KOMUNIKACIJA PUTEM SLIKOVNIH SIMBOLA I NJENA · PDF file159 Balić Šimrak, A.; Markulin, V.; Perus, M. (2011): Komunikacija putem slikovnih simbola i njena pojavnost “Čovjek sa

157

Balić Šimrak, A.; Markulin, V.; Perus, M. (2011): Komunikacija putem slikovnih simbola i njena pojavnost

KOMUNIKACIJA PUTEM SLIKOVNIH SIMBOLA I NJENA POJAVNOST U DJEČJIM LIKOVNIM RADOVIMA

(Pregledni rad)

Antonija Balić-ŠimrakUčiteljski fakultet, Sveučilište u ZagrebuVedran MarkulinMario Perus

Sažetak

Članak se bavi komunikacijom karakterističnom za djetinjstvo čovječanstva (slikovna pisma) koja je prisutna i u ranoj dječjoj dobi u likovnim radovima, a koja kroz razvoj vizualne komunikacije poprima i oblike logotipova, ideograma, sociograma i sličnih konceptualnih poruka.Kada dijete poseže za neverbalnim sredstvom da pošalje poruku i opiše emociju ono bira sažeti znak – slikovni simbol kao sredstvo komunikacije, u kojemu on poprima i posebne konotacije korištenjem semantičke perspektive koja naglašava važnost osoba i predmeta na crtežu kroz emocionalnu proporciju, ali i razmještajem kojim označava u kakvom su oni odnosu. U istraživanju provedenom u starijoj dobnoj vrtićkoj skupini, te u tri razreda osnovne škole, prikupljeno je 77 dječjih radova koji su klasificirani u četiri kategorije izraza: simboličko-konceptualni, ekspresivno-apstraktni, figurativno-realistični i ornamentalno-grafički izraz te je iz tih podataka vidljivo da je simboličko-konceptualni izraz daleko najzastupljeniji u dječjim likovnim radovima i kao takav neosporno autentičan dječji likovni izraz.

Ključne riječi: simboli, likovno stvaralaštvo, dijete, komunikacija

Znakovi, simboli i piktogrami/ideogrami kao jedinstveni aspekt dječjeg likovnog izraza

Učestalo je mišljenje da su simboli poput sunca sa zrakama, srca i kuće s trokutastim krovom, cvijeta s pet latica i kružnicom u sredini i sl. rezultat siromašnog likovnog izraza, sklonosti kopiranju od vršnjaka i odraslih i uopće da je to nešto što pod svaku cijenu treba izbjeći, a po mogućnosti i zabraniti jer je neprihvatljivo. Takve je stavove doista teško prihvatiti osobama koje rade s djecom i susreću se s njihovim likovnim radovima na svakodnevnoj bazi. Stigmatiziranje te redovite i jako rasprostranjene pojave u male djece moglo bi ostaviti teške posljedice na njihov emocionalni razvoj. Dijete zaslužuje da se njegovi trenutačni interesi poštuju i toleriraju jer oni nipošto nisu toliko štetni da bi bili nedopustivi. To je zaključak koji iskusna osoba, odgajatelj odmah može usvojiti. Kada se udubimo malo više i promotrimo tu pojavu kao fenomen koji se može objasniti i na druge načine te kada ustanovimo da se radi o zgusnutim likovnim znakovima - sažetom komunikacijom kojom nam dijete šalje poruke : srce - ljubav, kuća - toplina doma, cvijet - ljepota, sunce - ugoda i toplina... onda moramo to promotriti i s drugih stanovišta.

Povucimo paralelu s prvim pismima iz povijesti čovječanstva i razmotrimo njihove definicije:

“Piktografsko ili slikovno pismo jedan je od najstarijih oblika sustavnog zapisivanja misli i događaja. Sastoji se od, kao što mu sam naziv kaže, niza pojednostavljenih sličica pri čemu

ZBORNIK RADOVA: “Umjetničko djelo u likovnom odgoju i obrazovanju”, €CNSI, Zagreb, 2011.

158

svaki pojedini znak ili sličica doziva u čitaočevu svijest stanovite događaje i stvari što ih on asocijativno veže uz taj znak. Nizanjem i grupiranjem znakova ili sličica moguće je prikazati neki događaj ili fiksirati neku misao.

Ideogramsko pismo nastalo je iz potrebe za predočavanjem riječi koje nije bilo moguće jednostavno naslikati i u tom smislu predstavlja viši razvojni stupanj piktografije. Ideogrami ne predstavljaju događaje shematskim crtežima kompletnih figura ili predmeta, nego crtežima reduciranim do osnovnih, karakterističnih elemenata predmeta koji se prikazuju. To znači da se npr. za pojam čovjeka više ne crtaju svi dijelovi njegova tijela, nego samo jedan, i to onaj najkarakterističniji koji postaje znak-simbol njega cijeloga.”

Čovjek je kao dio svog okvira vjerovanja razvio opsežan rječnik znakova i simbola koji nas podsjeća da smo dio svemira. Poznato je što su znakovi i simboli, ali razlika između njih je ponekad nejasna. Znak je izravan u svojoj funkciji te može biti sastavni dio pisanog ili vizualnog jezika, vizualni rječnik upozorenja o cesti koja je pred vama ili upečatljiv iskaz o proizvodu neke tvrtke. Znakovi nam šalju jednostavnu poruku čije je značenje neposredno i trenutačno (Znakovi i simboli, Profil 2008.).

Različite sustave simbola susrećemo u mnogo područja posebice u heraldici, stručnim simbolima vezanim uz sport, ekonomiju, glazbu u uzorcima i dekoracijama, kroz jezik znakova i signala (jezik gluhonijemih), do boja, brojeva, te govora tijela. Simboli su se selili i putovali trgovačkim putovima i baš kao što je na taj način došlo da razmjene stilova u umjetnosti do tehnoloških, vjerskih i drugih iskustava, dolazilo je i do razmjene i prihvaćanja simbola i njihovih sustava koji su promjenom mjesta nastanka čak mijenjali i svoje značenje. Simboli u umjetnosti služe kao vizualni jezik kojim se tumači prizor – posebno do razdoblja moderne. U modernoj i suvremenoj umjetnosti prikazano katkad ne mora gledatelju značiti ništa osobito ali zato za samog autora ima duboko značenje. Simboli suvremene kulture – Superman i Spiderman – slični su junacima iz antičkih mitova o stvaranju koji su izvršavali herojska djela poput spasenja svijeta. Simbol je, s druge strane, vizualni prikaz ili znak koji predstavlja ideju, dublji pokazatelj univerzalne istine. Vatra primjerice simbolizira sunce i mušku životnu snagu koja je svuda oko nas, a proljetni cvijet predstavlja ponovno rođenje i novi život. Kada ga promatramo kroz simbole, život postaje bogat i pun značenja. Brendovi i logotipi stari su više tisuća godina, Drevni Egipćani, Grci, Rimljani i Kinezi utiskivali su simbole u lončariju ili cigle kako bi označili tko ih je izradio. Srednjovjekovni trgovački cehovi proširili su upotrebu logotipa u Europu. U devetnaestom stoljeću ove oznake nisu više predstavljale samo znak podrijetla, nego su služile umjesto potpisa. To je postavilo temelje za brendove – oznake koje predstavljaju “osobnost” proizvoda, usluga ili ljudi koji stoje iza njih.

159


“Čovjek sa svojom sklonošću prema stvaranju simbola nesvjesno pretvara objekte ili oblike u simbole (čime im pridaju veliku psihološku važnost) i zatim ih izražava u svojoj religiji i likovnoj umjetnosti” (Jaffe, 1964.) – citat je to iz jednog od najutjecajnijih djela s područja psihologije “ Čovjek i njegovi simboli” autora C.G.Junga i suradnika u kojem je istaknuta važnost simbolizma u životu čovjeka. U knjizi Jung obrazlaže da simbol uz svoje uobičajeno i univerzalno značenje posjeduje i posebne konotacije te da se čovjekovi simboli mogu tumačiti “pomoću isključivo individualnog ključa”. Prema Jungu simbol sunca na primjer (koji je u mnogim civilizacijama neosporno nalik onima iz dječjih crteža) predstavlja neobjašnjivo religijsko iskustvo.Možemo li onda ustvrditi da fenomeni karakteristični čak i za djetinjstvo čovječanstva mogu biti prisutni i u ranoj dječjoj dobi i da dijete kada traži putove komuniciranja ono poseže za slikovnim simbolima da pošalje poruku, da opiše emociju. Iako su starija djeca (4-6 godina) već vrlo dobro upoznata s postojanjem pisane riječi ona biraju sažeti znak kao sredstvo komunikacije. Kada znamo da djevojčice i više puta na dan na papiriće, zid, klupu, pijesak… upisuju simbol srca, za koji su naučile da predstavlja pojam ljubavi, te ga upućuju roditeljima, odgojiteljici, prijateljici - kao poruku privrženosti i odanosti, teško možemo taj čin okarakterizirati kao loš, shematiziran, prekopiran i sl. Radi se o tome da i u slučaju odraslih osoba postoje prilike kada biramo kako ćemo komunicirati. Često kada šaljemo SMS poruku koristimo sažete termine, fraze pa čak i simbole u vidu Smiley-a koji predstavlja naše trenutno raspoloženje, dok u posebnim prilikama kada se istinski želimo posvetiti poruci sastavljamo tekstove pažljivim stilom i biranim rečeničnim konstrukcijama. Upravo tako i dijete bira kada će se poslužiti sažetijim modelom, a kada će se upustiti u kompleksniju likovnu aktivnost. Radi se zapravo o dva potpuno različita vida likovno-literarnog komuniciranja.S druge pak strane postoji i fenomen DIZAJNA koji je proizašao iz likovnih umjetnosti i jedna od njegovih najvažnijih karakteristika jest sažetost koncepta npr. LOGOTIP koji također može biti poveznica s već urođenom sposobnošću i potrebom djeteta da u nekim prilikama proizvede simbol kao nadomjestak za misao.Između ostalog tu se radi i o sociološko-razvojnom fenomenu koji se javlja u tijeku djetinjstva ali isto tako i prolazi. Kopiranje tuđih likovnih radova možemo povezati s potrebom djeteta da se uklopi, da bude u zajednici, da se identificira s prijateljem. Kopiranje je također i način učenja, pa na primjer studenti likovnih akademija sate i sate provode kopirajući velike majstore učeći pritom o njihovom rukopisu i crtačkom, slikarskom ili kiparskom postupku koji potom ne zadržavaju kao svoje već im takvo učenje daje širinu, izbor i vještinu. Daje im vlastiti likovni alat koji zahvaljujući spoju sasvim osobnih prethodnih znanja, iskustava, vještina postaje vrlo osobit i autentičan. Tako i dijete spojem raznih utjecaja okoline, obitelji, prijatelja stvara vlastite alate – znanja i vještine koji će ga u budućnosti činiti sve posebnijim i posebnijim. Dječje radove možemo tumačiti i kroz sociometrijski pristup. Kako bi se istražile društvene mreže koristi se sociometrija. Grafički prikaz rezultata sociometrijskog istraživanja jest sociogram. Sociometrijsku metodu je razvio J. L. Moreno 1934. godine. U najjednostavnijem obliku sociometrijski upitnik sadrži pitanja upućena svakom članu grupe da označi među ostalim članovima grupe one s kojima bi želio sudjelovati u nekoj aktivnosti ili one s kojima ne bi. Aktivnosti za sudjelovanje u kojima se ispituje odnos prihvaćanja ili odbijanja nazivamo sociometrijskim kriterijima.„Na primjer, ako profesor želi znati na koji način da po klupama rasporedi učenike u razredu,


160

on ih može zamoliti da na listiću papira napišu s kim bi najradije sjedili. Ako poveže crtama brojeve osoba koje su predale papirić s brojevima izabranih osoba, dobit će «sociogram», tj. strukturu razreda iz koje će biti vidljive «imaginarne» interakcije među učenicima“. (Polšek, D.: Uvod u sociologiju).I naposljetku, dječji crteži gotovo uvijek koristi semantičku perspektivu koja naglašava važnost osoba i predmeta na crtežu kroz odnos veličina, ali i razmještajem u formatu kojim označava u kakvom su oni odnosu. Oni su pokazatelji da dijete razmišlja u simbolima koji im pomažu da organiziraju i fiksiraju misli ( W.A.Mantler, 2009.). U svom istraživanju o povezanosti lingvistike i slikovnih simbola Mantler tumači simbole kuće, sunca, cvijeta i čovjeka u radovima djece predškolske dobi kao slikovni koncept utočišta i blagostanja u zajednici, te tvrdi da djeca pamte predmete po njihovim obrisima te stvaraju formalne elemente – simbole koji se mogu uvijek iznova upotrijebiti na različite načine.

“Poruka ljubavi”

Istraživanje odabira likovnog izraza kada je u pitanju prenošenje poruke odnosno neverbalna komunikacija koju djeca koriste u likovnom stvaralaštvu provedeno je kroz četiri aktivnosti u tri razreda osnovne škole, te u starijoj vrtićkoj dobnoj skupini. Djeca su crtala i slikala na malom formatu na temu “PORUKA LJUBAVI” i njihovi su radovi podijeljeni u četiri kategorije likovnih izraza:

simboličko - konceptualni izraz•

ekspresivno - apstraktni izraz•

161


figurativno - realistični izraz•

ornamentalno - grafički izraz•

Rezultati

1. Skupina - 3. razred osnovne škole - ukupno 16 radova (graf 1) od toga:Simboličko - konceptualni izraz - 9 radova -Ekspresivno - apstraktni izraz - 3 rada -Figurativno - realistični izraz - 2 rada -Ornamentalno - grafički izraz - 2 rada -

2. Skupina – 2. razred osnovne škole- ukupno 36 radova (graf 2) od toga:Simboličko - konceptualni izraz - 27 radova -Ekspresivno - apstraktni izraz - 0 radova -Figurativno - realistični izraz - 9 radova -Ornamentalno - grafički izraz - 0 radova -

Iz grafa 1 vidljivo je kako u trećem razredu čak 68% djece koristi simboličko - konceptualni izraz prilikom crtanja i slikanja zadane teme. Ostale vrste izraza su relativno jednako zastupljene (13%; 12%; 19%). U drugom razredu osnovne škole (graf 2) situacija je još zanimljivija; 75% djece je za likovni izraz odabralo simboličko - konceptualni, 25% ih je odabralo figurativno - realistični izraz, dok preostala dva načina likovnog izražavanja nisu primjećena.


162

Graf 3: Prvi razred osnovne škole

3. Skupina – 1. razred osnovne škole- ukupno 4 rada (graf 3) od toga:Simboličko - konceptualni izraz - 3 rada -Ekspresivno - apstraktni izraz - 0 radova -Figurativno - realistični izraz - 1 rad -Ornamentalno - grafički izraz - 0 radova -

4. Skupina – starija vrtićka dobna skupina ukupno 19 radova (graf 3) od toga:Simboličko - konceptualni izraz - 13 radova -Ekspresivno - apstraktni izraz - 3 rada -Figurativno - realistični izraz - 3 rada -Ornamentalno - grafički izraz - 0 radova -

Graf 1: Treći razred osnovne škole

Graf 2: Drugi razred osnovne škole

163


Graf 4: starija vrtićka dobna skupina

Kao što je moguće vidjeti iz grafova 3 i 4, i djeca u prvom razredu osnovne škole i djeca u starijoj vrtićkoj dobnoj skupini su se opredijelili za simboličko - konceptualni izraz i to u veoma visokom postotku (75% djeca u osnovnoj školi, 68% djeca u vrtiću). Za ornamentalno - grafičko izražavanje u obje ove skupine nijedno dijete nije pokazalo interes. Stoga možemo zaključiti da je iz tih podataka vidljivo da je simboličko – konceptualni izraz daleko najzastupljeniji u dječjim likovnim radovima i kao takav neosporno autentičan likovni izraz.

Literatura

Dijete, vrtić, obitelj / glavna urednica Helena Burić. br. 37, Likovnost (proljeće 2011), gost urednik Antonija Balić Šimrak, Zagreb: Pučko otvoreno učilište Korak po korakCarl Gustav Jung, ( 1973.) Čovjek i njegovi simboli, Ljubljana, Mladinska knjigaFoks-Appelman,T.(2007.) Draw me a picture, Nuenen the Netherlands, Foxap scriptusMalchiodi, C. (1998). Understanding children’s drawings. New York: The Guilford Press.Žaja, B., Pokrajac, S. (2008.): Pisma kroz civilizacije, Zagreb, Udruga Nova Akropola, Časopis Nova Akropola br. 16Skupina autora, (2010) Znakovi i simboli - slikovni vodič kroz njihovo podrijetlo i značenje, Zagreb, ProfilZbornik radova sa Međunarodnog stručno-znanstvenog skupa “Integracijski pristup kao načelo u radu s djecom predškolske dobi”, 2009., Opatija


164

COMMUNICATION THROUGH PICTORIAL SYMBOLS AND ITS MANIFESTATION IN CHILDREN’S ART WORKS

Antonija Balić-ŠimrakFaculty of Teacher Education of the University of ZagrebVedran Markulin

Mario Perus

Abstract

The article deals with communication characteristic for childhood of humanity (picture writing) which is also present in the early age of children in art works, and which through the development of visual communication takes the forms of logos, ideograms, sociograms and similar conceptual messages.

When a child reaches for a nonverbal medium in order to send a message and to describe an emotion it chooses a concise sign – pictorial symbol as a means of communication, in which it also takes on specific connotations by using semantic perspective which emphasises the importance of persons and objects in a drawing through emotional proportion, but also by disposition with which it indicates the relationship between them.

In a study conducted in an older preschool group, and in three grades of elementary school, 77 children’s art works were collected and then classified in four categories of expression: symbolic - conceptual, expressive - abstract, figurative - realistic, and ornamental - graphic expression; and it is visible from these data that the symbolic – conceptual expression is by far the most represented in children’s art works and is as such indisputably authentic children’s artistic expression.

Key words: symbols, artistic creativity, child, communication

Documents

KOMUNIKACIJA PUTEM SLIKOVNIH SIMBOLA I NJENA · PDF file159 Balić Šimrak, A.; Markulin, V.; Perus, M. (2011): Komunikacija putem slikovnih simbola i njena pojavnost “Čovjek sa