim narodima i plemenima da su stanovnici boravili u tim neprohodnim šumama, gušticima i šikarama i sa okolišem dijelili sudbinu svoje povijesti i živjeli život koji su im pružale šume. Oni su i krčili putove, gradili nastambe pa i nepregledne močvare obilovale su životinjskim blagom svih vrsta koje su se i same samoodržvale i bile hrana ljudima i biljnog i životinjskog svijeta. Taj način života je pružao i mogućnost obrane od najezde došljaka i porobljivača kako svjedoče i neka vrela osobito za rimskog doba, a kasnije i osmanske vladavine. Šume su bile osnovica za svaki oblik života ljudi i životinja. Ako se oslanjamo na materijalne izvore toga doba sredovjekovlja, često nije moguće utvrditi vezu između pojedinih opisa i zabilješki. Tek bogatu građu nude kasno sredovjekovne isprave o kupnji, prodaji i drugi oblici te reambulacija posjeda.72

SUDBINA ŠUMA U KASNOM SREDNJOVJEKOVLJU

U daljnjem „Vremeplovu“ šuma Slavonije upućujem na slijedeće naslove autora Zbornika:“Slavonske šume kroz povijest“.

- Stanko Andrić, Hrvatski institut za povijest Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje-Slavonski Brod; „Šuma granica i „ničija zemlja“ na Slavonsko-turskom pograničju u 16. i 17. stoljeću. Stranica 61. – 117.

- Anđelko Vlašić, Isto Hrvat. institut …“Šume kao izvor prehrane“ (u 16.i 17. st.),str.119.-136.).

- Vladan Gavrilović, Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Odsek za historiju,“Opis Slavonskih i Sremskih šuma u delima Fridriha Vilhelma fon Taubea i Franca Štefana Engela (opis Kraljevstva Slavonije i Srema) str.137.-146.

- Ante Grubišić, Muzej Slavonije Osijek,“Šume vukovarskog vlastelinstva u 18. st. prema kartografskim izvorima“ str.147.- 176.; Kartografski prilozi – str. 177.-192.

- Milan Vrbanus, Hrvat. institut … „Šume u komorskim popisima Slavonije i njihovo značenje u gospodarstvu slavonskih vlastelinstava do kraja osmanske vlasti do sredine 18. stoljeća,“str.193.-245.

- Među daljnjim naslovima, najnovijeg djela u Slavonskim šumama- „Slavonske šume kroz povijest“ – zbornik radova, Slavonski Brod 2018. – Uredili, Dinko Župan i Robert Skenderović; Ističem podnaslov dr. sc. Anice Bilić: „Neklasicistička šuma Matije Petra Katančića,“ str. 431. – 433. i dalje.

70 Endem anno (1301. o.a. ) – Slav. šume kroz povijest, str.52-53. 71 Dobar izvor su analize kostiju pronađene u sredovjekovnim lukalitetima. Isto str.53. 72 „Slavonske šume kroz povijest“, H. Gračanin, str.54.

11

Inserti o povijesti šuma pod gospodarskom upravom vlastelinstva:

POSJEDI VALPO I DONJI MIHOLJAC U SLAVONIJI

preuzvišenog Gustava Hillepranda baruna od Prandau

Knjigu je izdala uprava ovih posjeda u drvorezima koji su tiskani u tekstu i dvjema preglednim kartama u boji

Beč – k. - k. (kraljevska i carevinska) dvorska knjižara Wilhelm Frick

1885.

( prijevodi s njemačkog stranica 26. – 33. i 244. – 245. ) (o šumama, stranica 128. – 134.)

Valpovo (stranica 26. 30. )

U ovom dijelu knjige šumarnik Adolf Danhelovski kratko i jezgrovito opisuje nastanak Valpova, kao utvrde, tursko osvajanje Valpova, 22. lipnja 1543. godine te da je ostalo u vlasti Osmanlija 144 godine. Nadalje je možda korisno reći da je iza oslobođenja od Osmanske vlasti, kršćansko stanovništvo naselilo Valpovo iz sela: Martinci, Čakanci, Metlinci i Zagajci, čija imena postoje u spomenutim mjestima. Ekonomski napredak mjesta omogućio je da se poveća broj domaćinsava pa je tada Valpovo imalo 200 domaćinstava. Rijeka Karašica u to doba je bila bogata ribom i teče sredinom mjesta, a dubok položaj mjesta je uzrokom čestih poplava, izlijevanjem Karašice i Vučice, pogotovo na mjestu „Starog Valpova“ (sjeveroistok), a na zapadu „Otok“ te prilično nepovoljno utiče na sanitarne uvjete, pa se lokacija Valpova premjestila oko utvrde i dvorca te samog toka Karašice jer rijeke imaju jaku moć privlačenja kod kolonizacije. Slijedi opis utvrde i dvorca, te naselja s prostorom za 400 ljudi i sve do vremena kada je 1721. Petar Anton Hilleprand od Prandau preuzeo vlastelinski dvorac u derutnom stanju te je izgradio južno pročelje. …

Uređenjem dvorca počeo je život u njemu i okolici unatoč požara 1801. godine koji je uništio povijesnu knjižnicu Korvina. U dvorcu je poslije smješteno nekoliko ureda, knjižnica koja je sadržavala 6000 svezaka i arhiv. Trgovište Valpovo je brojilo 630 domaćinstava s 3.195 stanovnika katoličke vjeroispovijesti hrvatske i njemačke nacionalnosti., te je poznato u trgovačkom svijetu i vezama vlastelinstva. Posao su našla 124 hrvatska i njemačka obrtnika, organizirani u tri ceha, nekoliko trgovaca sitnom robom. Primjeren je i lijep procvat sajmova pa se dovozila roba i iz susjednih mađarskih mjesta. Potom je bila i prometna veza cesta Osijek, Valpovo Miholjac te korištenje plovnog puta Dravom. Barun Petar je sagradio lijepu baroknu crkvu ( 1722. -1726. ) te zaslužnom franjevcu Matiji Petru Katančiću postavljena je bista 1874. rođenom valpovčaninu ( 1750. – 1825. ).

Na sjevernom kraju mjesta je kapela sv. Roka sa kriptom obiteljskih grobnica. Nadalje se kaže da je sjedište za 24 općine Valpovačkog posjeda, te kraljevskog poštanskog i telegrafskog ureda, žandarmerije i financijske straže, dvojice liječnika i jedine ljekarne. Sagrađena župna crkva već ima jednokatni župni dvor koji je bio franjevački samostan koji su obavljali župnu pastvu za sva okolna sela. U istom kompleksu se nadovezuje lijepa jednokatna školska zgrada, pučka škola s četiri razredne nastave sa dva učitelja i dvije učiteljice.

Od ostalih ustanova i zgrada odlikuje se hotel „Kod fortune“,Narodna Čitaonica, gostonica „Kod jelenka“, jedan vlastelinski umjetni mlin, uz korito Karačice je natkriveno kupalište nazvano „mlinsko kupalište,“u blizini je željezovito kuplište osnovano od liječnika Josipa Sibera koji je 1834. utvrdio ljekovitost vode, pa je izgradio vlastelin zgradu sa sedam kupališnih kabina a kasnije restoran s plesnim salonom, te prekrivenom kuglanom u švicarskom stilu, odakle je sjenoviti

12

drvored kestenova i vodi do nedalekog zoološkog vrta koji je imao 140 komada visoke divljači i kompleksa parkova koji vode do dvorca i prostiru se na 35 jutara, s lijepom promenadom i staklenicima. Treba spomenuti brižljivo uređeno groblje s malom kapelom izgrađenom 1880. nedaleko mjesta. Općini Valpovo pripadaju i gospodarska dobra „Kraljevci“ i „Kitišanci – Zagajci.“

U daljnjem opisu se spominju šest sela s najosnovnijim podacima: Bistrinci,Gat, Veliškovci, Tiborjanci, Vinogradci, Bocajevci. …

U ovom kratkom uvodniku je vidljivo da je razvoj kapitalističke uprave i proizvodnje počelo od stranih ulagača, budući je ovaj kraj i opće Slavonija bila izmučena i ponajviše razorena odlaskom Osmanlija. Šume su ostale donekle dobrim dijelom sačuvane i bile su utočište stanovnicima koji su osiromašeni vraćali na ognjišta. Naše naredno razmatranje će biti šume našeg zavičaja – Valpovštine, koje su došle u posjed carskog Beča koji je dodjeljivao uz naknadu vlastelinima. Tako je Valpovština (D. Miholjac – Osijek) došla u posjed barunima Prandau. Izvori koji su nam dostupni su pisani od vlastelinskih šumara. ( Adam Danhelovsky i Stjepan Hankonji ). Stjepan Hankonji je nasljednik Danhelovskog koji je koristio tekstove prethodnika i objavio u šumarskom listu 1890. u Zagrebu. Naredno razmatranje će biti kraćeg obima radi samog sadržaja koji nije opširan i stoga što je već bilo govora o šumama i vrstama drveća.

ŠUME U SLAVONSKOJ PODRAVINI

Prvi dio općenito je informacija o šumama i podjela. Dakle,isključivo su listopadne (listače) većinom visoke i nešto niske šume. Struktura drveća u njima su: hrast lužnjak (Querkus pedunculata), dok uz rastu, bukva, grab, jasen, brijest, poznata lipa (tilia parvifolia), klen, cer (Quercus cerris), jagnjed (populus nigra-vrsta topole), brekinja (purus torminalis), crna jalša (alnus glutnosa), zatim divlja jabuka i kruška. Ove druge vrste rastu mjestimice ili usamljeni, dok jagnjed i jalša na nizinama i kraj potoka i močvare.

U bilješci Hankonji komentira da je šumarska literatura oskudna i da manjkaju opisi kako vegetacije šuma tako i odnosa u gospodarenju šumama. Jedino na tom polju radio je „vrli strukovnjak i začsni član šumarskog društva, ravnatelj dobara – prije šumarnika – Adolfa Danhelovskoga, a osobito na „upotrebljavanju“ misli se na drveta te njegove vrste primjene i obrade na koju je obratio „osobitu pozornost“. Na kraju pridodaje i svoj doprinos pisanja o šumama: „želeći da i ova radnja doprinese svoju k popunbi našega Hrvatskog šumarskog knjištva, pridodaje pisac istu na blagohotno razsudjivanje štovanomu našemu šumarskom obćinstvu.“

U tehničkom dijelu svog izlaganja (str.84. i 85.) navodi primjere obrade drveta ( slika 25.i 26.). Za proizvodnju jednoga običnog metra gotove robe do 3 kubična metra sirovine, pa 2 i četvrtinu kubičnog metra ako su mosnice sa oštrim bridovima i t. d. …

U drugom primjeru za izradu željezničkih nosača – „šlipera“ da duljina trupca treba biti dva i pol metra, i to bez bieli (bijela trulež) 52 centimetra. „Proizvedena 3 šlipera imadu svaki širinu od 27 centimeara, a debljinu 16 i pol centimetra. …

U proizvodnji toga vremena su u uporabi parne sile sa manjom upotrebom čovječje snage – manuelni rad rezanja trupaca. „Prvu pilanu namjesti tuj varaždinski drvotržac Matija Bauer godine 1869.; Ista bijaše uređena obzirom na malu zalihu drva i na kratko vrieme, a sastojaše iz triju ravnih pila, dvije kružne ( cirkularne)i jedne sprežne (bandsäge), koje sve gibaše sila lokomotiva.“

Za dovoz trupaca u pilanu bili su dašćani putovi do pile konjskom vučom. Bile su zgrade za poduzetnike 3 stana za njih i jedna šupa za skladište drvenih proizvoda i štala za konje. Tako se radilo četiri godine, bila je odstranjena a veliku parnu pilanu osnovao je veletržac Lovro Jäger u

13

šume Subotički lug na čistini pod imenom „Pustinja“ i opet drugu u šumi Egmeć. Obje su imale parni stroj od 60 – 80 konjskih snaga, više ravnih, kružnih i sprežnih pila te radionice za bravare, stolare i druge majstore. U šumi Egmeć je isti poduzetnik 1883. sagradio malu željeznicu s lokomotivom radi dovoza trupaca u pilanu. Taj način prijevoza omogućio je i prijevoz gotovih proizvoda iz obiju pilana, na dravsku obalu i državnu cestu za Osijek.

Ovaj dio teksta je iz knjige A. Danhelovskog, gdje se govori da je 18. veljače 1884. godine tvrtka Henriha Salamona Gutmana iz Velike knjiže od valstelinstva valpovačkoga i Donjo Miholjačkog kupio površinu od 2.185 hektara šume na korištenje u 10 godina i da je „tom sgodom i veliku parnu pilanu n dravskoj obali Belišće kraj trgovišta Valpovo sa 160 konjskih sila, 8 ravnih, 11 kružnih i 15 sprežnih pila; nadalje ima tuj 5 parnih kotlova i dvie sušione, pokrito spremište za lokomotive, mekanička radionica, 6 kuća za stanove činovnika, za upravno i radničko osoblje itd. – Sve te gradnje izvedene su najsolidnijim načinom po najboljih sistemih i najnovijih konstrukcijah..“

U daljnjem tekstu u skraćenom obliku biti će govora o načinu ekspoloatacije drveta iz Slavonskih šuma. Pojavom parnih strojeva počela je dakle obrada i iskorištavanje šumskog drveta na području vlastelinstva.

Šumarnik Hankonji piše o solidnoj građenoj šumskoj (uskotračnoj od 1 metar ) željeznici na dužini od 30 kilometara. Pred pilanom su 3 kolosjeka – pruge, 5 kretnih ploča sve do spremišta uz Dravu.

Sve zgrade su podignute tokom ljeta i velika pilna dvorana od umjetne krovne konstrukcije. Na dovozu drva iz šume bile su četiri lokomotive pod imenima: „Gustav“, „Valpovo“, „Obod,“i „Miholjac“. Prve dvije s po 25 konjskih snaga, treća sa 35, a četvrta s 40 konjskih snaga. Otvorenje te željeznice bilo je 25. studenoga 1884., a prvi tereti su natovareni 27. studenog te godine i sretno stigli u Belišće na postaju.

a) Prodaja bolje robe je prodavana u Austro-Ugarsku, Prusku, Bavarsku, Hanoveransku, a djelomice u Francusku, Englesku i Švicarsku. Najviše se tražila građa kao obdjelani trupci i rezana građa te okruglo drvo različitih dimenzija. Proizvodnja drvene građe po narudžbi nije problem već je teži izvoz veće vrsti običnim transportom i dovoz željeznicom ili brodovima prilično je skup i otežan.

b) Dašćice, njihove cijene su prilično dobre, ali koje su odveć kratke, pa do 7 cm široke i nešto manjih dimenzija se slabo kupuju.

c) Oštrobridne daske i mostnice proizvode se različitih dimenzija pa su i cijene različite. Za tu vrstu drvo mora biti zdravo i veći promjer debla jer za to ima dosta otpadaka, koja odgovara 10% drvne gromade a u drvu ima i grešaka, pa se mora preraditi u manje komade.

d) Ovdje se govori o načinu poluokruglim trupcima koji moraju biti bez grešaka. … e) Dugoni – je rezana roba iz debla s odgovarajućim promjerom i tu se strogo zahtjeva

kakvoća drveta, a to je razmjerno skupo, jer se traži što je moguće potpunija istosmjernost drvih vlakanaca (godova) sa rezanom plohom.

f) Dimenzionirana građa plaća se također dobro osobito dulja roba. Srazmjerno narudžbi takvog drva postiže se odgovarajuća cijena jer se traži i kvaliteta proizvoda, a tu se javlja dakako prekomjerno više otpada.

g) Lafeti i mostnice pripadaju među najbolje plaćenu naručenu robu, ali za njihovu proizvodnju izabrana debla moraju biti zrela, čvrsta i bez pogrješaka.

U ovom dijelu ovo nabrajanje o prvoj proizvodnji u Belišću, možda ne odgovara naslovu ali je ipak korisno u zagradi …reći, da je pored iznimno kvalitetno drvo slavonskog hrasta i ostalih vrsta imalo izbirljivo i zahtjevno tržište, ali je Gutman odgovorio vremenu, ustroijo tehnologiju drveta a ponajviše kadrove koji su morali paziti na proizvodnju pa ih je i dobro plaćao. Za

14

usputnu napomenu da je u Belišće dolazila radna snaga sa svih strana i tako se izgradilo Belišće.

Iskorištenje i sječa šuma u 19. stoljeću, t. j. kada je počela industrijska revolucija početak je raznih izuma i tehničkih pomagala te unapređenja ljudskog rada. U ovom dijelu, radi ilustracije industrijske proizvodnje i financijskih efekata su utjecaj na oblik i korištenje šuma kao izvornog sredstva i sirovina za proizvodnju ( članak je prije 19.2.1884. ).

Licitacija valpovačkih šuma, koja je u krugovima naše drvne industrije očekivana s velikim zanimanjem i napetošću, uspješno je okončana. …

Napomena: U tekstovima valpovačkog vlastelinstva je rečeno da je vlastelin zahvaljujući prodaji šuma i proizvodnji drvne mase, iskupio se gubitaka ostalih pogona proizvodnje, poljoprivrede, mlinova, dvorske zaposlenosti i tako pokrio dobar dio gubitaka.

…Najbolji ponuditelj u pregovorima i trgovini bila je Veliko – Kanjiška tvrtka Salamon Henrich Gutman s ponudom od četiri milijuna guldena – 10.000 iznad najviše ponude. Ostali konzorciji nisu bili prihvatljivi. Cijene ostalih (…) su bile tri tisuće šesto, drugi su išli i na manje površine, pa su reflektirali na 5 dijelova šume z. 2.880 guldena, a Hrvatska komercijalna banka u Zagrebu je dala ponudu na jednu parcelu. Razmatrajući rezultat licitacije stručni krugovi ocjenili su da su dobro ocjenilo povoljnoga za prodavatelja, jer kvaliteta drva na panju, bila je bitno neujednačena. U prodajnoj masi između ostaloga bilo je 105.000 stabala hrasta, drva za obradu oko 5000 komada i konačno ogrjevno drvo oko 53.000 komada – ukupno oko 173.000 stabala koja se nalaze na području između Koške i Habjanovaca na površini od preko 3.790 jutara ( list „Die Drau“ Osijek, br. 15. od 21 veljače 1884.g.,str.2 -3 – prijevod s njemačkoga: prof. Đurđica Pavičić i Milan Slajić, dipl. ing Belišće, veljače 2006.). Za povijest Belišća, nastanak mjesta, gradnja tvornica i postrojenja, preporučam knjigu: M. Salajić, „Staro Belišće.“

POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE – 1846. – 1976.

Sada je potrebno u kraćem obliku reći o privrednoj grani – ŠUMARSTVU – koja nastaje u navedeno vrijeme od 130 godina koja vodi brigu o korištenju, uzgoju i obnovi postojećih i proširivanju novih površina i javlja se kao posebna grana privrede.

Šumarstvo je ljudska djelatnost koja se odnosi na šumu i šumsko tlo. Šume proizvode drvo, koru, smolu, šumske plodove, u njima raste više vrsta gljiva i drugo. Obuhvaća upravljanje, održavanje šuma, zaštitu, očuvanje parkova, rezervata te za nastavu i nauku.

Čovjek prve zajednice iskorištava šume i njena dobra za osobnu korist i već oštećuje šumu. Ratar krči šumu za obradivo zemljište, za ogrjev i druge načine iskorištenja drva. Eksploatacija šume se pojačava u feudalizmu porastom obrta i trgovine. Industrijska proizvodnja kulminira eksploatacionog šumarstva. Negativne pojave uništavaju šumu u zemljama starih kultura i stvaraju potrebu racionalnog šumarstva. Suvremeno šumarstvo je pošumljavačko, temeljno na aktivnim zahvatima čovjeka, što se vodilo računa u vrijeme vlastelinstva koje je uz sječu odmah sadilo mladu šumu, dok koncem 20. stoljeća i u 21. stoljeću se ne provodi dovoljno pomlađivnje šuma, koje su uništene učestalim požarima.

Djelatnost šumarstva Pojavom te djelatnosti kao grane privrede imamo pojam šumsko gospodarenje, t. j. uzgajanje i iskorištavanje šuma postaje jedinstven proces.

Uzgajanje šuma obavlja uzgajivač na temelju ekoloških poznavanja i šumsko – uzgojnih svojstava drveća, postupa da u njoj umjetno postigne optimalne uvjete uspijevanja. U to pripada i pomlađivanje šuma kombiniranim metodama, ekologijom i pomlatkom umjetnim načinima,

15

dopunom hranjiva u tlu, sjetvom, sadnjom, čuvanjem od požarišta i čuvanjem mladih kultura, prorjedom niske i visoke, preborne, progalne, slabe, umjerene, jake i kresanjem grana na stablima i pročišćivanjem suvišnih šikara da se vide drvoredi i zbog zraka u šumama i melioracijom. Nadalje se provodi podizanje intenzivnih kultura i plantaža vrsta drveća brzog rasta povezano sa poljoprivrednim kulturama.

Zaštita šuma od štetnih insekata bolesti i elementarnih nepogoda, čuvanje od divjači, stoke i čovjeka. Pomoćne djelatnosti uzgajanja šuma su sjemenarska i rasadnička proizvodnja uz pomoć suvremene genetike.

Iskorištavanje šuma Mora biti planski i racionalno korištenje drvne mase, dok neracionalno dovodi do uništavanja šuma, klimatske štetne pojave, nastajanje krša, goleti, pijesaka, močvara, vriština i slično. U Europi se već davno vrši na temelju prirašćivanja drvne mase. Moderno gospodarenje vodi računa o trajnosti karaktera i vrstama šuma, održavanje i obnovu i načelo dinamične trajnosti kao proširene reprodukcije te tehničke investicije, ekstenzivno i intenzivno intenzifikacijom uzgajanja postojećih šuma.

Uređivanje šuma i propisivanje gospodarskih mjera je klasično područje perspektivnog planiranja, dinamički trajna proizvodnje šumskih proizvoda da najbolje odgovaraju društvenim potrebama a posebno je uspijevanje šuma u skladu s biološkim zakonitostima.

Organizacija šumarstva se provodi preko šumarsko – privrednih organizacija, teritorijalno podijeljenih pa neke imaju i budžetske ustanove i sa samostalnim financiranjem ili statusom privrednog poduzeća. Kod većih postoji šumsko građevinarstvo, uređenje šuma sa zaštitom od bujica što obavljaju posebne institucije.

Šumska znanost postojala je još kod Rimljana o kojoj su pisali Plinije, Kolumela i drugi. U ranom srednjem vijeku dio šuma prelazi u vlasništvo crkve i pojedinih redova, cistercita i benediktinaca. U to vrijeme se bilježi pošumljavanje i uredbe o čuvanju šuma – Francuska, Venecija,Njemačka. U 18. stoljeću širi se šumarska nauka i nastaju osnovna djela o šumarstvu. U 19. stoljeću važna su dva pravca šumarske znanosti: njemački se temelji na ekonomskim osnovama i francuski da uzgoj šuma uzima više na prirodnim zakonima. Suvremena znanost se temelji na nizu bioloških, tehničkim i ekonomskim disciplinama uvažavajući dostignuća i na drugim područjima. Izobrazba kadrova je na fakultetima i stručnim školama različitog stupnja.73

Kroz stranice šumarskog lista ( 1846. – 1976. ) Šumarske statistike i metode te oko pokazatelja(N. Neidhadrt 1931.) i njihove unifikacije bile su na međunarodnoj razini u akciji Međunarodnog institut za agrikulturu u Rimu 1935 godine, O svim vrstama djelatnosti i posjeda nalazimo više procjena već na početku izlaženja „Šumarskog lista.“ Međutim, o potrošnji drva nalazimo dakako i ranije i to razvrstavanje po pojedinim potrošaćima ( R. Antoljak i S. Klepac 1946. ). Unificirane statističke podatke na međunarodnoj razini iza Drugog svjetskog rata o proizvodnji, potrošnji i prometu drvnim proizvodima za svaku pojedinu godinu, objavila je institucija Ujedinjenih nacija F.A.O. sa sjedištem u Rimu. ( prof. dr. Zvonimir Potočić ).

KATEGORIJE ŠUMOPOSJEDNIKA – Državne šume

Završetkom 19. stoljeća u Hrvatskoj državni šumski posjed iznosio je 313.216 hektara, ali tu nisu uključene površine koje su se nalazile u sklopu austrijskog dijela Austrougarske Monarhije a to je preko 50.000 hektara. (Š.I.1886.,str.284.). Državni posjed ili carski je bila samo Vojna krajina b. a to je likvidirano 1850. i podijeljen krajišnicima, a državi su ostali udaljenije površine. Tek 1918.

73 Enciklopedija Leksikografskog zavoda, tom 6. str.287.288. 16

raspadom Austrougarske Monarhije Zemaljskoj vladi Hrvatskoj pripadalo je 40% prihoda iz tih šuma; To je ostvareno tek 1939. kada šumama upravlja Ministarstvo šuma i ruda u Beogradu. …

Napomena: „Godine 1907. Šumarski list se pita (str.472.) da li se i na državne šume po našim naročito siromašnim gorskim krajevima, odnosi odobrenje Kraljevskog ugarskog ministarstva za poljoprivredu u Budimpešti da siromašno i oskudno žiteljstvo može te godine, zbog velike nestašice krme, besplatno koristiti listine i stelju iz državnih šuma.?“

Rad u režiji u državnim šumama bio je kočen i strogim budžetskim financiranjem ( 1922. – 1937.). Rasprave o problematici tih godina, specifične su teme državnih šuma i šumarstva uopće u Bosni, a odnosi se i na područje Hrvatske.

Tih godina od 1900. do 1939. u svim brojevima Šumarskog lista teme o „Imovinskim općinama“, raspravlja se o „Šumarskom pravu Krajišnika“ te „Reviziji katastra prvoužitnika“ (1910.). Imovine općine obrađuje više autora (…str.192.), te o Komunalnim šumama u Jugoslaviji.“ Stoga je nastao slom Imovnih općina (1932.). Nakon Drugog svjetskog rata prestao je problem Imovnih općina, šume koje su proglašene opće narodnom imovinom kao i šume zemljišnih zajednica.

U tih pedesetak godina i početak 20. stoljeća državni šumski fond proživljava više oblika upravljanja a na štetu samog gospodarenja šumama. Postanak urbarnih općina vezan je uz carski patent od 17.5.1857. otkupom prava bivših kmetova na vlastelinskim šumama za Banske Hrvatske i Slavonije. Urbarske općine su starije od imovinskih općina – teritorij Hrvatsko – Slavonske Vojne krajine, otkupom na državnim šumama. Na nekima nije bilo tako loše gospodarenje kao na području Podžupanije osječke, o njihovim uloženim glavnicama od kojih dobivaju kamate i.t.d. – „Šumarski list“ 1884.

O šumama zemljišnih zajednica doneseni pravilnici su koji su u praksi donijeli manja prava na drvetu da bi se moglo ostvariti o čemu piše „Šumarski list“ 1910. godine. Iza toga šume se nazivaju: Gradske, općinske i seoske. O tim šumama se malo pisalo. Na području Hrvatske bilo je tih šuma: Gradskih općina 8.871 hektar, upravnih 13.578 hektara, te seoskih šuma 214.527 hektara. Ovih seoskih je najviše bilo u Dalmaciji.

PRIVATNI ŠUMSKI POSJED

Prema podacima Šumarskog lista 1894. privatni šumski posjed u Hrvatskoj iznosio je 425.000 hektara ili 27% svih šuma i zemljišta, a 1938. privatnih šuma 327.000 hektara ili za 25% manje. Smanjio se prodajom veleposjednika (40 tisuća ha ), eksproprijacijom između dva rata po agrarnoj reformi ( 55. tisuća ha ). U Istočnoj Hrvatskoj se smanjio pretvaranjem šumskih kompleksa u poljoprivredne površine. Početkom 20. stoljeća u vlasništvu veleposjednika bilo je 142.000 ha šuma. O privatnim šumama u Šumskom listu je malo pisano. Šumski list 1884. str. 102., donosi registraciju prodaje velikih privatnih šumskih posjeda kao „Vlpovačke gospoštije“. Šumskog vlastelinstva Podgorač (1902.).

Krajem 19. stoljeća crkvene ustanove posjedovale su oko 55.000 ha šuma. Tim šumama nije upravljala državna vlast. Tokom 100 godina se nalazi samo dva članka: „Šume prebenda“ (Ettinger,1885.), te „Šume đakovačke biskupije“ (Cesarić,1905.). Prvi Ettinger konstatira loše stanje prebendarskih šuma („prebendari“ su čuvari svetinja i običaja crkve u zagrebačkoj biskupiji), između 30 i 300 jutra i predlaže njihovo uređenje … „strukovni nadzor i rukovodstvo sječe“. Zakon o šumama iz 1929. nema odredbi o organizaciji čuvanja šuma, te je Ministarski savjet donio „Uredbu o čuvanju nedržavnih šuma“ ( Š. L. 1938., str.591.). Uspješno spojena proizvodnja i paša ovaca obrađuje: Đ. Zmijanca: „Privatne šume na području grada Zagreba“(1962.).

17

ŠUME VALPOVŠTINE

N a području Slavonije i Baranje postoji nekoliko topografskih cjelina:

a) Središnji i zapadni dio Slavonije koji tvori staro gorje i Požeška kotlina. b) Istočni dio Slavonije sa đakovačko-vinkovačkim i vukovarskim prapornim ravnicama i s

erdutsko-aljmaškim brdom. c) Nasuta aluvijalan ravnica Podunavlja s Banskom kosom. d) Nasuta aluvijalna ravnica Podravine te e) Nasuta aluvijalna ravnica Podravine

Istočni dio od Krndije i Dilja ravničarski dio ima nadmorsku visinu od 80 do 240 metara. Banska kosa ima 240 metara, a đakovačko-vinkovačka s vukovarskom ravnicom je do 294 metara nadmorske visine, dok prema Fruškoj gori – Srijem do 200 metara. Požeška kotlina ne premašuje 140 metara, a Požeške gore Papuka, Psunja i Ravne gore nadmorske visine se kreću od 200 do 984 metra.

Aluvijalna ravnica Drave je od sjeverozapada prema jugoistoku. U donjem dijelu teče polagano stvarajući okuke, ade i sprudove, a nadmorska visina kreće se od 88 do 103 metra. Slavonija i Baranja obiluju vodenim tokovima te pored Save, Drave i dijelom Dunava u njih utiču manje rijeke: Karašica, Vučica, Vuka, Bosut, Spačva, Orljava i druge manje. Količina padalina tokom godine je umjerena.

U slivovima nabrojanih rijeka izvedeni su tokom 19. i 20. stoljeća opsežni melioracioni radovi radi odvodnje suvišnih voda. U prethodnim tekstovima u staro doba vidjeli smo da su u Slavoniji bile velike poplave. Temperaturna srednje vrijednosti prema mjerenjima Hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske u Zagrebu za desetogodišnje mjerenje su: Osijek 10,6 C, Brestovac-Belje 10,4 C, Donji Miholjac 10,8 C, i Našice 10,0 C. U svim mjestima najtopliji mjesec je srpanj, srednjom temperaturom od 19,4 C do 21,4 C a najhladniji siječanj sa -1,0 do -2,1 C. Količina oborina se kreće: Belje 652 mm, Đakovo 733 mm, Donji Miholjac 763 mm.74

Šumsko bogatstvo Slavonije početkom 18. stoljeća

Dakako, da su šume najveće bogatstvo Slavonije jer su u tom stoljeću prekrivene 70% cjelokupne površine. Vrijedno bogatstvo šuma među kojima su se isticali hrastovi stari 150 – 300 godina.

Prema statistici postotak šumovitosti je bio ovaj:

1750. godine 70% procjena 1850. godine 60% procjena 1914. godine 35% statistika 1875. – 1915. godine 1938. godine 30,8 % statistika 1938. godine 1953. godine 28,5 % statistika 1955. godine 1961. godine 27,5 % statistika 1970. godine

Vidimo da su se od 1750. do 1914. godine smanjile za 50%, a po drvnoj masi i vrijednosti smanjile su se mnogo više. Vrste drva smio nabrojili u prethodnim izlaganjima prema vremenu, klimi i ekspoloataciji ( Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb,-F. N. 27.)

Glavni činilac razvoja u Valpovštini je izgradnja industrijskih pogona drvno – prerađivačke a poslije i kemijskih proizvoda, ta razvoj i izgradnja mjesta Belišća. Sirovinska baza firme „Salamon Henrich Gutmann“ Belišće od 1884. do 1945. godine bile su šume u Valpovštini. Šume su bele vlasništvo, kao i oranice ( 100.000 jutara, a poslije Agrarne reforme 40.000 jutara) vlastelina Prandaua iz

74 Zbornik radova - Belišće kao činilac razvoja, str. 33.-35. 18

Valpova i firme koja je dio kupila od vlastelina. S. H. Gutmann iz Velike Kanjiže – Mađarska. Slijed je bio ovaj:

- 1889. godine sklopljen je ugovor između vlastelina i industrijalca Gutmana.

- 1896. godine firma Gutmann iz Belišća kupuje od grofa Jankovića plemićko dobro Voćin. Ugovor iz 1902. godine.

- 1897. firma Gutman kupuje od grofa Pejačevića posjed Slavonska Orahovica i Suhomlaka. Šumske površine S. H. Gutmann bile su oko 50.000 katastarskih jutara. Nizinske šume bile su prastara hrastovina a Papuk je obrastao bukovom šumom. Sve to je bilo iskorišteno.

- Poslije 1930. godine otkupljivane su sječine u šumama raznih vlasnika.

- Godine 1945. Okružni NOO Osijek, Odjel šumarstva i industrije, Režijska uprava Belišće stavio je sva šumska dobra pod državnu upravu.75

Uže gravitacijsko područje Kombinata Belišće od cca 1978.- 1990.

Naziv šumskog gospodarstva

Ukupna površina šum. gospodarstva u ha

Površina koja gravitira Belišću u ha

Osijek cca 30.000 30.000 Našice 52.000 52.000 Podravska Slatina 28.000 28.000 „Jelen“ Belje 27.000 27.000 Slavonska Požega 48.000 33.000 Bjelovar 110.000 18.000 Vinkovci 59.000 7.000 Ukupno: cca 354.000 195.000

GOSPODARENJE ŠUMAMA Slavonije s uzgojnog stajališta: Međutim, iskorištavanje šumskog drva s vremenom mijenja svoju djelatnost. To je bila samo završna faza tog proizvodnog procesa. Upoznavajući biološka svojstva pojedinog drveća u mješovitim sastojinama proizvodnje, procesi su nametnuli različite mogućnosti nove proizvodnje i napredovanjem tehnike ustrojavaju se novi procesi i proizvodi više produkata. Tako se podižu šume (kulture) i plantaže euroameričkih topola u obalnom pojasu rijeke Drave i Dunava. Razvija se iz sadnje topola papirna industrija koja je ustrojena postupno u Belišću, tako da je tvornica papirne i valovite ambalaže podigla Belišće na euro i svjetsku proizvodnju sve do 1990. godine. Osvrt je na perspektivu razvoja belišćanske industrije u kojem je prikazivana zaliha po vrstama drveća u užem gravitacijskom području „Belišća“. je ovakav:

hrast 10.030.841 metara kubičnih Bukva 5.606.882 metara kubičnih Jasen 1.241.652 metara kubičnih OTL 6.040.180 metara kubičnih ML 4.197.237 metara kubičnih Četinjače 311.115 metara kubičnih Ukupno: 27.447.907 metara kubičnih Ti nam podaci pokazuju o dobroj produktivnosti postojećih šuma u spomenutom gravitacijskom području, jer postotak volumnog prirasta postiže iznos od 3,9. Što se tiče strukture po vrstama drveća a ta je slijedeća : Na hrast otpada 37%, na ostale tvrde listače 46%, na meke listače 16% i na crnogoricu 1%. Sveukupni prirast na Belišće u kubičnim metrima je 4,6.

Šumska površina Slavonije i Baranje: Na 31.12.1976. obrasla šumska površina iznosila je 369.162,51 ha po šumarijama koje gravitiraju Belišću. Obrasle površine kontinentalne Hrvatske

75 Isto, str.36.-39. 19

iznosila je 988.520 ha, t. j. vidi se da na Slavoniju i Baranju otpada 37% u odnosu na kontinent. Ako se proračuna drvna zaliha u šumama kontinenta, iznosila bi 190,926.000 metara kubičnih drveta. Drvna zaliha slavonsko – baranjskih šuma 31.12. 1976. iznosila je 68,738.589 kubičnih metara drveta što opet iznosi 36% u Hrvatskoj drvnoj zalihi.

Ako se prikažu postoci po vrstama drveta, zaliha drveta je na slavonsko-baranjska zalih je sastavljena ovako: 45,5 % hrasta; 13,9 % bukve; 9,6 % jasena; 9,9 %; graba ; 1,3 %, crnogoričnih vrsta; 6,6 %; ostalih tvrdih listača; 7,8 % ostalih mekih listača.

Da je Slavonija tada bogata hrastovinom prikazavši podatak apsolutnog iznosa od 31,283.591 metara kubičnih hrastovine na panju u odnosu na kontinent Hrvatske koji ima 51,627.000 metara kubičnih, Slavonija ima na svom teritoriju 60% cjelokupne hrastovine u Hrvatskoj. Struktura drvne zalihe na panju po vrstama drveća u Slavoniji i Baranji u kubičnim metrima dne 31.12.1976. godine.76

h. lužnjak h. kitnjak bukva jasen grab črtinjače OTL OML Uk

22.565490 8.718.101 13.193982 6.628.588 6.808.595 895.242 4mil.552.315 5mil.376.276 32,9% 12,6% 19,3% 9,6% 9,9% 1,3%6.6% 6,6% 7,8% Ukupno: 68. miliona 738 tisuća 589 kubičnih metara drva. = 100%

Perspektivni plan sječa za polurazdoblje od 1978. do 1987. godine za Slavoniju i Baranju, predviđeno je u tih 10 godina u obliku etata glavnog i prihoda ukupna drva masa od 18,434.o13 kubičnih metara ili godišnje 1,843.401 kubičnih metara. Ako se usporedi to prema drvnoj zalihi na panju, iznos je od 2,68%. Ako se usporedi analogno veličinom u Hrvatskoj ( godišnja sjeća), Slavonija i Baranja, onda to iznosi 4,371.800 kubičnih metara, u ukupnom etatu je to 42%.

Iz svega dosada rečenog zaključuje se da su postojali uvjeti za razvoj drvne industrije u Slavoniji. Bogatstvo svih šuma (starosti 150-300 godina) u Slavoniji i jeftina radna snaga omogućili su brz razvoj i napredak novopodignute industrije (najnužnije za početak u 5 godina). Smišljenom dobrom politikom tvrtke S. H. Gutmann i kupnjom ( oko 50.000 k. j.) šuma, izgradnjom uskotračne željezničke pruge i pratećih objekata, a usporedo izgradnjom stanova za radnike, uvođenjem vodovodne mreže oko pogona, razvilo se mjesto Belišće.

Za zaključak, u ovom periodu razvoja industrije i Belišća vidjeli smo da je glavnu ulogu (s obzirom na zalihe) odigrala hrastovina do Drugog svjetskog rata koja je polagano nestajala za proizvodnju.

Meki lišćari su odigrali ulogu iza Drugog svjetskog rata kada je počela sadnja topole na slobodnim površinama , od 17.000 ha, uglavnom plantaže s talijanskim klonom I-214. Unosili su se i vlastiti klonovi topola i vrba za tehnološka svojstva proizvodnje. Takve vrste još su opskrbljivale kombinat Belišće, za opskrbu furnirskim i pilanskim trupcima. Na 10.000 ha plantaža je u stanju brzog rasta, godišnji etat mekih lišćara, može povećati za 200.000 kubičnih metara godišnje, da se privedu dakako šumskim kulturama. Uz naznačene trupce za rezanje mekih lišćara podignuta je tvornica za celulozno drvo i proizvodnju papira.77

Takvu praksu ( i mješovitu sadnju) provode šumski inženjeri na tom području, te će se uz intenzivne metode rješavati i nove probleme razvoja industrije i Belišća. Što se tiče tehnologije za proizvodnju papira u Belišću iza 1995. godine (tvornica je pretrpjela u domovinskom ratu mnoga oštećenja) prelazi na druge sirovinske baze i stari papir za proizvodnju posebnih papira za tržište.

Takvu praksu ( i mješovitu sadnju ) provode šumarski inženjeri na tom području, te će se uz intenzivne metode rješavati i nove probleme razvoja industrije i Belišća.

76 Isto, str. 63.-65. 77 Isto, 65.-67

20

TRAGOM ZNANSTVENIH RADOVA, ČLANAKA I ZAPISA

OD 1997. DO 2019.

Tijekom prethodnog vremena nestale su stoljetne šume, prirodnim i umjetnim nepogodama –ratovi požari …, sječom i višestrukim korištenjem drveta i drvne mase. Ostali su pojedini i usamljeni primjerci hrasta i drugih vrsta kao svjedoci vremena svoga nastajanja, zaštićeni u parkovima i nasadima umjetnog uzgoja. Šume ili dijelovi šuma pod zaštitom UNESC-oa su poštovanje čovjeka prema prirodi sa vrstama koje su nastale ili nastaju na našem planetu. To bi mogla biti „hvala“ svom Stvoritelju i generacijama koje su vodile dobru brigu o prirodi, njenom uzgoju, racionalnom korištenju i ekologiji.

Raspadom SR Jugoslavije, prije početka srpske agresije na Hrvatsku osnovano je novo javno poduzeće „Hrvatske šume, 1. siječnja 1991. godine a temeljna im je zadaća gospodarenje hrvatskim šumama i šumskim zemljištem. „Hrvatske šume“ p. o. Zagreb gospodare s oko 80% svih šuma i šumskog zemljišta Republike Hrvatske. Šume i zemljište zauzimaju 43% kopnene površine. Zakon o šumama obvezuje na jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šume. Zadatak je obnova sastojina, sadnju i sjetvu, njegu sastojina, doznaju stabala i prosijecanje šume. Ti radovi se obavljaju do 2005 godine na 328.000 ha. Zakon o šumama nalaže pored ostalog vraćanje stečenih prihoda u šumu. …

Ustroj „Hrvatskih šuma“ se sastoji od Direkcije u Zagrebu, 16 Uprava šuma i 171 šumarije. „Hrvatske šume“ imaju oko 10.000 zaposlenika, pri čemu 1188 s akademskom naobrazbom. U 1995. godini su na privlačenju i prijevozu drvnih sortimenata obavile oko 50% radova vlastitim zaposlenicima, a 50% putem uslužnih djelatnosti. Poduzeće gospodari sa 13.669 km tvrdih šumskih cesta. Iste godine (1995.) izrađeno je vlastitim sredstvima 90,3 km donjega stroja i 86,2km gornjega stroja šumskih cesta te 320 km protupožarnih prosjeka.

U 1996. godini sječni etat „Hrvatskih šuma“ iznosio je 4,934.000 kubičnih metara a prirast iznosio je 8,123.000 kubičnih metara. Hrvatske šume financiraju znanstveno istraživalački rad Šumarskog fakulteta i Šumarskog instituta u godišnjem iznosu od 6,900.000 kuna. Gospodare sa oko 38 lovišta u kojima se prvenstveno radi na obnovi ratom uništenoga fonda divljači. Hrvatske šume uvećavaju nacionalno bogatstvo i prirodne opstojnosti Hrvatske države.78

Iz povijesti šumarstva

Stanje sa šumama u Europi do kraja 18. stoljeća je dramatično, stoga se donose zakoni i zabrane, i tada je objavljen „Šumski red“ carice Marije Terezije (H. S. ½ 1997.,str.29.) Zaštita šuma.

-Posije okupacije Istočne Slavonije i Baranje nakon šest godina izvršen je povrat – reintegracija 50 tisuća ha šume u posjed Republike Hrvatske, te šest šumarija: Vukovar, Ilok, Beli Manastir, Darda, Tikveš i Batina, sa ukupnom drvnom zalihom od više 52 milijuna kubičnih metara.

Posljedice rata i danas se osjećaju – gotovo 60% površine kojom gospodari Uprava šuma Gospić u Domovinskom ratu bilo je okupirano. Ovo stanje pogodilo je našu šumsku djelatnost, nema radne snage. Područje ove uprave prostire se na površinama od mora sve do 1200 m nadmorske visine. Ovdje se mogu naći sve vrste biljnih zajednica, raznolike vrste drveća od submediteranskih do subalpskih – hrast mediteranac, alpski bor, pa sve do bora krivulja na vrhu Velebita. Na Velebitu ima više od 2500 biljnih vrsta. Uprava šuma Gospić gospodari na površini 294.456 ha šume, od čega su visoke 108.105 ha i na krške 186.306 ha. U 1996. godini plan proizvodnje je izvršen sa 72 posto, a 1997. biti će izvršen u potpunosti. Ovoj šumariji su pomogli u radu šumarije: Bjelovar, Požega, Vinkovci i Koprivnica. U 1998. planira se posjeći oko 245.000 kubičnih metara drvne mase, te gradnju oko 38 km šumskih cesta. Velika pozornost biti će na obnovi, a tijekom 1997., nije bilo požara, organizira se služba motrenja, jer su ta područja visokog rizika. ( H. Š., 1997. br.12,str.5 ).

78 Časopis „Hrvatske šume“I. i II. 1997. br.1-2, Zagreb, str. 1. 21

-Šumarija Tikveš: S radilišta: Udruženim snagama do plana proizvodnje, dinamiku radova na sjeći i izradi drvnih sortimenata na području Baranje uvjetuje vodostaj Dunava. U proljeće kad je Dunav nizak, darovi su pojačani u šumariji Tikveš pa pomažu i radnici iz Osijeka i Đakova u pomoć sa četiri teška stroja Kockum „Šumatrans“ Našice do kraja svibnja biti će izvezeno svih planiranih 5000 metara kubičnih trupaca na obalu Dunava, odakle će biti jedinim mogućim putem otpremiti u Belišće ( H. Š.,1998.,br.17.,str.14-15. ).

-Šumarija Lipovljani – članak, „U Kozarčevoj šumi…“Stare sastojine hrasta lužnjaka iz prošlog stoljeća zavidne su debljine i podsjećaju na neko doba. O tim hrastovima pisao je Josip Kozarac između 1885. i 1895. godine. … Staro selo s dugom šumarskom tradicijom. Starost „dokazuju“ posredno – Kada su Turci 1600 godine srušili stari grad u Kraljevoj Velikoj, selu ucrtanom na starim kartama, iz te cigle sagrađena je crkva u Lipovljanima. Narodna predaja kaže da se cigla prenosila dodavanjem iz ruke u ruku, svih pet kilometara koliko su dva sela međusobno udaljena. …Šumarija Lipovljani danas gospodari s 7.015 ha šume u dvije gospodarske jedinice. …Prosječni godišnji etata od 28.000 kubika 50 zaposlenih u šumi uglavnom sami izvrše. Sadašnji broj zaposlenika je upravitelj, 3 revirnika, 5 lugara, 12 sjekača te dva lovnika koji brinu o lovištu ( H.Š. M.Markobrad,1998.,br.19/20, str.16. i 17.).

-Pitomi kesten na području Požeške kotline: U Slavonije su ga donijeli Rimljani. Istražujući pridolazak pitomog kestena na područje Požeške kotline. mr. Juraj Zelić došao je do zaključka da su kesten u ovo područje donijeli, njegove plodove brali i prehranjivali se još Rimljani u drugom i trećem stoljeću. … Poslije otkrića Amerike bio je važna namirnica na europskom kontinentu. Raste na tlima nastalim od stijena. …( H. Š. 1998.,br.19/20, I. Tomić, str.21. ).

-Šumarija Virovitica: Lipa je neslužbeni simbol šumarije, šumarija Virovitica je od šumarija Uprave šuma Podružnica Bjelovar i nove Podružnice Slatina. Gospodari s dvije gospodarske jedinice: Suhopoljsko-virovitičke nizinske šume površine 415 hektara i Virovitička Bilogora površine 7.255 hektara. U nizinskim šumama su mješovite na obronku Bilogore, dominiraju sastojine kitnjaka ili bukve. To je osnovica ove šumarije jer nizinski dio su raspršeni ostaci iskrčenih šuma davnine, pa su površine prepuštene ratarstvu. Iako kitnjak i bukva i grab čine osnovicu na pobrđima Bilogore ipak je lipa koja obilježava ovaj šumarski kompleks. … ( H. Š. 2019., br. 263, B. Meštrić, str. 28. i 29.).

Protupožarna zaštita šuma

-Do polovine srpnja 1997.godine zabilježeno je 117 šumskih požara od čega 39 u kontinentalnom dijelu i 78 na kršu. Ukazuje se na prevenciju. Značaj promidžbe i edukaciji. ( H.Š. 7/8,1997., str. 39.)

-Uprava šuma Split bilježi 1997. g. 2.945 ha opožarenih površina u 95 požara, a prosjek je oko 31 ha opožarene površine po jednom požaru. Od visoke vegetacije treba izdvojiti 844,73 ha visokih šuma i 421,11 ha panjača, ukupna šteta u ovoj godini iznosi 376.677.188,00 kuna ( H. Š. 7/8,1997.,str. 29. ).-Program obnove i zaštite obalnih šuma; Šumskim prometnicama protiv požara. Gotovo polovina šuma u državnom vlasništvu kojima gospodari šumarija Dubrovnik, oko 12000 ha, nalazi se na poluotoku Pelješcu. K tome se dodaju šume u privatnom vlasništvu oko 20000 ha, o kojima brigu vodi dubrovačka šumarija, važnost fonda na Pelješcu tim više dobiva na značaju. Ne zbog gospodarskog smisla, nego kroz opću korist šuma i njihovu zaštitnu ulogu. Taj važan oblik zaštite šuma i gradnjom šumskih prometnica, pristupa se i u Slavoniji, a sredstva se pronalaze u Svjetskoj banci koja podržava projekte.

Nepogode

-Kako prebroditi šumske nepogode i katastrofe? Moramo reći da je u proteklim godinama naša zemlja bila „pošteđena“ prirodnih katastrofa, izuzev požara posljednjih godina ovisno o klimatskom okružju, ponekad uzimaju više zamaha. Nekim dijelom je rezultat ljudska aktivnost i globalnih klimatskih promjena, pa uglavnom katastrofe koje su višeznačne i teške za otklanjanje. U tu svrhu održana je radionica u Cavtatu 29. – 31. X. 2007. s tematikom: „Upravljanje u kriznim situacijama – stečena iskustva i novi izazovi.“ … Zaključeno je da je nužno ojačati suradnju s kolegama iz B H

22

kako bi se požari otvorenog prostora na vrijeme stavili pod kontrolu ( požari prelaze granicu !). Prezentirana je i sustav nadzora pojave i dojave požara, što se pokazalo u detekciji i sustav je već implementiran u pojedinim zaštićenim područjima u Hrvatskoj, a kroz godinu dvije sva zaštićena područja, kategorija nacionalnih park i park prirode, planiraju ga implementirati u svrhu jačanja kapaciteta protupožarne zaštite. To je bila 4. Regionalna radionica ( H. Š. 2008. br. 133./134,G. Videc, str.7-8. ).

-U 2019. godini bila je to treća godina po intenzitetu požara tijekom proteklih 11 godina a površina opožarenih područja bila je 15% manja, pokazala je analiza protupožarne sezone 2019. što je predstavljeno u uredu Hrvatske vatrogasne zajednice. U 2019. g. bilo je 2,5 puta više požara ( 3485 požara) nego godinu prije ( 1505 požara . Najčešći uzroci požara bili su udari groma te namjerna palež i prometne nezgode. Dvije trećine bili su u periodu siječanj – ožujak. Najugroženija područja bila su Splitsko – dalmatinska, Šibensko – kninska, Ličko – senjska i Zadarska županija. Najviše ha izgorjelo je u Ličko – senjskoj županiji (9936 ha ). To je područje vjetrova a i sa ljudskim žrtvama, a poljoprivrednici ne kontroliraju lokalnu vatrogasnu jedinicu, o tome kada i što pale. U ovoj sezoni ozlijeđeno je 7 vatrogasaca. Bilo je 5 smrtnih slučajeva civila na čišćenju područja. Najveći požar u 2019. bio je 27. srpnja kraj Šibenika, izgorjelo je 900 ha šume i niskog raslinja. Intervencije su trajale 1 sat i 53 minute – pohvalno za vatrogasce. Zračne snage su ukupno imale 536 sati naleta. ( Glas slavonije, 4.10. 2019., str. 3 ).

Zaštita šuma od bolesti

-Crveno-smeđa pjegavost iglica. Ova gljivična bolest u Hrvatskoj je otkrivena 1963. godine, utvrđeno je da napada više vrsta borova a napose crni bor.

- Izumiru li tršćaci Kopačkog rita? Od 32000 jutara pod trskom na početku prošlog stoljeća, preostalo je 4000 jutara, možda i manje. Sječa trske obavljala se tijekom zime (XII.-II.). Slagala se u snopove koji bi se konjskom zapregom odvozila, a sve su to obavljali sezonski radnici. Otpremala bi se brodovima (šlepovima) do odredišta a manja količina za vlastite potrebe, za pokrivanje krovova, nadstrešnica, hranilišta za divljač, promatračnica, gradnju ledenica, za zaštitu sadnica od divljači i t. d. Kasnije (1958.) su nabavljeni strojevi za proizvodnju štukatur trske i tršćanih ploča, takav pogon bio je u Zlatnoj Gredi (Tikvešu) koji je proizveo 1,299.400 tršćanih ploča ( 100 tis. godišnje).

Razlozi izumiranja trske: Rijeka Drava se izlijevala sve do Darde. Zbog izgradnje nasipa (započetih 1712.) u Baranji, Bačkoj i Slavoniji koji slijede tokove rijeka zaobalje je znatno suženo zbog čega su vodostaji u vrijeme poplave narasli vrlo visoki. Poplave su tako kratkotrajne ( manje od 30 dana ), neredovite, što ne odgovara opstojnosti i razvoju tršćaka. Ustanovljeno je da trska zahtjeva određeni režim naplavljivanja da nije prekratak ni predugačak. Ne smije biti naglo pa dolazi do loma slabašnih stabalaca. O tome je pisao Ervin Rösser glasoviti ribarski stručnjak i oritolog. Prema podacima (Payr 1824.) pod trskom je početkom 19. st. na vlastelinstvu Belje bilo 32.785.29 jutara zemljišta. Do 1977. preostalo je 4.172.69jutara. Tršćak je mjesto gnježđenja ptica močvarica, a sad šaševi i druge biljne zajednice smjenjuju tršćake. Prema tablici izrada snopova trske u lovištu „Belje“ od godine 1952. – 1961. ukupno je posjećeno 1,298.000 snopova. Prema tablici 2) od 1962. – 1971. ukupno je posjećeno 778.000, za 520.000 manje. Kod obnove Kopačkog rita treba imati u planu obnovu tršćaka. Također za obnovu ribnjaka „Podunavlje“. ( H. Š. br.18.,D. Getz, str.27.-29. ).

Ramsarska konvencija: „Zdrava močvarna staništa, zdravi ljudi.“ Svake godine 2. veljače u svijetu obilježava se Dan zaštite močvarnih staništa u spomen na deklaraciju iz 1971. godine potpisana je u Ramsaru – Iran. Zaključci stupili na snagu 1975. godine obvezujući zemlje potpisnice, danas 138 sa svih pet kontinenata. U njima je do danas ubilježeno više od 1300 močvarnih staništa s više od 1,1 milijun četvornih kilometara. Gdje je voda faktor koji kontrolira okoliš s povezanim biljnim i životinjskim svijetom, mora se štititi područja tih močvara te druga važna staništa poput bara, tresetišta, bilo prirodnih ili umjetnih voda, stalnih ili povremenih, sa stajačicom ili tekućicom, uključujući i morsku vodu, čija dubine ne prelazi 6 metara. … Dolina Neretve – donji tok sadrži i najvrednije ostatke sredozemnih močvara na istočno – jadranskoj obali i jedno je od malobrojnih takvih područja preostalih u Europi. „Gori nam pod petama“ ako se natežemo oko pitanja proglasiti

23

park prirode ili ne, susjedi nam polako,ali sigurno odvode vodu.(H. Š.2008.,br.133/134,I. Buzatov-Devčić., str.12. -14.)

Inovacije u šumarstvu : Traktorski markir za izradu uzgojnih staza smanjuje broj radnika. Neka poboljšanja na tretiranju staza, pronašao je dipl. ing. Mario Blaževac postavljajući na prednji dio traktora markir. Markir ima oblik raznostraničnog trokuta, postavlja se naprijed, a sa strane je iz tri dijela. … Ova inovacija već se primjenjuje u šumarijama: Strošinci, Vrbanja, Cerna i Županja. ( H. Š. 2008. br. 133/134., Z. Lončarević, str. 20.-22.).

Opet o Kopačkom ritu: Park prirode K. R. Hrvatske vode i Hrvatske šume u akciji; Kako spasiti ribnjak Belje? Na tom kompleksu boravi oko 300 – tinjak vrsta ptica. Opstojnost ribnjaka ovisila je o vlasniku, njegova računica da proizvodnja ribe nije bila isplativa. Stoga je napustio ribnjak, sklonio vrijedniji inventar mrijestilišta, nažalost, strojeve i pumpe za vodu koje su služile za uravnoteženje vodostaja u tablama „A-1,“A-2“ i „D“ pored Sakadaša. Stručnoj službi JUPP prethodi promatranje i evidentiranje vrsta koje će privući voda, a Hrvatske vode morale bi riješiti pitanje zatvaranje ustav u momentu kada vodostaj Dunava započne opadati. Povoljni vodostaj u ribnjaku mogao bi potrajati do konca kolovoza pa i rujna što bi za mnoge životinje i biljke bilo dovoljno za uspješan razvoj. Objavljena fotografija suhog ispucanog dna ribnjaka govori o bezživotnosti. ( H.Š. 2OO9., br. 150, D.Getz, str. 29.-30.).

Aktualno – Veliki američki metilj: Djelatnici Šumarije Tikveš – Belje su unosili lijek u lovište. Poslije lovne sezone, koja gospodari lovištem Podunavlje unosili su lijek protiv toga metilja za suzbijanje ovog nametnika. Američki metilj je iz reda plošnjaka, a paralizira na unutrašnjim organima a ponajviše jetrene stanice i uzrokuje smrću divljači. Raširuje se preko izmetina i kada dolazi u stajaću vodu razvija se trepetljikova plivajuća ličinka i prihvati na puža barnjaka i preko njega opet se razvija ličinka koja napušta puža te se pričvrsti na neku biljku i začahuri se. Životinja pojede biljku i ličinku i iz nje se razvija odrasli metilj koji živi u jetrima i žućovodu gdje polaže jaja te se ciklus ponavlja. … Divljač slabi, košutama smanjuje plodnost i povećava uginuće. Lijek Fosineks se miješa sa šrotom, margarinom, uljem i stočnom kredom a priprema u klasičnoj mješalici z beton i unosi u hranilice za divljač ( H. Š. 2019. br.268, G. Vincenc, str. 6. i 7. ).

Gljive i ugrožene životinjske vrste: - Jelenak, kukac u hrastovim šumama je postao rijetkost.

Lovstvo: Ris u Hrvatskoj – Ris je s područja Hrvatske bio istrijebljen krajem 19. st. a puštanjem triju obitelji risa 70.-tih ponovno je vraćen na ovo područje. Spašen je 1980. zabranom odstrjela, novi plan donesen je 2004. g. U Hrvatskoj je od 1978. - 2000. usmrćeno je ukupno 211 risova a najviše u Primorju 153. Zaštićene vrste zabranjeno je izvoziti ili uvoziti iz inozemstva. Za ubijanje risa plaća se kazna u iznosu od 35.000 kuna ( H. Š. 2008..br.133/134, V. Pleše, str.38.-40-).

Obnova objekata i okoliša: U Baranji je dvorac Tikveš pružao gostoprimstvo ljubiteljima lova i prirode, čijim odajama su prolazili mnogi državljani i poglavari, sve dok ovim prostorima nisu tijekom Domovinskog rata zavladali barbari s istoka i opljačkali sve što se moglo odnijeti, a ostalo uništili i time potvrdili svoju civilizacijsku razinu i kulturu. Potrebna je temeljita obnova. !

Gljive: Jesu li gljive zanemareni šumski proizvod? Milijuni ljudi u svijetu traže i upoznavaju gljive . „meso naših šuma,“ jer se po hranjivosti svrstavaju između mesa i povrća. Danas se može govoriti o gljivarskom pokretu jer pripadaju u asortiman hrane i velika su stavka u kulinarstvu. Prednosti gljiva su niska kaloričnost, nema masnoće, bogate su mineralnim tvarima, znatan sadržaj vitamina (b-kompleksi) čak i ljekovitost kod pojedinih vrsta, antikarcerozna svojstva-zimske panjevičice. U njima je zastupljena voda 77% do 93% i bjelančevine. ( H. Š. 1998., br.219/20, I. Tomić, str.45.). Oprez sa gljivama – Poznavanje koje su jestive!!!

Gljive naših krajeva: Biserna muhara jestiva za vrsne poznavatelje: ima tri narodna imena: biserna muhara, biserka ili bisernica, lat.Amanita rulescens. Gljiva se pojavljuje u kasno proljeće do kasne jeseni, uvjetno je jestiva i slična otrovnoj panterovoj muhari – stoga se upozorava na opasnost zamjene!. Raste posvuda u listopadnim šumama Europe. Pojavljuje se pojedinačno, u manjim grupama ili je raštrkana po većoj površini. … ( H. Š. 2019., br. 270., M. Glavaš, str.30.-31.).

24

Zlatna štitarka Izbačena je s liste jestivih gljiva no u Europi je dospjela na crveni popis gljiva. Smatrana je jestivom, no analize su pokazale da nije za jelo. Znanstveni naziv za vrstu aurea, odnosi se na zlatno naranđstu boju klobuka. Raste na bogatim tlima uz koprivu. Ne berite je.!

Šumski štetnici

-Šumski štetnik jasenovih šuma je Crna jasenova osa listarica, donosi golobrst. U 2003. godini osa se javila isključivo u drvoredima pa nije bilo toliko štete u šumama, međutim, u proljeće 2003. zabilježene su prvi put štete od tog kukca u jasenovim šumama. Od 1997. u gradu Zagrebu uzrokuje golobrst jasenovih drvoreda, na običnom jasenu. ( H. Š. 2004.br.88,D. Matošević, str. 29.).

- Suzbijanje zlatne žutice: H. Š. angažirane u ratu protiv zlatne žutice. U ožujku 2019. potpisan je plan za suzbijanje tog a štetnika, fitoplazmanskog štetnika prenosi američki cvrčak, koji i vinogradarima na području cijele Hrvatske. Treba pronaći fitoplazmanskog partnera da provede mjere zaštite na vinogradima. Taj partner su Hrvatske šume. … Posao je opsežan, no sačinjen je akcijski plan i određuju se sve aktivnosti. … ( H. Š. 2019., br. 273, G. Vincenc, str.6 i 7. ).

Urbano šumarstvo

-Ovaj pojam pojavljuje se 1965. u Torontu, projekta sadnje drveća u izbornom krugu Toronta. Danas ono ima svoju sekciju pri IUFRO kongresu te i Hrvatska mora ovom pojmu povećati pozornost. Razlog je što je urbano šumarstvo izvan gradskih zidina. Budući je Hrvatska okrenuta turizmu, pristup ovom šumarstvu je od iznimne važnosti. Koncepcija ovog pojma je predstavljena u New Delhiju 1967. godine. ( H. Š. 1998.br.17. str.1.).

Hrvatska ima velike mogućnosti u urbanom šumarstvu, jer šumarstvo našeg primorja, ali i šire mora u većoj mjeri biti podređeno turističkim potrebama. To će zahtijevati veća ulaganja u ozelenjavanje naše obale i otoka, u rasadničku proizvodnju, ukratko, specifične razvojne i zaštitarske djelatnosti. (H. Š. 1998., br.17., str.2.).

- Požeški parkovi – Perivoj na sredovjekovnoj utvrdi: Prije dvije godine ( 1996.) pokrenuta je akcija uređenja stare gradske jezgre sredovjekovnog grada iz 13. st., je bio značajan od europskih utvrda. Na brežuljku utvrde nalazi se pak – šetalište, otvoreno 1870., čije uređenje je bilo još 1947. g. Park „Stari grad“ je najznačajniji požeški park, povezan šetalištem na Trgu sv. Terezije te parkom zabavištem pod gradom i drvoredom. Nadmorska visina 150 – 190 metara a ima oblik elipse. Ovo područje je bilo više puta devastirano, pa je pokrenuta akcija za uređenjem ( H. Š. 1998. br.17, str.5.)

-Urbano šumarstvo – Šumarija Buje: Turizam, ekologija, opća korist (H. Š. Isto str.6.)

- Dunav nam život znači – Uprava šuma Osijek – Šumarija Batina: Izvoz drvnih sortimenata iz zmanjevačkih podunavskih šuma moguć je jedino Dunavom i Dunavom do kupca, a kada Dunav naraste i više od pet metara, sve se pretvara u veliko jezero. ( H. Š. 1998. br. 17., str.12.-14.).

- Projekt CULTUR - CS: Kulturne usluge urbane zelene infrastrukture. Ovaj projekt je važan za Hrvatski šumarski institut jer je omogućio stvaranje istraživačke skupine koja će na osnovu projekta se baviti i socijalnim aspektima urbanog šumarstva. Na projektu su zaposlene i dvije doktorandice sa studijem Urbanog šumarstva, zaštite okoliša i prirode, no taj kadar se teško zapošljava ( H. Š. 2019..br.270, grupa autora-Hrv. šum. institut, str.28.-29.).

Šumarstvo i klima

- Klimatske promjene utiču na vegetaciju drveća o čemu je već nešto rečeno. U zadacima šumarstva je zaštita od nevremena i to kako većim prorjeđivanjem krošnje ojačati stabla (bora) i učiniti ga otpornijim na orkanske udare vjetrova. (Mjere zaštite: H:Š. isto, 1,2-1997.str.27.)

- Nepogode u požeškom kraju, snijeg zatvorio šumu što se ne pamti u ovom kraju, toliko snijega, čija je visina dosezala i do 1,5 metara. Zapadni Papuk I. i II. ulazak u šumu nakon nevremena

25

onemogućen. Jasno da su poslovi bili obustavljeni. Hranidba divljači je onemogućena pa se to obavljalo samo na jednom pristupačnom mjestu.

- Aktualno:Mjere integrirane zaštite na području USP Split. Klimatske promjene glavni su uzrok gradacije podkornjaka. Taj mediteranski podkornjak poznat je javnosti. O toj zarazi opisana je u dva referata na 63 seminaru biljne zaštite. Glavni uzrok povećanja ovog i drugih štetnika bile su tri uzastopne tople godine, 2015.,2016.,2017. i izostanak niskih temperatura zimi. Ovo je uzrok glavni uzrok glavna klimatska promjena i kao glavni uzrok. Ovaj štetnik u takvim godinama razvija, umjesto u normalnim zimama, kada razvija dvije generacije, on u toplim zimama razvija sedam generacija. ( H. Š. 2019. br.268,M. Glavaš, str.10.i 11.).

- Vjetrolom na Medvednici: Oluji vjetar iznova stvorio probleme. U 2013. godini je vjetar uništio oko 40 tis. kubika u jednom naletu a u nekoliko manjih dodatnih 30 tis. kubika. – Klimatske promjene su novi izazovi u gospodarenju šumama. Tu spadaju i poplave. ( H. Š. 2019.,br.270,str.8.-11.)

- Olujno nevrijeme: Sanacija vjetroloma u Spačvi. Klimatske promjene igraju sve značajniju ulogu u šumarstvu, a cikloni koji nanose štetu biti će sve češća pojava. Posljednja je zahvatila područje spačvanskoga bazena, a prema izjavama s terena H. Š.,šteta bi mogla biti i doseći 100 tisuća kubika drva. U zahvaćenim šumarijama omjer vjetroloma i vjetroizvala iznosi 70 : 30 u korist vjetroloma. Kod vjetroizvala veći dio mase će se iskoristiti, a kod vjetroloma je drvna masa uništena i jedino je da se drvo proda u bio masu čija je cijena znatno niža od tehničkog drveta.

Ekologija – je znanost koja proučava odnose između organizma i okoline u kojoj oni žive. Oikos (grč.) znači kuća, dom (Ernst Heckel,1869.). Moderni ekološki pokret smatra da je problem zaštite okoline jedno od osnovnih pitanja suvremene civilizacije, a povezano sudbinom čovjeka. Stoga proizlazi da su šume jedno od najvažnijih resursa. Pa je njihova važnost neprocjenjiva i za globalnu ravnotežu biosfere. Očuvanje šuma je posebna briga, pa je povjerena šumarskim stručnjacima „Hrvatskih šuma“, stoga su posebno odgovorni za sudbinu šuma (H. Š. časopis 1997.br. 1 i 2, str.9.).

Ekologija – klima – Veliki porast emisije lakih plinova u industrijskim zemljama, pojačava efekt staklenika i prijeti pogubnim promjenom klime ( Isto, str.10.).

- Šumarija Požega, Prijave protiv nesavjesnih. Odlaganje otpada uz cestu na nižem terenu i u šumu.! … Stvaraju se veća smetišta unatoč čišćenju problem nije rješen, a u blizini Požege nalazilo se i glomaznog otpada. Radi se o starim automobilskim karoserijama. Uz pomoć policije počinitelj je sudski gonjen i mora snositi troškove izvoženja ( H. Š. 1998. br.15, str.23. ).

- Dan planeta zemlje: Šume su najugroženiji prirodni eko sustavi ! Posebno je negativno djelovanje onečišćene atmosfere na razvoj šume i šumskih ekosustava – velika pluća. U atmosferi je prisutno i do 5000 različitih čestica koje ne pripadaju prirodi i negativno utiču na sve.!

- „Kemijska klima“ i propadanje šuma. Nevjerojatan je znanstveni podatak da je zatopljenje u prošlome stoljeću bilo brže nego li u posljednjih 600 godina, a 2003. g. bilo je najtoplije u zadnjih 145 godina. ( H. Š. 2004. br.88,I. Tomić, str. 12.i 13.)

- Ekološka mreža – sastavni dio šumsko-gospodarskih planova: Europskom ekološkom mrežom, Natura 2000 zaštićeno je oko 45% površine šuma i šumskih zemljišta kojima upravljaju H. Š. d.o.o. Direkcija Nature 2000 odnedavno su postale sastavnim dijelom šumsko-gospodarskih planova koji se donose svakih 10 godina za provedbu potrajnog gospodarenja šumama. Hrvatska je zemlja iznimne bio raznolikosti, nužno je razviti nacionalnu klasifikaciju stanišnih tipova da se usklade s direktivama. …Plan upravljanja područjem ekološke mreže strateški je dokument kojim se utvrđuje područja ekološke mreže te određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti za postizanje ciljeva i pokazatelji provedbe plana. Planovi su obvezni za sva područja ekološke mreže, a omogućavaju učinkovito i prilagodljivo upravljanje područjem ekološke mreže. … ( H. Š. 2019. br.268, M. Glavaš, str. 8. i 9.).

- Što učiniti s hrastovom mrežastom stjenicom? Inovativna metoda utvrđivanja brojnosti. Taj nametnik i čini značajne štete na hrastu lužnjaku. Traga se na učinkovitom metodom suzbijanja. Metoda kartonskih prstenova, bazirana je na etološkim osobinama vrste. Kao metoda je učinkovita

26

što se tiče brojnosti jedinki je učinkovita. Neučinkovita je u starim sastojinama gdje se zadržala u mahovini; u traženju djelotvornih metoda integrirane zaštite, kao mjera suzbijanja došlo bi u obzir unos predatora HMS-a u sastojine. Pokušalo se sa nekim insektima po FSC standardima prema hrvatskim propisima. Najbolje rezultate je za suzbijanje odraslih štetnika pokazao se prirodni peretrin kontaktnog djelovanja i najmanje štetno za zdravlje.

- Zelena čistka 2019. – Šumarija Velika Gorica skupila je više od 170 tona smeća za Dan planeta zemlje. Akcija 2. travnja je trajala 10 dana. Ljudi i mehanizacija. Ukupno 116 radnika. Ukupna dužina očišćenih i pregledanih šumskih cesta je 39,2 kilometra, a ukupna površina očišćenih deponija 321.500 kilometara kvadratnih. Uz radnike šumarije bilo je volontera. U tom poslu šumarija je donirala i 66 pari rukavica i 140 komada vreća.

- Smeće naše svagdanje.- Akcija zelena čistka je metoda osvješćivanja građana kako otpadu nije mjesto u prirodi. Nažalost sada možemo reći da kako većina ipak ne razmišlja tako. Treba naglasiti kako je šumarija Darda na čelu s upraviteljem sudjelovala u akciji s ljudima i mehanizacijom i voditeljima provesti akciju čišćenja šuma (H. Š. 2019. br.270, str.1).

- Naturavita: - Razminiranje i obnova šuma. Osijek čist od mina, za 5 godina, biti će i Kopački rit. Dosad 48,43 ha obnovljene sadnicama hrasta lužnjaka i 35,5 ha obične vrbe. Razminiranje Naturavita 2000 u dunavsko-dravskoj regiji provodi se u cijelosti na području Osječko-baranjske županije i u parku prirode Kopački rit i regionalnog parka Mura – Drava. Financira EU i Republika Hrvatska. Da bi se provelo to područje od 2534 ha trebalo je očistiti od mina iz Domovinskog rata. Projekt je pri kraju, još je ostalo 140 tisuća četvornih metara. Računa se da će do kraja listopada biti gotovo ove godine. Na svih pet projekata evidentirano je 5008 mina i minsko eksplozivnih sredstava.-na redu su vrste mina. Na razminiranju 2.534 ha šume radile su sve tvrtke u državi te 400 pirotehničara. Sve bi trebalo završiti do 2023. godine što je potpisao A. Plenković predsjednik vlade 2019. ( Glas slavonije, 2.listopada 2019., str. 5.).

Životinjski svijet

-Kopački rit – s prestankom okupacije Baranje, Kopački rit dolazi pod nadzor „Hrvatskih šuma“ koje očekuje velik posao na utvrđivanju stanja i djelatnoj zaštiti njegovih 2 dijela Zoo rezervata i Parka prirode koji će se proširiti.

- Biolozima izazov: Dosad još nije istraženo bogatstvo živog svijeta. Zabilježeno je 368 vrsta biljnog i 86 životinjskog planktona. U toj ritskoj močvari utvrđeno je 6 vrsta praživotinja (protozoa) 4 metilja, 63 kolnjaka, 35+8 oblića, 5 školjki, 28 puževa, 19 maločetinjaša, 16 vrsta pijavica, 10 grinja, 17 rakova, 17 vretenaca, 39 ravnokrilaca, 38 kornjaša, 81 vrsta leptira, 39 dvokrilaca, 5 opnokrilaca, 8 istokrilaca i jedna vrsta resokrilaša. Nađeno je kralježnjaka 45 + 8 vrsta riba, 10 vrsta vodozemaca, 8 vrsta gmazova, 270 vrsta ptica i 51 vrsta sisavaca. Ukupno u Kopačkom ritu živi 831 vrsta, ali još nije sve utvrđeno – ima više. Evo što jedna močvara može hraniti i sve ima svoje stanište.

- Drugi prirodni rezervat je Lonjsko polje. …

- Uništavanje močvarica u ribnjaku Podunavlje se odnosi na Kopački rit, da je ribnjak sagrađen 1964. godine s površinom od 517 ha i podijeljen na više tabli: A1, A2, D, ; B1, B 4, B 5 i zimovnici: a b c e f ; B 8, 9, 10. i table C 1 i C2. Na ribnjaku je zabilježeno 270 vrsta ptica. Podijeljene su na – vrlo česte, dominirajuće vrste, uobičajene vrste i rjeđe vrste. Ugroženost životinjskog svijeta i ribnjaka je od samih zaposlenika koji su odvozili jaj ptica, a mladunčad ispadnu iz gnijezda, podnesene su prijave još 1972. i 73. Stradalo je stotinjak gnijezda. Danas znamo da je od 22 kolonije čaplji ostala samo jedna kod ribnjaka C1 pa ipak je ne čuvamo. …(H. Š. 1998.br 15,str. 11-14.).

Ribnjačarstvo d. o o. za proizvodnju i trgovinu – Lipovljani – ribnjak je 1997. proizveo 374.694 kg ribe – 95% je šaran. Prihod je bio 1,566 milijuna kuna, te je dobit oporezovana od 324.000 kn. Od 1.7.1997. godine posluje samostalno.

27

-Vuk – stanovnik šume: Kako gospodariti vukom? Treba li vuka štititi potpuno, odstrijelnom kvotom ili tek lovostajem? Štete koje vuk čini postaju izvorom nezadovoljstva stočara. Stoga kažu da lojalnost vuka ilegalnim načinima svedu na minimum. Svi šumari su za zaštitu vuka i opstanak u našim krajevima. Šumari ne žele štiteći jednu vrstu, dopustiti da unište drugu pa je u pitanju opstanak. Mišljenja su i dalje podijeljena. (H. Š. 2003. br. 79/80, str. 41. i 42.).

- Park prirode Vranjsko jezero: U ornitološkom rezervatu Vranskog jezera zimuje 140 tisuća ptica. To je prirodni fenomen uz morsku obalu Pisovac – Pakoštani. U okolici jezera je 300 ha posebnoga ornitološkog rezervata su 140 tisuća ptica. Problemi tog parka prirode su da je stanovništvo podmetalo požare da unište staništa mnogih ptica. Jedinstvena pakost ljudi ?!. To je povijesni mjesto iz doba Rimljana.! ( H. Š. 2004. br.88, str.16.-18.).

Proizvodnja šumskog sadnog materijala

Rasadnička proizvodnja u Hrvatskoj od 1992. -1996. godine, u unutrašnjem području u 1992. i 1994. ima 25 rasadnika, u 1993. ima 19 rasadnika, u 1995. 22 rasadnika. – Broj proizvedenih listača u rasadnicima se mijenjao. U 1992. proizvedeno je 13,29 milijuna, u 1993. je 7,98 milijuna, u 1994., 25,51 milijun, 1995.g., 20,43 milijuna i u 1996.,25,36 milijuna biljaka. ( H. Š. 1997.,br.7/8, str.11.-15.).

-Šumarija Bjelovar je prema planu trebalo posaditi (1997.) 580 tisuća sadnica najviše hrasta lužnjaka i kitnjaka, 60 tisuća jasena, 8 tisuća johe i 20 tisuća smreke na oko 80 ha. Na Bjelovarskom području je sakupljeno 36 tona žira i još je nabavljeno 32 tone, posuđeno je 25 tona.

- Šumarija Koprivnica – pošumljeno i posađeno 700 tisuća sadnica hrastova kitnjaka i lužnjaka, 57 tisuća jasena, 48 tisuća johe, 2 tisuće topole i 8 tisuća vrbe, 20 tisuća bagrema, 29 tisuća smreke i 12 tisuća crnog bora. Najviše sadnica je iz Koprivničkog rasadnika, a jasena iz Nove Gradiške.

- Skupljanje sjemenki u Požeštini: 37,3 tone žira, 8 tona hrasta lužnjaka. Cijena po kilogramu žira je 2,55 kn u studenom 1997. Požeška uprava šuma u 1997. planirala je 127.326 metara kubičnih a etat, ostvarenog plana je sa 82%. U tijeku su radovi na pošumljavanju, a o vremenu ovisi izvršenje godišnjeg plana.

- Šumarija Nova Gradiška, godišnji plan 185.000 metara kubičnih drvne mase, ostvareno 144.000 metara kubičnih. Osobit problem je bio na šumi Jasenovac i Novska, zbog poplava a tu je najbolji sortiment šuma ( H. Š. 1997.br.7/8, str.27.-28.).

- Uprava šuma Osijek ima površinu šuma 72.475 ha drvnom zalihom više od 9,281.300 kubičnih metara i godišnjim etatom od 300.000 kubičnih metara. Podijeljeno na područja : Osijek 8.129 ha; Đakovo 11.083 ha; Levanjska Varoš 8.071 ha; Valpovo 5.735 ha; Batina 8.601 ha i Darda 14.523 ha; Tikveš 10.191 ha te Beli Manastir 6.141 ha. Na slavonskoj strani je 33.018. ha, a u Baranji 39.456 ha. Ovo područje šuma je u Domovinskom ratu bilo nedostupno na mjestima uz ceste. Crte razgraničenja koje su se mijenjale i zbog minskih polja pa su neki dijelovi nedostupni. Uprave šuma su krenule u obnovu devastiranih površina šuma i zemljišta, radeći sve radne dane i izvršili su sve planove. Obnovljeno je 127 ha, pošumljeno sadnicama hrasta lužnjaka, topole i vrbe na 62 ha zasađeno je 36 tisuća sadnica na 59 ha topole i vrbe i utrošeno je 1,150.000 kuna. U proširenoj reprodukciji na 22 ha, pošumljavanje crnim borom u đakovačkim i brodskim predjelima na 4 ha, hrast lužnjak na 8 ha za čeg je utrošeno 67.200 sadnica. … (H. Š. 1998. br.15,str.17.).

- Klonsko šumarstvo – osnivanje sjemenskih plantaža. Prednost u odnosu na prirodne sastojine. Njihovim osnivanjem prethodi odabiranje najboljih stabala, kako bismo od njih dobili najbolje potomstvo, što je i nakana suvremenog svjetskog šumarstva (H. Š. 1998.br 19/20, I. Tomić, str.18. i 19.).

- Rasadnici: Rasadnik „Limbuš“ uprave šuma Koprivnica; U centralnom rasadniku za proizvodnju crne johe u Hrvatskoj, Limbušu u koprivničkoj Upravi godišnje se na ekološki najprihvatljiviji način proizvede 120 tisuća sadnica crne johe te veća količina sadnica drugih bjelogoričnih vrsta. Međutim, zabrinuti su zbog recesije i smanjenja uzgojnih radova hoće li imati kome prodati

28

sadnice.? Rasadnik „Limbuš“ na površini od 15,3 ha ima zalihu: 120 tisuća crne johe, 260 tisuća lužnjaka 2+0, 440 tisuća lužnjaka 3+0, 200 tisuća jasena, 20 tisuća crnog oraha i 400 tisuća bukve.

- Pored ovog ima i drugih rasadnjaka, no treba vjerovati da će se ipak učiniti, da sadni materijal neće propasti. ( H. Š. 2009..br.150, M. Markobrad, str.10. i 11.). Limbuš (Koprivnica) centralni je za proizvodnju crne johe od 2006. se proizvodi ekološkom hidroponskom tehnologijom. Sjeme se stavlja u stiroporne kontejnere i stavljaju u hidropon i na vodi se uzgoje presadnice visine 10 – 15 cm. Pikiranje krajem svibnja. …

Razno

-Povijest papira: Papir – važan čovjekov izum. – Danas topola sirovina za papir.

Papirus je bio prvi materijal za pisanje, sličan današnjem papiru. Izrađivao se iz samonikle biljke iz doline Nila-Ciperus Papisus. Koristio se u Egiptu 3000 g. p. Kr. U 7. st. prenijet je u Grčku i Rim i europske zemlje. Koristio se do 10. stoljeća.

Pergament je poznat u 2. st. pr. Kr. a izrađivao se od janječih koža, brusila se koža plavim kamenom i bojala kredom. Na njemu se moglo pisati s obje strane pa je bio znatno skuplji od papirusa. Pergamski kralj je htio za biblioteku, ali su ga Egipćani prestali snabdijevati papirusom. Pergament je bio stvoren u 4. st. pr. Kr.. Počeli su ga uokvirivati drvenim pločicama zbog čitanja. Papirus je preteča naših knjiga. Koristio se za vjerske knjige i dokumente. I danas se u počasnim zgodama rade povelje i priznanja. Papir se kao podloga za pisanje pojavio u Kini oko 105. g. Izrađivao se ručno od bambusove trske, rižine slame, lika, konoplje, starih ribarskih mreža, sve sirovine koje imaju vlakna, stavljao u posude prebijelivalo se vapnenom vodom u kuhalo. Na sitima se sušilo, odvajalo od seta i sušilo na suncu. …

Čuvala se tajna oko 500 godina. Arapi su 750.g. počeli proizvoditi od krpa i mljeli u kamenim mlinovima i dodavali vlakanca za papir. U Europu je stigla tehnologija 1310. g. u Ujedinjeno kraljevstvo i Ameriku. Godine 1817 u Engleskoj su se počele proizvoditi kartonske kutije kao ambalaža i zamijenile su drvene kutije. Godine 1920. izumljeni su strojevi za proizvodnju šivanih papirnatih vrećica. Toaletni papir se počeo proizvoditi u 14. st. u listovima od pola četvornog metra. Zapad je s tim upoznat 1857. Tada je počeo proizvoditi njujorški poduzetnik J. Gavetti. Listiće po 500 po cijeni od 50 centi po paketu. Papir u Europi se počeo proizvoditi 1100. godine u Siciliji, Valenciji i Španiji, Francuskoj i Njemačkoj. U Hrvatskoj u Rijeci 1821. tvornicu osnovao Andrija Adamič. 1833. postavljen je prvi parni stroj za takve vrste i na Balkanu. Tehnologija papira…(H. Š. 2008. V. Pleše, str. 34.-36.).

Šuma u mudrim izrekama kroz povijest: Šuma nije svojina samo današnjeg nego i budućih pokoljenja – Stjepan Frančišković Šuma je životna zajednica koja pruža bezgranične vrijednosti i darežljivo ona ne traži

ništa za svoje održavanje, ona izdašno daje plodove i svoj životne aktivnosti, ona daje zaštitu svim bićima i drvosjeći koji je ruši. Budha

Bez kulture nema šuma, a šuma bez kulture. W. Reihl Društvena svijest i odgovornost nekog naroda mjeri se po tome kako on postupa sa

svojom šumom. Franz Heske Čovjek ne može biti nesretan kad vidi drvo. Franz Heske Pa kakva su to vremena u kojima je razgovor o stablima gotovo zločin jer uključuje

šutnju o tolikim nedjelima.

Zanimljivosti : Abonos – tihi svjedok povijesti iz tamnih dubina: Stablo hrasta ili druga vrsti drveća koje je preko sto godina odležalo na dnu rijeke, jezera ili močvare zatrpano muljem i blatom, vađenjem iz tamne dubine započinje novi život kao abonos (crno tvrdo drvo). Mijenjajući fizička svojstva utjecajem željeza i vode i trijeslovine iz drveta, postaje otporan i čvrst materijal i pokazatelj je klimatske budućnosti zemlje. Procjena starosti procjenjuje se metodom naziva radiokarbonsko datiranje. U našim krajevima drvo abonosa nalzi se u starim sadšnjim koritima rijeka: Save, Vrbasa, Bosne, Drine i Krapine. ( H. Š. 2019. br. 270. H. Jakobović, str. 34. i 35.).

29

-Moćni lijek s juga Afrike: „Vražje kanđa“ je učinkovita, ali oprez! Vražja kanđa – Harpagophytum procumbens – Biljka koja prirodno pridolazi na jugu Afrike, zbog iznimnih ljekovitih svojstava proširena je po Europi. Najviše se koristi u Njemačkoj, teško se uzgaja, a na europsko tržište dolazi iz uvoza. Kemijski sastav: glavne komponente su: iridoidni glikozidi (gorak okus) fitosterati, aromatične kiseline i fklavonoidi. Najljekovitiji učinak imaju glikozidi sadržani u gomoljima.

Opis: Biljka je sukulent (kaktus bez bodlji) koja se pruža po zemlji. Korijen je višegodišnja mesnata žila srčanica koja može doseći dubinu od 2 metra. Ispod srčanice razvija se desetak gomolja dužine do 25 cm i debljine 6 cm. Oni sadrže ugljikohidrat stahiozu nastao sintezom. Nadzemna biljka može narasti do 2 m u dužinu. Nasuprotni listovi nepravilnog su oblika s 3 – 5 režnjeva dužine do 6,5 cm i širine 4 cm. Sivkasto-zelene su boje ili ružičasti prekriveni sluzavim bjeličastim stanicama. Cvjetovi su cilindrični dužine 5-6 cm svjetlo ružičasti ili ružičasti a unutri žuti. Plodovi su krupni promjera do 15 cm, osobitog izgleda a nalikuju grančicama koji se pružaju iz središta, povijenim trnovima na kraju po čemu je dobila ime – kao kanđa. Sjeme je tamno smeđe ili crne boje. Domoroci je koriste za tretiranje boli iz bilo kojeg razloga. (H. Š. 2019. br. 271-272/,M. Glavaš, str. 49 . slika biljke s cvijetom u prilogu).

-Koliko dugo žive stabla: U nas najstarije su tisa i masline u svijetu bor. Stabla su sporo rastući živi organizmi i na prvi pogled nisu baš aktivna. Nikamo se ne žure, zato su najviši i najstariji organizmi na svijetu.

Najstarije drvo u svijetu je bor – Pinus longaeva star 4.851 godinu.!!! Lociran je u „Bijelim planinama“ u Kaliforniji. U nacionalnoj šumi Inyo – točna lokacija je tajna – zaštita od javnosti. …

- U hrvatskoj je najstarija maslina stara 2000 godina u Kaštel Štafiliću jednog dječjeg vrtića. Gupćeva lipa stara je više od 1500 godina u Donjoj Stubici, starija je od 1573. godine. U Visokom kod Novog Marofa nalazi se Belina lipa starija od 700 godina. – od Bele IV.

- U šumi Kamenjak kraj Stubičkih Toplica hrast Galežnjak. Opseg u prsnoj visini iznosi 3,83 cm, promjer 122 cm a visina 17 metara – na njemu su vješani ustanici Seljačke bune.

- U Arboretumu Trsteno je azijska platana stara više od 450 godina. Promjer debla je 4 metra a opseg 12 metara i visine oko 50 metara, ubraja se među najdeblja stabla u Europi.

- Kod Okučana je šuma oko 2000 debala hrasta lužnjaka starih 300 godina. U park šumi Golubinjak se nalazi jela stara preko 250 godina visoka 37 metara, debljine 140 cm. U Dalmaciji murva stara preko 400 godina. I t. d.

-„Dani slavonske šume“ – Uobičajilo se razvijati taj običaj, koji se održavao unazad svake godine u drugoj šumariji. Slavlje je postalo narodni običaj za koji se priređuje izbor narodnih običaja i pripremanju igara te kulinarskih delicija, a primjereno šumarstvu održava se natjecanja najboljik sjekača i slično. Ti dani su ove godine 2019., održani u Našicama. Dan uoči je održan festival kao uvod u Dane slavonskih šuma. Otvoren je obrtnički sajam, nastup ansambla „Lado“, čobanijada, potezanje konopa, vatromet i dr. „Svi smo pozvani da sačuvamo naše šume za buduće generacije je moto svega slavlja. Na festivalu kod otvaranja bili su gosti i izaslanik Hrvatskog sabora koji je rekao: Ovaj festival održava se u čast slavonske šume i čast naše tradicije. Šuma nama u Slavoniji predstavlja prirodno bogatstvo i moramo je čuvati u gospodarskom smislu gledati kao veliki potencijal te dar koji moramo čuvati“. Dožupan Goran Ivanović je rekao: „Jedna od asocijacija na Slavoniju, Baranju i Srijem svakako su šume, a Osječko-baranjska županija ima čak 113 tisuća ha pod šumama. To je dakle dokaz da županijska uprava vodi računa o gospodarstvu te turizmu kao ključni pokretač budućnosti“. Nakon svečanog dijela uslijedilo je onaj najvažniji, tradicionalno natjecanje i otvoreno prvenstvo profesionalnih sjekača, koji su pokazali svoje vještine u službenim disciplinama. Sudjelovali su članovi uprava: Vinkovci,Osijek, Nova Gradiška, Požega, Našice i Slatina. Bez obzira na loše vrijeme šumari nisu odustali, kažu da su ovo stvarni uvjeti u kojima rade svakodnevno. Najbolji je bio Anto Zadro iz Uprave šuma Vinkovci, s osvojenih 637 bodova. Uz širok zabavni i gastronomski program cilj je ovog festivala ponuditi i određeni stručni i obrazovni sadržaj koji se bavi aktualnostima s područja šumarstva. U domu održan je sat o temi „Šume i klimatske promjene“ u organizaciji H. Š. Zagreb i Uprave Našice. Predstavnik instituta za istraživanje i razvoj održivih ekosustava, i mr. Krešimir Žagar, direktor Sektora za šumarstvo Hrvatskih šuma. Naglašeno je … jer svi mi ovdje nazočni svjedoci smo velikih promjena u našem druženju. Bilježimo ekstremne temperature, a količinu oborina i po intervalu i intenzitetu odstupaju

30

od uobičajenog – dodao je Keglejević. Svi su govori bili usmjereni na upozorenju javnosti s utjecajem klimatskih promjena koje su vidljive svakodnevno, svjedoci smo nestajanja šuma, a na Mediteranu zbog štetnika se suše borovi. Požar je još jedna nepogoda koja se ne može izbjeći, a zbog visokih temperatura i velikih vjetrova gašenje je puno teže, rekao je Žagar. U astavu ove svečanosti bili su dani našičkog sporta, opcija za najmlađe – prikaz sportskih kolektiva. (Glas slavonije, 9.rujna 2019.,str.20. i 25.).

-Zakonodavna tema: Smanjenje naknade na šumi i šumskom zemljištu i do 90%; U postupku izdvajanja šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz šumsko gospodarskog područja, naknada za smanjenje opće korisne funkcije šuma predstavlja teret pravnim i fizičkim osobama za realizaciju izdvajanja za stjecanje prava vlasništva za investicije i projekte , stoga je Ministarstvo poljoprivrede donijelo odluku o smanjenju vrijednosti boda za pojedine uzgojne oblike. Za šikare i šibljake, makije i gorige bod je smanjen za 90%, za sjemenjače i panjače na kršu za 30%, za šumske kulture i plantaže 50%; Razlogom, što su mnogobrojne investicije dovedene u pitanje, jer općine i gradovi nisu mogli financirati izdvajanje, jer su izvori obračunani bili previsoki. Stoga je vrijednost boda smanjena od 30 do 90 posto, ovisno o tome kakve šumske sastojine rastu na tom području. …Sukladno Zakonu o šumama, naknada za izdvojene šume i šumska zemljišta prvi put je prihod Državnog proračuna a prema projekcijama, ona će u 2019. g. iznositi oko tri milijuna kuna (Glas slavonije, 7.i 8. rujna 2019., Z. Rupčić, str.8.).

UKRASNO DRVEĆE I GRMLJE NAŠIH RASADNIKA

„Hrvatske šume p. o. Zagreb“ – Uprava šuma Požega – izdan je Izvanredni broj časopisa „Hrvatske šume“ o radu u svim rasadnicima u Hrvatskoj.

U svojih 40 rasadnika ukupne površine 484 ha s osnovnih zadatkom proizvodnje šumskih sadnica bjelogoričnih i crnogoričnih šumskih vrsta drveća godišnje količine preko 35,000.000 komada.

Hrvatske šume – u svojih 15-tak rasadnika proizvode:

Ukrasno drveće i grmlje (više od 250 vrsta ili kultivara) Obložnog korjenovog sustava-kontejnirano (na rasad.površ.proizvodnja u tlu) U staklenicima i ožiljenice (u lijehama – klijanci) Božićna drvca različite vrste, jele, smreke, srebrne smreke i omorike

Bave se djelatnošću:

• Projektiranje i izvođenja parkova i drugih zelenih površina • Održavanjem zelenih površina • Izradom-montažom raznih drvenih galanterija-ljetnikovci,nadstrešnice,lovačke čeke, klupe,

stolovi, sjedalice,cvjetnjaci i razna drvena popločenja.

U izvanrednom izdanju časopisa su obrađene 227 vrsta ukrasnog drveća i grmlja sa slikama u boji. Na zadnjoj stranici je popis rasadnika s proizvodnjom ukrasnog drveća i grmlja:

Višnjevac Osijek 031/ 354-900 Pepeljarka Zagreb 01/ 2340-464 Oštarije Josipdol 047/ 584-126 Gajić Našice 031/ 609-006 Kuželj Delnice 051/ 877-581 Hajderovac Kutjevo 034/ 255-064 Močile Koprivnica 048/ 665-108 Župetica Križevci 048/714-904 Zelendvor Varaždin 042/ 714-299 Brestje Sesvete 01/ 2002-770 Lukavec Velika Gorica 01/ 6234-817 Podbadanj Crikvenica 051/ 781-567 Frančeskija Buje 052/ 737-015 Cernik Nova Gradiška 035/ 369-569 Voštarnica Zadar 023/ 212-595

31

Pogovor Poticaj da napišem nešto o našim Slavonskim šumama bila je knjiga predstavljena na „Danima M. P. Katančića“ u Valpovu 2019. godine: „ Povijest Slavonskih šuma.“- grupe autora. Kupnjom knjige počeo sam pisati sažetke i bilješke o pojedinim temama. Najviše mi se dojmio tekst Josipa Parata. Osim starih pisaca iz doba valpovačke grofovije (Danhelovsky i Hankonji ) o povijesti šuma u Slavoniji nema pisanih mjerodavnih izvora. Bilježeći inserte uz konzultacije navedenih autora (fusnota) slijedio sam naslove teksta gospodina Parata.

Nakana moga pisanja je da se uoči i pročita, kupi ovo vrijedno znanstveno djelo koje iscrpno informira ( uz druge naslove ) o povijesti naših šuma. Prvih nekoliko naslova Parat obrađuje tragove povijesnih pisaca ( staroga svijeta) povijesnih pisanih, arheoloških i drugih izvora koji spominju naše „mračne šume“ prvenstveno Rimljani. U nastavku je vrijedan naslov, uporaba drva u Panoniji, koju sam obradio u „Komentarima M. P. Katančića“ o Panoniji starih pisaca prvenstveno Plinija starijeg. Tako sam došao do šuma u srednjovjekovnim izvorima. Ovdje se prvi puta spominju međe posjeda i navode vrste drveća koje rastu u Panonskim šumama. Tada već u izvorima imamo vrste šuma i u njima životinje. Tako sam došao do kraja srednjovjekovlja i nastavio sa citatima Danhelovskog i Hankonjija, čija su djela vrlo vrijedna.

Povijest iskorištavanja šuma i tema vezana za nastanak Belišća, kada dolazi H. S. Gutman i izgrađuje pogone. Tada već imamo privatne šume grofovije koje spašavaju feudalca od gubitaka i licitacije drvne mase. Obrada drveta i tehnologije 18. i 19. stoljeća. U stvari najviše me je tu zaokupio posjed Valpovštine. „Šume u 20. stoljeću“ je tema koju sam crpio iz časopisa „Hrvatske šume“ – tragom znanstvenih članaka i zapisa od 1997. do 2019. godine. Izbor tema je po osobnom izboru, pa i unatoč toga mislim da ću biti koristan za čitanje i širem auditoriju.

U Valpovu, 17. listopada 2019. godine Dragan Milošević

32

33

34

35

36

37

38

39

40

41

42

43

44

45

46

47

48

49

50

51

52

53

54

55

56

57

58

Napisao: Dragan Milošević

59