Embed Size (px)
Citation preview
1
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
SAŠA KAJFEŠ
KONKURENTNOST DRVOPRERAĐIVAČKOG
SEKTORA REPUBLIKE HRVATSKE KAO
ČLANICE EUROPSKE UNIJE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2014.
2
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
KONKURENTNOST DRVOPRERAĐIVAČKOG
SEKTORA REPUBLIKE HRVATSKE KAO
ČLANICE EUROPSKE UNIJE
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Mikroekonomske politike EU
Mentor: Prof. Dr. Sc. Vinko Kandžija
Studenti: Saša Kajfeš - 0081101344
Studijski smjer: Gospodarstvo EU
Rijeka, svibanj 2014.
3
SADRŽAJ
1. UVOD............................................................................................................................................5
1.1. Problem i predmet istraživanja...............................................................................................5
1.2. Radna hipoteza........................................................................................................................7
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja.......................................................................................................7
1.4. Znanstvene metode..................................................................................................................9
1.5. Struktura rada.........................................................................................................................9
2. TEORIJSKA ZASNOVANOST KONKURENTNOSTI........................................................11
2.1. Pravne odrednice konkurentnosti..........................................................................................12
2.1.1. Izvorna prava..........................................................................................................15
2.1.2. Derivatna prava......................................................................................................17
2.2. Teorijske odrednice konkurentnosti.......................................................................................19
2.3. Modeli konkurentnosti...........................................................................................................20
2.4. Konkurentnost na mikro i makro razini.................................................................................23
2.5. Analiza hrvatske konkurentnosti............................................................................................25
3. BILANCA DRVOPRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE EUROPSKE UNIJE .........................29
4. BILANCA DRVOPRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE REPUBLIKE HRVATSK.................37
4.1. Povijesni razvoj drvne industrije u Republici Hrvatskoj......................................................39
4.2. Drvni resursi Republike Hrvatske.........................................................................................40
4.3. Bilanca konkurentnosti odjeljka C16 drvoprerađivačkog sektora RH.................................43
4.4. Bilanca konkurentnosti odjeljka C31 drvoprerađivačkog sektora RH.................................47
4
5. DETERMINANTE KONKURENTNOSTI DRVOPRERAĐIVAČKOG SEKTORA
REPUBLIKE HRVATSKE.......................................................................................................55
5.1. Vanjske determinante konkurentnosti drvo-prerađivačkog sektora RH................................57
5.2. Unutarnje determinante konkurentnosti drvo-prerađivačkog sektora RH............................62
6. IZVOZNE MOGUĆNOSTI DRVOPRERAĐIVAČKOG SEKTORA REPUBLIKE
HRVATSKE...............................................................................................................................66
7. MJERE I UČINCI UNAPREĐENJA KONKURENTNOSTI DRVOPRERAĐIVAČKE
INDUSTRIJE REPUBLIKE HRVATSKE.............................................................................68
8. PERSPEKTIVE DRVOPRERAĐIVAČKOG SEKTORA HRVATSKE............................72
9. ZAKLJUČAK...........................................................................................................................77
POPIS LITERATURE...................................................................................................................79
POPIS TABLICA, SLIKA I GRAFIKONA.................................................................................82
5
1. UVOD
Drvoprerađivačka industrija značajna je za kvalitetan i dugoročan rast i razvoj gospodarstva Republike
Hrvatske. Tradicionalno je izvozno orijentirana te je vrlo dominantna u ruralnim krajevima zemlje gdje
zapošljava gotovo 1/5 ukupnog broja zaposlenih u prerađivačkoj industriji. Ima značajnu ulogu u
ukupnom nacionalnom gospodarstvu koja je vidljiva kao 7%-ni udio u ukupnoj robnoj razmjeni.
Drvno-prerađivački sektor nezaobilazno je važan i za gospodarstvo Europske unije i njenih članica, te
je također jedan od bitnijih sektora što se tiče zapošljavanja i proizvodnje.
Potrebe EU tržišta postaju sve veće, što predstavlja izazov ne samo drvnoj, već i svim drugim
industrijama. Europska komisija u novoj je strategiji, Europa 2020 odredila temelje daljnjeg razvoja
unutarnjeg tržišta, kroz viziju pametnog, održivog i uključivog razvoja. Neki od glavnih ciljeva vezanih
za ovaj rad su porast zapošljavanja, iz razloga što je gotovo 3,5 milijuna radne snage zaposleno u
drvnoj industriji, te ulaganja u istraživanje i razvoj jer iziskuje povećanje novčanih prinosa od država
članica do 3% BDP-a.
U diplomskom radu prikazan je način funkcioniranja drvoprerađivački sektor RH, od čega se sastoji, od
čega ovisi i čemu teži, te kakve su naznake za razvoj u bližoj budućnosti. Temeljno istraživanje odnosi
se na odjeljke C16 (prerada drva) i C31 (proizvodnja namještaja) prerađivačke industrije prema
Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. u RH, te istraživanje i kompariranje istih u EU.
1.1. Problem i predmet istraživanja
Europska unija svoju viziju integriranja započela je ujedinjavanjem Europe još 1951. godine Pariškim
sporazumom kojim je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (CECA/ESCS). Tada kreće razvoj
industrijske politike, koja od početka ima vrlo važnu ulogu za gospodarsko osnaživanje Unije.
Višestoljetna tradicija drvne industrije uvjetovano se počinje razvijati modificiranjem parnog stroja
(James Watt, 1778.) u pilanske svrhe 1803. godine u Engleskoj.
Danas se drvna industrija ne odnosi samo obradu drvne mase na najkreativnije načine, nego i na razvoj
obnovljivih izvora energije koji su karakterizirani visokim troškovima istraživanja, razvoja i inovacija,
koncentraciji industrije i cjenovnoj fragmentaciji tržišta. Ciljevi sektora sežu od porasta ulaganja u
6
razvoj i inovacije drvoprerađivačke industrije, preko iskorištavanja obnovljivih izvora energije do
zadovoljavanja potreba industrije osiguranom sirovinskom opskrbom, snižavanje troškova proizvodnje
i zadovoljavanja potreba tržišta što čini sam problem istraživanja iz čega dolazi i predmet istraživanja,
a to je: „Konkurentnost drvoprerađivačkog sektora Republike Hrvatske kao članice Europske unije“.
Predmet istraživanja bazira se na analiziranju svih relevantnih činjenica koje su potrebne za održavanje
i poboljšanje konkurentnosti drvne industrije u RH spram EU, i njenih reprezentativnih primjera dobre
prakse.
1.2. Radna hipoteza
Poražavajuća je činjenica da od ukupnog godišnjeg BDP-a koji iznosi približno 60 milijardi dolara
Hrvatska izdvaja minornih 0,74% za istraživanje i razvoj. Gotovo je identična situacija i u drvno-
prerađivačkom sektoru, u odjeljcima C16 i C31 (NDK 2007.) gdje su sve ukupne bruto investicije u pet
područja za razdoblje od 2008. do 2011. godine iznosile približno 3,5 milijuna kuna. To je jedan od
pokazatelja koji govori da je po svim mjerljivim parametrima drvna industrija Hrvatske u zaostatku za
europskim standardima.
Prema tome, radna hipoteza glasi: Moguće je prikazati temelje pozitivne promjene i rast
konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora Republike Hrvatske u budućnosti zbog komparativnih
prednosti i utjecaja unutarnjeg tržišta, te zbog prekomjernog eksploatiranja drvne sirovine najvećih
proizvođača EU.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Ciljevi i svrha rada povezani su s problemom i predmetom istraživanja. Na temelju postavljene radne
hipoteze određena je svrha istraživanja, odnosno temeljni cilj ovog diplomskog rada. Dakle, svrha jest
utvrditi uzroke pada konkurentnosti uz sve komparativne prednosti koje posjeduje drvoprerađivački
sektor, te ponuditi potencijalna riješenja za oporavak istog. Ciljevi istraživanja su spoznaja utjecaja
povezanosti tržišne strukture, količine ulaganja u istraživanje i razvoj, materijalnu imovinu i strojeve,
pada zaposlenosti, izvozne politike, slabe i kasne klasterizacije poduzeća u grani, zaostajanje sektora u
odnosu na prosjek drvoprerađivača Europske unije. Također, ciljevi istraživanja kroz analizu
7
konkurentnosti hrvatskog drvoprerađivačkog sektora određuju status drvne industrije i njihovih
proizvoda u odnosu na europske, njene kapacitete, dostupnost sirovine i ovisnost o dobavljačima
(držanim i privatnim).
Za dokazivanje postavljene hipoteze u radu i adekvatno rješenje spomenutog niza problema, odgovoriti
će se na sljedeća pitanja:
1. Što je konkurentnost, koje su njene pravne odrednice i što ona predstavlja za
drvoprerađivačku industriju Republike Hrvatske?
2. Kakav je politički utjecaj na razvoj drvne industrije u Hrvatskoj, te što karakterizira
drvnu industriju u Hrvatskoj i Europskoj uniji?
3. Kakva je ponuda i potražnja za proizvodima iz domene obnovljivih izvora energija
poput peleta, za proizvodima namještaja i proizvoda primarne i sekundarne obrade na
domaćem i na tržištu EU?
4. Koliko je R&D važan za konkurentnost hrvatske drvne industrije, te koliko je važan
razvoj drvne industrije za gospodarstvo Hrvatske i Europske unije?
5. Koje su mjere i učinci poboljšanja konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora Republike
Hrvatske?
6. Kako izgleda perspektiva i budući razvojni potencijal drvoprerađivačkog sektora
Republike Hrvatske?
1.4. Znanstvene metode
Prilikom istraživanja i prezentacije rezultata istraživanja u diplomskom radu korištene su mnogobrojne
znanstvene metode, od kojih su najbitnije: metoda analize i sinteze, metoda dokazivanja i
opovrgavanja, induktivna i deduktivna metoda, metoda deskripcije i metoda kompilacije.
8
1.5. Struktura rada
Polazeći od problema, svrhe i cilja istraživanja, zadanu je temu potrebno sistematizirati u šest
međusobno koherentnih cjelina.
U prvom djelu, Uvodu, se prezentira se problem istraživanja, radna hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja
te znanstvene metode koje su primijenjene u izradi rada.
Drugi dio, pod naslovom Teorijska zasnovanost konkurentnosti polazi od pojašnjena pravnih
odrednica i izvoznih prava, teorijskog definiranja, pristupa i modela konkurentnosti na mikro i makro
razini Republike Hrvatske.
Treći dio pod naslovom, Bilanca drvoprerađivačkog sektora Europske unije osvrće se na snage,
mogućnosti i kapacitete proizvodnje drvne industrije zemalja članica EU, te pruža uvid u mogućnosti
prilagodbe Hrvatske drve industrije na unutarnjem tržištu.
Četvrta cjelina Bilanca drvoprerađivačkog sektora Republike Hrvatske istražuje snage konkurentnosti
odjeljka C16 i C31 (NDK 2007.) prerađivačkog industrije Republike Hrvatske na unutarnjem tržištu, te
mogućnost konkuriranja reprezentativnim zemljama s europskog prostora.
Peta cjelina, Determinante konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora Republike Hrvatske govori o
pokazateljima koji otkrivaju temelj konkurentnosti drvne industrije i potenciraju rast u narednim
godinama.
Šesta cjelina, Izvozne mogućnosti drvoprerađivačke industrije Republike Hrvatske, slikovno i
numerički opisuje hrvatske kapacitete sirovinske osnovice, kvantitetu poduzeća koja proizvode
poželjne proizvode visoke dodane vrijednosti i mrežu klastera koja osnažuje izvoz i njegovu politiku.
Sedmo poglavlje, Mjere i učinci unapređenja konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora Republike
Hrvatske protežu se kroz sedmu cjelinu diplomskog rada. One će negativno, odnosno pozitivno
djelovati na učinke unapređenja konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora u Hrvatskoj.
Osmo poglavlje, Perspektive drvne industrije Republike Hrvatske, je cjelina koja ukazuje na buduće
prognoze razvoja drvne industrije Republike Hrvatske kao članice Europske unije.
9
Zaključak, posljednja, deveta cjelina rada u kojoj se na temelju svih priloženih podataka govori o
dokazivanju postavljene hipoteze.
10
2. TEORIJSKA ZASNOVANOST KONKURENTNOSTI
Ovo poglavlje analizira različita pojmovna određenja konkurentnosti, prikazana kroz teorijske pristupe,
te klasificirana način mjerenja konkurentnosti. Potom analizira pravne odrednice i izvozna prava
konkurentnosti.
Brojne studije objavljene su na temu konkurentnosti pri čemu se najčešće kao i u ovom radu govori o
konkurentnosti kao multidimenzionalnom pojmu koji je najčešće baziran analizama na razini
proizvoda, poduzeća, industrije, klastera, nacionalnog gospodarstva i regije. Iz toga je zaključno da bi
fokusiranje na samo jednu od navedenih razina koncepta konkurentnosti dovelo do prostrane analize
(Basarec-Sertić, 2013.).
Konkurentnost je jedan od najmoćnijih koncepata ekonomskog mišljenja (IMD, 2004.). Prema Garelliu
klasična ekonomska teorija sastoji se u objedinjavanju ekonomskih posljedica neekonomskih pitanja,
poput vrednovanja Ustava, obrazovanja, znanosti i političke stabilnosti koje zbog svoje višestranosti
vode rastućem stvaranju ekonomije.
Europska ideja o konkurentnosti jest mogućnost europskih ekonomija da ostvare visoke stope rasta
produktivnosti. Lisabonskom strategijom donesenom u ožujku 2000. godine nastojalo se postići da
Europa u periodu od 2000. do 2010. godine postane najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo, što ide u
prilog europskoj ideji o konkurentnosti, a samim time ona postaje i prioritetna politika Europske
unije(Basarec-Sertić, 2013.).
Europska komisija definira konkurentnost kao sposobnost proizvodnje dobra i usluga koja će
odgovarati izazovima međunarodnih tržišta, istodobno zadržavajući visoku i održivu razinu dohotka
(Tijanić, 2010.).
Europska centralna banka prema Trichet, J.C.-u u veljači 2009. godine definirala je konkurentnost
prema užoj i široj definiciji. U užem smislu konkurentnost se odnosi na "vanjsku performansu" zemlje,
koja je mjerljiva u parametrima rasta izvoza, bilance tekućeg računa ili udjela izvoznog tržišta. U širem
se smislu involvira pojam relativne produktivnosti, iz čega slijedi da je najkonkurentnija ona ekonomija
11
s najboljom perspektivom za generiranje visokoproduktivnih poduzeća pridonoseći tako dugoročnom
ekonomskom rastu, a u konačnici i blagostanju svojih građana (Basarec-Sertić, 2013.).
Svakako, u ekonomiji konkurentnost označava rast ili ekonomsku situaciju, performanse vanjske
razmjene i efikasnosti, dok ona sama po sebi nema idealiziran cilj, već je ono stanje natjecateljskog
odnosa među zemljama (Basarec-Sertić, 2013.).
Prema definiciji OECD-a, konkurentnost je sposobnost zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim
uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test međunarodnog tržišta, uz istovremeno zadržavanje i
dugoročno povećanje realnog dohotka stanovništva.
Svjetski ekonomski forum u Globalnom izvješću o konkurentnosti 2012. – 2013. definirao je
konkurentnost kao sklop institucija, javnih politika i faktora koji određuju kakvoću i kvantitetu
produktivnosti neke zemlje. Drugim riječima, konkurentnost neke zemlje zahtjeva postojanje
funkcionalnog sustava različitih institucija, transparentnost svih vrsta političkog upravljanja
nacionalnim resursima, kvalitetu procesa stvaranja javnih politika i donošenja odluka, te prednost u
kontekstu pojedinih faktora koji utječu na produktivne sposobnosti gospodarstva i društva u cjelini.
2.1. Pravne odrednice konkurentnosti
U cjelini 2.1 govori se počecima i osnutku pravila i zaštite tržišnog nastajanja u Hrvatskoj. Također
govori se promjeni i nadopuni zakona nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, te o
prihvaćanju novih nadnacionalnih odluka i uredbi od Europske komisije kako bi se zaštitilo tržišno
natjecanje i razvoj konkurentnosti.
Prvi zakon zaštite tržišnog natjecanja donesen je 1995. godine., dok je Agencija za zaštitu tržišnog
natjecanja osnovana 1997. godine, te funkcionira kao neovisna i samostalna pravna osoba s javnim
ovlastima. Iako je Zakon RH sadržavao pravila zaštite tržišnog natjecanja koja su se temeljila na
osnovnim pravilima prava konkurencije Europske unije, posebice s člancima 101. i 102. Ugovora
o osnivanju Europske zajednice, on ipak nije mogao uspješno pratiti dostignuća i rješenja
suvremenog europskog zakonodavstva.
12
Nakon sklapanja Sporazuma i preuzimanja obveza o usklađivanju propisa s područja tržišnog
natjecanja Unije, stvara se novi Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, a njegova primjena započeta je 1.
listopada 2003. godine. Zakon apelira na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja
tržišnog natjecanja na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan njega, osim ako posebnim propisima za
zaštite pojedinih proizvoda ili usluga nije drugačije uređeno.
Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja zakonom je određena za obavljanje upra vnih i stručnih poslova
vezanih za zaštitu tržišnog natjecanja s javnim ovlastima. Ona je samostalno i neovisno tijelo koje
obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti određenih Zakonom, za što odgovara Hrvatskom
saboru.
Agencija je odobrila i prijedlog Operativnog programa razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja
od 2011. do 2014. kojeg je ocijenila sukladnim Zakonu o državnim potporama na prijedlog
Operativnog programa Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Državne
potpore u obliku subvencija dodjeljivat će se malim i srednjim poduzetnicima za istraživanje, razvoj i
inovacije, te zaštitu okoliša koje će se davati svim poduzetnicima koji nisu u poteškoćama. Trajanje
programa predviđeno je od 2011. do 2015. godine, a planirana sredstva u ukupnom iznosu od
284.500.000 milijuna kuna osigurana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske (Agencija za
tržišno natjecanje, 2014.).
Nakon sklapanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU, Republika Hrvatska učinila je prvi
korak prema uspostavi trajnih odnosa s EU koja su temeljena na uzajamnosti i obostranom interesu.
Sporazumom SSP Republika Hrvatska je preuzela niz obveza u pogledu izmjena i prilagodbi pravnog i
gospodarskog sustava o standardima i pravilima koja vrijede u Europskoj Uniji. Jedno od prioritetnih
područja europske i hrvatske politike konkurentnosti je područje zaštite tržišnog natjecanja, ne samo
zbog usklađivanja pravnog sustava, već i zbog ubrzane primjene pravila koja vrijede u EU i u našoj
zemlji. S obzirom na to da hrvatska drvna industrija zapošljava 11% radne snage prerađivačke
industrije točnije 20,000 radnika, a europska drvna industrija 3,5 milijuna radnika s oko 500,000
poduzeća, tržišno natjecanje u toj grani vrlo je detaljizirano i strogo uređeno.
U skladu s pravnom stečevinom Unije (acquis communautaire) tržišno natjecanje obuhvaća, njenu
politiku u užem smislu (anti-trust), kontrolu nad državnim potporama (state aid), postupak suzbijanja u
djelovanju poduzeća protivnih tržišnom natjecanju i potencijalnu zlouporabu vladajućeg položaja
13
Vlade neke države kojom se apelira na akt davanja državnih potpora koje narušavaju tržišno
natjecanje na unutarnjem tržištu. Pravila tržišnog natjecanja direktno se primjenjuju na području
Unije, a države članice moraju u potpunosti surađivati s Europskom komisijom u provedbi tih pravila.
Politika zaštite tržišnog natjecanja uključena je u aktivnosti Unije, sukladno članku 3., od njenog
osnutka, odnosno od sklapanja Ugovora o osnivanju 1958. godine, koja je postala dio politike okrenute
prema stvaranju ekonomske integracije među postojećim i budućim zemljama članicama.
Ekonomsku integraciju nalik današnjoj bilo moguće postići samo jačanjem unutarnjeg tržišta kao
ključnog aspekta zajedničkog tržišta Unije ukidanjem svih prepreka u trgovini među zemljama
članicama.
Prava konkurencije u Europskoj uniji određena su političkim putem u obliku tržišnog natjecanja.
Postoji razlika u pravu konkurencije EU u odnosu na bilo koje druge zemlje, pa čak i na zemlje
članice EMU-a. Pravo konkurencije EU podređeno je dvama ciljevima, a to su: zaštita konkurencije
među poduzetnicima i stvaranje tržišta koje će do 2020. godine postati najkonkurentnije na svijetu
(Agencija za tržišno natjecanje, 2014.).
Nadalje, Republika Hrvatska se obvezala na uspostavu pravila u vezi s državnim potporama.
Donošenjem Zakona o državnim potporama («Narodne novine», br. 47/03) i Uredbe o državnim
potporama («Narodne novine», br. 121/03), tijekom 2003. godine, uspostavljen je sustav državnih
potpora po uzoru na sustav koji vrijedi u EU. Nekontrolirano davanje državnih potpora utječe na
produljenje opstanka neefikasnih poduzeća na račun efikasnih, što usporava rast produktivnost i
konkurentnosti europskog gospodarstva.
Državnom se potporom smatraju svi stvarni i potencijalni rashodi ili umanjeni prihodi države
dodijeljeni od davatelja državne potpore, koji narušavaju ili bi mogli narušiti tržišno natjecanje
davanjem povlastica korisniku državne potpore na tržištu, bez obzira na oblik državne potpore.
Zabranjenim državnim potporama smatraju se one potpore koje narušavaju ili bi mogle narušiti tržišno
natjecanje davanjem povlastica na tržištu korisniku državne potpore u mjeri u kojoj to može
utjecati na ispunjavanje međunarodno preuzetnih obveza Republike Hrvatske. Državne potpore u
Republici Hrvatskoj čine 3,2 % bruto društvenog proizvoda, dok u EU one iznose 0,56% GDP-a. U
Hrvatskoj se 6,9% potpora odnosi na horizontalne ciljeve, što su istraživanje i razvoj, zaštita
okoliša, razvoj malog i srednjeg poduzetništva, zapošljavanje, usavršavanje, itd., dok u EU taj postotak
iznosi oko 21%.
14
Harmonizacija i stalno prilagođavanje hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU koliko god
važna, nije i ne može biti cilj sam po sebi, stoga je potrebno osigurati istodobnu pravilnu primjenu
toga zakonodavstva jačanjem Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i hrvatskog pravosudnog sustava,
te podizanju konkurentnosti hrvatskih poduzetnika (Agencija za tržišno natjecanje 2014.).
2.1.1. Izvorna prava
Zajedničko tržište uvedeno je Rimskim ugovorom 1957. godine, a prema Sudu pravde to je etapa
ekonomske integracije koja za cilj ima eliminaciju svih prepreka u komunitarnoj razmjerni kako bi se
omogućilo stvaranje jedinstvenog tržišta koje bi s vremenom preraslo u nutarnje tržište.
Prvi korak nakon sklapanja Rimskog ugovora bio je Akcijski plan Komisije za transportnu politiku
1962. godine na temelju kojeg se šest godina kasnije osnovala Carinska unija. Ona predstavlja
ekonomski prostor u kojem se zemlje članice obvezuju da će ukinuti međusobne carine te kvantitativna
ograničenja, dok će prema trećim zemljama primjenjivati zajedničku vanjsku carinsku tarifu. To je
potaknulo dotadašnju izvoznu politiku u zemljama članicama, ali je i stvorilo određene probleme čiji su
glavni predstavnici bili tehnička ograničenja. Najpoznatiji slučaja "Cassis de Dijon" iz 1979. godine,
potaknuo je Europsku komisiju da daljnjim razvojem tržišne integracije pokrene Program jedinstvenog
tržišta koji je razrađen u Bijeloj knjizi prema kojoj se zakonodavne mjere mogu svrstati u tri osnovne
skupine, a to su ukidanje fizičkih, tehničkih i fiskalnih granica na izvoz, odnosno uvoz robe (Kandžija,
Cvečić, 2010.).
Najbitniji događaj za robnu razmjenu, dogodio se 1. siječnja 1993. godine kada ugovorom iz
Maastrichta stupa na snagu Unutarnje tržište. To je sporazum u kojim su ukinute sve restrikcije na
kretanje faktora proizvodnje i necarinske prepreke za zemlje članice Europske unije.
Svaka država članica mora preuzeti jedinstvene tehničke propise, u vlastita nacionalna zakonodavstva,
koji se moraju zadovoljiti. Uspješnost konkurentnosti nacionalnih gospodarstava ili industrija mjerena
robnim izvozom na europsko tržište ovisi realizaciji svih normi, standarda i propisa koje je potrebno
zadovoljiti.
15
Novim zakonodavnim okvirom potaknuto je nekoliko inicijativa od kojih je za ovaj rad najbitnija
inicijativa poticanja uzajamnog priznavanja tehničkih propisa i transparentnog informiranja što se
odnosi između ostalih i na proizvodnju namještaja i drvnih primarnih, sekundarnih i finalnih proizvoda
koji čine oko 15% ukupne razmjene unutar EU.
Izvozna prava za robe koje se plasiraju na EU tržište moraju biti strogo poštivana putem glavnih načela
normizacije koja su utemeljena konsenzusom, na temelju uključenosti svih zainteresiranih strana,
transparentnosti rada, utemeljenosti na postignutom stupnju tehnološkog razvoja i koherentnosti zbirka
normi (Kandžija, Cvečić, 2010.).
Nadalje, razvojem i sazrijevanjem Unije uspostavilo se da su pravo i politička konkurencije, imale
središnje ulogu u njenom razvitku. U osnovi, pravo konkurencije EU uređuje sljedeće: - zabranu
sklapanja sporazuma između poduzetnika koji utječu ili bi mogli utjecati na trgovinu između
zemalja članica, i koji za cilj ili posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje
tržišnog natjecanja unutar zajedničkog tržišta (članak 101. Ugovora o osnivanju EU-a), - zabranu
zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na zajedničkom tržištu (članak 102.
Ugovora), - zabranu davanja državnih potpora koju odobravaju države članice, a koja narušava ili
prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja time što određene poduzetnike ili proizvodnju određenih
roba stavlja u povoljniji položaj (članak 107. Ugovora), - zabranu mjera koje su u suprotnosti s
Ugovorom, osobito člankom 12. i člancima 101. do 109., a odnose se na javna poduzeća i poduzeća
kojima države članice daju posebna ili isključiva prava (Europa.eu, 2014.).
Članak 173 (stavak 1), (bivši članak 157 Ugovora o EZ-u), Ugovora o funkcioniranju Europske unije
naglašava kako je cilj stvaranje povoljnih uvjeta za unaprjeđenje konkurentnosti europske industrije u
skladu sa sustavom otvorenog i konkurentnog tržišta, za koje se predviđa djelovanje faktorskog
okruženja poduzeća, posebno se to odnosi na politiku inovacija, istraživanja i tehnološkog razvoja, na
pogodovanje razvoja i suradnju malog i srednjeg poduzetništva, te na ubrzanje strukturalnih prilagodbi
u industriji (Kandžija, Cvečić, 2010.).
Razvoj europske industrije usko je vezan uz politike razvoja Unutarnjeg tržišta, (kroz proces
liberalizacije i harmonizaciju tržišnog natjecanja), trgovinsku politiku koju determinira otvorenost
prema svjetskom trgovinskom sustavu, politiku obrazovanja, zaštitu okoliša i potrošača, politiku
obrazovanja i osposobljavanja, te socijalnu i politiku zapošljavanja. Instrumenti zajedničke industr ijske
16
politike usko povezuju različite politike Unije koje se mogu klasificirati u četiri osnovne skupine
nadzor državnih pomoći, politika istraživanja i tehnološkog razvoja, politika konkurentnosti i ostale
politike (Kandžija, Cvečić, 2010.).
U skladu s tim, Bijela knjiga iz 1993. godine, „Rast konkurentnosti i zapošljavanja“ upućuje na nužnost
rasta, poštivanje diversifikacije proizvoda i uvažavanje novih resursa. Također analizira izazove
europske industrije kroz zapošljavanje i garanciju jednakih izgleda prema istom, u kontekstu Socijalne
Europe. Bijela knjiga o rastu konkurentnosti i zapošljavanju, četvrta je knjiga izdana od Europske
komisije, a do danas ih je objavljeno 39 (Europa.eu, 2014.).
2.1.2. Derivatna prava
U poglavlje 2.1.2 derivatna prava su prikazana kroz fondove, uredbe, direktive, odluke, smjernice na
principu izvornih prava donesenih u temeljnim i osnivačkim ugovorima o Europskoj uniji.
Upotpunjena Lisabonska strategija iz 2005. godine nalaže integriraniji pristup u jačanju europske
industrije, pritom misleći na znanje i politike inovacija, produbljivanje i proširenje Unutarnjeg tržišta,
te na koheziju i održivi razvoj, kako bi se ostvarili ciljevi gospodarskog rasta i zapošljavanja
(Kandžija, Cvečić, 2010.).
Razvojem Zajedničke politike za malo i srednje poduzetništvo 1983. godine nastojala se utemeljiti
borba protiv monopolizacije i rasta multinacionalnih korporacija (uglavnom američkih) na zajedničkom
tržištu Europe. Međutim, u 2000. godini prihvaćen je predloženi dokument koji je predstavljao
prekretnicu u razvoju europskog poduzetništva, Europska povelja za mala poduzeća. Povelja se sastoji
od deset ključnih područja(Kandžija, Cvečić, 2010.):
1. bolje zakonodavstvo i regulativa,
2. jeftinije i brže pokretanje poduzeća,
3. porezna i financijska pitanja,
4. bolje korištenje prednosti unutarnjeg tržišta,
5. obrazovanje i osposobljavanje za poduzetništvo,
17
6. dostupnost potrebnih radnih vještina,
7. jačanje tehnoloških sposobnosti za poduzetništvo,
8. poboljšanje on- lone pristupa javnih servisa,
9. korištenje uspješnih modela elektroničkog poslovanje i razvijanje potpore malim
poduzećima i
10. bolja zastupljenost interesa malog poduzetništva u tijelima Europske unije i nacionalne
razine.
Nadalje, Europska unija je u razdoblju od 2001. do 2005. godine stavila naglasak na malo i srednje
poduzetništvo radi jačanja rasta i povećanja konkurentnosti poslovanja, putem Višegodišnjeg programa
za SME (Kandžija, Cvečić, 2010.).
Promatrajuću prethodno, zaključno jest da je udio malog gospodarstva u ukupnom broju poduzetnika
za Europsku uniju iznosi 99,8%, dok za Hrvatsku 99,4%. U SME-u Europske unije postoji preko 23
milijuna poduzeća koja zapošljavaju preko 100 milijuna radnika, od čega oko 500 tisuća poduzeća
dolazi iz grane drvne industrije i zapošljava oko 35,5 milijuna radnika. U ukupnom udjelu dodane
vrijednosti proizvoda EU ostvaruje preko 57%, do Republika Hrvatska oko 44% s time da je udio
izvoza SME-a nešto preko 40%. U malom i srednjem poduzetništvu Hrvatske od ukupnog broja
zaposlenih radi 64,8%, dok u Uniji 66,7%. (Kersan-Škrabić, Banković, 2008).
Iz prethodnog odlomka, SME-u se s razlogom daje na tolikoj važnosti, stoga je bitno da derivatna prava
vezana za razvoj malog i srednjeg poduzetništva Unije i drvoprerađivačke industrije budu što
usmjerenija ne njegov budući rast i razvoj.
Na temelju izvornih prava uređene su sve politike, fondovi i programi Europske unije koji nastoje do
2020. godine učiniti istu najkonkurentnijom regijom na svijetu, a u njih ubrajamo:
1. strukturne fondove koji predstavljaju oslonac nacionalnih javnih politika zapošljavanja,
konkurentnosti i povećanja BDP-a,
2. europski fond za regionalni razvoj, koji spada u strukturni fond, no namijenjen
državama članicama EU za ulaganja u razvoj SME-a, proizvodnju i dr.
18
3. kohezijski fond, namijenjen je najmanje razvijenim državama članicama Europske
unije. Njime se želi poboljšati očuvanje okoliša i prometne infrastrukture kao djela
transeuropske prometne mreže u svrhu bolje povezanosti i osnaživanja
konkurentnosti, Ujedno je i najizdašniji instrument koji financira velike infrastrukturne
projekte koji su sufinancirani od 80 do 85 posto, a iznos alokacije za pojedinu državu
računa se prema dvama kriterijima – površini i broju stanovnika.
4. europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj ima za cilj jačanje konkurentnosti
sektora poljoprivrede i šumarstva, i
5. program za konkurentnost poduzetništva i malih i srednjih poduzeća – COSME, za
cilj ima jačanje konkurentnosti i održivosti poduzeća Europske unije.
2.2. Teorijske odrednice konkurentnosti
Korijeni konkurentnosti nastaju još u vrijeme razvoja prvih gradova i država, kada se među njima
počinju razvijati trgovački odnosi i stvarati tržišta. Današnji okvir konkurentnosti u konceptualnom
obliku ekonomskih analiza javio se početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. U suvremenom
svijetu gdje se gospodarstva država nalaze u situaciji u kojoj se sve prepreke i krize nastoje riješiti
produbljivanjem integriteta, konkurentnost pridobiva mnogo veći značaj, te se na njega obraća mnogo
više pažnje i istraživanja. Koncept konkurentnosti rezultat je razvoja kroz dugu povijest u kojoj su
ekonomska postojanja potaknula razvoj mnogih teorija koja su primjenjiva i u aspektu današnjeg
modernog i složenog doba, (Basarec-Sertić, 2014.), a ističu se:
1. Adam Smith: Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda (1776.);
2. David Ricardo: Načela političke ekonomije i oporezivanja (1817.);
3. Karl Marx: Kapital: Kritika političke ekonomije (1867.);
4. Max Weber: Etički protestantizam i duh kapitalizma (1905.);
5. Joseph Schumpeter: Kapitalizam, socijalizam i demokracija (1942.);
6. Alfred Sloan i Peter Ducker: Moje godine General Motorsu (1969.);
7. Robert Solow: Tehnološka promjena i agregatna funkcija proizvodnje (1957.);
19
8. Nicholas Negroponte: Biti digitalan (1995.);
9. Michael E. Porter: Konkurentska prednost naroda (1990.).
Teorije Adama Smitha o međunarodnim razmjenama tradicionalno su objašnjavale međunarodnu
konkurentnost država na globalnoj sceni. U današnje vrijeme globalna ekonomija je pre komplicirana
da bi se objasnila tradicionalnim teorijama. Rezultat toga je nova teorija konkurentnosti koju je u svom
djelu «Konkurentska prednost nacija» («The Competitive Advantage of Nations» 1990.) predložio
harvardski profesor Michaela E. Porter (Puškarić, 1994.).
Prema Porterovoj teoriji nacionalno blagostanje nije naslijeđeno, već je stvoreno strateškim izborima.
Dok se u prošlosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput jeftine radne snage i
prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju napredni faktorski uvjeti
zasnovani na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji te inovacijama. U svom djelu M.
Porter naglašava kako nije važno koje proizvode proizvodite, već kako ih proizvodite
(konkurentnost.hr, 2014.).
2.3. Modeli konkurentnosti
Ovo poglavlje prikazuje nekoliko proizašlih modela u do sada razrađenom mnoštvu analiza
konkurentnosti. Sljedeću metodologiju osmislio je Michael Porter.
Za evaluaciju konkurentskog položaja te uspješnost poslovanja promatranog poduzeća najbitnije je
prvo proanalizirati industriju unutar kojeg poduzeće izvršava svoju djelatnost, što omogućava stvaranje
dugoročne razvojne strategije. Pravila konkurentske utakmice, način odvijanja poslovnog procesa,
marketinška, tehnološka i razvojna rješenja, te odabir dugoročnih poslovnih strategija uvje tovani su i
određeni postojećom industrijskom infrastrukturom. Najpoznatiji instrument analiziranja
konkurentnosti svakako je Model pet konkurentskih snaga, Michaela Portera, prema kojem se
konkurentnost svrstava u pet osnovnih snaga, a to su:
1. Jačina nadmetanja između poduzeća koja djeluju unutar promatrane industrije
– Suparništvo među postojećim konkurentima
20
2. U slučaju velike profitabilnosti industrije postoji mogućnost ulaska novih poduzeća na
tržište
– Prijetnja od zamjenskih proizvoda
3. Mogućnost promjene potrošačeve preferencije na konkurentske proizvode
– Prijetnja od zamjenskih proizvoda
4. Pregovaračka moć kupca
5. Pregovaračka moć dobavljača
Slika 1. Model pet konkurentskih snaga Portera
Izrada studenta, prema: Porter, M.E. (1998.)
U nastavku su predočeni stavovi i mišljenja utjecajnih ekonomista, Krugmana i Lancestera koji u
svojim radovima (1979) na području konkurentnosti pridonijeli proširenju teorija Adama Smitha, tako
da samostalno i neovisno razvijaju model trgovanja diferenciranim proizvodima. Međutim, Cho i Moon
(2000) naglašavaju kako je prekid Smitha i njegovih sljedbenika izazvalo djelo Michaela Portera iz
1990. godine „Konkurentska prednost nacija“ (Basarec-Sertić, 2013.).
SNAGA DOBAVLJAČA
PRIJETNJA OD ZAMJENSKIH
PROIZVODA
SNAGA KUPACA
PRIJETNJA OD
PRIDOŠLICA
SUPARNIŠTVO IZMEĐU
POSTOJEĆIH KONKURENATA
21
Smatra se kako će Porterova novoosnovana teorija konkurentnosti dijamantnim modelom imati uspjeha
samo tamo gdje je nacionalni "dijamant" najpovoljniji. Odnosno, model nije prihvatljiv u malim
ekonomijama jer su njihove domaće varijable ograničene. Porterov dijamant se sastoji od četiri
komponente: 1. faktorski uvjeti (zemlja, rad i kapital), 2. uvjeti potražnje, 3. srodne i prateće
industrije i 4. strategija poduzeća, struktura i suparništvo. Dva su egzogena faktora, mogućnost ili
prilika i upravljanje, što je prikazano u slici 2, Porterov dijamantni model.
Slika 2. Porterov dijamantni model
Izrada studenta, prema: Porter, M.E. (1998.)
Porterov dijamant smatra se izvrsno zamišljenim, ali Cho i Moon (2000.) smatraju da nije relevantan u
malim ekonomijama jer su varijable koje se posjeduju u nacionalnoj bazi ograničene. Iako je pozitivno
što se prepoznaju varijable za važnost na međunarodnoj i globalnoj konkurentnosti, danas je jasno da
njegov dijamantni model ne uključuje te varijable eksplicitno.
Cho i Moon (2000.) oblikovali su devetfaktorski model kojim kritiziraju Porterov model i njegovu
ograničenu primjenu na zemlje u razvoju. Devet-faktorskim modelom obuhvaćeno je devet
Poslovna
prilika
Utjecaj
politike
Stanje faktora
proizvodnje
Strategija struktura i
suparništvo poduzeća
Stanje potražnje
Povezane i prateće industrije
22
determinanti, od kojih u međunarodne konkurentnosti spadaju četiri: 1. obdarenost resursima,
2. poslovno okruženje, 3. srodne i prateće industrije i 4. domaća potražnja. U druge četiri
determinante modela uvrštena su četiri ljudska faktora: 1. radnici, 2. političari i birokrati, 3.
poduzetnici i 4. menadžeri i inženjeri. Deveti faktor analiziranog modela su vanjske mogućnosti i
događaji (slika 3).
Slika 3. Devetfaktorski model
Izrada studenta, prema: Cho i Moon (2000.)
2.4. Konkurentnost na mikro i makro razini
Cjelokupnu makroekonomsku sliku neke zemlje i trend njena kretanja moguće je prikazati na temelju
osnovnih makroekonomskih pokazatelja i dinamika njihova kretanja, ali oni ne mogu odgovarati na
pitanje kako se razvija i kolika je konkurentnost neke zemlje. Zbog toga se naglašava relevantnost
institucionalnih indikatora koji omogućuju kompletniju sliku konkurentskih prednosti neke zemlje.
Poslovni
kontekst
Povezane i
prateće industrije
Uvjeti
potražnje
Faktorski
uvijeti
Radnici
Profesionalci Poduzetnici
Političari i birokrati
Mogući događaji
23
Među institucionalne indikatore ubraja se indeks ekonomskih sloboda, ljudski razvoja, perecepcija
korupcije, uvjeti poslovanja i sl. (Basarec-Sertić, 2013.).
Slika 4. Dvanaest stupova konkurentnosti Svjetskog ekonomskog forum
Izrada studenta prema: World economic forum (2012.)
Konkurentnost se prema Globalnom izvješću o konkurentnosti i Svjetskom godišnjaku konkurentnosti
određuje na temelju precizne metodologije izračuna u koju su uvršteni mnogi indikatori što čine
sastavne dijelove dvanaest ključnih točaka konkurentnosti na temelju kojih se dobiva prosječna stopa
nacionalne konkurentnosti: 1) institucije i institucionalno okruženje, 2) infrastruktura, 3) stabilnost
Ključno za ekonomije
temeljene na
faktorima
Osnovni uvjeti
· Institucije
· Infrastruktura
· Makroekonomska stabilnost
· Zdravstveno i primarno obrazovanje
Ključno za ekonomije
temeljene na
efikasnosti
Uvjeti efikasnosti
· Visoko obrazovanje i usavršavanje
· Efikasnost tržišta
· Efikasnost tržišta rada
· Sofisticirano financijsko tržište
· Tehnološka spremnost
· Veličina tržišta
Ključno za ekonomije
temeljene na
inovacijama
Faktori inovacija
· Sofisticirano poslovanje
· Inovacije
24
makroekonomskog okruženja, 4) zdravstvo i primarno obrazovanje, 5) visoko obrazovanje i
cjeloživotno usavršavanje, 6) efikasnost i efektivnost tržišta, 7) fleksibilnost tržišta rada i protočnost
kretanja radne snage, 8) sofisticirano financijsko tržište, 9) tehnološka spremnost i sposobnost, 10)
veličina tržišta, 11) tehnološke inovacije (grafički prikaz na slici 4).
Prema Globalnom izvješću o konkurentnosti iz like 4, može sve primijetiti da je gospodarstvo
podijeljeno u tri faze. U prvoj fazi gospodarstvo se temelji na faktorima, pa je konkurentnost temeljena
na osnovi vlastitih faktorskih bogatstava, tj. na nekvalificiranoj radnoj snazi i prirodnim resursima.
Rezultat toga su niske nadnice koje su reflektirane niskom produktivnošću čiji je uzrok prodaja
osnovnih proizvoda. Do faze razvoje može se doći jedino rastom nadnica, što je preteča rastu kvalitete
proizvoda i efikasnijim proizvodnim procesima. U toj fazi konkurentnost je vođena visokim
obrazovanjem, usavršavanjem, efikasnim tržištima rada i dobra, te sofisticiranim financijskim tržištima,
veličinom tržišta i apsorpcijom postojećih tehnologija. Finalno, točka razvoja jest prijelaz zemlje u fazu
inovacija. Ona je tada u mogućnosti održati visoku razinu nadnica samo onda kada je gospodarstvo
sposobno održati visoku razinu konkurentnosti temeljenu na jedinstvenim proizvodima. Time je vođen
globalni indeks konkurentnosti koji je na godišnjim nivoima objavljen na Svjetskom ekonomskom
forumu, te se odnosi na analiziranje makrorazine konkurentnosti.
Konkurentnost na mikro razini odnosi se na analizu industrije i poduzeća, a u toj situaciji taj je koncept
manje istražen od konkurentnosti nacionalnih ekonomije. Portetr (1990.) tvrdi da je uspjeh industrija na
međunarodnom tržištu primarni pokazatelj konkurentske snage nacionalnih ekonomije, dok Krugman
(1994.) ističe da pojam konkurentnosti nije primjenjiv na razini zemalja, već samo na razini poduzeća
(Basarec-Sertić, 2013.).
2.5. Analiza i ocjena Hrvatske konkurentnosti
Hrvatska se prema Svjetskom ekonomskom forumu u Globalnom izvješću o konkurentnosti 2011.
godine nalazila na 77. mjestu, u rangu Kazahstana, Namibije, Maroka, Makedonije, Ruande, Egipta i
Grčke. 2013. godine prema Nacionalnom vijeću o konkurentnosti Hrvatske čije se izvješće temelji na
Globalnom izvješću o konkurentnosti, Hrvatska se na rang ljestvici pomaknula u odnosu na 2011.
godinu za 2 mjesta, te se nalazi na 75. mjestu od ukupno 136 zemalja uvrštenih u analizu. Zbog
25
nepogodne situacije, krajnje je nužno provođenje niza strukturalnih liberalizacijskih reformi sa svrhom
poboljšanja faktora koji utječu na povećanje konkurentnosti i produktivnosti gospodarstva.
Slično kao u kontekstu nužnosti liberalizacije gospodarstva, odnosno povećanje ekonomske slobode,
nužno je uspostaviti mehanizme za efikasno funkcioniranje institucija vladavine prava, prije svega kroz
suzbijanje korupcije, jačanje neovisnosti pravosudnog sustava i bolju zaštitu vlasničkih prava, za što je
najbolji primjer Švicarska koja je prema relevantnim kriterijima Globalnom izvješću o konkurentnosti
(2013.) najkonkurentnija država svijeta. Nadalje, nužno je ukloniti razne birokratske prepreke u slobodi
poslovanja i ulaganja, te u tom kontekstu provesti opsežnu reformu javne uprave. Važno je i provesti
liberalizacijske procese u radnom zakonodavstvu koje je trenutno rigidno regulirano, porezno
rasterećenje gospodarstva, kao i sniženje javne potrošnje i zaduženja.
U tablici 1 prikazana je pozicija Republike Hrvatske na ljestvicama konkurentnosti koje su temeljene
na mikro i makro indikatorima. Podaci su preuzeti na IMD-ovu Godišnjaku svjetske konkurentnosti i
Izvještaja o globalnoj konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma.
Tablica 1. Pozicija Hrvatske konkurentnosti na ljestvicama IMD-a i Svjetskog gospodarskog foruma
Rang
IMD-ov Godišnjak
svjetske konkurentnosti -
ekonomske performanse
Izvještaj o globalnoj
konkurentnosti Svjetskog
gospodarskog foruma
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.
53. / 50.
49. / 40.
53. / 43.
56. / 53.
58. / 56.
62. / 60.
61. / 59.
57.
61.
73.
77.
76.
76.
75.
Izrada studenta, prema: IMD i Svjetski gospodarski forum (2007. – 2013.)
26
Cimeša M. (2010.) u svom radu hrvatske konkurentnosti objašnjava ocjenjivanje velikih razlika na
razini promatranja realnosti koja se zasniva na primjeni ljestvice i apstrakcije na Novi globalni indeks
konkurentnosti (NGIK). Iz slike 5. vidljivo je kako model NGIK-a sadrži 6 hijerarhijskih razina – od
šeste najapstraktnije („konkurentnost“), do prve najkonkurentnije (pr. kvaliteta cestovne infrastrukture,
pristup internetu u školama, broj telefonskih linija na 100 stanovnika...).
Slika 5. Šest hijerarhijskih razina konkurentnosti
Izvor: Cimeša, (2010.)
Nacionalna konkurentnost je prema Cimeši (2010.) podijeljena mikro i makro razinu, u kojoj se mikro
razina dijeli na korporacijske strategije i poslovno okruženje, dok se makro razina dijeli na socijalnu
infrastrukturu i makroekonomske politike, za detaljni prikaz vidi sliku 5.
Grafikon 1 u Izvješću o globalnoj konkurentnosti, (WEF 2012.- 2013.) prikazuje trendove stagnacije
novih zemalja članice EU. Iz čega je zaključno da se Hrvatska uz Slovačku i Mađarsku nalazi u
dubokom stanju stagnacije.
27
Grafikon 1. Trendovi stagnacije novih zemalja članica EU
Izvor: Izvješće o globalnoj konkurentnosti, World economic forum, 2012. - 2013.
Najizgledniji argument koji će prikazati slabu izvoznu konkurentnost Hrvatske prvenstveno treba tražiti
u tipovima proizvoda koje ona izvozi.
28
3. BILANCA KONKURENTNOSTI DRVOPRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE
EUROPSKE UNIJE
O ovoj cjelini govori se o konkurentnosti europskog drvoprerađivačkog sektora. Kao primjeri
dobre prakse uzeti u drvoprerađivačkom sektoru uzete su zemlje poput Njemačke, Poljske,
Italije i drugih. Gotovo pola svjetske proizvodnje namještaja osiguravaju proizvođači s prostora
Europske unije. Među njima je Njemačka kao najveći proizvođač namještaja s oko 27% ukupne
proizvodnje namještaja na prostorima Europske unije, zatim slijede Italija s 21,6%, pa Francuska s
13,5% i Velika Britanija s 10,4%.
U tablici 2 prikazani su najveći uvoznici namještaja u svijetu u 2011. i 2012. godini. Za ovo
poglavlje od posebnog su interesa Njemačka (koja je ujedno i Hrvatski najveći uvoznik
namještaja), koja ostvaruje 81,4% od ukupnog uvoza namještaja na domaće tržište iz zemalja
Unije, dok iz Azije uvozi 18%. Francuska od ukupnog uvoza namještaja na domaće tržište iz
zemalja Unije ostvaruje 75,3%, dok iz Azije uvozi 21,3% namještaja. Velika Britanija najveći
uvoz namještaja ostvaruje iz zemalja Azije, kao i SAD, gotovo 53,3%, dok iz zemalja Europske
unije uvozi 43,6% namještaja.
Tablica 2. Najveći uvoznici namještaja u svijetu u 2011./2012. godini
Izvor: Šumarski fakultet, Zagreb 2014.
29
U današnjem razvoju vrlo je važan dizajn proizvoda, kao i estetska te funkcionalna kvaliteta koja je
bitan aspekt proizvodnoga procesa ove djelatnosti. Globalni trendovi u proizvodnji namještaja ukazuju
na proizvodnju ekološkog i multifunkcionalnog namještaja, namještaja manjeg profila koji je
tehnološki dizajniran, a sve veći značaj pridodaje se namještaju za vanjske prostore, također tu spada i
izrada namještaja po želji kupca, te specijaliziranost u madracima i kožni namještaj (MINGO, 2014.).
Vodeće zemlje u svijetu koje izvoze namještaja u razdoblju 2002. – 2012. bile su Kina, Njemačka,
Kanada, Italija, SAD i Švedska. Daleko najveći uvoznik namještaja za isto razdoblje bio je SAD
kojemu je najveći dobavljač bila Kina. Vodeće tvrtke na globalnom tržištu namještaja su talijanska
tvrtka Natuzzi s 6,500 zaposlenih koja je svjetski leader u proizvodnji kožnog namještaja, švedska
IKEA iako je gotovo cijela proizvodnja robotizirana, zapošljava 139,000 radnika u 300 trgovačkih
centara rasprostranjenih 26 zemalja svijeta, i tvrtka Samson Holding sa sjedištem u Kini (nema
dostupnih podataka za Samson Holding).
Od ukupne izvozne vrijednosti namještaja od Europske unije prema međunarodnim tržištima,
najintenzivnija se trgovina odvija prema zemljama poput Švicarske sa 17,3% od ukupnog izvoz, SAD-
a s 14,3%, Rusije s 10,9%, Norveške s 10,1%, Kine s 4,4% i drugima (vidi grafikon 2).
Grafikon 2. Ukupna vrijednost izvoza namještaja iz Europske unije na međunarodna tržišta u %
Izvor: Šumarski fakultet, Zagreb 2014.
30
Daleko najveći uvoz ostvaruje se iz Kine s udjelom od 57,3% od ukupnog uvoza namještaja na tržište
Unije, zatim iz Vijetnama s 4,9%, pa Turske s 4,5% (vidi grafikon 3).
Grafikon 3. Najveće zemlje izvoznice na tržište Europske unije u %
Izvor: Šumarski fakultet, Zagreb 2014.
Proizvodnja ostalog namještaja imala je najveći udio u ostvarenoj ukupnoj dodanoj vrijednosti
djelatnosti (više od 50% vrijednosti) kao i u udjelu radne snage (skoro dvije trećine radne snage) koja
je ostvarila samo 24,5 tisuća eura po zaposlenoj osobi. Njemačka, Italija i Velika Britanija su među
zemljama članicama, s najveći iznosom dodane vrijednosti u djelatnosti proizvodnje namještaja. Slijede
ih Španjolska i Francuska. Njemačka je ostvarila najveću dodanu vrijednost u svakoj od četiri
poddjelatnosti proizvodnje namještaja. Prema broju poduzeća u proizvodnji namještaja te broju
zaposlenih osoba može se vidjeti kako najveći udio od zemalja članica ima Italija. Prema broju
zaposlenih osoba u proizvodnji namještaja vidljivo je da Italiju slijede Poljska i Njemačka, dok je Litva
bila vodeća zemlja prema specijalizaciji u proizvodnji namještaja 2010.
Prema Europskoj komisiji drvna bi industrija mogla imati veliku korist zbog stvaranja i osnaživanja
klastera koji olakšavaju blisku suradnju između poduzeća, istraživačkih zajednica i krajnjih korisnika.
31
Također nudi se i platforma za borbu protiv ograničenosti resursima zbog fragmentirane strukture
industrije koja pridonosi poboljšanju inovacija i potencijala za rast malih i srednjih poduzeća.
Potencijal u smislu razvoja i stvaranja novih radnih mjesta u tim industrijama pruža određene
mogućnosti za razvoj siromašnih, ruralnih i perifernih područja, odnosno regija u EU, gdje postoje
mnoge povezane specijalizirane vještine koje su pogodne za klasterizaciju.
Nadalje, proizvodnja drvoprerađivačkog sektora EU 27 prije globalne gospodarske krize 2007.
godine iznosila je 237 milijardi Eura, dok je vrijednost proizvodnje drvne industrije Unije 2009.
godine pa na 188 milijardi Eura. Od 2010. godine nadalje tendencija rasta ponovo je pozitivna pa je
vrijednost proizvodnje drvoprerađivačkog sektora u 2012. godini iznosila 214 milijardi Eura., što
generiraju proizvodni pogoni drvne industrije EU koji se sastoje se od 15% pilana, 40% tvornica s
raznom obradom drva i 45% tvornica za proizvodnju namještaja (grafikon 4).
Grafikon 4. Proizvodnja podsektora drvne industrije u EU u 2011. godini
TVORNICE NAMJEŠTAJA
RAZNA DRVNA OBRADA
PILANE
Izvor: Europska konfederacija drvne
industrije, 2014.
Od ukupne proizvodnje u Europskoj uniji, 0,6% svih aktivnih poduzeća otpada na djelatnost
proizvodnje namještaja, a od ukupne zaposlenosti na istu otpada 0,8%, dok generira 0,5% od ukupne
ostvarene dodane vrijednosti Unije. Produktivnost rada u promatranoj djelatnosti nešto je niža od
produktivnosti drugih djelatnosti. Nadalje, unutar prerađivačke industrije EU 27 djelatnost proizvodnje
namještaja čini 3,5% proizvodnje i 1,9% ostvarene dodane vrijednosti industrije za 2011. godinu.
Prividna potrošnja drvnih proizvoda doživjela je lagani porast u 2011. godini za +0,4% u odnosu na
2010., te je dosegla 204 milijarde Eura vrijednosti pri čemu je proizvodnja namještaja ostvarila dobit
od 45,2%, ostala proizvodnja od drvnih proizvoda 39,7%, te piljena građa 15% (grafikon 4).
32
Na grafikonu 5 prikazan je uvoz drvnih proizvoda EU 27 u 2011. godini koji je dosegao je 21 milijardu
Eura što je za 2,3% manje od prethodne 2010. godine. Iz grafikona je vidljivo da zemlje Unije daleko
najviše uvoze namještaj, gotovo 58% od ukupnog uvoza drvnih proizvoda, zatim 16,7% piljene građe
od koje proizvode namještaj.
Grafikon 5. Uvoz drvnih proizvoda za industrijsku obradu u EU 27 za 2011. godini
NAMJEŠTAJ - 57,6%
PRIM. I SEK. OBRADA - 16,7%
FURNIRI I ŠPERPLOČE - 10,2%
DRUGA OBRADA - 9,3%
GRAĐEVINSKI MATERIJALI – 3,3%
PARKETI – 2,2%
KARTON I PAPIR – 0,7%
Izvor: Europska konfederacija drvne industrije, 2014.
Nadalje, na grafikonu 6 prikazan je izvoz drvnih proizvoda u 2011. godini koji narastao je za 10% u
odnosu na 2010., te iznosi 21,3 milijardu Eura. Najveći izvoz odnosi se na namještaj 53,1% koji
ostvaruje najveću dodanu vrijednost u prodaji, zatim na piljenu građu s tek 18,3%.
Grafikon 6. Izvoz svih drvnih proizvoda iz EU 27 na strana tržišta u 2011. godini
NAMJEŠTAJ - 53,1%
PRIM. I SEK. OBRADA - 18,3%
FURNIRI I ŠPERPLOČE – 12,5%
GRAĐEVINSKI MATERIJALI – 8,2%
DRUGA OBRADA - 4,1%
PARKETI – 2,0%
KARTONSKA I PAPIR – 1,8%
Izvor: Europska konfederacija drvne industrije, 2014.
33
Ukupna zaposlenost drvoprerađivačkog sektora EU 27 u 2011. godine prema podacima Eurostata
iznosila je nešto više od 3.500.00 radnika (-1,6% manje u odnosu na 2010. godinu). U proizvodnji
namještaja zaposleno je oko 51% radnika od ukupno zaposlenih u drvnoj industriji, u pilanama je
zaposleno približno 12% radnika, dok je u industrijama ostale obrade drvnih proizvoda zaposleno oko
37% radne snage koja radi u oko 500,000 kompanija diljem Europe.
Iako se radi o velikim brojkama poduzeća i zaposlenih, drvna industrija u osjetnom je padu u odnosu na
2003. godinu, što je prikazano u tablici 3.
Tablica 3. Pad drvne industrije EU 27 od 2003. do 2011. godine
Godina
Podsektor
2003
2011.
% promjena
Obrada drva 200.144 184.000 - 16.144 ( -8%)
Namještaj 149.772 130.000 - 19.772 ( -13%)
Sječka i papir 19.516 21.000 + 1.484 ( +8%)
Štamparstvo 131.434 120.000 - 11.434 ( -9%)
Ukupno 500.773 455.000 - 45.775 ( -9%)
Izrada studenta, prema: Eurostat, 2014.
Prema dostupnim podacima Europske konfederacije za drvnu industriju koji obuhvaćaju sve zemlje
članice Europske unije broj kompanija prema djelatnostima drvne industrije može se sistematizirati na:
· Proizvodnja namještaja: 130,000 poduzeća
· Proizvodnju piljene građe: 40,000 poduzeća
· Ostali podsektori drvne industrije: 210,000 poduzeća.
Prema procjeni Eurostata i Europske konfederacije drvne industrije u proračun nisu uvedena i ona
najmanja poduzeća, pa se pretpostavlja da postoji preko 450,000 poduzeća istog sektora u 2011. godini
(Europske konfederacije drvne industrije, 2014.).
34
Grafikon 7. Šumskih resurs za sječu i resursi s ograničenom uporabom, u milijunima hektara
Izvor: State of Europe’s Forest 2011. – Status and Trends in sustainable Forest Management in Europe
Na grafikonu 7 prikazani su ukupni šumski resursi zemalja članica Unije u milijunima hektara. Plavom
linijom označena je šuma za sječu, crvena linija predstavlja ograničenu uporabu šume u 2010. godini.
Vidljivo je da je gotovo u svim zemljama dozvoljena iskoristivost šumskih resursa između 60% do
90% godišnje. Najveći iskorištavači vlastitih resursa su Njemačka, Francuska, i Poljska. Prema zakonu
Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Hrvatska ima dozvoljenu sječu 79%
šuma.
Grafikon 8. Omjer privatnog naspram državnog vlasništva šuma u EU27 za 2010. godinu
Izvor: Forest Europe, UNECE and FAO. State of Europe’s Forests 2011.
0
5
10
15
20
25
30
35
Ograničena uporaba
Šuma za sječu
0 %
10 %
20 %
30 %
40 %
50 %
60 %
70 %
80 %
90 %
100 %
Privatno vlasništvo %
Državno vlasništvo %
35
U grafikonu 8 prikazana je ukupna šumska površina određena prema državnom i privatnom vlasništvu
zemalja EU 27. Uočljiva je razlika Portugala koji u državnom vlasništvo posjeduje oko 5% šumske
površine, dok Bugarska posjeduje oko 91% vlasništva. Hrvatske šume vlasnik su 80% šumske površine
na prostoru Republike.
Grafikon 9. Najveći proizvođači drvne oblovine zemalja članica EU u 2012. godini
ŠVEDSKA – 17%
NJEMAČKA – 13%
FRANCUSKA – 12%
FINSKA – 12%
POLJSKA 9%
AUSTRIJA – 4%
ŠPANJOLSKA – 4%
ČEŠKA – 4%
RUMUNJSKA – 3%
LATVIJA – 3%
OSTALI – 19%
UKUPNO 429 MILIJUNA M3
Izvor: European Commission, Enterprise and Industry Directorate General, 2013 .
U grafikonu 9 prikazani su najveći proizvođači drvne oblovine na prostoru Europske unije u 2013.
godini, kao što su Švedska sa 17%, Njemačka s 13%, te s 12% to su Francuska i Finska. Prema
podacima Eurostata, te četiri spomenute zemlje drže gotovo 54% ukupnog drvnog tržišta koje je
iznosilo 429 milijuna metara kubnih u 2012. godini.
Kao primjer dobre prakse, također treba uzeti u obzir i Poljsku drvnu industriju, koja je jedan od naših
konkurenta. Ista je u razdoblju od 1992. pa sve do 2012. godine doživjela preporod koji se možemo
nazvati "drvno- industrijskom revolucijom". Poljaci su 1992. izvezli namještaja za 290 milijuna eura
(iznos preračunat iz američkog dolara u euro prema tečaju eura HNB-a, na dan 01.07.2014.), a 2012. u
vrijednosti od 4,44 milijarde eura. Prosječna godišnja stopa rasta izvoza namještaja iz Poljske u
razdoblju od 1992. do 2001. godine bila je 13%. Glavne zasluge mogu se pripisati poljskoj
gospodarskoj i industrijskoj politici, a tek zatim poduzetnicima i direktorima tvornica (Exportdrvo,
2014.).
36
4. BILANCA KONKURENTNOSTI DRVOPRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE
REPUBLIKE HRVATSKE
U poglavlju 4 analizira se drvna industrija koja je ključan pokretač održivog gospodarskog razvoja
baziranog na učinkovitoj upotrebi resursa, primjeni znanja i inovacija, te je regionalni lider u
proizvodnji inovativnih, eko-drvnih proizvoda visoke dodane vrijednosti (MINPO, 2014.).
Također, daje se uvid u mogućnost iskoristivosti hrvatskih drvnih resursa, bilanca konkurentnosti,
konkurentnost drvoprerađivačkog sektora. Analiza je provedena na temelju ključnih makroekonomskih
pokazatelja, poput proizvodnje, utroška sirovina i materijala, bruto dodane vrijednosti, zaposlenosti,
međunarodne razmjene, bruto investicija, cijena, te inozemnih stranih ulaganja i dr.
Drvni sektor je zajednički naziv sa sve subjekte registrirane na području Republike Hrvatske koji
sudjeluju u preradi drva i proizvodnji namještaja, odnosno to je povezana grupa gospodarskih subjekata
koja se dijeli u dva podsektora (Basarec-Sertić, 2013.). Tablica 4, prikazuje klasifikaciju drvne
industrije prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. godine.
37
Tablica 4. Nacionalna klasifikacija djelatnosti 2007. - NKD 2007.
Područje
Odjeljak
Skupina
Razred
Naziv
C
C
16
31
16.1
16.2
31.0
16.10
16.21
16.22
16.23
16.24
16.29
31.01
31.02
31.03
31.09
Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim
namještaja; Proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih
materijala
Piljenje i blanjanje drva
Piljenje i blanjanje drva
Proizvodnja proizvoda od drva, pluta, slame i pletarskih
materijala
Proizvodnja furnira i ostalih ploča od drveta
Proizvodnja sastavljenog parketa
Proizvodnja ostale građevne stolarije i elemenata
Proizvodnja ambalaže od drva
Proizvodnja ostalih proizvoda od drva, pluta, slame i
pletarskih materijala
Proizvodnja namještaja
Proizvodnja namještaja
Proizvodnja namještaja za poslovne i prodajne prostore
Proizvodnja kuhinjskog namještaja
Proizvodnja madraca
Proizvodnja ostalog namještaja
Izrada studenta, prema: Odluka o NKD 2007., nn (58/201)
38
4.1. Povijesni razvoj drvne industrije u Hrvatskoj
Drvni sektor jedan je od najstarijih sektora prerađivačke industrije u Hrvatskoj i kao takav se, uz
poljoprivredu i turizam, često ističe kao strateška grana hrvatskoga gospodarstva (Ištvanić, Antonović,
et al. 2008), a ako se uzme u obzir broj zaposlenih i vrijednost izvoza, onda je to vrlo važna grana
industrije hrvatskoga gospodarstva.
Povijesno gledajući, još od doba manufakture, 1754. godine u Slavoniji je puštena u pogon prva pilana
u Hrvatskoj koja je radila na vodeni pogon. Nadalje, razvojem drvne industrije do 1860. godine u
Gorskom kotaru je bilo je 50 – 60 pilana s godišnjim kapacitetom obrade 25.000 do 30.000 metara
kubnih piljene građe, pretežito četinjača. Početkom značajnije industrijalizacije u prvoj polovici 19.
stoljeća počinje rasti eksploatacija drvnog resursa uz djelomičnu obradu, a upravo je to trenutak kada
svoju reputaciju stječe slavonski hrast lužnjak. Sredinom 19. stoljeća u Gorskom se kotaru prve pilane
puštaju u pogon čiji su strojevi radili na bazi parnog stroja. Prvo je osnovana pilana 1849. godine u
Prezidu, zatim u Crnom Lugu 1850. godine, pa u Ravnoj Gori 1860, te u Lokvama 1874. Godine. Te
su pilane imale samo osnovnu obradu drvne sirovine (Ištvanić, Antonović, et al. 2008).
Oduvijek je potražnja za hrvatskom drvnom sirovinskom osnovicom bila znatno velika, a sve do 1941.
godine razvoj prerađivačke industrije temeljio se na stranom kapitalu koji je pretežito bio zainteresiran
za eksploataciju drvne građe. Zbog izuzetno povoljnih uvjeta za rast i razvoj, zbog bogatog šumskog
fonda, obilja jeftine radne snage, te dobro strateški povezanih prometnica i poslovnih veza sa zemljama
velikim uvoznicama posve je razumljivo da je u Hrvatskoj tada bila razvijena drvna industrija
(Šimončić, 1976.). To je dovelo da zaključka, kako je domaći drvni sektor u svojoj proizvodnji finalnih
proizvoda uvijek bio izvozno orijentiran, ali veliki problem je bio u nepostojanju sustavno izgrađenog
lanac izvozne distribucije nacionalne marke (kao npr. Slovenska – Lesnina, ili švedska – Ikea).
Problemi za hrvatsku industriju počinju raspadom bivše države kada se napustio sustav totalne zaštite
domaće proizvodnje namještaja, te počinje rast uvoza namještaja. Nadalje, drvno-prerađivački
kompleks još od početka 90-tih godina razvojno stagnira i tehnološki zaostaje, te kao posljedica
39
navedenog ne postiže optimalne rezultate u finalizaciji proizvoda od drva, a posebice ne u proizvodnji
namještaja koji predstavlja najveću dodanu vrijednost (Vlahinić-Dizdarević i Uršić, 2010.).
Retrospektivno, može se utvrditi da je u cjelini Republika Hrvatska marginalni dobavljač na
međunarodnom tržištu, a proizvodi drvoprerađivačkog sektora relativno su nepoznati među kupcima,
osim nekoliko izuzetaka (Nacionalna šumska politika i strategija, NN 120/03).
Europska komisija, Lisabonskom strategijom 2000. godine pridonijela je važnosti prerađivačkoj
industriji i drvnom sektoru. Ulaganja u drvni sektor imaju visok multiplicirajući učinak na stvaranje
nove vrijednosti i zapošljavanje (Basarec-Sertić 2013.).
4.2. Drvni resursi Republike Hrvatske
Načela hrvatskoga šumarstva temeljena su na ostvarenju održivog gospodarenja i očuvanja prirodne
strukture i raznolikosti šuma, te dugoročnog povećanja stabilnosti i kakvoće gospodarskih funkcija
šuma. Šume na prostoru Hrvatskoj zauzimaju gotovo polovicu kopnene površine (oko 48%), što
ukupno iznosi 2.688.687 hektara, no bez obzira na to što RH raspolaže velikim količinama drvne
sirovine potrošnja drva i drvnih proizvoda po stanovniku je još uvijek gotovo 10 puta manja nego u
Finskoj ili Austriji koje su, u svjetskim razmjerima, predvodnice trenda povećanja potrošnje drva
(Motik i Pirc, 2008.).
Oko 79% šuma, točnije 2.018.987 hektara u državnom je vlasništvu, od čega gotovo cijelim prostorom
raspolaže poduzeće Hrvatske šume, dok je 21% u privatnom vlasništvu, u brojkama 669.700 hektara
(vidi Sliku 6 i Grafikon 2). Upravljanje hrvatskim šumama temeljeno je na dugoročnoj osnovi
održivoga gospodarenja. Siječe se 80% od prirasta, pa se šumske zalihe konstantno povećavaju
(Statistički ljetopis, 2013.).
40
Grafikon 10. Površine šuma RH prema sastojini i vlasništvu u 2012. godini, u tisućama hektara
Izrada studneta, prema: Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2013.
Najveću površinu u pokrivenosti šumama zauzima bjelogorična šuma, oko 1.700.000 hektara, dok
crnogorična šuma prekriva oko 102.500 hektara, a mješovita šuma oko 270.000 hektara. Glavne vrste
drva koje se prerađuju u Hrvatskoj su hrast, bukva, jela-smreka, jasen, grab, joha, javor te druge vrste
drva, uglavnom su to listače (vidi Tablicu 4 i Grafikon 3).
Grafikon 11. Šume RH prema vlasništvu (u ha), šumskogospodarska osnova 2006. - 2015.
Izrada studenta, prema: http://portal.hrsume.hr/ (pristupljeno, 02. srpnja 2014.)
0 500 1000 1500 2000
Državno vlasništvo
Privatno vlasništvo
Listače
Degradirane
Četinjače
Hrvatske šume - 2018987 ha
Privatni vlasnici - 581770 ha
Druge pravne osobe 87930 ha
41
Hrvatska drvoprerađivačka industrija proizvodi sve vrste drvnih proizvoda za što je 2012. godine
ispilila i obradila 6.365.262 milijuna m3 trupaca (četinjača i listača, tablica 5). U obradi najviše se
koriste listače, odnosno bukva i hrast, zatim jela.
Tablica 5. Godišnja potrošnja drvne sirovine RH prema vrsti šumske sastojine u m3
Izvor: Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2013.
Nadalje, kako bi održivost drvne industrije bila efikasna, Hrvatske šume d.o.o. su nastojale nakon niza
restrukturiranja temeljenih na aposteriornim iskustvima predvidjeti sirovinske resurse Republike
Hrvatske koji proizlaze iz dugoročne gospodarske osnove šumskogospodarskog područja i Programa
razvoja od 1991. do 2025. godine. Hrvatske šume d.o.o. su kao najveći dobavljača pilanske sirovine
(vidi tablicu 6), nacionalnom šumarskom politikom i strategijom odredile cilj prema kojemu treba
razvijati i održavati fleksibilnu drvnu industriju, konkurentnu na međunarodnom tržištu i sposobnu za
optimalno iskorištavanje pilanske sirovine (Ištvanić, Antonović, et al. 2008.).
Tablica 6. Ocjena prošle, sadašnje i buduće iskoristivosti šumskih sortimenata
Izvor: Hrvatske šume d.o.o., Program razvoja 1991.-2025.
42
4.3. Bilanca konkurentnosti odjeljka C16 drvoprerađivačkog sektora RH
U ovom poglavlju analiziraju se sposobnosti i kapaciteti prerade, te plasman drvnih proizvoda na
domaće i strana tržišta. Kompletnom analizom ustanovljena je bilanca drvoprerađivačkog sektora
Republike Hrvatske. Odjeljak C16 obuhvaća preradu drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja,
te proizvodnja proizvoda od slame i pletarskih materijala prema NDK iz 2007. godine. Sastoji se od još
sedam pododjeljaka (vidi tablicu 4, str. 33).
Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstava i vodnoga gospodarstva (2006.),
industrijska prerada drva je u ukupnoj strukturi BDP-a Republike Hrvatske u 2004. godini sudjelovala
s 0,9%, dok je, za usporedbu u istom razdoblju u Finskoj taj broj dosegnuo gotovo 20% (Motik et al.,
2010.). U 2008. godini slijedom navedenoga, industrijska je prerada drva u ukupnoj strukturi BDP-a
RH činila 1,3% Udio izvoza industrijske prerade drva u ukupnom izvozu Republike Hrvatske u
2004. godini iznosio je 7,9%, dok je u istom razdoblju u Finskoj taj udio iznosio 26% (Motik i Pirc,
2008.).
Od samostalnosti Republike Hrvatske pa do danas u industriji prerade drva (odjeljak C16) dogodio se
neprirodan trend izgradnje velikog broja malih neracionalnih pilana unatoč nedostatnoj ponudi
oblovine, a u većini tih pilana pretežito prevladavaju primitivna postrojenja s velikim utroškom jeftine
radne snage, a upravo je to dobar pokazatelj kako je u ovakvim uvjetima mo guće ostvariti
zadovoljavajući profit uz minimalne investicije i rizike. To je jedan od glavnih razlog zbog kojeg će
primarna i sekundarna obrada drvne sirovine dobiti veliki zamah, ali u konkurenciji s europskim
pilanama izvoz je moguć samo onda kada je jedan ili više resursa, kao što su sirovina ili ljudski rad,
plaćen ispod tržišne cijene (Vlahinić-Dizdarević, Uršić 2010.).
Potražnja za drvom i drvnim proizvodima je konstantna i izrazito je velika, najvećim djelom zbog
utjecaja globalizacije uz manje iznimke kriznih godina. Predviđa se da će rastom i razvojem svjetskog
gospodarstva drvoprerađivački sektor i dalje rasti po stopi od oko 3% godišnje. K tome, još je jedan
vrlo značajan trend u snažnom porastu proizvodnje i potrošnje, a odnosi se na ponudu i potražnju
drvenih peleta. Proizvodnja istih se na globalnoj razini u razdoblju 2000.- 2010. gotovo upeterostručila.
Na slici 6 prikazana je projekcija budućeg rast na tržištu peleta u svijetu. Nadalje, kako bi se potrebe
tržišta zadovoljile i ostale dugoročno održive, buduće procjene moraju biti na visokoj razini jer se više
od pola ukupne količine m3 drvne sirovine u svijetu koristi za energetske potrebe (MINGO, 2014.).
43
Silka 6. Svjetska proizvodnja drvenih peleta u 2010. godini, i projekcija rasta za 2020. godinu
Izvor: Energy and Infrastructure Financial Advising and Fund Raising
Nadalje, prema podacima HGK-a u tablici 7 prikazani su statistički podaci svih poduzeća koja su samo
prijavljena i trenutno su pasivna u poslovanju, te tvrtki koje su aktivne u na području sektora C16 u
2012. godinu. Gotovo 31% tvrtki je pasivno, što znači da trenutno ne ostvaruju prihod i nemaju radnu
snagu. U većini slučajeva takav rad osnažuje sivu ekonomiju. Zbog rada poduzeća na nekoliko
različitih područja u odjeljku, njihov broj je veći nego što prikazuje suma aktivnih tvrtki
Tablica 7. Aktivna i prijavljena poduzeća odjeljka C16 u 2012. godini
Izrada studenta, prema: Registar poslovnih subjekata RH, 2014.
C 1610
Piljenje i
blanjanje
drva
C 1620
Proizvodi od
drva, pluta, slame
i pletarski
proizvodi
C 1621
Proizvodnja
furnira i
ostalih ploča
od drva
C 1622
Proizvodnja
parketa
C 1623
Proizvodnja
ostale građevne
stolarije i
elemenata
C 1624
Proizvodnja
ambalaže
od drveta
C 1629
Proizvodnja ostalih
proizvoda od drva,
pluta, slame i
pletarskih proizvoda
∑ AKTIVNIH I
PRIJAVLJENIH
PODUZEĆA
ODJELJKA C16
423
874
44
22
423
77
308
1297
708
1249
65
22
651
112
399
1975
44
Poslovni prihodi i rashodi u odjeljku C16 čine više od 94% ukupnih prihoda i rashoda za razdoblje
2009. - 2011. godine, a razdoblju između 2010. i 2011. godine povećani su za 20,03% na 4,73 milijarde
kuna, dok su ukupni rashodi povećani za 15,23% na 4,70 milijardi kuna (vidi tablicu 8). Varijabla
tablice 7, Promet, obuhvaća obračunate prihode od prodaje proizvoda, roba i usluga trećim stranama,
bez odbitnog PDV-a, te su isključeni financijski i ostali izvanredni prihodi. Nadalje, 2. varijabla
Dodana vrijednost prema troškovima proizvodnih faktora predstavlja bruto zaradu od poslovnih
aktivnosti poduzeća u bruto izrazu bez amortizacije.
Tablica 7. Godišnji strukturno-poslovni pokazatelji poduzeća za promet i dodanu vrijednost prema
troškovima proizvodnih faktora u tisućama kuna/sati
NDK 2007 (u tisućama kuna)
C16
UKUPNO
Prerada drva i proizvodi
od drva i pluta
2009 Promet 4 130 546
Dodana vrijednost prema
troškovima proizvodnih faktora
1 330 760
2010 Promet 4 085 466
Dodana vrijednost prema
troškovima proizvodnih faktora
1 260 190
2011 Promet 4 738 654
Dodana vrijednost prema
troškovima proizvodnih faktora
874 201
Izrada studenta, prema: Državni zavod za statistiku, 2014.
Drvoprerađivački sektor oduvijek je bio izvozno orijentiran, što govore i pokazatelji međunarodne
razmjene (Državni zavod za statistiku 2014.) u kojima stoji da je udio izvoza za 2012. godinu u
ukupnom prihodu iznosio 47,63%, izvoz i uvoz se primjetno povećavao u razdoblju od 2010. do danas,
a naročito nakon ulaska u Europsku uniju. Djelatnost je uspjela povećati iznos neto izvoza s 1,3
milijarde kuna iz 2010. godine na 1,75 milijarde kuna u 2012. godini, te je nastavio rasti u 2013. i
2014. godini.
45
Intencija rasta izvoza i uvoza u drvoprerađivačkoj industriji nakon globalne gospodarske krize, po prvi
puta su viđene u 2013. i 2014. godini što je prikazano u tablici 8. Prema podacima Državnog zavoda za
statistiku za ožujka 2014. (tablica 8) prikazan je ukupan odnos izvoza naspram uvoza i poziciju
drvoprerađivačkog odjeljka C16 za prvi mjesec 2013. i 2014. godine u tisućama kuna. Uočljivo je kako
se porast pokrivenosti ukupnog izvoza uvozom u istima povećao za 7,0%. Pokrivenost je 2013. godine
iznosila 53.8%, dok u 2014. iznosi 60.3%.
Tablica 8. Pokrivenost uvoza izvozom u odjeljak C16 prerađivačke industrije za 1. mjesec 2013.
i 2014. godine
NDK 2007 (u tisućama kuna)
Ukupno -
(Prerađivačka
industrija)
C16 -
Prerada drva i proizvoda
od drva i pluta
IZVOZ 01.2013. 4 606 619 200 522
01.2014. 5 616 563 275 652
UVOZ 01.2013. 8 549 938 65 597
01.2014. 9 302 070 83 954
Izrada studenta, prema: Državni zavod za statistiku, 2014.
Od 2010. godine nadalje proizvodnost rada i kapitala djelatnosti raste zbog više nego proporcionalnog
povećanja ostvarene bruto dodane vrijednosti u odnosu na povećanje broja zaposlenih i fiksnog
kapitala. Jedinični trošak rada je u trogodišnjem razdoblju smanjen s 0,70 na 0,61 kunu jer je ostvarena
bruto dodana vrijednost povećana proporcionalno više od povećanja troška rada. Opremljenost radom i
kapitalom je smanjena, a razlog tome je veći broj radnika po jedinici dugotrajne materijalne imovine
(MINGO 2013.).
Likvidnost ove djelatnosti je vrlo niska i ostala je gotovo nepromijenjena u protekle četiri godine. Kad
se oduzmu zalihe, ova djelatnost ima krajem svake godine tek 55% potrebne likvidne imovine za
pokriće kratkoročnih obveza, također je vrlo nizak i udio gotovine u imovina, iznosi vrlo niskih 2,46%.
46
Glavni problemi djelatnosti su: nepostojanje dugoročnih ugovora za opskrbu sirovinom; nedostupnost
kapitala; malo domaće tržište (stoga je nužna orijentacija na inozemno tržište u kojem vlada znatno
jača konkurencija); razvijeno neformalno gospodarstvo (siva ekonomija); slaba povezanost obrazovnih
institucija i gospodarstva; niska razina obrade proizvoda; odnosno nizak stupanj dovršenosti proizvoda;
velike razlike među regijama; nužnost uvođenja standardizacije proizvoda.
Cjelokupnom analizom odjeljka C16, može se zaključiti da je glavni problem u da ljnjem razvoju i
osnaživanju konkurentnosti individualno ili putem klasterizacije, pretjerana zaduženost i niska razina
likvidnosti, što dugoročno ne dozvoljava istoj konkretan put ka uspjehu i mogućnost pariranja
europskim gigantima na EU tržištu.
Izvozni potencijal ove djelatnosti izuzetno je visok već desetljećima, ali prvenstveno zahvaljujući
relativno velikoj raspoloživosti sirovine. Međutim, primarni cilj djelatnosti trebao bi postati čim veći
stupanj dovršenosti proizvoda i novostvorene vrijednosti, a tek onda povećanje izvoza jer se time stvara
mnogo veća dodana vrijednost proizvedene robe.
4.4. Bilanca konkurentnosti odjeljka C31 drvoprerađivačkog sektora RH
U poglavlju 3.4. riječ je o bilanci konkurentnosti proizvodnje namještaja koja spada u prerađivački
industriji, područja C, odjeljaka C31 prema NKD-a 2007. Drvoprerađivački sektor Republike Hrvatske
tradicionalno bavi proizvodnjom namještaja koja je glavna djelatnost, a obuhvaća i poddjelatnosti kao
što su odjeljak C31.01 proizvodnja namještaja za poslovne i prodajne prostore, C31.02 proizvodnja
kuhinjskog namještaja, C31.03 proizvodnja madraca i proizvodnja ostalog namještaja C31.09 ( tablica
4, str. 33. U Hrvatskoj (vidi grafikon 12) je najrasprostranjenija proizvodnja stolica i sjedala sa udjelom
od preko 55% okupiranosti tržišta, zatim slijedi drveni namještaj za dnevni boravak s nešto više od
20% udjela na tržištu, potom slijedi namještaj za spavaće sobe, kuhinjski namještaj te namještaj za
poslovne prostore.
Ukupna aktiva djelatnosti je u razdoblju 2010. – 2012. ostala gotovo nepromijenjena 4,8 milijardi kuna,
uz iznimku 2011. kada je iznosila 5,01 milijardu kuna. Nadalje, ističe se smanjenje stavke kapitala i
rezervi za 29,10% na 1,44 milijarde kuna u istom razdoblju, što je rezultat povećanja prenesenoga
gubitka i istovremenoga smanjenja zadržane dobiti. Dakle, zaključno može se reći da se radi o
47
poremećaju u poslovnom i financijskom rezultatu (Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. -
2020.).
Grafikon 12. Vrijednost proizvodnje pojedinih skupina namještaja RH u 2012. godini po komadu
Izvor: Šumarski fakultet, Zagreb, 2014.
U tri godine uzastopce od 2010. do 2012., C31 djelatnost bila neprofitabilna. EBITDA (operativna
dobit; računa se kao razlika poslovnih prihoda i poslovnih rashoda te uključuje i promjene u zalihama
gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje + amortizacija + vrijednosna usklađenja) je smanjena u
razdoblju 2010. – 2012. za 29,40% na 140,89 milijuna kuna, što govori o osjetnom pogoršanju
isplativosti poslovanja u proizvodnji namještaja (Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014. -
2020.).
Osnovna obilježja i prednosti djelatnosti proizvodnje namještaja u Hrvatskoj su dobra sirovinska
osnova i duga tradicija u proizvodnji namještaja, a kao neki od najvećih problema navode se
nespecijaliziranost proizvođača, veliki logistički troškovi, neadekvatni kanali distribucije, nepraćenje
trendova, siva ekonomija, zanemarivo ulaganje u razvoj proizvoda, slaba tehnološka opremljenost, loša
tečajna politika i drugo. No, iako je udio dotacija, državnih potpora i subvencija u ukupnom prihodu
djelatnosti na relativno je na niskoj razini od 0,31% u 2012., financijska učinkovitost iste djelatnosti ne
ovisi o prihodima iz državnih izvora, već o izvoznoj sposobnosti. Analizom specijalizacije utvrđena je i
umjereno visoka intraindustrijska razmjena pripadajuće djelatnosti. (MINREG RAZ, 2012.).
48
Hrvatska posjeduje kvalitetan i količinski zadovoljavajuć prirodni resurs koji bi svakako valjalo
zadržati u zemlji. Isti bi trebalo adekvatno iskoristiti znanjem i suvremenim tehnologijama u
proizvodnji kako bi konkurentnost domaćih proizvođača dosegla višu razinu na međunarodnoj ljestvici
konkurentnosti. Intencija jest, održiva proizvodnja proizvoda sačinjenog od prirodnog materijala koji je
proizvedenih po najboljim eko standardima. Međutim, većina hrvatskih proizvođača namještaja nije
ulagala u visokotehnološku proizvodnju, dizajn i inovacije koji su pored cijena predstavljali veliki
problem s kojom se isti nisu bili u stanju adekvatno nositi na međunarodnom tržištu. Veliki hrvatski
konkurenti na inozemnome tržištu uz europske države su Kina i slične azijske zemlje s jeftinom
radnom snagom i viskom razinom produktivnosti, što većini stvara probleme u cjenovnoj konkurenciji
na tržištu (Basarec-Sertić, 2013.).
Hrvatska u posljednjih nekoliko godina većinom uvozi namještaj. Činjenica jest da strani maloprodajni
lanci kontroliraju tržište. No međutim, hrvatski proizvođači namještaja uspjeli su ostvariti značajan
položaj na tržištima Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i drugih zemalja, odnosno na
tržištima u kojima je kvalitetna drvna građa u velikom stupnju već iskorištena (Basarec-Sertić, 2013.).
Na svjetskom tržištu Republika Hrvatska u svom izvozu namještaja obuhvaća preko 70% zemalja
svijeta na pet kontinenata. Na slici 7, prikazan je ukupan izvoz namještaja na svjetsko tržište u 2001.
godini. Promatrani period predstavlja najprofitabilnije razdoblje za hrvatsku industriju namještaja.
Slika 7. Izvoz namještaja RH na svjetsko tržište u 2001. godini
Izvor: Svjetski trgovački centar, 2014.
49
Na slici 7 kategorizirane su vrijednosti izvoza hrvatskog namješta u zemljama diljem svijeta po bojama
u 2001. godini. Sivkasto obojene države nisu zemlje uvoznice hrvatskog namještaja. Kategoriju jedan
sačinjavaju zemlje na karti svijeta u svijetlo- ljubičastoj boji koje su uvezle hrvatski namještaj u
vrijednosti do 280 tisuća Eura. Kategorija 2 su zemlje u tirkizno-plavoj boji na zemljovidu koje su
uvezle namještaj u iznosu do 1,4 milijuna Eura, u trećoj su kategoriji (zeleno-plave) zemlje uvoznice
uvezle namještaja u vrijednosti do 2,8 milijuna Eura. Žutom bojom označene države uvezle su
namještaja do 5,6 milijuna Eura, a narančaste do 13,5 milijuna. Najveći izvoz hrvatskog namještaja
odvijao se prema crveno obojenim zemljama koje su uvezle namještaja u vrijednosti većoj od 13,5
milijuna Eura.
Nadalje, izvoz namještaja na svjetsko tržište gotovo je dvostruko prepolovljen u 2013. godini, na čiji je
pad najviše utjecalo slabljenje izvoza u SAD, Francusku i Veliku Britaniju, a novitet je osnaživanje
izvoza na tržište Kine i ponovo Rusije.
Grafikon 13. Izvoz hrvatskog namještaja na tržišta sedam najvećih uvoznika u 2013. god. u tis. eura
Izvor: Svjetski trgovački centar, 2014.
Na grafikonu 13 prikazano je sedam najvećih uvoznika hrvatskog namještaja u svijetu za razdoblje u
2013. godini. Njemačka je još od 2001. najveći uvoznika s godišnjom stopom rasta na uvoz od 8.81%,
te ukupno iznosi 38% od cjelokupnog hrvatskog izvoza. U protekle četiri godine jedino tržište s
50
konkretnim i uočljivim porastom na uvoz hrvatskog namještaja je Slovačko tržište, dok su ostale
zemlje uvoznice u opadanju ili stagnaciji na uvoz.
Grafikon 14. Ostvareni uvoz namještaja stranih proizvođača i glavnih zemalja partnera u 2012. godini
Izvor: Šumarski fakultet, Zagreb, 2014.
Najveći uvoz proizvoda visoke dodatne vrijednosti (namještaja) Hrvatska vrši iz Italije s udjelom od
19%, zatim Kine 16%, pa Njemačke te Bosne i Hercegovine s udjelom od 11%, te Slovenije s 9% i
Poljske sa 7% (vidi grafikon 14).
Najvažniji segment drvoprerađivačke industrije je upravo proizvodnja namještaja koja predstavlja
najveću dodanu vrijednost u prerađivačkoj industriji, a ujedno se nalazi u vrlo teškoj poziciji. Problemi
počinju nastajati još početkom 90-tih godina, jednim djelom zbog rata, a kasnije uglavnom zbog
neuspješne i koruptivne privatizacije, te zbog nedovoljno poticajne ekonomske politike što je u
konačnici ovaj sektor prepolovilo i dovelo na rub propasti. Daljnjim razvojem situacije, gospodarstvo
se našlo u poziciji da posjeduje izvjesne količine drvne mase (etata) koju je dopušteno iskorištavati u
razvojne svrhe, ali tada više nisu postojale onakve prerađivačke mogućnosti koje bi povećale dodanu
vrijednost, te nastaje višak drvne sirovine čija je nuspojava bila velika potražnje od strane europskih
zemalja, što je rezultiralo novonastalom strukturom drvoprerađivačkog sektora u kojoj prevladavaju
pilanska poduzeća koja snabdijevaju europske proizvođače namještaja (Vlahinić-Dizdarević, Uršić
2010.).
Nadalje u grafikonu 15 prikazana je pokrivenost uvoza izvozom, iz čega je vidljivo da je Hrvatska
1994. godine imala gotovo trostruko veći izvoz od uvoza, što je objašnjeno prethodnim odlomkom.
51
Pod pojmom ponuda, razumijeva se količina nekog dobra koje su proizvođači spremni proizvesti uz
određene cijene.Već tri godina kasnije 1997. ponuda proizvoda na domaćem tržištu nije mogla pratiti
potražnju te je uvoz premašio izvoz, a takav trend nastavio se sve do 2010. godine kada je omjer izvoza
naspram uvoza prerastao u pozitivan, odnosno kada je narastao za 1,02 postotna poena i nastavio je s
pozitivnim kretanjem (Basarec-Sertić, 2013.).
Grafikon 15. Prikaz indeksa kretanja izvoza i uvoza namještaja za razdoblje od 1994. do 2012. godine
Izvor: Šumarski fakultet, Zagreb, 2014.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva je 2013. godine pušta na snagu zakona o
preradi i uporabi drva, proizvoda od drva i namještaja putem I. Opće odredbe, Članka 2. koji nalaže da
je drvo ekološki, obnovljivi i prirodni materijal koji predstavlja osnovu za održivi razvoj, temeljen na
velikoj nacionalnoj šumovitosti, višestoljetnoj tradiciji, rasprostranjenosti na ruralnim područjima te
kao takvo predstavlja dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.
Unatoč spomenutom zakonu Ministarstva, tijekom proteklih godina nije bilo moguće profitabilno
ulagati u industriju namještaja, jednim djelom zbog znatno dužeg ciklusa prerade, a drugim djelom
zbog cijene kapitala koji je bio mnogo viši nego u Europi i trećim djelom zbog sve veće oskudnosti
sirovine na domaćem tržištu. Također, jedan od većih problema domaćim izvoznicima predstavljao je
jak tečaj kune koji je slabio konkurentnost na inozemnim tržištima te je pojeftinio uvoz stranog
namještaja (Vlahinić-Dizdarević, Uršić 2010.).
52
Konkurentnost na domaćem tržištu ima veliko značenje i neophodno je za dokazivanje gospodarskog
subjekta na istom bez obzira na njegovu ograničenost koja se odnosi na situaciju prije nastupanja na
stranom tržištu. Relevantna je primjena modela supstitucije na uvoz, jer predstavlja važnu fazu u
razvoju proizvoda koji je potencijalno konkurentan na otvorenom tržištu. Ipak, internacionalizacija
gospodarskog subjekta, a time i njegova izvozna aktivnost, nije samo opcija koja stoji na raspolaganju,
već je i uvjet bez kojega se ne može opstati i uspjeti (Industrijska strategija RH, 2014.).
Iako proizvodnja namještaja za Republiku Hrvatsku ima komparativne prednosti, (dugogodišnja
tradicija, visok potencijal domaće sirovine, potencijal lokacije, disperzija gospodarskih subjekata,
relativno niska ulaganja u pojedine poslovne procese i programe, itd.) koje treba kvalitetno i usmjereno
iskoristiti za održivost na tržištu, problem predstavljaju rastuća konkurencija i visoki zahtjevi
ponuđača roba i usluga (Basarec-Sertić, 2013.). Takav korak nije moguće održati bez dovoljne
poticajne politike, klasterizacije ciljane skupine proizvođača i stvaranja brenda poput npr. nekadašnjeg
DIP-a Delnice d.d. koji je bio prepoznat brand diljem svijeta kao proizvođač visokog standarda i
diversifikacije proizvoda poput namještaja, vanjske građevne sto larije, montažnih kuća, paleta i raznih
drugih elementa.
Proizvodni lanac hrvatskog namještaja trebao bi u idućih 10 godina povećati izvoz namještaja po
prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 10%, a to u velikoj mjeri ovisi od malog proizvodnog gospodarstva.
Prema podacima iz Registra poslovnih subjekata (2013.) u Hrvatskoj ima 767 malih, 16 srednjih, samo
5 velikih proizvođača, te 94 neodređene tvornice namještaja. Nadalje, logično je zaključiti da budući
rast izvoza u velikoj mjeri ovisi o malim tvornicama i radionicama, odnosno o malom gospodarstvu
(Hrvatska gospodarska komora, 2014.).
U Hrvatskoj djelatnost C31, tj. proizvodnja namještaja prema NKD 2007. u 2012. godini broji 881
poduzeće. Koncentracija u ovoj djelatnosti razmjerno je visoka. Naime, oko 50 od 881 poduzeća
ostvaruje gotovo 80% ukupnih prihoda, zatim oko 100 poduzeća ostvaruje gotovo 80% ukupne aktive,
blizu 70 poduzeća ostvaruje gotovo 80% ukupnog broja zaposlenih, 20 poduzeća ostvaruje gotovo
80% izvoza, dok 30 poduzeća ostvaruje gotovo 80% uvoza djelatnosti. U vlasništva prevladava udio
domaćeg vlasništva od 73,29%, dok udio stranog vlasništva čini 16,89% (udjeli su dobiveni na uzorku
od 100 najvećih poduzeća metodom obračuna ukupnog prihoda u udjelu inozemnog i domaćeg
kapitala) (MINGO, 2014.).
53
Prema svemu sudeći poduzetnici i investitori moraju prepoznati kako će svoje znanje i kapital uložiti u
industriju namještaja Hrvatske jer povijesno gledano, svjetski uvoz hrvatskog namještaja koji se vrši na
četiri od pet nastanjenih kontinenta posljednjih 20 godina u stalnom je porastu, no nažalost to ne ovisi
samo o njima, već i o ključnim mjerama i aktivnostima koje će se poduzimati u gospodarskim
institucijama države, županijama i lokalnim upravama, dok se najvažniji čimbenik uspjeha industrijske
strategije Hrvatske nalazi u načinu i kvaliteti procesa provedbe strategije.
54
5. DETERMINANTE KONKURENTNOSTI HRVATSKOG
DRVOPRERAĐIVAČKOG SEKTORA
U petoj cjelini rada, okarakterizirane su determinante konkurentnosti drvoprerađivačkog
sektora Hrvatske. Prikazom stanja iz tablice 10, makroekonomski pokazatelji Republike Hrvatske u
periodu od 2004. - 2012. koji su izraženi u hrvatskim kunama, nastoji se predočiti u kakvim
uvjetima poslovanja se nalaze hrvatska poduzeća kompletne industrije, kako bi se na kraju stekao što
bolji ukupni dojma o stanju domaćeg gospodarstva. Nastavak 5.-og poglavlja određen je teorijskom i
grafičkom materijom unutarnjih i vanjskih determinantama konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora
Republike Hrvatske.
Za malu zemlju poput Hrvatske jedna od glavnih preduvjeta razvoja jest visoki stupanj integriranosti i
otvorenosti, upravo zato što je zemlja kao takva preslaba da bi se oduprijela tendencijama i pravilima
igre u međunarodnim ekonomskim odnosima koje diktiraju velike zemlje ili integracije poput Europske
unije (Kersan-Škabić, 2005.).
Tablica 9, makroekonomskih pokazatelja Hrvatske prikazuje depopulaciju stanovništva za gotovo
200,000 stanovnika kroz devet godina. BDP i BDP p/c je rastao uz prosječnu stopu inflacije od 1,2% do
3.4% i iznimkom u 2008. godini kada je dosegao 6,8%. Stopa nezaposlenosti bila je najmanja 2008.
godine kada je iznosila 8,4%, dok je 2012. 15,9%, a u prvom kvartalu 2014. Godine nezaposlenost je
dosezala 22,4%. U reprezentativnom nizu obujam proizvodnje pao je za 5,5%, te su nasta 7%-tne
promjene proizvođačkih cijena. Inozemni dug dosegao je maksimum od 338 milijardi američkih dolara.
55
Tablica 9. Makroekonomski pokazatelji Republike Hrvatske u periodu od 2004. do 2012. godine
izražen u hrvatskim kunama
ODABRANI EKONOMSKI POKAZATELJI
GODINA 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Stanovništvo sredinom godine 4.439.000 4.442.000 4.440.000 4.436.000 4.434.000 4.429.000 4.418.000 4.280.000 4.268.000
BDP, tekuće cijene (mil. HRK) 247.428 266.652 291.044 318.308 343.412 328.672 323.807 330.170 330.231
BDP po stanovniku, tekuće cijene (HRK) 55.740 60.030 65.550 71.756 77.450 74.209 73.293 77.143 77.374
BDP, realna godišnja stopa rasta (%) 4,10% 4,30% 4,90% 5,10% 2,10% -6,90% -2,30% 0,00% -2,00%
Bruto dodana vrijednost, tekuće cijene (mil. HRK)
209.092 226.127 246.674 271.134 293.486 282.592 279.577 283.195 280.405
Bruto dodana vrijednost, stalne cijene u
cijenama prethodne godine (mil. HRK) 199.864 218.217 237.158 258.822 277.672 274.955 275.367 275.067 274.385
Stopa nezaposlenosti prema anketi o radnoj snazi
13,80% 12,80% 11,40% 9,60% 8,40% 9,10% 11,80% 13,50% 15,90%
Prosječna godišnja stopa inflacije, mjerena indeksom potrošačkih cijena
2,10% 3,30% 3,20% 2,90% 6,10% 2,40% 1,10% 2,30% 3,40%
Godišnja promjena proizvođačkih cijena industrije (%)
3,50% 2,70% 2,70% 3,40% 8,30% -0,40% 4,30% 6,30% 7,00%
Godišnja promjena obujma ostvarene industrijske proizvodnje (%)
3,70% 4,60% 4,10% 4,90% 1,20% -9,20% -1,40% -1,20% -5,50%
Ukupan izvoz robe i usluga (mil. HRK) 106.226 112.925 124.687 134.596 144.454 120.293 128.693 139.549 143.245
Ukupan uvoz robe i usluga (mil. HRK) 121.564 129.516 144.270 157.662 171.118 131.932 130.149 139.768 140.971
Neto izvoz (mil. HRK) -15.338 -16.591 -19.583 -23.066 -26.664 -11.639 -1.456 -219 2.274
Saldo robne razmjene (mil. HRK) -51.724 -58.313 -64.830 -72.105 -81.131 -56.446 -45.406 -49.802 -49.507
Inozemna izravna ulaganja (mil. HRK) 7.285 10.826 20.308 26.980 31.099 17.561 2.347 8.289 7.953
Inozemni dug RH (mlrd. HRK) 176 192 218 247 297 331 343 345 338
Inozemni dug kao postotak BDP-a 69,50% 72,10% 74,80% 77,70% 85,40% 101,00% 104,60% 103,30% 102,10%
Prosječni godišnji devizni tečaj EUR/HRK
7,50 7,40 7,32 7,34 7,22 7,34 7,29 7,43 7,52
Devizni tečaj EUR/HRK na 31. prosinca 7,67 7,38 7,35 7,33 7,32 7,31 7,39 7,53 7,55
Izrada studenta, prema: MINGO, 2014.
U sljedećem poglavlju, određeni su okviri kapaciteta kompletne hrvatske drvne industrije, koji su
prikazani unutarnjim i vanjskim determinantama, te daju jasniju sliku o situaciji iste na domaćem i
stranom tržištu.
56
5.1. Unutarnje determinante konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora
Republike Hrvatske
Poglavlje 5.1, unutarnje determinante konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora RH analizira glavne
značajke drvne industrije na kojima počiva konukrentnost iste na domaćem i stranom tržištu.
U grafikonu 16 prikazane su prosječne mjesečne neto plaća osoba zaposlenih u odjeljku C16 i C31, u
vremenskom periodu od 2008. do 2013. godine. Primjetna je situacija smanjenja broj zaposlenih na
istom području u istom razdoblju (grafikon 17), dok se povećavaju bruto plaće za 15%. Uračunavši
stopu inflacije HRK mjerenu indeksom potrošačkih cijena prema HNB.-u koja je od 1999. do 2009.
godine rasla u prosjeku od 3.3%, dobije se gotovo sličan vrijednosni omjer valute s većim neto plaćama
u 2013. godini, samo uz smanjen broj zaposlenih u odjeljcima C16 i C31 za preko 30%. Također,
vidljivo je kako je su nadnice veće u proizvodnji namještaja, ali samo za 100,00 kuna, iako oni
proizvode visoke dodane vrijednosti.
Grafikon 16. Prosječne mjesečne neto plaće u odjeljku C16 i C31 po godini
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2014.
57
Grafikon 17. Broj zaposlenih u pravnim osobama u sektoru C16 i C31
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2014
Nadalje, ukupna zaposlenost C16 odjeljka 2000. godine iznosila je 13.176 radnika. Nakon pada
gospodarstva 2008. godine, drvna industrija se suočava s konstantnim padom zaposlenosti koja se nije
oporavila do kraja 2013. godine. Broj zaposlenih iz odjeljka C16 u prerađivačkoj industriji predstavlja
udio od 5,32% ukupnog broja zaposlenih u prerađivačkoj industriji, a u ukupnom gospodarstvu 0,83%.
Najveći udio zaposlenih ima srednju stručnu spremu (52,55% u 2012.), a slijede NKV radnici s
udjelom od 21,13% u 2012. Identičan je omjer obrazovanih zaposlenika i u odjeljku C31 čija je
zaposlenost u pet godina pala za 27%.
Grafikon 18 prikazuje agregatni indeks volumena industrijske proizvodnje u 2009. godini. U primarnoj
i sekundarnoj obradi, tj. proizvodnji drvne oblovine dogodio se signifikantan pad od 37% u indeksu
volumena ukupne proizvodnje od 2008. do 2013. godine. U jednoj mjeri to je objašnjeno osjetnim
padom broja poduzeća u C16 odjeljku (preko 400 pilana), što zbog slabe likvidnosti, nedostupnosti
sirovine, elementarnih nepogoda i dr., što zbog restrukturiranja i prijelaz u C31 odjeljak, tj. u
proizvodnju namještaja. Iako je pad indeksa volumena ukupne industrijske proizvodnje doživje la i
industrija namještaja, nije pokleknula u tolikoj mjeri kao C16 odjeljak. Indeks volumena ukupne
proizvodnje pao je za 16,77%, dok je broj poduzeća iste narastao za 20,3% u istom razdoblju (DZS).
58
Grafikon 18. Indeks volumena ukupne industrijske proizvodnje prema odjeljcima C16 i C31
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2014.
Pregledom bruto investicija u odjeljcima C16 i C31 (vidi grafikon 20) u materijalnu imovinu u
vremenskom periodu od 2008. do 2012. godine uočljiva su zanemariva ulaganja u iznosu od 140,000
tisuća kuna za cijeli odjeljak C31 u 2012. i nešto veća ulaganja u odjeljku C16 u iznosu
210,000 kuna.
Grafikon 20. Bruto investicije u materijalnu imovinu C16 i C31 odjeljka
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2014.
59
Najveće ulaganje u materijalnu imovinu za referentno razdoblje bilo je u 2008. godine, kada je
iznosilo nešto više od 400.000 kuna. Jednako je i sa bruto investicijama u postojeće zgrade i druge
građevine, te sa investicijama u strojeve i opremu (grafikon 21), što i nije začuđujuće jer je najbolje
ekonomsko stanje u povijesti hrvatskog gospodarstva bilo prijelazno razdoblje iz 2007. na 2008.
godinu, sve do trenutka objave svjetske gospodarske krize u rujnu 2008. godine.
Bruto investicije u strojeve i opremu obuhvaćaju ulaganja u nove i rabljene strojeve, opremu i
transportna sredstva, te poboljšanja i obnavljanja kojima im se produžuje vijek trajanja ili povećava
produktivnost. Ne uključuju se stjecanja restrukturiranjem poduzeća (udruživanje, preuzimanje i sl.)
(DZS, 2014.).
Grafikon 21. Bruto investicije u strojeve i opremu u odjeljcima C16 i C31
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2014.
Politički kapacitet države može mjeriti sposobnošću zakonodavnog tijela da procesira i analizira
informacije kako bi poduprla donošenje odluka, što ponajviše pokazuje broj zakonodavnih sjednica
posvećenih tom pitanju (Basarec-Sertić, 2013.).
60
Grafikon 22, prikazuje općenitu pogodnost hrvatskog tržišta za direktna strana ulaganja,
izraženo u američkim dolarima. Uočljiv je evidentan pad inozemnog ulaganja u Republiku
Hrvatsku, nakon svjetske gospodarske krize. Do kraja prvog kvartala FDI je iznosio 5,8 milijardi
dolara, a 2013. godine inozemna strana ulaganja u Hrvatsku pala su za 90%, na 588,3 milijuna
američkih dolara. Grafikon 22, preslika je stranih ulaganja u hrvatsku drvnu industriju u 3%-nom
iznosu.
Grafikon 22. Pogodnost hrvatskog tržišta za direktna strana ulaganja, izraženo u američkim dolarima
Izvor: Svjetska banka, 2014.
Dakle, činjenica o nesređenosti upravljačkim instrumentima i nedorečenosti u administrativnim
procedurama prodaje oblog drva i namještaja na temelju prikazanog, može imati dalekosežne
i ozbiljne posljedice na poslovanje drvoprerađivačkih tvrtki. Uz sve, trenutno im prijeti i
nemogućnost nabave sirovine, nadalje, opadanje likvidnosti, te smanjenje izvoza i u konačnici pad
konkurentnosti. Pravi razmjeri štete kvantificirati će se krajem 2014. godine.
Drvni klaster sjeverozapadne Hrvatske apelira na institucije nadležne za poslove šumarstva i prerade
drva da poduzmu sve potrebne radnje za žurno organiziranje dražbi na kojima bi sektorske tvrtke
mogle legalno kupiti potrebnu drvnu sirovinu (Drvni klaster Hrvatske, 2014.).
61
Sastav prodaje drvne sirovine u državnom vlasništvu u RH odvija se prema modelu da se 70% sirovine
prodaje domaćim drvoprerađivačima putem ugovora, a za 30% sirovine predviđena je prodaja putem
licitacije koju od rujna 2014. godine organizira Ministarstvo gospodarstva. Od početka
drvoprerađivačke tvrtke nisu podržavale ideju o implementiranju instrumenta licitacije, jer iste
podrazumijevaju plaćanje znatno većih cijena drvne sirovine od početno ugovorenih. Zakona Vlada RH
prisilio proizvođače da prihvatite navedeno rješenje kao model za zbrinjavanje tržišnih viškova sirovine
i prodaju sirovine iznad ugovorenih količina, kao i za prodaju dijela sirovine iz privatnih šuma. Drvni
klaster sjeverozapadne Hrvatske ukazuje na probleme nakon donošenja spomenute Uredbe, kao što su
neučestalost organiziranja dražbe na kojima je kupljeno manje od polovice ponuđenih količina drva, što
je znatno manje u odnosu na učestalost i prodane količine sirovine po prethodnom modelu licitacija
drvne sirovine (Drvni klaster Hrvatske, 2014.).
Unutarnje determinante ukazuju na alarmantnu situaciju u sektoru drvne industrije Republike
Hrvatske. Politička struktura svojim nedorečenim administrativnim problemima i pitanjima ne smije
kočiti rast i razvoj konkurentnosti domaćih proizvođača, već im treba olakšavat i stanje u nabavi
sirovine i izvozu na međunarodna tržišta.
5.2 Vanjske determinante konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora
Cjelina 5.2 prikazuje analizu vanjskih determinanti hrvatskog drvoprerađivačkog sektora koje utječu na
njenu konkurentnost. Također, daje uvid stanje i hijerarhiju Hrvatske industrije i njene snage u odnosu
s europskim zemljama, te utjecaj MMF-a i EU na nacionalne politike.
Hrvatsko gospodarstvo doseglo je visoku razinu euriziranosti, nešto više od 80 %, te se oko 2/3
vanjskotrgovinske razmjene obavlja sa zemljama članicama EU, što se u značajnoj mjeri odnosi na
zemlje periferije EU, što doprinosi kratkoročnoj nestabilnosti. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku
uniju, mogućnost djelovanja monetarne politike na povećanje cjenovne konkurentnosti domaćih
proizvoda kroz promjenu nominalnog tečaja značajno je smanjenja. Zbog toga se nastoji povećati
konkurentnost kroz proces smanjenja jediničnih troškova rada, odnosno internu devalvaciju koja
zagovara prisilno smanjenje plaća i nadnica. Ekonomski učinak tada je upitan jer europske i azijske
zemlje koje međusobno trguju, proizvode mnoge iste i slične proizvode uz znatno niže troškove rada
nego europske zemlje.
62
Međunarodni monetarni fond također sugerira da prioritet politike moraju biti mjere koje će dovesti do
smanjenja plaća i koje će poboljšati poslovnu klimu, te fleksibilnost tržišta rada. Time bi se poveća la
izvozna konkurentnost i smanjili bi se zahtjevi za subvencioniranjem države, što bi u konačnici
rezultiralo smanjenjem inozemnog duga.
Nadalje, u slučaju Hrvatske koja je malo i otvoreno gospodarstvo s velikim vanjskim dugom i koja ne
može svoj gospodarski oporavak temeljiti na domaćoj potražnji već na inozemnoj, bitan je opravak
glavnih trgovačkih partnera Hrvatske, te je potrebno i stimuliranje rasta izvoza s adekvatnim mjerama
domaće ekonomske politike kako bi se povećala konkurentnost. Recentno istraživanje Međunarodnog
monetarnog fonda pokazalo je da je rast izvoza snažno koreliran s produktivnošću i rastom jediničnih
troškova rada za nekoliko tipova hrvatskih proizvoda s niskom dodanom vrijednosti, pritom se misli
izvoz primarne i sekundarne obrade drva (ekonomski program RH 2013.).
Grafikon 23, omjer zaposlenosti i nadnica hrvatskog drvoprerađivačkog sektora prikazuje obrnutu
situaciju od one koju pruža interna devalvacija, koja dovodi do smanjenja plaća u svrhu povećanja
konkurentnosti. Ako bi se uračunala inflacija od 2008. do 2013. godine krivulja ne bi pokazivala rast,
već pad nadnica, uz koju opada i zaposlenost. Sličan primjer su Latvija i Španjolska, dok u Njemačkoj
rastu zaposlenost i visina plaća.
Grafikon 23. Omjer zaposlenosti i plaća u Njemačkoj, Španjolskoj, Latviji i Hrvatskoj
63
Izvor: Hrvatski izvoznici, 2014.
Tablica 11 prikazuje proizvodnu složenost proizvoda od 1 do 6 koji ostvaruju visoku dodanu vrijednost
u izvozu i prodaji. Hrvatska se nalazi na začelju i ostvaruje tek 6,4%, visoko tehnološke proizvodnje,
dok je najveći postotak proizvodnje sačinjen od najmanje kompleksnih proizvoda. Na prvom mjestu
nalazi se Njemačka sa 39,6%, zatim slijede Švedska sa 34,6% pa Finska 30,1. Zemlje članice EU 28
koje gotovo da i ne proizvodi visoko tehnološke proizvode su Grčka sa 3,8% udjela u proizvodnji prve
kategorije, zatim Litva sa 4,7%, Latvija sa 4,8 i Bugarska sa 5,8% udjel u proizvodnji visoke dodane
vrijednosti.
64
Tablica 11. Rangiranje proizvodne složenosti u omjeru od 1 do 6 između 24 zemlje Europske unije u
2012. godinu
Rank 1 2 3 4 5 6
Njemačka 2 39,6 24,5 16 10,9 5,6 3,4
Švedska 3 34,6 27,7 16,2 12,0 4,6 5,1
Finska 5 30,1 32,0 152 12,1 4,5 5,1
UK 7 27,7 22,1 17,2 13,2 6,5 13,4
Austria 8 30,4 23,3 19,0 15,0 8,8 3,5
Belgija 9 27,8 20,3 15,5 12,3 12,1 5,9
Francuska 10 26,8 22,3 22,0 16,1 7,5 5,9
Irska 11 39,1 26,3 15,6 13,8 4,0 1,3
Nizozemska 12 20,2 19,7 19,6 12,1 13,1 15,3
Češka 13 27,3 25,1 23,4 14,1 8,0 3,9
Danska 15 26,1 22,1 15,7 13,0 11,1 11,9
Slovenia 17 19,5 27,4 22,1 18,0 8,7 4,3
Slovačka 22 23,3 21,4 20,0 15,9 8,4 11,1
Italija 12 12,1 20,1 16,2 14,1 14,5 12,0
Mađarska 24 27,1 23,7 20,8 14,7 7,7 6,0
Poljska 26 16,1 17,3 22,6 20,7 15,4 8,0
Španjolska 27 24,4 20,8 16,5 12,8 14,5 11,2
Hrvatska 37 6,4 11,3 15,9 22,7 21,3 22,4
Litva 41 4,7 7,5 15,5 18,9 17,4 36,1
Latvia 46 4,8 7,2 17,7 18,0 18,2 34,0
Bugarka 47 5,3 10,7 13,4 20,6 19,6 30,1
Rumunjska 48 7,2 10,5 11,6 15,1 20,3 33,3
Grčka 51 3,8 14,8 12,5 17,2 18,6 33,1
Portugal 52 15,3 9,8 22,1 15,6 15,5 22,7
Izrada studenta, prema: Hrvatski izvoznici, 2014.
Vlada može puno napraviti za povećanje izvozne konkurentnosti provodeći politike koje djeluju na
poboljšanje strukturalnih odrednica nacionalne ekonomije koje značajno djeluju na poslovni sektor.
65
6. IZVOZNE MOGUĆNOSTI DRVOPRERAĐIVAČKOG SEKTORA
REPUBLIKE HRVATSKE
U poglavlju šest uvršteni su pokazatelji izvoznih mogućnosti drvoprerađivačkog sektora Republike
Hrvatske. Dakle, drvo je osnovna sirovina za razvoj industrije i nalazi se na početku njegovog lanca
vrijednosti. Dostupnost i kvaliteta drvne sirovine neophodna je za daljnji razvoj, a također, veliku
ulogu imaju i proizvodni procesi koji moraju doživjeti obnovu kako bi postigli maksimalno
iskorištavanje resursa sukladno potrebama proizvodnje proizvoda visoke dodane vrijednosti.
Tablica 12. Udio uvoza i izvoza namještaja u ukupnom uvozu i izvozu RH od 2008. do 2012. godine
Izvor: Šumarski fakultet, Zagreb, 2014.
Zbog snažne globalne konkurentnosti u industrijskoj proizvodnji namještaja Hrvatskoj je potreban
puno je brži razvoj temeljen na prosječnoj godišnjoj stopi rasta izvoza od najmanje 10%. Gornja
granica budućeg hrvatskog željenog izvoza namještaja bazira se na oko 900 milijuna eura godišnje,
međutim 2012. godine prihod od izvoza namještaja iznosio je približno 243 milijuna eura. Hrvatski
izvoz namještaja u 2012. godini predstavlja samo 0,3% udjela izvoza u ukupnom svjetskom uvozu
(tablica 12).
Nadalje, vidljiv je pad vrijednosti proizvodnje koji proživljava spor i neefikasan oporavak. No,
tendencija rasta i razvoja sektora izuzetno je velika, te se u što kraćem roku želi postići postavljeni cilj,
godišnji rast drvne industrije naročito C31 odjeljka od 10%. Prema zadnjim pokazateljima, spomenuta
grana industrije pozitivne pomake, iako nema potporu i zaleđe politike (grafikon 26).
66
Grafikon 26. Pokazatelji vrijednosti proizvodnje poduzeća C16 i C31 odjeljka NKD-u 2007.
Izvor: Državni zavod za statistiku, 2014.
Zaključno, uslijedio je spor i bolan oporavak od svjetke gospodarske krize, koji hrvatsku drvnu
industriju drži u okovima. Hrvatska posjeduje obilate količine drvnih resursa, koji imaju zavidnu
kvalitetu, a iste treba iskoristiti na najbolji način, u smislu stvaranja inovativnih proizvoda poput
talijanske drvne kompanije Natuzzi, koja je ukomponirala drvo i skupocjenu životinjsku kožu. Postoji
mnoštvo različitih mogućnosti od kojih je jedna prava za industriju namještaja koja bi trebala ponovo
postati jedan od najjačih svjetskih brandova.
67
7. MJERE I UČINCI UNAPREĐENJA KONKURENTNOSTI DRVO -
PRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE REPUBLIKE HRVATSKE
U sedmom poglavlju govori se o mjerama i učincima unapređenja konkurentnosti hrvatskog
drvoprerađivačkog sektora. Na temelju dosadašnjeg istraživanja, rast konkurentnosti i razvoj drvne
industrije moguće je ostvariti jedino putem pronalaska novih tržišta u Aziji i jugoistočne Europe,
razvoja novih i inovativnih proizvoda koji će nadilaziti uobičajene s tandarde proizvodnje, snažnog
ulaska u granu obnovljivih izvora energije i klasterom konkurentnosti, koji je i definirana vizija
drvoprerađivačkog sektora do 2020. godine.
Drvoprerađivački sektor ključni je pokretač održivog gospodarskog razvoja koji se bazira na
učinkovitoj upotrebi resursa, primjeni znanja i inovacija u proizvodnji inovativnih, eko-drvenih
proizvoda visoke dodane vrijednosti. Intencija je na upravljanju kroz pametan i održiv način,
šumama, drvnom sirovinom te okvirom koji podržava i razvija konkurentnost u industriji.
Dakle, svako je malo poduzeće karika u ukupnom proizvodnom lancu izrade finalnog proizvoda, a
lanac vrijednosti bit će toliko konkurentan koliko je konkurentna i najslabija karika u njemu. Prema
Lončareviću (2014.), klasteri su rješenje za umreženje poslovanja srednjih i velikih industrijskih
poduzeća finalne prerade drva. Ekonomska učinkovitost trebala biti izgrađena na globalnoj održivosti,
koja je utemeljena na konkurentnosti svakog pojedinog poduzeća u poduzetničkoj zoni i ukupnom
proizvodnom sustavu zone kao takve. Proces reindustrijalizacije može se ubrzati i organiziranjem
proizvodnje, te nastaviti još puno intenzivnije nego do sada. Intencija je na organizaciji rada i
poslovanja malih poduzeća u nekoliko poduzetničkih zona i regionalnih klastera, što bi značilo
stvaranje "paukovih proizvodnih mreža" u kojima je produktivni proces fazno segmentiran i
decentraliziran po vertikali ukupnog tehnološkog procesa između većeg broja malih subjekata koji su
svaki za sebe specijalizirani u izvršavanju manjeg ili većeg broja faza i radnih operacija (Lončarević,
2014.).
Nadalje, za stvaranje nove strukture industrijske proizvodnje namještaja ili novih inovacija u drvnoj
industriji potrebno je paralelno stvaranje kvalitetne i dobro razrađene razvojne politike koja bi dodatno
jačala prilagođavanje potrebama i kriterijima modernog europskog tržišta.
68
Društveno-gospodarski razvoj najviše ovisi o investicijskim ulaganjima u sadašnjosti, radi povećanja
učinkovitosti i koristi u budućnosti. Takav se dugoročan i konkurentan razvoj može postići samo
usmjerenim, efikasnim i efektivnim investiranjem u ciljanu djelatnost. Mjere povećanja konkurentnosti
su refleksija općih smjernica Europske komisije za dodjelu horizontalnih državnih potpora koje
definiraju opravdane troškove investicijskih ulaganja. Sustavom financijskog poticaja, država potiče
gospodarske subjekte na poduzimanje investicijskih aktivnosti s ciljem postizanja konkurentnosti i
stvaranja pretpostavki za održivi razvoj. Financijska uključenost države u investicijska ulaganja nije
ostvarivanje privatnog interesa gospodarskog subjekta, već ostvarivanje šire koristi (MIN.REG.RAZ.,
2013.).
Sektor mora podržavati razvoj energetskih djelatnosti i proizvođača tehnologije iz obnovljivih izvora.
Konkurentnost sektora trebao bi jačati na inovativnim upravljačkim i poslovnim modelima.
Cilj drvoprerađivačkog sektora jest potaknuti gospodarski rast i konkurentnost kroz istraživanje,
tehnološki razvoj, primjenu inovacija i novih tehnologija, te povećanje priljeva investicija, a taj se cilj
može postići kroz ostvarenje 6 prioritetnih područja (MINGO, 2014.):
1. Povećavanje opskrbe drvoprerađivačkog sektora dovoljnom količinom kvalitetne
sirovine
2. Unapređenje poslovnog okruženja, te jačanje konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora
3. Intenzivnija ulaganja u finalizaciju proizvodnje kroz istraživanje i razvoj, te primjenu
inovacija i naprednih tehnologija (KET)
4. Razvoj ljudskog kapitala, znanja i sposobnosti koji trenutno nedostaje u sektoru
5. Razvoj dizajna, promocije i marketinga u EU, te izgradnju brendova domaće drvne
industrije
6. Stvaranje klasterskih udruženja koja će omogućiti prodor i konkurentnost na tržištu.
Svakako, bitna je stavka unaprjeđenje zakonodavnog okvira koji je na prostoru Hrvatske polovično
uređen. Licitacije otkupa sirovine do srpnja 2014. godine raspisivale su Hrvatske šume d.o.o., nakon
čega je upravljene njima preuzelo Ministarstvo gospodarstva. Zbog neadekvatne promjene upravljačke
strukture, oštećeno je mnoštvo malih i srednjih pilanara, te u konačnici i proizvođača namještaja, na što
je apelirao i Drvni klaster sjeverozapadne hrvatske. Također, relevantno za sektor jest i poticanje
69
primjene zelene javne nabave, razvoj znanstveno- istraživačke infrastrukture, tematskih tehnoloških
platformi, identifikaciju domaćeg lanca vrijednosti drvoprerađivačkog sektora, te uključivanje u
međunarodni lanac vrijednosti i usklađivanje sektora sa međunarodnim standardima kvalitete i
normama, te povezivanje javnog, poslovnog i znanstveno- istraživačkog sektora.
Od velike je važnosti predlaganje zakonskih i drugih rješenja kojima bi Vlada RH omogućila
poboljšanje investicijske klime u RH, osobito kroz uklanjanje administrativnih i regulatornih prepreka,
ali još je bitnije da Vlada RH uvaži date prijedloge iz prakse, tj. s terena.
Nadalje, unaprjeđenjem poslovnog okruženja i jačanjem konkurentnosti drvoprerađivačkog sektora
stvaraju se uvjeti za dugoročan ekonomski rast i priljev novih investicija u sektor, a s obzirom na
važnost koju zakonodavni okvir ima potrebno je kontinuirano pratiti donošenje zakona i podzakonskih
akata relevantnih za sektor.
U težnji za ostvarenjem spomenutog, potrebno je uskladiti sektor s međunarodnim standardima
kvalitete i normi da se domaća proizvodnja što intenzivnije uključi u međunarodne lance
vrijednosti i povezivanje javnog, poslovnog i znanstveno-istraživačkog sektora kroz poslovne klastere i
klastere konkurentnosti. Intencija je uspostaviti uspješnu i djelotvornu podršku tehnološkom razvoju i
istraživanju u sektoru kroz (MINGO, 2014.):
1. davanje podrške industriji (malim, srednjim i velikim poduzećima)
2. nadogradnja i umrežavanje znanstveno-istraživačke infrastrukture (ZII), opreme i adekvatnih
ljudskih resursa sukladno potrebama drvno-prerađivačkog sektora
3. omogućavanje sinergije između znanstveno- istraživačkih institucija i
4. suradnje i spajanja s EU i regionalnim tehnološkim platformama.
Izazovi na globalnom tržištu zahtijevaju postizanje izvrsnosti u poslovnim procesima. Inovacije su
ključan pokretač produktivnosti, povećane energetske i materijalne učinkovitosti, unaprjeđenja
proizvoda i usluga, te stvaranje novih tržišta. Prema svemu sudeći hrva tski drvoprerađivački sektor
nije dovoljno učinkovit u pretvaranju izvrsnosti ideja u tržišno učinkovite proizvode i usluge. Nisko-
inovativna proizvodnja, mali udio istraživanja i razvoja u BDP-u sektora, nedovoljne primjene novih
tehnologija u odnosu na prosjek Europske unije karakteristika su domaćeg drvoprerađivačkog
70
sektora, a da bi došlo do pozitivne promjene u sektoru potrebno je povećati ulaganja u istraživanje,
tehnološki razvoj i komercijalizaciju inovacija i primjenu naprednih (KET) tehnologija.
Vrlo važan segment u osnaživanju konkurencije, kako na domaćem tako i na još zahtjevnijem
europskom tržištu, je promocija i brendiranje koje će kroz sveobuhvatni skup mjera i instrumenata
poput marketing mixa biti razrađen kroz strategiju i akcijski plan, hrvatskih drvnih proizvoda koji će
pospješiti i investicijski profil zemlje. Na nacionalnoj razini nema dosljednog, jedinstvenog brendiranja
i promocije njenih prioritetnih sektora poput drvoprerađivačkog. Prioritetna područja za ulaganje u tom
pogledu su razvoj dizajna i promocije, te izgradnju brendova domaće drvne industrije.
Ljudski kapital je glavni pokretač rasta i razvoja svih grana industrije. U Hrvatskoj je osjetna slabost
sektora zbog neusklađenosti tržišta rada i potreba za adekva tnom i obrazovanom radnom snagom. Kako
bi došlo do promjena, važno je utvrditi koje su potrebe sektora u određenim područjima unutar
RH, te utvrditi postojeće kapacitete ljudskih resursa, izraditi srednjoročne i dugoročne projekcije
razvoja sektora i njihovih potreba za radnom snagom. To je aktualni način kako učinkovito odgovoriti
na potrebe sektora sada i u budućnosti. Pri tom treba staviti naglasak na razvijanje novih vještina i
kompetencija kroz obrazovni sustav i cjeloživotno stručno osposobljavanje postojeće radne snage,
mogućnost prekvalifikacije radne snage i uvođenje mjera za ciljano privlačenje visoko-kvalificirane
radne snage u drvoprerađivački sektor iz drugih zemalja (http://www.drvni-cluster.hr/).
Nadalje, u nastavku poglavlja prikazani su učinci unaprjeđenja konkurentnosti koji su postignuti nekim
od spomenutih mjerama, kao što su podrška malom i srednjem poduzetništvu, normizacija proizvoda i
otvorenost europskog tržišta i klasterizacija drvoprerađivačkog sektora. Godine 2013. osnovana su dva
klastera: Drvni klaster Virovitičko-podravske županije i Drvni klaster sjeverozapadne Hrvatske.
Navedene mjere dovele su do povećanja izvoza, te pokrivenost uvoza izvozom i porast broja poduzeća,
no to nije dovoljno za opstanak, dalji rast i razvoj sektora na europskom tržištu, jer uz sve došlo je do
pada zaposlenosti od 30%, do administrativnih komplikacija nabave sirovine, najkvalitetnija sirovina
(hrast lužnjak) u višestrukoj mjeri se izvozi nego se iskorištava u domaćoj proizvodnji visoke dodane
vrijednosti.
Ako se realiziraju učinci unapređenja, mjere unapređenja konkurentnosti bit će vidljive i osjetne već u
srednjoročnom razdoblju do 2020. godine. Ne smije se smetnuti s uma kvalitetna sirovinska osnovicu,
odličan geostrateški položaj Gorskog kotara, Međimurja, Like i Slavonije, višestoljetna tradicija,
71
kvalitetan brend na stranim tržištima poput Njemačke, Belgije, Kanade, Australije i Rusije te sve veća
povezanost istraživačkih centara i industrije.
Nadalje, u tablici 13 prikazani su prvi počeci oporavka drvoprerađivačkog sektora Republike Hrvatske,
koji su vidljivi na porastu izvoza i smanjenju uvoza, odnosno na pokrivenosti uvoza izvozom.
Nakon nastupa globalne krize koncem 2008. godine izvoz i uvoz namještaja proživljava teško razdoblje
sve do 2013. kada je po prvi puta vidljiv konkretniji rast trgovine namještajem. Te godine industrija
namještaja doživjela je prvi pozitivan pomak. Signifikantno za odjeljak C31 je porast izvoza, te
njegova pokrivenost u odnosu na uvoz za 23,3%. Proizvodnja i izvoz odjeljka C31 nastavljaju teći
pozitivnim tokom i 2014. Godine.
Tablica 13. Pokrivenost uvoza izvozom odjeljka C16 i C31 u razdoblju od 2001. do 2013. godine
NDK 2007. C16
IZVOZ u tisućama kuna
UVOZ u tisućama kuna
NDK 2007. C31
IZVOZ u tisućama kuna
UVOZ u tisućama kuna
I.- XII. - 2001. 1 499 343 1 014 176 1 220 869 1876763
I.- XII. - 2002. 1 220 869 1 189 621 1 375 500 2377401
I.- XII. - 2003. 1 689 309 1 418 594 1 553 664 2745579
I.- XII. - 2004. 1 553664 1 512 171 2 085 744 3289709
I.- XII. - 2005. 1 893 281 1 519 298 2 378 979 3639898
I.- XII. - 2006. 2 173 560 1 739 891 2 685 314 4124404
I.- XII. - 2007. 2 635 145 1 972 652 2 846 308 4404918
I.- XII. - 2008. 2 575 439 1 977 214 2 284 618 4029407
I.- XII. - 2009. 2 004 221 1 496 470 1 446 456 1909152
I.- XII. - 2010. 2 221 605 1 275 152 1 645 594 1602317
I.- XII. - 2011. 2 641 188 1 327 752 1 770 709 1699171
I.- XII. - 2012. 2 756 752 1 222 713 1 798 105 1639130
I.- XII. - 2013. 3 248 506 1 249 757 2 022 243 1551318
Izrada studenta, prema: Državni zavod za statistiku, 2014.
Zbog kvalitetne sirovinske osnovice, te zbog velikog broja pilana, pokrivenost uvoza izvozom nikada
nije bila problematična u primarnoj i sekundarnoj preradi i obradi drvne sirovine (odjeljak C16). Na
temelju tablice 13 vidljiv je nedostatak u proizvodnji i izvozu namještaja, ali zbog novonastalih drvnih
klastera i po prvi puta je vidljiv pozitivnan omjera izvoza naspram uvoza. Na temelju objašnjenog,
postoje pozitivna očekivanja za budućnost drvoprerađivačkog sektora u cjelini.
72
8. PERSPEKTIVE HRVATSKE DRVNE INDUSTRIJE
Perspektiva se nalazi u akviziciji novih zemalja članica Europske unije, u pronalasku novih tržišta
Azije i jugoistočnoj Europi gdje će se roba plasirati novim kanalima distribucije radi postizanja što
učinkovitije cjenovne konkurencije na istim, u razvoju novih i inovativnih proizvoda koji će nadilaziti
uobičajene standarde proizvodnje, te koji će postavljati trendove na tržištu.
Prema procjenama Hrvatskih šuma d.o.o. iskorištavanje šumskih sortimenata u sporom je oporavku, a
intencija jest da na razina iskoristivosti šumske oblovine iz 2005. godine kada je kroz drvnu industriju
procirkuliralo 3,9 milijuna m3. Prema procjenama ta razina neće biti dosegnuta niti do 2025. godine,
kada se procjenjuje iskoristivost sortimenata na razini 3,7 milijuna m3 (vidi tablicu 6, str. 37).
Ako se hrvatska drvna industrija ne prilagodi i asimilira na zahtjevnom tržištu, ostaje nešto mjesta za
proizvodnju obnovljivih izvora energije, odnosno drvenih peleta. Naime, proizvodnja istih se na
globalnoj razini u razdoblju 2000.- 2010. gotovo upeterostručila. Prema projekcijama Svjetske agencije
za savjetovanje i prikupljanje sredstava predviđa se daljnji porast potražnje za drvenim peletom na
globalnom tržištu, a upravo bi tamo hrvatski proizvođači mogli naći svoje mjesto na tržištu (vidi sliku
6, str. 39). Kako bi se potrebe tržišta zadovoljile i ostale dugoročno održive, buduće procjene moraju
biti na visokoj razini jer se više od pola ukupne količine m3 drvne sirovine u svijetu koristi za
energetske potrebe.
Novu dimenziju razvoja gospodarstva, malog i srednjeg poduzetništva drvoprerađivačke industrije,
Hrvatska je dobila putem članstva Europske unije. Ono je omogučilo pristup raznim fondovima, točnije
strukturnim i kohezijskim fondovima, fondu za ruralni razvoj i programu za konkurentnost
poduzetništva malih i srednjih poduzeća (COSME). Hrvatski proizvođači imaju priliku iskoristiti
mogućnost bespovratnih sredstava kako bi osnažili vlastitu proizvodnju i izvoz na strana tržišta.
Također, neki od europski programa potiču razvoj klasterizacije u drvnoj industriji, kako bi ista
globalno konkurirala zemljama koje obiluju sirovinom i resursima, te jeftinom radnom snagom poput
Kine.
Nadalje, relevantno za perspektivu sektora jest i poticanje primjene zelene javne nabave, razvoj
znanstveno- istraživačke infrastrukture i tematskih tehnoloških platformi, identifikacija domaćeg lanca
73
vrijednosti drvoprerađivačkog sektora, te uključivanje u međunarodni lanac vrijednosti i usklađivanje
sektora sa međunarodnim standardima kvalitete i normama, te povezivanje javnog, poslovnog i
znanstveno- istraživačkog sektora koji će pridonijeti razvoju cjelokupnog gospodarstva.
Bitna stavka drvoprerađivačkog sektora su priljev stranih ulaganja koja se mogu privući intenzivnijom
promocijom i brendiranjem drvenih proizvoda kako bi se omogućila prepoznatljivost i olakšani pristup
globalnom tržištu, a samim time bi se pridonijelo povećanju atraktivnosti sektora za nove investicije.
Nadalje prema tablici 14, Projekcija prosječne godišnje stope rasta za potrošnju drvnih resursa u Europi
od 2010. – 2030. godine, primjetan je konstantan rast potrošnje istih. Na bazi od dvadeset godina,
porast potrošnje drvnih resursa za piljenu građu, te proizvodnju furnira i ploča iznosi prema
projekcijama Jonssona (2011.) 88% za 2030. u odnosu na 2000. godinu.
Tablica 14. Projekcija prosječne godišnje stope rasta za potrošnju drvnih resursa u Europi od 2010. –
2030. godine
Izrada studenta, prema: Jonsson (2011.)
Tablica 15, Projekcija prosječne godišnje stope rasta za proizvodnju drvnih proizvoda u Europi od
2010. – 2030. godine, u predviđanjima je veća čak za 4% do 2030. godine u odnosu na projekciju
potrošnje drvnih resursa, te se pretpostavlja ukupni porast od 92%.
Nadalje, tablica 17, Proizvodni udio prema skupinama zemalja na europskom tržištu piljene građe,
furnira i drvnih ploča od 2000. – 2030. godine, prikazuje evidentan pad proizvodnje zemalja EU-15
zbog prekomjernog iskorištavanja drvnih resursa. Zemlje srednje i istočne Europe, te zemlje Zajednice
nezavisnih država pokazuju konstantan rast na tržištu drvnih proizvoda, zbog manjeg intenzitet
iskorištavanja u prošlosti te zbog slabijeg stupnja razvoja što se u budućnosti može pretvori u prednost.
EU / EFTA 2010 - 2020 2020 - 2030
Piljena drvna
građa
1,3%
1,5%
Proizvodnja furnira,
ploča i dr.
3,1%
2,9%
74
Tablica 15. Projekcija prosječne godišnje stope rasta za proizvodnju drvnih proizvoda u Europi od
2010. – 2030. godine
Izrada studnta, prema: Jonsson (2011.)
Tablica 16. Proizvodni udio skupina zemalja na europskom tržištu piljene građe i namještaja od 2000.
– 2030. godine
2000. 2010. 2020. 2030.
EU – 15
Piljena građa
Proizvodnja furnira i ploča
58,8%
57,1%
55,2%
53,3%
60,5%
60,5%
57,6%
54,1%
CEEC - (zemlje srednje i
istočne EU)
Piljena građa
Proizvodnja furnira i ploča
16,5%
17,3%
17,9%
18,9%
14,5%
17,9%
19,3%
21,0%
CIS - (zajednica nezavisnih
država)
Piljena građa
Proizvodnja furnira i ploča
17,7%
18,7
20,1%
21,2%
9,2%
13,8%
15,0%
16,7%
Izrada studnta, prema: Jonsson (2011.)
Zaključno, sagledavši neke od prednosti i nedostatka, Hrvatska uz puno truda ima perspektive za daljnji
razvoj drvne industrije. Analiza tablice 17 ukazuje na očitu priliku za hrvatski drvoprerađivački sektor,
EU / EFTA 2010 - 2020 2020 - 2030
Piljena drvna
građa
1,6%
1,8%
Proizvodnja furnira,
ploča i dr.
2,9%
2,9%
75
koji za sada ne bi smjelo prekomjerno eksploatirati drvne resurse. Bitno je u cijelosti provesti politiku
usmjerenog i održivog upravljana šumskim resursima, koji bi za primarnu i sekundarnu obradu
proizvoda niske dodane vrijednosti trebalo staviti određene količinske restrikcije, na uštrb budućeg
eksponencijalnog razvoja drvoprerađivačkog sektora. Također, veliku ulogu mora odigrati politička
elita u fuziji sa klasterima, pilanarima i ostalim proizvođačima drvne industrije kako bi se stvorila
velika mreža domaće proizvodnje, kroz ideju stvaranja ekskluzivnog nacionalnog branda u proizvodnji
namještaja.
.
76
9. ZAKLJUČAK
Drvoprerađivački sektor jedan je od najbitnijih proizvodnih sektora u hrvatskom i europskom
gospodarstvu, ključni je pokretač održivog gospodarskog razvoja koji se bazira na učinkovitoj upotrebi
resursa, primjeni znanja i inovacija u proizvodnji inovativnih, eko-drvenih proizvoda visoke dodane
vrijednosti. Intencija je na upravljanju na kroz pametan i održiv način, od upravljanja šumama,
drvnom sirovinom do upravljanja okvirom koji podržava konkurentnost industriji. Kao takav
ima privilegiju privući posebnu pažnju čelnika Europske komisije i Vlade RH da zajedničkim
naporima poboljšaju proizvodnost i konkurentnost na dugoročnoj i održivoj razini. Niti Hrvatskoj
niti Europskoj uniji ne pogoduje industrijska grana koja zaostaje, iziskuje državne subvencije ili
potpore kako bi mogla cjenovno ili kvalitativno konkurirati na tržištu na teret drugih.
Drvoprerađivački sektor, grana je industrije u kojoj je svako, pa i ono najmanje poduzeće karika u
ukupnom proizvodnom lancu i izradi finalnog proizvoda, u kojem će lanac vrijednosti biti toliko
konkurentan koliko je konkurentna i najslabija karika u njemu. Sustavom ograničenog financijskog
poticaja, država potiče gospodarske subjekte na poduzimanje investicijskih aktivnosti s ciljem
postizanja konkurentnosti i stvaranja preduvjeta za održivi razvoj.
Prema svemu sudeći, poduzetnici i investitori moraju prepoznati kako će svoje znanje i kapital uložiti
u industriju namještaja Hrvatske jer, povijesno gledano, svjetski uvoz hrvatskog namještaja vrši se na
četiri od pet nastanjenih kontinenta posljednjih 20 godina, te je u stalnom porastu. No nažalost to ne
ovisi samo o poduzetnicima, već i o ključnim mjerama i aktivnostima koje se poduzimaju u
gospodarskim institucijama države, županijama i lokalnim upravama, dok se najvažniji čimbenik
uspjeha industrijske strategije Hrvatske nalazi u načinu i kvaliteti procesa provedbe strategije.
Makroekonomska situacija obavijena negativnim aspektom sve do 2013. godine kada je prvi puta
zabilježen rast drvoprerađivačkog sektora. Činjenica jest, da Hrvatska ima sposobne poduzetnike, ali se
postavlja pitanje da li se isto može reći i za Vladu RH koja je kroz dva desetljeća dosegla vanjski dug
od 338 milijardi američkih dolara, te je svojom politikom i privatizacijom ugrozila i uništila preko
deset tisuća firmi malog i srednjeg poduzetništva kompletne industrije prema NKD 2007. Činjenica je
da postoji visoka razina nesređenosti kod upravljačkih instrumenata, da postoji nedorečenost u
administrativnim procedurama u državnoj licitaciji oblog drva, a sve to može imati dalekosežne i
ozbiljne posljedice na poslovanje drvoprerađivačkih tvrtki.
77
Pozitivni učinci primjećuju se od osnutka Drvnog klastera Virovitičko-podravske županije i
Drvnog klaster sjeverozapadne Hrvatske, koji potiču razvoj ljudskog kapitala putem mjera
edukacijskih programa u okviru platformi za „on-line“ obrazovanje kojima se potiče cjeloživotno
učenje. Angažiranje poslovnog sektora (kroz Klaster konkurentnosti) ima za cilj definiranje potrebu
razvoja, uključivanje hrvatskih znanstvenika i istraživača u međunarodne projekte, rad radnih tijela u
okviru Europske komisije, potpore za razvoj i pozicioniranja visoko kvalificirane radne snage u okviru
sektora što će u kratkoj budućnosti osnažiti konkurentnost drvoprerađivačkog sektora Hrvatske kao
članice Europske unije. Na unutarnjem tržištu EU potiču se nositelji ekonomske politike kako bi
smanjili zaostatak konkurentnosti hrvatskog drvoprerađivačkog sektora u odnosu na drvoprerađivačkog
sektora unutarnjeg tržišta Europske unije.
Cjelokupnom analizom drvne industrije može se zaključiti kako je glavni problem u daljnjem
razvoju i osnaživanju konkurentnosti individualno ili putem klasterizacije, pretjerana zaduženost
i niska razina likvidnosti, što dugoročno ne dozvoljava istoj konkretan put ka uspjehu i mogućnost
pariranja europskim gigantima na EU tržištu.
Iako je izvozni potencijal ove djelatnosti izuzetno visok već desetljećima i to prvenstveno
zahvaljujući relativno velikoj raspoloživosti sirovine, ne ostvaruje se željeni rast zbog premalog
stupanja dovršenosti proizvoda i novostvorene vrijednosti, što bi povećalo izvoz i stvorilo mnogo veću
dodanu vrijednost proizvedene robe.
Radnu hipotezu moguće je dokazati pozitivnim promjenama i rastom konkurentnosti
drvoprerađivačkog sektora Republike Hrvatske u proteklih osamnaest mjeseci. Tendencija rasta
nastavlja se i u budućnosti zbog utjecaja unutarnjeg tržišta te prekomjerne eksploatacije drvnih resursa
članica EU-a, što je vidljivo u prikazanim projekcijama.
U koheziji Europske unije, Republike Hrvatske, klastera i svih ostalih proizvođača drvne industrije koji
u nastojanju razvoja gospodarstva, kroz prizmu drva kao glavnog resursa, ništa globalnih razmjera ne
može stati na put. No, stvar je prioriteta, lobija i interesa nekolicine kako to uvijek biva, stoga hrvatskoj
drvnoj industriji preostaje vjera u svoje znanje, sposobnosti i realiziranje potencijalnih mogućnosti kroz
barem nacionalno zajedništvo i povjerenje.
78
POPIS LITERATURE
1) KNJIGE
1. Basarec-Sertić, M., 2013., Konkurentnost hrvatskog drvnog sektora, Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti
2. Cho, D.S., Moon, H.C. 2000., From Adam Smith to Michael Porter: Evolution of
competitivness Theory, Singapore: World sientific Pub
3. Kandžija, V., Cvečić I., 2011., Ekonomika i politika EU, Ekonomski fakultet sveučilišta
u Rijeci
4. Motik, D., Pirc, A., 2008., Pokazatelji stanja na tržištu namještaja i ostalih drvnih
proizvoda Republike Hrvatske od 2007. godine, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
5. Porter, M.E. 1998., Competitive strategy, techniques for analyzing industries and
competitors, The Free Press, New York, str.
2) ZNANSTVENI ČLANCI
6. Dizdarević V. N., Uršić, V., 2010., Drvno-prerađivački kompleks u Republici Hrvatskoj: SWAT
matrica i projekcija rasta
7. European Comision, 2013., A blueprin for the EU forest-based industries,
(woodworking, furniture, pulp & paper manufacturing and converting, printing),
Brussels
8. European Commission, 2013., Enterprise and Industry Directorate General, Study on the
Wood Raw Material Supply and Demand for the EU Wood-processing Industries
9. Ištvanić J., Antonović A., et a l., 2008., Pilanarstvo u Republici Hrvatskoj, I. dio –
Povijesni pregled hrvatskog pilanarstva
10. Jonsson R., 2011., Modelling and projections of wood products, demand, uply and trade
in Europe
11. Ministarstvo gospodarstva, 2014., Industrijska strategija Republike Hrvatske
12. Ministarstvo gospodarstva, 2012., Strateški plan za razdoblje od 2013. – 2015. godine
13. Ministarstvo poduzetništva, 2013., Strategija razvoj poduzetništva u Republici Hrvatskoj
od 2013. – 2020.
79
14. «Narodne novine», broj 120/03, Nacionalna šumarska politika i strategija
15. Puškarić M., 1994., Teorija ekonomskog liberalizma
16. State of Europe's Forest, 2011. Status & Trends i Sustainable Forest in Europe
17. Šimončić B. Z., 1976., Drvna industrija Hrvatske u gospodarskoj krizi 1930-1934.
godine, Radovi, 8, Institut za hrvatsku povijest, Sveučilište u Zagrebu
18. Škrabić K.B., 2008., Malo gospodarstvo u Hrvatskoj i ulazak u Europsku Uniju,
19. Tijanić L., 2010., Regionalna (ne)konkurentnost u Republici Hrvatskoj
20. Verker J., P., et al., 2011., Forest Ecology and Management, Volume 261
21. Vlada Repbulike Hrvatske, 2013., Ekonomski program Republike Hrvatske
3) ČASOPISI I LJETOPISI
22. Časopis ›Hrvatskih šuma‹ p.o. Zagreb, godina II. lipnja 1998. br. 18
23. Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2012.
24. Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2013.
4) INTERNETSKI IZVORI
25. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja; http://www.aztn.hr/
26. Cimeša M., 2010., Sol Hrvatska; http://solcroatia.org/wp-
content/uploads/Konkurentnost-Hrvatske.pdf
27. Drvni klaster sjeverozapadne Hrvatske; http://www.drvni-cluster.hr/
28. Drvni klaster Vukovarsko-srijemske županije; http://drvni-klaster-vsz.com
29. Drvo je prvo; http://www.drvojeprvo.hr/
30. Državni zavod za statistiku; http://www.dzs.hr/
31. European Commision; http://ec.europa.eu/
32. Europska konfederacija drvne industrije; http://www.cei-bois.org/en
80
33. Europska unija; http://europa.eu/
34. Eurostat; http://epp.eurostat.ec.europa.eu/4
35. Eksportdrvo; http://www.exportdrvo.hr/cro/default.htm
36. Godišnjak svjetske konkurentnosti; http://www.imd.org/wcc/
37. Hrvatska gospodarska komora; http://www.hgk.hr/
38. Hrvatske šume; http://portal.hrsume.hr/
39. Hrvatski izvoznici; http://www.hrvatski- izvoznici.hr/
40. Narodne novine; http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298306.html
41. Nacionalno vijeće za konkurentnost; http://www.konkurentnost.hr/Default.aspx
42. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj; http://www.oecd.org/
43. Portal o fondvima; http://www.eu-projekti.info/
44. Registar poslovnih subjekata: http://www1.biznet.hr/HgkWeb/do/extlogon
45. Svjetski ekonomski forum; http://www.weforum.org/
46. Svjetska banka; http://data.worldbank.org/
47. Svjetski trgovački centar; http://www.intracen.org/
48. Šumarski fakultet Zagreb; http://www.sumfak.unizg.hr/
81
POPIS TABLICA
Redni
broj
Naslov tablice
Stranica
1 Pozicija Hrvatske konkurentnosti na ljestvicama IMD-a i Svjetskog
gospodarskog foruma od 2007. do 2013. godine
21
2 Najveći uvoznici namještaja u svijetu u 2011./2012. godini
24
3 Pad drvne industrije EU 27 od 2003. do 2011. godine
29
4 Nacionalna klasifikacija djelatnosti 2007. - NKD 2007.
33
5
Godišnja potrošnja drvne sirovine RH prema vrsti šumske sastojine u
m3
37
6
Ocjena prošle, sadašnje i buduće iskoristivosti šumskih sortimenata
37
7
Aktivna i prijavljena poduzeća odjeljka C16 u 2012. godini
39
8
Godišnji strukturno-poslovno pokazatelji poduzeća za promet i dodanu
vrijednsost prema troškovima proizvodnih faktora u tisućama kuna/sati
40
9
Pokrivenost uvoza izvozom u odjeljak C16 prerađivačke industrije za 1.
mjesec 2013. i 2014. godine
41
10
Makroekonomski pokazatelji Republike Hrvatske u periodu od 2004.
do 2012. godine izražen u hrvatskim kunama
51
11
Rangiranje proizvodne složenosti u omjeru od 1 do 6 između 24 zemlje
Europske unije u 2012. godinu
60
12
Udio uvoza i izvoza namještaja u ukupnom uvozu i izvozu RH od 2008. do 2012. godine
62
13
Pokrivenost uvoza izvozom odjeljka C16 i C31 u razdoblju od
2001. do 2013. godine
68
82
14
Projekcija prosječne godišnje stope rasta za potrošnju drvnih resursa u Europi od 2010. – 2030. godine
70
15
Projekcija prosječne godišnje stope rasta za proizvodnju drvnih proizvoda u Europi od 2010. – 2030. godine
71
16
Proizvodni udio skupina zemalja na europskom tržištu piljene građe i namještaja od 2000. – 2030. godine
71
POPIS GRAFIKONA
Redni
broj
Naslov grafikona
Stranica
1 Trendovi stagnacije novih zemalja članica EU
23
2 Ukupna vrijednost izvoza namještaja iz Europske unije na
međunarodna tržišta u %
25
3 Najveće zemlje izvoznice na tržište Europske unije u %
26
4 Proizvodnja podsektora drvne industrije u EU u 2011. godini
27
5
Uvoz drvnih proizvoda za industrijsku obradu u EU 27 za 2011.
godini
28
6
Izvoz svih drvnih proizvoda iz EU 27 na strana tržišta u 2011.
godini
28
7
Šumskih resurs za sječu i resursi s ograničenom uporabom, u
milijunima hektara
30
8
Omjer privatnog naspram državnog vlasništva šuma u EU27 za
2010. godinu
30
9
Najveći proizvođači drvne oblovine zemalja članica EU u 2012.
godini
31
83
10
Površine šuma RH prema sastojini i vlasništvu u 2012. godini, u
tisućama hektara
36
11
Šume RH prema vlasništvu (u ha), šumskogospodarska osnova 2006. -
2015.
36
12
Vrijednost proizvodnje pojedinih skupina namještaja RH u 2012. godini po komadu
43
13
Izvoz hrvatskog namještaja na tržišta sedam najvećih uvoznika u 2013. god. u tis. eura
45
14
Ostvareni uvoz namještaja stranih proizvođača i glavnih zemalja partnera u 2012. godini
46
15
Prikaz indeksa kretanja izvoza i uvoza namještaja za razdoblje od 1994.
do 2012. godine
47
16
Prosječne mjesečne neto plaće u odjeljku C16 i C31 po godini
52
17
Broj zaposlenih u pravnim osobama u sektoru C16 i C31
53
18
Indeks volumena ukupne industrijske proizvodnje prema odjeljcima C16 i C31
54
19
Bruto investicije u materijalnu imovinu C16 i C31 odjeljka
55
20
Bruto investicije u strojeve i opremu u odjeljcima C16 i C31
56
21
Pogodnost hrvatskog tržišta za direktna strana ulaganja, izraženo u američkim dolarima
57
22
Omjer zaposlenosti i plaća u Njemačkoj, Španjolskoj, Latviji i Hrvatskoj
59
23
Godišnji pokazatelji ukupne nabave roba C16 i C31 odjeljaka
63
84
POPIS SLIKA Redni
broj
Naslov slike
Stranica
1.
Model pet konkurentskih snaga Portera
16
2. Porterov dijamantni model
17
3. Devetfaktorski model
18
4. Dvanaest stupova konkurentnosti Svjetskog ekonomskog forum
19
5.
Šest hijerarhijskih razina konkurentnosti
22
6.
Svjetska proizvodnja drvenih peleta u 2010. godini, i projekcija rasta za
2020. godinu
39
7.
Izvoz namještaja RH na svjetsko tržište u 2001. godini
44
85
![GLOBALNI PORAST RAZINE MORA - matematički fakultet2].pdf · GLOBALNI PORAST RAZINE MORA Mjerenje, modeliranje, procjene za 21. stoljeće 5. Izvješće Međuvladinog tijela za klimatske](https://img.dokumen.tips/doc/110x75/5e14211a1ec32169700988bd/globalni-porast-razine-mora-matematiki-fakultet-2pdf-globalni-porast-razine.jpg)
