KRIŽNI PUTp. Antun Volenik

Gospodine, želimo Te pratiti na Tvome križnom putu, putu koji je i naš, put svakoga čovjeka. Križnim putem postaješ do kraja jedan od nas. Iskustvo toga puta osamljenosti, odbacivanja i osude nosi svatko od nas kao pojedinac, ali i kao narod. Najteže je njime ići sam. Priznajem: bojim se toga puta i zato molim da Te otkrijem na svojim životnim putovima, kako na svom križu nosiš i dio moga. Dok Te pratim i na ovom križnom putu, ne želim biti sam. Uza me su moja braća i sestre koje si mi Ti, Kriste, stekao. Na ovom križnom putu bit će s nama i oni koje si Ti, Gospodine, volio, koji nam i danas poka-zuju na tebe i dovikuju: ti si ljubljeno Božje dijete, Gospodin je i za tebe patio i tvoje ime ponio na svome križu.

UVODNA MOLITVA

Začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan

Isus nam se pridružuje, nama osuđenicima na smrt. Kao što svake godine slavimo svoj rođendan, tako svake godine i ne znajući proživljavamo datum svoje smrti. Možda je on bio jučer, možda je upravo danas… Tek kad uistinu shvatimo da moja smrt raste i zrije u nama, Isusovo prihvaćanje smrtne osude postat će nam trenutak utjehe i nade. Malo dijete često već u četvrtoj ili petoj godini pita o smrti, o umiranju, i ne prestaje se brinuti dok ne dobije umirujući odgovor: oni su u nebu, kod Isusa. Ujedinimo se sada u duhu s našim majkama, našim očevima, s osobom koja mi je predala vjeru i sa svećenikom koji me je krstio, predao mi novi život. Zajedno s njima zahvalimo Gospodinu za dar života i gledajmo ga sada, dok čini prvu gestu kako bi slomio moć smrti. I molimo za naš trenutak susreta s patnjom i umiranjem.

Molimo s Marijom: Sveta Marijo Majko Božja moli za nas grešnike sada i na času smrti naše.

Slava Ocu...

I - ISUSA OSUđUjU NA SMRT

Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. (Iv 19, 16b-17)

Što je za mene križ? Zar nisam tako često križ sam sebi? Zar nisam križ drugima i oni meni? Križa se bojim, odbacujem ga. Za mnoge on je tek nemoćni simbol prošlih vremena. Kada križ, unatoč svemu, dobiva snagu, kada preobražava i mene i druge? Samo onda kada je prihvaćen i nošen – s ljubavlju. U trenutku kad s božanskim dostojanstvom uzimaš svoj križ, vjerujem da je na njemu i moje ime. Samo tvojom snagom usuđujem se prihvatiti sebe u svemu što si mi dao, usuđujem se prihvatiti, a ne odba-civati drugoga jer gledam tebe koji u svom križu prihvaćaš i mene s ljubavlju. Na ovoj postaji priđimo u duhu osobi koja mi je sada najteži križ, pogledajmo u sebe i priznajmo si mjesto svog vlastitog križa, svoje duhovne rane, boli i odbacivanja, i molimo Božansko Milosrđe:Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta.

Po pregorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelom svijetu.

Slava Ocu...

II - ISUS PRIMA NA Se KRIŽ

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grije probodoše njega, za opančine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53,4-5)

Gospodine, neka nam dijete i ovdje bude vođa. U svemu smo imali svoj prvi pad, svoj prvi neuspjeh. Naš prvi pad bio je prije prvog koraka, naš prvi prkosni „ne“ bio je prije našeg razlučivanja zla i dobra. Uz ovu postaju zazovimo Tebi tako bliskog Petra-Stijenu. Kao i u njegovu, ulaziš i u lađicu mog života i pozivaš da Te slijedim. Kao i on, i ja Ti nemoćno odgovaram: odlazi od mene Gospodine, grešan sam čovjek. Kao da znamo i on i ja da ćemo Te prije ili kasnije zatajiti, da nećemo znati razlučiti dobro od zla i da ćemo pasti. No Ti ne odustaješ od nas. Nakon svakog pada prvo nam pokazuješ koliko nas Ti voliš, a onda me pitaš zajedno s Petrom: „Ljubiš li me kao Boga, voliš li me kao prijatelja?“ Molimo da nakon pada znamo reći: Gospodine, Ti sve znaš, Tebi je poznato da Te volim!

Slava Ocu…

III - ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽeM

Isus im odgovori: “Tko je majka moja i braća moja?” I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: “evo majke moje, evo braće moje! (Mk 3,33-34)

Gospodine, ovaj evanđeoski tekst što smo ga upravo čuli možda najbolje opisuje vaš susret na tvom križnom putu. Marija je majka vjere jer joj je od trenutka Navještenja ostala samo vjera koja ju je vodila u trenucima kao što je ovaj. Samo majka može znati, može osjetiti što se u ovom trenutku zbiva u Marijinu srcu. Na ovoj postaji po evanđeoskim riječima govoriš svima nama istinu koja nas plaši, ali i beskrajno veseli. Po evanđeoskim riječima činiš nas ravnima svojoj majci. Zaokružimo pogledom jedni prema drugima i još jednom čujmo Isusove riječi: „evo majke moje, evo braće moje.“ No ne zaboravimo – Isus nam daje Marijino dostojanstvo i u radosti i u boli, i u Betlehemu i na Kalvariji. Samo ako Ga nastavimo slijediti prihvaćajući svoj križ, čak i onda kada ne razumijemo zašto, On će se i po nama rađati u ovom svijetu, On će i nama govoriti, On će i nama davati Marijinu vjeru.

Zdravo Marijo…

Slava Ocu….

IV - ISUS SUSReće SVOjU SVeTU MAjKU

Izlazeći nađu nekog čovjeka Cirenca, imenom Šimun, i prisile ga da mu ponese križ. (Mt 27,32)

Nova postaja, naš novi pratilac, Šimun Cirenac koji je prisiljen, kako nam svjedoči evanđelje, ponijeti križ. Koliko puta preko volje i mrsko učinim ne samo neko dobro djelo, nego i ono što mi je dužnost. ja kao svećenik, ti kao profesor, student, radnik, sin ili kći – svi smo često prespori i previše oklijevamo kada treba činiti dobro za koje mi se čini da ga nitko ne primjećuje i da ću zbog toga imati novih prob-lema. Pođimo u duhu sa Šimunom njegovoj kući nakon što je Isusu predao nazad njegov križ. Hodao je Isusovim stopama, nosio Njegov križ, upoznao je Isusa bolje nego bilo tko drugi. Tek kad ponesemo nečiji križ, kad hodamo njegovim stopama, zaista upoznajemo tu osobu. Prestajemo suditi i osuđivati i počinjemo shvaćati, postajemo sućutni. Upravo nas zato Isus tako dobro poznaje – u svome nosi i naš križ.

Dušo Kristova…

Slava Ocu….

V - ŠIMUN CIReNAC POMAŽe ISUSU NOSITI KRIŽ

Moje mi srca govori: Traži lice njegovo! Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene. (Ps 27,8-9)

Gospodine, živimo u svijetu koje voli anonimnost. Često bježim u virtualni, online svijet u kojem nemam lica i ne vidim lice, ne vidim pogled drugoga. Zato se na ovoj postaji želim zaustaviti kraj Ve-ronike, želim je zamoliti da pođe s nama ovaj dio puta i ispriča nam tajnu Tvoga, Božjega lica, Tvog pogleda koji je otkrivao tvoju božansku dušu. Izaija o tebi prorokuje: „Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio“ (Iz 53,2). Što je Veroniku toliko privuklo da je unatoč guranju i prijetnjama vojnika i hramske straže uspjela dotaknuti tvoje lice? Bez sumnje Tvoj pogled, pogled božanski odlučan i istovremeno beskrajno nježan. Vjerujem da taj pogled i danas počiva nada mnom, da traži moj pogled tako često skriven iza maski i oboren zbog stida ili bijesa. Na ovoj ću postaji moliti s Veronikom da imam snage podići svoj pogled i potražiti Njegov iz kojeg se preljeva snaga praštanja, kako bih mogao nastaviti put.

Slava Ocu…

VI - VeRONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

“Da možda i vi ne kanite otići?” Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (Iv 6,67-68)

Gospodine, u križnom putu uvijek se zaustavljamo kod tvoja tri pada. No Ti si puno više puta posrtao, gubio oslonac i nesigurno činio još jedan korak. Tako je teško kada se nakon posrtanja, nesigurnosti, do-godi pad baš na pola puta. Ne možemo se više vratiti nazad, a cilj nam se čini tako dalek i nedostižan. Na ovoj postaji budimo u duhu s Isusovim učenicima, a evanđelist nam kaže da ih je bilo mnogo koji su odstupili od njega. Puno puta u napasti sam ponoviti Isusu to isto: zahtjevan si prijatelju, ne mogu te više slijediti. Upravo negdje na pola puta, kada im Isus poručuje da nije tijelo ono što oživljuje nego snaga Božjeg Duha i njegove Riječi, oni odlaze. Gospodine, molim Te za trenutke mojih padova i sum-nji na sredini puta. Pošalji mi svoj Duh, okrijepi me svojom Riječi da bih mogao nastaviti dalje.

Slava Ocu….

VII - ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽeM

Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: „Daj mi piti!“ (Iv 4,6-7)

Gospodine, uvijek si imao poseban odnos sa ženama, istovremeno dostojanstven i prisan. Zato nam se na ovoj postaji pridružuje žena Samarijanka, jer upravo njoj - ženi iz neprijateljskog naroda i grešnici u svom gradu - objavljuješ najdublje istine o sebi i Ocu. Ali nju duboko dira još jedna istina. Istina o njoj samoj, o njezinu grijehu i sramoti. Tu istinu joj nisi, Gospodine, bacio u lice da ju poniziš, već da joj pomogneš da spozna svoj grijeh. I ja sam, Gospodine, poput jeruzalemskih žena sažaljevao Tebe i Tvoju muku. No Ti za mene imaš puno jaču, puno dublju utjehu. Iako me poznaješ bolje od mene samoga, i upravo jer si najintimniji dio mene, želiš me poučiti i utješiti istinom o meni samom – da bih i ja poput Samarijanke jednom mogao biti Tvoj svjedok, koji pokazuje na izliječene rane svojih grijeha.

Zdravo kraljice…

Slava Ocu….

VIII - ISUS TjeŠI jeRUZALeMSKe ŽeNe

Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko janje na klanje odvedoše ga; ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. (Iz 53,7)

Ležeći pod teretom križa, još jednom si licem dodirnuo zemlju koju si posvetio svojim stopama, još jednom poljubio tlo koje nosi svakog od nas, pozemljara. Na ovoj postaji u susret nam dolazi žena koja se nije stidjela iskazati svoju ljubav prema tebi poljupcima, dok ti je suzama prala noge i svojom ih ko-som otirala, kako nam svjedoči sv. Luka. Svoga domaćina Šimuna tada si upozorio: „Poljupca mi nisi dao, a ona otkako uđe ne presta mi noge cjelivati.“ Mi ćemo i ovaj Veliki petak cjelovom iskazati svoje poštovanje Tvojim ranama. Ali Tvojim poljupcem cijeloj zemlji, pri trećem padu, Ti cjelivaš rane zemlje i svakog naroda na njoj. Ti cjelivaš i naše rane onda kada zbog njih padamo i treći i stoti i tko za koji put. Isus ne prestaje davati taj cjelov s križnog puta meni – i možda baš zato, učeći se od žene kojoj se puno oprašta jer je puno ljubila, i ja ljubim Tebe krećući dalje.

Slava Ocu.

Ix - ISUS PADA TRećI PUT POD KRIŽeM

A kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. (Mk 15,24)

Od trenutka Tvoga utjelovljenja, Gospodine, čovjek i njegovo tijelo dobilo je novo, neizmjerno dos-tojanstvo. Posvetio si ovo naše tijelo u svakoj stanici, svakom organu i svakom udu. No što to znači bešćutnim vojnicima? Tvojim haljinama oni naplaćuju svoj krvavi posao. Kao vjernici zbunjeni stojimo između dostojanstva vlastitog tijela i nepoštivanja, zloupotrebe ljudskog tijela na mnogim područjima koja kao da svakom generacijom postaju malo gora, malo perverznija. Zli koji nema tijelo mrzi tijelo i sve ono divno i božansko što smo po Božjem stvoriteljskom planu i po Tvome utjelovljenu po ti-jelu dobili. Zato nam se na ovoj postaji pridružuje bl. Ivan Pavao II. koji u svojoj teologiji tijela uči čovječanstvo kako je tijelom blagoslovljeno i uzdignuto upravo zato što si ga ti, Gospodine, posvetio.

Slava Ocu…

x - ISUSA SVLAČe

xI - ISUSA PRIBIjAjU NA KRIŽ

I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: „Ovo je Isus, Kralj židovski“. Tada razapeše s njime i dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. (Mt 27,37)

Ovako razapet ne možeš više ništa učiniti. U užurbanosti svoga života – dok tako često sami sebi i drugima ponavljamo: „Nemam vremena“ – i ne slutimo da nas tako brzo bolest, starost, umor ili nemoć mogu dovesti u istu situaciju. Mi tada najčešće mislimo sami na sebe, sažaljevamo se ili se tužimo i nemoćno bunimo. No Ti, Gospodine, upravo u tim trenucima svjedočiš kako je velika Božja ljubav i milosrđe. Okrenut prema razbojniku (lopovu, silovatelju, možda političkom ubojici) imaš za njega smilovanja. Nad veličinom ljudske bijede, tuposti i grubosti i mi često prolazimo tvrda, zatvorena srca pravdajući se – što mi maleni i nepoznati možemo učiniti? Uz ovu postaju hodimo s Majkom Terezom koja nije čekala da netko drugi počne činiti dobro. Krenula je sama boreći se protiv vlastitih tmina i sumnji, kako svjedoči i njezina pjesma:

Čovjek je nerazuman, nelogičan, sebičan.Nije važno, voli ga!Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro!Ako ostvaruješ svoje ciljeve, naići ćeš na lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve! Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. Nije važno, budi iskren i pošten!Ono što si godinama stvarao, u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno, stvaraj!Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im!Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.Nije važno, daj najbolje od sebe!

Slava Ocu…

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo reče: “Žedan sam.“ A ondje je stala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše nje-govim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: „Dovršeno je!“ I prignuvši glavu predade duh. (Iv 19,28-30)

Ovom dvanaestom postajom vraćamo se na onu prvu – svi smo mi osuđenici na smrt. Gospodine, gledajući Te kako za nas ulaziš i u ponor smrti, koji plaši svakoga od nas, zahvaljujemo ti što kao krštenici, tvoja braća i sestre, možemo reći: svi smo mi BILI osuđenici na smrt. Sav tvoj križni put na kojem smo te do sada pratili htio nam je pokazati koliko si jedan od nas. Od ove postaje nadalje naša uskrsna vjera nam daje nadu iznad svake ljudske nade – Ti, koji si živ, želiš nas oživjeti već sada i u vječnosti. Tvoj Duh predan s križa sada oživljuje nas koji još koračamo svojim križnim putem, oživljuje nas kao pojedince i kao Crkvu. Zato neka nam je na ovoj postaji pratilac sv. Franjo koji zahvaljuje i za sestricu smrt što ga vodi u život:

xII - ISUS UMIRe NA KRIŽU

Hvaljen budi, Gospodine moj,po onima koji opraštaju iz ljubavi tvojei podnose rado bijede života;blaženi koji sve podnose s mirom,jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.Hvaljen budi, Gospodine moj,po sestri nam tjelesnoj smrti,kojoj nijedan smrtnik umaći neće.jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,jer druga im smrt nauditi neće.

Slava Ocu…

A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: „Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj“. A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu. (Mt 27,54-55)

U bazilici Svetoga groba u jeruzalemu postoji mjesto pod imenom „Tri Marije“. Poseban je pogled s toga mjesta prema oltaru Kalvarije. U duhu gledamo kako s križa skidaju Tvoje tijelo. Križ ostaje prazan. još kao djeca naučili smo što simbolizira križ s tvojim tijelom, a što onaj bez njega: prvi nas podsjeća na tvoju patnju, drugi na Uskrsnuće, pobjedu. Zagledani u križ, simbol tvoje ljubavi i uskrsnuća, zah-valjujemo ti na tvom zadnjem daru s križa. Sveti Ivan svjedoči: „Kad dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda“ (Iv 19,33-34). Tvoja krv što čisti nas, simbol je euharistije, te tvoje neprestane žrtve i dara za nas. Neka nas na ovoj postaji prati sv. Toma Akvinski koji pjeva:

xIII - ISUSA SKIDAjU S KRIŽA

Usta moja, uzdižitek preslavnome Tijelu glasi Krv dragu proslavite,što je proli za sve nas.Čedo majke plemenite,Ljudskog roda Kralj i Spas.Dan je svima smrtnicima,Djeva nam ga porodi,I On prođe sijuć tlimaZrnje riječi Božijih.A na kraju vjernicima,Divan spomen ostavi

Slava Ocu…

josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i poliži u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja veliki kamen na grobna vrata i otiđe. (Mt 27,59-60)

Gospodine, na Tvom križnom putu i uz tvoj grob ostaju samo najvjerniji: Marija, Ivan, Šimun, Niko-dem, Marija Magdalena i druge žene. Iskazali su Ti ljubav, bili su Ti blizu. Kao Bog ljudi učiš nas od svoga začeća i rođenja da ti si najveći dokaz da nas Bog ljubi, da daje ono što najviše ljubi – svoga Sina za nas. Duhovne vježbe sv. Ignacija, koji neka nam bude suputnik na ovoj postaji, završavaju upravo razmatranjem kako da postignemo ljubav. Tvoju ljubav, Gospodine, koja pobjeđuje strah, napast, grijeh i smrt. Odgovor već i sami znamo – tako da ti sve predamo i sebe predamo u zagrljaj Tvojih raširenih ruku na križu.

Uzmi, Gospodine, i primisvu moju slobodu, moju pamet,moj razum i svu moju volju,sve što imam i što posjedujem.Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam;sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji.Daj mi samo svoju ljubav i milost,i to mi je dosta.

Slava Ocu…

xIV - ISUSA POLAŽU U GROB

Na kraju ovoga križnoga puta, primi Gospodine i naš završni pozdrav Tebi – znak križa koji ćemo učiniti na našim tijelima. On je znak i simbol tvoje spasiteljske muke, ali i tvoje uskrsne pobjede. Na-kon svake postaje zazvali smo Tebe, Bože, koji si Otac, Sin i Duh Sveti. Zazivajući trojedinog Boga nad znakom križa pođimo obilježeni tim znakom na svoje životne pute noseći Kristov mir i ljubav.

ZAVRŠNA MOLITVA

Uz korizmenu akciju Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH” koja se odvijala pod sloganom „Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti”, od 5. do 11. ožujka 2011. objavljen je i Križni put... namijenjen osobito mladim vjernicima. Autor je isusovac, p. Antun Vo-lenik, koji je u tekstovima Križnoga puta, uz pomoć biblijskih likova i svetaca našeg vremena (bl. Ivan Pavao II, sv. Majka Tereza), nastojao prikazati izazov patnje i križa i u našem vremenu, i u životima mladih koji su često puni nesigurnosti i nesnalaženja.

Obrada i priprema: Nikola Uroić / Laudato d.o.o.

Križ na naslovnici:Damir Mataušić - Raspet, 2009., poliester

Fotografije: Radio Marija Bistrica

besplatno izdanje