KRITIKA - bib.irb.hr · Struške veèeripostale su pojam u svije-tu, šireæi putem pjesnièke rijeèi razumije-vanje drugih, poštovanje kulturne razno-likosti i razlièitih identiteta,

Pišu:

Mohammed Chaouki

Zine,

Srðan Vrcan,

Robert Fisk,

Nataša Govediæ

stranice 21-28

Srðan Vrcan

Demokracijebez

neprijatelja?

Razgovor: Mladen Tarbuk

Obeæanje buðenja Nataša Govediæ,

Trpimir Matasoviæ

stranice 8-9

Tehnologija transferaMarina Gr�iniæ

stranice 10-11

Razgovor: Hrvoje Hribar i

Radivoje Andriæ

Zajednièkefilmske prièe

Omer Karabeg

stranice 12-13

Meðunarodni festival neafirmiranih umjetnika

�ivot ili smrt? Oboje!Kira O’Reilly i Stelarc

stranice 17-19

SRAZ BESMISLA

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 12. rujna 2002, godište IV, broj 87 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

ISSN 1331-7970

k o n s t r u i r a n j e n e p r i j a t e l j a

K R I T I K ALozica, Tournier, Baudrillard, Janèar,

poljska kratka prièa, Thompson, Mlakiæ...

stranice 39-43

Radionica kulturalne konfrontacije

Od informacije do intervencije

stranice 30-31

2 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Gdje je što

Info i najave 4-6Grozdana Cvitan, Karlo Nikoliæ, Milan Pavlinoviæ, Miljenko Ugarkoviæ

U �arištuHodoèašæe do brijunske ispovjedaonice Andrea Dragojeviæ 3

Meðunarodni mostovi kulture Biserka Cvjetièanin 3Za popravni dom spremni Boris Beck 7

Pedagoški potencijali Grozdana Cvitan 7Razgovor s Mladen Tarbukom, Nataša Govediæ i Trpimir Matasoviæ 8-9

Tehnologija transfera Marina Gr�iniæ 10-11Razgovor s Hrvojem Hribarom i Radivojem Antiæem Omer Karabeg 12-13

EsejGledatelji klimatskog teatra Peter Sloterdijk 11

Tema – Pravo na dostupnost informacijaTko smije znati? Nataša Petrinjak 14Pravo javnosti da zna Article 19 15-16

Vizualna kultura�ivot ili smrt? Oboje! Mojca Kumerdej 17

Više od krvi Bla� LukanRazgovor s Kirom O’Really Olga Majcen 18

Razgovor sa Stelarcom Olga Majcen i Sunèica Ostoiæ 19Purger med boduli (I) �eljko Jerman 20

Spasimo mljekarice Leila Topiæ 20

KazališteIzmeðu dekoracije, mita i politike Kim Cuculiæ 29

Od informacije do intervencije: teatar promjene Nataša Govediæ 30Dosta poigravanja s graðanima! Aleksandra Mišak 31

Razgovor s Josipom Pinom Ivanèiæem Suzana Marjaniæ 32-34Minima teatrabilia i karnevalska kraljevanja Lada Èale Feldman 35

GlazbaKvalificiranje u drugi krug Dina Puhovski 36

Odumiranje glazbenog programa Zrinka Matiæ 36Istra�ivanje interakcija Nataša Marièiæ 37

Virtuozitet preko granica moguæeg Trpimir Matasoviæ 37Katedralno velezvukovlje Marinko Miškoviæ 38

Od pradavnih do najnovijih tradicija Trpimir Matasoviæ 38

Kritika Klorofil �ivota Lada Èale Feldman 39

Jean fatalist i njegovi simulakri Siniša Nikoliæ 40Uvod u nestajanje Slaven Mihaljeviæ 41Duhovi iz povijesti Grozdana Cvitan 42

Otkrivanje Poljaka Poljacima Krystyna Pienia�ek Markoviæ 42Shizofrenija pobune Martina Anièiæ 43

Zastava faks helizim Grozdana Cvitan 43

Knji�evnostPjesme Marijana Radmiloviæ 44

Rijeèi i stvariSviraj, Siringo! Neven Jovanoviæ 45

ReagiranjaOtvoreno pismo Nikica Giliæ 34

O novom Güntheru Grassu Miroslav Beker 45

Svjetski zarezi Srðan Raheliæ, Gioia-Ana Ulrich 46

Queer portalLjubav je ljubav Lori 47

TEMA BROJA: Sraz besmisla

Islam i Zapad: Ulog smisla i moæ Mohammed Chaouki Zine 22-23Konaèno, demokracije bez neprijatelja? Srðan Vrcan 24-25

Godinu dana poslije u Afganistanu Robert Fisk 26-27Vjeèno vraæanje Ilijade 28

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4813-572

e-mail: [email protected]: www.zarez.hr

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna urednica: Katarina Luketiæ

zamjenica glavne urednice: Nataša Govediæizvršna urednica: Lovorka Kozole

uredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ,Agata Juniku, Trpimir Matasoviæ,

Milan Pavlinoviæ, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar

suradnici: Sandra Antoliæ, Boris Beck, Iva Pleše, DušankaProfeta, Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ,

David Šporer, Igor Štiks

grafièki urednik: �eljko Zoricalektura: �ana Mihaljeviæ

priprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike Hrvatske

Ured za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17

�elim se pretplatiti na zarrez:

6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 50,00 EUR, za ostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na �iro-raèun kod Zagrebaèke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice

prilo�iti listiæu i obavezno poslati na adresuredakcije.

truške veèeri poezije odr�ane od 21.do 28. kolovoza ove godine u Stru-gi, prošle su u našoj kulturnoj sre-

dini gotovo neprimjetno. Unatoè èinjeni-ci da je ovogodišnji laureat bio veliki hr-vatski pjesnik Slavko Mihaliæ, da je tomprigodom izašao reprezentativni izbor iznjegova pjesništva na tri jezika – hrvat-skom, makedonskom i engleskom, s po-govorom uglednog makedonskog pjesni-ka Gane Todorovskog, pojavilo se tek ne-koliko osvrta, kao da su Struške veèeripoezije zaboravljena manifestacija koja jepripadala nekom drugom povijesnom raz-doblju. Što je potpuno netoèno, jer su oneoduvijek bile i ostale samosvojne, s vlasti-tom putanjom razvitka i afirmacije u me-ðunarodnoj zajednici kao mjesta gdje seèuje, poštuje i njeguje pjesnièka rijeè. Po-kazuju to i ugledna imena nositelja Zlat-nog vijenca, poput Nerude, Montalea,Heaneyja (sva su trojica nakon toga i do-bitnici Nobelove nagrade za knji�evnost),Dizdara, Audena, Lundkvista, našeg Krle-�e (1979). I kad je Léopold Sédar Sen-ghor, takoðer laureat, kojem je ove godi-ne, uz Acu Šopova, odan hommage, sti-hom iz usmene afrièke poezije, “saèuvajmoje rijeèi”, slao svoju poruku svijetu, èi-nio je to misleæi i na Strugu, središte istin-skog i moænog pjesnièkog izraza.

Struške veèeri postale su pojam u svije-tu, šireæi putem pjesnièke rijeèi razumije-vanje drugih, poštovanje kulturne razno-likosti i razlièitih identiteta, toleranciju.Struške pjesnike upravo povezuje toleran-cija, ta svojevrsna vrata kroz koja moramoproæi da bismo shvatili kako i ljudi i druš-

tva, i ljudski pogledi na svijet, izra�avajurazlièite vrijednosti. Uva�avanje razlika ièe�nja za upoznavanjem drugih svjetova,za kontaktom i komunikacijom svima imje zajednièka, a Slavko Mihaliæ æe u pjesmiKantata o kavi koju je proèitao na pjesniè-koj veèeri prireðenoj njemu u èast, simbo-lièki istaæi “sposobnost da se bude tamogdje se nije”. Brojna delegacija marokan-

skih pjesnika, anga�man makedonskihpjesnika i pjesnika iz drugih zemalja, po-kazuju, takoðer, da Struške veèeri poezijene predstavljaju nikakav nostalgièni od-ziv, nego su skup koji pro�imaju razlièitekulturne tradicije iz kojih se razvija novokulturno stvaralaštvo.

Sedmero nemimoilaznihIz Makedonije u Sloveniju. Dosadašnja

bogata kulturna suradnja izmeðu Hrvat-ske i Slovenije obuhvaæala je niz manifes-tacija u podruèju glazbene i scenske um-jetnosti, knji�evnosti, muzejske djelat-

nosti. Dovoljno je spomenuti nedavnoodr�anu izlo�bu O�ivljene kulture – �um-berak/Gorjanci u Cankarjevu domu uLjubljani, koja je bila rezultat zajednièkogistra�ivanja slovenskih i hrvatskih arheo-loga iz više kulturnih institucija i gradovadviju zemalja.

Tradicionalno plodna suradnja odvijase na podruèju likovnih umjetnosti, uz za-

laganje muzejskih i galerijskih institucija,njihovih struènjaka, samih umjetnika iznaèajnih pojedinaènih inicijativa. Poseb-no je va�na uloga koju imaju velike likov-ne manifestacije kao što su, na primjer,Meðunarodni grafièki bijenale u Ljubljani,Meðunarodna izlo�ba originalnog crte�a uRijeci, Meðunarodni kiparski simpozijForma viva i Galerija Bo�idar Jakac uKostanjevici na Krki, Mediteranski kipar-ski simpozij u Dubrovi kod Labina, tebrojne izlo�be ostvarene inicijativom i za-laganjem Hrvatskog i Slovenskog društvalikovnih umjetnika. Dokaz bogatoj surad-

nji je i izlo�ba koja se do 20. rujna ove go-dine odr�ava u presti�nom prostoru Mes-tne galerije u Ljubljani, pod izvrsno odab-ranim nazivom Sedmero nemimoilaznih.Sedam istaknutih hrvatskih umjetnikadobri su znanci slovenske kulturne jav-nosti: Dubravka Babiæ, Petar Barišiæ, �elj-ko Lapuh, Zoltan Novak, Igor Ronèeviæ,Ivica Šiško i Miroslav Šutej.

Za svijet bez formalnih granicaTaj izbor, kao jedan od moguæih, ne

iscrpljuje sve bogatstvo suvremene hrvat-ske umjetnosti, ali svakako predstavljanjen znaèajan segment. Ritam umjetniè-kog djela nikad ne dolazi izvana. On jenjegov èin koji uvijek pokazuje neko no-vo roðenje svijeta i omoguæuje golem sus-tav susreta, do�ivljaja i vrijednosti koji nasohrabruju, oplemenjuju, koji proširujunaše spoznaje. Na svijet se mo�e gledati idrukèijim oèima, “na naèin koji ne pozna-je formalne granice, drukèiji jezik, bojuko�e ili vjeru”, istièe u uvodu lijepog kata-loga autorica ove izlo�be Mirjana Stoter.

A to i jest smisao kulturne komunikacijei suradnje koja se u današnjem svijetu spo-rova i sukoba javlja kao zahtjev za osigura-njem ljudske egzistencije, ali i kao poticajza stvaranje novih razvojnih modela. Svo-jom dinamiènošæu i povezanošæu sa svimostalim oblicima meðunarodne suradnje, pai politièke, kulturna suradnja te�i odreðe-nju i poštivanju istinskih, izvornih vrijed-nosti, razvijanju tolerancije i oèuvanju mi-ra. Struške veèeri poezije i Sedmero nemi-moilaznih znaèajan su doprinos takvoj ko-munikaciji i interkulturnom dijalogu.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 3

Kulturna politika

Meðunarodni mostovikultureStruške veèeri bile su još jedan od ovoljetnih do-kaza da razlièite vrijednosti mogu mirno koegzistirati

Biserka Cvjetièanin

svom se ispovjednom tekstu ne-davno objavljenom u Feral Tribu-neu, glumica Mira Furlan zapitala

“Je li imalo smisla?”. Dakako, pitanje seodnosi na njezinu ulogu Medeje odigra-ne ovo ljeto na Brijunima, kojom se MiraFurlan nakon jedanaest godina izbivanja,kako se to patetièno ka�e, vratila na do-maæu scenu. Naš bi odgovor na njezinopitanje mogao glasiti i da i ne. Za nju kaoosobu i glumicu povratak u jezik na ko-jemu je glumila prije 1991. godine sigur-no mnogo znaèi. Takoðer, kako i samapriznaje, glumaèka i ljudska taština neštosu èemu se malo tko mo�e oduprijeti: “...priznajem, ne mogu postiæi apsolutnuèistoæu. I ja sam rob svoje taštine, svogega, i ja lako nasjednem na laskanje, i ja�elim biti lijepa na fotografiji, i ja se bo-jim da æe se ovaj ili onaj uvrijediti, nalju-titi, da me neæe više voljeti, i ja imam �e-lju da budem dobra mala djevojèica kojusvi vole.” Ovdje nas neæe toliko zanimatirazumljive ljudske slabosti ovog ili onogglumca, niti oèekivanja graðana da um-jetnici-disidenti ustrajavanjem na svombeskompromisnim stavom de facto kom-penziraju sve ono što su sami citoyenigodinama propuštali uèiniti. Jer, vrlo jekomotno od Mire Furlan i Rade Šerbed-�ije tra�iti dosljedno herojsko ponašanje,pa im s visina upuæivati moralne prigovo-re kad i najmanje “zastrane”, dok se isto-dobno huljama koje nas okru�uju sveprešuæuje i majèinski odmahuje “pa, znašnjega...” Ovaj æe nas put, meðutim, višeinteresirati kako ona druga strana – dr�a-va, trenutaèni nositelji vlasti ili, jednos-tavno, u terminima Mire Furlan, “oni”, –ravna ljudskim egzistencijama. Najprije,mnogi su ljudi, dakle ne samo Mira Fur-lan i Rade Šerbed�ija, kao suosnivaèTeatra Ulysses koji je i producirao Euri-pidovu Medeju, nego tisuæe drugih u zad-njih desetak i više godina bili zakinuti zaneko od temeljnih ljudskih prava (pravona rad, pravo na stan, pravo na socijalnu izdravstvenu zaštitu itd.).

Simbolièka kompenzacija umjesto kazni

Umjesto da se “oni” danas pozabavešto politièkim što pravosudnim rješava-njem nepravdi nagomilanih u proteklomrazdoblju – za što su uostalom dobili imandat 3. sijeènja – “oni” su spremni tekodriješiti kesu i glumcima platiti dvomje-

seèni boravak na Brijunima. Konkretno,umjesto da Grad Zagreb Miri Furlan vra-ti stan koji joj je oduzet prije nekolikogodina, ili da je nekadašnja matièna kuæaHNK vrati na posao i još pritom obešte-ti, jer ga je bespravno izgubila 1991. godi-ne, današnja se vlast odluèuje za tu vlast,dakako, mnogo bezbolniju – kulturnu so-luciju. Umjesto, dakle, da se pokrenu up-ravni ili kazneni postupci, da se ljude vra-ti na poslove koje su izgubili, da im se

vrate stanovi, da se kazne napadaèi, po-put, recimo, onog koji je svojedobno no-�em nasrnuo na Šerbed�iju, vlast se u rje-šenju tog problema priklanja nekoj vrstisimbolièke kompenzacije. Ta se strategijare�imu èini mnogo bezbolnijom, pa ondai prihvatljivijom, “jeftinijom” varijantom,

koliko god koštao otoèni pogon i ma ko-liko usluge u Nacionalnom parku Brijunibile skupe. Time se posti�e nekoliko, zasamu vlast, itekako znaèajnih stvari.Problem koji je, objektivno govoreæi, vr-lo raširen u Hrvatskoj, naime, to da su ti-suæe ljudi delo�irane iz stanova i pobaca-ni s poslova samo zbog svog etnièkog po-rijekla ili politièkog uvjerenja, iza èega sekao motiv najèešæe krila najobiènija pljaè-ka, na ovaj se “brijunski” naèin partikuli-

zira. Nešto univerzalno tako postaje par-tikularno, pa onda i društveno marginal-no, èak bi se moglo reæi da se problem nataj naèin socijalno invizibilizira. Poopæitisluèaj Mire Furlan znaèilo bi dovesti u pi-tanje samu bit hadezeovskog re�ima s po-èetka devedesetih, znaèilo bi ukazati na

pravi, rasistièki motiv njezina dvostrukogistjerivanja – iz stana i s posla. Kad bi tastvar završila tamo gdje treba, na sudu,naime, onda bi se iz toga mogle povuæi ineke opæe, ponajprije politièke, konzek-vence, onda bi se s punim pravom mogloreæi kako Mira Furlan nije �rtva nikakvaakcidenta, sluèajne administrativne pog-reške, nego da je �rtva sistema, sistema ukojem je – da se poslu�imo �i�ekovimtumaèenjem – Drugi (�idov, Crnac, Ara-pin, Srbin, itd.) onaj za kojeg se uvijekpretpostavlja da ima pristup nekom spe-cifiènom u�itku, koji je nama ostalimazaprijeèen. A taj je pretpostavljeni jouis-sance – u sluèaju Mire Furlan njezina pri-jeratna popularnost iz koje se pretpostav-ljaju mnoge beneficije – jedan od kljuènihkomponenti rasizma.

Kriminal se neka�njeno seli u povijestDakako da vlast nešto zna, nasluæuje.

Tako premijer Raèan odlazi na premijeruMedeje, prati ga ministar Vujiæ, MORH –što je posebno bizarno – glumcima dajena korištenje svoj brod i lokalne dr�avnevlasti obilno sve to financiraju. Moglo bise reæi da Rade Šerbed�ija i Mira Furlan naovaj zaobilazni, kako rekosmo, kompen-zatorni naèin naplaæuju svoje duševne bo-li, a da na isplatu, ma kolika ona bila, da-našnji vlastodršci lako pristaju. Njima suBrijuni pak neka vrsta ispovjedaonice, ta-mo tra�e i misle da nalaze mjesto za svojotkup grijeha. Samo, èini nam se, takvaekskulpacija ipak nije moguæa.

Ono što je mo�da i najgore jest da sveto plaæamo mi, graðani Hrvatske. Ne mis-limo tu na graðane kao porezne obvezni-ke iz èijih se d�epova financira Medeja. Tumislimo na graðane Hrvatske koji plaæajujednu mnogo, mnogo veæu cijenu. Onu dai dalje �ive u zemlji koja nije prošla pot-rebnu dehadezeizaciju, detuðmanizaciju idenacifikaciju, gdje je rasistièki rezon os-tao neka�njen i gdje je svaki oblik krimi-nala samo preseljen u povijest, historizi-ran u povijesnim èitankama pod egidom“osamostaljenje hrvatske dr�ave”. Ovdjestvari nisu riješene politièki i neæe ni bitidokle god se par exellence politièki prob-lemi premještaju u sferu kulture, doklegod se opæa nepravda tretira kao margi-nalni problem grupice ljudi koji bi svojuzadovoljštinu trebali naæi u èinjenici da imje ponovo dopušteno na stageu igrati nahrvatskom jeziku.

Na meti

Hodoèašæe do brijunske ispovjedaoniceUmjesto da Grad Zagreb Miri Furlan vrati stan, da je nekadašnjamatièna kuæa HNK vrati na posao, današnja vlast se odluèuje zabezbolniju – kulturnu soluciju

Andrea Dragojeviæ

Milan Pavlinoviæ

ako izgleda biti prognan izvlastite sredine i poslan napreodgoj u planinsko selo,

mo�ete doznati iz knjige Balzac ikineska Mala Krojaèica autoraDai Sijiea. Dai Sijie je kineskiknji�evnik koji je iskoristio pri-godu i ostao u Francuskoj nakonisteka studijskog boravka. Uknjizi o kojoj je rijeè ispisao jezanimljive stranice s autobiograf-skim elementima.

Prema romanu Balzac i kines-ka Mala Krojaèica nastao je i sce-narij za istoimeni film, a djelogovori o dvojici srednjoškolaca,sinova intelektualaca, èiji su ro-ditelji postali narodni neprijateljii subverzivni elementi odnosnobur�ujski reakcionari, pa se teoptu�be prenose i na njihove si-nove. Duhovito i cinièno djelo,roman Dai Sijiea daleko je odmraènih opisa i tragiènih ponav-ljanja i uvida u tu stranu sudbinesvojih junaka. Primjereno njiho-voj dobi, autor opisuje dvojicumladiæa koji izmeðu ludosti,smjelosti i ponešto sreæe uspije-vaju pro�ivjeti vrijeme preodgo-ja i vratiti se roditeljima. To jerazdoblje njihova odrastanja ukojem su knjige rijetke ali dra-gocjene, a pojavljuje se i djevojka

ne bi li se iskusila i seksualnastrana mladenaštva. Naravno, uodrastanju opisanom u knjiziništa nije kako se oèekuje, a lju-bavno-seksualni odnos iskoriš-ten je za portretiranje jednog odrijetkih �enskih likova u knjizi.

Središte prièe posveæeno jeznaèenju knjige u �ivotu mladihljudi i ljudi uopæe. Kako Dai Sijiepokazuje vrijeme u kojem je uKini bilo teško pronaæi knjigebez ideoloških naputaka i sasvimodreðenog svjetonazora opisujei naèin kako uopæe doæi do njih.Duhovitost je jedna od karakte-ristika njegova djela kroz kojuobjašnjava i kako tobo�nje naj-pravedniji sustav na svijetu odmladih stvara la�ljivce, sitne lo-pove i prevarante, ali i licemjereu svim slojevima društva. Tamogdje mo�da i nema licemjerjagluposti je dovoljno da bi sa svihstrana koènice prijetile svakomtko pokuša iskoraèiti iz propisa-nih ponašanja. Da bi se pre�ivje-lo, na iskorake su prisiljeni svi udruštvu, dobri i loši momci ki-neskog društva po mjeri Maovihpropisa. Snala�ljivost æe pomoæiljudima da saèuvaju i ono što sezove osobnost, a što je Mao naj-manje �elio u svojim vizijamakloniranih poklonika.

SpašavanjeosobnostiDai Sijie, Balzac i kineska MalaKrojaèica; S francuskog prevelaBosiljka Brleèiæ; ABC naklada,Zagreb, 2002.

Miljenko Ugarkoviæ

to sve mo�e Hugh Grant, osvjedo-èili smo se veæ u njegovoj ranoj, en-gleskoj fazi. Suraðivao je s Jame-

som Ivoryjem u Mauriceu, s Kenom Ru-sellom u Jazbini bijelog crva, njegovo imevezivalo se uz kazalište. Nakon svjetskoguspjeha filma Èetiri vjenèanja i sprovod,karijera mu kreæe u potpuno drugomsmjeru. Uloge mladih aristokrata su proš-lost, producenti su nanjušili njegov zvjez-dani potencijal vezan uz uloge simpatiè-nih, romantiènih i pomalo zbunjenih liko-va. Sve zbog jednog djeèaka djelomièan jepovratak ishodištu. Redateljski par Paul iChris Weitz napravili su duhovit i zaba-van film, koji se ne zaboravlja odmah poizlasku iz kino dvorane. Osim što su izHornbyjeva predloška iscrpili sve vitalnesokove i respektabilnom lakoæom ih pre-toèili u filmski zapis, rafinirano su sepoigrali Grantovim stvarnim statusomzvijezde romantiènih komedija, diskretnoi na mala vrata uvodeæi elemente drame.Hornbyjev rukopis tematski fokusiran narazlièite oblike pop kulture, njene prota-goniste i topose, u konkretnom je sluèaju

poslu�io kao idejni impuls suptilnoj fil-mskoj naraciji, koja svoj knji�evni predlo-�ak prilièno nadmašuje kvalitetom.

Grant utjelovljuje lik koji predstavljaneznatan ali bitan odmak od prepoznatlji-ve matrice romantiènog junaka, primije-njene sa sitnim varijacijama u filmovimaEnglez koji se popeo na brdo i sišao s plani-ne, Devet mjeseci, Sve za ljubav. Ovdje sunjegov romantièni potencijal i šarm, naèe-

ti nagovještajem praznine koju prekrivaju,uobièajena �anrovska shema koja sadr�istilizirane modele iskušenja glavnih liko-

va, uzdrmani neuobièajeno intenzivnomnotom realizma. Uspjeh filma le�i u fi-nom balansiranju tih dvaju elemenata iupravo to filmu daje posebnu dra�. Ljubi-telji komedije izaæi æe iz kina potpuno za-dovoljni, dobivši oèekivanu dozu Granto-ve komike, a one koji preferiraju dramuzainteresirati æe neprekinuta realistiènanit, fino obojena humorom.

Svojim uèincima ovo djelo slièno je od-

liènom ostvarenju Ovisni o ljubavi, s MegRyan i Matthewom Broderickom u glav-nim ulogama. Sve zbog jednog djeèaka jefilm izuzetno bogat funkcionalnim i su-gestivnim detaljima koji grade opæu at-mosferu, suprotno standardu romantiènekomedije, u kojem opæa atmosfera poseb-nosti ljubavnog odnosa izmeðu protago-nista najèešæe biva istima tek ukrašena,prisna�ena.

Will (Hugh Grant) na kraju æe upozna-ti ljubav, izaæi iz okvira vlastite infantil-nosti i sebiènosti da bi pomogao jednomdjeèaku (Nicholas Hoult) i njegovoj maj-ci (izvrsna Toni Collette). Time æe izrav-no pomoæi i sebi osvojivši svojim urne-besnim gitaristièkim nastupom Rachel(Rachel Weisz). To je pravo hornbijevskomjesto, katarza se odvija putem glazbe,Will “iz svoje ko�e” izlazi svirajuæi �esto-ku verziju krotke pop balade. Ne trebazaboraviti kako je veæinu �ivota proveokao zatoèenik u komfornoj æeliji, osigura-noj bo�iænom hit pjesmom svoga oca. Ta-ko je kraj pravi odraz cjeline djela, duho-vit i dvostruko kodiran, sa svjesno prigu-šenom dozom patetike. Djeèak Marcuskoji odluèi poèiniti emocionalno samou-bojstvo nastupom na školskoj priredbi iz-vodeæi ljigavi pop hit, kako bi suicidusklonoj majci (glazbeni terapeut za djecu)pokazao koliko mu znaèi, dodatno podcr-tavajuæi ulogu glazbe u filmu, kao jedinogsredstva prevladavanja komunikacijskihblokada.

isja Kljakoviæ (r. 1979.) iNeno Mikuliæ (r. 1964.),oboje iz Splita, apsolventi

su tamošnje Umjetnièke akade-mije u klasi profesora Gorkog�uvele. Njihova zajednièka iz-lo�ba, otvorena do sredine rujnau Studiju Galerije sv. Krševana uŠibeniku, svjedoèi o dvoje talen-tiranih mladih umjetnika u èi-jem je likovnom rukopisu mo-guæe prepoznati utjecaje velikihimena hrvatskog slikarstva i tra-gove znakova svjetske likovne (ine samo likovne) baštine. Pisacpredgovora u katalogu, ZlatkoGall prati ih iz godine u godinu ianalizira njihove pomake u oslo-baðanju likovnog od prièe. Po-sebno je to izra�eno kod NeneMikuliæa koji prièu oslobaða silete�e i tako posti�e dramu pa iporuku, a sve to uspijeva izrazitilikovnim jezikom i istra�ivanji-ma razlièitih tehnika.

Raspoznavajuæi ga kao stras-noga graditelja, Gall inzistira ina razornim elementima koje tajgraditelj preferira u svom stvara-laštvu.

Tisja Kljakoviæ pokazuje sekao autorica koja crte�om (s

elementima znaka) i redukci-jom kolorizma inzistira na plo-hama prozraènog i bijelog istra-�ujuæi uglavnom u tradicional-

noj likovnoj temi: aktu. Reduk-cionizmu koji njezin likovnisvijet ogoljuje i osvjetljava (uveæ spomenutoj tematskoj re-dukciji) upuæuje na istra�ivaèkezahtjeve autorice kojoj preosta-ju crte� i minimalni zahtjev napaleti. Na granici apstrakcije,ona minimalnim zahvatima po-kušava postiæi bogatstvo svijetaslike. Ostvaruje ga na traguonog što bi u hrvatskom likov-nom svijetu bilo moguæe pre-poznati kao šebaljevsko ili ivan-èiæevsko osjeæanju svijeta. U

svakom sluèaju ova autoricaupravo, èini se, hvata svoj li-kovni znak.

I u Galeriji sv. Krševanaprostor trenutaèno slu�i pred-stavljanju mlade umjetnice. Ta-mo do 20. rujna izla�e AntoniaRuskoviæ (r. 1973. u Dubrovni-ku), èije stvaralaštvo zasad os-taje figurativno, realizirano u

širokim potezima, tematski ikoloristièki prepoznatljivo ponajzvuènijim imenima što ih jehrvatskom likovnom svijetupodario Dubrovnik (Dulèiæ,Masle). Autor teksta u kataloguLuko Paljetak vidi u tom slikar-stvu “posvudašnjost slike” kojau festoznosti Grada i èovjeka unjegovu prvom planu spaja sa-dašnjost i prošlost, prostor ivrijeme.

Zajednièko svim spomenutimautoricama i autoru, èija su djelatrenutaèno smještena u šiben-skim galerijskim prostorima ko-ji nose ime svetog Krševana, jestnaslonjenost na tradiciji, pre-poznatljivost starijih majstoraèijim senzibilitetima i likovnimrješenjima su se oduševljavali itra�enje osobnog likovnog jezi-ka. U tom tra�enju osobnog je-zika zasad najviše, èini se, posti-�e Neno Mikuliæ.

4 IV/87, 12. rujna 2,,2.

r u j a n 2 , , 2

NNeennoo MMiikkuulliiææ pprroottiivvssiillee ttee��eeTisja Kljakoviæ – Neno Mikuliæ:Slike, Studio Galerije sv. Krševana, Šibenik, od 28. kolovoza do 14. rujna 2002.Antonia Ruskoviæ: Izlo�ba slika,Galerija svetog Krševana, Šibenik, od 29. kolovoza do 20. rujna 2002.

Filmska pop terapijaU povodu filma Sve zbog jednog djeèaka

Milan Pavlinoviæ

edan od rijetkih zagrebaèkih klubo-va u kojemu mjeseèno mo�ete pos-lušati barem tri do èetiri koncerta

izvrsnih gostujuæih bendova je KSET.Profiliravši se tijekom nekoliko posljed-njih sezona u klub koji æe vas, otvorite linjegove web stranice (www.kset.org) po-kupite flayer ili iz znati�eljne posjetite je-dan od koncerata tih grupa, iznenaditi za-nimljivim koncertima širokog glazbenogizrièaja. Osim organiziranja odliènih gos-tovanja grupa iz razlièitih glazbenih mi-ljea i dijelova svijeta, klub veæ nekoliko se-zona potpisuje i meðunarodni EarwingJazz festival, pru�a priliku neafirmiranimdemo bendovima, ugošæuje program Mul-tikulturue, zabavlja Groodanjem i Slušao-nicama… Gomila dobrih poteza i idejapoguranih velikim entuzijazmom ksetaša,prihvatljive cijene ulaznica (i piæa) ali na-pose glazbena i programska otvorenost,iako ne po principu “za svaèije uši”, osigu-rala je KSET-u primat nad ostalim (ma-lobrojnim) zagrebaèkim koncertnim iklupskim off okupljalištima. Iako ljetnastanka još pomalo utjeèe na zbivanja ugradu, druga polovica programa u rujnuispunjava kvotu dogaðanja karakteristiè-nih za KSET. U èetvrtak, 12. rujna zagre-baèka free jazz grupa G.A.P. odsvirati æepromotivni koncert na kojemu æe pred-staviti svoj drugi album prigodno nazvanPlays The Most Requested Songs. Njemaè-ku ambijentalnu pop grupu Lali Puna us-poreðuju s Aphex Twinom, Saint Etien-nom pa èak i s Nico, a najveæi utjecaj nanjih je ostavila grupa Stereolab i mo�ete ih

poslušati dva dana kasnije, 14. rujna.Klupska tradicija dovoðenja grupa i son-gwritera iz nepresušnog i bogatog glazbe-nog pravca americane nastavlja se 22. ruj-na koncertom Nine Nastasie i njezinogsedmeroèlanog benda koji ploèe snimajuza legendarnu amerièku etiketu Touc-h&Go Records. U èetvrtak, 26. rujnaDra�en Franoliæ, najpoznatiji hrvatskisviraè ud-a ili arapske lutnje predstavit æematerijal s prvog solo albuma. Krajemmjeseca i dva dana za redom, 27. i 28. ruj-na nastupa ksetovskoj publici veæ poznatalondonska reggae-punk-ska-hip-hop gru-pa King Prawn. Nakon par odsviranihkoncerata i otkazanog lipanjskog nastupa

zbog kvara na kombiju, King Prawn sevraæa omiljenoj publici. Programski dionazvan Demonstrator 16. rujna pru�a pri-liku grupama Smijeh i MacCro, a 23. nas-tupaju Moment of Silence i Furiae. Odslušaonica u klubu 18. rujna oèekuje vasreggae a 25. greatest shits, dok je elektron-sko Groodanje rezervirano za 21. rujan.Za buduænost je najavljeno gostovanje ipoznatog para Girls Against Boys, a pre-ma znakovitim rijeèima Mate Škugora,jednog od klupskih spiritus movensa, slje-deæi Earwingov festival, koji æe se odr�atipoèetkom studenog “bit æe najbolji do sa-da, toliko dobar da ga se više neæe trebatini organizirati.” Po onome što smo do sa-da imali prilike èuti, ne postoji ni jedanrazloga da mu ne vjerujemo.

Grozdana Cvitan

dje su dodiri vjernika i nevjernika? Jeli sumnja jedino mjesto kojem se svipribli�avaju u propitivanju, i vjerujuæi

i ne vjerujuæi? Pitanja polo�aja �ene u Crkvi iprava na pobaèaj uvijek je moguæe otvoriti uraspravama da bi one dobile na �ivosti, ali tone znaèi da je na njih moguæe èuti i relevan-tne odgovore. Nisu li rasprave o toleranciji isu�ivotu umnogome zamijenili pitanja kojasu se donedavno nalazila u središtu pozor-nosti rasprave o vjerovanju. U talijanskomèasopisu Liberal na poticaj uredništva pokre-nuta je u proljeæe 1995. godine rasprava iz-meðu knji�evnika i profesora semiotike Um-berta Eca i kardinala Carla Marie Martinija,èlana Dru�be Isusove koji je prethodno pos-tao biskupom Milana. Toj raspravi naknadnosu dodana i razmišljanja po dvojice filozofa,novinara i politièara (Emanuela Severina,Manlia Sgalambra, Eugenia Scalfara, IndreMontanellija, Vittoria Foe i Claudija Martel-lija). Njihovim ukljuèivanjem u raspravu nijese htjelo prosuðivati izmeðu stajališta iznese-nih u raspravi Eco – Martini, nego èuti jošneka mišljenja o istim pitanjima ne bi li se do-nekle pokazao pregled moguæih pitanja ireakcija o kojima danas svijet pokušava naæiopæa, prihvatljiva i utemeljena stajališta. I

dok je središnja rasprava Eco – Martini poku-šala otvoriti, ali i pribli�iti stajališta vjerujuæihi nevjerujuæih pitajuæi se i o opæeva�eæim kri-terijima, dobru i zlu, smrti itd., njezino otva-

ranje prema no-vim sudionicimabitno je polarizi-ralo razmišljanja.Oni koji su senaknadno ukljuèi-

li svojim mišljenjem nisuviše bili “programirani”na pokušaj da raspravuodr�e otvorenom. Zatosu njihovi komentari èes-to kraæi, ali i vrlo polarizi-rani.

Kardinal Martini, go-dinu dana nakon poèetkarasprave, dobio je još jed-nu ponudu da rezimira

ukupni dijalog i svede ga na mjeru otvorenihi neotvorenih tema. Naravno, time je bilomoguæe završiti raspravu, ali ostaviti i otvo-rena vrata u buduænost, ne bi li neko novopromišljanje istih ili drugih autora u buduæ-nosti pokazalo mijenjaju li se i koliko stajališ-ta u svijetu koji je sve manje saglediv i onimakoji vjeruju i onima koji ne vjeruju. Briga ko-ja proizlazi iz novih tehnoloških dostignuæabit æe poticaj za nova propitivanja, a veæ da-nas je temelj brige svih koji pokušavaju raz-mišljati o opæeva�eæim kategorijama svijeta.

Ponešto naknadni izlazak knjige u nas po-kazuje da je prevedena u trenutku kad pitanjakoja razmatra dobivaju svoju aktualnost. Na-ravno, daleko od akademske razine i intelek-tualne znati�elje kakvu pokazuje knjiga Ušto vjeruje tko ne vjeruje, iako ni njoj ne ne-dostaje oštrih suprotstavljanja i vrlo opreènihmišljenja. S druge strane, teme koje raspravapotièe (ili samo dotièe) i dalje su ili privilegijmalog broja onih koji s njih skidaju tabue uime prosudbe, ili kao posljedica zbivanja naovim prostorima, resori strastvenih svaða, aline i trijeznih promišljanja.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 5

Kako se dogovoriti oopæeva�eæemCarlo Maria Martini – Umberto Eco: U što vjeruje tko ne vjeruje, Prevela s talijanskog Ita Kovaè, Izvori, Zagreb, 2001.str. 162, ISBN 953-203-094-8

Ksetajmo se zajedno

Karlo Nikoliæ

vog sam ljeta prisustvovao svomprvom kongresu. No èitatelju nebrini, jer se nije radilo ni o kakvom

stranaèkom skupu veæ o kongresu Lite-rarnog konzorcija na Visu. Njima je tobio peti a meni prvi put i suprotno onojnarodnoj kako se prvi maèiæi u vodu baca-ju, sasvim sam se dobro proveo. Avanturaje poèela još na zagrebaèkom �eljezniè-kom kolodvoru. U kupeu u kojem sam sesmjestio zatekao sam dva srednjovjeènalièka lika i dva mlada Francuza na propu-tovanju Istoènom Evropom uvjeravajuæise da æe zamorno duga vo�nja proæi u za-bavi i razbibrizi, kad se pojavila Ona. Kr-šna Bosanka s djetetom u naruèju i pola�ivota u prtljazi, neoptereæena kurtoazi-jom, poput uragana je uletjela meðu nas ipoèela dijeliti zadatke: “Aj makni tu tor-bu, daj pomozi mi diæ kufer, dajte ljudimalo mjesta.” Uskoro je meðu sjedištaugurala i kolica s djetetom tako izazvavšimali meðunacionalni incident, ( jer suFrancuzi morali sjediti u polo�ajima zah-tjevnim èak i za kakvog jogija, što ih jeopravdano uznemirilo ) i tko zna kako bisve završilo da se iz susjednog kupea nijepojavio kavalir koji je dotiènu pozvao ksebi, gdje ima mjesta za nju i dijete. Takoje putovanje ipak mirno prošlo ako izuz-memo neugodno glasne noæne komentaredvoje novih prijatelja iz susjednog kupeapoput:

Ona: “Šta se smije onaj stalno?”On: “Ma pusti, vido sam ja, pušu onu

drogu, imo sam ja u vojsci jednog takvogkoji se stalno cerio.” ili

On: “Kaki su to ljudi kad djecu ne poš-tuju?”

Ona: “Ma pusti, Francuzi.”

Ustaj vojsko, zora jeNa Visu meðunacionalnih incidenata

nije bilo. Još na trajektu prišla mi je Zoe,pa Dijana, a onda su nam se pridru�ili Bra-ne i Slaðan iz bjelovarske Buke. Uslijedioje sveèani doèek i izmjena nje�nosti s or-ganizatorima Borisom i Svenom a ondaukrcavanje prtljage i ljudi u slu�bena vozi-la te naposlijetku i smještaj u legendarnojvojarni/kasarni Samogor, koja æe nam bitidom iduæih pet dana. Mjesto je to na ko-jem je mnogi roènik proplakao, nekadmjesto nasilne discipline i stoga je ovajskup, baš kao i Moèvarin Otokultivator

oèaravajuæi ironijski obrat na kakve je �i-vot èesto spreman. Ipak, da vojnièka stegapotpuno ne umre brinuo se trener djeèjegkošarkaškog kluba koji je s nama dijeliokuhinju. Veæ prvog dana zatekli smo gakako dvanaestogodišnjem djeèaku zapo-vijeda kako treba èistiti kuhinju a kasnijesmo imali i priliku èuti klince kako u navyseal stilu pjevaju “Ustaj, vojsko zora je/vrijeme je za sklekove” što je i postao laj-tmotiv ovogodišnjeg ljetnog kongresa.Naše je dru�enje prvog dana obilje�iloupoznavanje te æu stoga samo nabrojatisudionike: Boris Koroman, Sven Cvek,Bojan �i�oviæ, Vedrana Sunko, FarukŠehiæ, Goran Samard�iæ, Enver Kazaz,Ned�ad Ibrahimoviæ, Mustafa Zvizdiæ,Slaðan Lipovec, Helena Molnar, BranislavObluèar, Jovan Gvero, Srðan Tešin, Mol-nar, Andrija Vraniæ, Milana Miloševiæ,Nedim Èišiæ, Borjana Gakoviæ, IvanPravdiæ, Olga Glišin, Zorica Gudoviæ, Di-jana Matijaševiæ, Vlado Buliæ, Obi Nwora,Danijela Stojkoviæ, Ivana Armanini, AlenBešiæ i mladi Stefan Isakoviæ.

Veæ iduæe prijepodne dogovorene suradionice. Prva koja se bavi planom ismjernicama za razvoj Litkon-a, druga ko-ja dogovara pripremu zbornika i treæa èijije zadatak uvje�bavanje èitaèko- pjevaè-ko-glumaèkog nastupa u Komi�i. Štozbog nedovoljne upuæenosti u dotadašnjirad Litkon-a, a što zbog sna�ne �elje zascenskim nastupima prikljuèujem se tre-æoj radionici koja veæ istog dana poèinjerad pod ravnanjem Olge Glišin. Skupilismo se Zoe, Milana, Faruk, Brane, Obi i jai dva sata izvodili vje�be disanja, opušta-nja i koncentracije. Faruk se s cigaršpi-com meðu zubima od novog iskustva is-prva branio ironijom, a i meni je šetanjezatvorenih oèiju isprva bilo èudno, no na-kon prevladavanja ukoèenosti svi smou�ivali. Svaku su veèer odr�avana i pred-stavljanja pojedinih èasopisa i udruga. Ta-ko su o sarajevskim Licima govorili sadaš-nji i bivši urednik Goran Samard�iæ i En-ver Kazaz, o ediciji Mutant beogradskogStudentskog kulturnog centra IvanPravdiæ, o Štampariji Feministièkoj 94 Di-

jana i Zoe, mostarski Alternativni institutpredstavio je Nedim Èišiæ, a Buku BraneObluèar i polemièno nabrijani Slaðan Li-povec. Novi su uèesnici, baš kao i mojamalenkost bili Danijela i nigerijski novo-saðanin Obi. Oni su predstavili svoj no-vopokrenuti èasopis Svet(i) Dunav za ko-jega veæini na kraju ipak nije bilo jasno ra-di li se o ekološkom listu, glasilu alasa ikakve sve to veze ima s knji�evnošæu. OSevernom bunkeru govorili su osnivaèi Jo-van Gvero i Srðan Tešin istaknuvši izme-ðu ostalog kako je njihov list meðu prvi-ma u Srbiji objavljivao autore iz Hrvatskete sastavio popis srpskih writera èijimumotvorinama nema mjesta u Severnombunkeru zbog njihova ratnohuškaèkog an-ga�mana. Nakon predstavljanja èasopisasvaku je veèer slijedilo takozvano nefor-malno dru�enje u kojem je bilo i duhovi-tih oralnih eseja na zadanu temu poputFarukove mini monodrame o seks sektiKomaja ali i pravih ozbiljnih polemika.Ratnohuškaèki anga�man umjetnika bioje tema jedne takve izmeðu Envera, Bori-sa i mene s jedne te usamljenog ali nepo-kolebivog borca Slaðana s druge strane.Prièa je krenula od Antuna Vrdoljaka,spominjao se i Zilhad Kljuèanin i KnutHamsun i Ezra Pound i T.S. Elliot , zavr-šivši na dvije jasno suprostavljenje teze:nemoguæe je odijeliti autora od njegovogjavnog vanliterarnog anga�mana ( Enver,Boris i ja ) i to je jedino moguæe ( SlaðanLipovec ). Enver je kao stariji i mudrijiodustao od polemiziranja, a ja sam nasta-vio bespoštednu borbu do jutra da bi re-zultat ostao nula-nula, to jest niti sam jarazuvjerio Lipu niti on mene. Štoviše,neumorni me polemièar onako mamur-nog ujutro doèekao poklièem: “Nismo mijoš gotovi!” Ne znam za njega ali posljed-nju sam noæ ja stvarno bio gotov. Trebaloje još samo u Komi�i odr�ati pod Olgi-nom koreografskom palicom pomno uv-je�bavani zajednièki preformans dvosmis-lenog naziva Noge u Vis, a autorica plaka-ta kojim smo ga najavili bila je stripašica islikarica Ivana Armanini. Nastup koji sesastojao od Nedimova èitanja prièe Feðe

Šiširaka uz Borjanino brijanje nogu, èita-nja poezije, Milaninog i mog plesa zatvo-renih oèiju uz stihove, sviranja kajkavskihsongova te epohalne �i�ine autoironiènePjesme s didaskalijama prošao je vrlo us-pješno. Publika je bila malobrojna ali zatoje nas bilo mnogo i svi smo se dobro za-bavljali.

Na povratku iz Komi�e Brane, Boris i jamimoišli smo se s nekoliko djevojèica kojesu ispod glasa pjevušile sad veæ svima poz-nati ljetni hit. Nekoliko djevojèica išlonam je u susret, ispod glasa pjevušeæi “us-taj vojsko zora je”. Nisam mogao odoljetipa sam zapjevao i ja i odmah, mo�da popavlovljevom refleksnom principu, dobioodgovor “vrijeme je za sklekove”. “Ovonije normalno “, komentirao je zgro�enoBoris, “ pa isprali su im mozgove.”

Rastanak se primakaoOlga me nauèila plesu, povjerenju i pi-

panju tla zatvorenih oèiju, �i�o je obeæaoodnijeti moje songove Franciju te dogo-voriti neke nastupe po Istri, a ljubazniGoran Samard�iæ opremio me naramkomBuybook-ovih izdanja. Skup je odisao po-zitivnom energijom, na istom su se mjes-tu skupili kvalitetni ljudi, koji se ne mora-ju nu�no slagati u svemu ali su generalnookej. Radilo se, koliko god to mo�da izli-zano zvuèalo, naprosto o dobroti, što jeNedim na odlasku dobro napomenuo. Fa-ruk je prièao o u�asima rata ( Lovac najelene je kurac prema onome u Bosni) tu-èama po sarajevskim tramvajima punihdeset stanica i Orwelu, Borjana je govori-la o �ivotu u Berlinu i studiju. �i�o je du-hovito drobio sto na sat a vrhunac je biloskakutanje na jednoj nozi tijekom èitanjasvoje pjesme.

Litkon u pravilu ne okuplja knji�evnuelitu veæ uglavnom mlade ljude izvan prvo-ligaških strujanja. Ono što ga bitno odre-ðuje je progresivan duh, kako u literaturitako i u socijalnom, to jest nekom opæe-ljudskom anga�manu. Jer, bilo bi promaše-no reæi da se Litkon bavi samo literaturom.

Od sliènih kulturnih projekata razlikujega èinjenica da se radi o mladim ljudimakoji se dru�e i na webu i osobno te promiš-ljaju literaturu i prostor na kojem �ive.Doista se radi o izravnom pro�imanju blis-kih kultura i nadila�enju politièkih barijerakoje ih odreðuju protiv njihove volje.

Na povratku trajektom do Splita predokupljenim mnoštvom još smo jednom iz-veli naš multimedijalni show te èak i zara-dili nešto sitnog novca a onda se rastasmouz stihove “Oj drugovi jel vam �ao/rasta-nak se primakao”, �eljni nastavka dru�enjana iduæem fizièkom kongresu koji æe seodr�ati u prosincu u Novom Sadu.

Da ne ispadne kako smo se samo zafr-kavali, na Visu su dogovorene i smjerniceza daljni razvoj Litkonove mre�e. To suponajprije: uspostavljanje formalne kate-gorije èlanstva u LitKon-u, izdavanje knji-ga i CD-ova, izrada zbornika radova tenastup na beogradskom sajmu knjiga. Vi-še o planovima za buduænost kao i o veæi-ni uèesnika petog fizièkog kongresa mo-�ete saznati na www.litkon.org.

6 IV/87, 12. rujna 2,,2.

NNooggee uu VViissPeti kongres Litkon-a, od 20. do 25. kolovoz 2002., otok Vis

Utorak, 24. rujna

17 sati – Sebastiane (1976.), red/sc: De-rek Jarman, Paul Humfressigrani, boja, 85 minuta19 sati – Jubilee (1977.) igrani, boja, 100 minuta21 sati – In the Shadow of the Sun (1980.) eksperimentalni, boja, 54 minute

Subota, 28. rujna15 sati – The Tempest (1979.) igrani, boja, 95 minuta

17 sati – The Angelic Conversation(1985.) eksperimentalni, boja, 78 minuta

Utorak, 1. listopada

17 sati – Caravaggio (1986.) igrani, boja, 97 minuta 19 sati – The Last of England (1987.) eksperimentalni, boja, 87 minuta21 sati – The Garden (1990.) igrani, boja, 90 minuta

Subota, 5. listopada 15 sati – Edward II. (1992.) igrani, boja, 91 minuta17 sati – Wittgenstein (1993.)

igrani, boja, 75 minutaDerek Jarman roðen je u Northwoodu,Velika Britanija, 31. sijeènja 1942. godine.Pravo ime mu je Michael Jarman. Na Kin-g’s Collegeu završava povijest i umjetno-st, a u razdoblju od 1963. do 1967. studiraslikarstvo na Slade School u Londonu. Uranim sedamdesetima poèinje rad na fil-mu dizajnirajuæi scene za filmove The De-vils (1971.) i Savage Messiah (1972.) reda-telja Kena Russella. Nakon toga snimio jemnogobrojne kratke filmove, veæinom utehnici super 8. Godine 1976. snima prviigrani film Sebastiane. U narednih dvade-set godina Jarman je èesto isprepletao po-vijesne evokacije s neoèekivanim anakro-nizmima, što je posebice vidljivo u njego-

vim biografskim filmovima Caravaggio(1986.) i Wittgenstein (1993.). Njegovinajznaèajniji “ne-govorni” filmovi osam-desetih, The Angelic Conversation (1985.)i The Last of England (1987.), obilje�enisu slikarskom emocijom. Homoseksual-nost, stalna tema njegovih filmova, najiz-ra�enija je u devedesetim u filmovima TheGarden (1990), Edward II. (1992.) te unjegovu zadnjem filmu Blue (1993). De-rek Jarman umro je u Londonu 19. veljaèe1994. godine od AIDS-a.

Sve projekcije u dvorani Kinoteke,Kordunska 1

Ulaz besplatan

Ciklus filmova Dereka JarmanaProgram Filmskog centra od 24. rujna do5. listopada 2002.

Splitu je prošli tjedan ravnateljškole fizièki uvjeravao profesoricuengleskog. Meðutim, taj fizièki de-

talj je nebitan, smatra ravnatelj, jer nije upitanju engleski nego kemija. Diplomatibi vjerojatno govorili o nesporazumima,emotivci o simpatijama, a èovjek koji kadga svrbe ruke ne ide dermatologu misli daje to kemija. Tako da odsad mr�nja i fi-zièki obraèun postaju dio znanosti u ko-joj se dogaðaju èudesni spojevi. Zbog tihspojeva ravnatelju se blokira mozak, alimu se deblokiraju mišiæi. Na rukama. Tajkemijski spoj uzbuðenih ruènih mišiæamoguæe je neutralizirati fizièkim potiski-vanjem �ena po okolini. Naroèito ako siravnatelj škole i imaš bilo kakav pedagoš-ki potencijal. Inaèe, ta kemijska virozamlaæenja �ena po okolici poèela je u pe-dagoškim krugovima sredinom ljeta. No-vine su tad doznale da Predsjednikov sav-jetnik za kulturu i bivši pedagoški djelat-nik veæ tradicionalno voli s vremena navrijeme prebiti �ene u obitelji. Iako nijegazda u kuæi jer pedagogiju kemije de-monstrira po prostorima koji pripadaju�enama u njegovu okru�enju. Istina, ke-mija mu se uglavnom poremeti upravozbog vlasništva, jer su neki spojevi za nje-ga neprihvatljivi. Pa ih on, ka�u svjedoci,tradicionalno rješava na bazi kemije u ša-kama. Iznerviran što ne uspijeva zavladatiprostorima.

Kemija premlaæivanjaÈini se da Predsjednik i ministar pros-

vjete, iz zasad poznatih podataka s obzi-rom na posljedice za pedagoge u svojimresorima, shvaæaju da se hrvatski kemijskivirus ne širi izvan �enskog premlaæivanja.Umireni tom èinjenicom, a uvjereni u toda su muškarci, nemaju namjeru lijeèitisvoje kemiji sklone pedagoge izvan nji-hovih stabilnih funkcija. Uva�avajuæi tenajnovije trendove u pedagogiji, mo�dabi Predsjednik i ministar mogli uplatitineku malu donaciju Autonomnoj �en-skoj kuæi. Jer, kako se krenulo, èini se danije daleko vrijeme kad æe i ostali fun-

kcionari, a ne samo oni s titulom mu�,delegirati posade u skloništima za ugro-�ene �ene.

Da bi antipatija, neslaganje ili mr�njabili muški, nu�no je barem malo dinamitai pokoji metak. To je više od kemije jerzahtijeva i fizièki napor nošenja sredstavaza mr�nju. Tako da muškarci s kemijskimreakcijama rade iskljuèivo na laboratorij-skom principu. Od muške kemije zasadje demolirana kuæa vukovarskoga grado-naèelnika. Nešto muške kemije našlo se iu dvojice pedagoga koji su navodno tre-

bali pokušati atentat na Predsjednika. Ka-ko se njegov savjetnik za kulturu bavi�enskom kemijom, to su muške naoru�a-ne kemièare i pedagoge hvatali austrijskipolicajci. Koji nemaju pojma o kemiji isamo privode pedagoge po starim meto-dama zatvorskog tipa s uvjeravanjem,preslušavanjem i dokazivanjem. Domaæapolicija koja je ipak educirana u kemijskojpedagogiji zbog istih razloga ne skaèe naprvu loptu pa oni koji laboratorijski treti-raju vukovarske objekte nisu tako jed-noznaèno prepoznatljivi. A ne potpadajuni pod austrijsku policiju, pa su zasad ne-poznati.

Besplatna promid�baSklon tra�enju rješenja s uvjeravanjem

i dokazivanjem, predsjednik HND-a po-kazao se èistim Austrijancem. Otišao je uOsijek i s pripadnicima tamošnje Hvidreodluèio pregovarati ne bi li deblokiralitiskaru s cijelom tira�om Osjeèkog doma.

I postigao je sporazum. Novina æe bitidistribuirana, èini se, zajedno s popisomhrvatskih vojnih invalida Domovinskograta. Što je nekoliko dana bilo zadiranje uprivatnost, a onda se pretvorilo u pravona javnost podataka. U trenutku kad jeHvidra postala jedino socijalno utoèišteljudi koji su se vratili iz rata i za koje nijebilo mjesta nigdje u društvu koje se upra-vo bavilo pri(h)vatizacijom i lopovlu-kom, nitko se nije brinuo za privatnostnjihovih potvrda o bilo èemu. Bilo je topristajanje na nevjerodostojnost u kojoj

su, èinilo se, svi prošli dobro. Danas kadsu mirovine veliki teret ekonomski iscr-pljenoj dr�avi, a nijedan od javno proka-zanih velikih lopova nije osuðen za svojekemijanje u pretvorbi, sve je vraæeno naone koji su se dali uvjeriti da je bolje daimaju bilo što nego ništa. U uvjetima kadsvi ne mogu pokazati da im nedostaju ru-ke ili noge kemija ima veliku moæ u doka-zivanju prava na privatnost. A tko je naj-novije kemijanje u Osijeku naruèio i s èi-jeg æe raèuna biti plaæeno renoviranje la-boratorija još nije jasno. Sve u svemu,završilo je kao besplatna reklama novinaza koje nitko nikad prije nije èuo i koja seuglavnom dostavlja pretplatnicima. Što jemoglo biti odraðeno bez posebnih uzbu-na da na njih nisu bili upozoreni oni kojisu u uzbuni sudjelovali. Mo�da bi bilo za-nimljivo analizirati zašto su elektronièkimediji u vlasništvu dr�ave dali golemprostor sluèaju Osjeèkog doma, ali nisupokazali zanimanje za pokušaj atentata

na predsjednika dr�ave. Muškarci ne pod-r�avaju nespretne meðu sobom. U ovomsluèaju èini se da su spretni bili oni kojisu trebali osigurati promid�bu jedne no-vine, ali ne i oni koji su radili o glavi Pred-sjedniku. Pa ih se kao nesposobne izosta-vilo iz prava na javnost informacija. Veæi-na kemijskih spojeva, ako se dobro sje-æam iz škole, proizvodi i neke prateæe po-jave kao što su okus, miris, boja, pa i vi-zualni efekti. Meðu koje spada i dim. Oddima najnovije hrvatske pedagogije raz-vidno je samo nekoliko pretuèenih �ena ineka nejasna muška petljanja. Neki odnjih, raspolo�eni izrazito rekreativno, ra-de to u Piranskom zaljevu. Iako, s opada-njem temperature mora, svi se rekreativcipovlaèe na kopno pa tema biva sve manjezanimljiva.

Pokretnine u prometuPrava na informaciju dohvatili su se i

stratezi predsjednika Busha. Oni upravogomilaju oru�je za sljedeæi rat i preprièa-vaju sastanke iraèkog predsjednika na ko-jima je diktator dogovarao renoviranjesvojih kemijskih laboratorija. Oèito je daAmerika još u skladištima èuva nešto hra-ne za humanitarnu pomoæ (za civile, tj.�ene, djecu, starce i sve vrste nemoænika)i oru�ja za rashod. Kao i onog kojeg trebaispitati u borbenim uvjetima da bi se slje-deæih godina pojavilo na tr�ištu. A dob-rom kupcu najbolje je demonstrirati uvlastitu dvorištu da se ne bi moralo utje-cati raznim diplomatskim doskoèicama.Kad ga se veæ javno ne pušta po svijetu, ani tajno ga se ne namjerava dotuæi. Za tak-ve slo�ene operacije dobro je kemijati saspojevima koji imaju i dimne efekte.

Hvalevrijedna odluka da se djecu zašti-ti od pomahnitalih vozaèa provodi se podsloganom: Djeca – prijatelji u prometu. Ia-ko je istina cijele pojave nešto drukèija:Promet – neprijatelj djece. U trendu de-monstriranja pozitivnog mišljenja peda-goški je prihvatljivo lagati djecu i pretuæi�ene. Jer muškarci kemijaju neke va�nedimove. Lokalno i globalno.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 7

Daljinski upravljaè

Pedagoški potencijaliOd dima najnovije hrvatske pedagogije razvidno je samo nekoliko pretuèenih �ena i neka nejasna muškapetljanja

Grozdana Cvitan

estorica srednjoškolaca u Smrdeljukraj Zemunika Donjeg tog su se lije-nog nedjeljnog popodneva odluèili

opustiti: igrali su malo šah, pjevali, nafrljiliThompsona, izvadili oèevu zolju i ruknuliu najbli�i beton u dvorištu. Kreten koji je otome napravio izvještaj za Dnevnik rekaoje da je “èuvanje oru�ja u kuæama svijetlatradicija toga kraja.” Vrlo je svijetla, èakzasljepljujuæa: kada se potegne zolja – a tonije hrðava sablja Mandušiæa Vuka nego is-paljivaè pravih pravcatih raketa – nastaneeksplozija koja se mjeri u desecima tisuæastupnjeva (a ne u tisuæama kako je rekaoveæ spomenuti kreten – tisuæu celzija imana upaljaèu za cigarete; nitko od slavne rat-ne generacije, na koju se u nastupnom go-voru oslonila urednica HTV-a, nije primi-jetio sitnu pogreškicu).

Ah, ti vrijedni HrvatiNekim èudom nitko nije poginuo ni

iza ni ispred zolje: samo je jednom deèkuogrebena noga. Evo što je rekla njegovamajka o èovjeku koji joj je umalo ubio si-na (i svojeg sina; i još èetvoricu sinova):“Nije Krsto kriv. Vrijedan je, pošten i do-bar èovjek. Radi po cijeli dan.” A zaštoonda ta dobrièina èuva doma nešto za štomo�e dobiti od šest mjeseci do pet godinarobije? “Bio je u ratu od poèetka do krajakao pravi borac, a zolju je vjerojatno saèu-vao kao uspomenu.” Smrdelje je manje odZemunika Donjeg, a ni oba Zemunika za-jedno nisu baš velegrad: ostavljam mješta-nima da se pred zrcalom dogovore jesu liznali što Krsto dr�i u podrumu i znaju lišto sami dr�e u podrumima. No jedan si-gurno nije znao – Krstin sin. Zolja je, nai-me, stvar za jednokratnu upotrebu; kad seiz nje ispali raketa rascvjeta se na sve stra-ne i mo�e se baciti. Zolja koja je èitavazvoni na uzbunu, a smrtonosno je opasnai zbog eksplozije prilikom lansiranja izbog same rakete. No otac nije imao pot-rebe pokazati tu spravicu sinu, objasniti

mu što je to i kako se s tim (ne) rukuje.Bio je previše zaposlen.

Ljetos je bio marljiv i onaj u Zagorjukoji je u šupi izraðivao oru�je za prodaju;i opet susjedi nisu znali èime se bavio; iopet je njegov sin mislio da je tatina kubu-ra prazna kad ju je uperio u vršnjaka; iopet ni HTV ni novine nisu shvatili da sedogodilo nešto va�no, nešto što nije nisvijetlo ni vrijedno. Zato æe Jutarnji listobjaviti sliku èetvorice provalnika s potpi-som Ponosni umaški mladiæi. To su onikoji su èvrknutom Jošku Jorasu upali naposjed, penjali mu se po kuæi, skidali slo-venske zastave i metali hrvatske. Jorasa jepolicija strpala u zatvor (da ima gdje štraj-

kati glaðu), a mladiæe “zamolila da napus-te granièno podruèje, što su oni mirno iuèinili”. Buduæi da su ti mladiæi duplo sta-riji od smrdeljskih srednjoškolaca, veæ sunešto i nauèili u �ivotu pa su Jorasa prvopitali ima li pištolj. Nije imao, pa “sam jalijepo radio svoj posao,” pohvalio se u no-vinama još jedan vrijedan hrvatski èovjek(igrom sluèaja zove se Siniša Crnogorac).

Pelene za muèenikeManje mirno od poštenih mladiæa gra-

nièno su podruèje napustili roditelji slo-venskih srednjoškolaca koji su jedne noæina Pagu upaljaèem na par mjesta progorilihrvatsku zastavu. Kad su mame i tateujutro vidjele èime su ih njihovi vrijedni

sinovi odluèili razveseliti nisu imali vre-mena reæi ni kurba prasic: potrpali su u ge-peke otroke, ruènike, peraje i luftmadracei odjurili doma ne prièekavši policiju.“Krivi su njihovi roditelji, to je odgoj,” pi-sale su naše novine. Je li odgoj kriv za tošto je èetrnaestogodišnji Haitham, dok ses frendovima šetao pla�om nedaleko odGaze, iz d�epa izvadio no� i bombicu?“Pozivam vas da mi se pridru�ite u muèe-ništvu”, rekao je prijateljima koji sada vje-rojatno osjeæaju gri�nju savjesti što ga ni-su poslušali. Potom je Haitham napao iz-raelskog stra�ara, a ovaj ga je po kratkompostupku ubio. Haithamov otac AsadAbu Shouq, šampion u karateu i èasnik

palestinske obavještajne slu�be, zacijelodoma nije birao rijeèi govoreæi o �idovi-ma. No takva besmislena smrt sigurno ni-je ono za što je odgajao sina, i nimalo nijeponosan što Haithama šest tisuæa ljudiokupljenih na sprovodu smatra šahidom,muèenikom, dakle uzorom za nove smrti.Ali roditelji ne mogu djecu zaštiti od sve-ga; inaèe ne bi poginuo dvanaestogodišnjiMuhamed al Durra na kojega je, uhvaæenau unakrsnu �idovsko-palestinsku vatru,legao otac da ga zaštiti svojim tijelom.

U Palestini 35% djece u dobi do 15 go-dina piški u krevet (prije intifade piškiloje 7%); procjenjuje se da u toj nesretnojzemlji treæina djece pati od posttraumat-skog stresa. Piški li u krevet tko od one

šestorice koji su slušali Thompsona, èov-jeka koji mo�e napuniti Dom sportova, anazvao se po pušci? Otkad je pjevaoÈavoglave, pjesmu u kojoj su prve rijeèiZa dom spremni, nisam ni vidio ni èuoMarka Perkoviæa; karijera mu se odvija unekom svijetu koji je s mojim samo para-lelan. Nedavno sam ipak pogledao njegovspot: udebljao se i napravio si je nove zu-be. Uz njega je neki drugi pjevaè kojemuoko vrata visi kri� velik kao tastatura pokojoj ovo pišem; spotom prolaze još nekivojnici s isto takvim kri�evima – iako samse bar dvije godine motao po hrvatskimfrontovima, nisam nikad vidio takve kri-�eve i nisam upoznao nikoga tko tipove stakvim kri�evima ne bi smatrao opasniji-ma od zapaljenog dinamita. Otprilike samzapamtio dva nadasve kršæanska stiha: je-dan glasi svijet æu razrušiti, uništiti, zapali-ti, a drugi bez nje nema ni pakla ni raja, amislim da nema ni kraja. Jesu li to mo�daslušali deèki onoga mirnoga ljetnoga pos-lijepodneva kad se zaèuo veliki prasak?

Petica iz rupeJezik je zanimljiv: otvor pušèane cijevi

zove se usta. U imenu Thompson kao dase ostvario stih Laènog Franza “na stra�ipuške pjevaju”. Taj èovjek-puška ne samoda pjeva, on daje i intervjue, ksenofobiènei autistiène, opsjednute smræu, a kri� oko(tuðeg) vrata bio mu je ulaznica za list ka-tolièke mlade�i Mi: “�ivimo u slobodnojdomovini za koju su mnogi dali svoje �i-vote i iz poštovanja i zahvalnosti premanjima ne smijemo dozvoljavati da srpskipjevaèi dolaze u Hrvatsku kao da se ništanije dogodilo. Dr�im isto tako da ni hr-vatski pjevaèi ne bi smjeli iæi pjevati u Sr-biju.” Na svakoj su zolji upute za uporabunapisane na æirilici: Pjevaè Puška mo�damrzi to pismo, one koji ga pišu i one kojiga èitaju, ali njegovi su fanovi iz njega zas-lu�ili èistu peticu. Tko ne vjeruje, nekaode pogledati rupu.

Oèevi i sinovi

ZZaa ppoopprraavvnnii ddoommsspprreemmnniiKoliko obo�avatelja Marka Perkoviæa Thompsona piški u krevet?

Boris Beck

Nataša GovediæTrpimir Matasoviæ

foto: Jonke Sham

U najavljenom programu Hr-vatskog narodnog kazališta uZagrebu za sezonu 2002/2003.najveæi “šok” za kulturnu javno-st, a po svoj prilici i za sâm an-sambl, predstavlja broj predvi-ðenih premijernih naslova. S ob-zirom na financijske, infrastruk-turne i ljudske resurse HNK, je litako zamišljen program uopæerealno ostvariv?

– Ovakav opseg programa utom istom kazalištu nekad nijebio nikakvo èudo. Èinjenica jeda ovaj poveæani broj naslova neznaèi da æe HNK dobiti višenovca, ali se nada da æe nešto vi-še novca zaraditi, jednostavnozato što æe više raditi. Jasno, tonisu nikakvi astronomski iznosi,niti je to zarada takve vrste da bise moglo na temelju nje oèekiva-ti nekakva veæa financijska pok-rivenost.

Treba zatim reæi da je ansamblHNK, pri èemu mislim na doistasve, od èistaèica do nacionalnihprvaka, pomalo uspavan, i èini mise da nema drugog naèina tu us-pavanost razbuditi nego jednimnaglim šokom kakav bi za an-sambl trebala biti upravo ova se-zona. Namjerno nisam kalkuli-rao nekakvim postupnim pove-æanjem broja naslova – svjestansam da imam èetverogodišnjimandat, i �elio bih doista naglo iuèinkovito probuditi te uspavanesnage. Vjerujem da tih snaga ima,

i zbog toga sam se i prihvatioovog mjesta, jer imam dobru vje-ru u zdrave dijelove ansamblaHNK.

Potez na MinistarstvuS druge strane, infrastruktur-

ne promjene su vrlo velike. Tije-kom ljeta napravio sam komplet-

no novu sistematizaciju HNK, isad je na Ministarstvu kulture daprihvati ili odbaci moj prijedlog.Sasvim je jasno da bi to prihvaæa-nje ili odbacivanje moglo na nekinaèin postaviti pitanje mog man-data – vrlo bi mi teško bilo shva-titi da isto ministarstvo koje jeodluèivalo o postavljanju menekao intendanta, s vrlo jasnim irazraðenim èetverogodišnjimplanom razvitka, sad povuèe ne-kakav potez kojim bi tu svojunamjeru suzbilo. Nadam se prih-vaæanju tog novog plana, kojimbih �elio Hrvatsko narodno ka-zalište u Zagrebu u infrastruk-turnom smislu ponovo vratiti ukrilo standardnih europskih tea-tara.

Veæ mi je od poèetka bilo jas-no da je HNK Zagreb u teškojsituaciji još od devedesetih godi-na. Ono što sam, meðutim, vidiona Konferenciji intendanatasrednje i istoène Europe u lipnjudefinitivno me uvjerilo da neštotreba hitno poduzeti. U odnosuna produkciju i velièinu zgradesmo jedno krnje kazalište kojeima premalo zaposlenih i u ko-jem se vrti premalo novca. Èinimi se da ovakvu siromašnu pozi-ciju ne bi trebalo dalje odr�avati.

Što oèekujete da æe pokazatiovosezonsko tematsko podudara-nje Opere, Baleta i Drame naprimjeru triju verzija Romea iJulije: ideju dublje povezanostikazališnih �anrova ili mo�daideju uspostavljanja klasiènogrepertoara? Iz kojih je institucio-nalnih razloga došlo do obliko-vanja upravo ovakva repertoa-ra?

– Sigurno je da su to neke odposljedica ovakve odluke, ali os-novna namjera se ne iscrpljujesamo u ovome što ste upravo na-veli. Razlog takve odluke je tajšto se tema koju sam �elio obra-diti u svom mandatu, a to je su-kob naraštaja, vrlo jasno vidi up-ravo na primjeru Romea i Julije.Èinilo mi se vrlo va�nim obliko-vati repertoar, tijekom sve èetirigodine, koji æe imati odreðenibroj dramaturških nizova.

Oblikovanje repertoara okosukoba naraštaja

To znaèi da predstave koje æese igrati u te èetiri godine nisuodabrane na temelju nekakvihsviðanja ili nesviðanja, ili nekihosobnih �elja, nego se radi o jed-noj èvršæoj dramaturškoj kon-cepciji ukupnog repertoara.Dakle, rijeè je o viziji jednog in-tendantskog teatra: prije svega mije bilo va�no naglasiti umjetniè-ku dimenziju intendantskog po-ziva, koja mi se èini da je dosad ujavnosti, veæ i zbog samog nazi-va, vrlo èesto krivo shvaæena kaonekakav domar ili skladištar. Sas-vim je sigurno da je intendantkazališta onaj koji treba pred-stavljati neku vrstu umjetnièkogvodstva i èovjeka koji ima umjet-nièku viziju razvitka jednoga ka-zališta, pa kroz to i razvitka nje-gova repertoara.

Tim više je jedna od mojih te-ma, sukob naraštaja, vrlo jasnoizra�ena u ciklusu Romea i Julije.Meðutim, jedan drugi niz naslo-

va sadr�ava istu temu. Spome-nuo bih Verdijeva Simona Bocca-negru, operu koja samu tu temusukoba naraštaja stavlja u politiè-ki kontekst. Zatim je tu i BersinOganj, kao i Bernsteinova Prièasa Zapadne strane, koja je suvre-mena inaèica takva sukoba. Mo-ram reæi da je taj sukob svijetamr�nje, koji pripada (uvjetno re-èeno) odraslima, sa svijetom lju-bavi, koji potjeèe iz svijeta mla-dih, fundamentalni sukob. Mis-lim da je pogrešno nazvati to su-kobom ljubavi i mr�nje, kao štose vrlo èesto taj arhetip Romea iJulije koristi. Èini mi se da semnogo više radi o izvornom bio-loškom sukobu izmeðu mladihljudi, èijom krvi još kolaju hor-moni razmno�avanja, i starih lju-di koji, civilizacijski gledano,imaju moæ i vlast, ali su izgubilionaj osnovni biološki poriv pos-tojanja. Mislim da je to biološkaparadigma naše civilizacije i si-gurno jedna od velikih tema teat-ra.

Usredotoèimo li se na domaæisegment repertoara HNK, zami-jetit æemo da æe u Drami biti iz-vedena Nevjesta od vjetra dugogodina proskribiranog Sloboda-na Šnajdera, da su u Operi pred-viðena èak dva naslova iz dosadzapostavljene hrvatske opernebaštine (Zajèeva Lizinka i Ber-sin Oganj), te da se u Baletu Bje-linskijevim Maèkom u èizmamana veliku pozornicu vraæa djeèjiteatar. Radi li se o svojevrsnomodraðivanju dugova iz prošlos-ti, ili i o dalekose�nijoj viziji re-pertoarne politike?

– Ovdje ste jednim pitanjempostavili zapravo nekoliko diver-gentnih potpitanja. Domaæidramski pisac je imao privilegijulakšeg postavljanja djela na sce-nu. Ono što je, meðutim, njiho-va nesreæa je nedvojbeno Krle�i-na sjena, o èemu su napisani recii reci u našoj literaturi. Èini mise da je odmak od Krle�e vrlo va-�an – ove godine to æe biti Šnaj-der, sljedeæe Vidiæ.

Proces re/aktiviranjaMene doista zanima kakav je

suvremeni trenutak hrvatskedrame i što ona mo�e ponuditikao autentièni izraz. Jasno je daje taj autentièni izraz vrlo èestodijalog s Krle�om, i sigurno je daæe i s te toèke gledišta to biti vrlozanimljivo razmotriti.

S druge strane, osvrnemo li sena Lizinku i Oganj, to mo�da ijest odraðivanje duga, time što,za razliku od drame, domaæaglazba kronièno nema sreæe sascenom. I publika i kritika, a iglazbena javnost opæenito, vrloje inertna u prihvaæanju domaæeglazbene scene. Tu bih inertnostsmatrao dugom koji treba napla-titi. Èini mi se da bez postavlja-nja nekih po meni relevantnih ikljuènih opusa 20. stoljeæa nemo�emo dobiti informaciju. Na-ša javnost vrlo èesto govori onjoj nepoznatim stvarima – vrloje teško govoriti o domaæoj ope-ri koju nigdje niste mogli èuti ividjeti. Dakle, �elio bih prije sve-ga podastrijeti na prosudbu nekisvoj osobni izbor, kako bismo

8 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Mladen Tarbuk, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu

OObbeeææaannjjee bbuuððeennjjaaHNK prvo mora biti sponaprema inozemstvu. To jejedna od bitnih odlika mogprograma, na temelju kojeg sam i odabran

Tema koju sam �elio obraditi u svommandatu, a to je sukob naraštaja, vrlo jasno se vidi upravo na primjeru Romea iJulije

kladatelj i dirigent Mladen Tar-buk jedna je od najsvestranijihosobnosti hrvatske suvremene

glazbe. Dobitnik je niza meðunarodnih idomaæih nagrada za kompoziciju, dirigi-ranje i producentski rad, a gostovao je uNjemaèkoj, Èeškoj, Italiji, Austriji, Rusiji,Maðarskoj, Belgiji i Sloveniji. Skladbe sumu se izvodile na mnogim uglednim fes-tivalima suvremene glazbe poput Svjet-skih dana glazbe Manchester, Gaudea-musa Amsterdam, Moskovske jeseni,Wien modern, Musicora Paris, Europa-musicale München, ili Steirische Herbst.

Od 1993. do 2000. vodio je Simfonij-ski puhaèki orkestar Hrvatske vojske, ko-ji se pod njegovim ravnanjem razvio u je-dan od najkvalitetnijih profesionalnihsastava takve vrste u ovom dijelu Europe.Od 1999. djeluje kao prvi dirigent Simfo-nijskog orkestra HRT-a. Godine 2002.imenovan je intendantom Hrvatskog na-rodnog kazališta u Zagrebu.

doista mogli reæi nešto o doma-æoj opernoj produkciji. Èini mise da je Bersa logièan poèetakstoga zato što je on prvi praviprofesionalni operni skladatelj uZagrebu koji potjeèe iz jake eu-ropske tradicije. Zbog toga mis-lim da æe njegov Oganj biti od-rednica promatranja nastavkaovog ciklusa domaæih djela.

Što se djeèjeg teatra tièe, na-dam se da æu u buduænosti imatijoš malo više prostora pokazatisve svoje namjere u tom pogle-du. On æe se, naravno, razvijatiautonomnim pravcem i pred-stavlja jedan od dramaturških ni-zova koji se pojavljuju u sezoni.Volio bih ga u buduænosti popra-titi s Janaèekovom Lukavom li-jom i Ravelovom operom Dijete ièarolije. To je dramaturška linijateatra za djecu, koji je istodobnovrlo ozbiljan teatar za odrasle.

Velik broj neaktivnih umjet-nièkih djelatnika HNK, posebiceglumaca, kao da vapi za novimnaèinom distribucije uloga, vje-rojatno i za otvaranjem još neko-liko manjih scena unutar onematiène. Kakve su Vaše inten-dantske namjere oko korištenjapuno veæega glumaèkog, ali idrugog umjetnièkog kapacitetainstitucije?

– Dobro ste uoèili da je glu-maèki ansambl vrlo dobro popu-njen u odnosu na druge ansam-ble. Doista imamo akutne manj-kove u tijelu solista Opere, a po-gotovo u tijelu solista Baleta.Meðutim, jednostavno reèeno,glumaca imamo dosta. Èinjenicaje da je povijest HNK, kad gle-damo Dramu, na neki naèin po-vijest otpadništva od HNK. Nijeteško dokazati da su gotovo sviteatri u Zagrebu nastali u nekojfazi otpadanja od matiène kaza-lišne kuæe. Stoga je devedesetih ipostavljeno pitanje je li uopæepotrebna egzistencija te matiènekuæe od koje su svi ti otpadnicinastali. Zbog toga što dolazim izdruge branše, one glazbene, èinimi se da mo�da mogu pru�itijedno za Dramu jasnije i logièni-je rješenje, upravo zato što nisamoptereæen meðusobnim odnosi-ma u sinekurama dramskog po-gona u Hrvatskoj. Drama HNKsvakako treba postojati, i mislimda velièina njena ansambla nijeupitna. Ono što je uvijek upitnojest kvaliteta. Iz ovog repertoarase takoðer vidi da svjesno pose-�em za klasiènim teatrom, jermislim da je upravo HNK mjes-to gdje se taj klasièni teatar moraigrati. Jasno, ne nu�no konven-cionalno – igranje klasike mo�ebiti i propitivanje vlastita trenut-ka, što ovisi o izboru re�isera. Toklasièno æe èesto ukljuèivati i ve-like ansambl-predstave – to jeono što si sigurno mnogi drugiteatri danas ipak ne mogu priuš-titi.

Doista æemo se truditi, i èinise da sazrijevaju okolnosti za toda dobijemo scenu koja neæe bitisamo alternativna nego æe bitinormalna komorna scena. Pri-tom prije svega mislim na sadaš-nje kino Tuškanac. Buduæi da jeto kino nekad i bilo scena HNK,èini mi se da bi taj povratak u ok-rilje izvorne ideje bio najprirod-nije rješenje za to kino – mislimda æe ono kao kazališni prostorbiti daleko atraktivnije. Naglasiobih da se ne radi o istjerivanjuDrame u komorni prostor – mo-ja vizija je bitno drukèija od onekoju se vrlo èesto èuje po mediji-ma. Vidim to kao komorni teatarza komornu operu, balet i dra-

mu, dok sadašnji prostor Hrvat-skog narodnog kazališta vidimkao prostor za velike produkcijesvih triju ansambala.

U buduænosti bih �elio vidjetii jednu novu veliku zgradu Ope-re, koja bi konaèno dopustila uZagrebu igranje relevantnih veli-kih naslova. Mi to danas ne mo-�emo, èime je Zagreb sasvimnepravedno osuðen na oskudicurelevantnih opernih naslova odotprilike 1880. na ovamo. Jasno,to ne bi prijeèilo da sadašnje Hr-vatsko narodno kazalište budepoput beèkog Burgtheatera, dak-le jedno prekrasno neostilskokazalište za klasiènu dramu.

Manjak tehnike, uvoðenje audicija

Je li se razmišljalo o tome dase unutar matiène zgrade pozor-nica više iskoristi i u nestandar-dnim terminima, primjerice zamatineje ili kasnoveèernje pred-stave?

– To je problem koji zaistamuèi HNK. Hrvatsko narodnokazalište je dekomponirano idestruirano 1991. godine. U tre-nucima kad su se mnogi èvrstodr�ali za srce i pjevali hrvatskuhimnu, ti su isti ljudi, iz meni ne-poznatih razloga, sustavno i efi-kasno dekomponirali Hrvatskonarodno kazalište i reducirali gaza 150 radnih mjesta. Prièa o teh-nološkim viškovima je velika glu-post, i ono što ja danas imam,zahvaljujuæi tim ljudima i timvremenima, jest redukcija za 150ljudi, prije svega tehnièkog osob-lja. To znaèi da si ja ne mogupriuštiti igranje u tri smjene –nedostaje mi cijela jedna smjenatehnike na sceni, i zbog toga sine mogu priuštiti luksuz kasnihpredstava ili luksuz triju terminau jednom danu. Dakle, ne moguobaviti tri, nego samo dvijepromjene scene. Sasvim je sigur-no da bi tako nešto bilo intere-santno, ali mislim da æete uskoroiz našega godišnjeg plana vidjetida je postignuta optimalna isko-rištenost scene HNK. Broj pred-stava je strahovito narastao, štosilno zauzima scenu, i mogu slo-bodno reæi da u tom rasporeduzbilja više ni igla ne stane.

Inaèe, postoje i alternativnitermini – postoje matineje, aliuglavnom je rijeè o predstavamaza djecu – dakle, kad je to mogu-æe organizirati, takve predstavese odvijaju i prijepodnevnim ter-minima.

Nedavno je u HNK odr�anavelika audicija za operne pjeva-èe. Kakve je konkretne rezultatepokazalo to preslušavanje doma-æih pjevaèkih umjetnika? Nam-jerava li se sliène audicije pro-vesti i u Drami i Baletu?

– Odgovor mora biti dvojak,jer nisu u svim umjetnièkim vr-stama iste situacije. Imamo u�a-san manjak plesaèa u Hrvatskoj,tako da objeruèke prihvaæamobilo koga tko poka�e i zrnce ta-lenta u baletnoj školi. Dakle,postoji velika glad i potreba zamladim plesaèima. Što se tièeDrame, situacija je nešto drukèi-ja jer je ravnateljica Drame Snje-�ana Banoviæ u intenzivnomkontaktu sa zbivanjima na Aka-demiji dramskih umjetnosti i vr-lo pozorno prati što se dogaða sastudentima. Recimo, i ove æemogodine uloge Romea i Giuliettepovjeriti studentima. Dakle, tupostoji velika otvorenost premamladim ljudima, i mislim da, štose Drame tièe, tu nikad nije biloizrièitih problema.

Što se tièe pjevanja, situacija jevrlo slo�ena, izmeðu ostalog izbog toga što je operno pjevanjejedna od najslo�enijih ljudskihdjelatnosti. Prije svega tu mislimna koordinaciju pokreta, glume izadanog notnog teksta. To jeslo�ena situacija i ona se ne mo-�e nauèiti preko noæi. Iz tog smorazloga �eljeli poslušati pjevaèekako bismo vidjeli s èime raspo-la�emo. K tome, èinilo mi se vrlopraviènim da novo vodstvo mo-�e startati s nekih novih pozicijai da mo�e donijeti neki sud. Naaudiciji se pojavilo 46 pjevaèa,što je velik broj. Ono što je bilopomalo tu�no vidjeti jest da jetalent u veæini sluèajeva bio nep-rijeporan, ali je jako prijeporanbio stupanj naobrazbe. Vidim tokao ozbiljan problem razvitka ibuduænosti mladog pjevaèkog

kadra u Hrvatskoj, ali sam svjes-tan toga da Hrvatsko narodnokazalište ne mo�e u toj bitcipodnijeti odluèujuæi teret. Onošto æemo mi svakako pokušati,što se dogaðalo i kod prethod-nog ravnatelja Opere, jest anga-�iranje mladih pjevaèa u kojimase prepoznaje neki veliki poten-cijal ili se vidi da su u svom raz-vitku mo�da postigli više negodrugi. Pokušat æe se raditi i nekeprodukcije koje æe imati mlaðupodjelu – primjerice u nekim ko-mornim operama. Meðutim, tonije presudni dio repertoaraHNK, nego ipak jedna uzgrednadjelatnost. Mislim da bi nekedruge institucije trebale poduze-ti daleko odluènije korake.

Smjena umjetnièkih generacijaKad veæ govorimo o temi mla-

dog umjetnièkog kadra, neprije-porno je da je veæ i prošla inten-dantsko-ravnateljska garniturauèinila mnogo na anga�iranjumladih glumaca, plesaèa, pjeva-èa i dirigenata. Meðutim, kro-nièni je problem HNK neanga�i-ranje redatelja najmlaðe genera-cije. Kad kanite pru�iti prilikumlaðoj ili tek diplomiranoj ge-neraciji redatelja – kako u Dra-mi, tako i u Operi?

– Mislim da postoji jedan pri-rodni put – u glazbi je to vrloèesto korepeticija, u re�iji asis-tentura, i tek potom dolazi voðe-nje vlastitih predstava. Èini mi seda je vrlo prerano dati mladomumjetniku koji nema iskustva, iliga ima jako malo, postavljanjepredstave u HNK, pogotovo danjegov umjetnièki debi bude Hr-vatsko narodno kazalište – mis-lim da je to krivo. To, meðutim,ne znaèi da ne bih vrlo rado vidiomnogo mladih umjetnika uHNK, ali na mjestima s kojih sejoš uèi.

Jasno, za to postoji vrlo jakrazlog – mislim da Hrvatsko na-rodno kazalište prvo mora bitispona prema inozemstvu. To jejedna od bitnih odlika mog prog-rama, na temelju kojeg sam iodabran. Dakle, to je jedan po-kušaj anga�iranja doista meritor-nih stranih umjetnika. Vrlo meveseli da, kao primjer, mogu na-vesti Herberta Kaplmüllera kojidolazi re�irati Mozartova Ido-menea. Sljedeæe godine imamoHarryja Kupfera koji radi Šosta-kovièevu Lady Macbeth Mcen-skog okruga. Meðu dirigentimatu su Fuad Mansurov i KlausArp. Dakle, oni dolaze tu prijesvega kao pedagozi za ansambl.Meðutim, s dirigentske toèkegledanja, predstavu treba preuze-ti – to æe sad napraviti upravomladi dirigenti. Zatim, u Drami iu Operi predstavu treba odr�a-vati – to je onaj moment koji bitrebali odraditi mladi redatelji.Mislim da je to najprirodniji putda se u nekakvu razdoblju od petdo deset godina doðe do takvapotvrðivanja da se veæ mo�e po-nuditi samostalna produkcija.Èini mi se kako je ovaj pokušajda se taj prirodni ciklus razvitkapreskoèi smrtonosan upravo zamladog umjetnika.

Ipak, u nekim drugim našimkazališnim kuæama više se putaisplativim pokazalo anga�iranjeupravo najmlaðih redatelja, po-sebno na komornim scenama.Dakle, ako komorna scena posto-ji i u HNK, zašto se takva prili-ka ne bi dala barem u okviru tekomorne scene?

– Odgovor je jednostavan –takva prilika se vrlo jednostavnomo�e dati i daje se u Drami, jerona ima alternativnu scenu. Onošto je dubinski problem je daOpera i Balet alternativnu scenuzasad nemaju. Odgovor na ovopitanje æe biti vrlo jednostavnoriješiti u trenutku kad bi even-tualno profunkcionirala scenaTuškanac. Tad takva problemadoista ne bi bilo. U ovoj situaciji,kad gledate borbu koja vlada okotog središnjeg scenskog prosto-ra, velik je luksuz �rtvovati cijelujednu premijeru. A na sceni Ha-bunek veæ je re�irala, primjerice,Aida Bukviæ.

Strana gostovanjaKoliko æe HNK novca izdvo-

jiti za udomljavanje stranih gos-tovanja u svojoj kuæi – inaèepraksi koju ostvaruju sve velikenacionalne kuæe Europe, ujednoi obliku kozmopolitske kulturekoja nama u Hrvatskoj krucijal-no nedostaje?

– I ja to uviðam kao jedan odosnovnih problema. Što se tièesamog HNK kao ansambla, svojesam rješenje upravo izlo�io – onoide upravo prema kozmopolitiza-ciji koja kreæe kroz ovakav peda-goški smjer, što ne znaèi da seneæe anga�irati i, recimo, stranipjevaèi. No, mislim da je anga�i-ranje stranih dirigenata i redateljazbilja krucijalno, jer su oni ti kojivode produkciju i ansambl.

Što se tièe, globalno govoreæi,stranih gostovanja, nije na namada se bavimo menad�mentom –mi to, ustvari, niti ne smijemo.Razni ugovori koje ugovara našeMinistarstvo kulture s raznimdrugim istovrsnim ministarstvi-ma su krovni dogovori, unutarkojih se dogaðaju nekakve raz-mjene. Napomenuo bih da posto-ji jako dobra suradnja sa susjed-nom Slovenijom – to je vrlo uho-dana suradnja, ansambli HNK re-

dovito idu tamo i njihovi ansam-bli dolaze ovamo – tako smo iimali priliku gledati niz sjajnihpredstava iz Slovenije, poput Sha-kespeareova Otella ili MozartovaDon Giovannija. �ao mi je što ni-je jaèa suradnja s Maðarskom iAustrijom – volio bih da se s tedvije zemlje na bazi dobrosusjed-skih odnosa svakako razvije su-radnja. Ono što mogu najaviti je-st gostovanje naše Drame na ME-S-u u Sarajevu, što mislim da jedoista veliko postignuæe. U okvi-ru normalizacije odnosa doæi æe ido razmjene s Jugoslavenskimdramskim pozorištem. Jasno, jabih tu stao kod normalizacije –mislim da je za Hrvatsku kultur-na suradnja sa zapadnom Euro-pom od doista izvanredne va�-nosti. Suradnja s istoènim susje-dima treba posjedovati odreðenuformu, ali mislim da nije presud-na za kulturni razvitak Hrvatske.

Ka�ete da se ne mo�ete bavitimenad�mentom. Mo�ete li se ba-rem baviti lobiranjem?

– Bilo je nekih situacija kojesu se sad veæ skoro razvile u ta-kav oblik suradnji – jedna od al-ternativa kad se èinilo da neæemoæi doæi do gostovanja ValerijaGergijeva i Orkestra Marijin-skog teatra u Lisinskom bilo jeHrvatsko narodno kazalište. No,s obzirom na to da smo raspolu-æeni izmeðu Grada i dr�ave, teš-ko nam je reæi i znati u èije imeistupamo.

Što je s razmjenama izmeðuHrvatskih narodnih kazališta uZagrebu, Rijeci, Splitu i Osije-ku?

– Mislim da je to daleko naj-va�nije pitanje ovog intervjua. Za12. rujna potaknuli smo svi za-jedno sastanak intendanata Hr-vatskih narodnih kazališta kakobismo dogovorili moguæe oblikesuradnje. Pritom, jasno, ne mis-lim samo na ovaj dio kojeg stespomenuli u svom pitanju, negoi na jedan daleko širi kontekst –mislim na pitanje koprodukcija,koje su u Hrvatskoj dosta spora-diène, a koje bi u ovoj sirotinj-skoj situaciji mogle itekako po-moæi. Naglasio bih kao primjerda cjelokupnu produkciju Zajèe-ve Lizinke uzimamo iz Rijeke;voljeli bismo razgovarati i s no-vim intendantom splitskogHNK Milanom Štrljiæem ne bis-mo li i tu pronašli moguæe oblikesuradnje. Osjeèki je teatar, na�a-lost, po gabaritima nešto malomanji od naše kuæe, tako da je te-�e govoriti o koprodukcijama, alirazmjena svakako postoji – spo-menuo bih naš poziv prema nji-ma da doðu ovamo s BizetovomCarmen i Bellinijevom Mjeseèar-kom, što bi trebalo uslijediti veæu listopadu.

Vrlo sam svjestan strateškeva�nosti odr�avanja hrvatskogkulturnog prostora. To je neštood prvorazredne politièke va�-nosti i katkad mi je neobjašnjivozašto je tome malo tko pridavaoikakvu pa�nju. Dakle, situacija ukojoj svaki od ovih gradova �ivinekim svojim vlastitim �ivotom,koji se praktièni nigdje ili samorijetko gdje poklapa ili susreæe sonim drugim �ivotom, èini jednuneobiènu situaciju da se unutarHrvatske razvijaju kulturni oto-ci. Tako neke kulturne sredineimaju daleko �ivlju suradnju sasvojim susjedima preko granice,nego unutar same Hrvatske, štobih naveo kao dobar primjer ka-ko siromaštvo mo�e utjecati narazgraðivanje kulturne supstancejedne zemlje.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 9

Ono što je bilo pomalo tu�no vidjeti na audicijipjevaèa jest da jetalent u veæini sluèajeva bio neprijeporan, ali jejako prijeporan biostupanj naobrazbe

to bi drugo moglo biti tema moga pr-vog èlanka (kojim ponosno najavlju-jem niz komentara o umjetnosti, kul-

turi i politic, tamo i ovdje, blizu i daleko) ne-go velike izlo�be suvremene umjetnosti uovom trenutku. Koja izlo�ba? Zasigurno jeDocumenta 2002 izdanje koje æe uistinuobojiti svijet umjetnosti sljedeæih nekolikogodina, prije nego se za pet godina odr�isljedeæe izdanje Documente. Simptomatiènoje da sam proèitala samo jednu zaista lošukritiku toga umjetnièkog blockbustera; napi-sala ju je Jospehine Bosma, objavila on-line,na razlièitim mjestima. Ono što me natjeraloda preispitam cijelu situaciju jest izuzetnooštra recepcija njezine kritike. Ljudi su pob-jesnjeli, pitajuæi tko je ona da se usuðuje kri-tizirati. Mislim da ima sva prava na to, bezobzira koliko pogrešna kritika mo�e biti.Ovdje je rijeè o demokraciji; ljudi iz Docu-mente dobili su novac i moæ i sada se morajusuoèiti s razlièitim reakcijama. Demokracijafunkcionira u promjenama, jedan si dan napolo�aju, a veæ sljedeæi bit æeš u blatu.

Svjetovi u ne/vidljivosti�eljela bih preispitati neke metodologije

organizacije izlo�be u kontekstu globaliza-cije. Te izlo�be paralelne su s fenomenomglobalne kulture i umjetnosti. Što �elim re-æi? Najva�niji aspekt tih izlo�bi je usmjera-vanje pa�nje i vidljivost umjetnosti drugogasvijeta i kulturne produkcije, posebice uTreæem (Afrika, srednja i ju�na Azija, mus-limansko-arapske zemlje, Latinska Ameri-ka) i dijelu Drugog svijeta (bivše istoènoeu-ropske dr�ave). Za sve je te svjetove predvi-ðeno, u postojeæim ili nekim buduæim pro-jektima, da postanu (putem odreðene selek-cije) vidljivi u (zapadnoj) Europi i na sjever-noamerièkom kontinentu, gdje su desetlje-æima bili /i još uvijek jesu/ izvan centra pa�-nje. Bitno je da ovdje nije rijeè samo o vid-ljivosti, koja je va�na (vidjeti ili èak otkritite daleke, i ne tako daleke, ali još uvijek ne-poznate, produkcije), nego i o rekontek-stualizaciji, omoguæavanju dostupnosti idohvatljivosti unutar Carstva Prvog, kapita-listièkog svijeta, o èemu je do sada, mo�dasamo razmišljano, ili ponekad, ali veoma ri-jetko, pisano.

Odmah mogu podr�ati tezu da model na-èina na koji globalni kulturno-umjetnièki im-perijalizam funkcionira moramo potra�itinegdje drugdje. Elementi stroja mogu se naæiu znanstvenom diskursu kloniranja i u pre-�ivljavanju nikoga drugoga osim ovce Dolly.Dva su temeljna teksta/knjige/istra�ivanjauzeta u obzir. Esej i istra�ivanje Dollyine vid-ljivosti i genetièkog kapitala Sarah Franklin iz2001. godine i knjiga Donne HarawaySkromni svjedok u drugom tisuæljeæu (1997.).Va�no je primijetiti da je, iznenaðujuæe, ovava�na knjiga izostavljena iz svih veæih djela oglobalnoj znanosti/kulturi/tehnologiji. Dabismo bili precizni, ja sve svoje poznavanjetoga eseja dugujem ovim dvjema izvorima,osobito izvrsnom istra�ivanju Sarah Franklin(Sveuèilište Lancaster, Velika Britanija) kojeme natjeralo da pogledam oko sebe, uoèimparalele i otkrijem svoju vlastitu “ovcu Dol-ly” politièku i egzistencijalnu poziciju i još ktome moguæu buduæu simbolièku smrt: smr-tnu kaznu! Ja sam «jebeno predoslovno prlja-va» ili da upotrijebim Dollyn politièki rjeè-nik: putujem sa svim smeæem, pogreškama,mirisima i prljavštinom iz mojeg prvobitnogokoliša (to jest, postsocijalizma) premda sre-dištu Carstva. A novo dr�avljanstvo roðenozahvaljujuæi Dolly ka�e: ako �elite dobiti pu-tovnicu Prvoga kapitalistièkog svijeta (što jejednako svjetskom dr�avljanstvu!) moratebiti apstraktni i ispra�njeni. Ne usuðujte sebiti ljubazni, morate biti marka!

Novi kulturni kapitalS tim izlo�bama koje ukljuèuju novi svi-

jet(ove) moguæe je razgovarati o novomkulturnom kapitalu. Izlo�be, koje su prire-ðene kao projekt(i) za novu internacionali-zaciju Treæeg i Drugog svijeta, pokazujunevjerojatnu izdr�ljivost. Èini se da su tak-ve izlo�be pronašle naèin kako ukljuèiti«svijet» i istodobno (a to je vrlo va�no) pro-du�iti svoj stvarni �ivot. Ukljuèivanje Tre-æeg svijeta, jer je Drugi svijet još na listi èe-kanja!, rezervirano je za specijalne namjere i

u ravnote�i je s kulturalnim studijima. Um-jetnost i kultura bivše Istoène Europe jed-nostavno su primorane èekati, slièno kaokada èekate na charter let avionom. Samoèekate poziv, i morate biti spremni.

Pogledajmo koje su promjene donijeli ta-kozvani globalni izlo�beni projekti. Mora-mo razlikovati razlièite oblike funkcionira-nja kulturno-umjetnièkih Institucija, u imeglobalizacije i prije, u prethodnom kapitalis-tièkom razdoblju. Formiranje kapitalistiè-kog tr�išta umjetnosti, s namjerom prodava-nja pojedinaènih umjetnièkih djela, bilo jeutemeljeno na razvoju bri�ljivog pedigrea –detaljna genealogija takva ili takvih umjet-nièkih djela. Kako bi se postigla ta transfor-macija u upotrebu je puštena promjena u de-

finiciji kulturnoga kapitala kulture kao cjeli-ne i umjetnièkog blaga u moæ kapitalizacijepojedinaènog umjetnièkog djela. Ta jepromjena ukljuèivala oblikovanje detaljnegenealogije pojedinaènog umjetnièkog djelakoja je mogla predstavljati veæu cjelinu. To jeoblikovanje genealogije postignuto pa�ljivimkritièkim, marketinškim i intelektualnim ra-dom i marketinškim trikovima. Takvo jeumjetnièko djelo danas «predlo�ak za dalj-nju produkciju umjetnièkih djela odreðenogtipa» (na Mladoj britanskoj sceni danas,primjerice, mo�e se promatrati upravo takavproces razvoja). Preciznije, promjena je si-negdohièna, kako rijeè koristi Sarah Fran-

klin, u smislu da je graða od koje je djelostvoreno postala predlo�ak za cijeli nacional-ni suvremeni tip produkcije, što je bio sluèaj,primjerice, takoðer s novom švicarskom um-jetnièkom scenom, nastalom tijekom proš-log desetljeæa. Te konceptualne promjene uumjetnièkom svijetu �ive desetljeæima, omo-guæavajuæi stvaranje, širenje i pa�ljivu selek-ciju umjetnika, produkcija, ulaganja i burzuumjetnina. Zauzvrat su takve diferencijacijeomoguæile redefiniciju kulturalnoga kontek-sta zajedno s definiranjem novog povijesnogi umjetnièkog podrijetla.

Uzgoj umjetnostiVa�no je uoèiti koliko je konceptualnog

instrumentarija moralo biti pokrenuto u Pr-

vom kapitalistièkom svijetu u vezi s umjet-nièkim djelom/djelima kako bi se njihovavrijednost pojavila kao «prirodna». Zbog to-ga, strogo uzevši, i potpuno na temelju va�-nih izjava Franklinove, novu je mladu bri-tansku umjetnost moguæe promatrati, ne sa-mo kao novu kulturalno tehnološku skupi-nu, nego gotovo kao uzgoj. Njegova konsti-tucija, prema rjeèniku Franklinove, jest dis-kurzivna formacija, a njezin stil manifestaci-ja marketinško-ulagaèko-umjetnièkog kapa-citeta institucija. Referenca na «uzgoj» nijenimalo èudna, jer je «uzgoj» zapravo britan-

ski izum, pa je zato mo�da i vrijeme da se tajmodel koristi obrnutim redoslijedom.

Ali što se, osim procesa koje se zadovolj-no provode danas, dogaða s takozvanim glo-balnim izlo�benim projektima, onima kojiukljuèuju izabrane umjetnike Treæeg i Dru-gog svijeta ili su osmišljeni samo zbog njih?Oni donose neke va�ne nove smjerove, kojene mo�emo promatrati samo kao koncep-tualnu, nego prvenstveno kao tehnološkupromjenu. Tim je projektima, kao prvo, po-remeæen predlo�ak genealogije, i drugo, no-va vrsta skupina, efikasno «reprogramirana»u vremenu i prostoru, stavljena je u akciju.Najva�nija stvar koja se pojavljuje jest da teizlo�be koriste tehniku transfera u organiza-ciji izlo�be, što je profitabilno, kada je veza-no uz Treæi i Drugi svijet/ove.

Imajte na umu prethodnu i još efikasnukonceptualnu promjenu koje se dogaðala idogaða se u Prvom kapitalistièkom umjet-nièkom svijetu: pojedinaèno umjetnièkodjelo koje je proizvod Carstva pru�a i pred-lo�ak i sredstva (re)produkcije kako bi bilodio tr�išta; ustanovljeno je sa strojem u po-zadini opsesivno radeæi kako bi dao genea-lošku i povijesnu moæ njegovu jedinstve-nom stilu i moguæem estetskom modelu. Toje takoðer rezultiralo posebnim poretkom(veza novca, institucija i kritièko-teorijskihnapisa) koje sebe danas predstavljaju višenego ikada kao «civilizacijsku vezu». Ali usluèaju globalne umjetnosti koja dolazi iz-van Carstva, ni njezina vlastita autentiènostni njezin vlastiti autogenerativni kapacitetnemaju nikakvu vrijednost. Nije va�no um-jetnièko djelo nego tehnike transfera kojetvore sredstva reprodukcije... Ukljuèivanjena teritorij carstva utjelovljuje jedinu vrijed-nost umjetnièkog djela, a to je snaga da svje-doèi o uspješnom modelu primjene; to je«�ivi dokaz» kao što je i sluèaj Dolly, da teh-nike mogu biti uspješne. Ono je tamo is-kljuèivo da doka�e transfer umjetnièkogdjela u drugi kontekst i takoðer, ako opsta-ne tijekom vremena, izdr�ljivost da pre�iviu novom kontekstu. Transfer je izvor novo-ga globalnog kulturnog kapitala, ili kako jemoguæe tvrditi, parafrazirajuæi Franklinovu:«transfer je sredstvo za sijanje korporativ-nog plana za produkciju kulturnog bogat-stva u obliku kulturalnih reaktora.»

Prepoduzetnièka genealogijaŠto je sadr�aj tehnologije transfera: um-

jetnièka djela koja dolaze iz Treæeg i Dru-gog svijeta udaljena su od izvora svoje prvo-bitno konceptualne/ unutarkontekstualnevrijednosti; oni su ovdje da slu�e (pohvale)iskljuèivo tehniku transfera. Rezultat je raz-lièita genealogija, “prepoduzetnièka genea-logija”, stvorena za umjetnièka djela iz Tre-æeg svijeta, koja ima posljedicu da rastavljasve prethodne genealoške sustave. U Tre-æem i Drugom svijetu novorazvijen izraz ili“prepoduzetnièka genealogija” snaga umjet-nièkog djela da generira nove ideje i koncep-te uopæe nije va�na, va�an je iskljuèivo tran-sfer. S prepoduzetnièkom genealogijom,tvrdi Franklinova, novo fleksibilna subje-kt(i) su redizajnirani i hranjeni iz odreðe-nog kulturalnog konteksta, «spremni dapostanu iznova pomiješani: mix ‘n’ match re-combinatoria. Na taj naèin, s tehnikom ap-straktnog transfera, kada je umjetnièko dje-lo klonirano u novoj paradigmi, ono svjedo-èi da je takoðer pomaknuto iz “krkljanca”korijena. Kad bi se premještalo i cijelo siro-maštvo i društveni odnosi i moguæe intelek-tualne implikacije koje umjetnièko djeloproizvodi u svom originalnom kontekstu,to bi politièki bilo veoma štetno, osim što bibilo skupo. U smislu genealogije, tehnikatransfera rezultira 90-postotnim zaokre-tom, gdje «porijeklo» više nije ekvivalentgenealoškog znaèenja.

U srcu takva novog Internacionalizma jezato, ono što je Sarah Franklin ustvrdila,stvorena kloniranjem, ovca Dolly, a ja rep-rogramirala za naše globalno kulturalno sta-nje – «tehnika koja zaobilazi konceptualni iumjetnièki sadr�aj umjetnièkog djela u nje-govoj osebujnosti.» Globalna, u izlo�benesvrhe, “prepoduzetnièka genealogija» fun-kcionira upravo kao kloniranje u svijetu novebiotehnologije. Unutar tih novih epistemo-loških koordinata globalne umjetnosti, ma-

10 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Izlaganje kritici

Tehnologija transferaU sluèaju globalne umjetnosti koja dolazi izvan Carstva, ni njezinavlastita autentiènost ni njezin vlastiti autogenerativni kapacitetnemaju nikakvu vrijednost

Marina Gr�iniæ

Ako �elite dobiti putovnicu Prvoga kapitalistièkog svijeta (što je jednako svjetskom dr�avljanstvu!), morate biti apstraktni i ispra�njeni

Jan Fabre & Ilya Kabakov, Susret

[email protected]

Peter Sloterdijk

ema znanostî o kulturi na prijelazuiz dvadesetog u dvadesetprvo sto-ljeæe glasi: Making the air conditions

explicit. One se bave pneumatologijom uempirijskom obliku. Ovaj se program za-sad mo�e provesti samo rekonstruktivnoi sa�eto, jer je “sama stvar” – univerzumklimâ na koje se utjeèe, uoblièenih atmos-fera, modificiranih zrakova, te stvorenih,izmjerenih i izraèunatih okoliša – zahva-ljujuæi vrlo razraðenim eksplikacijama uprirodoznanstvenom, tehnièkom, voj-nom, zakonodavno-pravnom, arhitekton-skom i graditeljskom prostoru, postiglagotovo nedosti�nu prednost pred kultur-noteorijskim poimanjem. Stoga se èininajsmislenijim da se teorija kulture, u pr-voj fazi svoga samoosvješæivanja, orijenti-ra na najrazvijenije forme znanstvenogopisivanja atmosfere, na meteorologiju iklimatologiju, da bi se nakon toga posve-tila kulturno relevantnim i osobnijim fe-nomenima atmosfere i klime.

Novi oblik konverzacijeModerna meteorologija (naziv je nas-

tao u 17. stoljeæu, od grèkoga metéoros:“koji lebdi u zraku”) – znanost o “padali-nama” i svim drugim tijelima koja se po-javljuju na nebu ili lebde u visinama – krozsvoju najuspješniju publicistièku formu,takozvanu vremensku prognozu (ili vre-menski izvještaj, Wetterbericht, informa-tions météorologiques, weather news),stanovništvu modernih nacionalnih dr�a-va i politièkim medijskim zajednicama po-nudila je jedan historijski nov oblik kon-verzacije, koji bi se najbolje mogao oka-rakterizirati kao “klimatološka ocjena sta-nja”. U onoj mjeri u kojoj slu�beno infor-miranje o klimi navodi graðane da na te-melju vladajuæih vremenskih prilika raz-govaraju o temama vlastita samorazumije-vanja, moderna društva predstavljaju za-jednice orijentirane na diskutiranje o vre-menu. Zahvaljujuæi medijski podr�avanojkomunikaciji o vremenu, moderne više-milijunske zajednice pretvaraju se u seos-ka susjedstva u kojima se razgovara o to-me kako je za odreðeno doba godineprevruæe, prehladno, suviše kišovito ili su-više suho. Moderni vremenski izvještajipretvaraju èitave nacije u gledatelje jednogklimatskog teatra, pri èemu recipijentenavode na to da vlastito zapa�anje uspore-ðuju s izvještajem i stvaraju vlastito miš-ljenje o onome što se zbiva. Time što preddruštvom opisuju vrijeme kao predod�buprirode, meteorolozi pod jednim zajed-nièkim nebom okupljaju ljude kao znalaè-ku publiku; od svakog pojedinca oni pra-ve recenzenta klime, koji aktualne daroveprirode procjenjuje prema svom vlastitomukusu. Oštriji kritièari klime lete u perio-dima ru�noga vremena u one regije u ko-jima se s veæom vjerojatnošæu mo�e oèe-kivati povoljnija i prihvatljivija predod�ba– zbog èega su Mauricijus i Maroko izme-ðu Badnjaka i Sveta tri kralja preplavljenivremenskim disidentima iz Njemaèke iFrancuske.

Uzroci i uzroènik vremenaSve dok je meteorologija prirodna zna-

nost i ništa drugo, ona si mo�e dopuštatida previða pitanja o pokretaèu vremena.U èistom kontekstu prirode, klima je neš-to što nastaje iskljuèivo sâmo od sebe ineprekidno se procesira iz jednoga stanjau drugo. Pritom je dovoljno opisati naj-va�nije “faktore” klime u njihovom me-ðusobnom djelovanju: atmosfera (plino-viti omotaè), hidrosfera (vodeni svijet),biosfera (svijet biljaka i �ivotinja), krios-fera (podruèje leda) i pedosfera (kopno),

pod utjecajem sunèevog zraèenja, razvija-ju krajnje kompleksnu mre�u izmjeneenergije, koja se mo�e predstaviti u èistoprirodoznanstvenom obliku a da se pri-tom ne uzima u obzir neka inteligencijakoja je nešto u poèetku planirala ili je nak-nadno vršila odreðene zahvate. Adekvat-na analiza ovih zbivanja pokazuje se takokompleksnom da izaziva pojavu novog ti-pa fizike, koji je u stanju nositi se s nep-redvidljivim strujanjima i “kaotiènim”turbulencijama. I fizika vremena koja jeoboru�ana teorijom kaosa neizbje�no do-lazi do neke transcendentne inteligencije.Njoj pak za tumaèenje podataka kojimaraspola�e nije nu�an ni svjetski urar deiz-ma, ni svjetski tvorac vremena animistiè-ke provenijencije. Ona stoji u tradiciji za-padnjaèkog racionalizma koji, osobito odpoèetka Novoga vijeka, svakog moguæegboga oslobaða nadle�nosti za vremenskepojave i uzdi�e ga u nadklimatske zone.Ako su Zeus i Jupiter još mogli bacati mu-nje, bog novovjekovnih Europljana jedeus otious i eo ipso klimatski inaktivan.Stoga moderna prognoza vremena i mo�ebiti regionalno-ontološka disciplina u ko-joj se govori o uzrocima, ali ne i o uzroè-niku. Ona govori o onome što se sâmo odsebe dogaða onako kako se dogaða, podvlastitim uvjetima i bez obzira na ljudskodjelovanje, o onome što se kao datum ob-jektivnoga ranga “zrcali” u jednom sub-jektivnom mediju.

Subjektiviranje vremenaUza sve to, moderna je meteorologija

povezana s progresivnim subjektiviranjemvremena – u višestrukom smislu: kao pr-vo, zato što se klimatske “danosti” sve vi-še dovode u vezu sa stavovima, proraèuni-ma i reakcijama stanovništva koje je, s ob-zirom na vlastite projekte, sve manje rav-nodušno na atmosferske prilike; kao dru-go, zato što se objektivna klima, i regio-nalno i globalno, sve više mora tumaèitikao efekt naèina �ivota industrijskogadruštva. Oba ova aspekta utjecaja vreme-na na novovjekovne ljude, kao klijente isuuzroènike vremena, prepleæu se u samojstvari. Iz perspektive starije tradicije, vre-menska prognoza kakvu mi poznajemozacijelo bi izgledala blasfemiènom, jer tje-ra ljude da drsko izgraðuju mišljenje o ne-èemu u èemu bi se, u skladu s metafiziè-kom ortodoksijom, smjeli samo pomiritisa sudbinom u stavu nijeme skrušenosti.

Za stare je va�ilo: kao roðenje i smrt, takoi vrijeme dolazi samo od Boga. OdanostBogu i odanost vremenu u tradiciji su ana-logni pokazatelji nastojanja misleæeg sub-jekta da minimizira razliku izmeðu sebe ionog istinitog, temeljnog i prvog. Jedna-ko tako, moderna potreba za izgraðiva-njem nekog “mišljenja” o klimi nije pukihir subjekta, koji odstupa od va�eæe nor-me bitka i koji bi trebalo izbjegavati; onazrcali èinjenicu da su politehnièki aktivneeuropske i europoidne kulture, od osam-naestog stoljeæa naovamo, same postalesnagama koje oblikuju klimu. Otada ljudi,indirektno kao i uvijek, u vremenu susre-æu otpatke svojih vlastitih industrijsko-kemotehnièkih, vojnih, lokomotornih ituristièkih djelatnosti, koji su postali at-mosferski objektivnima. U svojoj sumi,oni mijenjaju, kroz mnoge milijarde mik-ro-emisija, ne samo atmosfersku energet-sku bilancu nego takoðer sastav i “ugoða-j” zraènoga omotaèa uopæe. Stoga prisilada se ima nekakvo mišljenje o klimi nijeznak preuzimanja vlasti od jedne antropo-centriène samovolje nad svim onim što jeizvan nje same. Ona priprema mijenu os-novnog stava, kroz koju se ljudi od tobo�-njih “gospodara i posjednika” prirodepreoblièuju u dizajnere atmosfere i èuvareklime – koje se ne bi trebalo zamijeniti sHeideggerovim pastirima bitka.

S njemaèkoga preveo Hrvoje Juriæ

* Oni koji su, iz ovih ili onih razloga,odluèili provesti proteklo ljeto u Zagrebuili negdje drugdje na kontinentu – na vlas-titoj su ko�i mogli iskusiti što znaèe slut-nja velikog potopa i osjeæaj polaganogtruljenja. Jedna od nus-pojava ovog neza-pamæeno kišovitog ljeta bila je i dosad ne-zapamæena uèestalost (kvazi)meteorološ-kih rasprava, koje su nezaustavljivo usisa-vale sve druge potencijalne i aktualne ras-prave, u medijima, u kafiæima i tramvaji-ma, u telefonskim razgovorima i e-mailprepiskama. Pokušaj da se simptomi nap-redujuæe meteoropatije ubla�e teorijom –bio je povod za prevoðenje jednog od-lomka iz nove Sloterdijkove knjige (PeterSloterdijk, Luftbeben. An den Quellen desTerrors, Suhrkamp, Frankfurt a/M, 2002),koji je, unatoè tome što je istrgnut iz kon-teksta, vrijedan prilog raspravi o našemkišovitom ovdje & sada. (Op. prev.)

IV/87, 12. rujna 2,,2. 11

GGlleeddaatteelljjii kklliimmaattsskkoogg tteeaattrraa

Zahvaljujuæi medijski podr�avanoj komunikaciji ovremenu, moderne višemilijunske zajednicepretvaraju se u seoska susjedstva u kojima se razgovara o tome kako jeza odreðeno doba godineprevruæe, prehladno, suvišekišovito ili suviše suho

nje je va�no znati što, ponovno parafrazira-juæi izjavu Franklinove o Dolly, umjetnièkodjelo, dolazeæi iz Treæeg ili Drugog svijeta,«jest nego što daje rezultate». U stvari nitkone mo�e predvidjeti koja æe se vrsta spoja ilikrivog spoja dogoditi ako dopustimo da«krkljanac» i «smeæe» Treæeg i Drugog svi-jeta u stvarnom prostoru doðu stvarno bli-zu, da uðu u, Carstvo. Apstraktni i izdvoje-ni transfer eliminira taj rizik, proizvodeæiumjesto toga repliku �eljenih karakteristika.Zato nije tako èudno da su sva ta djela izTreæeg i Drugog svijeta predstavljena u ta-kozvanoj izdvojenoj i dezinficiranoj BijelimModernistièkim Izlo�benim Kockama.

Sa�imanje i kloniranjeZa te globalne izlo�be, iz Treæeg ili Dru-

gog svijeta, va�an je proces sa�imanja ge-nealoškog vremena, na taj naèin nudeæi iz-dvojenu, ozdravljenu èistoæu koja æe se za-to stalno odr�ati. Te izlo�be primjer su no-ve vrste genealogije, koja «eliminira kon-vencionalno genealoško vrijeme, poredak iokomicu.»

Ono što pokušavam ovdje razraditi jeupravo intenzifikacija politike reprodukcije(kao u sluèaju proizvodnje Dolly) u global-nom kulturalnom kontekstu što rezultiraprepoduzetnièkom genealogijom i proce-som sliènom kloniranju. Ovaj specifièan tipkloniranja, koji je sav ogranièen tehnologi-jom, omoguæava kapitalu da preseli sadr�ajiz umjetnièkog djela. To ima implikacije nacijelu ideju veza i poduzeæa. Za razliku ododnosa u kulturnoj povijesti i procesima ve-za temeljenim na vanjskim utjecajima, èakegzistencijalna paradigma i strukturiraniuvjeti za umjetnost u Prvom kapitalistiè-kom svijetu, umjetnièka djela koja su jed-nostavno preseljena, umjesto uspostave ve-za, funkcioniraju kao marka proizvoda usvojoj moguænosti da oznaèe razliku. Pro-ces eksproprijacije odvija se na temelju raz-like pod vrlo razlièitom vezom, utjecajem,konstelacijama; u odnosu na Treæi i Drugisvijet razlike su shvaæene iskljuèivo krozodnose poduzeæa i vlasništva. Izlo�be suneèije vlasništvo, a djela su poznate marke!Donna Haraway u Skromnom svjedoku udrugom tisuæljeæu, 1997. godine, opisuje efe-kt kloniranja upravo kao uspostavu novogodnosa. Ona opisuje odnos kao «pitanjeklasifikacije, kategorije i prirodnog statusaneprirodnog entiteta.» A što su drugo um-jetnièka djela iz Treæeg i Drugog svijeta ne-go umjetni entiteti, poluklonirani i u proce-su naturalizacije unutar jedinog «prirodnogi civiliziranog» Prvoga kapitalistièkog svije-ta? Va�no je shvatiti logiku procesa i njego-ve teoretske i hipotetièke konzekvence zarazumijevanje tih djela, i uvjetima njihovaukljuèivanja u globalni kontekst. Markaproizvoda postaje, za Haraway, neka vrstahiper marke. «Poduzeæe roditelj», što je unašem sluèaju dobro organiziran globalniizlo�beni projekt, povezuje onda markeproizvoda i zaštitne znakove. Kako Ha-raway (kroz Franklinovu) istièe: porijeklorobe široke potrošnje (a ja bih dodala – um-jetnièka djela Treæeg i Drugog svijeta)predstavljaju razlièitu vrstu osnovnih ve-ze/a, odnosa i genealogije koja je uspostav-ljena iskljuèivo zaštitnim znakovima ilimarkama proizvoda kao njihovo obilje�je.Takve izlo�be zato mo�emo promatrati kaonešto što obilje�ava drukèije odnose, danasstvorene unutar smrtonosnog utjecaja kor-porativne tehnoznanosti, radikalno odreðu-juæi, oblikujuæi i artikulirajuæi ono što sesmatra globalnom kulturom.

Ono što nedostaje ovim izlo�bama je«strpljiva dokumentarna genealoška kriti-ka», kako predla�e Ewa Plonowska Ziarek,umjesto da dobivamo dosadne dokumen-tarce. Razlika je velika. U dosadnom doku-mentarnom stilu prezentacije èini se da«sloboda» mo�e biti shvaæena kao prenosi-va svojina (lako prenosiva) ili jednostavnoatribut subjekta. Umjesto potrebnoga, tuje preokret pogleda: ovdje moramo razmis-liti o «slobodi» kao uvrije�enoj politièkojpraksi (uvrije�eno znanje, kako istièe Ha-raway) koja mo�da mo�e stvoriti naèinepostojanja koji se još èine nevjerojatnim.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole

12 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Omer Karabeg

Odnosi izmeðu Srbije i Hr-vatske se teškom mukom norma-lizuju. Trenutno najbolje sara-ðuju privrednici, saradnja meðupolitièarima se odr�ava pod pri-tiskom meðunarodne zajednice,da li ima napretka u uspostavlja-nju kulturnih veza?

– Hrvoje Hribar: Teško mi jegovoriti o tome kako se kreæukulturne veze izmeðu Hrvatske iSrbije u globalu. Mogu govoritisamo o filmu koji je na neki na-èin uvijek razbijao led. I u onanajmraènija vremena, neke vi-deo-kasete su dolazile iz Beogra-da u Zagreb i gledale su se. Nekifilmovi iz Srbije su krajem deve-desetih èak ušli i u slu�benu dis-tribuciju. Sada, meðutim, nakondemokratskih promjena u objezemlje, stvari se ne kreæu onakobrzo kao što smo se u jednomtrenutku mo�da ponadali. Èinimi se da smo propustili onaj tre-nutak od prije dvije-tri godinekad je vladala velika znati�elja dase sazna što se to dogaða s drugestrane. Da se tada pojavila nekahrvatsko-srpska filmska kopro-dukcija vjerojatno bi izazvalaskandalozne reakcije u obje zem-lje, a u Evropi bi bila urnebesnoprihvaæena kao jako dobar poli-tièki èin. Taj sretni trenutak jeprošao i sad nam se mo�e dogo-diti da postanemo neki nebitnidio Evrope i potonemo u letargi-ju prije nego što se uspijemo po-miriti i dogovoriti se što nam jeèiniti.

– Radivoje Andriæ: Ni ja, kaoni gospodin Hribar, ne znam štase dešava na nekom globalnomplanu, ali na malim planovima, ukojima i delimièno uèestvujem,dešava se svašta. Evo, na primer,sada radim kao pomoænik redite-lja Srðana Karanoviæa koji snimafilm u kome glavnu mušku ulogutumaèi glumac iz Sarajeva SenadAlihod�iæ, a glavnu �ensku ulo-gu tumaèi glumica iz Zagreba

Ivana Bolan. Tako da sam baš sa-da usred obnavljanja veza na ma-lom planu.

Turbo-folk normalizacijaSrpski i hrvatski jezik su se

dosta udaljili. Da li, gospodineAndriæu, jedan Beograðanin bezikakvih problema mo�e èitati hr-vatske novine i knjige koje se iz-daju u Hvatskoj?

– Radivoje Andriæ: Da, upotpunosti, osim kada su u pita-nju neka nareèja kojih je hrvatskijezik pun i s kojima verovatnoteškoæe imaju i ljudi iz Zagreba.No, kad je reè o knji�evnom je-ziku, tu nema nikakvih proble-ma.

Da li se u Hrvatskoj bez prob-lema mogu èitati tekstovi štam-pani æirilicom? Ne znam da li sesada u osnovnim školama æirili-ca uopšte i uèi?

– Hrvoje Hribar: Ne. Uosta-

lom, æirilica se nikad puno nijeniti uèila u školama u Hrvatskoj,iako smo je svi nekako nauèili. Usvakom sluèaju æirilice ima vrlomalo u optjecaju. S velikim u�it-kom sam neki dan na televizijigledao prijenos jedne kulturnemanifestacije iz Hercegovine, izsamog ognjišta radikalnog hrvat-stva. Jedan franjevaèki samostanje slavio stogodišnjicu svoje ar-heološke zbirke i stalno su govo-rili o nekakvoj ploèi koja svjedo-èi o najstarijem opstanku hrvat-stva na ne znam kojoj planini.Onda su pokazali tu ploèu i reklida je tekst koji se nalazi na njojnapisan malo nerazumljivim hr-vatskim, pa se ne mo�e do krajarazumjeti. A zapravo je napisanæirilicom.

Izgleda da i na srpskom i nahrvatskom tr�ištu najbolju proðuima takozvana turbo-folk muzi-ka. Za tu vrstu muzike nema ni-

kakvih prepreka. – Radivoje Andriæ: Da. Za

mene je to u�asno. Ali, ako je i tojedan od naèina da se normalizu-ju odnosi, onda je i takva komu-nikacija bolja nego nikakva.

Kako vi, gospodine Hribar,tumaèite èinjenicu da turbo-folkiz Srbije ima proðu u Hrvatskoj?

– Hrvoje Hribar: To me uop-æe ne èudi. I u Srbiji i u Hrvat-skoj turbo-folk slušaju proleteri,glasaèi desnice. Ti ljudi su meðusobom vrlo slièni. Mo�da æe vasto zaèuditi, ali mislim da najma-nje problema u meðusobnoj ko-munikaciji imaju hrvatski i srpskinacionalisti koji dijele potpunoistu paradigmu, taj neki �argon

uliènih bandi i nasilništva. I vje-rujte mi da æe mnogo te�e uskla-dili svoja mišljenja dva normalna,ljudolika Hrvata i Srbina, de-mokratskih i liberalnih nazora,nego što je to sluèaj s desnièari-ma.

FAK preko graniceGospodine Hribar, da li mis-

lite da je prošlo vrijeme animozi-teta, da se više ne èuje govor mr-�nje?

– Hrvoje Hribar: Govor mr-�nje nije potpuno prestao. Ovajrat ima posljedice kao neki atom-ski rat. Osim mrtvih i ranjenih,ostavio je i ljude ozraèene ne-kom strašnom nesreæom, upro-pastio je èitave generacije. Upro-pastio je kako ljude koji su bili umirovini, tako i one koji su tekzapoèinjali svoj radni vijek. Svinose neku tešku muku i trebalobi nešto uèiniti da ljudi nauèe datu svoju muku, krivicu i odgo-vornost ne delegiraju na drugoganego da �ive s njima.

Mislite da ta lekcija još nijenauèena?

– Hrvoje Hribar: Siguran samda nije. Ponekad mi ovaj mir po-èinje zlokobno nalikovati na pri-mirje. Strašno se bojim zaboravai te neke naše intelektualne i mo-ralne nedosljednosti. Zato mi seèini da je dosta bitno, koliko godto zvuèalo kao fraza, da ljudizaista poènu suraðivati. Moramopokušati uæi u neke zajednièkeprièe. Ne treba ljude po svaku ci-jenu miriti, nego se oni morajunauèiti �ivjeti s razlikama.

– Radivoje Andriæ: Sla�em se

da govor mr�nje nije nestao. Alii pre nego što je izbio rat bilo jeljudi, i sa jedne i sa druge strane,koji su mrzeli, a biæe ih i posle.Rat je samo doprineo da se uveæakolièina tuge i nesreæe i da nekebube izmile ispod kamenja. Onesu sada glasnije od finih i nor-malnih ljudi. Ali, vremenom æese i to srediti.

Bojim se da i u Društvu hrvat-skih knji�evnika i u Udru�enjuknji�evnika Srbije još uvijek do-miniraju oni koji se ne odlikujutolerancijom prema drugim na-cijama.

– Hrvoje Hribar: Društvo hr-vatskih knji�evnika je udrugakoju zaista, oprostite mi štoumanjujem problem, nitko neuzima za ozbiljno. To su priliènosenilni naciokrati koji su ostali,èini mi se, nekako sami na po-zornici. Bolji je primjer FAK.Uz to pomalo šaljivo ime ide našnajozbiljniji knji�evni projektzadnjih godina. Ta naša alterna-tivna knji�evna udruga se inaèesastoji od vrlo ozbiljnih knji�ev-nika kao što su BorivojRadakoviæ, Ante Tomiæ, JuricaPavièiæ, Velimir Viskoviæ. U tomkru�oku je i nekoliko beograd-skih pisaca. Oni se vrlo dobrodru�e, zajednièki izdaju knjige.Knji�evnost je sjajno podruèje zauspostavljanje komunikacije.Mislim da ljudi koji dijele jedanjezik, koji se razumiju govoreæisvoj materinski jezik – a kao štovidite mi još ne govorimo ni èeš-ki, ni staroslavenski, ni grèki, nilatinski – imaju pravo na djela natom jeziku. Autori imaju pravona svoju publiku, a publika nasvoje autore.

Nered godina Gospodine Andriæu, da li na-

cionalni korifeji iz Udru�enjaknji�evnika Srbije imaju uticajna mladu generaciju?

– Radivoje Andriæ: Sigurnoda imaju uticaj, ali ne mislim daje on velik. Mislim da veæi uticajna mlaðu generaciju ipak imajumlaði pisci i mlaði reditelji. Menilièno, a èini mi se i nekom kruguljudi kojem pripadam, a koji nijemali, mnogo je va�nije šta se de-šava sa FAK-ovcima nego šta sedešava u zvaniènim udru�enjimapisaca Srbije ili Hrvatske.

Da li mladi ljudi u Srbiji èita-ju Dobricu Æosiæa i kako gledajuna njega?

– Radivoje Andriæ: Ne znam,ali podsetio bih vas na jedan do-gaðaj. Kada je Dobrica Æosiæ zavreme onih velikih protesta uBeogradu izašao na balkon dagovori, ne znam da li je iko èuoijednu njegovu reè, jer su mu svevreme zvi�dali, a jedna velikagrupa mladih ljudi mu je vikala:“Skoèi dole! Skoèi dole!”

Šta mislite o ideji PredragaMatvejeviæa da bi trebalo osno-vati sud èasti koji bi pozvao naodgovornost one umjetnike kojisu širili mr�nju i podsticali nazloèin? Njegova ideja je izazva-la oštre reakcije meðu piscima

ZZaajjeeddnniièèkkee ffiillmmsskkee pprriièèeeHrvoje Hribar i Radivoje Andriæ

U emisiji Most Radija Slobodna Evropa razgovarali su filmski re�iseri Hrvoje Hribar izZagreba i Radivoje Andriæiz Beograda. Nakon filmaPuška za uspavljivanje i televizijske serije Novo doba Hribar trenutaènosnima film Šta je muškaracbez brkova prema romanuAnte Tomiæa. RadivojeAndriæ spada meðu najtalentiranije predstavnike mlade generacije srpskih redatelja. Njegov prvi igrani film Munja bio jepravi hit, imao je rekordnugledanost i bio je visokoocijenjen od kritike

Hrvoje Hribar: U ovom trenutku mnogo jeveæi problem to što su se naše sredine toliko razišle u posljednjih 10 godina da više ne znaju komunicirati... Rijeè je o asihronitetima koji su nastali tijekom posljednjih 10 godina. Nije tu toliko rijeè o mr�nji i netrpeljivosti koliko o neredu kojisu za sobom ostavile te godine

Radivoje Andriæ:Kad veæ imamo tajzajednièki jezik,potpuno je glupoogranièiti se natreæinu tr�išta,umesto na celinu

IV/87, 12. rujna 2,,2. 13

koji su se u vrijeme rata stavili uslu�bu nacionalnih ideologija.

– Hrvoje Hribar: Morampriznati da mi se ta ideja priliènosvidjela kad sam je proèitao. Da-kako, do�ivio sam je kao zgodnumetaforu. Ali èinjenica je da zlokoje su poèinili intelektualci iumjetnici osamdesetih i devede-setih godina pokazuje na što susve ljudi spremni.

– Radivoje Andriæ: Ne znamkoliko bi osnivanje jednog tak-vog suda pomoglo. Ti ljudi su to-liko ušanèeni u svojim naciona-listièkim i šovinistièkim idejamada njima to ništa ne bi znaèilo.Mislim da je najbolje na njih za-boraviti i iæi dalje. Ne bih �eleoda gubim energiju i vreme baveæise tim ljudima koje sigurno nemogu da pomerim ni za milime-tar. Sumnjam da bi se iko od njihpokajao i rekao: “Pogrešio sam,nije trebalo tako da pišem i go-vorim”.

Mislite li, gospodine Hribar,da je i meðu filmskim umjetnici-ma bilo onih koji su se stavili uslu�bu nacionalnih ideologija?

– Hrvoje Hribar: Da, da. Bi-lo je maksimalnih baraba na ob-je strane, iako su oni, baveæi sepolitikom, izašli iz filma. Takoda se film kao oblik komunicira-nja koji je prilièno nezanimljivpolitici, s obzirom na to da onaima televiziju i druge moænijeigraèke, prilièno oèistio od tihbaraba i postao relativno èistmedij, barem što se tièe mlaðegeneracije. Meni se, meðutim,èini, da smo mi u ovom trenut-ku suoèeni s dosta ozbiljnimproblemima nego što je pitanješto æemo s Dobricom Æosiæem– što se mene tièe, ja bih uvijekglasao za Boru Æosiæa – što æe-mo s Aralicama, što æemo s èita-vom tom paradigmom koja jeumrla, koja umire èak i na desni-ci. U Hrvatskoj se èak i ta trog-loditska desnica prerušava unešto civiliziranije i pristojnije.Za mene je u ovom trenutkumnogo veæi problem to što su senaše sredine toliko razišle uovih posljednjih 10 godina daviše ne znaju komunicirati. Re-cimo, kolega Andriæ je napraviofilm koji je u Srbiji bio megahit ikoji je i u Hrvatskoj primljen sasimpatijama, ali nije bio takavmegahit. Moj prijatelj VinkoBrešan je radio megahitove uHrvatskoj koji u Srbiji nisu ima-li takav uspjeh. Jednostavno seradi o nekim asihronitetima kojisu nastali tijekom posljednjih 10godina. Nije tu toliko rijeè omr�nji i netrpeljivosti koliko oneredu koji su za sobom ostavi-le te godine. Viðamo se po festi-valima, sjedimo po kavanama, inakon nekoliko susreta vrlo br-zo vidimo da bismo mogli fun-kcionirati kao prijatelji ili surad-nici, ali mi imamo neke dubokeinfrastrukturne probleme u ko-municiranju i to je ono što me-ne mnogo više brine nego ovapaleolitska desnica u Hrvatskojili Srbiji.

Motovunske i Paliæke veze

Gospodine Andriæu, da liimate uvid u prilike u hrvatskojkinematografiji?

– Radivoje Andriæ: U posled-nje vreme – da, pošto sam biopozvan na festival u Motovunu.To je divan festival, tamo samupoznao mnoge mlade ljude sakojima se, zahvaljujuæi e-mailu,dopisujem i razmenjujem neka is-kustva. Mnogo su mi pomogli ka-da sam tra�io hrvatske glumce zafilm Srðana Karanoviæa. Organi-zovali su mi kontakte, povezalime sa predstavnicima filmskeakademije, obezbedili mi prostorza snimanje. To su mali koraci, okojima sam govorio, ali 50 takvihmalih koraka dovešæe na kraju donekog zajednièkog projekta, iliæe, mo�da, neki mladi beogradskireditelj biti pozvan da re�ira nekikratki film u Hrvatskoj, a neko izHrvatske æe doæi da nešto sliènouradi u Beogradu.

Gospodine Hribar, da li viimate uvid u srpsku kinematog-rafiju?

– Hrvoje Hribar: Djelomièni.Posljednje dvije godine bio samna Paliækom festivalu koji je ne-kakav srpski pandan Motovun-skom festivalu, gdje sam sreo iz-vanredne i zanimljive ljude. Neš-to od filmova srpske kinematog-rafije vidio sam i u Zagrebu, što ukinima, što na kasetama. Inaèe,srpski filmovi se sada normalnoprikazuju u kinima u Zagrebu.Jedino što izostaje, to je suradnjanacionalnih televizijskih kuæa.Ne pamtim da je ijedan srpskiaudiovizualni proizvod emitiranna javnoj televiziji. Kad se to do-godi mislim da æe to biti velikitrenutak u ponovnom uspostav-ljanju komunikacije.

Da li se, gospodine Andriæu,hrvatski filmovi prikazuju uBeogradu i kako su primljeni?

– Radivoje Andriæ: Da, ali netoliko èesto, pošto ih ustvari inema mnogo. I hrvatska i srpskaproizvodnja filmova nije nekamega proizvodnja, mada se u Sr-biji proizvodi više filmova.

Kako vam izgleda kinematog-

rafija one bivše Jugoslavije u po-reðenju sa sadašnjim nacional-nim produkcijama dr�ava nasta-lih na podruèju bivše Jugoslavi-je. Sla�ete li se sa onima koji tvr-de da je cijepanje te kinematog-rafije svima donijelo samo štetu?

– Radivoje Andriæ: Da. Stoposto. Dok sam studirao, sve na-še studentske filmove razvijalismo u zagrebaèkom Jadran filmukoji je imao izvanredne tehnièkekapacitete. Kad je prekinuta sa-radnja sa Jadran filmom išli smou Bugarsku, Grèku i Maðarskuda bismo razvijali naše filmove.Ona bivša jugoslovenska kine-matografija imala je mnogo boljetehnièke kapacitete, da ne govo-rim o glumcima. Naravno daimate veæi izbor kada mo�ete dabirate glumce iz èetiri republikeu kojima se koristi isti jezik – Sr-bije, Crne Gore, Hrvatske i Bos-ne i Hercegovine, nego kada stekao sada ogranièeni samo na jed-nu dr�avu.

– Hrvoje Hribar: Što se tièekvalitete ondašnjih i sadašnjihfilmova, o tome neka govori po-vijest. Naravno da nam se sada,iz ove perspektive, èini da su pri-jašnji filmovi bili bolji. A što setièe �ivota same kinematografijejasno je što se dogaða kada sejedno tr�ište od 22 milijuna sta-novnika sre�e na nekoliko mili-juna kao što je to sada sluèaj uHrvatskoj ili u Bosni. To je za

obje zemlje bio veliki udarac.Mislim da je nakon raspada bivšeJugoslavije jedino pre�ivjela sr-pska kinematografija, tako se barnama iz Zagreba èini. I slovenskakinematografija, koja je prije jed-va postojala, nekako se artikuli-rala i pronašla neki svoj novismjer i neki svoj novi smisao.Ostale dr�ave, nastale na prosto-ru bivše Jugoslavije, su u priliènoupitnoj situaciji, kad je rijeè o fil-mu. Tu, na �alost, moram ubro-jiti i Hrvatsku.

Koprodukcije i festivaliGospodine Andriæu, mo�ete li

zamisliti da bi se u dogledno vri-jeme mogao snimiti film u sr-psko-hrvatskoj koprodukciji?

– Radivoje Andriæ: Mislim daje to sasvim za oèekivanje. To æediktirati ekonomski razlozi poprincipu naše pare, vaša tehnikaili obrnuto. To bi u svakom slu-èaju odgovaralo srpskoj kinema-tografiji koja je sada uglavnomupuæena na firme kao što su Bo-jana film u Sofiji ili Sinemad�ik uGrèkoj.

– Hrvoje Hribar: Do toga si-gurno jedanput mora doæi. Akotaj film ne uspije re�irati VeljkoBulajiæ, onda æemo naæi nekognovog. Ali zaista mislim da æe tajdan biti dosta va�an za obje kine-matografije.

Mislite li da je taj dan blizu? – Hrvoje Hribar: Vidjet æe-

mo. Filmski posao je potpunonepredvidljiv.

Svaka dr�ava na podruèjubivše Jugoslavije sada ima svojenacionalne filmske festivale.Mislite li da je moguæe da se jed-nog dana organizuje festival fil-mova s podruèja bivše Jugoslavi-je, neka vrsta obnovljenog Pul-skog festivala?

– Hrvoje Hribar: Te stvari netreba forsirati, one jednostavnoidu svojim tokom. Glavni filmskifestival u Hrvatskoj sada je Mo-tovunski koji nije nacionalni. Štose tièe Pulskog festivala, to je ne-kakav èudan dogaðaj u tranziciji.Pula, otkad je propala Jugoslavi-ja, nije našla svoju novu formu isvoj novi identitet i veliko je pi-tanje mo�e li ga uopæe i naæi.Sljedeæe godine je pedesetogo-dišnjica Pulskog festivala i sigur-no je da æe on imati neki memo-rijalni, da ne ka�em komemora-tivni karakter, i da æe se osjetititradicija jugoslavenskog fil-mskog festivala. A hoæe li biti 51.Pule, u to iskreno sumnjam. Daæe biti 5. Motovun, u to sam sas-vim siguran, kao i u to da æemo uMotovunu ponovo imati prilikevidjeti dobar regionalni program.

Da li bi Motovunski festivalmogao postati ono što je nekadabi Pulski?

– Hrvoje Hribar: Mislim dabi mogao. Mislim da æe stupanjsuradnje izmeðu kinematografijauvjetovati i razvoj takvih festiva-la. Svaka èast festivalima, ali jeipak te�e napraviti kvalitetne fil-move nego kvalitetan festival.

– Radivoje Andriæ: Kao oko-reli optimista uopšte ne sumnjamda æemo opet imati neku vrstuPulskog festivala. Niko ne �eli daostane zatvoren u svom malomprostoru. I košarkaši i fudbaleri idrugi sportisti sve više uviðaju dasu im potrebne malo veæe lige odovih u�asno skuèenih i bednihzbog kojih sport polako propadazato što nema prave konkurenci-je. Uostalom, kad veæ imamo tajzajednièki jezik potpuno je glupoogranièiti se na treæinu tr�išta,umesto na celinu.

Radivoje Andriæ: Meni lièno, a èini mi se inekom krugu ljudi kojem pripadam, a kojinije mali, mnogo je va�nije šta se dešavasa FAK-ovcima nego šta se dešava u zvaniènim udru�enjima pisaca Srbije ili Hrvatske

Hrvoje Hribar:Propustili smo trenutak od prijedvije-tri godine kada je vladala velika znati�elja dase sazna što se todogaða s drugestrane. Da se tadapojavila neka hrvatsko-srpska filmska koprodukcija vjerojatno bi izazvala skandalozne reakcije u objezemlje, a u Evropibi bila urnebesnoprihvaæena kao dobar politièki èin

14 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Nataša Petrinjak

avršiti ljeto sudjelovanjemu ljetnoj školi mo�da nijeostvarenje najluðih snova

o ludoj zabavi, ali ako je rijeè oškoli s temom Pravo na dostup-nost informacija u organizacijiHrvatskog helsinškog odboranedoumice brzo nestaju. Jer uprisustvu èlanova HHO-a iosamdesetak predavaèa i polaz-nika škole odr�ane krajem kolo-voza u Solarisu pokraj Šibenikabilo je nadasve korisno, zanimlji-vo, pa èak i nu�no, ljetno iskus-tvo.

50 milijuna eura duševnih boliU petodnevni program rada

škole polaznike je uveo Bo�idarNovak, predsjednik Vijeæa zamedije HHO-a opširnim izvješ-tajem o iskustvu Odbora u pro-micanju slobode medija i naèeladostupnosti informacija. Podsje-æanje na mraène devedesete i ak-tivnosti HHO-a u tom razdob-lju bilo je ne osobito veselo po-novno suoèavanje s godinamakada je vrlo teško bilo biti samograðanin, još te�e nezavisni no-vinar, a sloboda govora i infor-miranja èinila se daljnjom negoikad. No, okupljene je, ipak, višezanimalo je li se i koliko situacijapromijenila s novom vlašæu ikakve su aktivnosti HHO-a da-nas. Kao najva�nije promjeneNovak je istaknuo ukidanje èlan-ka Kaznenog zakona o zaštiti petvodeæih dr�avnih du�nosnika odjavne kritike, te èlanka 18. Zako-na o unutarnjim poslovima oprisluškivanju graðana, potomnovi Zakon o HRT-u i Zakonu oHini, te osnivanje Vijeæa za nad-zor nad sigurnosnim slu�bama.No, s pohvalama se tu i zausta-vio. Podsjetio je da reviziju zah-tijevaju i Kazneni zakon, osobitodio o sprjeèavanju govora mr-�nje, Zakon o tajnosti podataka,Zakon o telekomunikacijama,kao i poboljšanje Zakona o Hr-vatskoj radioteleviziji, te nagla-sio da pravo javnosti da bude in-formirana uveliko ogranièavajumnogobrojne tu�be za nanesenuduševnu bol u koje su ukljuèenigolemi novèani zahtjevi. Danasje u Hrvatskoj pred sudovimaoko 1200 tu�bi s odštetnim zah-tjevima od oko 50 milijuna eura.Stoga, kako je izvijestio, HHOpodr�ava stajalište predsjednikaVrhovnog suda Ivice Crniæa dadanašnju sudsku praksu trebaujednaèiti s europskim standar-dima, posebice Europskog sudaza ljudska prava koji je izrijekomutvrdio da visoke naknade šteteza “duševnu bol” nisu nu�ne udemokratskom društvu.

Mo�da je još va�nije skretanjepa�nje na èlanak 134. Ustava RH

i èlanak 5. Zakona o sudovimakoji sucima daju moguænosti iz-bjegavanja domicilnog prava usluèajevima u kojima to domicil-

no pravo i praksa nisu u skladu sodredbama meðunarodnog prava.

Premda je istaknuo kako sunova koalicijska vlada i Predsjed-nik Republike pokazali viši stu-panj otvorenosti prema javnostinije bilo moguæe izbjeæi i konsta-taciju da nam još nedostaje cjelo-vit sustav koji æe javnosti osigu-rati puno pravo na informaciju.Upozorio je tom prilikom i nanovu preporuku Vijeæa Europeod 21. veljaèe 2002. godine ova�nosti primjene naèela dostup-nosti slu�benih dokumenata jerse samo tako “omoguæava jav-nosti odgovarajuæi pogled na sta-nje društva te oblikovanje kritiè-kog mišljenja o stanju u društvuu kojem �ive i o vlasti koja vla-da”. Jer, smatraju u HHO-u, bi-rajuæi svoju vlast, graðani nisudali pravo javnim slu�benicima,ukljuèujuæi i glasnogovornike, daoni odluèuju što je dobro da jav-nost zna, a što nije.

Sloboda informiranja ili privatnost

Na podatak iz izvještaja Bo�i-dara Novaka kako danas u Hr-vatskoj nijedan novinar ne slu�izatvorsku kaznu zbog napisano-ga, predsjednik HHO-a, �arkoPuhovski je replicirao: “Ali tako-ðer nitko nije u zatvoru ni zbogpretvorbe, ni ratnih zloèina. Štosamo govori o disfunkciji pravo-suða”. Bio je to ujedno poèetaknjegova izlaganja o pravu na pri-vatnost, suprotstavljenom pravuo slobodi informiranja, kojimmora biti zaštiæena svaka osoba.Problemi koji proizlaze iz ta dvasuprotstavljena prava dakako ni-su svojstveni samo našem druš-tvu, a Puhovski je istaknuo da ijavnost i vlast moraju nauèiti daje odnos javnosti prema vlastiodnos prema instituciji, a ne pri-vatnoj osobi. Problem je što sekod nas vrlo èesto osobe identi-ficiraju s institucijom, a nije ri-jetko i da odreðene osobe zapra-vo �ele objavljivanje podataka izprivatnog �ivota.

Naglašavajuæi va�nost i moækoju novinari imaju u prostoruslobode informiranja istaknuo jekako, na�alost, danas kod nasdominira novinarstvo koje neslu�i prenošenju spoznaje, negostvaranju atmosfere. Vrlo èestonovinar stvara vijest, umjesto dainformira javnost. S podruèjaspoznaje nerijetko se prelazi namoralnu razinu, a ljudska pravane ovise o kvaliteti èovjeka.Ljudska prava ima i najnekvali-tetnija osoba. Stoga je šteta što je

navoðenje primjera osnivanjaOdbora za zaštitu novinara uVelikoj Britaniji kojim novinari�ele zaštiti temeljna naèela novi-narske struke od naèela �uteštampe prošlo kao tek usputnospomenut podatak. Svoje izlaga-nje Puhovski je završio zakljuè-kom da nikakve zabrane, veæ sa-

mo promjena društvene klimemogu dovesti do pravilnog, a ti-me i slobodnog protoka infor-macija, nabrojivši i tri temeljnaodnosa o kojima treba voditi ra-èuna pri izradi zakona – da jeosoba vlasnik informacija o sebi,pa i svih dosjea, da svatko imapravo na informaciju va�nu zazajednicu, te pravo na obavijestio drugim osobama.

Vlasništvo na InternetuRadionicu koju je organizirao

multimedijalni centar mama podnazivom Dostupnost informacijana Internetu; razlika izmeðu“open source” i “closed source”mo�da je onima slabijeg znanja osuvremenim tehnologijama po-nekad bilo te�e pratiti, no uvod-no poentiranje problema svaka-ko su shvatili svi. Ono se odnosina pitanje raspolaganja podacimadostupnima putem Interneta iinfrastrukture nu�ne za njihovudistribuciju. Odnosno, raspravase vodi na relaciji tko reguli-ra/kontrolira i što. Po voditeljuMarcellu glavni problem proizla-zi iz preuzete teze neoliberaliz-ma po kojoj se pretpostavlja da jevlasništvo (napose zemlje) dob-ro i treba ga obilato regulirati,odnosno zaštiti. Povlaèenje zna-ka jednakosti izmeðu vlasništvanad zemljom i vlasništva nad in-formacijama jednostavno je lo-gièka pogreška. Naime, više vlas-nika nad jednim komadom zem-lje znaèi manju vrijednost za sva-kog, a više “vlasnika” nad infor-macijama znaèi boljitak za veæibroj ljudi.

Novinari ispred graðanaPrezentacija pod nazivom Ev-

ropski i meðunarodni standardi udostupnosti informacija što su jepripremili Josip Kregar, ViktorGotovac i Ðorðe Gardaševiæpodsjetila je na najva�nije faze urazvoju ideje slobode informira-

nja, dugotrajnog procesa dono-šenja prateæih zakona, te punismisao sloboda koje smo izborili– slobode govora, slobode medi-ja, slobode izra�avanja i slobodeinformiranja. Trojica pravnikaiscrpno su izvijestila kojih se –slijedom iskustava drugih zema-lja – pravila i naèela valja pridr�a-vati pri donošenju zakonske re-gulative, te posebno objasnili petnaèela evropske javne uprave –zakonitost, otvorenost, odgo-vornost, efikasnost, profesional-nost. Mnogima su posebno za-nimljiva bila rješenja drugih ze-malja kad je rijeè o “aktivnoj” i“pasivnoj” legitimaciji na infor-maciju, tj. tko ima pravo na in-formaciju odnosno od koga seinformacija mo�e tra�iti. U za-konima SAD-a, Engleske, Bu-garske Rumunjske, Slovaèke i uprijedlogu zakona u Srbiji je topravo svih fizièkih i pravnih oso-ba, Kanada je to pravo djelomiè-no suzila odrednicom svih kojiimaju prebivalište/boravište uKanadi, dok u Hrvatskoj to pra-vo pripada samo novinarima ijavnim medijima. Time je zapra-vo ukazano na lošu formulacijuèlanka 38. Ustava RH koji glasi:“Jamèi se sloboda govora i izra-�avanja misli. Novinari imajupravo na slobodu izvještavanja ipristupa informacijama”. Kad jeo pasivnoj legitimaciji rijeè danassu u primjeni tri definicije – “svioni koji su u poziciji da zloupot-rijebe svoju poziciju, bez obzirajesu li privatna ili javna tijela”,potom “svi organi vlasti, pravneosobe s javnim ovlastima, tijela ujedinicama lokalne uprave i sa-mouprave», te naposljetku “or-gani koji su osnovani zakonom”.

“Vlada ne smije misliti daposjeduje informacije, one pripa-daju ljudima” – tom je reèenicomizlaganje zapoèela Federica Prinaiz Meðunarodnog centra protivcenzure – Article 19. Izlaganje odokumentu pod nazivom Pravojavnosti da zna kojim je samopotvrðeno kolika je va�nost rje-

šenja što ih donose meðunarod-ne institucije. Devet naèela sadr-�anih u tom dokumentu, a kojiomoguæuju postavljanje standar-da u ocjenjivanju koliko zakonineke dr�ave omoguæuju pristupslu�benim informacijama postalisu za nešto više od godinu dananeizbje�no štivo mnogih vlada usvijetu. Barem onih koje �elepostiæi maksimalnu otvorenost uskladu s meðunarodnim standar-dima i praksom.

73 teze za hrvatske medijePrisutni novinari su s poseb-

nim zanimanjem pratili izlaganjeministra kulture Antuna Vujiæakoji je predoèio radni materijalpripremljen u Ministarstvu kul-ture poèetkom ove godine koji jeosnova buduæeg Zakona o medi-jima. Rijeè je o 73 teze za raspra-vu više ili manje uoblièenih uformi buduæih èlanaka zakona –temeljnih definicija pojmova me-diji, programski sadr�aji, opæein-formativni programski sadr�aji,nakladnik medija, glavni ured-nik, novinar, javna informacija,oglašavanje, nadle�no tijelo dr-�avne uprave, a sve je zajednonadopunjeno i s nekoliko vrijed-nosnih pretpostavki za raspravuo medijima. Buduæi da je rijeè oiznimno opširnom materijalu èi-ja èitanja i objašnjenja tek slijede,a tièu se temeljnih prava i obave-za novinara, kao i njihova statusau društvu, odnosa s poslodavci-ma i nadreðenima, izostanakpredstavnika Hrvatskog novi-narskog društva bilo je osjetno.

Formulirati zakon (ili skupi-nu zakona) kojim æe se na ispra-van naèin regulirati pravo na in-formaciju, pravo na privatnost,sva ogranièenja i izuzeci nije jed-nokratan posao i zahtjeva vrije-me i predan anga�man velikogbroja subjekata u društvu. Potvr-dili su to i predstavnici Access toInformation Programme Founda-tion iz Bugarske, Gergana Joule-va i Alexander Kashumov koji suisprièali bugarski put do zakona

TTkkoo ssmmiijjee zznnaattii??Birajuæi svoju vlast, graðaninisu dali pravo javnim slu�benicima, ukljuèujuæi iglasnogovornike, da oniodluèuju što je dobro dajavnost zna, a što nije

PovijestNormativno reguliranje prava na informaciju zapoèinje u 18.

stoljeæu: 1766. godine Kraljevina Švedska donosi Zakon o slobodiinformiranja

Godine 1789. u Francuskoj Deklaracija o pravima èovjeka i gra-ðanina: pravo graðana da budu informirani o naèinu trošenja jav-nih sredstava

Donošenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama, uSAD 1966. godine, za vrijeme Predsjednika Lyndona B. Johnsonaotvara se novo poglavlje: zakon se donosi pod pritiskom javnosti iinstitucija civilnog društva

Do pravog razvoja ovog prava dolazi krajem 20. stoljeæa, osobi-to u vezi s tranzicijskim procesima u srednjoj i istoènoj Europi

do 1950 1 (S)do 1960 1 (F)do 1970 1 (USA)do 1980 3do 1990 7do 2000 11sada 40 zemalja ima + 30 donosi

Hrvatska danasU pravnom sustavu Republike Hrvatske podruèje javnog infor-

miranja ureðeno je:- Zakonom o javnom priopæavanju- Zakonom o telekomunikacijama- Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji- Zakonom o izvještajnoj novinskoj agencijiNeka podruèja javnog informiranja ureðuju i:- Zakon o autorskom pravu- Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski dr�avni sabor- Kazneni zakon- Zakon o ustanovama- Zakon o zaštiti tr�išnog natjecanja

I javnost i vlastmoraju nauèiti daje odnos javnostiprema vlasti odnosprema instituciji, ane privatnoj osobi

IV/87, 12. rujna 2,,2. 15

o slobodi informiranja i još va�-nije edukaciju javnosti, pa time ipromjenu klime u društvu zapostojanje istog. O njihovim na-porima i nadasve nadahnutim ak-cijama koje poduzimaju od 1996.godine mo�e se èitati na webstranicama www.aip-bg.org, aposebno skreæemo pa�nju na ve-liko istra�ivanje Fulfilment of theObligations under APIA of theBodies of Exetive Power kojim suobuhvaæena ukupno 303 tijelajavne uprave – od centralnih tije-la izvršne vlasti do lokalnih jedi-nica. Dobiveni rezultati èine senekako poznatima.

Gospiæ, Sabor, EPH...Zbog ogranièena prostora, a

ne manje va�nosti, sa�etije navo-dimo ostala predavanja. O zaštitiprirode i informiranju govorio jeNikola Viskoviæ èija je tvrdnjakako su lokalni novinari znali štose dogaðalo u Gospiæu devedese-tih prouzroèilo i jedini kratko-minutni incident napuštanjadvorane predstavnika lièko-senj-skog ogranka HND-a JosipaCvitkoviæa. O informatizacijiHrvatskog sabora govorila jezastupnica Marija Lugariæ ujed-no èlanica Odbora za informati-zaciju sabora èije su opetovaneizjave kako se baš ne razumijenajbolje u nove tehnologije izaz-vale dizanje obrva. O iskustvimaVijeæa za medije u dostupnostiinformacija govorio je GezaStantiæ, a radionica na temu Ulo-ga medija u odr�ivom razvoju ko-ju je vodio Ante Gavranoviæ ra-zotkrila je da više nitko ne mo�eignorirati oèiti sukob izmeðutehnološkog razvitka i oèuvanjaokoliša. Ma koliko se problemi-ma odr�ivog razvoja – dakle,onog koji pretpostavlja razumani harmonièan odnos izmeðu èov-jeka i okoliša – svijet bavi u pos-ljednjih desetak godina svima jejasna odgovornost medija pri iz-vještavanju i plasmanu informa-cija. Predstavnik UNHCR-aJuan Pablo Ordonez privukao jepa�nju izlaganjem o odgovor-nosti i obavezi informiranja me-ðunarodnih korporacija, organi-zacija i institucija koje vrlo èestonesankcionirano krše tu obavezuzahvaljujuæi pravnim sistemimadr�ava pod èiju jurisdikciju pot-padaju pojedini namještenici.Zastupnica Snje�ana BigaFriganoviæ predstavila je projektsuradnje parlamenta i nevladinihorganizacija, a �ustru diskusijutokom posljednje veèere izazva-lo je predstavljanje Odjela istra-�ivaèkog novinarstva EPH nje-gova voditelja Saše Lekoviæa. Ve-æina je novinara, naime, neupitnopodr�ala njegovo zalaganje i sus-tav koji je prezentirao, ali koji“pada u vodu” na skraæeniciEPH.

I za kraj, bilo je i ugodnijihpadanja u vodu. Toènije morepreko podnevnih pauzi, kao i ne-koliko veselih noæi. Kako i doli-kuje ljetnoj školi u malom kafiæuna obali. Jedinom mjestu u Sola-risu iz èijih zvuènika danonoænone galame Severina i Thompson.Premda su polaznici HHO-oveškole tog tjedna bili jedini Hrva-ti vlasnici zvuènika svih terasa,kafiæa, šankova i duæana nesme-tano su se prepuštali adrenalin-skim udarima koji u njih izaziva-ju dvoje spomenutih muzièkihfavorita. Zbunjeni Poljaci, Èesi,Slovenci, Maðari, Talijani i Fran-cuzi samo su stalo�eno izbjega-vali spomenute lokacije u kruguod nekoliko metara.

Naèelo 1: Najveæi stupanj otvorenosti

– Zakoni o slobodi informi-ranja trebali bi biti voðeni na-èelom najveæeg stupnja otvore-nosti.

Naèelo maksimalne otvorenos-ti pretpostavlja da bi sve informa-cije koje imaju javna tijela trebalebiti predmetom objavljivanja i dase ta pretpostavka mo�e zanemari-ti samo u vrlo ogranièenim okol-nostima (naèelo 4.). Ovo naèeloonemoguæuje zaobila�enje osnov-nog smisla koncepta slobode in-formiranja; idealno bi bilo kad bitaj koncept bio osiguran u ustavu,èime bi postalo nedvojbeno jasnoda je pristup slu�benim informaci-jama jedno od temeljnih prava.Najva�niji cilj zakonodavstva tre-bao bi biti o�ivljavanje prakse naj-veæe otvorenosti.

Dr�avna tijela imaju obvezu dainformaciju objelodane, a svaki po-jedinac ima odgovarajuæe pravo dainformaciju dobije. Svatko tko �ivina podruèju neke zemlje trebao biu�ivati u dobrobiti koja proizlazi izovog prava. Provedba tog prava nebi smjela ovisiti o posebnom inte-resu pojedinca za informiranjem. Usluèajevima u kojima dr�avne vlastinastoje onemoguæiti pristup infor-macijama, trebalo bi to odbijanjeopravdati u svakoj fazi procesa.Drugim rijeèima, dr�avne vlastimoraju pokazati da informacija ko-ja se ne �eli objelodaniti ulazi ukrug ogranièenih izuzetaka.

DefinicijeI “informacija” i “dr�avna tije-

la” trebali bi biti šire definirani.“Informacija” ukljuèuje sve podat-ke kojima raspola�u dr�avna tijela,neovisno o formi u kojoj je pohra-njena (dokument, vrpca, elektro-nièki snimak...), njenom izvoru (jeli proizašla iz dr�avnih ili nekihdrugih tijela) i datumu proizvod-nje. Legislativa bi se trebala prim-jenjivati i na podatke koji su pov-jerljivi, podvrgavajuæi ih istom is-pitivanju kao i sve druge.

U svrhu objavljivanja informa-cija definicija “dr�avnih tijela” tre-bala bi se usredotoèiti na tip uslu�-nog servisa, a ne na formalne ozna-ke. Trebala bi se odnositi na svegrane i razine upravljanja ukljuèu-juæi lokalnu samoupravu, izabranatijela, tijela koja djeluju i rade usklopu statutarnog mandata, na-cionaliziranim industrijama i jav-nim korporacijama ili quangos(kvazi nedr�avne organizacije),sudbena tijela i privatna tijela kojaobavljaju javne funkcije (posloviizgradnje prometnica ili �eljezniè-kih pruga). Privatna bi tijela treba-la biti ukljuèena u taj popis ukolikosadr�e informacije èijim bi se ob-javljivanjem smanjio rizik ugro�a-vanja va�nih interesa javnosti, kaošto je zaštita okoliša i zdravlja. Or-

ganizacije unutar dr�avne upravetakoðer bi trebale biti predmet slo-bode informiranja temeljem naèelasadr�anih u ovom dokumentu.

Uništavanje podatakaKako bi se zaštitio integritet i

raspolo�ivost podataka, zakon bitrebao osigurati da opstrukcijapristupu podacima ili njihovouništavanje bude kriminalno djelo.Jednako tako zakon bi trebaostvoriti minimum standarda usmislu odr�avanja i zaštite podata-ka u dr�avnim tijelima. Od takvihbi se tijela trebalo zahtijevati dadoznaèe dostatna sredstva i poka-�u pa�nju prema adekvatnom èu-vanju javnih podataka. Osim toga,da bi se sprijeèilo krivotvorenje ilineka druga promjena podataka,obveza oèitovanja i objavljivanjatrebala bi se odnositi na podatke upotpunosti, a ne samo na informa-cije koje sadr�e.

Naèelo 2: Obveza objavljivanja

– Javna tijela trebala bi imatiobvezu objavljivanja va�nih in-formacija

Sloboda informiranja ne podra-zumijeva samo to da javna tijelapristaju na zahtjeve za pru�anjeminformacija nego to podrazumije-va da objavljuju i predoèuju doku-mente va�ne za interes javnosti, uzuvjet razumljivih ogranièenja te-meljenih na sposobnosti i novèa-nim sredstvima. Koju informacijutreba objaviti ovisit æe o dotiènomjavnom tijelu. Zakon bi trebao ut-vrditi i opæu obvezu objavljivanja ikljuène kategorije informacija ko-je moraju biti objavljene.

Najosnovnije kategorije infor-macija koje bi javna tijela obveznomorala objavljivati: – operativne informacije o fun-kcioniranju javnih tijela, ukljuèu-juæi troškove, ciljeve, pregledava-nje raèuna, standarde, dostignuæa,posebno u segmentu u kom ta tije-la pru�aju javnosti direktne usluge

– informacije na bilo kakav zah-tjev, pritu�bu ili neku drugu izrav-nu akciju koju svaki èlan javnogmnijenja mo�e poduzeti u odnosuna javno tijelo

– vodiè kroz procese kojimaèlanovi javnosti mogu osiguratipristup politici i zakonskim pri-jedlozima

– vrste informacija koje nekotijelo posjeduje i naèin na koji se teinformacije èuvaju

– sadr�aj bilo koje odluke ili po-litike, a koje se tièu javnosti, zajed-no s razlozima o donošenju odlukekao i popratnog materijala koji jeva�an za nacrt te odluke

Naèelo 3: Promocija otvorenog voðenjapolitike

– Javna tijela moraju stalnopromovirati otvoreno voðenjepolitike

Informiranje javnosti o njenimpravima i promocija kulture otvo-renosti unutar politièkih strukturaneophodni su ukoliko se nastojeostvariti ciljevi legislative o slobo-di informiranja. Iskustva u razlièi-tim zemljama pokazuju da civilneslu�be koje se ne daju kontroliratimogu uništiti i najprogresivnijezakonodavstvo. Promotivne ak-tivnosti su esencijalna komponen-ta slobode informiranja. To jepodruèje gdje æe pojedine aktiv-nosti varirati od zemlje do zemlje,

ovisno o faktorima kao što su na-èin organiziranosti civilne slu�be,kljuèna ogranièenja slobode oèito-vanja informacija, stupanj pisme-

nosti i svijesti javnosti u cjelini.Zakon bi trebao osiguravati daadekvatni izvori i namjere buduokrenuti pitanjima promocije ci-ljeva zakonodavstva.

Javna edukacijaZakon bi minimalno trebao bri-

nuti za edukaciju javnosti i širenjeinformacija o pravu pristupa infor-macijama, djelokrugu informacijakoje su dostupne i naèina na kojeta prava mogu biti ispunjena. Uzemljama gdje su novinska distri-bucija i stupanj pismenosti na nis-kom stupnju, elektronièki medijipostaju vrlo va�no sredstvo tak-vog širenja i edukacije. Trebalo biistra�iti kreativne alternative kaošto su gradski sastanci ili pokretnefilmske jedinice. Idealno bi takveaktivnosti morala poduzimati ijavna tijela i posebno izabrana iadekvatno financirana dr�avna ti-jela – jedna kao tijelo koje imauvid u zahtjeve za informacijama,a drugo kao tijelo nastalo upravozbog takvih razloga.

Kraj kulture slu�bene tajneZakon bi trebao osigurati broj-

ne mehanizme kako bi se imeno-vali problemi kulture tajnosti unu-tar dr�avnih struktura. To bi tre-balo ukljuèiti zahtjeve da dr�avnatijela osiguraju slobodu informa-cijskog treninga za svoje zaposle-nike. Takvi bi se treninzi trebalibaviti va�nošæu i djelokrugom slo-bode informiranja, proceduralnimmehanizmima pristupanju infor-macijama, naèinima efikasnog od-r�avanja i preuzimanju podataka,djelokrugom zaštite whistleb-lowersa i vrstom informacija kojeto tijelo ima pravo objaviti.

Slu�bena tijela odgovorna zajavno obrazovanje trebala bi tako-ðer imati ulogu u promociji otvo-renosti vladajuæih struktura. Inici-jative bi mogle ukljuèiti poticaje zapozitivna i uspješna javna tijela, zakampanje koje se bave problemomtajni i komunikacijske kampanjekoje bi ohrabrivale tijela koja sepoboljšavaju u svom radu i kritizi-rale ona koja su ostala pretjeranotajna. Druga moguænost je da sesastavi godišnji izvještaj za parla-ment i/ili parlamentarna tijela opreostalim problemima i postig-nuæima koji bi mogao ukljuèiti imjere poduzete u cilju poboljšava-nja javnog pristupa informacijama,popis preostalih ogranièenja slo-bodnog protoka informacija kojasu identificirana i mjera koje æe sepoduzeti u slijedeæoj godini. Javnatijela trebala bi poticati usvajanjeinternih pravila o pristupu infor-macijama i otvorenosti

Naèelo 4: Ogranièenost iznimaka

– Iznimke trebaju bit jasno iprecizno odreðene i podvrgnu-te ispitivanjima stvarne “štete”i “javnog interesa”

Svakom pojedinaènom zahtje-vu za informacijom, upuæenomjavnom tijelu, trebalo bi udovoljitiosim ako to tijelo ne poka�e kakoje ta informacija pod okriljem sus-tava ogranièenih iznimaka. Odbi-janje oèitovanja i objavljivanja in-formacija nije opravdano ukolikovlasti ne doka�u da ta informacija

ne ispunjava kriterije strogog tro-dijelnog testa. Trodijelni test:

– informacija se mora odnositina legitimni zahtjev sadr�an u za-konu

– objavljivanje mora prijetitiizazivanjem stvarne štete po legi-timni zahtjev

– škodljivost zahtjeva mora bitiveæa od javnog interesa za posje-dovanjem informacije

Nijedno tijelo ne bi trebalo bitiiskljuèeno iz zakonskog kruga, ia-ko veæina njegovih funkcija spadau zonu izuzeæa. To se odnosi nasve ogranke vlasti jednako kao ifunkcije vlasti (ukljuèujuæi npr.ulogu nacionalne sigurnosti i ob-rane). Odbijanje da se informacijauèini dostupnom mora biti oprav-dano u odnosu na svaki pojedinisluèaj. Ogranièenja kojima je ciljzaštita politièkih struktura od sra-moæenja ili obznanjivanja krivognaèina voðenja dr�avnih poslovanikada ne mogu biti opravdana.

Legitimni ciljevi opravdavajuizuzeæe

Potpuna lista legitimnih ciljevakoji mogu opravdati neobjavljiva-nje trebala bi biti sadr�ana u zako-nu. Lista bi trebala ukljuèivati sa-mo one interese koji èine legitim-nu podlogu odbijanja iznošenjadokumenata i trebala bi biti ogra-nièena na neka pitanja kao što suprisilno provoðenje zakona, pri-vatnost, nacionalna sigurnost, tr-govaèki i drugi povjerljivi podaci,javna i individualna sigurnost, dje-lotvornost i integritet u procesudonošenja odluka vlasti. Izuzeæabi trebala biti potanko ispisana ka-ko bi se izbjegla šteta u zakono-davnom interesu, ukljuèujuæi ma-terijale koji ne ošteæuju zakono-davni interes. Trebali bi se prijeodnositi na sadr�aj nego na vrstudokumenata. Kako bi se postigliovi standardi iznimke bi trebalebiti vremenski limitirane, tamogdje je to relevantno. Na primjer,opravdanost za klasifikacijom in-formacije na raèun nacionalne si-gurnosti mogu nestati nakon smi-rivanja specifiènih prijetnji odstrane nacionalne sigurnosti.

Odbijanje se mora podvrgnutipodrobnom ispitivanju štetnosti

Nije dovoljno da informacijajednostavno potpadne pod dje-lokrug legitimnih ciljeva propisa-nih zakonom. Javna tijela morajupokazati da æe objavljivanje infor-macija rezultirati stvarnom štet-nošæu po legitimne ciljeve. U ne-kim sluèajevima objavljivanje mo-�e pomoæi jednako kao i štetiti ci-ljevima. Na primjer, izlo�enostkorupciji unutar vojske mo�e uprvi mah naoko oslabiti dr�avnuobranu, ali zapravo vremenompoma�e dokidanju korupcije i ja-èanje oru�anih snaga. Kako bineobjavljivanje bilo legitimno utakvim sluèajevima, posljedice ob-javljivanja morale bi uzrokovatistvarnu štetu po glavni cilj.

Zaobila�enje interesa javnostiIako se mo�e pokazati kako æe

objavljivanje informacija uzroko-vati stvarnu štetu po legitimne ci-ljeve, informaciju ipak treba obja-viti ako je korist od objavljivanjaveæa od štete koju bi eventualnoprouzroèila. Na primjer, pojedineinformacije mogu biti po prirodiprivatne, ali u isto vrijeme mogurazotkriti visok stupanj korupcijeunutar dr�avnih struktura. U tak-vim sluèajevima štetnost legitim-nih ciljeva mora biti mjerena jav-

PPrraavvoo jjaavvnnoossttii ddaa zznnaaIz dokumenta meðunarodnog centraprotiv cenzure Article 19 –Naèela zakonodavne regulative o slobodi informiranja

nim interesom za dostupnošæu in-formacije. Ako taj posljednji raz-log prete�e objavljivanje informa-cije trebalo bi osigurati zakonom.

Naèelo 5: Postupci olakšanog pristupa

– Zahtjevi za informacijamatrebali bi biti procesuirani brzoi pošteno, a neovisno mišljenjeo odbijanju zahtjeva za objavlji-vanjem informacija mora bitidostupno

Proces odluèivanja o zahtjevuza dobivanjem informacija trebaobi biti odreðen na tri razlièite razi-ne: unutar javnih tijela, priziv neo-visnim administrativnim tijelima ipriziv sudu. Tamo gdje je to nu�notrebala bi postojati klauzula kojombi se osigurao pristup informacija-ma i odreðenim grupama, kao štosu oni koji ne znaju èitati i pisati,oni koji ne govore slu�benim jezi-kom ili pate od nedostataka kaošto je npr. sljepoæa.

Od svih javnih tijela trebalo bizahtijevati stvaranje otvorenog,pristupaènog internog sustava kojibi osiguravao provedbu prava jav-nosti na dobivanje informacija.Opæenito, tijela bi trebala odreditiosobu koja je odgovorna za proce-suiranje takvih zahtjeva kao i osi-gurati da to bude u skladu sa zako-nom. Od tih tijela trebalo bi tra�itida pomognu osobi èiji se zahtjevodnosi na objavljivanje informaci-je, a koji je nejasan, pretjerano op-širan. S druge strane, javna tijelatrebala bi imati moguænost odbitineozbiljne ili uznemirujuæe zahtje-ve. Pojedincima ne bi trebaloomoguæavati informacije koje susadr�ane u publikacijama, ali sutakvim sluèajevima du�na su upu-titi kandidate na objavljene izvore.

Zakon bi trebao osigurati da sezahtjev procesuira u toèno ograni-èenom roku, te da svako odbijanjebude popraæeno pismenim objaš-njenjem

Ulaganje �albeTrebala bi postojati klauzula

kojom se omoguæuje ulaganje �al-be višim predstavnicima vlastiunutar javnog tijela, koji mogu po-novo razmotriti donesenu odluku.U svim sluèajevima, zakon bi mo-rao osigurati individualno pravoulaganja �albe neovisnim adminis-trativno tijelu ukoliko je molba zaobjavljivanjem informacije odbije-na od strane javnog tijela. To bimoglo biti neko postojeæe tijelo,kao što su ombudsman ili komisijaza ljudska prava ili tijelo posebnoutemeljeno baš u tu svrhu. Tijelomora postiæi odgovarajuæe stan-darde i imati odgovarajuæu moæ.Njegova bi neovisnost trebala bitizajamèena i formalno i putem pro-cesa kojima su imenovani njegovvoditelj i/ili odbor.

Imenovanja bi trebala obavljatipredstavnièka tijela, kao što je vi-šestranaèki parlamentarni odbor, aproces bi trebao biti otvoren iomoguæavati sudjelovanje javnos-ti, na primjer u odnosu na nomina-cije. Pojedinci koji su imenovani utakvo tijelo trebali bi odgovaratistrogim profesionalnim standardi-ma, biti neovisni, sposobni, odab-rani po naèelu strogih pravila o su-kobu interesa.

Procedura kojom administra-tivna tijela rješavanju �albe zbogzahtjeva za dobivanjem informaci-ja koji su prethodno bili odbijenitrebala bi biti kratka i stajati što jemanje moguæe. To osigurava dabude dostupna svim èlanovimadruštva i da prekomjerna kašnjenjane “unište” i samu namjeru zahti-jevanja informacije.

Administrativna tijela trebalabi biti ovlaštena da istra�uju sva-ku ulo�enu �albu, ukljuèujuæimoguænost pozivanja svjedoka i,najva�nije, da od javnih tijela zah-tijevaju dostavljanje svih informa-cija ili podataka koje smatra pot-rebnim, in camera, i opravdanim.

Nakon završetka istrage admi-nistrativno bi tijelo trebalo imatimoguænost da odbije zahtjev, datra�i da javna tijela objave nekuinformaciju, da promijeni taksekoje je nametnulo javno tijelo, daka�njava javno tijelo za opstur-ktivno ponašanje vezano za na-metanje troškova za potrebe ula-ganja �albe.

Adiministrativna bi tijela treba-la moæi sudu i prijaviti one sluèaje-ve koji otkrivaju dokaze o kazne-noj opstrukciji pristupa podacimaili njihovu svojevoljnom uništenju.

I kandidati i javna tijela trebalibi biti u moguænosti ulo�iti �albuprotiv odluka administrativnog ti-jela. Takve �albe trebale bi ukljuèi-vati moguænost ponovnog razmat-ranja sluèaja i ne bi smjele biti og-ranièene pitanjima da li su admi-nistrativna tijela postupila odgo-vorno. To æe osigurati du�nu pa�-nju u rješavanju teških pitanja kaoi promicanje dosljednog pristupaslobodi izra�avanja.

Naèelo 6: Troškovi

– Pojedinac u podnošenjuzahtjeva za informacijom ne bismio biti obeshrabren pretjera-nim troškovima

Troškovi pristupa informacija-ma kojima raspola�u javne ustano-ve ne bi smjeli biti tako visoki daobeshrabre potencijalne tra�itelje,jer je zakonom o slobodi informi-ranja postavljeno naèelo otvore-nog pristupa informacijama. Dob-ro je poznato da dugoroèno po-voljne posljedice daleko premašu-ju troškove. U svakom sluèaju, is-kustva veæeg broja zemalja predla-�u da troškovi pristupa informaci-jama ne budu protuvrijednost slo-bode informiranja.

Razlièiti se sustavi koriste uraznim dijelovima svijeta kako bise osiguralo da troškovi ne buduelement obeshrabrenja pri zahtje-vima za informacijom. U nekimpravosuðima korišten je dvorednisustav unutar kojeg su ukljuèenecijene za svaki pojedinaèni red,kao i gradiranje visine cijena ovis-no o stvarnim troškovima pronala-�enja i dostupnosti informacija.To posljednje trebalo bi odvagnutiili prilièno reducirati za zahtjeve oosobnim informacijama ili za zah-tjeve koji se tièu javnog interesa(koji pretpostavlja da je svrha ob-javljivanja). U nekim pravosuðimaviše su takse odreðene za trgovaè-ke zahtjeve, kako bi se financijskirasteretilo zahtjeve od javnog inte-resa.

Naèelo 7: Otvorena zasjedanja

– Sastanci javnih tijela treba-li bi biti otvoreni za javnost

Sloboda informiranja ukljuèujei pravo javnosti da zna što radevlasti u njeno ime i da sudjeluje uprocesima donošenja odluka. Za-konodavstvo o slobodi informira-nja trebalo bi stoga stvoriti pret-postavke za javnost svih sastanakaupravljaèkih tijela. “Upravljaèki”se u ovom kontekstu odnosi pri-marno na ovlasti donošenja odlu-ka, tako da tijela èiji je rad savjeto-davan ne treba uraèunati u taj sus-tav. Sastanci politièkih odbora,sastanci èlanova iste politièkestranke, takoðer se ne smatraju

upravljaèkim tijelima. S druge stra-ne, sastanci izabranih tijela i njiho-vih odbora, odbori za planiranje iurbanizaciju, odbori javnih i pros-vjetnih vlasti i agencije javnog in-dustrijskog razvoja treba ubrojiti uupravljaèka tijela.

“Sastanci” se u ovom kontekstuodnose primarno na formalne sas-tanke, tj. na slu�bene sastanke jav-nih tijela u svrhu provoðenja jav-nih poslova. Elementi koji jedansastanak èine formalnim su potre-ba postojanja kvoruma i formalneprocedure. Da bi javnost imalastvarnu priliku da sudjeluje, zakontreba predvidjeti nu�no adekvatnoi pravovremeno obavještavanje osastanku.

Sastanci mogu biti zatvoreni, alisamo u skladu s utvrðenom proce-durom i samo ako postoje adek-vatni razlozi za zatvorenost. Svakaodluka o zatvorenom sastanku tre-bala bi biti objavljena. Razloga zazatvaranje ima više nego iznimakaod pravila o objavljivanju, ali nji-hov broj nije neogranièen. Ti raz-lozi mogu u nekim okolnostimaukljuèivati javno zdravlje i sigur-nost, zakonsku prisilu ili istragu,privatne razloge zaposlenih, mogubiti trgovaèke prirode ili se odno-siti na dr�avnu sigurnost.

Naèelo 8: Objavljivanje ima prednost

– Zakoni koji nisu u skladu snaèelima maksimalne otvore-nosti trebali bi biti dopunjeniili ukinuti

Zakon o slobodnom informi-ranju trebao bi odreðivati da idrugi zakoni budu interpretirani

u skladu s njegovim odredbama.Tamo gdje to nije moguæe, drugizakoni koji se odnose na javnoposjedovanje informacija trebalibi biti podvrgnuti principima is-taknutim regulativom o slobodiinformiranja.

Sistem izuzeæa odreðen zako-nom o slobodi informiranja tre-bao bi biti sveobuhvatan i drugizakoni ne bi smjeli dopustiti nji-hovo proširenje. Posebice ne bismio obvezivati slu�bene osobena tajnost informacija koje su uskladu sa zakonom o slobodi in-formiranja obvezni objaviti. Gle-dajuæi dugoroèno, to bi trebalopovezati sve zakone koje se odno-se na informiranje u jedinstvenblok nastao na naèelima slobodeinformiranja.

Osim toga, slu�bene osobe bitrebalo zaštiti od sankcija ukolikosu s razlogom i u dobroj vjeri ob-javile informaciju u skladu sa zah-tjevima slobode informiranja, ia-ko se poka�e da informacija nijebila za objavljivanje. U protivnomæe se i dalje zadr�ati kultura taj-nosti koja obavija mnoga upravnatijela jer æe slu�bene osobe biti vr-lo oprezne u pogledu zahtjeva zainformacijama kako bi izbjegleosobni rizik.

Naèelo 9: Zaštita whitleblowersa

– Pojedinci koji objave infor-maciju o nekom krivom potezu–whistleblowersi – moraju biti zaš-tiæeni

Pojedinci trebaju biti zaštiæeniod sankcija kao što su legalne, ad-ministrativne ili poslovne zbog iz-

nošenja informacija o krivim pote-zima ili zlodjelima. “Krivi poteziili zlodjela»” u ovom kontekstuukljuèuju poèinjenje kaznenih dje-la, neuspjeh u ispunjenju zakon-skih obveza, propuste u sudstvu,korupciju i nepoštenje ili ozbiljnološe poslovanje javih tijela. Jedna-ko tako ukljuèuju i ozbiljnu prijet-nju zdravlju, sigurnosti i okolišu,bila ona povezana s pojedinaènimzlodjelom ili ne. Whistleblowersi bitrebali biti zaštiæeni sve dok trajenjihovo djelovanje u dobroj vjeri iu razlo�nom povjerenju u istinito-st informacije. I sve dok objavljujedokaze o zlodjelima ili krivim po-tezima. Takva zaštita trebala bi vri-jediti i za sluèajeve èije bi objavlji-vanje u drugim okolnostima znaèi-lo kršenje zakonskih ili zaposle-nièkih odredbi.

U nekim zemljama zaštita whis-tleblowersa uvjetovana je zahtje-vom za davanjem informacije od-reðenim pojedincima ili tijelimanadzora. Premda je to, opæenitogovoreæi, u redu, zaštita bi trebalabiti zajamèena i drugim pojedinci-ma ili èak medijima ako se radi ojavnom interesu. “Javni interes” uovom kontekstu ukljuèuje situaci-je u kojima korist od objavljivanjanadilazi štetu ili u kojima je pot-rebno alternativno sredstvo objav-ljivanja informacija da bi se zašti-tio kljuèni interes. To se odnosi,na primjer, na situacije u kojimawhistleblowersi trebaju zaštitu odosvete, situacije u kojima je prob-lem teško rješiv putem formalnihmehanizama, situacije u kojimapostoji iznimno va�an razlog ob-javljivanja.

16 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Informacija nije (samo) robauvremeno demokratskodruštvo shvaæa slobodumedija, izmeðu ostalog u

kontekstu potrebe razlikovanja iizbjegavanja dvaju vrsti interesazloupotreba informacija – onihkoje informiranje podvode podzakonom neregulirane tr�išneinterese s tendencijom stvaranjatr�išnog monopola i onih kojejavno informiranje svode napropagandu interesa politièkihstruktura, napose same vlasti.Ostvarivanjem po�eljnog polo-�aja javnog informiranja, meðu-tim, ne posti�e se zabranamaovakva ili onakva naèina infor-miranja, nego prvenstveno insti-tucionalnim rješenjima koja is-kljuèuju zloupotrebu obje vrstemonopola, unutar i izvan medi-ja, te potièu pluralizam medija.Utoliko je informiranje javni in-teres, neposredno vezan za iz-gradnju demokratskog i civilnogdruštva te ga je nu�no urediti za-konom koji se oslanja na iskus-tva razvijenih demokratskih ze-malja.

Jednakopravnost europskih (i hrvatskih) graðana

Zemlje u tranziciji, pa tako iHrvatska, iskusile su razlièitevrste zloupotreba slobode medi-ja, od onih koje instrumentalizi-raju medije kao produ�enu ruku

vladajuæe politike, do onih kojeinstrumentaliziraju medije u ko-rist skrivenih struktura moæi, prièemu je i “mediokracija” obliktakve zloupotrebe. Širenje razli-èitih oblika domaæeg i stranogvlasništva nad medijima ili nji-hovom distribucijom, ukrštanjemarketinških i propagandnihstruktura sa strukturama vlas-ništva nad medijima i nad razli-èitim vrstama medija, netranspa-rentnost samog vlasništva, falsi-ficira polo�aj medija kao prosto-ra ostvarivanja slobode javnoginformiranja u korist graðana.Bez obzira na naèin i obujamstjecanja vlasništva, eventualna“steèena prava”, proces zaštiteslobode medija mora iæi u smje-ru da hrvatski graðani u odnosuna procese javnog informiranjaostvaruju ona ista prava koja os-tvaruju i graðani u drugim, na-pose zapadnoeuropskim zemlja-ma, kao što i medijsko poduzet-ništvo treba u�ivati ona ista pra-va koja u�iva u tim zemljama. Tonaèelo mora biti primarno, makoliko se uva�avala potreba pos-tupnosti njegove realizacije.

Autonomija medija: transparentnost prava i odgovornosti

Sloboda medija osigurava seautonomijom struktura kojetvore javno informiranje, tj. poš-

tivanjem njihovih posebnih pra-va, obaveza i naèela djelovanja:novinara, urednika i glavnogurednika, nakladnika, vlasnika,medijskog ili marketinškog, kaoi društvene zajednice izra�enekroz organizacije civilnog druš-tva ili kroz politièko predstav-ništvo, upravna, zakonodavna isudbena tijela. Slobodu medijaèini zaštita svih tih autonom-nosti, reguliranjem njihovasuodnošenja na transparentannaèin, a ne miješanjem ili potira-njem jednih sloboda drugima.

Zaštita pluralizma medijaPluralizam medija javni je in-

teres. Neupitan je legitimni inte-res poduzetnika za tr�išnim nat-jecanjem, ukljuèujuæi i dobit odmedija, ali je isto tako legitimaninteres novinara za ostvarivanjemvrijednosti i slobode vlastite pro-fesije unutar samog pojedinogmedija, kao i interes javnosti zaraznolikošæu medija s obziromna njihove politièke i druge vri-jednosne orijentacije, ili samo ci-ljane populacijske skupine (npr.nacionalne i dr. manjine). Dok seono prvo posti�e zakonskimsredstvima koja uspostavljajupravila igre izmeðu struke i vlas-ništva, ovo drugo, pluralizam kaorazlièitost i raznovrsnost medijatreba biti poticano aktivnom dr-�avnom potporom.

Vrijednosne pretpostavke za raspravu o Zakonu u medijima

Ministarstvo kulture, 2002

Više od krviBreak 21, 6. meðunarodni festival neafirmiranih umjetnika, Ljubljana od18.lipnja. do 7. srpnja 2002.

Bla� Lukan

bijeljeno golo tijelo na bijeloj pistiobrubljenoj neonkama, situacijapodsjeæa na modne revije, gledate-

lji tik do ruba staze, gomila fotografa napovišenom, kamere bljeskaju, defile dokraja te elegantan okret. Talijansko-en-gleski performer i vizualni umjetnik, bo-dy-artist Franko B, «šeæe» se pred pro-matraèima u performansu I Miss You. Izotvorenih �ila na obje ruke curi mu krv,koja po platnu Frankove ko�e i onom potlu ostavlja crvene tragove.

Krv, koja teèe iz tijela, fenomen je posebi, u pulsiranju njena sjaja (kad kratkiperformans završi i ljudi opušteno ras-pravljaju o tko zna èemu, tamo gdje jeima najviše njen sjaj nikako neæe zgasnu-ti) je kao u nekoj vrsti projektora uhva-æen �ivot kao takav. No tu se ne radi o es-tetizaciji krvi, Franko B jednostavno puš-ta krv da teèe, ona se nakuplja u dlanovi-ma i polako zgrušava te kapa po podlozi,

i unatoè ultimativnoj prirodi performan-sa gledateljev «predteorijski» pogledpreusmjerava na sebe. Na sebe odnosnoperformera-glumca, kojem u «šetnjama»po pisti zajedno s krvlju vidljivo ponesta-je i snage, na subjekt u nestajanju, što ga– bez bilo kakve patetike – pro�ima bolkoja dolazi iz usporednog svojstva nastu-pa, ne iz same krvi te je, ako je nu�no,mo�emo išèitati iz njegova naslova (Ne-dostaješ mi). Takoðer na performera-sli-kara koji na lica gledatelja, koji odvraæajupogleda od krvi, projicira tragove èistih,apsolutnih slika, gdje pitanja podloge ikvalitete nanosa nisu više va�ni.

Ako je Frankova subjektivnost udalje-na, njegova je egzistencija potpuno pri-sutna pred gledateljima, «komunikativ-na» iako muèna, «lijepa» iako zastrašuju-æa, «katarzièna» iako na potpuno nemeta-foriènom fizièkom rubu (za što se stalnobrine iza svjetleæeg motriteljskog zaslonaekipa za prvu pomoæ). Uvjerljivo umjet-nièko djelo, koje je daleko od tradicional-ne predstave, promatraèa zatièe u vlasti-tom, fizièkom i duhovnom tijelu koje po-novno osjeæa.

* Zahvaljujemo se dnevniku Delo štonam je dopustio objaviti èlanak.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 17

Mojca Kumerdej

a pragu ljeta, kad bi se �ivot trebaopojednostaviti i ulijeniti, u Ljubljanije poèeo festival Break 21 – s dosad

najbolje profiliranom i ujedno univerzal-nom udarnom temom – Dead or Alive. Lje-tošnji se festival od prošlih razlikovao du�i-nom, te radikalnim sadr�ajem – semiotièkipar �ivot i smrt izabrale su pozvane zagre-baèke kustosice Olga Majcen i SunèicaOstoiæ – a nakon selekcije, na njemu je sud-jelovalo šezdeset izabranih autora od èetiris-totinjak prijavljenih na natjeèaju, te pozvanisvjetski priznati umjetnici i istra�ivaèi. Veæi-na se festivalskih dogaðaja zbivala u prosto-rima organizatora Zavoda K6/4: u GalerijiKapelica, Klubu K4 i Kiberpipi.

Projekti su bili rasporeðeni u tri tematskasklopa: tema dead predstavljena je u prvomtjednu, drugi tjedan se bavio ravnote�om natankoj meði or, a posljednji je tjedan o�ivlja-vao – alive. Uz glavne kustosice u timskojselekciji radova sudjelovalo je pet savjetnikaza pojedina podruèja, a kriterij za odabir au-tora bio je koliko su se neposredno prihvati-li teme. Savjetnici za podruèja vizualnih um-jetnosti i performansa bili su umjetnièki vo-ditelj galerije Kapelica Jurij Krpan i SandraSajovic, za strip i animirani film Igor Prasel,Sabina Ðogiæ za kratki igrani film, te Jaka�eleznikar za net art.

Svaki je tematski tjedan otvorila petod-nevna meðunarodna izlo�ba, a sva su tritjedna projicirani kratki i animirani filmoviu Kinoteci i Koloseju. Takoðer je odr�anaizlo�ba net arta u Kiberpipi, te stripa u pos-ljednjem tjednu u Galeriji Kapelica. Prog-ram je ukljuèio i nekonvencionalnu modnureviju na ravnom krovu Galerije koja je te-matizirala odjeæu koja oznaèava posebne �i-votne situacije i prakse: roðenje, ratništvo,fetišizam i smrt. U proraèunu od osam mili-juna tolara najviše je sudjelovalo ministar-stvo kulture, simbolièno je manifestaciju

potpomogao grad Ljubljana, a meðu finan-cijerima su bila i razna veleposlanstva.

Ima li �ivota nakon smrti?Prva treæina 6. festivala Break 21 bila je

posveæena prvoj rijeèi ovogodišnjeg temat-skog naslova Dead or Alive – smrti. Osimmeðunarodne izlo�be u Galeriji Kapelica,èetiri performansa, kratkih igranih i animi-ranih filmova, toèku na i stavio je trodnevnisimpozij, na kojem je o smrti u odnosu na�ivot raspravljala meðunarodna ekipa um-jetnika, teoretièara i znanstvenika.

Jezgra meðunarodnog simpozija koji seodr�avao u prostorima Kiberpipe bila jezapravo, više nego smrt, definicija �ivota.Upravo je to pitanje odjeknulo i posljednjidan na predavanju umjetnika Orona Cattsa,èlana istra�ivaèkog laboratorija SymbioticAna australskom sveuèilištu u Perthu, zapa�e-nom po jednoj od rijetkih simbioza umjet-nika i znanstvenika na svijetu. IshodišteSimbiotike je sljedeæe: imaju li i umjetniciprostora u nadrealistiènim snovima kojeznanstvenici mogu obistiniti? Drukèije re-

èeno, ako je znanstvenicima u Izraelu (tkodrugi ima više iskustva s genezom od Izrae-laca!) dopušteno da generiraju piliæe bezperja, je li takoðer mogu i umjetnici s pomo-æu znanstvenih metoda proizvesti prašèiæe skrilima ili, primjerice, osmisliti koncept ka-ko bi za prehrambene potrebe tov �ivotinjanadomjestili proizvodnjom �ivotinjskih tki-va? O neprekoraèivoj društvenoj granici –

onoj koja više od incesta ogranièa-va i definira društvene zakonitosti,a èija su kršenja implicitno prisutnau Bibliji kao i u istoènjaèkim jogin-skim praksama – progovorio je Jo-hn Duncan, autor glazbenih insta-lacija, koji je prije dvadeset godinau Tijuani napravio nekrofilski èinèije raznolike posljedice osjeæa jošdanas. Jedna od najdinamiènijih inajtemperamentnijih izvedbi biloje predavanje Aljoše Kolenca o ra-du umjetnika Franka B, koji je uposljednjem tjednu izveo perfor-mans.

Na samom otvorenju festivalaizvedena su dva performansa: iz-nimno artikulirani nastup Belgijan-ca Nika Raesa koji je viseæi sa stro-pa nag i obojan u bijelo izvodio ele-mente koji ukljuèuju disciplinu bu-toha i estetiku baleta, do krajnjihgranica tjelesne izdr�ljivosti. Aus-trijanac Dietmar Bruckmayr kom-binacijom mikrofona i uporabevlastita tijela proizvodio je svojevr-stan «austrijski dijalog» roba i �r-

tve. Vrhunac prvoga «bloka smrti» bio jeperformans irske umjetnice Kire O’Reilly,koji tematizira odnos prema boli i razmjeratjelesne unutrašnjosti i vanjštine. U discipli-niranom i krajnje preciznom jednosatnomritualu, sjedeæi gola na stolcu, mre�asto jeoznaèila svoje tijelo bijelim flasterom. Po-tom je u meditativnom ritmu, kao tankimkistom na platnu, zarezujuæi skalpelom po-punjavala nekih dvjestotinjak kvadratiæasvoje ko�e. Zbog polaganog curenja krvi ni-je ni trepnula.

Meðu predstavljenim filmovima i videoradovima spomenut æemo samo èetiri. Naizlo�bi u Kapelici mogao se vidjeti videoFranca Purga, koji dokumentira ispovijestmladiæa koji je kao dijete u obrani majke isebe no�em ubio vlastita oca, te rad DutchAct Freda Pelona. Posljednji se kombinaci-jom igranog i dokumentarnog filma, kojiukljuèuje razgovore potencijalnih samoubo-jica na Internet seansama, prihvaæa za njihkljuènog pitanja: ima li �ivota nakon smrti?Na to pitanje te mraène grupe imaju samojedan, ultimativan odgovor.

U suprotnosti sa spomenutim, apsurdanhumor osobina je njemaèkog filma Prvi danna poslu redatelja Jorga Wagnera i StefanaPrehna, koji simulira edukativan teèaj o up-ravljanju vilièarom, te odliènog animiranogfilma Do kosti redatelja Renea Castilla, kojise duhovito nadovezuje na meksièku kultu-ru kostura.

Današnje biblijske temeŠesti meðunarodni festival mladih nea-

firmiranih umjetnika Break 21 ljetos je dale-ko premašio oznaku «neafirmiranih umjetni-ka». Trotjedni festival uspostavio je mjestosusreta priznatih i nepriznatih, domaæih istranih umjetnika s podruèja live arta i per-formansa, vizualne umjetnosti, net arta, kine-matografije i stripa. O krajnjim granicamakoje dijele i povezuju �ivot i smrt, te ujednozamagljuju koncepte o �ivotu i smislu �ivota,kroz prizmu etike, genetike i biologije ras-pravljali su umjetnici i znanstvenici na trod-nevnom simpoziju u prvom tjednu festivala.

Osim simpozija, najjaèi dio programa bilisu performansi i to Nika Raesa, KireO’Reilly i Franka B, koji su svojim projekti-ma pokazali kako nikako nije dovoljno da suistovrsne prakse samo postavljene u umjet-nièki kontekst, nego je za sublimni dobitakpotrebna nu�no i inteligencija te umjetnièkaartikulacija, što ruku na srce, istovrsnimpraksama èesto manjka. Takoðer valja spo-menuti poratnu situaciju Emira Jelkiæa u ko-joj se posjetitelji bunkera po logici sluèaj-nosti naðu u dvije skupine, meðu «našima» i«vašima».

Ovogodišnji Break 21 bez zaobila�enja ibez metaforike latio se osnovnih tema kojese tièu suvremenog subjekta i civilizacijskihkoncepata. Onima koji bi festivalu najradijenapisali smrtnu presudu, a optu�uju ga zbogbizarnosti i opscenosti, dobronamjerno sav-jetujemo da za vrijeme odmora èitaju antiè-ke i �idovsko-kršæanske knjige, jer i jedne idruge, posebno Stari zavjet, eksplicitno sad-r�e teme ovogodišnjeg festivala: i genezu inasilje i seksualnost i ratove, kao i teme ka-nibalizma i nekrofilije (naðimo u �alostimau Starom zavjetu).

Dobro posjeæen festival, na kojem jeprevladavala mlada publika, veæim je dijelomizravno ukazivao na krhkost subjekta, ranji-vost tijela i èovjekova jastva, kao i na kon-struiranost temelja društvenih koncepata,na �ivot koji je �iv samo u pribli�avanju ksmrti, na �ivot o kojem je moguæe misliti sa-mo u razlikovanju od smrti. I što drugo i ra-de istovrsne umjetnièke prakse nego nastojejasno artikulirati bolne egzistencijalne rubo-ve, koje svaki dan �elimo odmisliti, koje naskroz intimne i društvene katastrofe prate

�� iivvoott iillii ssmmrrtt?? OObboojjee!!Break 21, 6. meðunarodni festival neafirmiranih umjetnika, Ljubljana od 18.lipnja. do 7. srpnja 2002.

Zoran Todoroviæ, Pihtija, Instalation

FrankoB, I Miss You, perfoman

Olga Majcen

azgovor s Kirom O’Reil-ly, koja je u sklopu ljub-ljanskog festivala za nea-

firmirane umjetnike Break21nastupila kao pozvani umjetnik,odvio se dan nakon njezina per-formansa Succour. Ova umjetni-ca pripadnica je londonske LiveArt Development Agency, isteumjetnièke udruge kojoj pripadai poznatiji Franko B. Performa-ns koji je izvela u Ljubljani jedanje od tri performansa u kojimapušta krv. Ovaj put ne koristi pi-javice ili iscjeliteljske šaliceupotrebljavane u 19. stoljeæu,nego mali skalpel.

Kad ste se poèeli baviti per-formansom i zašto?

– Performans sam poèela raditiu razdoblju od 1995. do 1998.,kad sam studirala umjetnost. Pr-vo sam poèela raditi skulpture go-lemih dimenzija, koje su zahva-ljujuæi svojim dimenzijama bile urelaciji s mojim tijelom. Tada samshvatila da djelo postoji više uprocesu stvaranja nego u samomobjektu koji iz tog procesa proiz-lazi. To je bio jedan razlog. Drugirazlog bio je to što sam do�ivjelaperformans drugih umjetnika ipomislila: “To je to!”.

Koji su to umjetnici bili?– Gina Pal, Marina Abramovi-

æ…, Ron Athey, Franko B…,puno ljudi.

Što je u njihovim radovimautjecalo na Vas?

– To je vrlo teško definirati.Ono što pronalazim uzbudljivimjest kad umjetnik ostvari stvarnuposveæenost, fokusiranost i èis-toæu u svom djelu…To sam pro-našla u radovima svih tih ljudi,bez obzira jesam li djelo iskusilau �ivo ili kroz dokument.

Ima mnogo razloga zašto sebavim performansom, a jedan jesvakako taj da se ne mogu izrazi-ti jezikom, on jednostavno nefunkcionira za mene. To samvidjela u svim njihovim perfor-mansima – nešto izvan jezika štoje preneseno – sna�no, uzbudlji-vo, relevantno i osobno. Ne sa-mo u smislu senzacije, nego smnogo integriteta. Pretpostav-ljam da su to te kvalitete koje sume nadahnule.

Odnos prema tijeluVaši performansi su bolni.

Mo�ete li s obzirom na to opisatisvoj odnos prema tijelu?

– Moji performansi nisu jakobolni, oni bole, ali ne previše.Moj rad u svojoj biti nije o boli iljudi imaju dojam da me bolimnogo više nego što je doistasluèaj.

Pitala si me za moj odnos pre-ma tijelu. Zanima li te moj odnosprema tijelu u teorijskom smisluili odnos prema mom vlastitom

konkretnom tijelu?Prema Vašem konkretnom ti-

jelu.– Da, zanimaju me teorije ve-

zane uz tijelo, ali radim sa svojimaktualnim, iskustvenim, �ivim,dišuæim tijelom… Pretpostav-ljam da me zanima koristiti tijelokao lokacija, kao mjesto kojesadr�i ideju sebstva naèinjenu odmnogih razlièitih prièa, struktu-ra, ideja, koncepata koji nisu fik-sni, statièni i jednostrani. Kadasam poèela raditi s tijelom, zani-malo me pitanje kako je kon-struiran identitet i kako taj iden-titet mo�e biti dekonstruiran, tenjegova karakteristika bivanja ustalnom tijeku i kretanju, prom-jeni. To me natjeralo da razmis-lim o svom odnosu prema tijelu ida ga uopæe sagledam kao mjestogdje se sve to mo�e dogoditi, po-ništiti, preoblikovati ili uèinitividljivim.

Zašto krv?– Ne radim samo s krvlju ne-

go s èitavim svojim tijelom. Krvje samo jedan segment, jednakotako radim i s ko�om. Meðutim,krv je zavodljiva, ima vrlo moæneasocijacije i ljudi je do�ivljavajukao �ivotnu silu, a istodobno je usuvremenom društvu poprimilaasocijaciju na bolest i smrt. Mo�-da ne toliko na smrt, ali na bolestsvakako.

Zanimljivo je kako ta tjelesnasupstancija – nešto tako obièno isvakodnevno, mo�e sadr�avatitakve moæne konotacije i da je seljudi mogu tako bojati i uzdizatije. Krv ima takoðer jaku seksual-nu konotaciju.

Kako ljudi reagiraju na Vašeperformanse?

– Reakcije su razlièite. Nekimsu ljudima apsolutno odbojni iljute ih. Neki su nevjerojatnoljubazni u svojim reakcijama.Ono što sam spoznala jest da lju-

di imaju sasvim osobne ideje operformansu i da meni samoj da-ju u�asno mnogo govoreæi mišto se njima na pojedinom per-formansu dogodilo i kako su gashvatili. Neke od asocijacija i èi-

tanja koja sam èula mogu bitistvarno – uznemirujuæe.

Sna�ne reakcijeMo�ete li navesti neki primjer

uznemirujuæe reakcije?– Jedna je �ena nedavno, kad

sam nakon performansa odr�alagovor, bila nevjerojatno gruba.Rekla mi je da sam oèajnica i bilaje u�asno ljuta na mene. Reklami je: “Vi mora da ste strašnooèajni kad radite sebi takve stva-ri”, i smatram da je mislila da jatra�im neko odobravanje ili da�elim pozornost. Bila je u�asnu-ta, apsolutno u�asnuta.

Mislim da je u redu da ljudipoka�u kad imaju problem s ne-kim radom. To je ne samo legi-timno nego i vrlo va�no. Iakomislim da ona nije baš sretnoizabrala rijeèi i da je više govorilao sebi nego o meni. Grubost mepogodila, èinjenica da joj nije pa-lo na pamet da razgovara s ljud-skim biæem. Ali to što ima sna�-no mišljenje èini mi se vrlo va�-no. Mislim o onom što radim èi-tavo vrijeme i smatram to pravimluksuzom i privilegijom. Ona sevjerojatno prvi put susrela ili an-ga�irala s ovakvom vrstom rado-va. Prirodno je da ima poteškoæajer je to te�ak rad.

U Ljubljani ste izveli perfor-mans Succour. Kako ste dosadosmislili tri performansa kojiimaju neke meðusobne sliènosti,mo�ete li objasniti kakve su raz-like meðu njima.

– Vjerojatno je jednostavnijeako poènem od sliènosti. U svimperformansima radnja je ista –rade se rezovi na ko�i. U svimaje prisutan odnos izmeðu unu-tarnjeg i vanjskog i puštanja ne-èeg unutarnjeg da izaðe van.Mo�da, ako se uzme u obzir od-

nos izmeðu unutarnjeg i vanj-skog radije nego da ih se do�iv-ljava posebno, dobivamo kom-plicirano treæe mjesto koje jenešto izmeðu.

Mislim da je “liminalno” rijeèkoja se èesto rabi, a oznaèavaprag na kojem se mo�e dogodititransformacija, gdje se stvaripokreæu. Sve su te ideje zajedniè-ke svim trima performansima. Uperformansu s iscjeliteljskim ša-licama i pijavicama prisutna je idruga osoba. Ja sam prilièno sta-tièna u tim djelima, mirna. Iakose ne osjeæam kao da sam mirna,osjeæam se kao da se dosta kre-æem. Ali u biti sjedim ili kleèim ine radim neke oèite pokrete. Utreæem performansu htjela samistra�iti kako bi to bilo napustititu drugu osobu koja je uvijek po-magala i olakšavala to što samhtjela napraviti. Zanimalo me bili odnos s publikom u tom sluèa-ju bio drukèiji.

Je li drukèiji? – Na neki naèin mi je te�e, jer

sam ranjivija. Kad sam prvi putradila “rezanje”, to je bilo u kuæ-noj situaciji. Izrezala sam samojednu nogu. Bilo je to u vrlo ma-loj sobi krcatoj ljudima i imalasam stolicu okrenutu prema zidui još jednu kraj sebe, tako da jepublika mogla sjesti tik kraj me-ne i gledati s vremena na vrijeme.U svakom sluèaju, doista sumogli vidjeti rad. Bilo je to inte-resantno iskustvo, odlièno u ta-ko malom prostoru, ali odluèilasam odustati od toga. Tako dazapravo ne znam u èemu je toè-no razlika u odnosu s publikom.

Kontrola nad situacijomMo�da je razlika u tome da ste

ovdje Vi jedina osoba koja up-ravlja situacijom, a kada imatepomagaèa postoji neka disperzi-ja odgovornosti?

– Kad je drugi performer uk-ljuèen, nema kontrolu nad situa-cijom, jer ne radi nešto meni, ne-go za mene. Uzajamno se podu-piremo. Tako da je to neka vrstapodijeljene odgovornosti iakosam ja u �arištu. I lijepo je dobi-vati tu podršku. Svi ljudi s koji-ma sam radila unijeli su u radkvalitetu brige i nje�nosti premameni. Juèer za vrijeme perfor-mansa osjeæala sam veliku nje�-nosti publike. Ljudi su bili, mo�-da ne svi, ali uglavnom, vrlo an-ga�irani, prijemèivi i ljubazni usvojoj pa�nji.

Performans me podsjetio naneke kupaoniène situacije kaošto su depiliranje ili rezanje ve-na…Mo�ete li to prokomentirati.

– To je zanimljivo. Nisamimala rezanje vena baš toliko uvidu… (smijeh)... Ali sinoæ samrazmišljala o tim nekim jako�enskim postupcima poput bri-janja nogu, navlaèenja èarapa,skidanja èarapa i slièno. Nisamimala tu asocijaciju tako naglaše-nu prije.

Neki su ljudi performans do-�ivjeli vrlo erotiènim. Što Vimislite o tome?

– Mislim da je to divno…Vje-rujem da je vrlo erotièan. Dragomi je da ljudi imaju tu vrstu od-govora na taj rad. U jednom tre-nutku rada s tijelom nisam bilatoliko zainteresirana za bol, ne-go sam �eljela napraviti situacijuvrlo lijepom. Te stvari mogu bitijako teške. Nalazim tradicionalninaèin gledanja na �ensko tijelo ite erotske konotacije nekadstvarno problematiènima zbognametanja odreðene vrste erotiè-nosti koju ne smatram svojom.

Ali s obzirom na to da se moj radmijenja, nešto se pomaknulo imislim da ima mnogo erotiènogu mom performansu. Takoðermislim da je to va�no u radu s ti-jelom. Meðutim, da to nije samojedna od karakteristika, to bi bioproblem… Ipak to je èesta asoci-jacija, i jednako je èesta i u muš-karaca i u �ena.

Vaši performansi vrlo su lije-pi i poetièni. Jeste li svjesni toga?

– Jesam do odreðene mjere.Ali kad razvijam ideje za rad, netragam za ljepotom. Pitanje ni-kad nije �elim napraviti nešto li-jepo. Pitanje je Što je taj rad?, štoznaèi kad ja to napravim, što sedogaða izmeðu mene i tebe uovom prostoru, ako se pore�em?Što to znaèi za nas?

Malo po malo došla sam dospoznaje da to mo�e biti lijepo ipoetièno. Meðutim moraš napra-viti rad i onda odbaciti razmišlja-nja o tome kako æe taj rad biti išèi-tavan i kakve æe biti reakcije nanjega. Ne bih htjela da mojim ra-dom dominira potraga za ljepotom.

Posljedice i odgovornostŠto se dogaða s o�iljcima?– Samo ih pustim da zacijele. Volite li ih?– Da, smatram ih lijepima. Ne-

kad ih je teško imati jer nisu bašnajprihvatljiviji. Svaki rad imaposljedice i to je vrsta posljediceza koju trebam preuzeti odgo-vornost. Pokušavam slušati sebetoliko da znam koliko �elim nap-raviti performans, i da mogu reæi:O.K., imati æu o�iljke ponovno,meðutim taj isti performans mo-�e me uèiniti i ranjivom .

A kako reagirate na gubitakkrvi?

– U djelu koje si vidjela sinoægubitak krvi nije velik. U perfor-mansu s iscjeliteljskim šalicamaje nešto veæi, ali opet ništa jakoznaèajno, nije posebno loš za ti-jelo. Ja sam prilièno oprezna islušam svoje tijelo dobro, akosam zabrinuta, odem k lijeèniku,napravim testove i izmjerim he-moglobin ili veæ nešto. Nemamnamjeru sebe uèiniti bolesnom.

Buduæi da ste oboje pripadni-ci britanske scene i radite bloodletting performanse, mo�ete liobjasniti kako vidite razlike iz-meðu svojih performansa i per-formansa Franka B.

– Prije svega mislim da se muš-ko tijelo išèitava drukèije od �en-skog i da je to velika i va�na razli-ka. Franko B je prièao o svom ti-jelu kao platnu i èak radi dosta splatnom. Za mene ima dosta sli-karstva u Frankovu djelu i to jefantastièno. On se u svom radureferira na proces slikanja. Ja ne-mam tu referencu, više me zani-ma unutrašnjost i unutrašnje kva-litete. Ali nevjerojatno poštujemFrankov rad, definitivno sam nje-gov obo�avatelj.

Kakva je Vaša veza s feminiz-mom i postoji li?

– Da apsolutno, vrlo jaka!Uvijek je postojala! Jedna oèitastvar u zapadnoj, tj. europskojkulturi jest da se �ena do�ivljavapoput slike. Jedan dio konstruk-cije �enskog identiteta jest idejada je �ena uvijek gledana, uvijekna izlo�bi. Radim na tome dazaobiðem i potkopam tu idejudoslovno otvarajuæi sebe. Tako-ðer me mnogo �enskih tekstovapotaknulo i dalo mi hrabrosti dase poènem baviti umjetnošæu naovaj naèin. Vrlo mi je va�na idejatra�enja drugih jezika, struktura,rjeènika koji nisu dio patrijarhal-ne strukture.

18 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Doslovno otvaranje sebeKira O’Reilly, perfomerica

Ima mnogo razloga zaštose bavim performansom, ajedan je svakako taj da sene mogu izraziti jezikom,on jednostavno ne funkcionira za mene

Vrlo mi je va�naideja tra�enja drugih jezika,struktura, rjeènikakoji nisu dio patrijarhalne

Olga Majcen i Sunèica Ostoiæ

azgovor sa ????????? Stelarcom vo-ðen je povodom izdavanja prve cje-lovite knjige o njegovu radu koja je

ove godine izašla u Sloveniji. Knjigu Poli-tièna proteza i znanje tijela izdali su Meðu-narodni festival kompjutorske umjetnostiiz Maribora te izdavaèka kuæa Maska izLjubljane. U tom dvojeziènom izdanjuStelarcov rad su teoretski i kritièki obre-dili Arthur i Marilouise Kroker, TimothyMurray, Marina Gr�iniæ, koja je ujednourednica knjige, a upotpunjena je i auto-rovim tekstovima.

Što je za Vas tijelo?– Vidim tijelo kao svojevrsnu evolucij-

sku arhitekturu, drugim rijeèima, tijelonema samo biološku arhitekturu negomo�e biti dopunjeno s pomoæu tehnolo-gije. Tako tijelo nije više samo tijelo, negocyber-tijelo ili tijelo-proteza. S pomoæunovih tehnologija mo�emo djelovati naudaljenim mjestima, mo�emo daljinskiprojicirati naš glas i našu fizièku prisutno-st. Drugim rijeèima, tijelo uz tehnologijupostaje prošireni operativni sustav.

Jedan od termina koji upotrebljavate jezastarjelo tijelo. Mo�ete nam pojasniti tajpojam.

– Pogledate li moje tijelo, razumjet æe-te zašto mislim da je tijelo zastarje-lo…(smijeh)... Mislim da je tijelo zastarje-lo jer je veæ konstituiran tehnološki terenkoji unapreðuje tijelo u brzini, snazi, pre-ciznosti. Instrumenti prikazuju i mapirajuinformacije što je daleko iznad ljudskihmoguænosti. Problem je u tome što tijeloosobno ne mo�e iskusiti informacije kojeakumulira. Tako instrumentima mjerimonanosekunde, svjetlosne godine, ali to nemo�emo iskustveno do�ivjeti. Takoðer,tehnologija ubrzava ljudsko tijelo. Ljud-sko tijelo mo�e postiæi ubrzanje da izaðeiz orbite planete, a nalazeæi se u okru�jimaizvan Zemlje pokazuje se da za njih nijedovoljno dobro opremljeno da bi pre�iv-jelo. Zbog svih tih razloga vjerujem da jetijelo suštinski zastarjelo. Tako da to nijesamo osobni problem.

Kakva je buduænost ljudskog tijela?– Ona ovisi o alternativnim vrstama in-

terfejsa, ne samo interfejsa u obliku stroje-va nego i u obliku virtualnih entiteta. Ta-ko se lutanje post-èovjeka neæe zadr�atisamo u sklopu redizajniranih ljudskih ti-jela i inteligentnih strojeva nego i u spek-tru operativnih slika koje su pohranjenena Internetu, a koje se mogu replicirati,umna�ati i djelovati mnogo br�e nego štobi to mogao ljudski metabolizam. Tu sejavlja pitanje kako tijelo mo�e komunici-rati s tim avatarima, tim virtualnim entite-tima. Neki od mojih performansa bave se“obrnutim sustavima kontroliranja pok-reta”, tj. pitanjem kako avatar dobiva mo-guænost djelovati u stvarnom svijetu ulas-kom u fizièko tijelo. U tom sluèaju samotijelo postaje proteza koja omoguæuje po-našanje umjetnog biæa u stvarnom svijetu.

Buduænost tijelaNa koje performanse mislite?– Konkretno mislim na Movatar. Osta-

li performansi koji su zanimljivi u pogle-du interaktivnosti na daljinsko upravljanjesu Fractal Flesh, Ping Body i Parasite. Uprojektu Fractal Flesh ljudi u Pompidoucentru u Parizu, Media Labu u Helsinkijute na konferenciji pod nazivom Vrata per-cepcije u Amsterdamu, imali su pristupmom tijelu te su ga na daljinu mogli pok-retati u Luksemburgu. S pomoæu “touch-screan” interfejsa, doticali su mišiæe na

kompjutorskom modelu. Moje se tijelosekundu kasnije bez moje volje pokrenu-lo u Luksemburgu. Vrlo je èudno promat-rati kako ti se polovica tijela pokreæe, a dati nemaš nikakve �elje ni namjere pokre-nuti ga te sam ne kontrahiraš svoje mišiæeda bi izveo odreðeni pokret. Zapravo tije-

lo postaje domaæin za mnoštvo posredni-ka. Za onoga koji upravlja na daljinu to ti-jelo postaje izraz njihova navoðenja.

Meðutim, imate i sasvim drukèije, sup-rotne performanse?

– Treæa ruka je drukèija vrsta perfor-mansa. Dodatna ruka povezana je na mo-ju ruku, a kontroliram je s pomoæu mišiæ-nih signala iz trbuha i nogu. Na taj naèinsve tri ruke imaju neovisne pokrete. Rukaproteza ima 11 stupnjeva slobode pokretai mo�e okretati zglob, palac, pokretatisvaki prst posebno, te takoðer svaki prstotvarati i zatvarati, pa on mo�e imati ulo-gu hvataljke. Najnoviji projekt na kojemradim je konstrukcije glave-proteze. To bibila 3D kompjutorska simulacija glaveslièna mojoj, koja bi predstavljala otjelov-ljenog komunikacijskog posrednika. Taglava æe razgovarati s osobom koja ju ispi-tuje, imat æe izraz oèiju i lica te æe razum-jeti obraæate li joj se ljutito, pa æe u skladus tim odgovoriti. To bi mogao biti ujednoi web-avatar na mojoj Internet stranici.Nedavno sam bio zatrpan porukama stu-denata koji su me tra�ili intervjue. Kadabih imao svoju glavu-protezu, mogao bihreæi da sam zauzet, ali da mogu razgovara-ti s mojom drugom glavom.

Hoæe li virtualna glava biti povezana sVašom stvarnom glavom?

– Imat æe bazu podataka koju ima mojastvarna glava, tako da æe vladati svim in-formacijama o mojim idejama, filozofiji inapisima, a mo�da æe èak sadr�avati listuprijatelja. Tako, primjerice, ako razgova-rate s mojom glavom, ona vas mo�e pitatikako se zovete, te vas prepoznati ako steveæ s njom razgovarali ili vas upisati u svo-

ju bazu podataka. Tako æe svoju bazu po-dataka poveæavati ne samo s moje straneveæ i iz razgovora s drugim ljudima.

Tjelesnost tijelaHoæe li imati i neka znanja koje Vaša

stvarna glava nema?– Mo�da æe stjecati neka druga znanja.

Takoðer æe moæi pouzdano pohraniti in-formacije. Ja, naime, sve zaboravljam(smijeh). A imat æe i moj smijeh...(smi-jeh).

Još jedan od termina koje koristite jeodsutno tijelo. Kakvo je to tijelo?

– Pretpostavljam da je ideja odsutnogtijela ta da smo mi evoluirali kao da smotijela koja vlastite umove projiciraju u svi-jet, dok naša tjelesnost miruje. Drugim ri-jeèima, ako ne do�ivimo nesreæu, ako nis-mo bolesni ili ako se ne bavimo jogom,obièno ne osjeæamo vlastita tijela. Postojetrenuci kada se tijelo sjeti svoje tjelesnos-ti. Rani performansi u kojima visim pred-stavljaju situacije gdje osvještavam tjeles-nost tijela. Dosad sam visio u 25 razlièitihpolo�aja na razlièitim mjestima i situacija-ma. Mnogo performansa sam izveo u Ja-panu no izvodio sam ih i u Europi, SAD-

u i Australiji. Pritom je ko�a obješena sa18 kuka, a tijelo visi s raznih struktura, iz-meðu dvije zgrade, s velikog krana…

No sve te situacije su bolne…?– Da, jer sam se odluèio ne upotrijebiti

nikakve lijekove, takoðer nema meditacijeili bilo kakvih drugih sredstava koja bimogla skrenuti pozornost od samog per-formansa. Tako je moja svjesna prisutno-st u odreðenoj situaciji ista prije, za vrije-me ili nakon performansa. No fizièki na-por nije tema performansa. Ustvari fizièkinajte�i performans je bila unutrašnja �elu-èana skulptura (Stomach Sculpture) kadsmo skulpturu ubacili 40 centimetara u�eludac. Trebalo nam je dva dana i šestpokušaja da napravimo video. Kako je bi-lo jako bolno u podruèju grla morao samse suoèiti s ne�eljenim tjelesnim radnja-ma, kao primjerice �elja za povraæanjemili oblijevanje hladnim znojem. To je bionajte�i performans, te�i nego visjeti.

Kako ste napravili video u �elucu?– Upotrijebili smo endoskop, tako da

je skulptura bila prièvršæena za servo-mo-torni krug koji ju je kontrolirano van tije-la. Zatim smo upotrijebili odvojeni endos-kop koji je u obliku cijevi, a upotrebljavase kod medicinskih pregleda, te smo gakoristili kako bi pratili ubacivanje �eluèa-ne skulpture.

Kako to da za svoje performanse uvijekkoristite iskljuèivo vlastito tijelo, a nikaddruge ljude?

– Socijalne i etièke implikacije bile bipotpuno drukèije da objesim druge ljude skukama za ko�u ili da stavljam objekte utijela drugih ljudi. Jednostavnije je da tosam radim jer je ponekad fizièki vrlo na-

porno, ponekad pomalo opasno, ponekadtehnièki kompleksno… Na akademiji sambio loš slikar... (smiješak)..., te sam tadodluèio raditi performanse i upotrebljava-ti tehnologiju. Jedan od razloga bio je daje tijelo postalo ne samo medij do�ivljajanego i medij izraza. Kad doneseš jednutakvu, odluku moraš prihvatiti fizièkeposljedice svojih ideja. U performansimane upotrebljavaš tijelo metaforièki ili sim-bolièki, ne koristiš reprezentaciju tijela,nego koristiš samo fizièko tijelo i morašsnositi posljedice toga. Uvijek zavidimgimnastièarima, pjevaèima, plesaèima jerkoriste svoje tijelo na umjetnièki naèin.

Tijelo u vremenuKakav utjecaj, prema Vašem mišljenju,

mo�e imati genetièka manipulacija na(zastarjelo) tijelo?

– Genetièke intervencije i manipulacijesu nešto što æe se svakako dogoditi, no nemislim da æe genetièko mijenjanje tijelastvarno poveæati �ivotni vijek tijela ilismanjiti njegovu ranjivost u veæoj mjeri.Drugim rijeèima, još je u “upotrebi” gene-tièki materijal koji nas, ljude, saèinjava odprapoèetaka. Stvarno mislim da æe hibrid-ni èovjek-stroj ili ljudski virtualni inter-fejsi stvoriti puno zanimljiviji operativnisustav. Ne mislim da æe se na produ�etak�ivota ili poveæanje osjetilnog iskustva ti-jela moæi utjecati jednostavno s pomoæugenetièke manipulacije, iako æe i ona ima-ti znatan udio.

Kad bi uz Vas još netko imao dodatnouho (ili neki drugi produ�etak u smislumodema), pa da se mo�ete povezati s tomosobom i izmijeniti dio identiteta, kakomislite da bi to utjecalo na Vaš identitet,odnosno identitet te osobe? Kako misliteda bi ta èinjenica utjecala na sam pojamidentiteta?

– Pitanja identiteta su povezana smnoštvom stvari: kontinuitetom tijela uvremenu, navikom tijela da djeluje, to štoje tijelu dano odreðeno ime. Tijelo se ta-koðer tijekom �ivota mijenja i to ne samou izgledu veæ u informacijama koje posje-duje i naèinu na koji upotrebljava steèenoznanje i iskustvo. Mislim da je manjesmisleno pretpostaviti da æe individualnotijelo funkcionirati samo s jednim nosite-ljem identiteta-agentom. Vjerojatnije jeda æe jedno tijelo imati mnoštvo takvihagenata, mnoštvo identiteta. Ustvari jeveæ sada to tako do nekog stupnja. Našidentitet se mijenja malo pred našim rodi-teljima, drukèiji je u javnosti ili u intim-nim situacijama s bliskim osobama, takoda je ideja nepromjenjivog identiteta uvi-jek bila suviše jednostavna. Trebali bismose konaèno suoèiti s èinjenicom da namtehnologija omoguæuje da izdvojimo,proširimo i umno�imo naše ljudske mo-guænosti.

Iluzija identitetaKad bi teoretski bilo moguæe uèitati ne-

èije misli i znanje, mislite li da bi naš mo-zak bio dorastao takvoj vrsti komunikaci-je?

– To se veæ dogaða do odreðene mjere,ako si s nekim intiman ili s njim �iviš duljevrijeme. Ka�e se da pokupite navike, naèingovora, geste, inkorporirate ih tako da ni-su odvojene veæ djeluju simultano i posta-ju nova vrsta “agenta”. Jako je teško reæišto bi se zbilo u sluèaju kad bi mogao od-jednom uèitati neèiji identitet. Ne mislimda je to tako jednostavno, jer neèiji identi-tet nije u neèijoj glavi, veæ u manirima, na-èinu na koji hoda, naèinu na koji njegovotijelo radi… Biti glazbenik ne znaèi bitiglazbenik samo u glavi, nego i u naèinu nakoji pokreæeš prste i cijelo tijelo.

Vjerujem da se identitet ne bi mogaouèitati iz jednog mozga u drugi. Uz to,problem identiteta je i problem jezika.Primjerice, ako ta osoba ka�e “idem uLjubljanu” ili “ja kuham kavu” ili “ja samumjetnik”, to ja znaèi ovo tijelo èini ovoili ono, “ja” ne znaèi neki unutrašnji agentpoput sebstva, duše, uma ili duha. Moglobi se raspravljati o tome je li konstruktagenta ili konstrukt identiteta ustvari ilu-zoran.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 19

ZZnnaannjjee ttiijjeellaaStelarc, perfomer

Trebali bismo se konaèno suoèiti s èinjenicom da nam tehnologija omoguæujeda izdvojimo, proširimo iumno�imo naše ljudskemoguænosti

Extra ear

Naslovnica knjige: Exoskeleton, Cybng Frictions, Bern, 1999.

Stomach sculpture, 5. australaski trijenale skulpture, 1996.

tio sam buncati i “škuncati”, biti ja-ko “pametan” i poèeti pisanije cita-tom nekog uzoritog mi autora. Po-

put onog kantizma “Svijet postoji dokpostojim Ja”... ili tako nekako. PrijateljMartek mi veli - “je Kant, 99%”; al ne-mam ništa njegovo pri ruci. Jasno, ide uegotripizam, stoga ga “citiram”. Nu, zatoimam valjda najveæeg egoista uz makinu(još nisam sakupio sve kompjutorske di-jelove). Rijeè je o praroditelju svakoganarhoindividualiste, a takvim se mojaVelikost usudi smatrati... Max Stirner Je-dini i njegovo vlasništvo.

“Ideal èovjek” jest realiziran, ako se kr-šæanski nazor preokrene u stav – “Ja , ovajJedini, jesam èovjek”. Blizak bi mu vjero-jatno bio moj artistièki svjetonadzor –“Postojim, ostavljam trag”. Kao što semeni dopada Stirnerova maksima – “Ichhab mein Sach auf Nichts gestellt” (Jasam svoju stvar na Ništa postavio)... Nakraju, njegova slika svijeta u kojoj su svevrijednosti ukinute, a ostaje samo Ja, Ja,Ja... utjecala je na niz znaèajnih liènosti(Dostojevski, Bakunjin, Breton, HerbertRead, Rudolf Steiner)... meðutim, ne i namene. Moje Ja je u Stirneru našlo samopotvrdu veæ izgraðenih stavova! (Pak nijeèudo što mi je Jedina rekla: “našao si nas-lov koji ti u potpunosti odgovara”... “uvi-jek samo ti, ti i nitko drugi!”)

Moja Klupica i...Godinama me proganja prièa o mom

“boduliranju”, ljubavi prema otoku i kon-kretno gradu Korèuli. Na�alost, moj jesan da to objavim malo “poremeæen”. Jer,nakon mjesec i pol dana “korèularenja”ubi me umah Zagreb, sa svim svakodnev-nim nedaæama, i uz sve – teškom bolešæustare mi mame, koja trenutaèno �ivi, boljereæi vegetira, na odru bolnièkog kreveta.Nisam joj valjda 45 godina (imam 53) re-kao: “Mama, volim te!” Sad jesam, bezzadr�avanja suza. I baš æu poradi nje pisa-

ti, jer sam zahvaljujuæi njezinu porijekluzavolio more, barke, kamene mediteran-ske kuæice... (roðena je u Praputnjaku, se-lu povrh Bakarskog zaljeva, selu gdje sezapravo pravila izvorno Bakarska vodica).O tzv. “purgeru” (Meni) i tzv. bodulima(Korèulanima).

Godine 1989. bio sam sa BojanomŠvertasek u Dubrovniku, mojom budu-æom Jedinom, a s nama je bio i još neroðe-

ni Jedini, tada tri mjeseca mlad. Vruæinaza crknut, gu�va za izgubit zadnje vlakno�ivca, te plus svega moja prva samostalnaizlo�ba u Gradu. Htio sam se što prijemaknuti iz tog ludila. Kamo? Najdra�a mitek na to pitanje ka�e: “Imam ja nešto naKorèuli.” Padnem na pod: “Pa, kaj ne ve-liš!?” Veæ na brodu nestadoše moje neu-roze. U Korkyri – potpuna smirizacija.Upoznam Put svetog Nikole, divno šeta-lište zapadno od staroga grada, te svojebuduæe kultno mjesto Klupicu ispred sta-re, kamene kuæice none moje Bojane.

Rat! Bo�e; nisam sanjao da se to mo�e(i nama) dogoditi. Jedina mi kazuje kako“gruva” na Pelješcu, a Jedini (mali Janko)pjeva veæ rodoljubne pjesme, a za Korèuluka�e: “maji gad”. Pusto sve; nema turista,svaki èas ostajemo bez struje, mladiæi do-laze na odmor s bojišta, otok sav oblijep-ljen plakatima Parage... Lijepi u�as! Ot-

krivam toèionicu vina i rakije Pule, Jakšu iJakicu, poèinjem se dru�iti s lokalnimdeèkima... na Klupici imam noæne seanse:iz smjera zvijezde Sjevernjaèe uspostav-ljam kontakt s Duhom nad duhovima, makako se zvao: Bog, Veliki Manitu ili neka-ko drukèije. I primam energiju, koju aku-muliram, pa me egzistencijalno i kreativ-no odr�ava cijele “tupe” zagrebaèke godi-ne. I, nisam lud; zbilja razgovaramo i uis-

tinu mi uslišava zamolbe, tako da ponekadodmah i stvaram... svoje kemijske fotosli-ke, tekstove... Nekad na terasici, nekad ukonobi dragog mi i dosta otkaèenog �eni-nog bratiæa Mikeca. E, moj Miko! Prièa zasebe – na psihijatriji su ga valjda uvjerili daslika, piše... te zna biti sav u “pjesmama”.A nije baš puno pismen, no, ponekad ubanalnim rimama baci takav biser, da bineke njegove izreke mogao “prodavati”profesionalcima.

... moja ŠešulaDrugi Bojanin bratiæ iz Zagreba, jedna-

ko mi je drag prijatelj, “ovisnik” isto oKorèuli, svojedobno mi je ostavio malu,ravnog dna (jezerskog) barèicu. Mladense zove, Kuspiliæ (po nonotu) ima prezi-me. Sve sam škoje obišao s tom “brodico-m”. Kad mi susjed i dobar znanac Zarojednom “prigovorio”: “ovo ti zoveš bar-

kom, pa to je najobiènija šešula”! Narav-no, pisao mi je, jer ne èujem. Pitam posli-je, što je to šešula? Doznam – lopatica zaizbacivanje vode iz èamca. Zakunem se ta-da – kad æu kupiti pravu brodicu nazvat æuje tim imenom. Tako bi. Veæ druge godi-ne kupio sam Istranku s kabinom te u luè-koj kapetaniji u Nikše izazvao smijeh i èu-ðenje: “Zar zbilja da u Dozvoli za plovid-bu brodice to upišem?” – “Upiši! Daosam gadnu lovu za Šešulu i mogu je valjdatako zvati. Il æu napisati naziv Maršal Ti-to!”

Sad ponosno moja Velikost pokazujepo purgeraju tu iskaznicu Mojeg JedinogVlasništva, osim naravno Mene (M.S.).

O purgeru meðu otoèanima više æu reæiu slijedeæem nastavku. A dok ne nabavimmonitor (to mi jedino fali) moja adresa je- �.J.Cipelcug@no46-7 Yuhooo!

20 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Leila Topiæ

ubotnje jutro na Dolcuuvijek je neobièno �ivo,no ovaj put, veæ na samo-

me ulazu u Dolac, povrh stepeni-ca, stvorio se red. Domaæice, slu-èajni prolaznici i umirovljenicistvorili su dugaèak red oko im-provizirane pozornice na kojojsu tri mljekarice besplatno dijeli-le sir i vrhnje. Ovim dijeljenjemsira i vrhnja, multimedijska um-jetnica Kristina Leko te ljudiokupljeni oko Urbanog festivala,zapoèeli su inicijativu kojoj jenamjera osigurati opstanak mlje-karica. Kristina Leko je istaknulada postoji velika vjerojatnost daæe se sve manje �ena baviti ovimposlom. Naime, zbog europskogusklaðivanja, prateæe pojave glo-balizacijskog procesa, vjerojatnoæe nestati ovoga zanimanja, up-ravo kao što su nestale šestinskeperaèice rublja. Europa postavljazahtjev na kvalitetu svje�eg mli-jeka, a njega je izvan velikih far-mi, skupo i gotovo nemoguæezadovoljiti.

Umjetnica je prije izvoðenjaove akcije provela istra�ivanje iz

kojeg je saznala da zagrebaèkemljekarice pripadaju grupi od 95posto proizvoðaèa mlijeka kojiimaju do tri krave, dakle vjerojat-

no je da se ne bi uklopile u idejunapretka koji smjera put velikih ipotpuno automatiziranih farmigdje ne postoji humani kontaktizmeðu ljudi i �ivotinja. KristinaLeko je ostvarila ovu akciju u su-radnji s mljekaricama KaticomBigz, Marijom Špoljar i MaricomSeneèiæ koje veæ više od pedesetgodina prodaju sir i vrhnje na

Dolcu. Njezin je cilj istra�iti, do-kumentirati i arhivirati ovu te-mu, te kreirati izlo�bu na kojojæe se predstaviti dvjestotinjakzagrebaèkih mljekarica. Akcijukarakterizira i sna�an društvenianga�man kojemu je namjerastaviti pod zaštitu ovo tradicio-

nalno zanimanje kao specifiènukulturnu i civilizacijsku vrijed-nost. Na taj naèin omoguæilo bise da mljekarice i u buduænostiostanu na našim tr�nicama daju-æi svoj doprinos kulturnom iden-titetu Zagreba. Graðani koji sudobili mlijeène proizvode bili suu moguænosti upisati se u Knjigumolbi za 22. stoljeæe kako bi svo-

jim potpisima pomogli da se sa-èuva ovo zanimanje, ali i naèin�ivota.

Umjetnica je na konferencijiza novinare istaknula kako jezapravo rijeè o anti-globalizacij-skoj akciji. Naime, Europskaunija te�i normama, dakle proiz-vodima koji su lišeni svog identi-teta, svoje prièe i povijesti. I up-

ravo kao što istièe Kalle Lasn ueseju Culture Jam, prièe koje suse nekoæ prenosile s koljena nakoljeno, usmenom predajem, sadpreprièavaju korporacije, ali stom razlikom da one samo �eleprodati proizvod pretvarajuæitople ljudske prièe u jeftini spek-takl. Dimenzija ljudskosti se gu-bi pod teretom �elje za profitom.I ako je istinita Debordova tvr-dnja da revolucija ne znaèi poka-zati ljudima �ivot, nego ih natje-rati da �ive, onda je ova akcija is-korak prema bitkama koje trebavoditi – èovjeka protiv korpora-cijskih mašinerija. U suprotnom,moglo bi nam se dogoditi da zastotinu godina nestanu oni koji skravama razgovaraju dok muzumlijeko, a s njima mo�da i onikoji meðusobno razgovaraju natr�nicama, baš poput bake Kati-ce koja prodajuæi sir i vrhnje veægotovo pedeset godina uvijekrazgovara sa svojim stalnim muš-terijama o svakodnevnom �ivotui problemima.

U sklopu druge smjene Urbanogfestivala koji se odr�ava u Zagrebu od 26. do 31. kolovozamedijska umjetnica Kristina Lekoizvela je akciju Mlijeko 2002.

Spasimo mljekarice

Egotrip

PPuurrggeerr mmeedd bboodduullii ((II))Na Klupici imam noæne seanse: iz smjera zvijezde Sjevernjaèe uspostavljam kontakt s Duhom nad duhovima, ma kako se zvao:Bog, Veliki Manitu ili nekako drukèije

�eljko Jerman

Moje kultno mjesto, snimila: Jedina

Mlijeko 2002., foto: Vesna Vukoviæ

IV/87, 12. rujna 2,,2. 21

Konstruiranje neprijatelja-sraz besmisla

Mohammed Chaouki Zine

Ništa nije toliko ‘drugo’ kao moja smrt– indeks svake drugosti. Ali ni ništa drugobolje ne precizira mjesto s kojega mogu iz-reæi moju �elju za drugim, moju zahval-nost da sam – bez garancije ili dobra kojebih mogao ponuditi – prihvaæen u nemoæ-nom jeziku njezina oèekivanja.

Michel de Certeau (1925.-1986.)

današnjem svijetu ne postoji doga-ðaj koji se odvija u va�nom geo-grafskom i geopolitièkom prosto-

ru, a koji ne priziva jezik sukobljavanja ikonflikta, kao da glad za izazivanjem nes-laganja i odgaðanjem mira mora nadvlada-vati unatoè empatijskom diskursu, ne bezimplicitnih smicalica, mašuæi sloganimamira i demokracije. Ne buja samo politiè-ki jezik i tvrdoglava ideologija pomiješanas ksenofobnim i etnocentristièkim ten-dencijama, nego je i takozvani mitski dis-kurs koji smo dosad otklanjali i suzbijali uime razuma optereæen opravdavanjemonoga što se ne mo�e opravdati i uništa-vanjem onog s kim se ne mo�e razgovara-ti. Taj mitski diskurs koji bi mogao oprav-dati mnoštvo uvredljivih rijeèi i nepoprav-ljivih zala kreæe se u smjeru ponovnog us-krsavanja proroèanstava i milenaristièkihhiperfuturizama (poput Nostradamusa).On izaziva konfliktne osjeæaje i uzajamnonepovjerenje koji su dugo upravljali povi-ješæu invazija, kri�arskih ratova, ekspanzi-ja, kolonizacija, napada i protunapada, alii poticanim reprezentacijama, oèajnim sli-kama i modeliranim ikonama. U tom go-tovo baroknom imaginariju sudaraju semitovi i zbilja, prodiru jedno u drugo i ra-ðaju oblik hiper-realnog diskursa, ako sereferiramo na Jeana Baudrillarda, jednogod vodeæih predstavnika postmodernemisli. Mo�da je najosjetljiviji predmet ionaj kojemu je najte�e pristupiti upravoodnos koji Zapad odr�ava s drugim kultu-rama, ukljuèujuæi i islam. Vidjet æemo dapercepcija koju jedan o drugome imajuodgovara strastvenoj logici koja je potpu-no lišena razuma, što se jasno vidi u �es-tokom diskursu koji se širi s jedne i s dru-ge strane. Više svjedoèimo objavljivanjuknjiga o zapadnoj aroganciji i islamistiè-kom integrizmu nego o kritièkoj povijestivjerskih i politièkih ideja na objema stra-nama. Zapravo institucionalizirani znan-stveni diskurs u korist uske i ogranièenepolitièke inteligencije nije znao prenijetisvoju poruku osim zloupotreba i la�nihinterpretacija kako bi se opravdali akti kaošto su intervencija, ekonomske sankcije iliprosuðivanje odreðenog ponašanja optu-�ujuæi jednu religiju da favorizira integri-zam. A gdje je u svemu tome modernasavjest? Ona jednostavno izgleda kaobauljanje u arhipelagu individualistièkihmutnih predod�bi.

Logika lišena razumaIznijet æemo gledišta mislilaca erudita

o odnosu Islama i Zapada, Al�irca Mo-hammeda Arkouna (s pariškog sveuèilištaSorbona) i Marokanca Mohammeda Abe-da El Jabrija (sa Sveuèilišta u Rabatu), azakljuèit æemo s pitanjem o buduænosti

koegzistencije koja uvijek ostaje pretpos-tavka, imamo li u vidu neprestani porastksenofobije.

Islam od Europe oèekuje da iznova in-tegrira mediteranski prostor i njegov uni-verzum znaèenja i vrijednost.

M. Arkoun

Profesor Arkoun prema našemu miš-ljenju predstavlja dobrog posrednika zadijalog Islama i Zapada s obzirom na du-gotrajnu islamološku karijeru i dobropoznavanje islamske i zapadne misli. Onne govori o oèekivanju kao o psihološkoj«afektivnosti», veæ kao o dijaloškoj «efek-tivnosti» jer interiornost oèekivanja pro-lazi (kao što je govorio Martin Heideg-ger) kroz eksteriornost sporazuma (takodragog Hans-Georgu Gadameru), odnos-no kroz pozitivan i plodan dijalog. Bitak usvijetu (Dasein) ne mo�e ne biti u odnosus drugošæu (Mitsein). Upravo bi taj Mit-sein i tu «koegzistenciju s...» sada valjaloprodubiti i promicati.

Terminološka razgranièenja su nu�nakako bismo znali što se podrazumijevapod «Islamom» i pod «Zapadom», kako bise odagnale sve podsvjesne i noosferièneizmaglice koje modernu svijest javnosti

rudimentarnoga znanja otuðuju od slo�e-nog i eruditskog znanja intelektualne eli-te. Prvi zadatak koji se pokazuje kaoneophodan jest de-idealizacija koncepata«Islama» i «Zapada» koji još lebde u meta-fizièkim i univerzalistièkim koncepcija-ma: «Valja još napraviti odreðeni napre-dak, piše Mohammed Arkoun, kako bi seemancipirao pogled, interpretacije, kon-ceptualizacija teološko-ideološkog aprio-rizma da Islam predstavlja orijentalni svi-jet, nesvodljiv na bilo koji drugi, a koji jeradikalno suprotstavljen Zapadu i kršæan-stvu po obrazovanju i mentalnim stavovi-ma koji su esencijalizirani, supstantivizi-rani, uèinjeni rigidnima dvostrukim po-navljajuæim djelovanjem suvremenog isla-mistièkog diskursa i ustrajnog pozitivis-tièkog historicizma upravo kad se radi oIslamu». Kao što pokazuje Arkoun u dru-gim zanimljivim studijama, arapski i is-lamski svijet (arapsko-tursko-iranski svi-jet) nije «Orijent» u smislu koji mu prida-ju studije napisane u zapadnom svijetu.On smatra da je dualnost Zapad/Orijentbila podvrgnuta zahtjevima ideološkog ifantazmagorijskog duha koji je iskljuèivaosve faktore meðupro�imanja i asimilacijemeðu kulturama. Istinski je Orijent pre-ma njegovu mišljenju Azija (Indija i Ki-

na), dok arapsko-tursko-iranski svijetpredstavlja dio Zapada u geografskom igeopolitièkom znaèenju pojma: SjeverniZapad (Europa) i Ju�ni Zapad (zemljedruge obale Mediterana). Zapad/Orijentje radije predstavljao dualnost kulturnedistinkcije koja je inspirirala odreðenu eg-zotiènost i poticala maštovitu percepciju,ali su svjetske koalicije i rastuæe hegemo-nije tu dihotomiju pomaknule premaideološkoj koncepciji, ponekad potièuæineprijateljstvo i sukobljavanje bez ikakveznanstvene utemeljenosti. Zapad oznaèa-va geopolitièki, geoekonomski i geomo-netarni blok koji èini osam najbogatijihdr�ava (G7 + Japan) zemljine kugle kojese redovito sastaju kako bi redefiniralegeostratešku vrijednost i iscrtale politiè-ku, ekonomsku i trgovaèku kartu na te-melju koje æe voditi svoje pojedinaène po-litike. Osim toga one raspola�u nepodije-ljenom nadmoæi koja se širi znanstvenimznanjem, tehnološkom moæi i ekonom-skom i monetarnom snagom. Va�no je,naprotiv, razlikovati Zapad od Europe.Ova je pro�ivjela jedinstveno povijesnoiskustvo redefinirajuæi nu�ne i dostatnegranice izmeðu vjerske sfere i politièkogpodruèja poèevši od Opæe deklaracije opravima èovjeka i graðanina iz 1789. godi-ne. Ona se otad uspravlja vodeæi raèuna ofatalnim pogreškama koje su poèinjene udvjema krvavim ratovima dvadesetog sto-ljeæa, ali iskljuèenost simbolièkih i kultu-ralnih univerzuma ostaje neuništiva prak-sa zbog samo jednog razloga: zadr�atidrugoga u podruèju radikalne neobiènos-ti. Pred tim semantièkim kaosom i aksio-loškom diseminacijom ostaje mediteran-ski univerzum, rijeka koja ujedinjuje dvijeobale (dva kulturna prostora) u dijaloš-kom face-à-face, ali koja je takoðer vidjelatisuæljetne sukobe u razornim direktnimtjelesnim obraèunima. Islam valja promat-rati kao fenomen ili èinjenicu kojoj semo�e pristupati i prouèavati je primijenje-nom inteligencijom proizašlom iz huma-nistièkih i društvenih znanosti. On sepredstavlja kao faktor koji je radikalnoukorijenjen u historiènost politièkog imoralnog ponašanja te kulturnog i civili-zacijskog stvaralaštva. Njegova ukorije-njenost i moæ bile su moguæe samo zahva-ljujuæi povijesti i pamæenju koji su izraðe-ni i usmjereni prema stalnom napretku.Taj napredak poèinje stagnirati i poništa-vati se onoga dana kad je islam izgubiosvoju povijesnu, stvaralaèku i mnemoniè-ku dimenziju u korist paralizirajuæeg imo-bilizma i povlaèenja u sebe, koje potpo-ma�e kulturni tradicionalizam i vjerski,politièki i društveni fatalizam s jedne, testalni vanjski napadi i ekspedicije s drugestrane.

Licemjerje najmoænijihNa koji bi se naèin dijalog Islam-Zapad

mogao realizirati? Prije svega, kako smat-ra M. Arkoun, treba uništiti stare negativ-ne i razorne slike kakve uzajamno prave ijedni i drugi, te raspršiti ili više-manje is-praviti predrasude: Zapad nije demon(materijalistièki, nemoralan, nevjerniè-ki...), a Islam nije fundamentalistièka i in-tegristièka ideologija koja izaziva straho-ve i proganja. Ono što je u najveæoj mjeriistkalo to slo�eno i isprepleteno suknonegativnih predrasuda i uzajamnih isklju-èivosti jesu «strategije moæi» (hegemoni-ja, gomilanje bogatstva, jednodimenzio-nalni svjetski poredak) koje su pobijedile«ulog smisla» (kulturne i humanistièkevrijednosti, dijaloški duh). Smisao i moæse bore i uzajamno iskljuèuju. Jedni se bo-je neuništive de-okcidentalizacije koja,prema njihovu mišljenju, prijeti suštini iopstojnosti Zapada. Nije potrebno nagla-šavati da taj tip solipsizma, autizma i hege-monijskog razuma ne dopušta nikakvu di-lemu i ne prepušta se sluèajnostima moæinauštrb uloga smisla. Primjer: širenje hu-manitarnih akcija u podruèjima u sukobui paralelna prodaja, kriomice, naoru�anjaza uništavanje koja je podvrgnuta diktatutr�išta i trgovanja (napad na mir protivstrategije rata); empatijsko obilje diskursao demokraciji i ljudskim pravima i simul-

22 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Islam i Zapad: Ulog smisla i moæPrije svega treba uništiti stare negativne i razorne slike kakveuzajamno prave i jedni i drugi, teraspršiti ili više-manje ispravitipredrasude: Zapad nije demon, aIslam nije fundamentalistièka i integristièka ideologija koja izazivastrahove i proganja

Ono što je u najveæoj mjeri istkalo slo�eno i isprepleteno sukno negativnih predrasuda i uzajamnih iskljuèivosti jesu «strategije moæi» koje supobijedile «ulog smisla»

Anwar i Suhajli, 1519, Zagreb, Dr�avni arhiv

tana podrška autoritarnim re�imima kojine priznaju elementarne slobode kako biodr�ali svoje interese, pa dakle, i suprema-ciju u globalu (napad na slobodu protivpolitièke lukavosti). Ta dvoliènost, kojase ipak kreæe protiv filantropskog duha ihumanistièkih vrijednosti, ipak neminov-no hrani hiperbolièke slike koje protu-za-padnjaci prave o Zapadu i postaju ono štoæemo oznaèiti kao hiper(dija)bolizacija,odnosno istodobna dijabolizacija protiv-nika i pretjerivanje sa slikama i klišejima.

M. Arkoun smatra da ekonomska, po-litièka i kulturna izgradnja Europske uni-je omoguæuje ispravljanje predrasuda kojesu, nekad i sad, proizašle iz tog dijalogagluhih meðu dvjema kulturama. Europskaje unija u moguænosti izmijeniti deformi-rane slike i okamenjene predrasude u za-jednièkoj podsvijesti i reintegrirati dise-minirane vrijednosti i simbole u medite-ranski prostor. Ostaje èinjenica da Euro-pa ne smije okrenuti leða ju�nom dijeluMediterana (zemljopisnom i kulturnompodruèju Islama) radi bilo kakva dijaloš-kog sporazumijevanja, jer je Mare Nos-trum pro�ivjelo niz civilizacija i su�ivotmonoteizama, jezika i kultura. Osim toga,Europa upravo nadilazi stari koncept na-cionalne dr�ave sa svojim politièkim gra-nicama i kulturnim i lingvistièkim speci-fiènostima kako bi se prilagodila novominstitucionalnom, politièkom i zakon-skom transdr�avnom modelu (Europskiparlament, slobodna ekonomska razmje-na, individualna sloboda protoka ljudiitd.), rezultatu zajednièkih povijesnih is-kustava.

Neuništiva nadaTo tragièno iskustvo (govoreæi o Al�i-

ru) na cijelom æe jugoistoènom Sredozem-lju mo�da izazvati onaj kritièki anga�-man koji se za radikalno ponovno išèita-vanje prošle i buduæe sudbine mediteran-skih naroda uvijek oèekuje, s onu stranusvih lutanja, dogmatizama, pretpostavlje-nih vrijednosti, destruktivnih sukoba,strastvenih iskljuèivosti koje su gušile i dosada odgaðale ispunjenje jedne neuništivenade.

M. Arkoun

Ta zajednièka nada koju valja konstrui-rati i odr�avati nu�no zahtijeva lucidno,odgovorno i strogo èitanje naše zajednièkei razlièite povijesti: zajednièke po svojimsimbolièkim i topološkim vezama (mjestopamæenja i geografsko podruèje), a razlièi-te po svojim ideološkim i kulturnim diver-gencijama. Ali magistralna lekcija koju bis-mo svi trebali nauèiti jest da kulturna, po-vijesna i vjerska «razlièitost» nikako nepodrazumijeva «razmirice».

Semantièki (smisao) i simbolièki (vri-jednosti) univerzum Sredozemlja ima za-daæu da se odr�i nasuprot hegemonijamaplanetarnih sila. Radikalno èitanje prošle ibuduæe sudbine znaèi da svaki pristupmodernog svijeta mora kao oznaku i mo-del uzeti samo kritièki anga�man, apstra-hirajuæi svaku referencu prema bilo kak-voj ideologiji jer pribjegavanje takvomogranièenom i uskom dogmatizmu za-robljava duh u uske i iskljuèive kategorije.Ako pobli�e analiziramo percepciju kojuislamski i zapadni razum imaju jedan odrugom, zakljuèujemo da slaganje kojemuse nadamo nedostaje u odnosu na nedo-voljno shvaæeno i nedovoljno primjetnooèekivanje. Oba razuma u ime «ne-zna-se-èega» (izraza koji posuðujemo od Vla-dimira Jankélévitcha) odr�avaju više od-nosa sa svojom maštom nego s perceptiv-nom zbiljom utemeljenom na razumijeva-nju i potrazi za drugim i za drugošæu.

U takvoj se viziji stvari više ne obraæa-mo drugoj kulturi onakvoj kakva se onaprikazuje, nego kakva se predoèuje u duhudrugoga. Onda se isprepliæu predrasude ipretjerane slike koje se prenose uz pomoænepovjerenja, opasnosti i sukoba. Ukrat-ko, više se ne obraæamo efektivnoj egzis-tenciji jedne kulture, veæ njezinoj fiktivnojzbilji. Upravo se na taj naèin oba razumaprepuštaju najfantastiènijim i najsuludijimreprezentacijama do te mjere da percep-

tivna zbilja i reprezentacija Drugoga pro-laze tik uz podruèja virtualnog i slikov-nog. Dijaloško razumijevanje meðu dvje-ma kulturama moglo bi postati realizirananada istoga èasa kad se one dovedu u pita-nje i zapoènu minuciozno i besprijekornoispitivanje savjesti nadilazeæi unaprijedstvorene poglede i razmijenjene optu�be.

Neprijatelj u zrcalu Profesor Mohammed Abed El Jabri, je-

dan od velikih struènjaka za Averroesa,kod tog je arapskog filozofa iz 12. stolje-æa pronašao pertinentan naèin dijalogakoji je dostojan divljenja. Prije no što iz-lo�i taj model on u jednom èlanku ispitu-je odreðene ideje oko (pretpostavljenog)sukoba Islama i Zapada, osobito ideje Sa-muela Huntingtona, poznatog po svojojknjizi Sukob civilizacija. Taj je esej upravopotvrdio etnocentristièku tezu FrancisaFukuyame po kojoj kraj hladnog rata zna-

èi trijumf liberalizma i zapadne demokra-cije.

Fukuyamin metaforièki naslov Kraj po-vijesti i posljednji èovjek najavljuje raðanjeliberalne ideologije kao neprijepornogdruštvenog sustava i svjetskog poretka.Ali Zapad ne �eli hodati sam, on morastvoriti zrcalo u kojemu se divi vlastitojmoæi i odr�ava svoju nadmoæ. Upravo jena taj naèin zapoèela zapadnjaèka odisejau potrazi za tim famoznim zrcalom(Totalnim neprijateljem). Ipak, to zrcalonije jednostavno razbiti (dokrajèiti nepri-jatelja) nakon što je pronaðeno jer bi todovelo do autodestrukcije i kraja Narkis-sosa. Zapad, dakle, napreduje strategijomdijabolizacije protivnika, mno�enjem sli-ka i pretjerivanjem s opasnostima.

«Zaista, piše El Jabri, od pada bivšegSovjetskog Saveza zapadni se analitièarinisu prestali pitati: ‘Tko æe nakon komu-nizma biti neprijatelj Zapada?’ Kao da jekraj hladnog rata samo prilika da se objavisljedeæi ili, filozofskim pojmovima reèe-no, kao da se zapadno ‘ja’ mo�e potvrditisamo kroz negaciju drugog.»

Negacija drugog radi vlastite afirmacijejest uglavnom hegelijanska ideja, ali logikazrcala sprjeèava anihilaciju suparnika, bezèega bi narcisoidna vizija ja bila nemogu-

æa! «Što bi bio Rim bez svojih neprijate-lja?», rekao bi Katon. Huntington smatrada savez izmeðu konfucijanske (Kine i ju-goistoka Azije) i islamske civilizacije, kojese bore za modernizaciju odbacujuæi poza-padnjenje, doista prijeti interesima Zapadai prijeti da dovede u opasnost njegovu ne-pobjedivu hegemoniju.

Vodeæi raèuna o toj prijeteæoj realnos-ti, Huntington poziva Zapad da konsoli-dira svoju vojnu i ekonomsku snagu spre-èavajuæi konfucijanske i islamske zemljeda doðu do novih tehnologija, osobito uvojnom podruèju. Ta strateška i striktnopolitièka aluzija, koliko god bila kratko-vidna, omoguæuje da shvatimo da na epis-temološkom i znanstvenom polju Zapadriskira vidjeti sablast u zrcalu koje ipakoblikuje po vlastitoj mjeri! A što ako jeZapad ta slika koja se u zrcalu odra�ava, tena taj naèin vjeruje da suparnik prijeti nje-govoj suštini i egzistenciji? Drugim rijeèi-ma, je li Zapad obuzet zastrašujuæim au-tizmom? Radi li se o shizofrenom Zapa-du? Teza teoretièara kulturnog i etnièkograskola izmeðu ostaloga dopušta da jeshvatimo i kao da ludilo i oprez koji se uz-di�u sa svih strana planete imaju samojedno opravdanje: moguænost da se radi oumišljenom bolesniku, da preuzmemo nas-lov Moli�reova komada.

Pravo na razlièitostEl Jabri se pita: «Jesmo li osuðeni da

ostanemo zarobljenici te logike koja nemo�e zamisliti drukèije odnose s drugimaosim uz pomoæ pojmova koji pozivaju naneprijateljstvo kao što su opasnost, su-kob, prijetnja itd.?»

On, naime, izra�ava svoje �aljenje predtom nepovjerljivom, opasnom i dijaboli-zirajuæom vizijom lišenom svake objek-tivnosti i realizma, jer ona proizlazi izpretjerano podgrijavanog osjeæaja o od-nosu Islama i Zapada koji se èesto inter-pretira pojmovima napetosti i sukobljava-nja. Naravno da bi mogao postojati unu-tarnji konflikt koji se prije svega prenosiinteresima i kulturnim specifiènostima, aliu normalnom i prirodnom konfliktu uop-æe se ne mora nu�no vidjeti istinski i razo-ran rat. Kao što tvrdi El Jabri, odnosi me-ðu dr�avama moraju znaèiti suradnju iz-meðu suverenih dr�ava umjesto da ciljajuna dijalektiku gospodar/rob, koloniza-tor/kolonizirani, eksploatator/eksploati-rani koja dominira diskursima te politiè-kim i društvenim imaginarijem. Taj jepostupak dokazao svoju nedjelotvornost ijoš više pothranjuje iskrivljene i neuteme-ljene teze o kulturnom sukobljavanju nevodeæi raèuna o miješanju u ime univerza-listièkih zakona i o ekonomskim ucjena-ma posredstvom meðunarodnih instituci-ja kao što je svemoguæi Meðunarodni mo-netarni fond.

El Jabri predla�e uèinkoviti model uni-verzalnog karaktera koji je osam stoljeæaspavao u Averroesovoj misli. Taj modelsvakoga od nas poziva da razumijemodrugoga u njegovu vlastitu sustavu refe-renci ili kulturnom podruèju. Rijeè je orealistièkom modelu koji se obraæa dru-gome onakvom kakav se on pred namapredstavlja, a ne kakvim ga mi u našemduhu zamišljamo (odnosno èesto pogreš-noj ideji koju mi o njemu imamo). Tajmodel, naime, omoguæava da vidimo, pri-mijetimo i dijalogiziramo s drugim bezprimisli ili bilo kakve negativne i fiktivnepredrasude. Ali postoji li razumni duh ko-ji æe primijeniti taj metodièki model?

Na svom je predavanju u Toledu prigo-dom otvaranja Komisije Averroes za kul-turni dijalog El Jabri rekao da svoje arap-ske sunarodnjake neprestano poziva nanu�nost identifikacije s tim grandioznimmodelom u svrhu bilo kakvog dijaloškogslaganja i otvorenosti prema modernomsvijetu. Ali on priznaje da Zapad, unatoèsvojoj inteligenciji i civilizacijskom nap-retku, nije ništa tolerantniji od drugih kadse treba staviti na mjesto drugih kultura is njima vodi dijalog. Medijska i kinema-tografska armada, suštinski sklona miješa-nju svega i svaèega, protiv navodnog fun-damentalizma, islamizma i integrizma za

to je flagrantan primjer. Osim razumije-vanja drugoga u njegovu vlastitu sustavureferenci, El Jabri od Averroesa posuðujeprincip prava na razliku. Ni sinkretizam,ni radikalne nesuglasice, istinski se prepo-ruèa poštivanje granica i razlika. Ono sva-kome omoguæuje da zadr�i svoj identitet isvoju historijsku, kulturnu i rasnu razlièi-tost, a da ipak djeluje kako bi obranionapredan i pozitivan dijalog.

Treæi Averroesov princip je razumijeva-nje u smislu tolerancije i prihvaæanja. Aver-roes se brinuo da opravda svaki put kojivodi prema istini i sporazumijevanju, èakiako je taj put nauštrb nas samih.«Opravdavanje se, piše Averroes, sastoji utra�enju argumenata u korist svog protiv-nika kao što to èinimo za sebe same». Nje-gova polemika s Abu Hamidom El Ghaza-lijem (11. stoljeæe) omoguæila mu je da zas-nuje etiku dijaloga utemeljenu na uzajam-nom razumijevanju i poštovanju tuðihmišljenja.

Averroesov model s kojim se profesorEl Jabri identificira ostaje dakle etika dija-loga koja je nepogrešivo ucrtana u koristtog novog milenija, unatoè glasovima kojipotièu na neprestano neprijateljstvo. Nijeli vrijeme da završimo s imaginarijem ra-tova i s istjerivanjem bolesnih proganja-nja? Danas smo, pred nacionalnim hege-monijama, suoèeni sa šovinizmom, kul-turnom segregacijom i s nacionalistièkomi ksenofobnom supremacijom. Vidjet æe-mo hoæe li govor Razuma (s velikim R) iprosvjetiteljstva, na koji se pozivamo kaona diskurs izjednaèujuæeg moderniteta ietike, biti u moguænosti moralizirati poje-dince s obzirom na to da je bio nesposo-ban sprijeèiti masakre i ludila dvaju krvo-loènih ratova 20. stoljeæa. To nije samonaša konstatacija, veæ i velikih teoretièarazapadnog uma kao što su Theodor Ador-no i Max Horkheimer. Ne upadajuæi, me-ðutim, u skepticizam i nihilizam, mo�daæe opet trebati promisliti principe koji od-reðuju aktualnu politièku praksu koja da-nas ima tendenciju poistovjeæivanja spro�diruæim cinizmom u korist posveæi-vanja ekonomskih i geopolitièkih interesai kulturnih megalomanija.

S francuskoga preveo Srðan Raheliæ

IV/87, 12. rujna 2,,2. 23

Magistralna lekcija kojubismo svi trebali nauèitijest da kulturna, povijesna i vjerska «razlièitost» nikako nepodrazumijeva «razmirice»

ohammed Chaouki Zine roðen je1972. u Oramu (Al�ir), gdje je diplomirao fi-lozofiju. Doktorirao je na Université de Pro-

vence (Francuska). Trenutaèno suraðuje u Institutuza istra�ivanja i studije o arapskom i muslimanskomsvijetu (IREMAM) u Aix-en-Provenceu, koji je jedanod osam laboratorija Mediteranske kuæe za znanostio èovjeku (MMSH).

Tekst je objavljen 14. srpnja 2002. na www.oum-ma.com <http://www.oumma.com>, koja je jednaod najutjecajnijih web stranica frankofonog islama.

Sraz besmisla

Srðan Vrcan

ostoje sociologijske rasprave kojeje ponekad iznimno intrigantno èi-tati barem dva puta i to s veæim vre-

menskim razmakom izmeðu svakog èita-nja. To posebno vrijedi za one raspravekoje se svjesno smještaju u naèine poima-nja i prakticiranja sociologije za koje jekarakteristièno da se sociologija tretirakao znanost koja smjera u najboljem slu-èaju razradi iskustveno dobro utemeljenihi teorijski plauzibilnih dijagnoza danogvremena, a ne te�i otkrivanju navodnouniverzalnih i kvazi-prirodnih zakonitostidruštvenog �ivota koje tobo�e vrijedeuvijek i posvuda, od tzv. arhaiènih društa-va iz daleke prošlosti do visoko razvijenihi slo�enih društava današnjice, pa još i vi-še. Isto tako, to vrijedi kad se izmeðuuzastopnih èitanja istih rasprava u razlièi-tim vremenskim toèkama dogaðaju veo-ma dramatièni, neoèekivani i gotovo tek-tonski obrati u društvenoj zbilji i kad op-æenito raste glad za razboritim objašnjeni-ma takvih obrata.

Takvo èitanje vrijedi, primjerice, primi-jeniti na rasprave objavljene u knjizi De-mokracije bez neprijatelja suvremenog nje-maèkog sociologa Ulricha Becka, koji jepostao veoma popularan svojim brojnimtekstovima o suvremenom društvu kao“društvu rizika”, te svojim naèelnim razli-kovanjem izmeðu tzv. prve moderne idruge, odnosno refleksivne moderne. Tovrijedi ponajprije za njegovu zanimljivuraspravu pod znakovitim naslovom Dr�a-va bez neprijatelja koja je objavljena 1995.,a koju vrijedi drugi put proèitati sada u2002. godini. Naime, takvo je èitanje za-nimljivo po tome što je Beck svoja raz-matranja o “dr�avi bez neprijatelja” i jošprije o “demokracijama bez neprijatelja”razradio pod presudnim utjecajem velikogdruštvenog obrata koji je izvorno simbo-liziralo rušenje Berlinskog zida, dok senjegova razmatranja i njegove argumenta-cije danas mogu, pa i moraju, èitati podpresudnim utjecajem obrata koje simboli-zira drugo rušenje, tj. rušenje njujorškihtornjeva WTC-a.

Militaristièke demokracijeKljuèna Beckova konstatacija jest da je

nastupio jedan povijesno posve novi feno-men: pojavila se dr�ava bez neprijatelja ito prije svega bez vanjskog neprijatelja.Novina tog fenomena bila bi u tome što jeto fenomen bez primjera u dosadašnjoj vi-šestoljetnoj ratovima impregniranoj povi-jesti. Naravno, fenomen je karakteristièanbarem za zapadnu Europu, gdje su tek po-èetkom devedesetih stvorene okolnostida se po prvi put rodi dr�ava bez neprija-telja ili još više demokracija bez neprijate-lja. U tom smislu bio bi, po Becku, na dje-lu eksperiment moderne od epohalne va�-nosti: mo�e se krenuti kolosijekom ino-vacija koje vode do opstojanja bez nepri-jatelja.

No, to nije jednostavno konaèni rezul-tat jednog dugotrajnog povijesnog proce-sa, sasvim imanentnog demokratskog saz-rijevanja i unutarnjeg miroljubivog proc-vata zapadnoeuropskih demokracija. Nitije to samo novo pouzdano povijesno svje-doèanstvo da, kako se nerijetko tvrdi, de-mokracije naèelno ne ratuju nego se samobrane jer su po definiciji navodno imuneod militarizma. Naprotiv, po Becku je 19.stoljeæe uvjerljivo pokazalo da demokrati-zacija i militarizam idu ruku pod ruku. Tonije ni dokaz da su industrijalizacija i in-dustrijalizam inheretno miroljubivi i od-

bojni prema militarizmu i ratovanju negoda industrijalizam, industrijalizacija te mi-litarizam i ratovanje takoðer idu dobroruku pod ruku. Isto tako to nije svjedo-èanstvo da su moderna i modernitet na-vodno naèelno nespojivi s militarizmom iratovanjem ili kao što bi to naèelno bio li-beralizam. Tvrda je èinjenica na primjerda je Engleska, kao jedna od pradomovinaeuropske demokracije i liberalizma, izme-ðu 1870. i 1900. godine anektirala osammilijuna èetvornih kilometara teritorija sa88 milijuna stanovnika, dok je Francuska,kao druga od pradomovina europske de-mokracije i slobodarstva, u isto vrijeme ina slièan naèin anektirala sedam milijunaèetvornih metara teritorija sa 28 milijunastanovnika. Naprotiv, Beck, u svom ob-jašnjavanju odnosa modernih demokrat-skih društava s ratovanjima i militariz-mom, operira teorijom o “militaristièkipoloviènoj demokraciji”. Upravo na tojpovijesnoj pozadini i u tom okviru bi le-�alo iznimno znaèenje nove pojave – dr-�ave bez neprijatelja. Naime, time bi seraskinulo postojeæe protuslovlje izmeðu“vojništva i demokracije”.

Poklon istoènog komunizmaPojava dr�ave bez neprijatelja i još više

demokracije bez neprijatelja u zapadnojEuropi je daleko više uvjetovana spletomvanjskih okolnosti. A to konkretno znaèiponajprije raspadom sovjetskog bloka ikrahom komunizma kao ideologije i pok-reta te završetkom hladnog rata. A hladnije rat na neki naèin zapadnoj Europi do-nio dvostruki poklon. Prije svega hladnirat je bio sam po sebi svojevrsni “Bo�jipoklon” jer je “dao svijet, koji je otklizaou atomsko doba, u jedan poredak, zapra-vo u poredak straha koji je omoguæiopretvoriti unutarnje krize u vanjske uzro-ke: u neprijatelje. Hladni rat je ostvarioneku vrstu prihvaæenog, na slikama nepri-jatelja izgraðenog svjetskog društva”. Jed-na od velikih društvenih posljedica togajest da je “hladni rat bio sadr�ajno sustavdenacionalizacije nacionalnih dr�ava” jerse “Zapad uspostavio kao sustav polu-su-

verenosti, samo-ogranièavanja, samo-raz-vlašæivanja nacionalnog suvereniteta, neosvajanjima – kao na Istoku – ali ni vrijed-nostima, ugovorima, sporazumima i tr�iš-tem nego sveprisutnošæu unutarnje pre-doèene i postavljene komunistièke opas-nosti”. Nadalje, to je bio isto tako svojev-rsni poklon jer to “što je Zapad bio anti-komunistièki, bilo je poklon istoènog ko-munizma. Nakon Drugoga svjetskog rataIstok je postao jedini dokaz za to da je ka-pitalizam neizbje�an”. Stoga æe se takoz-vani imanentni razvoj “razvijenog indus-trijskog društava”, “kasni kapitalizam”,“dr�ava blagostanja”, “postmoderna”, su-gerira Beck, ubuduæe opisivati kao proiz-vodi hladnog rata. U tom okviru na nekinaèin postaje plauzibilna Beckova tvrdnjao nadolasku vremena kad demokracije po-èinju konaèno funkcionirati kao dr�avebez neprijatelja i još više bez potrebe zaneprijateljem pa, dapaèe, bez potrebe dase stalno traga za novim neprijateljem.

Društveno konstruiranje neprijateljaÈitanje Beckove rasprave Demokracije

bez neprijatelja nakon 11. rujna moglo bina prvi pogled sugerirati da je posrijedi bi-la naivna i nedovoljno realistièka ili posvepromašena dijagnoza realno postojeæihodnosa u suvremenom svijetu. I to naivnai nerealistièka po tome što je u komuniz-mu i u sovjetskom bloku otkrivala i pre-poznavala jedinog moguæeg neprijateljasuvremenih demokracija pa tako nijemogla prepoznati nove i drukèije neprija-telje demokracije i zapadno-europskihdruštava te otkriti njihove korijene. Stogabi se moglo zakljuèiti da je èitanje spome-nute Beckove rasprave danas izgubilosmisao.

Takav zakljuèak bio bi samo djelomiceopravdan. Naime, u Beckovim razmatra-njima u spomenutoj raspravi doista nemasustavnih naznaka o drugim politièkim ikulturnim osnovama na kojima bi se mog-li oblikovati i mobilizirati neki novi velikineprijatelji poput komunizma i sovjet-skog bloka, a koji bi na nov i drukèiji na-èin mogli ugroziti suvremene demokraci-

je i s kojima se suvremene demokracijesustavno sada suèeljavaju. Meðutim, našaje sugestija da to nikako ne znaèi da jeBeckova argumentacija neprikladna i ne-zanimljiva za èitanje nakon 11. rujna.Naprotiv, u Becka kako u spomenutojraspravi tako i u nekim njegovim drugimradovima ima veoma vrijednih opservacijai argumentacija o društvenoj va�nostistalne nazoènosti nekog neprijatelja kao ipotraga za neprijateljem. Te opservacijeimaju visoku spoznajnu vrijednost i za ra-zumijevanje post-11. rujanskih zbivanja,te posebno za razumijevanje ponašanjaslu�bene Amerike. Naime, Beck se sus-tavno bavi pitanjima o društvenoj kon-strukciji neprijatelja, posebno u okolnos-tima kad se sustavno juèerašnji susjedinajprije pretvaraju u “druge”, zatim u “tu-ðince” pa onda i u “neprijatelje”, ali se ba-vi i pitanjima o društvenim funkcijamaneprijatelja u uvjetima modernog svijeta imodernih dr�ava. A to je iznimno zanim-ljivo i relevantno kad se primjeni na nekeod kljuènih politièkih, ideoloških i kul-turnih obrata nakon 11. rujna.

Kreæuæi se na tragu Beckovih tvrdnji iargumentacija, moglo bi se posve razlo�-no izvesti nekoliko kljuènih naznaka kaoveoma prikladnih i relevantnih za trezve-nu sociološku interpretaciju post-rujan-skih obrata.

Prva se naznaka nalazi u Beckovu na-èelnom razlikovanju izmeðu neprijatelja islike neprijatelja. A to prije svega znaèi dabiti praktièno bez neprijatelja ili bez pra-vog i ozbiljnog neprijatelja ne znaèi nu�-no i biti bez slike neprijatelja. Naprotiv,to ponajèešæe znaèi imati potrebu za no-vim slikama neprijatelja, te iæi u potraguza njima. Stoga se po pravilu slika neprija-telja ideološki i politièki ponovno svjesnokonstruira da bi mogla poslu�iti u veomaprecizne politièke svrhe. I to, prije svega,tako da bi se mogla predoèiti kao svojevr-sno veliko “politièko strašilo” pa tako irabiti u okviru konkretnih politièkih stra-tegija koje sustavno i stalno mašu i na ne-ki naèin moraju mahati velikim “politiè-kim strašilima” jer neke svoje va�ne poli-

24 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Od rušenja Berlinskog zida do rušenja njujorških tornjeva WTC-a

Konaèno, demokracije bez neprijatelja?

Suvremene zapadno-europske demokracije i dalje imaju potrebu iznova konstruirati slike neprijatelja i operirati takvim slikama na razini dr�avne politike,makar u obliku difuznih skupina azilanata, imigranata i tuðinaca koje navodno prijete nepopravljivim barbarskim “zagaðenjem” europske kulture

tièke ciljeve mogu postiæi samo pod pret-postavkom stalnog konstruiranja slikaneprijatelja i njihovog izravnog pretvara-nja u velika “politièka strašila”. Pritom, toje moguæe uz uvjet da se posredstvomkonstruiranih slika neprijatelja nekim po-litièkim akterima pripisuju veliki ugro�a-vajuæi potencijali koji su daleko od bilokakva realistièkog uvida. I to sugerirajuæikao da su posrijedi potencijali koji izrav-no ali tipièno ugro�avaju: prvo, same te-melje vlastite slobode, demokracije teljudskih i graðanskih prava, drugo postig-nutu razinu uljuðenosti i blagostanja kaokrucijalnih preduvjeta za vlastito pre�iv-ljavanje, te treæe, tako što bi po klasiènomdomino uèinku mogli – ako se na vrijemene presijeku i ne blokiraju – zapoèeti pro-ces koji bi poput lavine nu�no završiodegradacijom i totalnom destrukcijomnajveæih dostignuæa moderne, tj. domi-nantne kulture i civilizacije.

Neprijatelj - temelj suverenitetaDruga naznaka se bavi pitanjem otkud

takvo suvremeno društveno, politièko iideološko znaèenje konstrukcije slike nep-rijatelja. Odgovor na to pitanje se oslanjana Beckovu naèelnu tvrdnju da u svim do-sadašnjim demokracijama postoje dvije vr-ste autoriteta: jedan proistjeèe iz naroda idrugi od “tuðinaca”. Zapravo èini se dapostoje dva glavna naèina pribavljanja de-mokratskog legitimiteta kao i dva naèinalake masovne politièke mobilizacije. I tojedan naèin legimitizacije koji se poziva naslobodno izra�enu volju naroda i drugikoji se poziva na sliku neprijatelja. Pritomništa ne pribavlja legitimitet tako brzo i ta-ko neupitno kako to radi slika neprijateljakao strašila koje ugro�ava izvana i iznutra.Taj naèin pribavljanja legitimiteta ima veli-ku prednost po tome što je to i naèin koji“omoguæava oslobaðanje od demokracijeuz pristanak demokracije”.

Treæa naznaka naglašava za post-11 ru-jansko relevantno èitanje Beckova opisaraznolikih društvenih funkcija koje popravilu imaju slike neprijatelja. Vrijedi,slijedeæi uglavnom Becka, dati popis mo-guæih funkcija takve naravi:

Prvo, slike neprijatelja su povijesne iprigodne konstrukcije. Stoga juèerašnjismrtni neprijatelji lako postaju današnjiglavni prijatelji i saveznici, te se sve onošto je gotovo do juèer karakteriziralo nji-hovu sliku kao neprijatelja brzo zanema-ruje i zaboravlja. Drugo, slike neprijateljanisu jednostavno proizvod spontane sedi-mentacije i kristalizacije koje bi bile nas-tale iz raspolo�ivog fonda veæ su rezultat

uobièajenih i prizemnih predrasuda i ste-reotipova. Naprotiv, slike neprijatelja supolitièki konstrukti i još više konstruktidr�avne politike. U tom smislu, to su umakro-strukturalnom i sistemskom kon-tekstu samo nalièja dr�avne suverenosti:odreðeno shvaæanje nacionalne dr�avot-vornosti kao svoje nu�no nalièje ima i iz-vjesnu konstrukciju slika neprijatelja.

Treæe, slike neprijatelja imaju najveæikonfliktni potencijal: zapravo “one do-puštaju da se izigraju sva druga društvenaprotuslovlja”. One lako preobra�avajukulturne razlièitosti u društvene opreke.Èetvrto, slike neprijatelja integriraju jerposjeduju iznimno veliki integrativni na-boj. Dapaèe, one integriraju, premošæuju-æi uèinkovito uobièajeni razmak izmeðusistemske društvene integracije i društve-ne integracije kao integracije odozgo i in-tegracije odozdo. Stoga, kad se slike nep-rijatelja razgraðuju i razvodnjavaju, stvarase dojam kao da društvu prijeti posvemaš-nja društvena dezintegracija. Isto tako sli-ke neprijatelja premošæuju postojeæe pa irastuæe rascjepe izmeðu legitimnih oèeki-vanja u masovnim razmjerima i njihove

praktiène realizacije. Stoga one tvore po-godno sredstvo za upravljanje društvenimkrizama u uvjetima rastuæeg rascjepa iz-meðu sistemskih in-puta i sistemskih out-puta. Peto, “slike neprijatelja tvore dodat-ni izvor energije za s razvojem modernepovezane oskudne graðe konsenzusa” štoznaèi da na neki uèinkoviti naèin mogunadoknaditi i velike deficit ili prekarnostkonsenzusa koji je inaèe svojstven moder-nim slo�enim društvima i koji se inaèemora uvijek iznova stvarati i obnavljati.Slike neprijatelja tako eliminiraju ili radi-kalno reduciraju potrebu javnih i argu-mentiranih rasprava: one preseljavaju va�-na društvena pitanja iz sfere u kojoj sustvar izbora i odluka u sferu praktiènihne-odluka. Šesto, postoji nu�na unutarnjapovezanost izmeðu slika neprijatelja i na-silja. Zapravo slike neprijatelja daju nasiljustatus društvene normalnosti i to gotovona neupitan i neosporiv naèin. U tomsmislu slike neprijatelja su u osnovi “inte-lektualna oru�ja, meta-oru�ja to jest rijeèiu obzoru kojih nasilje postaje razumljivosamo po sebi”. Sedmo, slike neprijateljaimaju “strašnu moæ samo-realizacije” kaoi veliku moæ samo-potvrðivanja. One“stavljaju u pokret mehaniku obrane iprotunapada”. Naime, neprijateljstva uis-tinu stvaraju neprijatelje na svoja oba kra-ja. Stoga stvaraju privid izrazite društvenenenormalnosti pa i najveæe potencijalne i

aktualne društvene pogibelji u situacijamakad se gube i nestaju slike neprijatelja ikad isparava proširena politièka svijest oneprijatelju, odnosno kad se politika višene temelji na dihotomiji “prija-telj/neprijatelj”. Osmo, slike neprijateljaimaju sposobnost da okrivljuju. One èineuvjerljivom sugestiju da su uvijek neprija-telji krivi i za ono “gdje su zapravo Priro-da ili Bog zakazali”. Deveto, slike neprija-telja suspendiraju inaèe funkcionirajuæu inormalnu moralnu svijest i moralnu od-govornost. Naposljetku, slike neprijateljapodupiru i legitimiraju zahtjeve za “jakomdr�avom” koja se sama poima i prakticirakao dr�ava usredotoèena na sigurnost. A

to znaèi i za takvom dr�avom koja samasebe razumije kao organizaciju izbjegava-nja rizika koja na toj osnovi graðanimaostavlja sve manje slobode, te svakog gra-ðanina tretira u osnovi kao potencijalnifaktor rizika.

Azilanti, imigranti, tuðinciÈetvrta naznaka, koja je prikladna i za

razumijevanje post-11. rujanskih obrata,oslanja se na Beckovo prepoznavanje svo-jevrsnog suvremenog trenda promjena udinamici slika neprijatelja. Naime, Beckgovori o trendu koji ide u smjeru pomakaod “konkretnog neprijatelja” u “promje-njivog neprijatelja” to jest u neprijateljakoji se mijenja i uzima razlièite oblike. Utom smislu neprijatelj danas postaje po-najprije mobilni neprijatelj, a zatim posta-je i apstraktan neprijatelj. Stoga se ono poèemu se neprijatelj predoèuje upravo kaoneprijatelj postaje naèelno unaprijed ne-odredivo, te se zapravo pokazuje kao ot-voreno. Na ove Beckove sugestije mo�ese s dobrim razlozima dodati da se taj tre-nd danas oèituje i tako što sada neprijateljpostaje istodobno i vidljiv i nevidljiv kaošto se istodobno teritorijalizira, ali se i de-teritorijalizira i globalizira, te je potenci-jalno gotovo posvuda na djelu. U tomsmislu bi se moglo dodati da sada neprija-telj postaje “slobodno lebdeæi” neprijatelj.To znaèi da mo�e uzeti najrazlièitije kon-kretne oblike i pojaviti se na najrazlièiti-jim mjestima. U tom smislu današnji veli-ki neprijatelj kao da poprima ona svojstvakoja se tradicionalno pripisuju Sotoni ukršæanskom kulturnom krugu.

Sve ovo pokazuje kako je zanimljivo ipoticajno dvostruko èitanje Beckove stu-dije o “demokracijama bez neprijatelja”. Ito èitanje najprije poslije rušenja Berlin-skog zida te zatim èitanje ponajviše nakonrušenja njujorških tornjeva. Takvo pak èi-tanje uvjerljivo pokazuje koliko su bilaprebrza pa i promašena oèekivanja da jezavršetak hladnog rata doveo barem u za-padnoj Europi do stanja u kojem se ko-naèno uspostavljaju demokracije bez nep-rijatelja ili opæenito dr�ave bez neprijate-lja. Isto tako, takvo èitanje otkriva kakose dominantna politièka strategija globali-zacije mo�e danas realizirati samo uz sus-tavnu potragu za neprijateljima i stalnekonstrukcije novih slika neprijatelja. Na-posljetku, to èitanje upozorava da i suvre-mene zapadno-europske demokracije idalje imaju potrebu iznova konstruiratislike neprijatelja i operirati takvim slika-ma i na razini dr�avne politike, makar uobliku difuznih skupina azilanata, imigra-nata i tuðinaca koje navodno prijete pra-vom poplavom zapadno-europskih pros-tora i nepopravljivim kulturnim barbar-skim “zagaðenjem” europske kulture iuljudbe i uljuðenosti. Dapaèe, reklo bi sekao da imaju trajnu potrebu i “tragati zaizgubljenim neprijateljem”.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 25

Danas neprijatelj postajeistodobno i vidljiv i nevidljiv kao što se istodobno teritorijalizira, ali se i deteritorijalizira i globalizira, te je potencijalno gotovo posvuda na djelu... Današnji veliki neprijatelj kao da poprima ona svojstva koja se tradicionalno pripisuju Sotoni u kršæanskom kulturnomkrugu

Slike neprijatelja su politièki konstrukti i jošviše konstrukti dr�avnepolitike

Sraz besmisla

Robert Fisk

« at protiv terorizma» predsjednikaBusha stigao je u pustinjsko seloHajibirgit u ponoæ 22. svibnja.

Haji Birgit Kan, osamdesetpetogodišnjibradati starac, voða paštunskog sela i pog-lavar 12.000 lokalnih plemenskih obiteljile�ao je na tratini ispred svoje kuæe. FakirMuhamed spavao je meðu svojim ovcamai kozama na pijesku nešto ju�nije kad jezaèuo «velike avione koji su letjeli nebo-m». Èak i po noæi je tako vruæe da mnogiseljani provode sate izvan svojih domova,premda su Mohamedin i njegova obiteljbili u svojim kuæama od blata. Dana 22.svibnja u Hajibirgitu bilo je 105 obitelji isve ih je probudila grmljavina motora he-likoptera, buka rotora i vrišteæi glasoviAmerikanaca.

Haji Birgit Kan viðen je kako nespret-no bje�i sa svoje malene tratine prema bi-jelo obojenoj seoskoj d�amiji, pravokut-noj betonskoj graðevini s jednim zvuèni-kom i nekoliko otrcanih tepiha. Viðeno jei nekoliko naoru�anih muškaraca kako tr-èe za njim. Hakim, jedan od pastira, vidioje nekoliko muškaraca iz helikoptera kakoslijede starca u d�amiju i zatim èuo prasakpušaka. «Kad su ga naši ljudi pronašli, bioje ubijen metkom u glavu», ka�e, pokazu-juæi prema dolje. U betonskom podu d�a-mije nalazi s jedna jedina rupa od metka iosušene mrlje krvi pokraj nje. «Našli smodijelove njegova mozga na zidu.»

«Opasni i naoru�ani»Cijelim selom odjekivale su sna�ne ek-

splozije, po dvorištima i po ulazima malihkuæa. «Amerikanci su bacali na nas grana-te i dimne bombe», sjeæa se Mohamedin.«Bacali su na desetke njih i vikali su i vriš-tali cijelo vrijeme. Nismo razumjeli njihovjezik, ali s njima su bili afganistanski pla-æenici, Afganistanci zatamnjenih lica. Ne-koliko njih zapoèelo je vezati naše �ene –naše vlastite �ene – a Amerikanci su podi-zali njihove burke, njihov zaklon, kako bividjeli njihova lica. Tad smo vidjeli djevoj-èicu kako bje�i.» Abdul Satar ka�e da jeimala tri godine, da je bje�ala iz svoga do-ma vrišteæi od straha, da je njezino ime bi-lo Zarguna, da je bila kæer èovjeka zvanogAbdul-Shakour – mnogi Afganistanciimaju samo jedno ime – i da ju je netko vi-dio kako pada u, petnaestak metara du-bok, seoski bunar s druge strane d�amije.Tijekom noæi, tamo se utopila, sama, slo-mivši vjerojatno kralje�nicu pri padu.Druga seoska djeca našla su je sutradanujutro. Amerikanci na to nisu obraæalipa�nju. Iz opisa njihove odjeæa koji su da-li seljani, tamo je bilo specijalnih postroj-bi kao i afganistanskih specijalnih postroj-bi, okrutnih i nediscipliniranih jedinica.Tamo je bilo i 150 vojnika iz postrojbeUS 101 Airborne, èija je baza Fort Cam-pbell u Kentuckyju.

No Fort Campbel je daleko od Haji-birgita, koji se nalazi u pustinji, sedamde-setak kilometara jugozapadno od Kanda-hara. A Amerikanci su bili opsjednuti sa-mo jednom idejom: da se u selu nalaze vo-ðe Talibana i bin Ladenove al-Quaide.

Bivši pripadnik jedinica specijalnihpostrojbi iz jedne od zemalja koja je ame-rièki koalicijski partner dao mi je svojeobjašnjenje amerièkoga ponašanja kadsam ga susreo nekoliko dana kasnije. «Ka-da uðemo u selo i vidimo seljaka s bra-dom, mi vidimo afganistanskog seljaka s

bradom», rekao mi je. «Kad Amerikanciuðu u selo i vide seljaka s bradom oni videOsamu bin Ladena.»

Svim je �enama i djeci nareðeno da seskupe na jednom kraju Hajibirgita. «Gu-rali su nas i tjerali iz naših kuæa,» ka�eMohamedin. «Neki od afganistanskih pla-æenika vrijeðali su nas. Èitavo vrijeme ba-cali su granate na naše kuæe.» Nekolikoseljana koji su uspjeli pobjeæi sljedeæih sudana uz pomoæ djece skupljali granate. Bi-lo ih je na desetke, malih cilindriènih zele-nih spremnika s imenom i kodom tiska-nim sa strane, na engleskom i njemaèkomjeziku.

To su bile granate koje su toliko u�as-nule Zargunu i konaèno uzrokovale njezi-nu smrt. Uobièajen su dio opreme ame-rièkih specijalnih postrojbi, proizvodi ih uNjemaèkoj hamburška tvrtka Nico-Pyro-technik – odatle oznaka «NIC» na nekoli-ko cilindara.

Nekoliko �igova s datumima dokazujeda su granate proizvedene nedavno, uo�ujku. Njemaèka ih kompanija slu�benonaziva «40 mm x 46mm sa zvuènim isvjetleæim punjenjem.» Ali Amerikanci sutakoðer ispaljivali i metke. Nekoliko ih jezasulo olupinu automobila u kojoj je jošjedan seljanin, vozaè taksija zvan Abdu-lah, spavao. Bio je teško ranjen. Kao što jebio i sin Kana Haji Birgita.

Glasnogovornik amerièke vojske kas-nije je tvrdio da su amerièki vojnici u selubili «zasuti oru�anom vatrom» i da su ubi-li jednog èovjeka te ranili dvojicu za kojese sumnja da su «Talibani ili pripadnici al-Quaide». Implikacija – da je osamdesetpe-togodišnji Haji Birgit Kan plaæenik – jejednostavno besmislena.

Dvojica ranjenih vjerojatno su Kanovsin i Abdulah, vozaè taksija. Amerièkatvrdnja da su oni bili Talibani ili èlanovial-Quaide bila je oèita la� – jer su obojicaubrzo nakon toga pušteni. Neki od Afga-nistanaca koje su Amerikanci doveli sa so-bom vikali su na djecu koja su plakala dazašute» sjeæa se Mohamed.

Guantanamo u malom«Natjerali su nas da legnemo na tlo i

stavili lisièine na naša zapešæa, neku vrstuplastiènih lisièina. Što smo više vukli, èvr-šæe su se stezale i jaèe je boljelo. Zatim sunam vezali oèi. Nakon toga poèeli su nasgurati prema avionima, udarajuæi nas doksmo pokušavali hodati.»

Sve u svemu, Amerikanci su 55 stanov-nika sela, vezanih oèiju i ruku, odveli usvoje helikoptere. Mohamedin je bio je-dan od njih. Kao i Abdul-Shakour, jošnesvjestan da njegova kæer umire u buna-ru. Pedeset i šesti Afganistanac koji je tre-bao biti ukrcan u helikopter veæ je bio mr-tav: Amerikanci su odluèili da tijelo osam-desetpetogodišnjeg Haji Birgit Kana uz-mu sa sobom.

Kad su helikopteri sletjeli u zraènu lu-ku u Kandaharu – sjedištu amerièke pos-trojbe – seljani su bili, prema vlastitu priz-nanju, satjerani u kontejner. Noge su imbile vezane, na rukama su imali lisièine, aokovi jedne noge svakog zarobljenika bilisu zasebno prièvršæeni za kolce u podukontejnera. Debele vreæe bile su im stav-ljene preko glava. Abdul Satar bio je meðuprvima kojega su izveli iz ovog malenog ivruæeg zatvora. «Dva Amerikanca ušla suunutra i strgnula s mene moju odjeæu», re-kao je. «Ako nisu mogli poderati odjeæu,rezali bi je škarama. Izveli su me van golo-ga kako bi mi obrijali bradu i slikali me.Zašto su mi obrijali bradu? Imam braducijeli svoj �ivot.»

Mohamedina su golog odveli s brijanjau šator za ispitivanje, gdje mu je povez soèiju uklonjen. «Tamo je bio afganistan-ski prevoditelj, èovjek kandaharskog nag-

26 IV/87, 12. rujna 2,,2.

«Rat protiv terorizma» na amerièki naèin

Godinu dana poslije u Afganistanu

Glasnogovornik amerièke vojske tvrdio je da su amerièke snage pronašle «predmete koji se koriste uobavještajne svrhe», oru�je i veliku kolièinu gotovognovca u selu, premda nikad nije razjašnjeno koji su tobili «predmeti»

laska, zajedno s amerièkim, muškim i �en-skim vojnicima,» isprièao je. «Stajao samtamo gol pred njima vezanih ruku. Nekiod njih su stajali, neki su sjedili na stolo-vima. Pitali su me: ‘Što radiš u �ivotu?’Rekao sam im: ‘Ja sam pastir – zašto nepitate svoje vojnike što sam radio?’ Onisu kazali: ‘Reci nam ti sam.’ Zatim su mepitali: ‘Kakve si vrste oru�ja koristio?’ Re-kao sam im da nisam koristio nikakvooru�je. Jedan od njih me zapitao: ‘Jesi likoristio oru�je tijekom razdoblja ruskeokupacije, razdoblja graðanskog rata ilivladavine talibana?’ Rekao sam im da samdugo vremena bio izbjeglica.» Iz svjedo-èenja seljana nemoguæe je identificiratikoje su amerièke postrojbe provodile ovaispitivanja. Neki su amerièki vojnici nosiliberetke sa �utim ili smeðim znaèkama,drugi su bili u civilnoj odjeæi, ali su nosilivojne kape. Afganistanski prevoditelj bioodjeven u tradicionalnu odjeæu. Hakimkoji je podvrgnut nešto duljem ispitiva-nju; a kao i Mohamedin, ka�e da je bio golpred ispitivaèima.

«�eljeli su znati koliko imam godina ikoji je moj posao. Rekao sa im da imamšezdeset godina i da sam seljak. Pitali su:‘Ima li ijedan Arapin, Taliban, Iranac ilistranac u vašem selu?’ Rekao sam: ‘Ne-ma’. Onda su me pitali: ‘Koliko soba imašu kuæi i imaš li satelitski telefon?’ Rekaosam im: ‘Nemam telefon, nemam èak nistruje.’ Zatim su pitali: ‘Jesu li Talibani bi-li dobri ili loši?’ Odgovorio sam im da Ta-libani nikad nisu došli u naše selo tako dane znam ništa o njima. Zatim su pitali: ‘AAmerikanci? Kakvi su ljudi Amerikanci?’Odgovorio sam: ‘Èuli smo da su nas onioslobodili zajedno s (predsjednikom Ha-midom) Karzaijem i pomogli nam – ali mine znamo koji smo zloèin poèinili da seprema nama tako ponašaju.’ Što sam tre-bao reæi?»

IsprikaNekoliko sati kasnije, stanovnici sela

Hajibirgit dobili su svjetlo�utu odjeæu iodvedeni su u niz �ièanih kaveza poreda-nih na pijesku zraène baze – minijaturnaverzija baze Guantanamo – gdje su dobilikruh, dvopek, ri�u, grah i vodu u bocama.Mladiæi su i dalje bili odvojeni od starijihmuškaraca. Više nije bili ispitivanja, ali suih dr�ali u kavezima još pet dana. Èitavovrijeme Amerikanci su pokušavali otkritiidentitet osamdesetpetogodišnjeg èovje-ka. Nisu, meðutim, pitali zarobljenike –koji bi ga odmah identificirali – jer mo�daamerièki istra�itelji nisu �eljeli da oni zna-ju da je mrtav. Konaèno su Amerikancidali njegovu fotografiju Meðunarodnomcrvenom kri�u. Njima su odmah kanda-harske vlasti poruèile da je starac mo�danajva�niji plemenski voða zapadno odKandahara.

«Kad su nas konaèno izveli iz kaveza,pet amerièkih savjetnika èekalo je da raz-govara s nama,» Ka�e Mohamedin. «Ko-ristili su prevoditelja i rekli nam da bi �e-ljeli da prihvatimo njihove isprike zbogpostupka prema nama. Rekli su da im je�ao. Što smo mogli odgovoriti? Bili smozarobljenici. Jedan je od savjetnika rekao:‘Mi æemo vam pomoæi’. Što to znaèi?»Flota amerièkih helikoptera dopremila je55 muškaraca na nogometni stadion uKandaharu – nekadašnje poprište taliban-skih egzekucija – gdje su svi osloboðeni,još u zatvorskoj odjeæi i svatko s plastiè-nom identifikacijskom narukvicom s bro-jem na ruci. Tek su tada muškarci saznalida je stari Haji Birgit Kan ubijen tijekomnapada na selo prije tjedan dana. I tek ta-da je Abdul-Shakour saznao da je njegovakæer Zarguna mrtva.

Iz Pentagona su najprije izjavili dasmatraju kako je «teško povjerovati» da su�enama iz sela vezane ruke. Ali nakon štosu dobili detaljan opis ponašanja premaafganistanskim �enama nakon amerièkogbombardiranja svatova u Uruzghanu, ko-je je uslijedilo nakon napada na Hajibirgit,èini se da su Amerikanci – ili njihovi afga-nistanski saveznici – uèinili baš to. Glas-nogovornik amerièke vojske tvrdio je dasu amerièke snage pronašle «predmete

koji se koriste u obavještajne svrhe»,oru�je i veliku kolièinu gotovog novca uselu. Nikad nije razjašnjeno koji su to bili«predmeti». Puške su zasigurno bile na-mijenjene osobnoj zaštiti od pljaèkaša.Abdul Satar rekao je da su mu uzeli 10 ti-suæa pakistanskih rupija – oko dvjesto do-

lara. Hakim ka�e da je ostao bez ušteðevi-ne od 150 tisuæa rupija – tri tisuæe dolara.«Kad su nas oslobodili, Amerikanci sunam dali svakom po dvije tisuæe rupija»,ka�e Mohamedin. «To je samo èetrdesetdolara. �eljeli bismo da nam vrate ostataknašeg novca.»

Politièke smicalice

Ali morali su se suoèiti s još veæom tra-gedijom kad su stigli u Hajibirgit. U nji-hovoj odsutnosti – zato jer u selu nije bilobez pušaka kojima bi branili svoje domo-ve, jer su starci bili mrtvi a mnogo muška-raca odvedeno u amerièko zarobljeništvo,lopovi su se okomili na selo. Skupinamuškaraca iz pokrajine Helmad, èiji je vo-ða Adbul Rahman Kan – nekoæ okrutni igrabe�ljivi «mud�ahedinski» borac protivRusa, a danas zapovjednik policije Karzai-jeve vlade – napali su selo kada su Ameri-kanci odveli veæinu muškaraca. Devedeseti pet od stotinu i pet obitelji pobjeglo je uplanine, ostavljajuæi svoje kuæe od blata namilost i nemilost pljaèkašima.

Uznemiravajuæa, zastrašujuæa pitanjakoje se uvlaèe u misli svakog tko se vozipustinjom do Hajibirgita su danas oèita.Tko je rekao Amerikancima da napadnuselo? Tko im je rekao da su voðe Talibanai al-Quaide tamo? Je li to mo�da bio Ad-bul Rahman Kan, okrutni šef policije èijisu ljudi tako brzo opljaèkali kuæe od blatakad je amerièki napad bio završen? Zato jedanas Hajibirgit selo duhova, s mrtvimvoðom a veæina je kuæa napuštena. Ame-rièki je napad bio besmislen. Preostalo jejedva 40 seljana. Svi su se oni nekoliko da-na kasnije skupili na Zarguninu kamenugrobu kako bi odali poèast sjeæanju nadjevojèicu. «Mi smo siromašni ljudi – štomi mo�emo uèiniti?», pitao me Mohame-din. Nisam znao što bih mu odgovorio.«Rat protiv terorizma» predsjednika Bus-ha, njegova borba «dobra protiv zla» oko-mila se na nevino selo Hajibirgit.

A sad selo Hajibirgit više ne postoji.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole,tekst je objavljen u èasopisu

The Independant, 5. kolovoza 2002.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 27

Amerikanci su bili opsjednuti samo jednom idejom: da se u selu nalaze voðe talibana i bin Ladenove al-Quaide

Iz Pentagona su izjavilida smatraju kako je«teško povjerovati» dasu �enama iz sela vezane ruke

Sraz besmisla

Nataša Govediæ

ini se da je jedan od najte�ih pot-hvata koji smo ikad poduzimali,kao njegovatelji slobode mišlje-

nja, upravo izlazak iz kulturalnog pamæe-nja, iz arhetipova nasilja, iz mitogenepovijesti koju Simone Weil u èuvenomtekstu o Ilijadi, poemi sile (tekst je napi-san povodom Hitlerova uspona na vlast)naziva “pravdom slijepih”: oslijepljenihmr�njom, strahom, istinskim gubitkomkontrole i uva�avanja prava razlike. Rat“dobra i zla”, prema tome, nikad nijepostojao: rat ukljuèuje zlo na obje stra-ne, ali mitsko mišljenje uvijek iznovastvara opreku “naših” i “njihovih” ratni-ka, kojom se potvrðuje novi krug sim-bolièkog prava na razaranje. Ares je, veliznatno trezveniji Homer, pravièan: ubi-ja one koji ubijaju.

Ratni “moral”Nije neva�no ni ZAŠTO se ljudi kroz

sva ta stoljeæa toliko sistematski laæajuubijanja: Simone Weil toèno upozoravakako Razlog (racionalni, opravdani, pi-san velikim slovom, utu�iv, razlo�iv,svodiv na “povode i uzroke”) ni u jed-nom sluèaju nije postojao niti æe posto-jati: ljudi se ne ubijaju iz racionalnih,veæ iz iracionalnih motiva. Niti se Tro-janski rat vodio “zbog Helene”, niti jenacizam uzeo maha samo zbog “mr�njeArijevaca prema �idovima”. Rat imadrugaèiju raèunicu: što manje objašnje-nja, što više emocionalnih apela na“povrijeðenu èast” i “osvetu”: tako ba-rem funkcionira propaganda za one kojinavlaèe uniforme i ponosno stupaju nalinije fronte. Za one pak koji upravljajurazaranjem, rat je hladno ekonomskooru�je, najpogodnije za brzo i izvanza-konsko eksploatiranje osvojenih “kolo-nija”. Politièarima u ratu nije potrebnonuditi nikakva “dodatna” ili pravosudnoutemeljena objašnjenja za vlastite pos-tupke: sebiènost grabe�a podignuta jena razinu “moralnog imperativa”. Ubi-janje je, dakle, najdrastiènija suprotnostmišljenju: tamo gdje ubijanje sebi uzimaza pravo eliminirati objašnjenja, dapaèelegalizira društvo u kome je zabranjenodovoditi u pitanje svrhovitost nasilja,ondje mišljenje iznova i iznova tra�ivraæanje razlo�ne odgovornosti. Ame-rièka vojna retorika nakon 11. rujna2001. godine u tom je smislu nalik psi-hozi Katolièke crkve u razdoblju kri�ar-skih ratova: oslabljeli imperij uzvraæaudarac, svaka kritika imperijalizma pret-vara se u potencijalno ili realiziranoneprijateljstvo.

U traganju za disenzusomAfganistan ili Irak nisu zemlje kon-

kretnih, ranjivih, smrtnih i politièkistrostruko degradiranih stanovnika, ne-go mete mitski elaborirane “osvete”,“èišæenja”, izvoðenja sa “stranputicekrivovjerja i nedemokracije” na oru�-jem poploèan “put pravovjernika”. Im-perijalizam 20. stoljeæa poèinje se èinitibenignim u usporedbi s medijskom ma-šinerijom koja upravo ispisuje novopoglavlje Ilijade, poeme (amerièke) sile,tim više što su glasovi Amerikanaca ko-

ji se ne sla�u s Bushovim programomratnog unovèenja uloge “�rtve teroriz-ma” još odveæ tihi i neuèinkoviti. Po-novno se reprizira internacionalniLIVE TV na èijem je programu klasiènasporost intelektualaca oko prepoznava-nja “pravde slijepih”: èini se da ne pos-toji pouèak (premda je Homerova Ilija-da jedan od historijski izdr�ljivijih ikvalitetnijih) koji bi nas trajnije cijepioprotiv ravnodušnosti na razaranje Neg-dje Drugdje, odnosno od previše ola-kog pristanka na ulogu “pasivnog” pro-matraèa zloèina. Iracionalnost teroriz-ma pose�e za zastrašivanjem upravo za-to što iracionalnost imperijalizma negi-ra strašne okolnosti u kojima �ive poda-nièke kolonije, kao i strašne privilegijekoje imperijalist odr�ava ekonomskomeksploatacijom.

ZastrašivanjeTo znaèi da smo sa svih strana obilje-

�eni intenzivno proizvoðenim strahovi-ma: jedni se boje da æe izgubiti polo�aj,drugi se boje da do njega nikad neæe nidospjeti. A “polo�aj” je, treba li isticati,još jedna imaginarna konstrukcija klasiè-no nièeanske volje za moæ. Ponovno je,dakle, barem se meni tako èini, najva�ni-je pitanje mo�emo li misliti drugaèije?Usuðujemo li se, protiv èitave te indus-trije straha, pisati i djelovati demitologi-zirajuæe, kako po imperijaliste, tako i pozemlje (post)kolonijalnog svijeta? Koli-ka je bila naša javna hrabrost u vrijemeTuðmanova re�ima, kolika je bila u epo-hi socijalistièke indoktrinacije? Nije va�-no da nam ova pitanja postavljaju samosudovi, vezani za retrospektivnu odgo-vornost, va�no je da si ih postavljamo sa-mi. Sada, a ne prilikom primanja posljed-nje pomasti ili nekog drugog rituala op-raštanja s ovozemaljskom klaonicom. Jeli se svijet promijenio nakon 11. rujna2001. godine? Da, iz ormara amerièkedemokracije izletjela je horda moljacakoji su se prethodno dobro nahranili gi-gantskim rupama u upravljaèkom i zako-nodavnom sustavu “najliberalnije zemljesvijeta”. Odgovor, meðutim, mo�e glasi-ti i ovako: nije se ništa promijenilo, samoje nagri�enost sustava još jednom posta-la vidljivo razorna i po ostatak svijeta.Treba li nas to plašiti? Naravno da ne:strah je, kako sam veæ nastojala pokazati,apsolutno oru�je iracionalne predaje. Ili-jada svakako jest poema sile, ali isto takoi njezina sekularna kritika. U glasu pjes-nika ne pobjeðuje brutalnost.

28 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Rat “dobra i zla” nikad nije postojao: rat ukljuèuje zlo na objestrane, ali mitsko mišljenje uvijekiznova stvara opreku “naših” i“njihovih” ratnika, kojom se potvrðuje novi krug simbolièkogprava na razaranje

VVjjeeèènnoo vvrraaææaannjjee II ll ii jjaaddee?

Ubijanje je, dakle, najdrastiènija suprotnost mišljenju:tamo gdje ubijanje sebi uzima za pravo eliminirati objašnjenja, ondje mišljenje iznova i iznova tra�i vraæanje razlo�ne odgovornosti

Sraz besmisla

IV/87, 12. rujna 2,,2. 29

Kim Cuculiæ

mjesto pravih kazališno-umjetnièkih argumenata,u ocjenama predstave Me-

deja Teatra Ulysses, kojom seMira Furlan ovo ljeto simbolièki“vratila” u hrvatsko glumište,uglavnom su prevladala dnevno-politièka tumaèenja, dok u samojprezentaciji projekta ponovnonije izostao glamurozno-estrad-ni uèinak. Velika medijska hala-buka oko brijunske predstaveizazvala je gnjev dijela hrvatskihkazalištaraca i “pravovjerne” hr-vatske javnosti, dok je zbog poli-tizacije èitavog sluèaja nepotreb-no stvorena polarizacija izmeðuDubrovnika i Brijuna. Unatoèdobrim namjerama, TeatarUlysses i dalje se do�ivljava kao“strano tijelo” unutar hrvatskogkazališta, što je u suprotnosti svelikom pozornosti koju mu pri-daje aktualna hrvatska politièkaelita. Tako je ovo ljeto prvoraz-redno (politièko) pitanje postalozašto je premijer Raèan došaoèak na pretpremijeru Medeje,dok je takva vrsta politièkog pat-ronata u sluèaju Dubrovaèkihljetnih igara izostala. Kao i uTuðmanovo vrijeme, bilo je jakova�no èuti što poglavar dr�avemisli o predstavi, što je još jedanod primjera duboko ukorijenje-nog socijalistièkog mentaliteta,ali i pokazatelj da su kod nas ipakpolitièari najveæe zvijezde.Premda je njihovo demokratskopravo da doðu na predstavu i is-ka�u svoje mišljenje o njoj, neka-ko je uvijek iritantna ta pupèanaveza izmeðu politike i kulture.Broj politièara prisutnih na ne-kom kulturnom dogaðanju kodnas još uvijek postaje mjerilova�nosti toga dogaðaja, što, na-ravno ne mora biti proporcional-no njegovoj stvarnoj kvaliteti.

Veæ viðenoNakon Kralja Leara, s kojim

je prošle godine inaugurirana ut-vrda Minor na Malom Brijunukao iznimno atraktivan scenskiprostor, postavljanje Medeje naistoj lokaciji i s gotovo identiè-nom autorskom ekipom ovaj jeput poprilièno iskljuèilo bilo ka-kav faktor iznenaðenja. Ne suvi-še inventivna re�ijska rješenjaLenke Udovièki i standardna au-torska postava, koju èine ko-reografkinja Kate Foley, sklada-telj Nigel Osborne, oblikovatelj

svjetla Miljenko Bengez, Mos-tarska sinfonietta i rijeèki zborPutokazi, proizveli su osjeæaj“veæ viðenog”. Izuzev nekih no-

vih glumaèkih imena, velik se diopredstave kretao u sferi predvid-ljivog – poèevši od samog ulaskana brod u luci Fa�ana, popraæe-nog svirkom mostarskih glazbe-nika, do cjelokupne inscenacije.Kao što je prošle godine glavniadut predstave bio Rade Šerbed-�ija, u Medeji je sve podreðenoMiri Furlan, dok ostali glumcimanje ili više imaju ulogu epizo-dista. Za ovu se prigodu Euripi-dova Medeja uèinila više nego lo-giènim izborom, koji u sebi sad-r�i i dosta gorke (samo)ironije.Još do prije nekog vremena MiraFurlan je za dobar dio hrvatskejavnosti, zahvaljujuæi neviðenommedijskom linèu, predstavljala»izdajicu nacionalnih interesa«.Glumici je uloga Medeje tako naneki naèin pru�ila moguænost»javne obrane« pred gledatelj-stvom, ali i suoèenje sa samom

sobom. U pojedinim dijelovimapredstave to joj je više polaziloza rukom, u nekim drugima neš-to manje.

Mitska barbarka i politièkiprofiteri

U prvim prizorima Medeje Mi-ra Furlan glumi s pretjeranim tra-gièkim patosom, što se naroèitoosjeæalo u nepotrebnom forsira-nju glasa i modulaciji koja je u se-bi trebala sadr�avati nešto de-monsko. U kontekstu èitavepredstave, koja je zamišljena kaone uvijek funkcionalan spoj suv-remenog i arhaiènog, Medeja je uredateljskoj viziji Lenke Udoviè-ki najklasiènije koncipiran lik.Njezina razlièitost u odnosu nadruge likove naznaèena je veæ isamim kostimom boje vatre, kojise stapa sa zemljanim tlom pred-njeg dvorišta utvrde Minor u ko-jemu je predstava postavljena. Ti-me je naglašen divlji i neukrotiviaspekt ovoga lika, iskonski pove-zanog s prirodom i njenom nep-redvidljivom snagom. Civilizacij-

ska razlika, odnosno raskol izme-ðu »prirode« i »kulture«, suptilnoje naznaèen i Medejinim bosimnogama. Mira Furlan najbolja je

upravo u onim scenama u kojimauspijeva postiæi ravnote�u izme-ðu nje�ne �ene/majke i okrutnebarbarke. Kljuèan je prizor njenasukoba s Jazonom, u kojemu jeuzvišeni ton grèke tragedije mo�-da najviše pribli�en okvirima sva-kodnevice. U tom trenutku Me-deju mo�emo išèitati kao intim-nu dramu o raspadu obitelji i otu-ðenju meðu supru�nicima. U in-terpretaciji markantnog Aleksan-dra Cvjetkoviæa, ratnik i avantu-rist Jazon pretvara se u maèistiè-ki nastrojena muškarca u crnimko�natim hlaèama i teškim voj-nièkim èizmama, koji u nastoja-nju za ostvarenjem svojih slijepihambicija i ekonomske sigurnostiizdaje vlastitu obitelj i napuštaMedeju zbog suparnice kojom se�eni iz koristoljublja. U surovusvijetu Euripidovih junaka krijuse zaèeci vulgarnomaterijalistiè-kog svjetonazora, što njegovutragediju u današnjem kontekstuèini izrazito suvremenom i ak-tualnom. Svi odnosi medu likovi-ma u Medeji temelje se na kon-ceptu beskrupulozna iskorištava-nja drugoga i izostanku bilo kak-ve ljudske dimenzije. Jazon se ta-ko ne �eni Medejom zbog zah-valnosti ili ljubavi, nego jer jeprocijenio da bi mu mogla bitikorisna u ostvarenju ambicija.Korintski kralj Kreont u Jazonuvidi tek dobru braènu partiju zasvoju kæi Glauku, dok atenskikralj Egej pristaje pru�iti Medejiutoèište tek kad mu ona obeæapodariti plodnost.

Uzmak od radikalnostiSlièno kao i u Kralju Learu,

Lenka Udovièki Medeju gradikao eklektièki spoj suvremenog iklasiènog. Umjesto dosljednaosuvremenjivanja, slobodnije in-terpretacije mita ili radikalnijegèitanja klasiènog predloška, reda-teljica se zadr�ava tek na poko-jem ubaèenom detalju svakodne-vice, poput cigareta, putnog kov-èega, papirnatog novca ili lego-kockica, koji više zbunjuju negošto izazivaju efekt zaèudnosti.Sreten Mokroviæ u ulozi kraljaEgeja na sceni se pojavljuje u in-validskim kolicima i sa štakama,što je valjda trebalo poslu�iti kaometafora rata. U cilju aktualizaci-je grèke tragedije to se baš i ne èi-ni najsretnijim rješenjem, jer jepoznato da naši suvremeni »kra-ljevi« uglavnom nisu ni primirisa-li ratišta. Nedoreèeno djeluje izamisao da se kralj Kreont (u iz-nenaðujuæe anemiènoj interpre-taciji Borisa Cavazze) kreæe utvr-dom Minor u pratnji nabildanihtjelohranitelja i natovaren opre-mom za golf. Ovakva interpreta-cija lika djeluje na razini banalneasocijacije na aktualne tajkune ineke bivše vladare s ovih prosto-ra. Takvo tumaèenje Kreonta ne-kako se ne uklapa u mitsku slikuovoga lika, koji je prognanicimaMedeji i Jazonu ipak pru�io uto-èište i kasnije postao �rtvom Me-dejina gnjeva. U predstavi je ne-dovoljno iskorišten lik odgojite-lja Medejine djece (VlatkoDuliæ), koji je kao simbol znanjai pauperiziranosti prosvjetaramogao poslu�iti kao kontrastivni

element tajkuniziranim vlastodr-šcima. Iz originalna su predloškaizostavljeni likovi glasnika i dadi-lje, a pridodan lik Glauke, kojimje glumica Tamara Garbajs svede-na tek na statisticu. Kao indivi-dualizirani lik iz kora je izdvoje-na �ena Korinæanka, koja realis-tièkom glumom DubravkeMiletiæ u sebi sadr�i naznakeemancipacije �ene u arhaiènompatrijarhalnom društvu. Aktivnuulogu u predstavi ima i kor, èijuje ulogu glazbenorecitativnim di-jelovima preuzeo zbor »Putoka-zi« predvoðen glumicom MirtomZeèeviæ. Protute�u koru korin-tskih �ena predstavila je u pred-stavu naknadno ubaèena èeèen-ska pjevaèica Birlyant Ramzaeva,koja se sa svojom stvarnom iz-bjeglièkom sudbinom uklopila utematski sklop Medeje, èiji suprotagonisti izgnani iz svojih do-movina i osuðeni na vjeèno luta-nje. Medejina pozicija »opasnestrankinje« dodatno je potencira-na idejom da njenu djecu igrajumali Romi (Beca Ademi i BurhanHuseini), koji u predstavi posta-ju sna�na metafora Drugog, ali iprimjer surove manipulacije dje-com u krvavim obraèunima od-raslih. Premda se u današnjemkontekstu Medejino ubojstvo èi-ni kao samo jedan u nizu sluèaje-va èedomorstava sa stranica crnekronike, njen èin obièno se tu-maèi simbolièki – kao uništenjeploda ljubavi izmeðu nje i Jazona,ali i izvršenje volje bogova koji suMedeji obeæali da æe joj djecuuèiniti besmrtnom ako ih polo�ina njihov �rtveni oltar. U spekta-kularnoj horror završnici predsta-va se s goruæim djeèjim tijelima,na jureæem transportnom vlakiæunekadašnje austro-ugarske utvr-de, doista i vraæa u okrilje mita.

Dekorativnost re�ijeIzvanredan ambijent utvrde

Minor scenografkinji Petri Ve-ber i nije pru�io moguænost zaneke veæe intervencije. U prièu orasapu jedne obitelji, u èijoj po-zadini tutnje ratovi, dobro su seuklopile devastirane graðevinebrijunske utvrde, koje su ipakèesto svedene tek na puku ilus-trativnost. Upotrebom vatre ineonske rasvjete podcrtan je re-dateljski eklekticizam LenkeUdovièki, ali i polarizacija na»tople« �enske i »hladne« muškelikove. Kontrastivno su koncipi-rani i kostimi Bjanke Ad�iæ Ur-sulov, koji se kreæu u rasponu odneoklasiènog do suvremenog di-zajna. Stalno prisustvo èlanovaMostarske sinfoniette na scenisvelo se na suvišni dekorativnielement, dok je glazba NigelaOsbornea, pro�eta etno zvukov-ljem, suptilno pratila emotivnosna�ne prizore. Novi prijevodLuke Paljetka, kojim je arhaiènijezik grèke tragedije bitno osuv-remenjen, dok je sâm predlo�akpretrpio odreðena kraæenja, zadanašnjeg je gledatelja svakakoprihvatljiviji i mo�da najviše pri-donosi aktualizaciji samoga ko-mada. Bilo bi dobro da s ovompredstavom predvidljivih reda-teljskih rješenja i ne prevelikihglumaèkih iznenaðenja TeatarUlysses zaokru�i ciklus posve-æen glumcima povratnicima, dokbi za vitalnost samoga kazalištabilo bi više nego po�eljno dapru�i priliku za rad i drugim re-dateljima. Osim novih glumaè-kih i redateljskih imena, poziva-nje na Odiseja u nazivu kazalištapriziva i otkrivanje nekih novihprostora za igru.

Kao i u Tuðmanovo vrijeme, bilo je jako va�noèuti što poglavar dr�avemisli o predstavi, što je jošjedan od primjera dubokoukorijenjenog socijalistièkog mentaliteta,ali i pokazatelj da su kodnas ipak politièari najveæezvijezde

Uz predstavu Medeja TeatraUlysses, Brijuni, re�ija: LenkaUdovièki

IIzzmmeeððuu ddeekkoorraacciijjee,, mmiittaa ii ppoolliittiikkee

U spektakularnoj horror završnici, predstava se s goruæim djeèjim tijelima, najureæem transportnom vlakiæu nekadašnjeaustro-ugarske utvrde, doista i vraæa u okrilje mita

Nataša Govediæ

adionica je dramskom sce-nom postavila pitanje:zašto nigdje nema podata-

ka o mjerenjima štetnih tvari uzraku tijekom velikog po�ara uskladištu spalionice PUTO? Ka-ko da graðanima Zagreba ti po-daci postanu dostupni, buduæi dana njih imamo ustavno pravo?Koliko su emisijama toksiènihplinova tijekom po�ara ugro�eni�ivoti graðana Zagreba? Ovo suzakljuèci graðanskog preispitiva-nja postavljenih pitanja:

1. Veliki dio politièki odgo-vornih osoba odazvao se pozivuna javni dijalog s graðanima Zag-reba: graðanima su se i u gledališ-tu i na pozornici pridru�ili dje-latnici Ministarstva zaštite okoli-ša i prostornog ureðenja na èelusa zamjenicom ministra Bo�eKovaèeviæa Ljiljanom RadiæKiševiæ, zatim direktor ZGOS-a(u èiju djelatnost spada i nadzor-na oprema Jakuševca) ZdravkoVac, te Anita Patekar Pokrovac,glavna inspektorica zaštite okoli-ša (iz Ureda za inspekcijske pos-love Ministarstva zaštite okolišai prostornog ureðenja). Izvedbije prisustvovao i aktivno pomo-gao objašnjenjima i predsjednikEkološke udruge Jakuševec Rat-ko Bedekoviæ, tajnik udruge Mi-jo Dejaniæ te drugi Jakuševèani.

2. Unatoè pozivu, na Radioni-ci se nije pojavio nitko iz Grad-skog poglavarstva (dakle nitkood veæinskih pravnih vlasnikaspalionice). Nekoliko nezavisnihistra�ivaèkih projekata koje suproveli: A) sami èlanovi Radio-nice, B) Udruga za zaštitu okoli-ša Jakuševec, i C) novinari Fera-la, upuæuje na zakljuèak kakoglavnu odgovornost za nepravil-nosti u radu, postavljanju i ru-kovoðenju spalionice PUTOsnosi upravo Gradsko poglavar-stvo, s osobito velikim udjelomodgovornosti Milana Bandiæa.Milan Bandiæ ujedno je i osobakoja bez ikakvih struènih argu-menata zagovara hitno nastavlja-nje rada spalionice, bez obzira nazabranu rada koju je izdalo Mi-nistarstvo za zaštitu okoliša. Ra-dionici nisu prisustvovali nipredstavnici PUTO-a (skraæe-nica od: Pokretni ureðaj za ter-mièku obradu tehnološkog otpa-da) na èijem se prostoru zbio po-�ar, pretpostavljamo stoga što jerijeè o tvrtki koja je trenutaènopod kaznenom istragom.

3. Graðani su se na licu mjestamogli uvjeriti kako predstavniciMinistarstva zaštite okoliša iZGOS-a sustavno izbjegavaju ilinemaju odgovore na pitanja omjerenju toksiènih tvari koje suugrozile èitav Zagreb tijekom

po�ara zapoèetog u skladištuspalionice opasnog otpadaPUTO, smještene na Jakuševcu.Zavod za javno zdravstvo tako-

ðer nema podatke o mjerenjimaemisije i imisije štetnih tvari tije-kom po�ara, premda sve kemij-ske indikacije upuæuju na kance-rogenost po�arom osloboðenihdioksina.

4. Nakon duge igre izbjegava-nja odgovornosti i prebacivanjaodgovornosti s jedne na druguinstancu, graðanima je reèenokako mjerni instrumenti ZGOS-a, kao ni drugi mjerni instrumen-ti, nisu tijekom samog po�aramjerili zagaðenje. Kao razloge,glavna inspektorica je navela“smjer vjetra” i jaèinu po�ara.Predstavnici udruge Jakuševecistakli su dugotrajnu neadekvat-nost dr�avnih mjernih instrume-nata toksiènosti zraka na Jaku-ševcu, što se nije promijenilo ninakon po�ara. Za takvo stanjetek treba imenovati odgovorne,za što, uspostavljajuæi trajni la-nac javne odgovornosti, poseb-no molimo kolege novinare.Oblak dima, koji se protezao usmjeru sjeveroistoka, najviše jeugrozio zdravlje stanovnika sje-veroistoènih dijelova Zagreba,dok je toksièna kiša najvjerojat-nije pala iznad stanovnika Sesve-ta i Dugog Sela. Prve zdravstve-ne posljedice ove kiše pokazat æese tek za pet do deset godina.

Graðanima je priopæeno kakose u roku od 30 dana od datumaizbijanja po�ara nije sastao ni zag-rebaèki “Ekološki sto�er”, zakon-ski zadu�en za rješavanje kriznesituacije tipa po�ar na Jakuševcu.

5. Graðane je zaprepastila iogorèila, a katkad i nasmijala, de-magogija za kojom su posezalipredstavnici Ministarstva zaštite

okoliša. Premda primaju plaæuza provedbu i kontrolu ekološkesigurnosti graðana, oni su izjavilida se ne osjeæaju odgovorni zapogreške u radu vlastitih slu�bi,niti za posljedice po�ara unutarspalionice PUTO. Štoviše, èla-novi Ministarstva zaštite okolišasmatraju da sva krivica za eko-loške probleme le�i na graðani-ma, koji po njihovu sudu “nema-ju dovoljno razvijenu svijest” obrizi za okoliš i sortiranju smeæa,koreæi ih i zbog pušenja, ali iz-bjegavajuæi odgovoriti na pitanjezašto nisu PUTO zatvorili i pri-je po�ara. Tim više što je Minis-tarstvo protiv nepravilnosti u ra-du PUTO-a i skladištenju otpa-da prije izbijanja po�ara pokre-nulo dvije prekršajne prijave, alijoš nije dobilo povratnu infor-maciju od prekršajnih sudova nio jednom od navedenih zahtjeva.Iz zapisnika o oèevidu od 1.o�ujka 2002. godine vidljivo jeda je inspekcija Ministarstvaokoliša ponovno upozorila tvr-tku PUTO da skladište mora bitiureðeno u skladu sa Zakonom ootpadu, a tom je prilikom uoèeni niz nepravilnosti, pa je od tvr-tke zatra�eno da ih ispravi. Nitiih je tvrtka ispravila, niti je Mi-nistarstvo pravovremeno reagi-ralo na ovakav nemar, èime bipo�ar bio sprijeèen.

6. Radionici nisu prisustvova-li, ili se nisu javno deklarirali,kroz medije pozvani èlanoviekoloških udruga, a izravno

kontaktirane ekološke udrugeèlanovima Radionice nisu po-mogle (npr. vlastitom dokumen-tacijom o zbrinjavanju otpada uZagrebu) ni oko same pripremescena. Dojam je prireðivaèa Ra-dionice da “zelena scena” nevla-dinih udruga, osim politièke raz-jedinjenosti, nije dostatno javnoanga�irana, a mo�da ni zaintere-sirana ili educirana, oko rješava-nja akutno zajednièkih ekološkihproblema.

7. Graðani su izjavili kakosmatraju da izmeðu PUTO-a ismetlišta na Jakuševcu, kao i iz-meðu PUTO-a i ZGOS-a, pos-toji izravna povezanost: zbog fi-zièke blizine (neposrednog sus-jedstva) smetlišta i spalionice,eksplozivni plin metan koji seneprestano oslobaða iz nakupinaotpada svakoga trena mo�e do-vesti do zapaljenja ne samo kla-siènog, nego u zagrebaèkom slu-èaju i opasnog otpada. Po graða-ne je najopasniji pepeo kojipreostaje nakon spaljivanja opas-nog otpada, a koji i dalje stoji(nepravilno uskladišten!) 15

metara od deponija jakuševaèkogsmeæa. U sluèaju zapaljenja ovogtaloga, kao i potencijalnim zapa-ljenjem metana iz odlagališta Ja-kuševec, eksplozija koja bi nasta-la imala bi uèinak nuklearne ka-tastrofe. No Zdravko Vac, sadaš-nji direktor tvrtke ZGOS, tvrtkeza zbrinjavanje jakuševaèkog ot-pada ovlaštene i financirane odGradskog poglavarstva, izjavio jekako u neposrednom susjedstvuPUTO-a i gradskog smetlišta nevidi ništa opasno; èak ni nakonizbijanja po�ara 1. kolovoza2002.g. U isti mah, sadašnjeg di-rektora ZGOS-a, Zdravka Vaca,valja istaknuti kao osobu koja jeprihvatila rizik javnog izlaganjakritici graðana, ozbiljno uzevši uobzir iznesene upite. Pravno gle-dano, va�no je istaknuti da je da-našnji ZGOS (osnovan radi sa-nacije Jakuševca 1998. godine)nastao preimenovanjem neka-dašnjeg ZGO-a, èiji je dugogo-dišnji direktor Stjepan Nikoliæ(du�nost direktora ZGO-a ob-našao je od 1994. do 2000. godi-ne), u ime veæinskog vlasnika(grada Zagreba) vodio i poslovePUTO-a.

8. Jedan od graðana/gledateljana javnoj je izvedbi citirao Za-kon o vlasništvu (4. stavak, èl.110), koji glasi: Vlasnik nekret-nine nije du�an trpjeti da ga itkobez posebnoga pravnoga temeljauznemirava time što posebnimureðajima ili na drugi naèin ne-posredno odašilje na njegovu nek-

retninu dim, neugodne mirise, èa-ðu, otpadne vode, potrese, bukuisl. (neposredne imisije), pa je ov-lašten zahtijevati da to uznemira-vanje prestane i da mu se nadok-nadi pretrpljena šteta. U nastav-ku Zakona stoji da je vlasniknekretnine s koje te imisije pot-jeèu (u ovom sluèaju: vlasnikPUTA i jakuševaèkog deponijasmeæa jest Gradsko poglavarstvoZagreb) du�an otkloniti uzrokeimisija i nadoknaditi štetu, azaštita se od imisija mo�e zahti-jevati u sluèajevima predvidiveopasnosti, èak i prije nego su oveupuæene. Dakle, ne samo za svuugro�enu imovinu, nego samimtime i za sve po�arom ugro�enestanovnike Zagreba, postojipravni lijek.

Što tra�e graðaniZbog svega reèenoga, prireði-

vaèi Radionice kulturalne kon-frontacije tra�e trajnu obustavurada neispravno rukovoðenepokretne spalionice PUTO, kojaje veæ ionako pet godina protup-ropisno stacionirana na zagre-

baèkom Jakuševcu. Tra�imo, nadalje, ustanovlja-

vanje kaznene odgovornosti ka-ko Gradskog poglavarstva, tako iMinistarstva zaštite okoliša iprostornog ureðenja za po�ar naJakuševcu te uvoðenje i provo-ðenje nezavisnih istra�ivanjaprocjene toksiènosti tla, vode izraka šireg prostora Jakuševca.Tvrtka ZGOS, kao ni tvrtkaPUTO, ne mogu mjeriti i kon-trolirati same sebe: procjenu nji-hova rada moraju izvršavati ne-zavisne i znanstveno educiraneslu�be. Pravo na informaciju usluèaju problema mjerenja tok-siènosti znaèi pravo na nepristra-nu, pravovremenu i svima javnodostupnu informaciju, takoðer ijavnu informaciju o porijeklu ivrsti deponiranog otpada, štonam u svom dugogodišnjem ra-du nisu omoguæili ni ZGOS niPUTO.

Dio gledatelja smatra i da napo�ar treba reagirati podizanjeminternacionalne ekološke tu�beako se ne udovolji zahtjevimagraðana u roku mjesec dana.

Osim toga, graðani Zagrebaprisutni na Radionici tra�e iHITNO postavljanje novih i is-pravnih ureðaja za mjerenje za-gaðenja zraka ne samo “u Masa-rykovoj ulici”, kako nam je “zakraj godine” javno obeæala gða.Ljiljana Radiæ Kiševiæ, nego i naširem prostoru Jakuševca i No-vog Zagreba, kao i ostalih dije-lova Zagreba.

30 IV/87, 12. rujna 2,,2.

OOdd iinnffoorrmmaacciijjee ddoo iinntteerrvveenncciijjee::tteeaattaarr pprroommjjeenneeObjavljujemo zakljuèke 9. radionice kulturalne konfrontacije, na temu Pravograðana na informaciju, s posebnim fokusom na jakuševaèku ekološku katastrofu.Radionica je odr�ana 31. kolovoza2002. na sceni Amadeo, od 21-23.30h

Premda nijednajavna slu�na nemapodatke mjerenjakancerogenih dioksina nastalihtijekom po�ara uspalionici PUTO,graðani imaju naèina utvrditi njihovu kaznenopravnuodgovornost

foto: Nebojša Topolšèak

Aleksandra Mišak

a izvedbi 9. radionice kul-turalne konfrontacije odr-�ane na temu Pravo na in-

formaciju, i to “pravovremenu ipravovaljanu”, u sceni o proble-mu dobivanja podataka o mjere-nju štetnih tvari nastalih zbogpo�ara na odlagalištu opasnogotpada spalionice PUTO na Ja-kuševcu, moglo se svašta vidjeti inauèiti. Vidjelo se i èulo, izmeðuostaloga, sljedeæe: troje èlanovaMinistarstva zaštite okoliša iprostornog ureðenja (nadalje utekstu MZO) te direktor ZGO-S-a (tvrtke zadu�ene i obilno fi-nancirane za sanaciju smetlištana Jakuševcu) vjerno su demon-strirali kako se graðanina ili gra-ðanku, koji �ele dobiti informa-ciju, konkretno o mjerenjimaštetnih tvari za vrijeme i nakonpo�ara u skladištu PUTO-a, mo-�e tjednima jednostavno šetatiod jedne do druge toèke zamrše-ne mre�e birokratskih i nadle�-nih instanci. Spomenuti su pred-stavnici brige o okolišu, naime,na sceni AMADEO šetali ne sa-mo lik graðanke/lijeènice koja�eli dobiti informaciju, nego isve gledatelje/sudionike (njihdvjestopedesetak).

Metoda kontradikcijaSvjedoèili smo kiši kontradik-

cija: ZGOS prvo tvrdi da “nijevlasnik” jedinih mjernih stanicana odlagalištu smeæa, kojih ondaipak “jest vlasnik”, kao što ni “neobavlja” mjerenja koja obavlja,odnosno malo kasnije ipak priz-naje da je slu�beno ovlašten odGradskog poglavarstva da obav-lja mjerenja, ali ih ne obavlja odtravnja ove godine (pogotovo netijekom po�ara u kolovozu), te“ima” podatke mjerenja, ali jepotpuno “pogrešna tvrtka” odkoje se takva mjerenja mogu tra-�iti, jer ih, na koncu konca, ne-ma... (jasno?!). Isto tako mora-mo znati, kako reèe gospoða izMZO-a, da je izvorni uzrok eko-loške katastrofe u spalioniciPUTO “u svijesti graðana”, kojise “krajnje neodgovorno odnoseprema otpadu i odlaganju istog”.Takoðer, mi graðani navodno

uopæe “ne razumijemo” što pita-mo, kad uopæe išta pitamo, nitirazumijemo koga da pitamo, ka-ko nam je pak objasnila druga

gospoða iz MZO-a, iznervirana“likom nekakve nespretne dok-torice koja dolazi u ZGOS” (ina-èe slu�benog vlasnika mjernihstanica S1, S2, S3, postavljenihoko odlagališta otpada na Jaku-ševcu), tj. na “potpuno krivomjesto” tra�iti nekakve podatke oizmjerenim oneèišæenjima na Ja-kuševcu i oko odlagališta otpada(ma hajte molim vas!). Iz svegašto se vidjelo i èulo, dakle, mog-lo se nauèiti sljedeæe: prije negošto se graðaninu dopusti da zat-ra�i informaciju o po�aru na Ja-kuševcu, on ili ona mora pokaza-ti da je “sposoban/na” dobiti in-formaciju. “Sposoban” znaèi daima “svijest” o tome da ne pitaono što bi “sam trebao znati” (ato je da je sam primarno “odgo-voran” za po�ar u skladištu PU-TO-a, jer svi putevi vode do gra-ðanina kao “nesvjesnog proizvo-ðaèa smeæa”). Ne samo da graða-ni bahato oèekuju da se Gradskopoglavarstvo (vlasnik odlagalištaotpada i 70% PUTO-a), ZGOS,te MZO brinu da se odlagališteotpada ne pretvori u ekološkukatastrofu, nego još potpunoneinformirani, zamislite,TRA�E INFORMACIJE! Al-so! Dalje.

Kafkijanski zamakGraðanin, tvrdila je prisutna

vlast, ne smije postavljati pitanjainstancama na ovaj ili onaj naèinpovezanima s problemom Jaku-

ševca i po�ara na odlagalištusmeæa, jer je svaka od adresiranihfunkcija unaprijed pogrešno izab-rana instanca da bi joj se uputilo

ikakvo pitanje na tu temu. Gra-ðanin je sam kriv ako ne zna pos-taviti pitanje s toèno odreðenimizborom i redoslijedom rijeèi ureèenici, toèno odreðenoj instancikoja je “odgovorna” za djeliæ teinformacije koji je pod njezinomjurisdikcijom. Ergo, graðaninstalno pokazuje da ne zna što pitai time ne zaslu�uje da dobije in-formaciju. Daljnja su “objašnje-nja” odgovornih instanci još fan-tastiènija: kako je do po�ara doš-lo samozapaljenjem i kako nitkone zna koje su sve vrste i kolièineotpada gorjele, tako nitko nije od-

govoran, što bi valjda POSTAOu sluèaju da graðanima ponudiikakvu informaciju, recimo omjerenju štetnih tvari tijekompo�ara. Montipajtonovska kul-minacija: ako nešto NISI uèinio(ukljuèujuæi i to da nisi obaviosvoj posao) – nisi odgovoran.No ni to još nije kraj. MZO

smatra kako je ekološka katas-trofa jedan nezgodni “prekršaj”,a ne kazneno djelo. Glavna in-spektorica zaštite okoliša, dodaj-mo performativni podatak, svenam to priopæava le�erno �vaèuæi�vakaæu gumu. Ona se uopæe nenervira. Glumci i graðani oko njemo�da iskaèu iz ko�e od bijesa,ali utjelovljena funkcija, zbiljskainstanca moæi, na sceni se ponašakao da je se apsolutno ne tièe ne-ka tamo ljudska briga za �ivotestanovnika jednog grada. Istagospoða ima i peticu iz logike:ako graðanin, konkretno – sta-novnik Jakuševca, govori o èinje-nicama i navodi samo èinjenice,on ne smije na temelju tih èinje-nica izvoditi zakljuèke, zbrajaju-æi 2+2, jer zbrajanje vrše instancekoje daleko bolje znaju matema-tièke postupke, pa i onaj kojim2+2 nije 4. Graðanin, po defini-ciji laik (!?), trebao bi znati da nezna i ne miješati se u posao in-stance koju PLAÆA poreza i pri-reza na svoju plaæu samo i jedinozato da se brine o... zbrajanju.

Pušaèki zakon informiranjaEkosto�er grada Zagreba nije

se okupio zbog izbijanja po�ara,saznali smo, jer se niti jedan èlanekosto�era grada Zagreba nijeodazvao na nastalu situaciju.

Premda im je to posao. Valjda sujednostavno zaboravili da su èla-novi ekosto�era (ako ljudi èija suimena na popisu èlanova ekosto-�era uopæe i postoje). Ekosto�erse po zakonu mora okupiti u ro-ku od 30 dana od akcidenta. Ni-su se okupili u tom roku. Dobroda isti zakon ne vrijedi i za vatro-gasce. MZO je bilo izdašno i naovakvim silogizmima: Niti jed-nom se graðaninu ne uskraæujepravo na informaciju, ali kakograðana Hrvatske ima 4,5 miliju-na, graðani moraju poštivati od-reðenu proceduru i shvatiti daprocedura dobivanja informacijetraje. Ako koji i umre prije negošto dobije informaciju (jer ju nijedobio na vrijeme), stiæi æe muposthumno te nitko neæe moæitvrditi da mu je pravo na infor-maciju bilo uskraæeno. Graðanibi se trebali “preispitati” o jošjednoj stvari: kako mogu tra�itipodatke o mjerenjima koncen-tracije štetnih i toksiènih tvarikoje su se u obliku 200 metaravisokog dimnog oblaka ugrozileZagreb prilikom po�ara na odla-galištu smeæa, ako i sami puše ci-garete u kojima ima toksiènihtvari? Mo�da bi graðani koji nepuše cigarete time što ne pušezaslu�ili dobiti informacije okoncentraciji tih toksiènih tvari,ali kako meðu graðanima ima ipušaèa… (ne smijem zbrajati, jasam graðanin koji “ne zna što pi-ta” i “nema svijest”). Meðutim,ono najva�nije što se dogodilobilo je da su tijekom i nakon iz-vedbe scene, gledatelji/sudionici,Jakuševèani, Èlanovi Ministar-stva zaštite okoliša i prostornogureðenja, predsjednik ZGOS-a iuopæe svi prisutni, JAVNOKOMUNICIRALI. Ipak sviimamo isti problem i time smo“na istoj strani”. Radionica, k to-me, ne omoguæuje pravo glasasamo dr�avnopolitièkim ili bi-rokratskim instancama, nego jedaje samim graðanima, koji su ite kako sposobni razbiti dema-goške protokole vlasti. Graðanisu, u svakom sluèaju, izveli svojevlastite zakljuèke. Kako je ovobila prva izvedba tzv. legislativ-noga kazališta, ali ne i zadnja,moj je prijedlog (kao graðan-ke/sudionice radionice i izvoða-èice, koja na Radionici, gdje senjezina se svijest ne smatra nep-romjenjivom i neprimjerenom,ima pravo zbrajati) sljedeæi: da sene koriste mikrofoni, da kamerene zauzimaju 50% javnog pros-tora izvedbe, ako doðu stvarniakteri stvarnog dogaðaja, da sesvi zajedno više dr�imo scene iizbjegavamo pretvaranje kazališ-ta promjene u mjesto javne tribi-ne, npr. tako da tri moguænosti(pitanje liku, upute liku, te zam-jena lika) svedemo na jednu:zamjena lika u sceni. Isto tako dase, u sluèaju da se poènu dr�atigovori i predavanja, dotiènomvrijeme ogranièi na jednu (1) mi-nutu. I još samo jedan komentar:na izvedbi Radionice, “samo”smo se “igrali”, ali ja sam veæ na-kon dva sata bila umornija odstolnotenisaèa bombardiranoglopticama baèenima tako da ih neuspije uhvatili (neke smo ipakpredusreli, na neke smo ovaj putèak i odgovorili), a mogu mislitikako je stanovnicima Jakuševcakoji se s “instancama” ekološkeodgovornosti, kako u Ministar-stvu okoliša i prostornog ureðe-nja, tako i u Gradskom poglavar-stvu, gombaju veæ dvanaest godi-na – i to oko neèega s èim seuopæe nije za igrati.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 31

DDoossttaa ppooiiggrraavvaannjjaa ss ggrraaððaanniimmaa!!Graðanin, tvrdila je prisutna vlast, ne smijepostavljati pitanja instancama na ovaj ili onajnaèin povezanima s problemom Jakuševca ipo�ara na odlagalištu smeæa, jer je svaka od adresiranih funkcija unaprijed pogrešno izabrana instanca da bi jojse uputilo ikakvo pitanje natu temu

Uz 9. radionicu kulturalne konfrontacije, posveæenu ustavnom pravu na informaciju itemi jakuševaèkog po�ara

Montipajtonovskakulminacija: akonešto NISI uèinio(ukljuèujuæi i to danisi obavio svoj posao) – nisi odgovoran



Graðanin, po definiciji laik (!?),trebao bi znati dane zna i ne miješatise u posao instance kojuPLAÆA

Suzana Marjaniæ

S obzirom da Vas osim “neprilagoðe-nog” (umjetnika) smatraju i jednim oddvojice pulskih performera – naravno, uzBranka Gulina, zanima me Vaše razumi-jevanje performansa? Naime, izbjegavatepojam performans i više se priklanjatenazivima live art i dogaðanje ili, kao štoste naveli povodom performansa Sizif(2002.) – domaæu odrednicu “nešto se fab-rikava”. Osim navedenog, gdje upisujetepoèetke performansa u Hrvatskoj?

– U engleskom izvorniku zna se što jeperformance, izvedba, predstava, predstav-ljanje... U teatarsko-likovnom krugu fun-kcionira sa zadanicama. Kao rubna pojavau likovnjaštvu rijeè je o prvotnom nazivuza multimediju, a kasnije i u teatru. Kako

lomim granice i zadanice, a volim i malootvorenije granice, kao najprimjerenijanaša rijeè ukazala mi se dogaðanje. A s ob-zirom na to da u mojim dogaðanjima ima

dosta improvizacija i trenutaènih nepred-viðenih situacija, govorim i o live artu.Pomodno je korištenje termina perfor-

mance za svaki po..k.emon performance iza svaki po.k...emon koji ga izvodi, za sva-ki drek. Termin performance totalno suprokurvali. A vidiš da se nekaj stalno fab-rikava. Narodnih dogaðanja imamo odkraja èetrdesetih, dok u likovnim sferamapod razlièitim imenima od pedesetih...

Èetrdesete i pedesete obilje�ene su superperform-dogaðanjima Otok Gol i (uj Maj-ko što to boli – Paraf), Stara Gradiška, pasva ta politièka frka oko Informbi-roa/Staljina koju su neki dobro iskoristiliza vlastiti probitak i riješili se drukèijih i tamanipulacija masama, a nakon toga Majskisletovi, pa Gorgona, Ivo Gattin, Biafra,Tomislav Hruškovec…

Live art i radni kolektivU nekim svojim socijalnim performan-

sima, primjerice, Tanz šæapuni (Ples ka-ranfila) – romantièni ljuvavni Delavskipesem, “hommage a onima koji kreæu u6 ujutro”, a koji ste izveli i na 6. PUF-u,uvodite upad realnog: vaše radno mjestokao elektrièara u brodogradilištu Uljanik.U navedenom performansu koristite rad-na odijela i radni pribor (èekiæ, pila, apa-rat za zavarivanje) Uljanika. Kako se od-vijaju living akcije na radnom mjestu?

– Jebeno. Treba izdr�ati taj �rvanj i tupresiju. Mozak je baš skicofrenik, raspo-lovljen ponekad. Jedan kus kuha u nekimsferama a drugi pazi gdje si. Da nema tog

balasta i monitoringa, veæ odavno bih iz-gubio sve granice i ne znam gde bi mi biokraj. Dobro je to što tu testiram i brusimsvoje stvari u nekom pop okru�enju i do-bivam povratnu informaciju bez pardona,ponekad i d�onom, a imam i nekolikoèuvara te se “oseæam sigurnije”. Volio bihto podijeliti s lady Gordanom Ostoviæ iNatašom Govediæ.

Kako je ostvarena suradnja s BrankomGulinom s kojim izvodite veæi broj per-formansa? Primjerice, u Zagrebu imalismo vas prilike gledati prošle godine uTvornici u okviru programa Subkultura

– Pula gdje ste izveli performans kojim stetematizirali cinièki odnos moæi centra inemoæi “provincije”.

– Sku�io sam da Branko ima open mi-nd, a i sam je �elio nešto proširiti u svojimlikovnim stvarima te sam mu predlo�io danekaj zajedno pokušamo zrolati. Krenuloje, a ostalo je history, kao i to da je zbognerazumijevanja spedalirao za stalno vaAmeriku. Taj odnos moæi centra i nemoæi“provincije” vidi se i u tome da skoro svešto se dogaða u ZG-u tijekom godine no-vine vjerno bilje�e, pa makar i ako netkoprdne, a to što se dogaða izvan ZG-a pra-te samo lokalni mediji. Dogaðalo se da suse na nekim otvorenjima našli samo prija-telji i novinari bez takozvane “kulturneelite”. Toliko o nemoæi “provincije”. Piz-darija ovog grada jest i u tome da se nalaziuvijek na poèetku. Klinci nešto poèinju inauèe, pa odu studirati i tamo steknu nekirejting i ne vraæaju se jer moraju u svomGradu ponovno proæi Kalvariju dokaziva-nja. Dokaz je i Dr. INAT koji kad stvoriekipu, stane jer ljudi nestaju izvan Pule, ao prostorima za rad da i ne prièamo...

32 IV/87, 12. rujna 2,,2.

SSoocciijjaallnnii ppeerrffoorrmmaannss ii nneevviiddlljjiivvoosstt ““pprroovviinncciijjee””Socijalna skulptura je materijalizirana ideja artistièkogdjelovanja u neartistièkom prostoru – industrijska i urbanasredina, priroda, politièki i medijski space, edukacija, agitacija,a uz to i osloboðenje od nametnutih branši, okvira/zadanica, korak van

BIOoBIO ili autobiografski odabiriu 3. l. jd.

rimarno kriknuo u predgodinamaR&R u fasadno oker rodilištu,Pula. Šezdesetih se poèinje baviti

artom – skulpturom... Kako je rijeè oèudnim godinama, proširuje vidike pro-lazeæi kroz i miješajuæi medije. Ulazi ukonceptualni krug i performance vode.Sedamdesetih s prijateljima stvara men-tal spirit music a u okru�ju specifiènesoc-pol-kult situacije i pod utjecajem Jo-sepha Beuysa otvara proces socijalneskulpture. Osamdesetih djeluje u alter-rock grupi GustapH y njegovi dobry du-hovy, a njenim raspadom ostaje i daljena sceni kao producent/koproducent,tehnièar, suraðujuæi s grupama Borghe-sia, KUD Idijoti, Messerschmitt te no-vim pulskim poèetnicima. Uz to nas-tavlja svoj likovni dio i sprema vlastiteprojekte uz vanjsko èlanstvo u grupiSubVersIv. Devedesetih se ponovno ak-tivira na rock sceni u projektu Zhel. Na-kon povratka iz Amsterdama �eljkoVukièeviæ (engleski izgovor iz AmsterZHEL) htio je raditi nešto drukèije nošto je radio prije s nekim pulskim gru-pama. Nastao je spoj akustike i elektro-nike koju su dogovorili prezentirati naart naèin, koristeæi i gudaèe i puhaèe,teatarske i totalne untergrunter prosto-re. Kod prijatelja Èotke snimljena jeCD verzija materijala. Davnu �elju zaspajanjem svih medija ostvaruje u me-ðunarodnim novomedijskim projekti-ma – telephone koncert Netz/Mre�a, Ra-dio ORF (Crossover....), interNet M.M@ P., Moment in comunication... Pritis-nut specifiènim soc-pol-kult okru�e-njem reaktivira svoj rad na socijalnojskulpturi s prijelaza 70-ih/80-te. Nov-èeke zaraðuje va TESU Uljanik, idejepos-v-ud.

Performansi: 1975. – Rad-koncept;1977.-1987. – BI “Uljanik”, Sub…;1979. – Ulaz Trli�a/tihi èin; 1980. – Pri-sustvo; 1984. – Arbeit macht frei; 1985.– Disco FV 112/15; 1986. – Tuna fishi-ng, Pljukni svoju istinu…; 1989. - 1991.– Stiglo je proliæe…; 1992. – Na-da/Hope; 1995. – Metafizièka MuzaC.C/P1917-1995; 1996. – PrisluhniteEtüde; to future... “Liar with mydog...”; 1996., 1997. – Moving Momen-ts @ Pendel; 1997. – White light, whiteheat, T-anzei, Chip; Èa da, Èa ne; His-tori-as, Zlata rec/Gold Cut; 1998. – Ri-tam kucanja zaustavljenog sata, Zvukkamenèiæa + memories; 1999. – Wintersong, Svatko nosi svoju gredu, Ritual;Libero, Open, Kitchen; “Street project”Mobius days, Dante A... izbori; 2000. –Newspaper Orc. (Boston), “Medita-tiom.” (Boston), tanz Šæapuni – statise...MeeT, Arheološki-Šandaljko, Re-liquie Reliquiorum (Èovjek na kri�u),Ru�ièasti snovi (PUF), Hister-i-ja tourmitt H’man preselitev, B. Gulin...helpperformance series; 2001. – Salon mla-dih-MMC, Branko KRM – Uljanik(Elektrièna stolica), Alo...Aaaaalo..Alo..., “Water galle-ry....Alo...Haaaalo..Alo...” mitt DonnaCopola, Zloèin i kazna, A èa je to...?,Prvo pometi sprid svoji vrati, Ar-heo…Šandaljko, “2001, Space Odis-sey”; 2002. – Sizif, Autohtoni Istrijan(EdeN, DownTown. Enzo), Juriš naPrvi maj, DeaD can and Dance (Break21, Ljubljana), 5 svjecica – party.

the FIRST and ONLY REAL VIRTUaLL ARTisT... in the nature, on the Streets, everywhere the ARTs produc(es/ts) (He )- without the atelier/ studio- without the gallery- without a place to practise- without donation- without financial heLP- without car- without motorcyclewithout...without...without...and many times without... but everything is here ...in the mind... inconversation... sitting, drinking, coffee/tea and smoking cigarettes...- walkman- on the seashore- on the Road

Josip Pino Ivanèiæ, performer

Socijalna skulpturaU autobiografskom performansu Svat-

ko nosi svoju gredu (1999.) tematiziratesvoj umjetnièki/kri�ni put/kretanja. Za-nima me duhovno ozraèje poèetaka Vašegdjelovanja sedamdesetih. I u slijedu nave-denoga – kad ste poèeli primjenjivati per-formans i happening?

– Svakako, rijeè je o šezdesetosmaš-kom ozraèju i njegovu entuzijazmu i fee-lingu i trenutku kad mi je u skulpturi po-èelo još nešto faliti, a imao sam to tu neg-dje. Kao i svi uèenici kreæeš od neèegškolskog – crte�, slikanje u svim varijan-tama, skulptura jer mi je zanatski diodnevno najbli�i. Proðeš i kli�eš kroz sveto; pojedeš sva govna tog fighta na sceni,shvatiš gdje si i koja je to ego scena i tošto kuha u tebi, pa probaš malo proširiti.A kako sam prošao i muzièku školu i uškoli se prigodnièarski zezao u dramskoj,nije mi bilo strano i sve to zmiksati. Ta-ko to i prezentiraš upakirano u onu fa-moznu 68-šku: Budite realni, tra�ite ne-moguæe! Protokom informacija neovisnescene došao sam i u doticaj preko videovrpci i nekih tekstova do prof. JosephaBeuysa i ideja njegova Sveuèilišta (FreeInternational University) koje su mi bilebliske jer je dio pulske scene bio naPraxisu, Marcuseu, anarho-idejama i utoj vrtnji nije mi bilo teško prekoraèitigranice le classic. Sviðao mi se Beuysoviskorak u edukaciji, njegov socijalni an-ga�man i djeèja zaigranost u radovima, aMarcuse sa svojim ogledima provociraonas je na akciju i razmišljanje. Kako samdosta putovao, nešto i poslovno, iskoriš-tavao sam da pohvatam neke nove stvarii to ponekad prikazivao u Puli uz otpore“starih”. Ušao sam u novu jezgru knji-�evnoga kluba Istarski borac gdje smonastojali o�iviti partijski drukèiju neovis-nu scenu omladine; zato smo i dobili “porepu”. Došao sam u doticaj s Grupom 6-orice autora i Podroomašima te prebacioaktivnosti u ZG gdje sam mogao s timljudima brusiti mozak i ideje na istojfrekvenciji, a dio toga i u Ljubljani gdje jedio Puljana studirao. Takoðer smo i ubendu stalno kuhali neke vragolije. Soci-jalna skulptura je bila logièan slijed okol-nosti i okru�enja – rad u tvornici, ideo-loške prièe, anarho i rock&roll scena.Dosta toga morao sam prilagoditi i situa-ciji s obzirom na to da nemam prostor zarad/atelje osim kuhinje-sobe kad ukuæa-ni gredu spati ili open air prostora i kafi-æa, pa su radovi nastajali i ostajali na pa-piru. Socijalna skulptura je materijalizi-rana ideja artistièkog djelovanja u near-tistièkom prostoru – industrijska i urba-na sredina, priroda, politièki i medijskispace, edukacija, agitacija, a uz to i oslo-boðenje od nametnutih branši, okvi-ra/zadanica, korak van.

ZooegzekucijaSmatrate li da ste 28. listopada 2000.

performansom Hister-i-ja tour u Pazinugdje ste usmrtili nedu�nog purana poèini-li povredu odredbi Zakona o veterinar-stvu i Zakona o dobrobiti �ivotinja (usp.Glas Istre, 30. studenoga 2000., str. 27.)?Primjerice, �eljko Jerman vašu zooegze-kuciju opravdava i iz pozicije Vašega ve-getarijanstva.

– Po Njima da. Taj nedu�ni puran tre-bao je biti jedan od 5000 ili više iljadaspremljenih za tr�ište/ishranu a ovako jepostao odabran-heroj nacionale, Netko iNešto.

Upravni odbor Hrvatskog društva li-kovnih umjetnika Istre zamrznuo vam je10. studenog 2000. u povodu navedenogperformansa èlanstvo na dvije godinezbog (citiram) “nepoštivanja graðanskedu�nosti prijavljivanja javnog nastupa,optu�be koju je podiglo Društvo za zašti-tu �ivotinja pri Zelenoj Istri, ugro�avanjaugleda HDLU Istre”. Hoæete li prihvatitièlanstvo istekom izgona?

– Na temelju moje �albe formiran jenovi Èasni sud koji je stornirao odluku i“izgladio stvar”, a ja sam im još tu i valjdakao izgovor/opravdanje da su demokrati ifer, iako se i dalje srde.

Uljanik i retro osvetaTakoðer Vam je uruèeno i Upozorenje

o obvezama iz radnog odnosa i moguæ-nosti otkaza iz Uljanika zbog toga što steu spomenutoj zooegzekuciji koristili rad-no odijelo, slijedi citat iz navedenog Upo-zorenja, “na kojem je velikim slovima pi-salo ULJANIK”. Vjerojatno nisu bili dir-nuti ubojstvom �ivotinje koliko politiè-kim indukcijama performansa s obziromna to da ste reèenicu Livija Bolkoviæa –“Uljanik nije farma purana da bi se mog-la preseliti” – koristili kao moto perfor-mansa. Naime, rijeè je o replici na idejuIvana Jakovèiæa o moguænosti, odreðeni-je, “potrebi” preseljenja Uljanika iz pul-ske luke. U sklopu medijske hajke/lova naVas kao egzekutora, predsjednik IDS-aizjavio je “kako u 10 godina vladavineHDZ-a Istra nije do�ivjela politièki na-ruèeno klanje” i analogno situaciji kriv-nju svalio na SDP (usp. Jutarnji list, 23.veljaèe 2002., str. 16-17.).

– To iz Uljanika bila je retro osveta namoj intervju u Glasu Istre godinu dana ra-nije koji se Velikim Šefovima nije svidio,ali su ih iz Pravne slu�be upozorili da je tomoj privatni �ivot i da tu ne mogu punoutjecati, osim nešto napakirati zaobilaz-nim putem. I eto doèekaše! A te stranaè-ke i ostale pizdarije ogolile su neke liènos-ti. I to je nešto.

Je li toèan opis zooegzekucije koji jeobjavljen prema izjavama konobara izkafiæa Epulon: “Onda je jedan izvadio izkartonske kutije dva �iva purana, zgrabiojednog i poèeo ga daviti, na kraju je uzeo

onaj seljaèki mašan i poèeo udarati pura-na, masakrirati ga i muèiti. Perje i krv let-jeli su na sve strane” (usp. Fokus, 6.-12.studenoga 2000., str. 42.).

– Ma daj! Ke kacade! Purani su s farmei ne znaju ni hodati jer su odgajani u kuti-jama/kavezima i bili su zbunjeni novimvidicima. Jednog sam uhvatio za glavu i“seljaèkim mašanom” prešao preko �ile navratu i nakon nekoliko trzaja se smirio, tepostao pazinski narodni heroj, Puran kojise izdigao iz mase.

U tekstu peticije koju je napisao VladoMartek pod nazivom Akcionizam kaomilje i znak vremena: o radnom kontek-stu umjetnièkih akcija pulskog umjetni-ka Josipa Pina Ivanèiæa – Could be diffe-rent, pri èemu je peticija uspjela skupitine baš previše sretnih trinaest potpisa, na-pisano je kako su akcije èesto “ritualnogkaraktera u kojima (se) ljudsko tijelo ilitijelo �ivotinja koristi kao sredstvo zapostizanje ekspresivno-simbolièkog doga-ðaja”. Vjerujete li da je �ivotinjska �rtvadoista potrebna radi postizanja “ljudskihpreveæ ljudskih ciljeva”?

– Peticija i sve oko toga išlo je iz šubazbog lavine koja se valjala. Nekad se tonaveliko radilo, a Afrika je i dan-danas kr-cata takvim ritualima. Zakaj pa ne?!

Egzekucija egzekutoraMeðutim, performans Elektrièna stoli-

ca (2001.) u kojemu ste zbog ubojstva pu-rana “osuðeni” na elektriènu smrt, prizivaVašu krivnju s obzirom na to da je “ostva-

rena” egzekucija egzekutora, kao i odred-nicu prema kojoj je umjetnièka/estetskasmrt “ne-ljudskoga” biæa ipak i unatoèsvemu ubojstvo.

– Tim dogaðanjem htjeli smo vidjetikoliko æe i hoæe li ljudska smrt izazvatiburu/reakciju kao i smrt �ivotinje pre-dodreðene za jelo, kakav je feeling ljudikoji su se tu zatekli.

«Estetizaciju” �ivotinjske �rtve takoðerste tematizirali u performansu DeaD can

and Dance koji ste izveli na ovogodiš-njem ljubljanskom festivalu Break 21 –Dead or Alive. Kakve su bile reakcijepublike na otvaranje navedene teme?

– U poèetku nisu znali što je to i što totu neki freak radi. Èudili su se toj bedas-toæi s politièarima u toj prièi, frustracija-ma koje izviru, svim tim pizdarijama.

Rad s vlastitom krvljuKako tumaèite da na hrvatskoj perfor-

merskoj sceni nema bodiartista koji su(trajno) usmjereni na induciranje vlastitetjelesne boli, kao što pokazuju izvedbe,primjerice, Franka B, Kire O’Reilly… ko-ji su sudjelovali na spomenutom festiva-lu?

– Zar nije dovoljno velika bol biti tukod nas – performer? Prošli smo rat i svi-ma je pun kufer boli. Ovdje ti piju i mo-zak i krv. Pa, ima ih, ali se radi sporadièno– pokojni Satan Panonski, pa Kopljar,nešto Tolj. Sedamdesetih na Grisiji (Ro-vinj) izveo sam rad Prisustvo u kojem samvlastitom krvlju oznaèavao ulicu koji jetadašnja JRT Zagreb – toènije Saša Zale-pugin – snimio za emisiju – mislim da sezvala Kultura srca. �iletom sam razrezaodlanove i prste i tom krvlju koja je curilaiz razrezotina okrvavljivao zidove; kamenGrisije kao da je kist, a prostor – platno.Bio sam slikar izravno na mjestu. A nala-zimo se i pod agresijom hrvaške Rimoka-tolièke crkve i njenih aspiracija koje namureðuju mozak. S druge strane �ivimo i udrukèijem soc-pol-kult okru�enju. Da vi-dim njia ovdjekader jahro.

Èovjek na kri�u i istarsko/indijanskisimboli

Osim performansa koji je kulminiraoubojstvom purana javnost je takoðer zao-kupio Vaš performans Reliquie Reliquio-rum (Èovjek na kri�u) koji ste izveli sBrankom Gulinom na rovinjskoj manifes-taciji Grisia 2000. èiji se završni dio izvo-dio ispred crkve Sv. Eufemije. Naime,�upnik Milan Zgrabliæ pozvao je policijuzbog vaše izvedbe kojom prizivate imita-

tio Christi (na kri�u), a policajac Vas jepritom udario nogom (usp. “Otvorenopismo Bozaniæu i Luèinu”. Jutarnji list,17. kolovoza 2000., str. 19.). Ipak i unatoè“svemu” i sljedeæe godine ste sudjelovalina Grisiji performansom Prvo pometiprid svoji vrati...

– Nakon svega toga trebalo je to i iz-vesti. To je jedna moja stara prièa i u raz-nim verzijama prezentirana. Kreæe od oneistarske da kad po nekom pljuješ, kreæešod svojih vrata ili sebe i ako si tu Èist, tadimaš pravo Srati i po drugima. A Grisia jepravo mjesto za to testiranje; dojdi je pog-ledati. A dogaðanje sam zapoèeo reza-njem vlastitih ruku i krvlju kupljene umesnici koju sam prolio po glavi/sebi tesam krenuo ulicom, èisteæi se morskomvodom. Tu je nastao lom jer se branša os-jetila povrijeðena i da im nesnosno smrditaj razrijeðeni spoj krvi i morske vode. Danije bilo Milana Bo�iæa i policajca koji jeuredovao, branša se spremala gotovo nalinè. �iri za nagrade se �estoko posvaðao,a prièa je ipak pokrenula da se u nared-nom razdoblju preferira koliko-toliko i li-kovna kvaliteta, iako i dalje kuhaju.

Koje ste istarske simbole i crte�e sjever-noamerièkih Indijanaca koristili u happe-ningu Ritual – crte�i u pijesku (1999.) iz-vedenog u rovinjskoj crkvi Sv. Tome ukojemu je publika koja je stajala kru�nooko vaše instalacije, u kojoj ste na pijeskuiscrtavali spomenute simbole, sudjelovalau stvaranju zvuka štapovima o kojima subile ovješene školjke?

– Baza je bio Ritual zmije – prizivanjakiše Hopi Indijanaca (s najsocijalnijomstrukturom društva) te neki stari narodnicrte�i koje sam zapamtio kao mali iz prièamog pokojnog noniæa Ivana koje je urezi-vao u svoje rezbarije. Nekad su se za èara-nje/štrigarije ili za odreðene poljodjelskeradove iscrtavali u zemlji ritualni simboliili su ih izraðivali od pruæa slièno kao i In-dijanci. Meðusobno su slièni oblikom istrukturom.

Butoh i zenNa PUF-u ste èesto prisutni svojim

performansima ili suraðujete u festival-skim projektima Anno Domini. S kojimste se iskustvima susreli u suradnji s Gre-gorom Weberom u sklopu festivalskogaprojekta Anno Domini 2002. – Pulpa Pa-radox?

– Susreli smo se na Butoh Breeze festi-valu u Stockholmu a kasnije u Butoh ško-li u Haglundu kraj Uppsale i tu smo u all-day touchu razmijenili iskustva i o Japanu.Prepoznali smo se u zenu. Inaèe, nije miproblem funkcionirati s kreativnim i ot-vorenim ljudima. Poslije toga suraðivalismo na projektu SU-EN A. D. The ScrapProject uvijek s butoh i zen podlogom.

Takoðer, zanima me Vaša suradnja uperformansu i instalaciji Zen Garden sumjetnicom Yin Peet, toènije – Mobiusgrupom, a koja je rezultirala skulpturomJaje u performansu Sizif (2002.).

– Suradnja je zapoèela kao razmjena di-jela istarskih umjetnika (uvjetno drukèi-jih) s bostonskom grupom Mobius (runcenter for performative art and...) kad sugostovali u Puli. Tad su mi kao najstari-jem performeru i zenovcu uvalili Tajvan-ku Yin (iako sam suraðivao i s ostalima)da joj poma�em u radu. Zbog tehnièkihnejasnoæa njezin projekt bio je modifici-ran tako da smo zajedno od novinskogpapira, gnjeèeæi ga, oblikovali kugle zanjezin projekt History Says... U meðuvre-menu su nam se pridru�ili i uèenici Školeza dizajn s obzirom na to da smo bili krat-ki s vremenom, a trebali su nam i pomaga-èi za drugi, live dio performancea-instala-cije iz koje je roðeno Jaje i koje je zenov-ski trebalo biti spaljeno, ali zbog nedolas-ka vatrogasaca a i da se ne stvara frka, os-talo je cijelo i donirano Sveuèilišnoj knji�-nici kojoj je na koncu poèelo smetati tesmo ga u kontekstu njegova puta (Gulinje tada radio u Biblioteci) i puta ostalihumjetnina iskoristili da i na to uka�emo.Jaje se sada nalazi u novoj Enzovoj štam-pariji dok se nekaj novog ne dogovorimmitt Yin. S Yin Peet funkcioniram na zen

IV/87, 12. rujna 2,,2. 33

Taj odnos moæi centra inemoæi “provincije” vidise i u tome da skoro svešto se dogaða u ZG-utijekom godine novinevjerno bilje�e, pa makari ako netko prdne, a tošto se dešava izvan ZG-aprate samo lokalni mediji

razini. Zen Garden je njezin projekt kojismo joj pomogli dovršiti u Zadru (raz-mjena sa zadarskim HDLU-om èini po-sebnu prièu) i baš je zenovski pro�et.

S djecom protiv “konzerva scene”Kakvo je Vaše iskustvo u kazališnom

radu s djecom, primjerice, u predstavi Ri-tam kucanja zaustavljenog sata (radijskiupravljeni uprizoreni poliptih) iz 1998.godine?

– Uz sve njihove hirove i mušice – od-lièni su. Još kad èuju i vide u medijimarezultate svog rada, imaš ih. S njima sampoèeo raditi tako da sam najprije svojimprijateljicama, koje su radile s njima uDND-u, pomagao na nekim projektima.A kako u Puli ne postoji plesna i dram-ska scena, odluèili smo slo�iti izloške zagodišnju izlo�bu HDLUI-ja. Kako seotvorio natjeèaj za Zagrebaèki salon saizbornikom Igorom Zabelom, predlo�iosam im da pokušamo ostvariti jednu mo-ju ideju slaganja nove urbane medijskekulture i da æemo (sada priznajem – ma-lo prepotentno) prodrmati hrvašku per-former scenu. Kao prijedlog poslao samjedan InterNet projekt koji sam radio sAustrijancima i taj Radijski poliptih. Ukonkurenciji od 700 pristiglih radova,ušla su oba moja meðu 50 primljenih. In-terNet projekt nismo izveli zbog tehniè-kih frki. Klincima i klincezama objasniosam ideju i što od njih oèekujem i kakoda to najjednostavnije izvedemo. Plesa-

èicama isto. A tako i taekwondovcima.Izvodili su sekvence vje�bi koje su prak-ticirali, �ivotno znali. Uzvitlali smo pra-šinu koju su neki zdenfali zbog ljubo-more. Sa short verzijom bili smo i na sus-retu DND-ovaca u Osijeku gdje smo ihtotalno rasturili i mentalno uzburkali.Prodrmali smo ustajalu konzerva scenu,nekima slo�ili mentalne probleme, neki-ma otvorili moguænost da se otkaèe, akao naj-priznanje smatram kad je na raz-govoru o predstavama jedna postarijauèiteljica pokopala sve, rekavši: “Ne slu-šajte ih, radite i dalje po svome. Vi steveæ u 21. stoljeæu i baš Vas briga, a ovinek Vas sustignu ako mogu!” Nakon to-ga poèeli smo raditi predstavu s temomalijenacije u obitelji. Meðutim, u DND-u poèele su ljubomorne i zakulisne igrice– klince su nagovarali da prièaju kakomoraju hard raditi i izvoditi što im nijeprimjereno – i tako se ekipa nesretnoraspala. Ipak prije raspada najtvrði dioekipe izveo je short verziju na otvorenjuizlo�be slikara S. Kokotoviæa-Libera uLabinu. Kako je atmosfera kuhala, an-sambl se raspao.

I na kraju jedno ru�no pitanje, kojebiste hrvatske performere izdvojili?

– Sve, jer u ova loša vremena bavljenjeperformanceom je Sizifov posao. Inaèe,preferiram staru gardu – Toma Gotovca,Grupu 6-orice, Trokuta, Vlastu Delimar,Sanju Ivekoviæ, Indoša, Kralja iz Parafa,pokojnog Satana Panonskog, a od mlaðih

– Igora Grubiæa, Zlatka Kopljara, Bo�uJurjeviæa, Slavena Tolja, Marijana Crtali-æa, “nove hlebince” Šikuti Machine. I do-dajem – sranje je što neki ljudi ulijeæu uperformance vode bez podloge zato što jeto kao moda/ðir. Ma koji je k.... on?

34 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Poštovana redakcijo Zareza,javljam se ovim pismom jer sam jedan

od utemeljitelja Zareza (te, koliko se ra-zumijem u naše zakone, jedan od suvlas-nika Druge strane d.o.o.), pa ne osjeæamsamo emocionalnu vezanost nego i mo-ralnu odgovornost prema našoj novini,njenim suradnicima ali i prema kritièkojjavnosti zbog koje smo Zarez osnovali.

Neæu ulaziti u sr� problema zbog ko-jih je Zarez odavno potrošio najveæi diosvojih moralnih kredita (samo æu napo-menuti krajnje neprimjeren Zarezov od-nos prema svojim i mojim suradnicima),no moram izraziti èuðenje nad odbaciva-njem negativne kritike knjige NatašeGovediæ. Ta je kritika, naime, iznad razi-ne 90% tekstova objavljenih u Zarezu uzadnjih par mjeseci, a Zarez je osnovankako bi razbijao cenzuru, klanske struk-

ture, monopole i stege u javnoj komuni-kaciji.

Dakako, neke èasne i stare hrvatske in-

stitucije cenzuru su katkada obavljale sab-lasnom vještinom: ne bi otvoreno naruèilepozitivne kritike o radovima xy (èlanauredništva) i njegovih prijatelja, veæ bi kri-tiku spontano naruèili od xy-ova prijateljai suradnika, ili od nekog dovoljno mladog,neafirmiranog (paèe nekompetentnog?)koji æe pokleknuti pred autorovom velièi-nom i utjecajem. Ovo znam iz osobnog is-kustva, i sam sam bio taj neafirmirani mla-dac iz prethodne reèenice. No, premdasam (kukavièki utiho, poput pripovjedaèaKušanova Tornja) otišao iz redakcije Za-reza obeshrabren i shrvan usamljenošæu uprotivljenju gruboj privatizaciji Zarezovaprostora, svejedno me iznenadio najnovijicenzorski potez uredništva.

Stoga lijepo molim objašnjenje, traèakrazuma u ovu histeriju, u kojoj ni kritikane mo�e proæi bez polemike, a matrijar-halna cenzura tako lijepo dopunjava pat-rijarhalnu. I još se, umjesto objave Brle-kove kritike, objavljuju zahvale Nataši zasve dobro što èini u malenoj nam kulturi!Bilje�im se...

Zar nije dovoljno velika bol biti tu – kod nas performer? Ovdje ti piju i mozak i krv.A nalazimo se i pod agresijom hrvaške Rimokatolièke crkve i njenih aspiracija kojenam ureðuju mozak

OTVORENO PISMONikica Giliæ, nekoæ urednik,potom suradnik, potom èitatelj, a kako je krenulo, uskoro niti èitatelj

Lada Èale Feldmanetvrta knjiga dr. Ivana Lozice do-nekle se otrgla od autorovih prijaš-njih interesa za minima teatrabilia,

ili preciznije tipologiju i semiotiku per-formativnih �anrova hrvatskog folklora iokrenula više mitologijskoj i genealogij-skoj njihovoj podlozi. Unatoè tome, nas-tojat æu osobno istaæi do koje je mjere Lo-zica i u ovoj knjizi ipak ostao “doturomod karnevala”, premda sam karneval, ko-jemu je posvetio toliko svojih negdašnjihiscrpnih stranica, ovdje zauzima naizgledtek epizodno mjesto. I sam naslov, “po-ganska baština”, kao da daje naslutiti kakoæe predmet autorovih znanstvenih preo-kupacija znaèiti karnevalski obrat u odno-su na ono što volimo gledati kao kulturnonasljeðe vrijedno ne samo znanstvenogizuèavanja nego i �ivljena sljedbeništva:visoki, duhovni, uozbiljeni i trijezni tre-zor estetskih, moralnih i idejnih vrlina.Nasuprot tomu, iz Lozièina æe teksta iz-miljeti mitski vragolani i demonski dusida opsjednu naš razum i duševni mir,drevne i današnje volujske �rtve da naspodsjete na okrutnost što je prekrivamocivilizacijskim pokrovom i �ivotinjska ob-lièja “prirode”, koja suvremeni teorijskibiè, opsjednut povijesno-ideologijskimpunjenjem kulturnog znakovlja, baš i nezna kako ukrotiti. No neæe svoju zmajskuvišeglavost tu pomoliti samo obredni mo-tivi Lozièine folkloristike-poganistike,nego æe uz njih izviriti i tvrdoglavi meto-dološki prkos znanstvenih èinjenica, tihdanas gotovo obešèašæenih jamaca uvjer-ljivih argumentacija, da karnevalski izok-renu smjelost u tuðim maštovitim, ali ka-dikad nemarnim, pa èak i prepisivaèkiminterpretativnim manijama, no o tom, po-tom.

Demoni i koledeTekstove Dva demona: Orko i Maciæ,

Turièinim tragom, te Došli smo vam ko-lendati ujedinjuje zajednièki pretra�ivaèkinaum: u sluèaju Orka i Maciæa, autor namprireðuje bajkovito anegdotalnu šetnjuambivalentnim, èas vrckavim èas jezovi-tim smjerovima predaja što su se o njihoplele, dok srodnu “lovaèku prièu”, sad oodbjegloj mitskoj zvijeri, uprilièuje puto-vanje Turièinim tragom, uvijek u dvostru-koj detektivskoj vizuri: kroz postojeæeznanstvenoistra�ivaèke deskripcije, tekroz vlastite usporedbene uspostave ge-nealoških veza. U Došli smo vam kolenda-ti Lozica pak naèelno inzistira na izvedbe-noj komponenti koledvanja, videæi u nje-mu jedno od samih ishodišta “povijesti

hrvatskoga kazališta”, no prete�ito etimo-loški razmatra nazivlje tog obièaja, toèni-je (pra)slavenske i (staro)romanske mito-loške njegove slojeve, nagaðajuæi o zajed-

nièkim “praindoeuropskim” izvorima raz-nih inaèica, kao i o varijabilnim funkcija-ma koledarskog ophoda. Razgrnuto po-gansko ritualno tijelo bo�anskog Koledanavelo je Lozicu na veze ne samo s ranomhrvatskom dramatikom nego i s brojnimdrugim obredno-teatrabilnim fenomeni-ma. Naš autor kao da se ne mo�e othrvatiintuiciji o posvemašnjoj premre�enostikarika hrvatskih folklornih izvedbi, pa seiza njegovih mjestimiènih refleksivnihstanki nerijetko naziru obrisi kakva jedin-stvenog, stalno nasluæivanog, no izmièu-æeg, proteiènog prapoèela.

Izum d�udijateNo sad nešto o studijama teatarskih

virtualija koje izdvajam iz ove knjige kaoprimjerne blasfemiène znanstvene bašti-nice poganskoga nasljeða. Blasfemiène za-to, što se njihova poganost, oprostite, po-ganskost, kao što sam veæ navijestila, izpredmeta studioznog uvida preselila u sa-mo tkivo Lozièina izlaganja i poglavito je-zika. Uzmimo primjer Izuma d�udijate,treæeg teksta u knjizi. Baš kao i dvoznaèninaslov cjeline u koju je uklopljen, tako sei sintagma “izum d�udijate” parodièno ig-ra sa znanom krilaticom “izuma tradicije”,samo što se heuristièki movens ovdje nerazaznaje toliko u nacionalnoideologij-skoj svrsi koliko upravo u proceduramaznanstvene kapitalizacije izmišljenihprošlosnih nalaza. A evo zašto: inaèe hva-levrijedna tendencija suvremene meðuna-rodne folkloristike, a osobito i izvedbenihstudija, da se okrenu poglavito aktualnom�ivotu tradicijskih teatrabilija, mo�e na�a-lost odvesti u drugu krajnost, a to je, reci-mo, nekritièki prihvat zgotovljenih spoz-naja o folklornoj prošlosti i mehanièkausporedba povijesnih nalaza s eventual-nim današnjim pre�icima ritualnog opho-ðenja. Ivan Lozica, da li sreæom ili nesre-æom, koliko god da je i htio, nije mogaonaiæi na suvremene tragove navodne sred-njovjekovne dubrovaèke “d�udijate”, èijuje negdašnju egzistenciju kategorièki(pro)izveo Lozièin suvremenik, SlobodanProsperov Novak koji je taj proizvod uvr-stio i u nedavno izišlu svoju Povijest hr-vatske knji�evnosti. Intrigiran prošlošæukoliko i sadašnjošæu, Lozica se ipak htiozagledati u povijesno lice toga mraènogrituala – što je navodno muèenog �idovaprovodio na kolima kroz Dubrovnik –ugledavši umjesto toga – uskršnje dubro-

vaèke èuvare Bo�jeg groba i prohod liko-va “naoru�anih �idova” – �udija, Stradu-nom. Odjednom, umjesto same navodnedubrovaèke anti�idovske egzorcistike,

Lozici je intrigantnijim postao suvremenizaplet istra�ivaèkog prepisivanja stranih idomaæih izvora te sklonost bombastiènimtumaèenjima, pa i nehajnim seljenjima na-vodnih “nalaza” koje stoljeæe prije ili kas-nije: najprije je slavist Miroslav Pantiæprepisao Toschijev opis rimskih karne-valskih giudiata koje su se odr�ale do 19.st. i prekrstio ih u dubrovaèke d�udijate,povezavši ih s likovima �udija što se, vidivraga, javljaju na Veliki petak, i smjestioih u 14. stoljeæe, a zatim je Novak Panti-æevu mistifikaciju pomaknuo na 12. sto-ljeæe, valjda kako bi teza zvuèala arhaièni-je. Rekla bih da je u sluèaju ovog poglavljaknjige poslovièan autorov oprez pred mo-guæim interpretativnim zamasima poka-zao svoju najbolju, kritièku stranu, kojomje uistinu zadu�io hrvatsku povijest i knji-�evnosti i kazališta, prokazavši ordinaran

primjer tendencioznih fabrikacija i znan-stvenièkog nehaja.

Kraljevi i kraljiceU Èarskoj kumpaniji Lozièino se zano-

vijetanje oko èinjenica malo stišava: odplesnih maèevnih lanaca va�nije su mu bi-le predajne i dramaturške komponentecjeline èarskokumpanijskog nastupa, kojuopet pokušava sašiti komparativno-dijak-ronijskim šilom, razaznavajuæi najjaèe po-veznice sa starom navadom biranja kralja.To æe nas pak privremeno karnevalsko ve-lièanstvo odvesti do naslova posljednjegteksta u knjizi, Kraljice u Akademiji. Nas-lov je, dakako, najava obièaja koji æe se na-æi u autorovu fokusu, ali jednako toliko inagovještaj rasprave i recepcijske i institu-cionalne sudbine folkloristièko-etnološ-kog istra�ivanja in toto, obièaja kraljicanapose, a mo�da i, u blagoj aluziji, kobnerodne asimetrije u Lozièinoj matiènoj in-stituciji u prilog – �ena. U ovome æe tek-stu autor razmotriti spregu znanosti i fol-kloristièkog aktivizma, a napose uporabuetnografskog materijala da bi se poduprlaetnogenetska istra�ivanja Hrvata, i to po-sebice njihova iranskog podrijetla, a svekako bi propitao isticanu ulogu kraljica “uoèuvanju narodne svijesti”. U takvome isliènim poduhvatima Lozica obznanjuje

objediniteljski projekt borbe same folklo-ristike za vlastitu legitimaciju, ali i mo-guænost uzvratnog napora u prilog anali-tièkoj autonomiji te discipline u odnosuna ideološke prijepore koji je okru�uju.Izabrana provodna nit postaje mu prik-ladnim povodom da suèeli raznolike istra-�ivaèke perspektive. Kao i u primjeru pot-rage za Turicom, te perspektive mnogo-put više govore o pritiješnjenosti brojnihizuèavatelja vlastitim vizurama i polazišti-ma, nego o “obièaju samom”.

Znanost lumperajaNo, od svega je najduhovitija igra rije-

èima prvog teksta Poganske baštine, oduljinaslov koji glasi “Getrunkenes Gesunke-nes Kulturgut, Vinski štatuti pod starimikrovovi”. Ne samo da nas autor u obiljesvoje knjige poziva jeziènoorgijastièkomzdravicom što slavi kulturu višednevnoglumperaja nasuprot trijeznoj znanstvenojrasudbi, nego se i lopta još jednim uvrije-�enim folkloristièkim jeziènim sklopom,onim “utonulih kulturnih dobara”, štosakralizirane produkte elitne kulture izna-lazi u folklornom podzemlju. Ali kod Lo-zice æe se sve i opet pokladno obrnuti: ne-æe se samo kanonska knji�evna djela Ðal-skog, Matoša i Krle�e naæi nedolièno na-topljena vinopijskom razuzdanošæu, negoæe se i ova strogo formalizirana, kazališ-nosna bakhantska prilika pokazati kao ri-tualizacija prema normama plemiækih, nepuèkih veselih društvanceta.

Zakljuèno bi se moglo reæi kako se našautor u èitavoj knjizi, u skladu s više putaisticanim svojim programatskim uporiš-tem u rekonstrukciji povijesnih poetikâteatrabilnih obièajnih tekstova, zala�e zapratnju mijene znaèenjskih snopova kojise, kako èusmo, raznolikim klasnim, iz-vedbenim, ali i klasifikatorskim, leksikog-rafskim ili tumaèiteljskim putovima vješa-ju o neko imaginirano “prapoèetno” – an-tièko ili praslavensko, u svakom sluèajupretkršæansko – scenaristièko tkivo. Ne-doumicama kojima nerijetko pro�ima ilipak zakljuèuje svoje radove Lozica uspije-va premostiti uzaludnost te�nje za nadzo-rom nad postojeæim stanjem na akadem-skoj pozornici, prešavši u sferu promišlja-nja postojeæe razine znanstvene kompe-tencije, katkad i zbrke, unutar koje sveo-buhvatnost i potpuna pouzdanost tuma-èenja sve više postaju iluzijom. Reklo bise, meðutim, da autor zbog te, da se oksi-moronski izrazim, “iluzijske èinjenice”�ali, a �ali i što svoje znanje danas moraformulirati više u obliku upita i inovativ-nih kritièkih glosa, nego li u obliku sus-tavne i apodiktiène eksplikacije. No to štoautora tišti, prisila naime da se šeæe ipakviše po diskurzivnim ramenima svojihprethodnika nego li po predajnim i obièaj-nim tvorevinama samim, naprosto je da-nak aktualnom meta-kritièkom, i, kakoLozica zlurado prognozira, privreme-nom, dakle, karnevalskom “kraljevanju uakademiji”. Stoga i humorne, obaviješteneLozièine folkloristièke panorame putovapoganske graðe i stranputica njezineznanstvenjaèke obradbe tvore jednako to-liko “èeznutljivo gledanje povijesnog svi-jeta koji izmièe”, koliko i mrska mu ap-straktna “teorija”, koju spomenutom sli-kom u uvodu svoje knjige kanda apotro-pejski odgoni. No upravo je u tome para-doksu i razlog zašto njegovu poiesis, opi-jenu po svim vinskoštatutarnim regulama,to, kako autor hoæe, “odjelovljenje” koje-mu izopæenièku anakroniènost, ali i laska-vu vjeènost zakleto �eli odvojiti od krat-kotrajne, konjunkturne i promuæurnetheorie, ipak mogu svima trijumfalno pre-poruèiti kao itekako danas aktualno, èakštoviše, ne biste vjerovali – meta-teren-sko štivo.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 35

Kod Lozice æe se sve iopet pokladno obrnuti:neæe se samo kanonskaknji�evna djela Ðalskog,Matoša i Krle�e naæi nedolièno natopljena vinopijskom razuzdanošæu, nego æese i bakhantska prilikapokazati kao ritualizacijaprema normama plemiækih, ne puèkih (veselih društvanceta)?

Minima teatrabilia i karnevalska kraljevanjaRazgrnuto pogansko ritualno tijelobo�anskog Koleda navelo je Lozicu na veze ne samo s ranomhrvatskom dramatikom nego i sbrojnim drugim obredno-teatrabilnim fenomenima

Ivan Lozica, Poganska baština , Zagreb:Goldenmarketing, 2002.

Dina Puhovski

ubrovaèke ljetne igre ovesu godine dobile svoje ma-jice: na njihovoj prednjoj

strani piše naziv predstave ili do-gaðanja, a na stra�njoj ime re�i-sera i velika brojka, poput one nasportskim majicama (devetka –Šuker!). Uz dramske premijere,majicom su poèašæeni i Linðo,Carmina burana i Šutej, teRamón Vargas, kojemu s prednjestrane piše jednostavno – tenor.Puštene su i u prodaju (nitko ni-je bio dovoljno cinièan da po-misli kako da bi mušku osobu u“dresu” s natpisom tenor ljudimogli izbjegavati u strahu da onto doista i jest). Èelnici Igara uznekoliko su pomagaèa protrèaliu majicama, no šteta što razlièi-tih dresova nema više, pa da Igreimaju i paralelne igre, umjetniè-ko-sportske, koje bi zacijelo biladostojna konkurencija Divljoj li-gi, istodobnom lokalnom vater-polskom turniru.

Pozornica-kabrioletI programski gledano, mnogo

je toga na Igrama bilo bli�e “po-pularnijem” obliku festivala,

poznatijem, pogodnome za “ma-se” (turistièki radnici æe reæi danikakvih “masa” u Dubrovnikunema). Tu su stalni gosti Igara,neprekidno simpatièni švedskizbor Romeo i Julija, u kojem (i)amaterski pjevaèi pribli�avajustaru glazbu u obliku polu-mju-zikla. Sasvim se uspješnim poka-zalo ponuditi publici cijelu veèerskladbi Astora Piazzole (KvartetRucner i bandoneonist PeterSoave) dok je primijeæen priliènovelik interes za Rossinijevu jed-noèinku Il signor Bruschino(Opera HNK Rijeka). Meðunajveæim zvijezdama Igara bilo jei dvoje vrsnih pjevaèa, RamónVargas i Denyce Graves, koji suoboje na recitalima uspjeli prog-rame zakuhati kombinacijom vr-lo popularnih i poznatih ptice-na-grani-ih-veæ-znaju arija i ma-nje poznatih melodija, oboje uzopæe oduševljenje publike. Ovjeènoj popularnosti Carmine dase ne govori…

No, koncert za koji se su kar-te najbr�e prodale bio je onajnajzaposlenije klape u Hrvata,klape Cambi. Iznenaðujuæe ili

indikativno? Nastup Cambijaponovno donosi i pitanje upora-be prostora na Igrama, odnosnoje li Kne�ev dvor pozornica zasve ili je moguæe napraviti dife-rencijaciju. Iznimna, kako ju jenetko nazvao, kabriolet-pozor-nica svima je privlaèna, a èini se ida je glazbeni program u tomesmislu ogranièeniji od dramsko-ga, koji si je ove godine mogaopriuštiti da na famoznom Lovri-jencu ne postavi ništa.

Zadu�eni za zrikavceDogodilo se i da u istom danu

na programu budu jedan “ozbilj-niji” koncert i jedan namijenjen“široj publici”: kad je, meðutim,ansambl za staru glazbu Dialo-gos, na èelu s Katarinom Livlja-niæ, prekinuo izvedbu zbog zvu-ka koji ih je smetao, a koji je vje-rojatno dolazio od zrikavca sdruge strane vrata, te sjeo èeka-juæi da netko od Igara interveni-ra, pokazalo se da nitko tko bi

mogao imati takve ingerencije utome èasu nije bio nazoèan (upomoæ je priskoèio snimatelj). Jeli zato što se istodobno na Boš-koviæevoj poljani, takoðer usklopu Igara, odr�avao koncertTereze Kesovije i Michela Leg-randa? Pitanje je organizacije tkoæe biti zadu�en da “pazi” na kon-certe, kao što je organizacijskiproblem vjerojatno i pravodobnanabava podataka za programskeknji�ice (veæ du�e iz pera Dub-ravka Detonija): u njima se po-nekad moglo doznati i u kojim jetonalitetima i kojim mjerama po-jedini stavak, dok se ponekad oskladbi nije moglo doznati ništa,a o skladatelju malo.

Baš-betonUza svo koketiranje s masa-

ma, Igre nisu napravile veæi glaz-beni iskorak susretima “drugevrste”. Uz vjeèni Linðo i jedanjazz-koncert (Clare Fisher),suorganizirano je gostovanjeju�noafrièke skupine Amam-pondo, koje su zapravo organizi-rali Art radionica Lazareti i Mul-tikultura. Potonje je bilo jednood uspješnijih dogaðanja, kvali-tetom i odazivom, a odr�alo sena terasi tvrðave Revelin, nedav-no vraæene u funkciju i krasnepozornice, unatoè navodnojunutrašnjoj ošteæenosti uslijedrenoviranja – betonom.

Nisu ipak svi koncert prošli u“popularnom” štihu – bilo je isasvim “ozbiljnih” (da upotrije-bimo uvrije�eni izraz, iako se nemisli reæi da su veæ navedeni“neozbiljni”). No, primjerice nakoncertu izvrsnog pijanista Eu-gena Indjica bilo je tako maloljudi da su se netom prije poèet-ka krenuli sami premještati, ne bili izgledalo kao da ih je više. Bioje tek poèetak Igara i u Gradu jebilo manje ljudi, no èini se da sa-mi plakati na kojima piše ime iz-voðaèa i prezimena skladateljanisu dovoljni, a nije zamijeæen nikakav sustavni pokušaj dovoðe-nja turista i drugih posjetilaca.

Neke se koncerte nije pokušalo“prodati”, dok su se najpopular-niji izgleda reklamirali sami. Re-cital Monike Leskovar (i IvaneŠvarc) po sebi je pak “ozbiljna”,ne-masovna stvar, koja širu pub-liku privlaèi zbog raširenih sim-patija za “malu Moniku” i proši-renoga glasa o kvaliteti sviranjaodliène èelistice.

Ekipa unutar ekipePoseban su pak sluèaj bili

koncerti najveæih zvijezda glaz-benog dijela igara, pod nazivomJulian Rachlin & Friends. Uovom kontekstu oni su va�ni up-ravo zbog spoja klasiènog i po-pularnog: vrhunski glazbenici sozbiljnim, klasiènim progra-mom, predvoðeni odliènim glaz-benikom koji se voli pokazati, azna i pretjerivati. No i “ozbiljni-ji” slušatelj “otrpjet” æe èitanjeispriènice Seana Conneryja zbognedolaska ili poseban pljesakLarryu Hagmanu iz Dallasa, ini-ciran od izvoðaèa, da bi još maloslušao pijanista Itamara Golana ipogotovo èelista Mischu Mais-kog (inaèe nesklonog cirkusari-jama). Rachlin i ekipa gotovo dasu trebali imati posebne majice-dresove, oni su ipak ekipa do-voljna za improviziranje kakvasporta (uz veæ obavljeno kupanjes novinarima) i mo�da idealni iz-voðaèi za ono kamo se èini daDubrovaèke ljetne igre smjeraju.Bez pribli�avanja publici danasgotovo ništa ne funkcionira,dakle, zašto ne, a malo “cirkusa”niti ne upada u oèi na festivaluèije dvije dramske predstave sad-r�e vatromet. Upitno je i kolikoje sve to namjerno, s obzirom nakasan datum poèetka osmišljanjaprograma. Projekt s majicamavjerojatno je trebao pokazati dase radi o ekipnom duhu. No, upraksi to ide ovako: okupi se tim(da ne ka�emo “mušku” rijeèmomèad), koji æe se na natjeca-njima sljedeæih sezona pokazati,naprave se dresovi, ali prije nas-tupa, slijede još – kvalifikacije.

36 IV/87, 12. rujna 2,,2.

KKvvaalliiffiicciirraannjjee uu ddrruuggii kkrruuggBez pribli�avanja publicidanas gotovo ništa ne funkcionira, dakle, zaštone, a malo “cirkusa” nitine upada u oèi na festivaluèije dvije dramske predstave sadr�e vatromet

Uz glazbeni program 53. dubrovaèkih ljetnih igara

Zrinka Matiæ

nogi koji Splitsko ljeto prate dulji nizgodina prvo pomisle na operu. Spravom, jer opera u Splitu, a napose

na Splitskom ljetu ima svoju tradiciju i pub-liku. Koncertni podij, premda èesto s po-nešto samozatajnom crtom, takoðer imasvoju publiku na Splitskom ljetu. Ugoditislušateljstvu omiljenim opernim i koncer-

tnim repertoarom nešto je o èemu kreatoriprograma redovito vode raèuna. No, svakosmo ljeto svjedoci nezatomljive �elje da se

zadovolje i neki drugaèiji ukusi i proširi re-pertoar izletima u drukèije glazbene stilo-ve i �anrove. Najèešæe blagi eksperimentinisu dovoljno nametljivi i èesti da bi u nji-ma prepoznali pretenzije da se preusmjeriukus publike, ali svjedoèe o tome da grad,koji kroz svoj ponekad prilièno škrt glaz-beni program ne dobiva pravi uvid u razno-lika europska i svjetska glazbena dogaða-nja, ipak ima sluha i potrebe za raznoliki-jim i bogatijim glazbenim �ivotom.

Neatraktivan programPremda smo i ovo ljeto èuli i vidjeli od

svega pomalo, stekao se novi dojam od-

vojenosti festivala i njegova �ivota od �i-vota grada. Kao da se nije dogodio onajpresudni sudar izmeðu jednog i drugog, u

kojem bi Splitsko ljeto zaista za�ivjelo pu-nim �ivotom, posjeæeno zainteresiranomi brojnom publikom. Sve je bilo komor-nije, povuèenije, nekako izvan centra zbi-vanja i bez prave zahuktale atmosfere fes-tivala. Vrlo mali broj dogaðanja i oèitoneatraktivno slo�en program uèinili su dase glazbenici i malobrojna publika osjeteprepuštenim sebi samima. Raštrkani umjesec dana, tri glazbeno-scenska pro-jekta i šest koncerata, djelovali su kaoizolirani i nikakvom pravom zajedniè-kom festivalskom koncepcijom povezanidogaðaji.

Relativno uspjelo otvaranje Splitskogljeta sa scenskim uprilièenjima Stravinski-jeve opere Oedipus rex i Simfonije psalamatvorilo je onaj pokušaj uvoðenja neèegmalo drukèijeg u opis klasiènog veæinomtalijanskog opernog repertoara. Prihvaæe-ni s vrlo umjerenom dozom oduševljenja,ovi pokušaji još ne mogu podnijeti uspo-redbu s Verdijevim operama. Uz obnovuprethodne godine postavljenog Attile,splitsku je publiku nakon jedne godineapstinencije ponovno privukla Aida.Premda u prilièno neslavnoj izvedbi, po-kazalo se da su jedino te dvije veèeri kad jeišla Aida donijele ono uzbuðenje i �ivostkoji upotpunjuju festivalski ugoðaj.

Siromašna koncertna ponudaKoncerti koji su izazvali najpozitivni-

je reakcije bili su onaj pijanista VardanaMamikoniana, te koncert violinistaShlomoa Mintza i Talich komornog or-kestra. Ipak nisu to bila dva koncertakoja su zasjala u pravoj koncertnoj kon-kurenciji. U siromašnoj i nesrodnojkoncertnoj ponudi èuli smo jedan kvali-tetan koncert kvarteta Robert Schuma-nn, jazz koncert talijanskog Plus FourSaxophone Quartett, te tri koncerta hr-vatskih glazbenika. Skromno posjeæenkoncert dua Attaccantilena na Peristiluodjeknuo je slabije nego što smo oèeki-vali. Violionèelist Mihovil Karuza i pija-nistica Andrea Feitl uspjeli su pak stvo-riti ugodnu atmosferu svojim nastupomu prostoru Stare bolnice, što nije pošloza rukom sopranistici Antoneli Malis igitaristu Goranu Listešu u Vili Dalmaci-ja. I to je sve. Bez nekog zajednièkognazivnika, moguænosti ikakva zakljuèkaosim jednog, a taj je da je potrebno obo-gatiti glazbeni program Splitskog ljeta,koji kao da posljednjih godina odumirei sve je dalje od onog mota donedavneintendantice splitskog HNK Mani Go-tovac: “Grad u teatru, teatar u gradu”.Uèiniti program atraktivnijim, obogatitiga zanimljivijim dogaðajima, dati višemjesta hrvatskim glazbenicima, osmisli-ti koncepciju programa koja bi privuklai zadr�ala publiku, i da kao zasad jedinokulturno ljetno dogaðanje, Splitsko ljetodobije središnje, pravo, osvijetljenomjesto u gradu, veæ sad bi o tome treba-lo razmišljati pripremajuæi se za sljede-æu godinu.

Odumiranje glazbenog programaNajèešæe blagi eksperimenti nisudovoljno nametljivi i èesti da bi unjima prepoznali pretenzije da sepreusmjeri ukus publike, ali svjedoèe o tome da grad, kojikroz svoj ponekad prilièno škrtglazbeni program ne dobiva praviuvid u raznolika europska i svjetska glazbena dogaðanja, ipakima sluha i potrebe za raznolikijimi bogatijim glazbenim �ivotom

Uz glazbeni program 48. splitskog ljeta

Nataša Marièiæ

Bre�icama je ovo ljeto šes-ti put odr�an festival raneglazbe. Njegov je konaèni

score reprezentativan: deset vr-hunskih koncerata rane glazbena kojima su nastupili brojni ug-ledni glazbenici (Walter Reiter,Faye Newton, Linda Perillo, Ag-nes Mellon) i ansambli (Quin-tEssential, Cordaria, MusicaFlorea, Trigon, Ars Longa i dru-gi) iz raznih krajeva svijeta (Ni-zozemske, Belgije, Velike Brita-nije, Èeške, Kube, Izraela i Japa-na). Tu su još bili i majstorski te-èajevi iz baroknog pjevanja (Bar-bara Schlick), blok-flaute (Hans-

Maria Kneihs) i popreène flaute(Andreas Kröper), te ljubiteljskeradionice za ranu glazbu (GallusConsort) i studentski festival uz

sudjelovanja akademija za ranuglazbu iz Bolzana i Krakowa.

Naizgled tek u povojima (jer,zaboga, što je šest godina?), ve-æim se dijelom dogaðajuæi istinau zakutku susjedne dr�ave, alizato nadomak Zagreba, ovaj jefestival dosad uspio zadobiti vrloskromnu pozornost našeg me-dijskog prostora. Zaslu�uje, me-ðutim, punu pa�nju, i to iz neko-liko razloga.

Otvorenost novim idejamaFestivali koji su po program-

skom konceptu specijalistièkiorijentirani kod nas su, unatoènazivima koji bi na to trebali

upuæivati, prava rijetkost, a za ra-nu glazbu niti ne postoje. Ovdjeje, meðutim, rijeè o izrazito spe-cijalistièkom festivalu. Takvim

ga, prije svega, èine tri program-ske okosnice oko kojih se kon-stituira, a gore navedena imenasamo ih potvrðuju: izvoðenjedjela skladatelja koji ne pripadajuu standardni koncertni reper-toar; izvoðenje djela novootkri-venih ili nedovoljno poznatihskladatelja, odnosno novootkri-venih djela poznatih skladatelja;te izrazito istra�ivalaèki inter-pretativni pristup.

Nadalje, ovo je festival kojinije sam sebi svrha. Uz niz kon-cerata rane glazbe, koji svakakojesu njegova sr�, Festival svakegodine ukljuèuje majstorske iljubiteljske radionice rane glaz-

be, te studentski festival na ko-jem se u zajednièke koncertneprojekte udru�uju polaznici te-èajeva i studenti akademija za ra-nu glazbu iz Bolzana i Krakowa.Svi se ti dogaðaji odvijaju na raz-lièitim povijesnim lokacijamaPosavlja (dvorcima, crkvama, sa-mostanima), s tendencijom šire-nja na ostale regije Slovenije.Prostorno i obrazovno širokozasnovan, ovaj dakle specijalis-tièki festival te�i što potpunijempro�imanju sa sredinom u kojojse dogaða. Ujedinjujuæi nekolikomeðusobno razlièitih, ali kompa-

tibilnih cjelina (predstavljanje ra-ne glazbe vrhunskim koncerti-ma, njeno poduèavanje i sudjelo-vanje, na neki naèin, svih koji to�ele u njenom izvoðenju), on ne-nametljivo, ali svjesno zahvaæa ugotovo sve glazbeno-obrazovnesegmente i razine, uèeæi glazbe-

nike kompetentnom izvoðenjuglazbe udaljenijih razdoblja, aliujedno i stvarajuæi publiku iz nji-hovih redova, što nipošto nijezanemarivo. I napokon, unatoèjasno profiliranom program-skom konceptu, Festival je otvo-ren novim idejama i poticajima.Naime, svake se godine upotpu-njuje novim sadr�ajima, surad-njama i raznim oblicima promi-canja rane glazbe.

Uvijek nova iskustvaRijeè je, dakle, o festivalu ko-

jem je u središtu glazba sâma. Sjedne strane, cageovsko-utopis-tièkim obrazovnim konceptomza trenutak vraæa glazbu u sre-dište zanimanja sredine u èijemje obrazovnom sustavu (jednakokao i kod nas) glazba sâma (onjenom razumijevanju da i negovorim), u potpunosti margina-lizirana. S druge strane, iz godineu godinu donosi nova izvodilaè-ka, a kroz to i glazbeno-struktu-ralna iskustva. Uvijek otvoren,istra�ujuæi meðukulturalne, me-ðustilske i interpretativne utjeca-je i interakcije, on visokim izvo-dilaèkim standardima otkrivaglazbu europske povijesti, ali jepovezuje i s glazbom drugih kul-tura. Promovirajuæi djela sklada-telja rubnih razdoblja i prostora,istièe susret i sinkretizam stilovai glazbe, te ukazuje na nedovolj-no naglašavana mjesta njihovapovezivanja, razdvajanja i miješa-nja. U tom smislu, njegova ulogapostaje sve znaèajnija i veæa uovom dijelu europskoga glazbe-no-festivalskog prostora, a onsâm nezaobilazna buduæa desti-nacija hrvatske glazbene javnosti�eljne ovakvih vrsta delicija.

Trpimir Matasoviæ

vatko tko se po�eli uhvati-ti u koštac s izvoðenjemsrednjovjekovne instru-

mentalne glazbe naiæi æe na èitavniz teško premostivih i, u kraj-njoj liniji, obeshrabrujuæih prep-reka. Jer, dok je za vokalnu du-hovnu, a donekle i svjetovnuglazbu tog vremena saèuvan èi-tav niz notnih zapisa, teoretskihspisa o izvodilaèkoj praksi, kao imnogobrojnih drugih dokume-

nata koji mogu istra�ivaèa uputi-ti na pravi put, s instrumental-nom je glazbom posve drukèijisluèaj. Primarnih je izvora vrlo

malo, a oni malobrojni sekun-darni daju tek oskudne i nerijet-ko kontradiktorne informacije.Èak i kad se dokopa konkretneglazbe, izvoðaè mora, više ili ma-nje na vlastitu ruku, donijeti jošèitav niz odluka – od izbora in-strumentarija do naèina na kojiæe “nadopuniti” notni tekst, kojije uglavnom tek skica na temeljukoje glazbenici improviziraju �i-vu glazbu.

Vješto i uvjerljivo improviziranje

Iz svega ovoga logièno proiz-lazi èinjenica da je umjetnika iansambala koji se bave srednjov-

jekovnom instrumentalnomglazbom malo, a onih uistinu vr-hunskih meðu njima još je i ma-nje. U programu ovogodišnjih

Zagrebaèkih ljetnih veèeri prva sedva koncerta srednjovjekovneglazbe tako nisu osobito posreæi-la – nekoæ ugledni ansambl Per-ceval izvedbom svog programaglazbe srednjovjekovnih sklada-teljica nije se baš proslavio, dokje nastup pjevaèa i glazbenika na�ièanim instrumentima IgoraPomykala bio u pojedinim seg-mentima zanimljiv, ali u cjelinijednostavno monoton. No, neka�e se uzalud da “treæi put Bogpoma�e” i, mora se priznati,Koncertna je direkcija Zagrebpovukla odlièan potez priredivši

u crkvi Svete Katarine koncertbeèkog sastava Trio Unicorn. Ri-jeè je zapravo o jezgri inaèe veæegsastava, koji zauzima jednu od

najznaèajnijih pozicija u suvre-menom svjetskom izvodilaštvusrednjovjekovne glazbe. Sastavpredvodi flautist Michael Posch,inaèe proèelnik Katedre za ranuglazbu na Beèkom konzervatori-ju, a s njim u Triju glazbuju još iThomas Wimmer na �ièanimglazbalima, te udaraljkaš Wolfga-ng Reithofer.

Tajnu njihove kvalitete èine,osim iznimnog virtuoziteta svihglazbenika (pogotovo MichaelaPoscha), iznimno dobro pozna-vanje zakonitosti srednjovjekov-

ne instrumentalne glazbe, vještoi uvjerljivo improviziranje, te po-sebno svijest o iskonskoj �ivot-nosti, pa i senzualnosti koja je la-

tentno prisutna u glazbi koju iz-vode. Stoga im je i bilo moguæeuèiniti zanimljivima èak i inaèe“uglate” chansone Guillaume deMachauta i nekolicine drugihpoznatih ili anonimnih skladate-lja 14. i prve polovine 15. stolje-æa. U izvorno pak instrumental-nim, mahom plesnim skladbama,èlanovi Tria Unicorn nerijetkouspijevaju pronaæi i istaknuti la-tentno prisutne elemente istoè-njaèkih oblika glazbovanja, kojisu u europsku glazbu prodrli pu-tem trgovaèkih kontakata s arap-skim svijetom.

Podizanje tenzijeNaizgled paradoksalno, Trio

Unicorn najbolje funkcionira uskladbama repetitivnog i statiè-nog karaktera, s obzirom na toda je ansamblu upravo na takvojpodlozi najlakše pustiti mašti navolju, o�ivljavajuæi glazbu uvijeknovim improvizacijama i podi�u-æi tenziju ponekad upravo nevje-rojatnim ubrzanjima. Sviraèkoumijeæe Michaela Poscha na blo-k-flautama pritom je takvo daostavlja dojam kao da prelazigranice moguæeg. Kao da mu tonije dovoljno, pred kraj progra-ma pokazao je i da mo�e sviratidvije flaute istodobno, a takvonešto zaista se niti vidi, niti èujesvaki dan. Pa, ako je na podruèjurane glazbe na poèetku zagrebaè-kog ljetnog programa prvi velikibod “pokupila” scena Amadeokoncertom kubanskog ansamblaArs Longa, Koncertna direkcijaovim se, jednim od posljednjihkoncerata Zagrebaèkih ljetnih ve-èeri višestruko iskupila za svedruge eventualne manjkavosti uovogodišnjem programu te ma-nifestacije.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 37

Virtuozitet preko granice moguæegU izvorno instrumentalnim, mahomplesnim skladbama, èlanovi Tria Unicorn nerijetko uspijevaju pronaæi i istaknuti latentnoprisutne elemente istoènjaèkih oblika glazbovanja, koji su u europsku glazbu prodrliputem trgovaèkih kontakata s arapskim svijetom

Koncert ansambla Trio Unicorn,Zagreb, crkva Svete Katarine, 2. kolovoza 2002.

IIssttrraa��iivvaannjjee iinntteerraakkcciijjaaPromovirajuæi djela skladatelja rubnih razdoblja i prostora, Festival Bre�ice istièe susret i sinkretizam stilovai glazbe, te ukazuje na nedovoljno naglašavanamjesta njihova povezivanja, razdvajanja imiješanja

Uz program Festivala Bre�ice

Prostorno i obrazovno širokozasnovan, ovaj specijalistièki festival te�i štopotpunijem pro�imanju sa sredinom u kojojse dogaða

Naizgled paradoksalno, TrioUnicorn najboljefunkcionira uskladbama repetitivnog i statiènoga karaktera

foto: Eva Beatrix Timpe

Marinko Miškoviæ

sklopu ovogodišnjih Zagrebaèkihljetnih veèeri imali smo prigoduposlušati pet orguljaških koncerata,

od kojih su èetiri bila u zagrebaèkoj ka-tedrali Marijina Uznesenja, a jedan u gor-njogradskoj crkvi Svete Katarine. Osimtalijanskog orguljaša Roberta Antonella,svi su ostali izvoðaèi bili iz Hrvatske: Go-rana Vidnjeviæ Fabijaniæ, Dra�en Boriæ,Ljerka Oèiæ, Alen Kopunoviæ-Legetin iNatalija Imbrišak. U ukupnom programusvih pet koncerata u najveæem su broju bi-li zastupljeni francuski skladatelji, no, bi-lo je tu i nefrancuza, meðu kojima se na-šao i jedan hrvatski skladatelj – Mato Leš-æan. Što se tièe zastupljenosti skladateljapo pojedinim glazbenim razdobljima, naj-više je bilo onih koje ubrajamo u razlièiteglazbene pravce dvadesetog stoljeæa, te

onih iz romantizma, a nakon njih je, uznatno manjem broju, bilo i skladatelja ra-nijih razdoblja. Ima smisla istaknuti i po-datak da je posjeæenost ovih koncerata bi-

la na granici umjerenog i slabog odaziva,što se mo�e pripisati i èinjenici da su or-gulje, unatoè ljepoti svojega zvuka, priv-laène samo relativno uskom krugu ljudikoji se sla�u (ili bi se slo�ili) s CharlesomMarieom Widorom koji je, misleæi na Al-berta Schweitzera, izjavio: “Svirati orguljeznaèi oèitovati volju ispunjenu motre-njem vjeènosti”.

Iluzioniranje orkestraTko je od posjetitelja bio došao samo

radi u�ivanja u slušanju zvuka orgulja, netra�eæi, dakle, nikakvu misaonost u ono-me što sluša, taj je, zahvaljujuæi repertoa-ru na kojemu je bilo mnogo skladbi nasta-lih u vrijeme kad je vještina i umjetnostgradnje orgulja dosegla simfonijsko-or-kestralni ideal, kad su orgulje bile uspore-ðivane s velikim orkestrom èiji bi registritrebali biti u stanju u neku ruku iluzioni-zirati pojedine orkestralne instrumente,doista imao pravu prigodu do�ivjeti tut-njavu, ali isto tako i nje�nu umiljatost ve-likih orgulja. Kad je, na primjer, u izvedbiDra�ena Boriæa zagrmjela B-A-C-H temaLisztova virtuoznog Preludija s odgovara-juæom 32-stopnom registracijom u pedalus dodatnim nagomilavanjem akorada umanualu, ili kad su, u izvedbi Natalije Im-brišak, masivni pedalni tonovi iz poznate

Widorove Toccate iz njegove Pete simfoni-je stvarali velièanstveni i dostojanstveniantifonalni ugoðaj, do�ivljaj tog katedral-nog velezvukovlja trebao je iz ravnoduš-

nosti ili duhovne odsutnosti trgnuti sva-kog slušaèa.

Nadalje, oni za koje je glazba za orgu-lje nešto više od kaleidoskopa koji daje li-jepe šare sa zadovoljstvom su slušali iz-vedbu èetiriju od devet meditacija iz 1935.godine skladanog ciklusa Roðenje Gospo-da Oliviera Messiaena. Messiaena je sviraoi Roberto Antonello, koji je izveo njego-vo Uzašašæe. Onima kojima su, na prim-jer, ta dva Messiaenova djela sa svojim fi-lozofsko-vizionarskim duktusom novog“osjeæaja vremena” posredovala aspekt“zaustavljenog vremena” kao momentmira i vjeènosti, sigurno se otvorio jedanvlastiti svijet – svijet kontemplacije onogu sebi mirujuæeg, lijepog, istinitog…

Neprimjereni prostorKoncert u crkvi Svete Katarine se od

onih èetiriju koji su bili u katedrali nijerazlikovao samo po lokaciji, nego i po op-æenitom konceptu. Bio je to koncert sa-lonske glazbe 18. stoljeæa, ali za dvoje or-gulje. Za orguljama, na �alost ne autentiè-nim, bili su Ljerka Oèiæ i Alen Kopunovi-æ-Legetin. Osim toga što su svirali na gro-tesknim elektronièkim kopijama “pravih”orgulja, Oèiæ i Kopunoviæ glazbovali su iu neprimjerenom prostoru, osim ako nemislite da je sakralni, liturgijski prostorupravo ono mjesto kamo je plemstvo 18.stoljeæa išlo udovoljavati svojoj razonodi.Rezultat tih kompromisa bilo je kao �uljneugodno stanje zajedništva inaèe u mno-goèemu inkompatibilnih predod�bi. Una-toè tome što u�itak zbog navedenih ne-dostataka nije mogao biti potpun, Oèiæ iKopunoviæ su znati�eljnoj publici u duhusalonskog muziciranja predstavili zanim-ljiv repertoar.

Nakon odslušanih svih pet koncerata,nameæe se jedno opæenito i èesto pitanjekoje se ne odnosi samo na orguljaše. Ra-di se o pitanju vlastita identiteta, koje-mu danas, kao i samoj umjetnosti, sa-mom ljudskom duhu, prijeti opasnostod sve br�eg i automatiziranijeg �ivota:koliko danas mladim glazbenicima osta-je vremena za refleksiju i mira za unu-tarnje sazrijevanje? Osnovna pretpos-tavka za stvaranje i razvoj samostalneosobnosti danas je imati snage oduprije-ti se toj mašineriji i biti sposoban osluš-kivati vlastitu nutrinu, biti hrabar i nepokoriti se prolaznim trendovima, bitihrabar i razvijati vlastite koncepte i izanjih stajati.

Trpimir Matasoviæredstavljanje folklorne, ili– politièki korektno reèeno– tradicijske glazbe zbiva

se najèešæe na naèin koji pogo-duje stvaranju ili podr�avanjustereotipa o toj glazbi, te samimtime ote�ava njeno razumijeva-nje. S jedne strane, nastupi speci-jaliziranih folklornih ansambalaprikrivaju èinjenicu da se najèeš-æe radi tek o konstrukciji, ili, unajboljem sluèaju, rekonstrukcijitradicijskih oblika glazbovanja.Drugi pak fenomen predstavljajurazni oblici etno glazbe ili worldmusic, koji se zasnivaju na koriš-tenju folklornih elemenata, prièemu ih se percipira kao umjet-nièku ili autorsku glazbu, bez svi-jesti da se, zapravo, i na taj naèinstvaraju neke nove, suvremene

tradicije.U korijenu pak posljednjih

desetljeæa intenziviranog zani-manja za tradicijske glazbe le�i

više ili manje svjesna potraga zazaboravljenim korijenima, prièemu èak i glazbe geografski ilikulturno udaljenih tradicija mo-gu ponuditi poticaje za ponovnootkrivanje elemenata kolektivne

podsvijesti ljudske vrste. U tomsu smislu razlièiti oblici udaralj-kaške glazbe posebno zanimljivi,kako zbog utemeljene pretpos-

tavke da su ljudi, osim vlastitimglasovima, najprije poèeli glaz-bovati upravo na udaraljkama,tako i zbog novijih glazbenihtradicija utemeljenih upravo natakvim instrumentima.

Arhetipska statiènostŠirok spektar takvih glazbi, od

pradavnih do najnovijih, ponudi-la je Meðunarodna smotra folklo-

ra svojim programom pod naslo-vom Uz zvuk udaraljki. Umjestoredoslijedom nastupa, izvoðaèeje vjerojatno bolje predstavitikronološkim redom pretpostav-ljene starosti tradicija koje pred-stavljaju. Stoga na samom poèet-ku treba istaknuti posljednje iz-voðaèe, australski sastav TheWhite Cockatoo, koji je vjero-jatno bio glavni razlog što jemnogobrojna publika stoièkipodnijela tradicionalno (da neka�emo tradicijski!) nesnosnuzagušljivost Tvornice više od trisata, koliko je trajao èitav prog-ram. Drevna aborid�inska tradi-cija koju predstavlja ovaj sastavtemelji se na pjevanju, plesu, teinstrumentalnoj pratnji u kojojjednostavnim ritamskim obrasci-ma drvenih štapiæa kontrastirajuslo�eni ritmovi koji se promje-nama visine, dinamike i boje to-na posti�u na tradicionalnoj dr-venoj trublji didjeridu.

Arhaiènom valja smatrati itradicijsku glazbu koju je izvo-dio Plesni ansambl Šri Lanke,premda su sâm ples i šarolikikostimi daleko zanimljiviji odjednostavne i statiène ritamskepratnje na bubnjevima. S drugestrane, upravo je ta arhetipskastatiènost ono što najviše privla-èi u glazbi koju je predstavio sas-tav Leymer iz iranskog Bûsheh-ra. Slo�eniji repetitivni modeliraznovrsnih udaraljki, praæenizanimljivim oblikom jednoglas-nog ili dijafonijskog pjevanja izvukom gajdama srodnoga glaz-bala ney-anbân stvaraju ugoðajkontinuiranoga ritualnog transa,pri èemu je poseban uèinak os-tvaren neoèekivanim prekidima

glazbe, te njenim nastavljanjem uuvijek br�em tempu.

Kontakt tradicije i popularneglazbe

Spoj staroga i novoga mogaose prepoznati u nastupu japanskeskupine Hinokiya, u kojoj se tra-dicijsko glazbovanje na taikobubnjevima i japanskim flautamasjedinjuje s izrazito komunika-tivnim vokalnim izrièajem, kojiponekad neodoljivo podsjeæa naneke oblike zapadne popularneglazbe, poput primjerice hip-ho-pa ili rapa. Kontakt tradicije i po-pularne glazbe još je i prisutniji uglazbovanju londonskog sastavaThe BT Melodians Steel Orches-tra, koji «šlagere» poput Yester-day ili Dancing Queen izvodi ujedva sedamdesetak godina sta-roj trinidadskoj tradiciji sviranjametalnih bubnjeva izraðenih odbaèvi za naftu.

Naposljetku, potpuno u duhuworld music bio je uvodni nastupzagrebaèke skupine Rhytm Tri-be. Skupina bubnjara, neoptere-æena vezanjem uz neku konkret-nu tradiciju, spontano stvaraglazbu temeljenu na arhetipnostiponavljanja i variranja stalnih ri-tamskih obrazaca, pokazujuæi ta-ko da je na podlozi univerzalnihobrazaca moguæe stvarati nove i�ive oblike glazbovanja.

38 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Katedralno velezvukovljeKoliko danas mladim glazbenicimaostaje vremena za refleksiju i miraza unutarnje sazrijevanje?

Uz orguljske koncerte u sklopu Zagrebaèkih ljetnih veèeri

Od pradavnih do najnovijih tradicijaU korijenu posljednjih desetljeæa intenziviranogzanimanja za tradicijskeglazbe le�i više ili manjesvjesna potraga za zaboravljenim korijenima,pri èemu èak i glazbegeografski ili kulturno udaljenih tradicija moguponuditi poticaje za ponovno otkrivanje elemenata kolektivne podsvijesti ljudske vrste

Uz zvuk udaraljki, Tvornica, Zagreb, 18. srpnja 2002.

Na podlozi univerzalnih obrazaca moguæeje stvarati nove i�ive oblike glazbovanja

Ima smisla istaknuti i podatak da je posjeæenost ovih koncerata bila na graniciumjerenog i slabog odaziva

Lada Èale Feldman

o svoj se prilici i meðu naj-zanesenijim ljubiteljimaknji�evnih iluzija, kao i

meðu najokorjelijim preziratelji-ma biografskih tumaèenja, naðeonih koji potajice vjeruju da su,èitajuæi djela sebi milih pisaca,proniknuli onkraj samostojnosti«prièâ» i dotakli stvarne stavove,ideje, nazore ili osjeæaje njihovihtvoraca. Dugovjeèni �anr eseja,kojemu je Tournierov davnašnjipredšasnik Montaigne udario te-melje, upravo je takvim pobuda-ma a za neke mo�da i nepriznatimporocima ponudio dostojanstvenodušak: jest da je rijeè o knji�ev-nosti, a ipak se autorski glas bezsrama èuje, nalazeæi upravo u pri-vatnosti naobrazbe, svjetonazora,humora ili asocijacija svojega no-sitelja svoje glavno utoèište. Sdruge strane, narativni konstrukt«stvarno» stopljena autorskog ipripovjedaèevog jastva ne izbija uprvi plan kao autobiografska te-ma, nego samo kao perspektiva,okreæuæi se velikodušno zanimlji-vosti sadr�aja koji ga okru�uje, ane preuzetnosti vlastite intros-pekcijske iznimnosti. Tako se iTournier u predgovoru svojihSlavlja unaprijed odrièe psihološ-kih cjepidlaèenja i zapare duševnog�ivota, odabravši kao vodièe radi-je znati�elju, �eð i glad za otkriva-njem i znanjem, a povrh svega zadivljenjem nad svjetskim èudimakojih je mnogo, mnogo više negosedam, za svakoga tko se umijerazgaliti veæ i nad pukom èinjeni-com da mu je u ruke dan �ivot,prekratak ne zbog svoje prolaz-nosti, nego zbog obilja koje gaokru�uje a pred kojim mo�e sa-mo svakodnevno ponizno klek-nuti.

Od iskona do televizijePovrat motivima iz evanðelja

ovdje je izgubio propovjednièkiduh koji me je pomalo odbijaood romana Gašpar, Melkior, Bal-tazar istoga autora, obznanjujuæisvim sumnjièavcima da je Tour-nierova zaokupljenost kršæan-skim nasljeðem plod zanesenostiovozemaljskim a ne transcen-dentalnim kraljevstvom bo�jim,te da u njemu ima blagonaklonamjesta èak i za Lucifera, pa kakoonda ne bi bilo i za kockare,«�enskaroše» i politièke oportu-niste poput Sache Guitrya, iliikonizaciju Michaela Jacksona iprinceze Diane, tih srna na �r-tveniku vizualne fagocitatomani-

je, èijim tugama Tournier pret-postavlja, kako veli, izumiruæu«lozu» prpošne i neuništive ZiziJeanmaire. Daleko od toga da

pišèev uistinu eruditski zamahasocijacija, koji se�e od samih is-kona civilizacijskog labirinta doaktualija fotografskih portretasuvremenih politièara, ili pak dofilma i televizije – tog prozora usvijet bezoblièna zemljovida – ne-ma i u ovoj knjizi neki svoj selek-tivni kljuè, pa ipak dojam kojiobgrljuje proèitane eseje ostajeposvemašnja otvorenost pripov-jedaèevih osjetila, srca i uma zabaš sve što se njemu osobno naš-lo na perceptivnom putu.

Prenapuèena sjeæanjaAko vam ka�em da svoje spisa-

teljske dane provodi u naizgled-noj ladanjskoj dokolici, razmjer-no izoliran od šipra�ja mondenog�ivota, mo�da æe vam biti jasnijeodakle crpi svoju smirenu a ipak�ivu znati�elju i vezanost zaovostrano bez trunka staraèkegorèine, kadru èak radosno išèe-kivati prelazak na drugu obalu,dovikujuæi poumrlim sudruzimastrpite se, dolazim, dolazim!. Nje-mu je i nesanica, taj izvor nervozei nestrpljivosti za u�urbane pos-lovne ljude, prilika koju doèekujes u�itkom, ne trseæi se grèevito is-puniti to «prazno» vrijeme kon-zumacijom kakva jela, štiva, me-lodije ili likovne umjetnine, negorazdragano šireæi ruke prema svo-jim prenapuèenim sjeæanjima.Ne, doista, tu ne vlada zapara du-

ševnog �ivota, nego klorofilnozelenilo i brbljavost tijela i stvari,hrane, zaèina i piæa kojim kraljujeaqua simplex, zatim trupkanje ikaskanje krava, konji, �abe, zmijei da�devnjaci, drveæe i korov –stanovnici poglavlja Naturalia – apovijesno i osobno va�na topog-rafija, virtualne knji�nice i zidovimuzejskih zgrada koje je pisac za�ivota posjeæivao rasklapaju kata-loge i slike na ekranu njegove svi-jesti i bez pomoæi kompjutora. Taokrenutost povijesnoj, mitskoj isimbolièkoj, jednako pojmovnojkoliko i opipljivoj izvanjskosti,drugome i drugima, rekoh veæ,otkriva samoga Tourniera bolje iod kakve autobiografske lupe.Konotacije rituala zamjenièkogobraæanja, tikanja i vikanja, pozi-vanja na svoje ja kada se zapravomisli ti, uostalom, same su za se-be predmetom jednog od eseja.

Ispod, dakle, bogata vijenca feno-mena, dogaðaja i imena što opa-suje naslove i rubove Tourniero-vih crtica, saznat æemo da spavagol te se takav redovito pojavljujei u svojim snovima; nostalgièan jeprema zagubljenoj osjetljivosti zasuncostaje i ravnodnevice ili po-ljodjelskom ritmu rada i praznikašto ga nastoji izvrnuto slijediti,štujuæi praznikovanje u svojemspisateljskom radu; plijeni ga ulo-ga aristokratovog sobara kaoidealna opservatorska pozicija;usudi se prezirati ljevièarsko i inosnobovsko èistunstvo kada je upitanju spomen novca, premastjecanju kojega ipak ostaje rav-nodušan; protivi se suvremenomstvarnom i reprezentacijskom iz-gonu starosti, staraca i starica, aaktualnoj deontologizaciji identi-

teta dodaje poglavlje o današnjojnemoæi – uvjetovanoj informatiè-kom kontrolom – da doista nesta-nemo, uteknemo ili izmislimo se-be iznova.

Profit melankolijeNe mogu vam sad nabrojiti

svu mno�inu autorovih povodaza blagoglagoljivu, mudru sreæu,a ni nije na meni da nadomještamknjigu ili da vam kvarim zado-voljstvo, pa zato izdvajam samoneka od tih uknji�enih medita-tivnih slavlja. Ako ste, primjeri-ce, skloni sjeti, pa vam se èini dato neprekidno feštanje mo�e bitii nasrtljivo, proèitajte odlomak oDürerovoj grafici Melencolia I,pa æete obnoviti negdašnje nasla-ge znaèenja te nezaljeèive boljkekoje i najistanèanijim psihoanali-tièkim anamnezama znadu izma-æi. Ne samo da se terminološkasprega ekonomije i psihe viaDürer via Tournier gleda manjeu ozraèju zaštitne emocionalnekalkulacije a više u duhu metafi-zièke kockarske spekulacije, negose i duhovni «profit» koji melan-kolik izvlaèi iz svojih samotniè-kih slasti otkriva posve suprot-nim utuèenosti i oèaju, kao samaneuta�ivost pohlepe za perma-nentnom feštom. Melankolik bizapravo kruha svrh pogaèe – nje-ga pokraj zemaljskog izobilja,kako ka�e Valéry što ga Tourniercitira, još i mori neostvarivo, onsugovornika tra�i u stvoru kojegnema ni na zemlji ni na nebu, štoje uvreda samoj Svevišnjoj sili,jer èak ni ona ne mo�e otkupitiono èega nije ni bilo.

Dru�benik beznaèajnih vjeverica

Saturnova podanika, kakodoznah, èesto lijeèe jupiterov-skom �ovijalnošæu glazbe, ali rek-la bih da se francuski esejist tako-ðer mo�e pridru�iti popisu lijeko-va: brbljavi hedonist koji razumi-je naizgled neutješnu šutnju,osamljenik-akademik, dru�benikuglednih velikana i beznaèajnihvjeverica, Tournier nas katkadmo�e i zaèuditi – recimo kad svekose odraslih �ena ne dr�i bolji-ma od snopa kakve metle, ili kadsmatra da je valjalo poslušati Sta-ljinove naputke o konstituciji uje-dinjene poratne Njemaèke um-jesto prepustiti njezinu saveznupolovicu amerikanizaciji – ali nasbarem ne zamara ni tapšanjem svisina ni opomenom iz nizinadruštvene, kulturne ili prirodne

piramide. Umjesto toga, s namazapodijeva ravnopravnu diskusijubez strasti, ali i bez uvredljivognehaja, vodila se ona o lutanjimakrune Luja Svetoga, D’Annunzi-jevoj èupavosti, emblematici i fi-lozofiji sna ili milenaristièkim ka-taklizmama. U tim diskusijamamo�ete, primjerice, polemièkiprovjeriti kojoj od èetiriju kate-gorija spavaèa pripadate, ovisnoveæ o polo�aju koji pri spavanjuzauzimate, ili pak kakav bi bio is-hod kviza u kojem biste sami mo-rali ocjenama popuniti rubrikeobitelj, prijateljstvo, ljubav, karije-ra i sreæa: taman kad ste se dali uizraèunavanje, Tournier æe vaselegantno razriješiti zablude biloponosa bilo srama.

U�itak u prijevoduNavedenim se iznenadnim

esejistièkim okretištima za hr-vatskoga èitatelja pridru�uje jošjedan va�an èimbenik: prijevodVlatke Valentiæ, iznimnoga knji-�evnog sluha. Da je rijeè o nepo-recivoj autorièinoj nadarenostiza taj te�ak, a toliko u nas inaèena razne naèine nevidljivi i pod-cijenjeni posao, primjereno do-èarava njezino hrvatsko koautor-stvo pjesme Slatka mala Léa Fer-réa, omiljena Tournierova šanso-nijera, koji se od samostanskogagojenca prometnuo u nje�no-si-lovita, neodoljiva buntovnièkogbezobraznika. Od sitnih jeziènihzadovoljstava spomenula bih jošantièku preobrazbu imena Mar-guerite Yourcenar u MargaritaYourcenaria, jer je rijeè o Tour-nierovoj anakronistièkoj smicali-ci, prema kojoj Hadrijanove me-moare te spisateljice sam carDioklecijan nije ispuštao iz ruku.No nije se zakrenulo i uvrnulosamo zrcalo velikog povijesnogvremena: kad sluša stanicu Fran-ce culture, nešto poput našegTreæeg programa, u Tournierovuse duhu automatski zaèinjeunutrašnja rasprava, te prisilunjezina razmatanja ne mo�eomesti niti pripovjedna discipli-na. Tako se prvotni opis sluša-teljskog iskustva lako izrodi unit kojom se pripovjedaè, a s nji-me i èitateljica, neosjetno zapliæeu sam sadr�aj onoga o èemu izbog èega se radio sluša, a i za toje valjalo prevodilaèkog umijeæakoje nadilazi dilemu izbora lek-sièke adekvacije ili sintaktièkogprijenosa i prelazi u sferu pogo-ðena «tona» za taj ontološkipreskok.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 39

KKlloorrooffiill ��iivvoottaaDojam koji obgrljuje Tournierove eseje ostajeposvemašnja otvorenostpripovjedaèevih osjetila,srca i uma za baš sve štose njemu osobno našlo naperceptivnom putu

Michel Tournier, Slavlja; S francuskoga prevela VlatkaValentiæ, Vukoviæ&Runjiæ, Zagreb, 2002.

Kao vodièe, Tournier odabire �eð i glad za otkrivanjem i znanjem, a povrhsvega za divljenjemnad svjetskim èudima kojih je mnogo, mnogo više nego sedam

Siniša Nikoliæ

ean Baudrillard neospornoje jedan od najzanimljivi-jih likova na suvremenoj

teorijskoj sceni zapadne civiliza-cije. To se ne odnosi samo nanjegov teorijski rad nego i naukupnu recepciju njegova djela,kako u svijetu, tako i kod nas.Ovaj francuski germanist (dok-torirao na Brechtu), zatim kritiè-ki sociolog kulture i civilizacijeZapada, i na koncu, u pravomsmislu filozof, u najboljoj tradi-ciji Friedricha Nietzschea iliEmilea Ciorana, Waltera Benja-mina ili Eliasa Canettija, veædobrih trideset godina skandali-zira okorjele akademske umove,a kako se èini, ni pod stare danene pokazuje nimalo kajanja, zna-kova umora ili posustajanja.

Haluciniranje pojmovimaNjegova je pozicija višestruko

paradoksalna. S obzirom na silo-vitost i poetiènost njegova teo-rijskog stila, kao i s obzirom naradikalnost teza, njegov je radteško probavljiv zarobljenimumovima humanistièkih, “znan-stvenih” ili akademskih struktu-ra. Visoko podignuta i èvrsto za-èepljena nosa oni s gnušanjemokreæu svoju olimpijsku glavu oddjela tog teorijskog “nestaška”.Pa on u svojim knjigama haluci-nira, konfabulira, insinuira, in-kriminira – ništa ne dokazujuæi,zbunjuje – ništa ne objašnjavaju-æi. Ipak, gotovo da se svi slu�enjegovim pojmovima, ne bi li ob-jasnili i razumjeli zbunjujuæe sta-nje stvari u suvremenome svije-tu, i gotovo svi nekako znaju zanjegove osnovne teze koje supostale opæe mjesto postmoder-ne – slagali se oni s njima ili ne.

U Hrvatskoj je s poznava-njem njegovih djela situacija jošslo�enija. Iako je miljenik izva-nakademske subkulturne teorij-ske scene, širi recepcijski odjeknjegovih teza u potpunosti jeizostao. Tek je sredinom devede-

setih u èasopisu Godine izišaosolidan izbor nekolicine njego-vih va�nih tekstova – za prvi ko-rak primjereno, ali ukupno gle-

dano ni pribli�no dovoljno. Ta-ko je bilo sve donedavno, do iz-laska knjige Simulacija i zbilja,što je kulturni dogaðaj godine iznaèajan iskorak u pribli�avanjuBaudrillardova djela široj kultur-noj javnosti.

Najbolje urednièko rješenjeU toj se knjizi takoðer radi o

izboru tekstova iz veæeg brojanjegovih samostalnih knjiga i tou rasponu od ranih radova doposljednje knjige. Na prvi pog-led to mo�e izgledati kao nedos-tatak, ali kad se bolje promisli toje u ovom trenutku sigurno naj-bolje rješenje. Prevelike su praz-nine u poznavanju cjeline Baud-rillardova djela da bi se mogloèekati na milost (èešæe nemilost)i dobru volju izdavaèa i prateæihnadle�nih kulturnih institucijaza objavljivanje veæeg broja tihtoliko potrebnih a tako nemilos-rdno odsutnih djela. Ovaj je iz-bor doista reprezentativan, pa�-ljivo izbalansiran i tematski kon-zistentan, pa se kroz knjigu mo-�e pratiti s jedne strane tematskaraznovrsnost Baudrillardova in-

teresa, ali i jedinstveni razvojnjegova glavnog misaonog tije-ka, što sasvim sigurno nije bio la-gan posao. Treba stoga uputiti

èestitke struènom uredniku, au-toru izbora i piscu nezaobilazno-ga predgovora knjizi, Radi Kala-nju, koji se pokazao izvrsnimpoznavateljem Baudrillardovaopusa, ali i struènjakom koji je ustanju svoje znanje pribli�itineupuæenome èitatelju. Svakupohvalu zaslu�uje i prevoditelji-ca Gordana Popoviæ koja je slo-�ene Baudrillardove reèeniènesklopove prevela na gibak i èitljivhrvatski jezik, ne ugro�avajuæimisaonu konzistentnost autora,za što je bilo potrebno velikoprevoditeljsko umijeæe i veliktrud. Za eventualnu te�u pro-hodnost nekih dijelova knjigeodgovornost snosi autorova mi-saona kompleksnost i gustoæa, ane prevoditeljièina kompeten-tnost, koja je ovaj put bila neu-pitna. Treba takoðer reæi da jenaslov knjige urednièki, ali dadobro ocrtava njezin sadr�aj.

Tri poretka simulakraKnjigu otvara pedesetak stra-

nica Baudrillardova ranog djelaKritika politièke ekonomije zna-ka, iz godine 1972. Veæ sam nas-lov, ali i elaboracija teme upuæu-ju na inspiraciju, utjecaje i pris-tup graði koji æe biti toliko ka-rakteristièni i za kasnijeg Baud-rillarda. Na isti naèin kao što jekritika politièke ekonomije �e-ljela provesti rašèlambu obli-ka/robe, kritika politièke ekono-

mije znaka pokušava provestirašèlambu oblika/znaka. Sinteti-zirajuæi utjecaje marksizma istrukturalne lingvistike on æe uovoj knjizi poduzeti preciznudekonstrukciju globalnog proce-sa semioze ukazujuæi na opæemjesto postmoderne: išèeznuæereferenta odnosno oznaèenoga ukorist oznaèitelja i njegove igreslo�enim sustavom ulanèavanja.Veæ u ovoj knjizi postaju razvid-ni Baudrillardova te�nja k nadila-�enju marksistièkog redukcio-

nizma u smjeru analitike medija,sustava komunikacije kao i po-kušaj prekoraèenja pozicija sub-jekta u smjeru orijentacije nasustav objekata.

Ovo rano razdoblje završavagodine 1976., s njegovom petomknjigom, Simbolièka razmjena ismrt, koja uvodi znaèajan preok-ret, i koja u glavnim crtama uob-lièava svima danas prepoznatlji-vog “zrelog” Baudrillarda. Premamnogim komentatorima ovo jenjegovo najznaèajnije djelo i našizbor donosi reprezentativanuzorak tog djela, najdu�i u knji-zi. Napuštajuæi redukcionistièkimarksizam, Baudrillard se u ovojknjizi u potpunosti posveæujesimbolièkoj razmjeni, carstvuznakova, prvi put formulirajuæiideju o prevlasti simulakra nadrealitetom, ma što on znaèio. Onæe tu ideju ovdje pokušati izlo�i-ti dijakronijski, uoèavajuæi triporetka simulakra: onaj predmo-derni, od renesanse do prosvjeti-teljstva, u relaciji prema prirodi;onaj moderni, u fazi zreloga gra-ðanskog društva, u razdoblju odFrancuske revolucije do drugepolovice 20. stoljeæa. Njemu jeizvorište tehnika, a glavno mu jeobilje�je serijalna proizvodnja –u prvoj fazi produkcija, a poslijei društvena reprodukcija. Pos-tmoderni poredak simulakraobilje�ava društveno strukturira-nje na temelju modela, medijski ikomunikacijski uoblièenih simu-lakra koji pro�diru “stvarnost” iiz kojih je nestao referent, dok jeiza tih vidljivih formi na snazizapravo metafizika koda i logikabinarnih opozicija, u opæem oz-raèju indeterminizma. Na taj jenaèin zapadna civilizacija defini-tivno zakoraèila u komunikacij-sko i informacijsko društvo, nastazu s koje teško da ima povrat-ka. A Baudrillard je samo marlji-vi i pronicljivi kronièar tog kon-fuznog postmodernog putovanjau nepoznato.

Prikrivanje zavoðenjemIduæa njegova knjiga koja je

zastupljena u našem izboru jestO zavoðenju, iz godine 1979. Usvijetu simulacije i globalnog si-mulakra, zavoðenje je temeljnastrategija kojom se simulakr slu-�i da bi prikrio èinjenicu da je usebi ukinuo vlastitu referenciju.Slobodno preludirajuæi po raz-nim temama, dijalogizirajuæi smnogim idejama, istodobno de-monstrirajuæi i razvijajuæi sve ka-rakteristike svoga silovitog poet-skog stila, Baudrillard u ovomedjelu produbljuje i proširuje svo-je ideje iz prethodne knjige,smjerajuæi svome glavnome dje-lu, Simulakri i simulacija iz1981. godine. Treba, meðutim,reæi da ovo djelo nije zastupljenou našem izboru, i to iz formalnihrazloga – jer se, naime, oèekivaocjeloviti hrvatski prijevod knjige,pa bi objavljivanje fragmenata,dakako, bilo besmisleno, i prav-no nemoguæe.

Ipak, bitne se teze zrelogaBaudrillarda mogu uspješno išèi-tati iz drugih dvaju djela, Fatal-nih strategija iz 1983. i Prozirnos-

ti zla iz 1990. U obama djelimaon se okreæe sistematiziranjusvog dotadašnjeg rada i pokušajuocrtavanja dubine i širine druš-tvenog ustrojstva postmoderne.Sukladno naèelima logike objek-ta, semiurgiji globalnog simulak-ra i sumanutoj akceleraciji kola-nja informacija, Baudrillard ocr-tava paradoksalno ustrojstvo za-padne civilizacije, koje je u svo-me kretanju prošlo toèku irever-zibilnosti s koje više nema pov-ratka. Fatalne se strategije simu-lakra nahode u okrilju prividnihparadoksa, a oèituju se u isto-dobnim i iskljuèujuæim procesi-ma, kao što je s jedne stranepreobilje informacija uz potpu-no nestajanje istine, preobilje si-mulacije uz nestajanje referenta,itd. Iza preobilja globalnog si-mulakra skriva se Praznina s ko-jom gotovo da se i ne znamo no-siti, i koja nas pro�dire svojimništavilom, koje je rodno mjestosuvremenog nihilizma.

Nestanak stvarnostiU knjizi Prozirnost zla, Baud-

rillard sistematizira svoja dota-dašnja istra�ivanja i na pitak i ra-zumljiv naèin iznosi svoje viðe-nje globalnih procesa, pa je tajdio knjige za preporuèiti svimakoji se s njegovim djelom susre-æu prvi put, ili pak te�e prate nje-gov ponekad doista teško ra-zumljiv diskurs. U toj se knjiziotvaraju teme koje æe biti njego-va preokupacija tijekom devede-setih, a to su problem zla kao ipitanje kraja povijesti, odnosnoideje povijesnoga kretanja, kojaje u svome dosadašnjem oblikuiscrpljena. Prozirnost se zla oèi-tuje preko društvene dekon-strukcije globalnog simulakra, aglavna obilje�ja tog procesa sudruštvena neravnote�a, nestanakstvarnosti u simulaciji/hiperstva-rnosti, opæa neodreðenost i nihi-lizam. Povijesno pak kretanje,uslijed istodobno ubrzavanjapovršinske dogaðajnosti, ali i us-poravanja tumaèenja tih dogaða-ja, jednostavno implodira u sa-mome sebi i odsutnosti vlastitasmisla. Povijest ne mo�e nitiprevladati niti pojmiti vlastitikraj – nego samo do u beskonaè-nost reciklirati dosadašnje obras-ce. Te su teme razraðene u knji-gama Iluzija kraja iz 1992., i Ne-moguæa razmjena iz 1999. godi-ne, a koje su obje predstavljene unašem izboru.

Kvantne posljediceKao što vidimo, rijeè je o zah-

tjevnome autoru, sirova i surovastila koji poetiènošæu, izravnoš-æu i provokativnošæu ideja nadi-lazi zbiljom prevladanu naivnuznanstvenost, barem u nas, jošdominantne paradigme. U srazuuspavane euklidske matematike injutnovske fizike s jedne strane,i kvantne teorije s druge, on seopredijelio za ovu drugu i bezobzira na sve, suoèio se s teorij-skim posljedicama svoga stajališ-ta. Ako ništa drugo, i tu hrabrosttreba cijeniti, a u tome nam odsada mo�e pomoæi knjiga Simu-lacija i zbilja.

40 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Jean fatalist i njegovi simulakriEvo autora koji ništa nedokazuje, koji zbunjuje,ništa ne objašnjavajuæi, aipak, gotovo da danas svinekako znamo za njegoveosnovne pojmove i tezekoji su postali opæe mjestopostmoderne

Jean Baudrillard, Simulacija i zbilja; S francuskoga prevela Gordana V. Popoviæ; Priredio iizabrao Rade Kalanj; Jesenski iTurk, Zagreb, 2001.

U svijetu simulacijei globalnog simulakra, zavoðenje je temeljna strategijakojom se simulakrslu�i da bi prikrioèinjenicu da je usebi ukinuo vlastitu referenciju

Baudrillard te�inadila�enju marksistièkog redukcionizma usmjeru analitikemedija, sustava komunikacije kao ipokušaju prekoraèenja pozicija subjekta usmjeru orijentacijena sustav objekata

w w w . z a r e z . h r

Slaven Mihaljeviæ

z ime Jeana Baudrillardaneodvojivo je vezan pojampostmoderna, s obzirom na

to da je on uz nekoliko drugihkljuènih mislilaca poput Lyotar-da, Rortyja, Derridae i Foucaultanajzaslu�niji za iznošenje kakokritike moderne, tako i analizesuvremenog svijeta. Za sve teteoretièare karakteristièan je po-mak sa prosvjetiteljskog shvaæa-nja istine kao univerzalne, naono što je danas veæ ustaljenoshvaæanje istine kao socijalno-povijesne i lingvistièke osobine.Baudrillard je roðen 1929. godi-ne, i po obrazovanju je germani-st; šezdesetih godina prošlogstoljeæa okreæe se sociologiji i ta-da poèinje objavljivati knjige pokojima je postao poznat.

Knjiga Simulacija i zbilja izborje iz Baudrillardovih djela, toèni-je njih osam, slo�enih prema kro-nološkom redu tako da je prvitekst dio knjige Kritika politièkeekonomije znaka, iz 1972. godine,a zadnji Nemoguæa razmjena, iz1999. Knjiga je namijenjena uvo-du u najva�nije Baudrillardoveideje i problematiku i daje odli-èan uvid u široku lepezu Baudril-lardovih interesa, no upravo zbogtih osobina nije pogodna za de-taljnije upoznavanje autora. Zatoje dan odlièan predgovor RadeKalanja koji sa�eto i jasno iznosiBaudrillardove teorijske pretpos-tavke, kao i skicu teorijskog dis-kursa postmoderne unutar koje-ga djeluje Baudrillard.

Od ekonomije do medijaPolazište Baudrillardove kriti-

ke jest marksizam, odnosno kri-tika politièke ekonomije, noBaudrillard je svjestan ogranièe-nja marksizma – svoðenja cjelo-kupnog društvenog �ivota naekonomiju. Tako jedan od zada-taka postaje proširenje Marxovekritike na podruèja koja su ostalaizvan domašaja, a to se posebnoodnosi na podruèja medija i ko-munikacije, odnosno razmjeneznakova. Marksizam je medije ilizanemarivao ili ih je prikazivaosamo kao sredstva ideološke ma-nipulacije (kao što je to sluèaj u

Frankfurtskoj školi). Za Baudril-larda, mediji igraju puno veæuulogu, za njega su mediji sred-stvo s pomoæu kojega ideologija

postoji i širi se, a to posti�e nepomoæu svog sadr�aja, nego po-moæu svoje forme. Odlièanprimjer za to je svibanj ‘68. godi-ne kad su mediji, unatoè svomesadr�aju koji je bio revoluciona-ran, djelovali kao sredstvo druš-tvenog nadzora svojom formom,odnosno tako što su pokretuoduzeli rijeè i nametnuli mu svojrazvoj, odnosno prekinuli ga.Zbog svoje teorije medija Baud-rillard je postao posebno zanim-ljiv u kulturalnim studijima.

Tijekom svog intelektualnograzvoja Baudrillard polako na-pušta ideju kritike politièke eko-nomije znaka, što je vidljivo izteksta Simbolièka razmjena ismrt. Uz taj tekst vezan je i ter-min po kojem je Baudrillard po-sebno poznat, a to je simulakr,koji oznaèava kopiju bez origina-la. Glavno obilje�je simulakra je-st to da on ne referira na ništa iz-van sebe, tj. na realnost koja pos-toji izvan njega, nego je rezultattehnike koja proizvodi besko-naèni broj istih predmeta i zna-kova. U povijesti postoje tri si-mulakra – rana modernost, mo-dernost i treæi simulakr, onaj ukojem mi �ivimo, postmoderna.

Ono što treæi simulakr razlikujeod prvih dvaju jest definitivnoodbacivanje svake referencijal-nosti znaka – on je konaèno os-loboðen potrebe da oznaèava bi-lo što realno, tako da nestaje raz-lika izmeðu la�nog i istinitog.Postmoderna je kultura simulak-râ – postoje samo modeli iz kojihsve proizlazi, tako da više nemarazlike izmeðu podruèja ekono-mije i ideologije ili kulture. To jerazdoblje koje nastupa nakonMarxa i Saussurea, a bitna odlikamu je neodluènost, što takoðervrijedi i za teorije koje nastaju utom razdoblju (Baudrillard ovdjeprvenstveno misli na Deleuzea iLyotarda) – one su bez referen-cijalnosti, ne upuæuju na stvar-nost, i jedini im je smisao da jed-na drugoj postanu znakom, od-nosno da se zapletu u igru inter-tekstualnosti.

Urušavanje stvarnostiSlijedeæi termin koji se nado-

vezuje na ovakvu sliku postmo-derne jest hiperrealnost, tj. stvar-nost stvorena prema modelu kojimo�e biti neki reproduktivnimedij poput reklame, fotografi-je, filma ili glazbe, èime se umjet-

no simulira stvarni �ivot (štoznaèi da se ne radi o stvarnosti utradicionalnom smislu te rijeèi).�ivimo u hiperrealnom svijetugdje nestaje razlika izmeðustvarnog i imaginarnog s pomo-æu procesa simulacije, a stvarno-st se urušava (implodira) u pod-vostruèenje stvarnosti, nestajerazlike izmeðu javnog i privat-nog, umjetnosti i stvarnosti.Primjer za to je film, koji više nedaje drugu sliku stvarnosti, veæproizvodi stvarnost, pa tako lju-di pišu pisma likovima iz televi-zijskih sapunica kao da ovi zaistapostoje. Baudrillardov poznatiprimjer za hiperrealno je Dis-neyland, koji je stvoren kako bisakrio èinjenicu da je to pravaAmerika. Disneyland se pred-stavlja kao izmišljen, kao djeèjisvijet, da bi nas uvjerio kako jesve izvan njega stvarno, dok se ustvari radi o simulaciji.

Baudrillardova slika svijeta ni-je nimalo optimistièna, ali on jedaleko od toga da bi moraliziraoili �alio za prošlim vremenima.Njegova je pozicija ona rezigni-ranog teoretièara koji analizirasvijet koji ga okru�uje, i potpunoje svjestan da njegovo razmišlja-nje ne mo�e imati utjecaja na tajsvijet (to je bitna odlika postmo-derne teorije). Nestanak vrijed-nosti (Simbolièka razmjena ismrt), neuspjeh i nemoguænostrevolucije (Prozirnost zla), slabo-st filozofije i umjetnosti – to susamo neki od rezultata njegovapromišljanja. Stanje u kojem senalazi èovjeèanstvo danas oka-

rakterizirano je kao stanje nakonorgije, orgije u smislu oslobaða-nja èovjeka na svim podruèjima(politièko, seksualno, umjetniè-ko). Došli smo do kraja povijestizbog usporavanja i ravnodušnos-ti, politièki dogaðaji nas više nemogu pokrenuti (Iluzija kraja).

Neakademska lucidnostSvi ovdje tek nabacani proble-

mi pokazuju kolika je širinaBaudrillardova teorijskog hori-zonta, iako ga neki osporavaju ilibarem smatraju ekstravagantnim(èak i «baroknim») misliocem.Nije teško razumjeti zašto –Baudrillardov stil je vrlo neaka-demski i na prvi pogled površan,tako da se ponekad teško probi-jati kroz njegove tekstove. No toje u skladu s njegovim teorijskimpretpostavkama prema kojima seon suprotstavlja teorijskim sus-tavima koji su usmjereni na Isti-nu, zala�uæi se za Nietzscheovukritiku istine i za model zavoðe-nja koji ne otkriva istinu (kojeprema Baudrillardu niti nema),nego ostaje na površini i proizla-zi iz igre, o èemu je rijeè u tekstuO zavoðenju (ovdje se mo�e vid-jeti bliskost s idejama JacquesaDerride)

No neka vas to ne zaplaši –ako ulo�ite malo truda bit æetenagraðeni uistinu originalnim ilucidnim idejama, koje moguposlu�iti kao odlièno polazište zadaljnju analizu postmoderne, bezobzira koje podruèje prouèavanjaizabrali – bogatstvo Baudrillardo-ve misli je zaista impresivno.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 41

Uvod u nestajanjeBaudrillardova slika svijetanije nimalo optimistièna, alion je daleko od toga da bimoralizirao ili �alio zaprošlim vremenima, njegova je pozicija ona rezigniranog teoretièarakoji analizira svijet koji gaokru�uje, potpuno svjesnog da njegovo razmišljanje ne mo�e imatiutjecaja na taj svijet

Jean Baudrillard, Simulacija i zbilja; S francuskoga prevela Gordana V. Popoviæ, priredio iizabrao Rade Kalanj, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001.

Došli smo do krajapovijesti zbog usporavanja i ravnodušnosti

Grozdana Cvitan

van Glavan iz kranjskogsela Glavine svojom æedoslovno fizièki golemom

glavom shvatiti da ga carski zovtjera na velika djela. Najprije jepriroðenom upornošæu i gole-mom snagom radio teške fizièkeposlove na velikim zahvatima, anakon susreta s buduæim mek-sièkim carem FerdinandomMaksimilijanom njegov �ivotdobiva novu dimenziju: dimen-ziju predodreðenosti slijedomsudbinskog zova. Taj zov vodi gas nedovršenog lošinjskog mola uMeksiko. Èovjek koji je do juèerzavršavao teške poslove tamogdje je kraljevski potomak pos-

tavljao kamene temeljce u no-vom æe svijetu, slijedom carskogproglasa, postati ubojica na gla-su, za cara i dom.

Naslovna prièa Drage Janèaraiz istoimene zbirke Prikaza izRovenske uvod je u knjigu kojadaje dvije moguænosti: razlaz ufragmentarno ili u privid isprièa-nog. Slijedeæi obje moguænostiDrago Janèar ispisao je zbirku

vrlo modernih prièa usko veza-nih uz povijesne tijekove. To jepovijest europskih hodoèašæakoja mogu završiti i u tzv. no-vom svijetu, u svijetu koji je zbu-nio Kolomba onog trenutka kadje umjesto mora oko sebe sa svihstrana ugledao kopno. Što je mo-replovac, hodoèasnik i istra�ivaèvodenih putova bez mora? Gdjese gubi smisao, a gdje mijenja?Tko su oni koji o tim promjena-ma odluèuju i od koga nasljeðujuporive za promjenom? Mnogapitanja Janèar postavlja na naèinda ih situira u stvarnu povijest,da ih kao prikaze povijesti pro-nalazi i u njih upuæuje èitatelja, onjima svjedoèi na naèin koji po-kazuje i njihov besmisao i njiho-vo dugo trajanje u povijesti.

Stvarne ili nestvarne, la�ne, iz-mišljene prièe, po nekom se reduodvajaju od prolaznosti i prelazeili u dugotrajnu veliku la� ili udugotrajan zaborav. Ono što ihtakvima odreðuje pitanje je ge-neracija i povijest je odjednomsjeæanje dogoðenog i nedogoðe-nog istodobno: la�ni i pravi svje-doci vrijede jednako naiðu li nadovoljan broj onih koji æe u nji-hova svjedoèenja povjerovati,onih èija je jedina funkcija da ihdalje šire.

Uvijek je netko prisutan dadogaðaje s više ili manje uspjehazapiše, da se izgubi u labirintustvarnosti i sna, da reagira neo-èekivano ili talentirano – teškoje bilo što od toga unaprijedpredvidjeti. Hodoèasnik se nepita o stvarnom porijeklu relik-vije nego o hodoèašæu kao pok-retu vlastite osobnosti – smjer ukojem pojedinci pokreæu svojaznanja, znati�elju i akciju èestonisu razumski objašnjiva, ali ihto nije sprijeèilo ni u razumnimni u nerazumnim djelima. Jer iz-meðu pojedinca i djela, ako sammo�e njime upravljati, ostaje to-liko nepoznatih èimbenika da jeteško nadgledati lepezu bilo ko-jeg od njih i s njom raèunati. Po-nekad završeno djelo znaèi i zav-ršen glas o njemu, drugi put i ne-postojeæe tek poèinje kao glas

koji se ve�e uz osobnost i daljenadzire sudbinu osobe po svojojunutrašnjoj logici. Drago Janèarpisao je zbirku prièa o povijestiideja spremno pokazujuæi kakoizmeðu ideja, njihovih nositelja irealizatora postoji smisao na ko-ji nitko od njihovih pokretaèanije spreman bez obzira kako sepovijest njima poigrala, pamæe-njem ili zaboravom, prihvaæa-njem ili odbijanjem. Ili kako jemeðu njima birala jednom stvar-no, drugi put la�no, ponekadkombinirajuæi, uvijek tamo gdjeje pojedinac niti shvaæa, niti oèe-kuje.

Od naslovne prièe zbirke Pri-kaza iz Rovenske do završneJoyceov uèenik, Janèar varira mo-guænosti na naèin jednog od nas-lova: ostaci prièe. Rijeè je o osta-cima sjeæanja iz kojih je uvijekmoguæe krenuti u novu prièu, alinije uvijek moguæe predvidjetitko æe je, kako i hoæe li je uopæeproèitati. Iz svake od tih moguæ-nosti rezultat mo�e biti jednakbez obzira je li rijeè o ideji kojaæe biti revolucionarna, o revolu-cionaru iz kojeg æe progovoritisrednji vijek, ili o djeci koju æerevolucija pojesti – bili oni njezi-ni namjerni ili sluèajni sudionici.Sudovi povijesti nisu ni misao niistina pojedinca. I obrnuto jetoèno.

42 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Duhovi iz povijestiDrago Janèar: Prikaza iz Rovenske,Sa slovenskog prevela MirjanaHeæimoviæ, Durieux, Zagreb,2002. ISBN 953 - 188 - 154 - 5

Krystyna Pienia�ekMarkoviæ

iblioteka �ivi jezici (Nak-lada MD) prošle je godinehrvatskome èitatelju po-

nudila nekoliko nacionalnih an-tologija pod zajednièkim ime-nom Europska kratka prièa.Glavna zamisao projekta bilo jeupoznavanje hrvatske publike sproznom produkcijom Europena modelu kratkih proznih formii istodobno upoznavanje sa sa-mim „proizvoðaèima”, s imeni-ma i tekstovima autora prisutnihna europskoj pozornici. Pokre-taèi projekta istodobno daju di-jagnozu upuæenosti hrvatskih èi-tatelja u knji�evna zbivanja Eu-rope. Ta se ocjena ne èini laska-va, na ovitku antologije urednici,naime, pišu o sredini koja je izgu-bila korak s novim europskimimenima.

Drugi, iako ne toliko eksponi-ran cilj projekta (a bez kojega bibilo nemoguæe ostvariti osnovnu

ideju) jest animirati sredinu pre-voditelja i znalaca pojedinih na-cionalnih knji�evnosti i motivi-rati ih da s nama podijele tajne

upuæenika, te o�ivjeti kontaktesa stvarateljima i prouèavateljimavlastitih nacionalnih knji�evnos-ti, jaèanje, pa èak i stvaranje me-ðukulturnih veza.

Najupuæeniji èitateljNajvjerodostojnijim podacima

o tome u kojem je stupnju ostva-ren prvi i osnovni cilj projektavjerojatno raspola�e odjel marke-tinga i prodaje Naklade MD, ipaknedvojbena je sama èinjenica dasu uspješno realizirani ciljevi pro-jekta. Podsjetimo barem na pri-sutnost europske kratke prièe umedijima tijekom Festivala eu-ropske kratke prièe, koji je zadi-vio inozemne goste. Govorim na-ravno iz perspektive poljskog tr-�išta knjiga koje se veæ desetakgodina bori sa svojevrsnom „od-sutnošæu”. Nije lako, na primjer,u Poznanju pronaæi knjigu objav-ljenu, na primjer, u Katowicama.To se naravno ne odnosi na èita-telje koji prate Internet-stranicepojedinih izdavaèkih kuæa. Ne

znam kako o svim aktualnostimaskrbi Dariusz Nowacki (Zanima-nje: èitatelj), ali nedvojbeno on jejedan od najbolje upuæenih èita-

telja suvremene prozne produkci-je u Poljskoj. Za knjigu kojaokuplja kritièke tekstove(Zawód: czytelnik) dobio je dvijepresti�ne nagrade: Poljskog druš-tva izdavaèa knjiga i Frydeovunagradu namijenjenu knji�evnimkritièarima. Iskustvo u izborutekstova za inozemnog èitatelja,izmeðu ostalog, skupljao je prip-remajuæi izbor suvremene poljskeknji�evnosti za njemaèko tr�ište.Svoj uvid u poljsku knji�evnostsuurednica antologije i mlada, ali

iskusna prevoditeljica, veæeg dije-la antologijskih tekstova IvanaVidoviæ Bolt, stekla je ne samostudirajuæi polonistiku u Zagrebunego, prije svega, više puta bora-veæi u Poljskoj (nekoliko du�ihstipendijskih boravaka i jednogo-dišnji lektorski rad sa studentimakroatistike u Varšavi). Navedenise podaci iz biografije obojice au-tora èine dovoljnim jamcem da æepoduhvat biti uspješan.

Antologija za PoljakeNudeæi nam svoj izbor, auto-

ri odustaju od namjere da nampru�e reprezentativano djelo.Ta bi deklaracija vjerojatno tre-bala biti argumentom u even-tualnoj polemici o tome zaštoovaj a ne neki drugi autor, ovaj ane neki drugi tekst. Ipak, je linu�na? Pa svaki je izbor veæ posvojoj prirodi interpretacija ivrednovanje. Kvaliteta tekstovauvrštenih u antologiju Orkestruiza leða sigurno neæe èitatelja ra-zoèarati, a izbor, bez obzira naizjave autora, jest reprezentati-van. Nota bene ne samo za hr-vatskog èitatelja. Ne mo�e se,naime, zanemariti èinjenica da,suprotno stanju u Hrvatskoj, uPoljskoj kratka prièa ne u�ivabaš u popularnosti. Nema auto-ra koji bi njegovao iskljuèivo iliprete�ito kratki prozni izraz, astatus prihvaæenoga pisca, sim-patije i pozornost èitatelja – štosaznajemo u uvodu – autor pri-dobiva romanom. Izuzetak kojipotvrðuje pravilo u ovom je slu-èaju Natasze Goerke – jedinadosljedna novelistica. Izborkratkih proznih formi èešæe jezahtijevao listanje knji�evnih èa-sopisa nego zbornika, tomova iliantologija. Nijedna se, naime,antologija suvremene poljskekratke prièe u Poljskoj nije poja-vila. Orkestru iza leða bila bidakle lijepo iznenaðenje i u polj-skoj varijanti i na poljskom tr-�ištu. Pisce poznate (Goerke,Andrzej Stasiuk, Olga Tokar-czuk, Adam Wiedemann...) ipriznate na samo u Poljskoj(Tokarczuk je prevedena i na hr-vatski: Pravijek i druga vremena)autori antologije poèastili suunošenjem više njihovih prièa(što je takoðer odgovor na ocje-ne kritike u Poljskoj i zalog rep-rezentativnosti). Ipak dio pisacabio bi otkriæe i za tzv. prosjeè-nog poljskog èitatelja. Osimbrojnosti pisaca (dvadeset je-dan) i prièa (dvadeset devet) au-tori predla�u širok repertoaridejnih i formalnih rješenja, es-tetski pluralizam. U antologiji

æemo pronaæi mitografsku stru-ju (prije svega Tokarczuk), reha-bilitaciju svakodnevne, banalneegzistencije (Wiedemann), spa-janje mitografske proze s real-nošæu (Stasiuk), vulgarnost, ig-ru, šalu, persifla�u, neobiènedosjetke (kao na primjer Gor-czycov Pas), iznimnu bliskostpostmodernistièkoj prozi (Goe-rke). Autori su predstavili neo-biènu raznolikost i unutrašnjebogatstvo suvremene poljskeproze, njene razlièite poetike iraznolike teme. Ta æe raznoliko-st nedvojbeno zadovoljiti ukusebrojnih i razlièitih èitatelja.

Izvan velikih gradovaAntologija Orkestru iza leða

reprezentativna je iz još jednograzloga: poljsko suvremeno stva-ralaštvo iselilo se iz glavnih gra-dova (o èemu takoðer saznajemou uvodu), a antologija postajeodlièan odgovor na ovu rasprše-nost skupljajuæi autore iz Mila-nówka, Warszawe, Gdanjska,Hamburga, Berlina, WysokogMazowieckog, Švedske, Kra-kowa, Olsztyna, Pu³awa, Czarneu Bieszczadima, Wa³brzycha,Miko³owa – autore prevoðene naviše jezika i one još nepoznate ine dovoljno potvrðene. Na kraju,trebalo bi još precizirati znaèenjesuvremenosti; antologija, naime,nije izbor iz svega što se aktualnostvara, nego izbor iz djelâ mladihstvaralaca (najstariji su roðeni1957. – Zbigniew Kruszyñski iPawe³ Huelle, a najmlaði, £ukaszGorczyca, Wjciech Kuczok, Ma-riusz Sieniewicz – 1972.). Izboruprethodi uvod koji, osim drugihnavedenih, ima i vrlinu da vodiraèuna o èitatelju i njegovoj upu-æenosti u materiju. S osobnimdakle zadovoljstvom pozornostihrvatskog èitatelja preporuèamsve tekstove uvrštene u antologi-ju i ne sumnjam da æe ona bitipravi u�itak za sve koji �ele iæi ukorak s novim europskim imeni-ma te �ele iskusiti kako poljskuknji�evnost ne èini samo slavniorkestar dobitnika Nobelove nag-rade.

OOttkkrriivvaannjjee PPoolljjaakkaa PPoolljjaacciimmaaNijedna se antologija suvremene poljske kratkeprièe u Poljskoj nije pojavila, pa bi naša Orkestru iza leða bila lijepoiznenaðenje i u poljskoj varijanti i na poljskom tr�ištu

Ivana Vidoviæ Bolt, DariuszNowacki, Orkestru iza leða: Antologija poljske kratke prièe;Preveli Jelena Bošnjak et al., Naklada MD, Zagreb, 2001.

Autori su predstavili neobiènu raznolikost i unutrašnje bogatstvo suvremene poljskeproze, njene razlièite poetike iraznolike teme

Drago Janèar ispisao je zbirkuvrlo modernih prièa usko vezanihuz povijesne tijekove

Martina Anièiæ

unter Stoctkon Thom-pson, maloljetni delikvent,pripadnik amerièkog zra-

koplovstva, zamalo izglasanikandidat za lokalnog šerifa i no-vinar, napisao je kratki romanStrah i prezir u Las Vegasu, djeloo opojnim izmaglicama droge islobode u Americi prije više odtrideset godina. Romanèiæ o pus-tolovinama novinara i odvjetnikakoji odlaze u Las Vegas automo-bilom u kojem se, osim njih dvo-jice, nalazi još i “dvije vreæice tra-ve, sedamdeset pet kuglica mes-kalina, pet kartonèiæa natoplje-nih LSD-om visoke koncentraci-je, soljenka dopola punu kokai-na, te cijela skala onih šarenihèuda od kojih nabujaš, splasneš,vrištiš te hihoæeš… a takoðer i

litra tekile, litra ruma, sandukBudweisera, pola litre sirova ete-ra i dva tuceta amila”, smjesta jepostao kultnim djelom, kakva su

– svako u svom desetljeæu – bila iBurroughsov Goli ruèak, te Ke-rouacov Na cesti.

Opraštanje od amerièkog snaThompsonov roman o trenu-

cima opraštanja Amerike s poj-mom amerièkog sna (na jednommjestu junaci pitaju mjesne ko-nobarice gdje se nalazi amerièkisan, a one se kunu da je ovdjenegdje, samo ne znaju je li na li-jevoj ili desnoj strani) zapravo sekroz tridesetogodišnji razmak,od suvremenog, gotovo doku-mentaristièkog djela prometnuou povijesni roman. NegdašnjiThompsonovi èitatelji danas sudame i gospoda koja polako is-koraèuju iz srednjih godina pre-ma dostojanstvenoj starosti. Ric-hard Nixon i rat u Vijetnamupripadaju povijesnim ud�benici-ma iz kojih, kao što vidimo, nit-

ko ništa nije nauèio – ili je, ovis-no o perspektivi, nauèio i previ-še. Vrijeme u kojem su nesputa-no trošenje opijata i seksualna

razuzdanost bilipodignuti na razi-nu simbola ameriè-kog buðenja i gu-bitka nevinostipretvorilo se, tri

desetljeæa poslije, u vrijeme u ko-jem su droge postale jedan odnajveæih zdravstvenih i društve-nih problema suvremenog svije-ta, a spolna nesputanost zamije-njena je oprezom zbog danasjedne od najrasprostranjenijihbolesti, AIDS-a. Pa ipak, bilo jeto i vrijeme kada je Ken Kesey,autor Leta iznad kukavièjeg gni-jezda u vlastitom laboratorijukuhao acid, vrijeme revolucio-narnih glazbenih promjena, vri-jeme èasopisa Rolling Stone èiji jenovinar Thompson bio i u kojemje ovo djelo, u dva nastavka, iz-vorno i bilo objavljeno. Vrijemenakon ubojstva Kennedyja, juna-ka liberalne Amerike èiji su obra-zovani, aktivistièki predstavnici iglavni junaci, vrijeme borbe zagraðanska prava nebjelaèkog sta-novništva, vrijeme RichardaNixona, neposredno pred aferuWatergate. Uzbudljivo i zasitnovrijeme u kojem je bilo divno�ivjeti i od kojega se svatko bra-nio na svoj naèin.

Gonzo-novinarstvoStrah i prezir u Las Vegasu je-

st, premda se na prvi pogled tak-vim ne èini, i novinarski uradak.Nijedan od postojeæih literarnih�anrova nije zadovoljavao njego-va autora, koji je, da bi uspio ob-jasniti èitatelju svoj stvarni au-torski polo�aj u odnosu na tvori-vo kojim se bavi, smislio vlastiti�anr: gonzo-novinarstvo. Tim jepojmom oznaèio svojevrsnokompulzivno pisanje koje rezul-tira tekstom koji je u potpunostiproizvod trenutka u kojem je

nastao. Pravi gonzo-tekst, smatraThompson, tekst je kojega posli-je nije dopušteno prepravljati,kratiti, nadopisivati. Pomalo ne-voljko, Thompson je, kao sa-moproglašeni doktor �urnaliz-ma, priznao kako, dobrim nam-jerama usprkos, Strah i prezir uLas Vegasu nije mogao izaæi nep-reraðen, pa tako i nije autentiènigonzo, nego neka vrsta neuspjelogeksperimenta. Pomalo shizofrenoraspet izmeðu novinarstva i knji-�evnosti, dvaju bliskih literarnihoblika, Thompson je uspio zadr-�ati najbolje znaèajke obaju: onuranja u svoju prièu, postajuæi is-todobno i njenim fikcionalnimlikom i sveznajuæim pripovjeda-èem. Autorovim rijeèima: Kadsam proèitao knjigu, ni sam nisambio siguran što se od toga stvarnodogodilo, a što sam izmislio.

Thompson se ne libi ni dram-sko-scenaristièke, dijaloške for-me popraæene urednièkim ko-mentarom. Ukratko, slobodnokao što miješa droge, Thompsonmiješa oblike i �anrove, neobjaš-njivo siguran u to da æe krajnjirezultat, ma kako sadr�ajno bi-zaran bio, ostati oblikovno cjelo-vit, zgusnut i kvalitetan. Stilskajednostavnost i jasnoæa posljedi-ca su Thompsonove novinarskeprofesije, dok fabularna struktu-ra (na prvi pogled zatrpana podhalucinantnim zbivanjima) ipaku potpunosti odgovara �anru ro-mana ceste i pa�ljivijem èitateljuodaje kako Thompson, usprkostome što je narkomansku graðuza roman iskušao na sebi, u tiskupredstavlja suvislo i dobro orga-nizirano djelo.

Nastrani humorNjegovom izvlaèenju s police

i otpuhivanju višedesetljetneprašine pripomogao je film Ter-ryja Gilliama, s Johnnyjem Dep-pom u ulozi Thompsonova alterega, te Beniciom Del Torromkao odvjetnikom Gonzom. Taj

je film vjerojatno i izazvao ovohrvatsko izdanje koprivnièkognakladnika Šareni duæan, meðuèijim se naslovima nalaze i veæspomenuti Goli ruèak WilliamaS. Burroughsa, te Rum-punè kla-sika noir-knji�evnosti, ElmoreaLeonarda. Hrvatsko izdanje imadvije velike kvalitete: zadr�ava-nje izvornih ilustracija RalphaSteadmana, te izvrstan prijevodKrste Ma�uraniæa. Svaka jeSteadmanova ilustracija malo re-mek-djelo tog èesto zanemare-nog likovnog oblika i èitatelju sepreporuèuje da ih pa�ljivo prou-èi, jer one nisu ovdje samo da bipopunile prostor na stranici ilipoveæale obujam knjige.

Po svom pomalo nastranomsmislu za humor i jednostavnoj,ali ne i pojednostavljenoj reèeni-ci, Thompson stilistièki podsjeæana Raymonda Chandlera koji senagutao LSD-a. Na svu sreæu,prevoditelj je uspio u (tom stilune odveæ kompatibilnom) hrvat-skom izrièaju zadr�ati osnovneznaèajke izvornika.

Najbolji doktorPremda ne sumnjam da æe

ovaj roman buntovništva s mno-go dobrih razloga biti zanimljivmladim èitateljima, Strah i preziru Las Vegasu prvenstveno je na-mijenjen nostalgièarima – ne sa-mo onima koji se, sad veæ poma-lo maglovito, prisjeæaju vlastitapostojanja u istim godinama, ne-go i onima zaglavljenima u sred-nje godine, onima koji još do-voljno dobro pamte dane vlasti-tog kaotiènog i anarhiènog sup-rotstavljanja autoritetima, a isto-dobno su dovoljno daleko odsvima nama suðenog, dobnog ineizbje�nog konzervativizma.Ali više od bilo koga drugoga,potencijalni je èitatelj ove knjigeosoba koja æe, primorana biratiizmeðu raznih “doktora” izabra-ti doktora novinarstva, HunteraS. Thompsona.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 43

Grozdana Cvitan

ndrija je uz Stipu, Miju,Peru, Dragu, Ivu itd. jed-no od obiènih imena koji-

ma Josip Mlakiæ krsti jednako ta-ko obiène junake svojih pripovi-jedaka. Andriju zvanog Šepo (izprièe Puška od bukovine), vojni-ka pod Staljingradom, èuo je go-voriti ‘Ko je bio u jednom ratu,k’o da je bio u svakom. Bilo je to

prije zadnjeg rata i, vjerojatno,kao i veæina mlaðih slušaèa teprimjedbe, nije se slagao s An-drijinom tvrdnjom. Nakon svog

rata, onog u kom se i sam našao ikog i sam itekako pamti (a pisa-nje o njemu proslavilo ga je kaoautora), Mlakiæ kao da pokušavanaæi sve one zajednièke slike pre-ma kojima æe potvrditi Andrijinutezu i kroz svoj rat prepoznavatinjegov. Jer rat nisu juriši i piro-tehnika sasvim odreðene reda-teljske vrste za koju je u miru

potrošeno (ali i zaraðeno) mno-go novaca filmske industrije, ne-go neke druge prièe koje obiènonitko u miru pod rijeèju rat niti

podrazumijeva niti aso-cira. Naravno, meðuonima koji ga nisuprošli. Zbog toga po-navljanje i rata i prièa onjima.

Ru�a u cipelamaRoman Kad magle stanu

Mlakiæ je uokvirio prièom o bol-nici. Drugu zbirku prièa Odraz uvodi (koja je kombinacija novihprièa i izbora iz njegove prvezbirke Pu�eva kuæica, koja je ob-javljena u Uskoplju 1997., i ne-zaslu�eno prošla nezapa�eno)takoðer poèinje u bolnici (Prozoru svijet), a završava smræu, jer ito je logièni slijed prièa u kojimaje sudbina uvijek na kraju jedna-ko neumitna. Hoæe li netko sprièama po�ivjeti koju godinuviše ili manje teško da je vrlo bit-no u sudbini koja sve zna o umi-ranju i ništa o izuzecima, a po-najprije tu misao znaju junacipomireni sa sudbinom.

Kao i dosad Mlakiæ piše dirlji-vu, iskrenu i jednostavnu knjiguo obiènim ljudima koje poznajeiz djetinjstva, s kojima je bio uratu, èije je prièe slušao od najra-nije mladosti i èije je �ivote dob-ro poznavao. Ostajuæi na razinidokumentarnog u toj prepoznat-ljivosti, on i u prièama ostavljanjihove realne odnose, rodbinske

i druge, pa zbirka na kraju djelu-je poput romana prostora. Takoprimjerice prièe Puška od buko-vine i Divlja ru�a govore o dvoji-ci braæe, prognanika iz njihovasela u blizini Uskoplja ili Bugoj-na (jer sve se dogaða meðu ljudi-ma tog kraja, èak i kad otputujudaleko). Brat Stipa umire u Dor-tmundu, a Janko se nakon èetirigodine iz istoga grada vraæa kuæiu svoje selo blizu Uskoplja tra-�eæi ponajprije ru�u koju je, pre-ma osobnom prièanju, donio ublatnjavim cipelama iz prošlograta. I kad ne naðe ništa osim“kabriolet” sela i popaljenog ras-linja, u trenutku kad mu se uèinida ni njegovih sedamdesetak go-dina nije postojalo, on se sjeti sa-dašnjih cipela i pomisli: mo�da jenešto i ovaj put donio. Oni kojisu se odluèili na povratak morajunaæi razloge da bi ponovno poèe-li, jer ma kakvi njihovi razlozi bi-li oni pokazuju da je vjera u njihjaèa od stvarnosti.

Zastava svih vojski i civilaKako �ivot bosanskih seljaka,

njihovu upornost, izdr�ljivost isnala�enje u neèemu što sam nerazumije, vidi plaæenik Thomas?Èovjek koji luta po svjetskim ra-tištima ne bi li konaèno došao dotrofejnog koji je kao vijetnamskiili barem najslièniji njemu, ispri-èat æe svoje viðenje preko krpefaks helizima koja se vijorila nasušilima na najrazlièitijim mjesti-ma, a njemu se èinilo da je to vr-

lo èudna otrcana zastava togèudnog rata. Zbog toga je poku-šao odgovoriti na pitanje kojojvojsci zastava pripada. I došaodo zakljuèka da pripada svima.Da nije samo vojna nego i civil-na. Razmišljajuæi nad tom krpom(u prièi Tenk od pijeska) èije muje znaèenje objašnjeno, on æe po-nosan iziæi iz svog zanimanjaplaæenika, jer je konaèno bio ujednom teškom i ludom ratu ko-ji æe u buduænosti objašnjavatièitateljima specijalizirane nje-maèke veteranske revije. Za tovrijeme bosanski æe fratri i daljepokušavati vidjeti stvarnost bo-ljom nego što uistinu jest ne bi lisami imali snage izdr�ati nasvom poslu i u svojoj zemlji s is-tom upornošæu i rezultatima (mašto pod tim podrazumijevali),kao i stoljeæima dosad.

�ivot iza leðaMlakiæevi svjetovi su opseg

njegova rodnog kraja u kojemmuškarci �ive i umiru transpa-rentno po ratovima koje su pro-�ivjeli, a �ivot je negdje u njiho-voj sjeni, iza leða gdje su ostalièlanovi obitelji (�ene i djeca) ser-viseri izdr�ljivosti i ratova i �ivo-ta. Zbirka Odraz u vodi potvrdi-la je kvalitete autora zamijeæeneu romanu Kad magle stanu, zakoji su mu izmakle neke nagradejer se upravo kod njega odluèiloèekati da u buduænosti potvrdivrijednosti s kojima su se kritikai �iriji tada prvi put susreli.

ZZaassttaavvaa ffaakkss hheell iizz iimmMlakiæevi svjetovi su opsegnjegova rodnog kraja u kojem muškarci �ive i umiru transparentno poratovima koje su pro�ivjeli,a �ivot je negdje u njihovojsjeni, iza leða gdje su ostalièlanovi obitelji serviseriizdr�ljivosti i ratova i �ivota

Josip Mlakiæ, Odraz u vodi, Školskanaklada, Mostar, 2002.

SS hh ii zz oo ff rr ee nn ii jj aa pp oo bb uu nn eePremda nema sumnje daæe ovaj klasièni roman buntovništva s mnogo dobrih razloga biti zanimljiv mladim èitateljima, Strah i prezir uLas Vegasu prvenstveno jenamijenjen nostalgièarima

Hunter S. Thompson, Strah i prezir u Las Vegasu; S engleskogapreveo Krsto Ma�uraniæ, Šareniduæan, Koprivnica, 2001.

Marijana Radmiloviæ

Potreba Isprièati mu kako su se najednomotvorili neèujni prozori.U koje prisne i neprepoznatljive predjele sipe prešuæene rijeèi,kako ustrajno u prhutu otiska èujem šapat bolešljiva koljena.Tijelo je uvijek dobra rijeè,dobra namjera noæi.Kao da više nikada nikoga neæemo buditi,mi još uvijek trebamo snijeg.Isprièati mu sipljivu bajkuo odgoðenom èekanju,pokriti ga, utopliti ga i biti sigurna.

Sve to Dati joj potrebnu grubost,grubost potrebe,rijeèi koje nisu došle same.Tetovirana ko�a ne prenosi znaèenje / boli.Ljubavnici su zagubili tijela kada su na brzinu htjelisasuti i sve to.Pucanj u usta. Ugriz prepun bijeloga.�ivac. Nelijeèena opekotina.Riba se ljušti. Zmija se svlaèi.Rijeèi koje nisu bile ovdje.Voda koja nije hlapjela.U jeziku ima takva mre�a,mirna pukotina u kojoj se krvotok odmara.

Sve je u redu Pristanemo li uæi u tu reèenicu,sve što je u reduubrzo æe se izgubiti u neredu.Radije uðimo u kuæu,preslo�it æemo prostor,upotrijebiti razmještenost,dobronamjerni kola� za laku noæ.Tvoji su no�ni prsti sve hladniji,veæ dugo ti to hoæu reæi,kupit æemo psa ili nekog drugog glasnika.Odgodit æemo posjete, doæi æe samo od sebe.Doista cijeli �ivot mo�emo polako ne pristajati na tu reèenicu.

Sahranjujem ti kosuUsta su mi puna tvoga neizgovorenog tijela.

Došli smo u tu slabost ka�eš mi,pokrivaè je hladan ka�em ti.Tkan za odgoðenu bolest.Preslo�ena, prelomljena prisnost,naèin na koji su te utiskivale godine.Tvoje me vrijeme prekrivaobiljem vode, dobre vode

sahranjujem ti kosuna neko drugo tamno mjesto.

UspavankaTe noæi nebo raste s dna vode,mjesec lije�e u trudnu mahovinu,bunar se prisjeæa tvoga lica.Unutra su male divlje smrti,biæa iz drugog mraka,rastaèu svoju tu�nu alkemiju,toplo, svrhovito deblo.Drugi, noæni �ivot tvoje kose,pod jezikom neotopljena hostija,nedovršeni snijeg.Gradim ti kuæu, glinenu mjeseèinuprenosim s kraja na krajzastalog dvorišta, zakljuèavam u ormar,u zrcalu zaboravljam crne mirise.Oblaèim tvoje haljine,lijepa sam i blaga, uspavljujem �ivotinje.Te noæi naginjem se unutra i vidimkako nebo raste s dna vode,voda raste do moga lica,tvoje lice do moga lica,svejedno, malo me strah.

Dublje me ljubiLjubi me, ali ne podi�i me iz moje odsutnosti,ne okreæi prema svjetlu, sebi. Mogu poprimitizastrašujuæi oblik. Moram mirovati kao u raslinjukoje ne preraðuje moj dah. I jutro svoje dobrouzima noæi. Ljubi me, ali ne vraæaj me u moje tijelo,u nerazumno, tamno nakupljeno. Ne nosi me iz mrakau mjeseèeva polja, ne pokrivaj me glasom vodei sjemenkama, dublje sam uronjena.

Tu�aljka nad umrlimaPutujemo preko daha, tople slutnje,nestalnosti, ponekad lako pristajemou sve daljine. Spokojni smo. Smiješišse u snu. Tvoje lice nikada ne spavazato u tebi raste tama.Grad pjeva tu�aljku za umrle.Dolaze iz napjeva kao bilo èiji dar.Jedna je �ena dugo govorila.Tko ti je dao ljepotu i bolest,dao ti je sve. Presadila sam noæiz sebe u svoje cvijeæe. Sad kad sve znam o bezbolnoj vodi i smrtikoju ne moram hraniti, doæi æu opet.Lijepo mi je ovdje.Puno mjeseèine u svjetlucavim rijeèimai sve to cvijeæe pogrešnog imena.Razumiješ li sad?Samo ti �elim produ�iti �ivot,naæi tu spasonosnu reèenicukojom æu te podiæi iz sna.

«Jesam li te uspavala?»Svaka je poruka ljubavna,smjela i iz tijela namjerna,zadovoljna sama sobom kao krivotvorina.Svaka je potraga pretra�eno tijelo,tra�iti, ostaviti trag, otpoèinutikao umorni tragaè i njegov glas.Jutro je prvo zrcalo s kojeg uzimaš sve što ti odgovara.Spavao si blizu smrti,s tamnim, hranjivim sjenama,dobrim, hranjivim korijenom,s previše noæi, lijen za oèekivanja.Svaka je poruka ljubavna,prepisana iz toplijeg teksta,ili nekog drugog tijela,iz preobilja, lijepa za pretra�ivanja.U tebi je previše namjera.Ne plaši se, sve se vraæa prema nama,odlasci su gipko, nepropusno sito. Zaspi u mom tobolcu,kao umorni tragaè i njegov glas,zaspi u svim mojim bolnim mjestima.

FreskaTopla freska ispod jezika,topla za prièu koju si mi darovala.Polog za tugu, urok za sreæu, stojišna pragu, pola�eš sve na kretnju.Gradom se osipaju lica, za njima šaptaèirazmazuju mekoputi dah. Ne vidiš svoga anðela,premalo te ima da bi se brinula.Uvijek se mo�e nešto strašno dogoditi.U izlogu mo�eš vidjeti èitav prostorkoji napuštaš, mo�eš ne prepoznati nekoga,mo�eš naæi pismo za vratima,mo�eš èekati, mo�e te boljeti,mo�eš strahovati za djetetom koje pretrèava cestu,mo�eš nešto lijepo izgovoriti.

Na povratkuTra�im granice tvoga tijela, moga jezika, na nekom drugom mjestu izmišljam glavni grad,biram plahe, pospane bolnice i �ene koje ne brinu za sebe,kupujem sve što me rastu�uje, rijeèi koje ništa ne znaèe,zaboravne ulice, neprecizne adrese, odmorne i lakoprohodne.Darujem ti od svega premalo i previše.Tako me pritisnuo taj èovjek, uhvatila sam zrak,iznajmila se kiši, pribjegla svemu što znam,isuviše sam tu�na da bih sada tu nešto izvodila. Izmeðu ruku i koljena nema praznine, ni putovanjas kojeg bih se vratila zdravija. Na povratku jednostavnije je okupati me,prevesti tijelo s moga jezika,posjesti ljubav za stol, mlijeko, meso, vodu, glad,nisam ti pisala, ali htjela sam

44 IV/87, 12. rujna 2,,2.

arijana Radmiloviæ roðena u Vinkovcima, studij kroatisti-ke završila je u Osijeku, a poeziju je objavljivala u Knji�evnoj Re-viji i Quorumu.

1998. objelodanila je zbirku pjesama Portreti nepoznatih �ena.

vuk je stvar notorno ne-postojana. Kad bolje pro-mislimo, zvuk uopæe nije

stvar, nego dogaðaj; postoji samonestajuæi i ne mo�emo ga zausta-viti, zamrznuti – barem nismomogli do pred nekih stoljeæe ipol (jer, predak današnjih CD iMP3 playera izumljen je oko1850.). Što se glazbe tièe, posto-je note, ali njihov je odnos premareal-time zvuèanju kao odnosslova prema govoru: krava izCow & Chicken umjesto Lepe iliŠarulje. A zapletajima tu nijekraj. Što s vremenima i mjestimakoja nisu poznavala note, ili namih nisu mogla/htjela prenijeti?Gdje su njihovi zvukovi i njihoveglazbe? Gdje je soundtrack zaklasiènu filologiju, gdje je glazbaantièkog svijeta, Grèke i Rima?Enciklopedija s moje police vrloje odrješita: od grèke je muzikesaèuvano tri natpisa, šest rukopi-sa, osam papirusa, znaèi sedam-naest fragmenata, uglavnom vo-kalnih zapisa, bez sigurnih poda-taka o pratnji i naèinu izvoðenja.Što se pak Rima tièe, imamo naj-više jedan ulomak, note uz neko-liko rijeèi iz jedne Terencijevekomedije, iz 2. st. p.n.e. (grèke irimske komedije i tragedije slièi-le su Singspielima i mjuziklima,imale su arije ili songove, recita-tive i govorene dionice). Drugaenciklopedija sarkastièno ko-mentira: muzikolozima antikegraðe ne nedostaje – ali graðe oinstrumentima, ne o glazbi.

I onda vam se u rukama naðeCD po imenu Synaulia. Die Mu-sik des antiken Rom/Music fromAncient Rome, vol. 1: Wind In-struments (Amiata RecordsARNR 1396, 1996). Na tomCD-u skupina po imenu Synau-lia, pod vodstvom milanskogaglazbenika, paleoorganologa (toje, piše, znanost o porijeklu mu-zièkih instrumenata) i eksperi-mentalnog arheologa, MilanezaWaltera Maiolia, izvodi sat vre-mena i 25 kompozicija “glazbeantièkog Rima.”

Eksperimentalna arheologijaSynaulia radi ovako: izgradili

su rekonstrukcije antièkih duha-æih instrumenata (panova frulasyrinx, frule fistulae, dvojnice ti-

biae, rog cornu, trube tuba i buci-na) i udaraljki (rhombus, drvenaploèa koja oponaša grmljavinu;tympanum, def; cymbalum,zvonèiæi – koje spominje sv. Pa-vao pišuæi Korinæanima o ljubavi,cymbalum tinniens, “cimbal štozveèi”; crotala, kastanjete; sis-trum, zveèka; cornu rasum, gove-ði rog koji se trlja i zvuèi kaobluzerski washboard). Synauliainstrumente rekonstruira premaarheološkim nalazima, antièkimprikazima i teorijama, ali i smat-rajuæi da su neki od tih instrume-nata i danas u upotrebi, širomMediterana i Bliskog Istoka. A

gdje naæi muziku? “Nikad neæe-mo znati koje su toèno noteRimljani svirali,” ka�u u poprat-noj knji�ici, “ali, u biti, svaki in-strument ima osebujnu tonalno-st, vlastiti duh, vlastitu, èestoneopisivu boju zvuka i sposob-nost da probudi emocije i stanjaodreðenog vremena, mjesta i lju-di.” To je, tvrde Maioli i Synau-lia, eksperimentalna arheologija:ponavljamo antièke geste, re-konstruiramo antièke predmete,da bismo doprli do njihovih fun-kcija, da bismo otkrili njihovekapacitete i naèine primjene (pri-lo�ene su slike muzièara kakoantièke instrumente sviraju u an-tièkim kostimima). “Rekon-strukcija ritmova i ljestvica te-melji se na osobinama svakog in-strumenta, njegove velièine, pr-stometa, usnika i materijala; vo-ðen prirodnim glasom svakog in-strumenta, muzièar poèinje fra-zirati; osim igre ovim praoblici-ma, Synaulia koristi ritmièke imelodijske modele koji se, zbogkontinuiteta kultura u Srednjoj i

Ju�noj Italiji, ili na Sredozemljuopæenito, mogu i danas sresti.”

Vanzemaljac svira NirvanuKad ovo proèitamo, zvuèi ma-

lo smiješno, ili romantièarskinaivno. Zamislimo vanzemalj-skog muzièara koji uzima u rukerekonstrukciju gitare ili violine, ikreæe svirati na osnovi svojstavainstrumenta, nekoliko fotografi-ja raznih koncerata i Adornoveglazbene teorije. Vanzemaljac æeneku glazbu sigurno stvoriti – alikakvu? Koliko æe to veze imati sJichakom Perlmanom ili Stepha-nom Grapellijem, s Bulatom

Okud�avom ili Nirvanom un-plugged, s maðarskim Ciganimaili klincima koji sviraju na cesti?

Tako skeptièno «dokonujuæi»stavimo CD u plejer. Stvari nosekratka latinska imena: Pavor,Animula vagula, Etruria, MagnaMater, Diana, Arena, Lares,Pompei, Aetherius, Oraculum itd.Cijeli projekt ima lagani NewAge štih – CD je objavljen u ni-zu Secret World Series, u elegan-tno dizajniranoj popratnoj knji-�ici spominju se Tibetanci, šama-ni, špilje i vodopadi, Šiva i paleo-litski kultovi – što skepsu samoprodubljuje (a filolozima jeskeptiènost ionako priroðena).

Ono što slijedi kad pritisnemoPlay u najmanju je ruku neobi-èan do�ivljaj.

Sirtaki metodaMuzièki, stvari su vrlo raz-

novrsne; ima tu i solo udaraljki, ikonkretne glazbe, šumova i top-tanja, i spoken word stvari i nekihsa smijehom, pocikivanjem, uz-vicima “heja-hej!”, nekih s jasnodefiniranim melodijama, a drugesu više atmosferske; sve je jed-nostavno, dopadljivo, ali ne pre-više New Age ispeglano; ima ireskosti i disonancija.

Spoznajno je najzanimljivije

što neke stvari zvuèe “naše”. Na-še, u tom smislu da tibiae u stvariMare nostrum zvuèe kao sopile;da u broju Tibiae impares èujemooštri, otegnuti lièki melos; daSynaulia koristi i puno balkanskemuzièke graðe, npr. sirtaki-me-todu – spori poèetak, pa ubrza-vanje do vrtoglavog klimaksa.

Muænuvši malo glavom, usta-novit æemo da nema neèeg po-sebno èudnog u tome što namglazba Rima u Synaulijinu tuma-èenju zvuèi poznato i blisko.Zakljuèivanje je cirkularno:Synaulijin Rim zvuèi tradicional-no, jer je napravljen od tradicio-nalnog, i to upravo od nama,Mediterancima i Balkancima,poznatih i bliskih tradicijskih ifolklornih formi i motiva. Mo�-da æe to Nijemcu ili Amerikancuzvuèati egzotièno, ali mi smo us-red toga rasli.

Ciceron i folklorOduzima li ovakva cirkular-

nost kredibilitet Synaulijinu pro-jektu? Otkriva li ona produkt

namijenjen zabavi za narod, au-dio-verziju Gladijatora, o neèe-mu što kod svakog ozbiljnogmuzikologa (i filologa) mo�eizazvati samo podsmijeh? Mis-lim da ne. Mislim da Synaulia sa-mo radikalizira muzikolozimaomiljen “povijesno obaviješten”pristup glazbi; unatoè oèuvanimizvornim instrumentima, vlasto-ruènim notnim zapisima i auten-tiènim svjedoèanstvima, nikadneæemo znati kako je u stvarizvuèala Bachova glazba kad ju jesvirao Bach. Rekonstruirajuæinepostojeæu glazbu Synaulia naspodsjeæa da je svaka rekonstruk-cija fikcija, da nijedna interpreta-cija povijesti nije apsolutnoprovjerljiva – moguæe je samousporediti je s oèuvanom gra-ðom, a postoji graða, poput zvu-ka ili ljudskih motiva, koja se ni-kako ne mo�e oèuvati. Takoðer,Synaulia nas podsjeæa da se“znanstvenost” i “neznanstveno-st” razlikuju ponajprije po stup-nju rigoroznosti, dokumentira-nosti i poštivanja “pravila igre”društvene i kulturne skupine poimenu “akademska zajednica”.

Da, Synaulia svira naše zamiš-ljanje rimske glazbe, svira ono štoje Rim za nas. Ali raspon tog“mi” dovoljno je velik da neke odnas iznenadi, s obzirom na to danismo homogena grupa. Svojimnala�enjem Rima u folkloru,Synaulia nam stavlja bubu u uho:gle, mo�da djeliæi Rima i antikepostoje svuda, ali asimilirani toli-ko da su dio nas. To smo, narav-no, znali – ali drukèije je kad namto odsviraju, kad to èujemo. Od-jednom vidimo da su ti djeliæi to-liko naši da nam je teško poveza-ti ih s Ciceronom, Koloseumomi legijama. Uostalom, ti elementii nisu Ciceron i Koloseum; nisuelitna, nego narodna kultura. Paèak i kad to ustanovimo, opet –zahvaljujuæi riskantnim pristupi-ma poput Synaulijina – moramouvidjeti da granice “elitnog” i“narodnog” ne teku uvijek onakokako oèekujemo i kako smo na-vikli; oblik sistruma, oblik koji suiz Egipta u Rim donijeli štovateljiIzidina kulta, jest oblik koji pre-poznajem u crveno-�uto-plavo-bijeloj plastiènoj zveèki svogajednogodišnjeg sina.

Miroslav Beker

edna je od osnovnih zadaæa èaso-pisa kao što je Zarez da èitateljainformira o suvremenim te�nja-

ma i novostima na podruèju kulture uHrvatskoj i u svijetu. Zato smatram daje stranica zarez, comma, Komma odposebne va�nosti. Na toj stranici (20.lipnja 2002.) upao mi je u oèi èlanak oGüntheru Grassu (autorice G.-A-U.)

Tek uvodno spomenimo da GüntherGrass ima sklonost da iznenaðuje, daupozorava na teme koje su svjesno ilinesvjesno zaboravljene ili zanemarene.Tako je i svojim najnovijim djelom,Wilhelm Gustloff podsjetio da (po brojustradalih) postoje mnogo veæe podmor-ske katastrofe od Titanica, a ipak je Ti-tanic obraðen u bezbrojnim èlancima,knjigama i filmskim verzijama, dok jesudbina Wilhelma Gustloffa bila done-

davno poznata tek razmjerno malombroju ljudi.

Kao što autorica u svom èlanku otom Grassovu djelu navodi, brod, krcatizbjeglicama, torpedirala je sovjetskapodmornica 30. sijeènja 1945. godine “unjemaèkom sjevernom moru sjeveroza-padno od grada Danziga.” Zapravo seradi o Baltièkom a ne o “njemaèkomsjevernom moru”, a grad Danzig danasje više poznat kao poljski Gdansk. Da-lje nas autorica izvještava kako: “Ne èu-di što su od Crvene armije ljudi bje�alimorskim putem jer je uništavanje nakopnu u Rusiji bilo golemo, a oni kojisu to vidjeli, poput Augsteina, uopæe nedvoje zašto je tome tako.” Èitatelj bi natemelju te reèenice mogao zakljuèiti dase iz Danziga/Gdanska preko Rusijemoralo bje�ati na Zapad, što je naravnoapsurd. A golemo uništavanje i strada-nje u Rusiji bilo je opæe poznato – o to-me su zorno govorili (i hvalili se) nje-maèki filmski �urnali (tzv. Wochen-schau), slike u novinama su prikazivalete strahote itd. Nisu ni Rusi ni zapadnisaveznici tajili grozne razmjere unište-nja u Rusiji u razdoblju od 1941. do

1945. godine, pa je suvišno posebnospominjati da je to vidio i kritièar Aug-stein te je pripadao onima koji “uopæene dvoje zašto je tome tako”.

Èitamo dalje: “Brodovi su za vrijemeDrugog svjetskog rata simbolizirali na-cional-socijalistièku ideju besklasnogdruštva i stoga su bili omiljeni. Nitko senije obazirao na èinjenicu da se uz po-moæ tih putovanja, koja su nazivali ‘sna-gom kroz veselje’ ljudima uzimao go-lem novac iz d�epa.”

Vrlo je dvojbeno da su baš brodovi –i to upravo “za vrijeme Drugog svjet-skog rata” – simbolizirali nacistièkuideju o besklasnom društvu te da suzbog toga bili omiljeni, a ostatak reèe-nice je još bezvezniji. Vrhunac i pravibiser je autorièin prijevod naziva “sna-gom kroz veselje”, a što bi valjalo pre-vesti, otprilike, “kroz radost do snage”.Bila je to nacistièka ustanova sa svrhomsa slobodno vrijeme njemaèkog puèan-stva organizira na “konstruktivan” na-èin, naravno, u duhu nacistièke ideolo-gije. Usput budi reèeno, svako autori-tarno i totalitarno društvo se trudi dausmjeri (u za sebe po�eljnom pravcu)

slobodno vrijeme puèanstva. U Musso-linijevoj Italiji to je bilo povjereno or-ganizaciji Dopolavoro, a i u socijalistiè-koj Jugoslaviji bilo je sliènih pokušaja(napose u prvim godinama nakon Dru-gog svjetskog rata) u masovnim “dob-rovoljnim” radnim akcijama; npr. prugeBrèko-Banoviæi (1946.) i Šamac-Saraje-vo (1947.).

Kao što autorica tvrdi, Grass se brine“za sudbinu svih likova ukljuèenih unjegovu prièu.” Vjerojatno daje i objaš-njenje zašto je brod nazvan WilhelmGustloff. U èlanku ne saznajemo tko jebio taj Gustloff; mo�da autorica dr�i daje to svima poznato ime pa nije potreb-no o tome posebno govoriti; jedino na-vodi da je njegova udovica “razbila obrod obaveznu flašu šampanjca”. Izovoga mogu barem zakljuèiti da Gus-tloff nije bio neki (recimo) Goetheovsuvremenik nego da potjeèe vjerojatnoiz prve polovine 20. stoljeæa, buduæi daje brod porinut u more 1937. godine.

I drugi dijelovi èlanka zaslu�ili susliène komentare, no mislim da je ovoveæ dovoljno. Preostaje tek pitanje je litaj èlanak po svojoj kvaliteti prosjeèanili ispodprosjeèan od ukupne informa-cije koju pru�a Zarez na svojim strani-cama. Buduæi da nisam redovit èitateljZareza, na to pitanje ne bih mogao datiodgovor.

IV/87, 12. rujna 2,,2. 45

Noga filologa

Sviraj, siringo!Kao što i filolozi/filologinje imaju tijela (i noge); kao što i filolozi/loginje jedu, kupaju se, sunèaju; napokon, kao što negdjesjede dok èitaju rukopise i pišu radove – tako imaju i osobnosti, èak i najstro�oj u tajnosti heripoterovskog plašta nevidljivosti

Neven Jovanoviæ

O novom Güntheru GrassuUz tekst Novi Günther Grass Gioie-Ane Ulrich, Zarez br. 83, 20. lipnja 2002.

Mo�da djeliæi Rimai antike postojesvuda, ali asimilirani tolikoda su dio nas

Srðan Raheliæ, Gioia-Ana Ulrich

ŠpanjolskaDodijeljenoodlikovanjePrinc od Asturije zaslogu

edno od najva�nijih špa-njolskih odlikovanja Princod Asturije za slogu dodije-

ljeno je 4. rujna izraelsko-argen-tinskom skladatelju Danielu Ba-renboimu, te amerièkom piscupalestinskog porijekla EdwarduSaidu. �iri za dodjelu odlikova-nja ocijenio je da su Barenboim iSaid uspostavili vezu koja ih jedovela do aktivnog tra�enja mi-rovnih rješenja, sporazumijeva-nja i sloge meðu kulturama. �irije posebno istaknuo Saidov i Ba-renboimov “Zapadni istoèni di-van”, orkestar koji je u Weimaru,Chicagu i Sevilji okupio mladeglazbenike s Bliskog istoka (Pa-lestine, Izraela, Sirije, Libanona iEgipta). Zajednièku kandidaturuBarenboima i Saida predstavilesu, meðu drugih 45 kandidatura,fondacija Yehudi Menuhin i fon-dacija Tri kulture Mediterana.Nagrada Princ od Asturije za slu-

gu sedmo je od osam priznanjakoja se dodjeljuju veæ 22 godine.Ostale nagrade dodijeljene suamerièkom piscu Arthuru Mille-ru (knji�evnost), njemaèkomesejistu Hansu Magnusu Enzen-sbergeru (komunikacije i huma-nistika), kreatorima Interneta,Lawrenceu Robertsu, RobertuKahnu, Victoru Cerfu i Timu

Berners-Leeju (znanstvena i teh-nièka istra�ivanja), Woodyju Al-lenu (umjetnost), te Meðuna-rodnom komitetu za istra�ivanjeAntarktika (meðunarodna su-radnja). Nagrada Princ od Asturi-je za sport bit æe dodijeljena 24.rujna. Nagrade se dodjeljuju ulistopadu u Oviedu, a dodjeljujeih Princ od Asturije i španjolskiprestolonasljednik Felipe. Svakoodlièje podrazumijeva i novèanunagradu od 50.000 eura te skul-pturu Joana Miróa. (S. R.)

Velika BritanijaTizian u plastiènoj vreæici

ivši detektiv Scotland Yar-da Charles Hill u Londo-nu je u plastiènoj vreæici

pronašao sliku umjetnika rene-sanse Tiziana, èija je vrijednostprocijenjena na 7,8 milijuna eurai koja je 1995. godine ukradena simanja Longleat u Wiltshireu.Djelo pod nazivom Odmor zavrijeme bijega u Egipat nastalo jeu 17. stoljeæu, naslikano je na dr-vu i pripada meðu najpoznatijeTizianove radove. IV. Markiz odBatha kupio ju je u londonskojaukcijskoj kuæi Christie’s 1878.godine. Nakon što je slika ukra-dena 1995. godine, sadašnji mar-kiz zaposlio je detektiva Charle-sa Hilla koji od tada traga za sli-kom, a u meðuvremenu je postaojedan od najznaèajnijih osoba uborbi protiv meðunarodnihkradljivaca umjetnina koji se èes-to slu�i neobiènim metodama. Snjim u borbi protiv umjetnièkihkradljivaca suraðuje i DavidDuddin, koji je zbog kraðe jedneRembrandtove slike u zatvoruproveo nekoliko godina. HillDuddina smatra struènjakom ko-ji mu je od velike pomoæi, iakojavnost oštro kritizira njihovu su-radnju. Za informacije o ukrade-nom Tizianu ponuðena je nagra-da od oko 15.000 eura. Dosad ni-

je poznato otkud potjeèu infor-macije koje su dovele do otkriæaslike, a ujedno nije iskljuèena mo-guænost da su vlasnici Tizianakradljivcima platili otkupninu okojoj se šuškalo u javnosti.

Tizianovo skupocjeno umjet-nièko djelo nije ošteæeno, a prijeno što bude vraæeno na imanjeLongleat bit æe podvrgnuto èiš-æenju i odbit æe novi okvir kojimu nedostaje. (G.-A. U.)

Njemaèka

Retrospektivaflamanskih umjetnikaRazum i osjeæaji, Flamanska mrtvapriroda 1550.-1680., Villa Hügel,Hessen, od 1. rujna do 8. prosinca2002.

Hessenskom muzeju VillaHügel otvorena je izlo�baflamanskih slikara, a pred-

stavljeni barokni radovi potjeèuiz razdoblja od 1555. do 1680.godine. Izlo�ba je posveæenaepohi Jana Breughela i PeteraPaula Rubensa, a predstavljenoje i 110 radova najveæih majsto-ra. Šezdeset i èetiri zbirke posu-ðene su iz mnogih svjetskih mu-zeja, poput muzeja Getty u LosAngelesu Rijksmuseuma u Am-sterdamu te muzeja Prado uMadridu.

Slika Adriaena van UtrechtaVelika mrtva priroda s psom imaèkom iz 1647. godine ujedi-njuje sve klasiène elemente ovo-ga umjetnièkog �anra: pretrpanistol s hranom, košaricu punuvoæa i sjajne pokale. Prikazommrtve kokoši umjetnik je poka-zao kako su teme njegovih rado-va takoðer bile prolaznost ismrt. Još jedna slika Adriaenavan Utrechta, Ribarska kuæa, is-punjena je mnoštvom erotiènihaluzija. Slika s mrtvaèkom gla-vom pokraj ugašene svijeæe, radSebastiaena Bonnecroya iz1641., modernom je promatraèui danas lako razumljiva. NekiRubensovi radovi tematski obra-

ðuju stare mitove, a na pogled uprirodne znanosti odva�io se1650. godine Jan van Kessel svo-jim umjetnièkim djelom Insekti igmizavci. Izvanrednim mrtvimprirodama velikog formata pri-pada i slika Jacoba van Hulsdon-ca Košara s granatama i limuno-vima na kojoj ne oduševljava sa-mo precizno oko slikara, veæ seèini kao da je ovdje utrt put sli-karstvu od Cézannea do slikar-stva moderne. (G.-A. U.)

Sjedinjene Amerièke Dr�aveFilm o Hitlerovojmladosti

amjera amerièke TV stani-ce CBS da snimi mini-seri-ju o Adolfu Hitleru izaz-

vala je veliku svaðu. Serija Hitlerbit æe temeljena na trodijelnojHitlerovoj biografiji, objavljenoj

pred dvije godine, koju je napi-sao britanski povjesnièar IanKershaw. Prema izjavama glas-nogovornika CBS-a, planiranimse filmom namjeravaju istra�itikorijeni zla i odgovoriti na pita-nje što je Hitlera uèinilo osobomkoja je ušla u povijest. Èinjenicada se mini-serija iz tog razloganamjerava usredotoèiti na Hitle-rovo djetinjstvo i mladost te da�eli izostaviti kasnije poèinjenazlodjela unaprijed je izazvalasna�nu kritiku. Novine Los An-geles Times postavljaju pitanjekakav æe utjecaj imati film kojiprikazuje Hitlerov razvoj od dje-teta do odrasle osobe, od isklju-èenog i odbaèenog umjetnika dovoðe Treæega Reicha, a da ne pri-ka�e straviène posljedice njegovauspona.

Veæ je i prije poèetka snima-nja sigurno da æe serija biti pri-kazana u televizijskim termini-ma kada je gledanost najveæa. ŠefCBS-a Leslie Moonves odbacujeoštre osude, pogotovo �idovskihmedija, te tvrdi kako æe gledate-ljima biti zanimljivo vidjeti kako“zli” vladari postaju moæni i ka-ko to utjeèe na ostatak svijeta,pogotovo sada, u doba Osamebin Ladena i Saddama Husseina.Stoga æe biti prikazan jedan dioHitlerova �ivota koji ljudima dodanas nije poznat: Hitler kaoèovjek, a ne kao èudovište. “Po-vijest je Hitlera osudila kao èu-dovište”, izjavio je Abraham H.Foxman, ravnatelj Lige protivklevete, amerièkoga pokreta pro-tiv antisemitizma, koji dodaje:“Zašto bismo morali doznatigdje je i u kakvim je uvjetima od-rastao? Planirani æe film Hitleravjerojatno prikazati kao mladogèovjeka, a mi æemo tada otkritida je mokrio u krevet.”

Amerièki rabin John Rosovestrahuje da æe Hitler u seriji bitiprikazan kao simpatièan èovjek,a to bi moglo imati neplaniraneposljedice u vremenu rastuæegantisemitizma. (G.-A. U.)

46 IV/87, 12. rujna 2,,2.

Daniel Barenboim

Adriaen van Urecht, Velika mrtva priroda s psom i maèkom

Jan Breughel, Mali buket cvijeæa u glinenoj posudi

Isaak Soreau, Košarica s voæem

Pronaðeni Tizian

IV/87, 12. rujna 2,,2. 47

LORI

emokratiènost nekogdruštva mjeri se izmeðuostalog i kroz odnos pre-

ma manjinskim skupinama. Jed-na od najmarginaliziranijih i naj-nevidljivijih skupina je homosek-sualna zajednica. Na istospolnuusmjerenost se u Hrvatskoj jošne gleda kao na ono što ona jest– prirodna dimenzija ljudskeseksualnosti. Homoseksualnimosobama nisu zajamèena istaljudska prava kao pripadnicimaheteroseksualne veæine.

Homoseksualnost nije ka�nji-va, ali se opæenito, kad je rijeè opravima, ignorira. U zakonu ne-ma zabrane diskriminacije na os-novi seksualne orijentacije, nepostoji moguænost pravne regu-lacije istospolnih partnerskih za-jednica. Ove èinjenice imaju kaoposljedicu veæu socijalnu ugro-�enost homoseksualne populaci-je, te veæu izlo�enost pojavamanasilja, stigmatizacije, diskrimi-nacije i društvene izolacije.

Udruga LORI (Lezbijska or-ganizacija Rijeka) je s poèetkomrujna zapoèela Kampanju za pro-micanje prava homoseksualnihosoba kojom se �ele potaknuti

pozitivne promjene, pridonijetistvaranju tolerantnijeg ozraèja idruštva u kojemu se poštuju pra-va svih graðanki i graðana. Tako-ðer, za cilj ima predstavljanje ipribli�avanje homoseksualne po-pulacije najširoj javnosti, èime senastoje ukloniti predrasude i ste-reotipi koji postoje o homosek-sualnim osobama.

Osvještavanje šire zajedniceKampanja obuhvaæa edukativ-

ne i promotivne materijale a zaèije potrebe je tijekom ljeta nap-ravljen foto casting. Udruga Lorije bila uputila poziv svojim èlani-cama, nastojeæi i izborom mode-la za jumbo plakate i serijomstandardnih plakata naglasitiva�nost autentiènog istupanjasamih lezbijki u našem društvu.

Lezbijski identitet, unatoè po-jaèanom istupanju u medijima ti-jekom posljednjih mjeseci, teškose probija u sferu javnog zbogopæenito visokog stupnja patrija-halnosti koji �ensku seksualnostjednostavno ne shvaæa ozbiljno.Jedan od primjera je i rodna dis-kriminacija koja u novinskim na-pisima, kad je rijeè o novim inici-jativama udruga koje zastupaju

LGBTT populaciju, najèešæe pi-šu o homoseksualcima.

Osim plakata, u pripremi je ivideo spot koji æe se prikazivatina televiziji i oznaèiti vrhunac

medijskog dijela kampanje. Upripremi su i provoðenje anketeupuæene politièkim strankama isaborskim zastupnicima/ama, teakcije lobiranja. Planirane su idruštveno anga�irane izlo�bekoje æe se odr�ati u Rijeci i Zag-rebu, konferencije za tisak, teweb stranica interaktivnog tipa,koja æe pru�ati informacije veza-ne uz Kampanju, a na kojoj pos-jetitelji/ice mogu iznijeti svojarazmišljanja, komentare, ispunitianketu itd. Kampanju su finan-cijski podr�ali Europska komisi-ja, Veleposlanstvo Kraljevine Ni-zozemske, amerièko veleposlan-stvo u Zagrebu te, va�no za is-taknuti, Vlada Republike Hrvat-ske – Ured za udruge. Kampanjaje planirana za razdoblje od šestmjeseci, nakon kojeg æe se eva-luacijom odrediti smjer daljnjihaktivnosti i pripremati novekampanje.

Putem edukativnih materijala�eli se ukazati na to da su pravahomoseksualnih osoba ljudskaprava. Neobièno je va�no i kon-tinuirano poticanje javnih ras-prava o polo�aju homoseksual-nih osoba u hrvatskom društvu,te ukazivanje s kojim se sve

problemima LGBTT zajednicasusreæe. Naprosto, potrebno jeosvijestiti širu zajednicu i poje-dince o postojanju diskriminaci-je i njenim oblicima kako bi se

postigao veæi stupanj razumije-vanja i tolerancije.

Jednaka prava za sveHomoseksualne osobe taje

svoju seksualnu opredijeljenostzbog straha od moguæih poslje-dica, što je oèit dokaz da diskri-minacija realno i postoji. Homo-seksualne osobe su svakodnevnosuoèene s neprihvaæanjem okoli-ne, izlo�ene su verbalnim ili èakfizièkim napadima, prijeti im ot-puštanje s radnog mjesta ili izba-

civanje iz stana zbog njihoveseksualne orijentacije. Va�no jenaglasiti da homoseksualni paro-vi nemaju moguænost ostvariva-nja nikakvih prava koja proizlazeiz braène zajednice, kao što sunpr. pravo na nasljeðivanje, mi-rovinsko i zdravstveno osigura-nje itd.

Dr�ava je du�na štititi pravasvih svojih graðanki i graðana, tesprjeèavati bilo koji oblik diskri-minacije. Za to su nu�ne promje-ne u zakonima u koje treba uves-ti zabranu diskriminacije na os-novi seksualne orijentacije, pouzoru na druga visokorazvijenacivilna društva. Takoðer bi ho-moseksualnim osobama trebaloomoguæiti ostvarivanje prava ko-ja proizlaze iz braène zajednice,tj. omoguæiti registraciju zajed-nice istospolno usmjerenih par-tnera. Tako je i kampanja udrugeLori s jumbo plakatima na koji-ma je istaknut slogan “Ljubav jeljubav” izravna podrška inicijati-vi za promjenom Obiteljskog za-kona u tom smjeru.

Podruèje zaštite ljudskih pravase mora kontinuirano širiti, astandardi poštivanja ljudskih pra-va podizati. Svaki/a pojedinac/kaje dio zajednice, a time je odgo-voran/na za ono što se dogaða utoj zajednici; svojim djelovanjemili podrškom mo�e pridonijetirazvoju civilnog društva i stvara-nju ozraèja u kojem se poštujuèovjekova prava i slobode.

Meðunarodni dokumentiuvremena svjetska psihijatrija homoseksualnost ibiseksualnost više ne smatraju psihijatrijskom bo-lešæu, odnosno poremeæajem. Godine 1973. ho-

moseksualnost se izostavlja iz liste mentalnih poremeæa-ja i od tada se smatra normalnom varijantom seksualne�elje i ponašanja.

S obzirom na to da je homoseksualnost prirodna, nepostoji razlog zbog kojeg homoseksualne osobe ne biimale ista prava kao i heteroseksualne. Seksualna usmje-renost spada u samu osnovu ljudskih prava, danas sesmatra osnovnim dijelom individualne slobode. Nezane-marivom dijelu populacije uskraæuju se upravo ta ele-mentarna ljudska prava i slobode, kao što su pravo naslobodan izbor, nesmetan su�ivot s izabranim/om par-tnerom/icom, pravo na slobodu izra�avanja, itd.

U hrvatskom društvu se još tolerira i ne sprjeèava dis-kriminacija prema istospolno usmjerenim osobama. Ši-renje ozraèja tolerancije, protiv rasizma, ksenofobije,homofobije ili drugih oblika netrpeljivosti nu�an je pro-ces u dr�avama koje prepoznaju va�nost èovjekovih pra-va, te�e kulturi mira i nenasilja. Neki od meðunarodnih dokumenata i preporuka u koji-ma se izrièito štite prava homoseksualnih osoba su:

Amsterdamski sporazum (1997.g.) U èlanku 13. sepoziva na sprjeèavanje svake diskriminacije temeljene naspolu, rasi ili etnièkoj pripadnosti, religiji ili vjeri, hendi-kepu, dobi i seksualnoj orijentaciji. Rezolucije Europskog parlamenta:

A3-0028 (1994.g.) Poziva se èlanice i dr�ave, koje se�ele prikljuèiti EU da osiguraju jednako tretiranje ho-moseksualnih i heteroseksualnih osoba. U èlanku 14. se

govori kako je potrebno ukloniti ogranièenja za moguæ-nost registracije partnerstva osoba istoga spola i ostvari-vanje punih prava koja proizlaze iz takve zajednice. Istièlanak daje upute za uklanjanje svih prepreka koje ogra-nièavaju prava homoseksualnih osoba da postanu rodite-lji, posvojitelji ili skrbnici djece.

A5-0050 (2000.g.) Èlanak 56. poziva dr�ave èlaniceda jamèe obiteljima s jednim roditeljem, nevjenèanim pa-rovima i istospolnim parovima jednaka prava kao i tradi-cionalnim parovima i obiteljima.

Pekinška deklaracija o pravima �ena:U èlanku 96. ka�e se da �enska ljudska prava ukljuèu-

ju pravo da �ene slobodno i odgovorno odluèuju o pita-njima vezanim uz vlastitu seksualnost, ukljuèujuæi sek-sualno i reproduktivno zdravlje, bez prisile, diskrimina-cije, nasilja.

Meðunarodni seminar Jednakopravno dr�avljanstvoOd 12. do 14. rujna 2002, hotelTurist, Dalmatinova 15, Ljubljana

U Ljubljani, izmeðu 12. i 14. rujna, slovenska udru-ga SKUC LL u sudjelovanju s Mirovnim institutom orga-nizira meðunarodni seminar posveæen lezbijskom iden-titetu i radu nevladinih udruga s podruèja bivše Jugos-lavije pod nazivom Jednakopravno dr�avljanstvo.

ProgramÈetvrtak, 12. 9. POLITIKA9.30-10.30 Lezbijke i rat, Lepa

Mlaðenoviæ, Igballe Rogova10.30-11.00 Coffee Break

11.00-13.00 Zahtjevi za zakonskepromjene, Tatjana Greif, Sanja Juras, MarijanaSaviæ

Zakonska veza/obitelj,Jelena Poštiæ

13.30-15.00 Ruèak15.30-16.30 Uspostavljanje i

djelovanje lezbijskih organizacija u ex-Jugoslaviji: iskustva i perspektive, Aida Bagiæ

16.30-17.00 Coffee BreakPrisutnost, uloga i umre�avanje

NVO/podruèja ljudskih prava i rasprava,Nataša Sukiè

VeèeraKlub Monokel21.00 Otvorenje izlo�be

Master-bacija Aprilije Lu�arKoncert Lezbijski ritam prièe, Lori i Zoe

Petak, 13. 9. ORGANIZACIJA9.30-10.30 Lezbijke u nevolji: kako

pre�ivjeti u postojeæim profesionalnimsistemima pomoæi i što zaista trebamo,Mojca Urek

10.30-11.00 Coffee Break11.00-13.00 LGBT skupine i

problematika mladih, Miha LobnikGejevske i lezbijske parade ponosa,

Jelena Poštiæ13.30-15.00 RuèakSlobodno poslijepodneVeèeraKlub MonokelPredstava Debbie da dol Dallas Monospolno

kazalište, Irena Duša i Nataša Jereb

Subota, 14.9. MEDIJI9.30- 10.30 Odnosi s medijima,

Sandra Bašiæ-Hrvatin

10.30-11.00 Coffee Break11.00-13.00 Rad s medijima:

iskustva u lezbijskim grupama i rasprava,LORI Rijeka

Koordiniranje politièkog djelovanjaex-jugoslavenskih lezbijskih grupa

13.30-15.00 Ruèak15.30-16.30 Završni dio seminara

Jednakopravno dr�avljanstvo i pripremadokumenta

16.30-17.00 Coffee Break17.00-19.00 Tijelo i seksualnost,

Marina Gr�iniæ19.30-21.00 VeèeraKlub Monokel21.00 Rasprava o

seksualnosti i dokumentarni film: Joan Nestle, vodi: Lepa Mlaðenoviæ

Odlomci iz predstave Vaginini monolozi, radionicu vodi Lori

QUEER PORTAL

LLjjuubbaavv jjee lljjuubbaavvLezbijski identitet, unatoèpojaèanom istupanju u medijima tijekom posljed-njih mjeseci, teško se probija u sferu javnog zbogopæenito visokog stupnjapatrijarhalnosti koji �enskuseksualnost naprosto neshvaæa ozbiljno

Kampanja za promicanje pravahomoseksualnih osoba

Podruèje zaštiteljudskih prava mora se kontinuirano širiti,a standardi poštivanja ljudskihprava podizati

Documents

KRITIKA - bib.irb.hr · Struške veèeripostale su pojam u svije-tu, šireæi putem pjesnièke rijeèi razumije-vanje drugih, poštovanje kulturne razno-likosti i razlièitih identiteta,