Upload
ivan
View
3.846
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKUELEKTROTEHNIČKI FAKULTET OSIJEK
Ivan Gelo (2335), Ivan Musić(2305)
KOMUNIKACIJA PUTEM SATELITA
SEMINARSKI RAD
Osijek,2009
SADRŽAJ
1.UVOD…………………………………………………………………..…….2
2.PRINCIP RADA SATELITSKE MREŽE…………………………..……. 3
3.SATELITSKI SUSTAVI…………………..………………………….…….5
3.1. L.E.O. SUSTAVI …………………………………………….…….6
3.2. M.E.O. SUSTAVI…………………………………………….…….7
3.3. G.E.O. SUSTAVI…………………………………………….……..7
4.ORGANIZACIJE ZA SATELITSKE KOMUNIKACIJE………….…….8
4.1. INMARSAT SATELITSKA MREŽA…………………………….8
4.2. IRIDIUM SATELITSKA MREŽA…………………………….. 11
4.3. GLOBALSTAR SATELITSKA MREŽA……………………….12
5. ZAKLJUČAK……………………………………………………………...19
1
1.UVOD
Satelit je tijelo koje se okreče oko drugog tijela puno veće mase i čije je kretanje
prvenstveno i stalno određeno privlačnom silom tog drugog tijela.Satelite dijelimo na aktivne
satelite i reflektirajuće satelite . Aktivni satelit je satelit koji nosi radio stanicu namijenjenu
za predaju i prijenos radio komunikacijskog signala , dok reflektirajući satelit ima namjenu
da reflektira radio komunikacijski signal.Orbita satelita ili putanja satelita se najčešće opisuje
u odnosu na određeni skup pristupnih točaka i centrom mase satelita.Orbita satelita ovisi
najčešće o prirodnim silama (gravitacijska sile).Periodom satelita smatramo ono vrijeme koje
prođe između prolaska satelita kroz jednu karakterističnu točku u njegovoj putanji.U
prošlosti se satelit spominje prvi puta u eseju (1945god) „van zemaljski releji“ Arthura C.
Clarka .Prvi lansirani satelit bio je SPUTNIK I. (1957god).Nedugo zatim (1960god) lansiran
je prvi reflektirajući komunikacijski satelit ECHO pa je 1963 godine lansiran i prvi
geostacionarni satelit SYNCOM 3. Nakon toga upotreba satelita počinje sve učestalije i 1998
godine dobivamo globalni satelitski sistem .
2
2.PRINCIP RADA SATELITSKE MREŽE
Satelitske komunikacije podrazumijevanju veći broj bežičnih repetitorskih stanica
(satelita) kojima se mikrovalnim komunikacijama omogućuje komunikacija između
geografski udaljenih područja. Zbog velike visine signal koji odašilje satelit, može pokriti
veliko područje na zemaljskoj površini. Svaki je satelit opremljen različitim tipovima
transpondera (primopredajnik s automatskom predajom signala). Transponderi se sastoje od
primopredajnika i antene prilagođene za određen frekvencijski spektar. Dolazeći signal se
pojačava i reemitira na drugoj frekvenciji. Najveći broj satelita jednostavno reemitira
dolazeći signal, koji se koriste najčešće kod TV, radio prijenosa i telefonije.Satelitske
komunikacijske kanale karakterizira ,široko područje pokrivanja,veće vrijeme kašnjenja
signala ,velika širina frekventnog pojasa ,troškovi predaje signala su neovisni od udaljenosti
prijemnika. Primljeni mikrovalni signal je vrlo male snage (nekoliko stotina pW).Velika
parabolična antena i niskošumno mikrovalno pojačalo su najbitniji dijelovi primopredajnika
satelitske zemaljske stanice. Satelitske veze mogu biti uspostavljene na različitim
frekvencijskim područjima i koriste različite noseće frekvencije za prijem (zemaljska stanica-
satelit) i predaju (satelit-zemaljska stanica).
Tablica 2.1. Prikaz najčešćih frekvencijskih područja
Frekv. područje
Prijem (GHz)
Predaja (GHz)
Nedostaci
C 4 (3.7-4.2) 6 (5.925-6.425) Interferencija sa zemaljskim vezama
Ku 11 (11.7-12.2) 14 (14.0-14.5) Gušenja prilikom kiša, oborina
Ka 20 (17.7-21.7) 30 (27.5-30.5) Visoka cijena opreme
L/S 1.6 (1.610-1.625) 2.4 (2.483-2.500) Interferencije sa ISM područjem
Frekvencijsko područje C (4 GHz) je najviše korišteno kod satelitskih komunikacija prve
generacije, međutim to frekventno područje danas se koristi za zemaljske mikrovalne veze.
3
Današnji trend je korištenje viših frekvencija, frekvencijskih područja Ku i Ka (11 i 20 GHz),
međutim veliki problem kod prijenosa signala čine atmosferski utjecaji (kiša, snijeg, magla)
(Tablica 2.1.).Moderni satelitski sustavi opremljeni su s više transpondera. Sateliti mogu
usmjeriti signal na manje područje pokrivanja, dinamički mijenjati i preusmjeravati signal
tako da mogu mijenjati područje pokrivanja.
Slika 2.1. Pokrivanje područja signalom
3.SATELITSKI SUSTAVI
4
Sateliti mogu biti postavljeni u orbitama sa različitim putanjama, visinom i oblikom putanje
(kružna ili elipsasta). Prema orbitalnom radijusu (udaljenost satelita i zemljine površine), sve
satelite možemo svrstati u tri kategorije(slika 3.1).
Slika 3.1 Satelitski sustavi LEO ,GEO,MEO
Tablica 3.1. Podjela satelita prema orbitalnom radijusu,prednosti i mane sustava
Tip LEO MEO GEO
Visina 160-480 km 9600-19000 36000km
Vidokrug >15 min 2-4 sata 24 sata
Prednosti
1. Niski troškovi lansiranja
2. Kratko vrijeme kašnjenja signala
3. Mali gubitak putanje
1.Umjereni troškovi lansiranja
2. Malo vrijeme kašnjenja signala
1. Pokriva 42.2% Zemljine površine
2. Konstantan položaj u odnosu na određenu točku na Zemlji
3. Nema problema zbog Dopplerovog efekta
Mane
1. Kratak vijek trajanja
1. Veće vrijeme kašnjenja signala
2. Veći gubitak putanje
1. Veliko vrijeme kašnjenja signala
2. Skupe zemaljske stanice
5
LEO satelitski sustavi nude značajne prednosti nad geostacionarnim satelitima kod pružanja
mobilnih satelitskih usluga. Korisniku se omogućuje pokretljivost, upotreba mobilnih uređaja
malih dimenzija i male snage. Geostacionarni sateliti (35800 km, ophodno vrijeme satelita
jednako je Zemljinom, 24h ) namijenjeni su prvenstveno za prijenos TV signala i podataka
velikom brzinom (tablica 3.1.). Korisnici mobilnih uređaja zahtijevaju sustave koji su
prilagođeni njihovim potrebama, upotrebom neusmjerenih antena i uređaja malih dimenzija
kojim se omogućuje brz pristup globalnom komunikacijskom sustavu. Zahtjeva se telefonska
kvaliteta govora i vrlo malo kašnjenje.
3.1. L.E.O. SUSTAVI (Low Earth Orbit)
Orbita ca. 500 - 1500 km iznad zemljine površine ,vidljivost satelita ca.10 - 40 min,
globalna radio pokrivenost moguća ,kašnjenje signala je slično kao i kašnjenje signala na
Zemlji na velikim udaljenostima(od 5-10 ms), manja pokrivenost ,tada je potrebno ručno
prosljeđivati podatke sa jednog satelita na drugi , puno satelita je potrebno za globalnu
pokrivenost, ovakvi sustavi su najkompiciraniji zbog pokretnih satelita. Primjeri satelitskih
LEO sustava su Iridium i Globalstar. Iridium sustav je 1998 imao 66 satelita a bankrotirao je
2000-te godine,tada je potpisao ugovor sa US DoD-om i od tada se korištenje tih satelita
nenaplaćuje.Globstar sustav nastao je 1997god. i ima 48 satelita nema mnogo korisnika,
2001.god 44 000 korisnika.
Slika 3.1.1 Mobiteli za komunikaciju preko LEO satelitskog sustava
6
3.2. M.E.O. SUSTAVI (Medium Earth Orbit )Orbitira na 5000 – 12000 km iznad zemljine površine , mogućnost kompenzacije sa
LEO sustavom ,sateliti ovog sustava su sporiji ,ali za potpunu globalnu pokrivenost potrebno
je manje satelita, dizajn sistema je jednostavniji te za mnoga povezivanja nije potrebno ručno
navođenje . Kašnjenje je veće od 70 do 80 ms. Za prijenos je potrebna veća snaga , a
specijalne antene su potrebne u slučaju manje pokrivenosti. Primjer MEO sustava je ICO
(Intermediate Circular Orbit , Inmarsat ) koji je pokrenut 1993 a 2000 je bankrotirao,
planirao je povezivanje sa teledesic-om , a planovi su počeli ponovno 2003.
3.3. G.E.O. SUSTAVI (Geostationary Earth Orbit) Orbitira na 35,786 km iznad zemljine površine i orbitira na ekvatorijalnoj liniji,
sateliti završavaju rotaciju za točno jedan dan i rotacija mu je sinkronizirana sa rotacijom
zemlje . Antene za ovakav sustav se fiksno pozicioniraju i nije potrebno dodatno podešavanje
Sateliti ovog sustava pokrivaju i od 34 % zemljine površine. Slaba pokrivenost na širini većoj
od 60 stupnjeva zbog njihove pozicije oko ekvadora dok područje iznad 82 stupnja nije
pokriveno nikako. Za prijenos signala potrebna je veća energija. Zbog veće udaljenosti
imamo i veće kašnjenje signala oko 275 ms. Ovi sustavi nisu korisni za globalnu pokrivenost
malih mobilnih uređaja i prijenos podataka,zbog većeg kašnjenja stoga se koriste za radio i
TV prijenos.U parametre geostacionarne orbite ulazi visina nad ekvadorom (35 785 km),
radijus orbite (42 155 km) , obujam orbite ( 264 869 km ) , duljina luka jednog stupnja ( 736
km ), brzina kretanja ( 11 066 km/h ). Geostacionarna orbita je veoma zauzeta.
Slika 3.3.1. Pozicije G.E.O.satelita na dijelu ekvadora iznad Amerike
7
4. ORGANIZACIJE ZA SATELITSKE KOMUNIKACIJE
Značaj radio-komunikacija u pomorstvu uticao je i na razvoj satelitskih komunikacija.
Sredinom sedemdesetih stvara se IMSO (International Mobile Satellite Organization)
Međunarodna organizacija za mobilne satelitske (komunikacije) tako nastaje INMARSAT,
od samih početaka “međunarodna organizacija novog tipa” koja se prilagođava vremenu.
Tablica 4.1. Podjela modernih satelitskih mreža
Irridium Inmarsat M Globalstar Teledesic Odyssey
Vlasnik Motorola Comsat etc. Loaral, Qualcomm
Bill Gates,
Craig McCaw
TRW
Broj satelita 66, 11 orbita 6-20 48 (8 rezerva) 840 12
Orbita 900km, 6 polarnih orbita
36000 1400km 700km 10370km
Tip LEO GEO LEO LEO MEOTehnike
višestranog
pristupa
FDMA/TDMA FDMA CDMA ATDMA, FDMA, SDMA
CDMA
Kašnjenje signala
10ms 500ms 10ms <8 ms 120ms
Početak rada1998 1993 1997 2002 1999Usluge
telefonija, podaci do 2.4Kbps, FAX, GPS
telefonija, podaci do 2.4 Kbps, FAX, telex
telefonija, podaci (do 9600 bps), FAX
telefonija, podaci do 2Mbps
telefonija, prijenos podataka do 9.6kbps
4.1. INMARSAT SATELITSKA MREŽA
INMARSAT postaje prvi operator mobilnih satelitskih komunikacija. Prvo “područje
rada” su bile naravno pomorske satelitske komunikacije (pomorska mobilna satelitska
služba). Ubrzo INMARSAT počinje organizirati i proizvoditi zrakoplovne mobilne i kopnene
mobilne satelitske komunikacije. INMARSAT stvara prvi globalni mobilni sistem zasnovan
na satelitima nad četiri svjetske regije ( POR,IOR,AOR-w,AOR-e ) ,na obalnim zemaljskim
8
stanicama (CES) te kopnenim zemaljskim stanicama (LES) i satelitski terminalima-mobilnim
zemaljskim stanicama (MES).
Slika 4.1.1. Prikaz INMARSAT globalnog mobilnog sistema
INMARSAT sateliti se nalaze na visini od 35786 km od Zemlje i pokrivaju 98 % njene
površine. Svaki satelit pokriva jednu trećinu zemljine površine i postavljen je iznad jedne od
četiri oceanske regije tako da formira neprekidnu rasprostranjenu mrežu na nebu. Poziv sa
INMARSAT satelitskog telefona se prenosi putem jednog satelita, dok velike antene na
zemlji čekaju povratni signal koji šalju u odgovarajuću telefonsku mrežu. Danas je
INMARSAT operator niza suvremenih sistema za mobilne satelitske komunikacije, te
posjeduje nekoliko satelitskih mreža:
INMARSAT-A: servis koji je najpristupačniji korisnicima, može vrlo kvalitetno
podržati direktno telefoniranje, teleks, faks i prenos podataka od 64 kb/s.
INMARSAT-B je digitalni nasljednik prethodnog i dobar je izbor za velike korisnike
prenosa podataka. Pouzdan je u pomorskoj, fiksnoj i pokretnoj verziji.
INMARSAT-C šalje pakete podatka korišćenjem principa "skladišti i prosledi" i
dozvoljava male lake terminale. Podržava pozive za slučaj opasnosti i nadgledanje
plovila.
INMARSAT-D+ je najmanji sistem koji podržava slanje kratkih poruka i praćenje.
INMARSAT-E služi samo za slanje upozorenja u slučaju pomorskih nesreća sa radio
senzora EPIRB (Emergency Position Indicating Radio Beacon).
9
INMARSAT-M je prvi lični pokretni satelitski telefonski sistem. Podržava direktno
telefonsko biranje, faks, prenos podataka i konferencijske veze.
INMARSAT mini-M koji podržava veoma male i kompaktne terminale koji su vrlo
slični prenosivom računalu. Ovlašteni korisnici mogu komunicirati glasovno, putem
faksa i slati elektronsku poštu na 98 % zemljine površine.
INMARSAT-AERO-I – najnovija usluga za avio-kompanije i putnike
INMARSAT-AERO H – dvosmjerne digitalne komunikacije i prijenos podataka u
realnom vremenu
INMARSAT-GAN – Global Area Network omogućava telefoniranje i 64 kbps
prijenos podataka – “mobilni ISDN”
INMARSAT- BGAN -- širokopojasni prenos podataka i Web sa bilo koje točke u
“footprintu” satelita
Slika 4.1.2. Prikaz pokrivenosti INMARSATA sustava
Danas je Inmarsat kompanija (Inmarsat Ltd.) koja zajedno sa Invsat Ltd. Ib Rydex Co. Ltd.
čini Inmarsat Ventures.Korporacija posluje odlično
10
4.2. IRIDIUM SATELITSKA MREŽA
Sustav Iridium je najkompleksniji telekomunikacijski sustav dosad napravljen. Sam
sustav po svojim karakteristikama i principima rada vrlo je sličan Globalstaru, te su oni
međusobno konkurentni. Iridium sustav sastoji se od 66 satelita smještenih u 6 orbitalnih
ravnina, na visini 700km od površine Zemlje. Omogućavat će bežičnu komunikaciju (glas,
telefaks, računalni podaci do 2400 bps) na bilo kojoj točki zemljine površine, te će biti
nadogradnja postojećim zemaljskim mrežama. Motorola planira u nerazvijenim područjima
instalirati solarno napajane telefonske govornice i tako omogućiti komunikaciju u
pustinjama, neprohodnim područjima, uz autoceste itd. Zemaljske stanice spajat će javne
telefonske mreže s Iridium sustavom te će tako omogućiti vezu Iridium mobilne stanice sa
bilo kojim fiksnim telefonom.
Tablica 4.2.1 Frekvencijska područja IRIDIUM satelitske mreže
Frekv. područje Frekvencijski raspon Veza
L 1616-1626.25 MHz satelit-mobilna stanica
Ka 19.4-19.6 GHz satelit-zemaljska stanica
29.1-29.3 GHz zemaljska stanica-satelit
23.18-23.38 GHz međusatelitske veze
11
Slika 4.2.1 Raspored frekvencija IRIDIUM satelitske mreže
12
Glavni dio zemaljskih stanica je komutacijski sklop Siemens EWSD D900 baziran na GSM
standardima koji je kompatibilan s postojećim zemaljskim telekomunikacijskim sustavima.
Iridium sustav koristi kombinaciju višestrukog prijenosa signala FDMA/TDMA. Komandni
centar cijelog sustava nalazi se u SAD-u (sjever savezne države Virginije), koji vrši kontrolu
cjelokupnog sustava, a na Havajima i u Kanadi postoje tri centra za kontrolu putanje i
pozicije satelita.
Slika 4.2.2. Prikaz IRIDIUM satelita
4.3. GLOBALSTAR SATELITSKA MREŽA
Globalstar sustav (LEO) omogućit će pouzdan rad ukoliko poneki satelit i prestane
raditi, za razliku od geostacionarnih sustava gdje ukoliko dođe do kvara na satelitu cijeli
sustav koji opslužuje taj satelit prestaje raditi. Višestruki prijenos (Path diversity) je metoda
prijema signala koja omogućuje kombiniranje višestrukog signala promjenjive snage u
jedinstven koherentni signal. Pretplatnički uređaji omogućit će komunikaciju i s jednim
13
satelitom, dok će 2-4 satelita biti dostupna. Mobilne stanice će prema potrebi mijenjati nivoe
disipirane snage zbog raznih interferencija ili mijenjanja snage polja, tako da će srednja
izlazna snaga biti između 50-300 mW. S obzirom da je Globalstar sustav na niskoj orbiti
(LEO) ophodno vrijeme satelita oko Zemlje je mnogo manje od Zemljinog, tako da sateliti
nisu na fiksnom položaju u odnosu na točku na Zemlji kao kod geostacionarnih, nego
neprestano kruže (ophodno vrijeme satelita je 113 minuta, 12.7 puta obiđe Zemlju za 24h).
Međutim to mijenjanje položaja i aktivnog satelita neće primjetno utjecati na kvalitetu veze.
Simultana upotreba do tri satelita omogućit će kvalitetnu vezu, tako npr. pretplatnik koji se
vozilom kreće između zgrada kod upotrebe samo jednog satelita zbog prirode mikrovalova
veza bi bila prekinuta, međutim u ovom slučaju signal dolazi sa preostala dva satelita (Slika
4.3.1.).
Slika 4.3.1. Simultana upotreba tri satelita
Ova tehnika prijenosa ima također prednosti u tome jer ukoliko dođe do kvara na
satelitu, sustav će i dalje raditi.Globalstar sateliti dizajnirani su da troškovi proizvodnje i
lansiranja budu minimalni, tako da spadaju u jeftinije satelitske sustave. Sateliti neće direktno
spajati korisnike nego se nastoje iskoristiti postojeće javne telefonske mreže (PSTN),
analogni i digitalni celularni sustavi, te će se prebacivati poziv između korisnika i zemaljske
stanice ( gateway ) ili direktno preko satelita ukoliko je sugovornik korisnik Globalstara.
Sustav Globalstar je niskoorbitalni (LEO) i sastoji se od 56 satelita, gdje je 48 aktivnih i 8
rezervnih. Sateliti će biti smješteni u 8 orbitalnih ravnina sa 6 satelita, na visini 1414 km i
kružnim orbitama pod kutom inklinacije od 52 stupnja (Slika 4.3.2.).
14
Slika 4.3.2. Raspored putanja globalstar-ovih satelita
Sateliti se sastoje od stabilizatora za sve tri osi, glavni dio je trapezoidan (oblik je prilagođen
tako da svemirsko vozilo može ponijeti više satelita), dvije solarne ploče i magnetometar na
tijelu. Masa satelita je oko 450 kg i potražuju za normalan rad oko 1100W električne
energije. Predviđen životni vijek za prvu generaciju je 7.5 godina. Sustav globalnog
pozicioniranja (GPS) se koristi kod održavanja definirane putanje i visine. Također koriste se
senzori za Sunce, Zemlju i magnetsko polje kao pomoć kod održavanja visine. Pokretanje
satelita kod održavanja definirane pozicije vrši se posebnim potisnim motorima, koji se
napajaju posebnim gorivom dostatnim za predviđen vijek trajanja. Primarni izvor električne
energije je sunčeva svjetlost koja se pretvara u električnu energiju putem dvaju solarnih
ploča, dok za vrijeme zamračenja (satelit je u predjelu Zemljine sjene) električnu energiju
osiguravaju akumulatorske baterije. Solarne ćelije osiguravaju 1100W energije te
elektronički sklopovi za praćenje osiguravaju maksimalnu osvijetljenost ploča (Slika 4.3.3.)
15
Slika 4.3.3. Izgled i dimenzije globalstar-ovih satelita
Glavni dio Globalstar satelita je komunikacijski dio. Sastoji se od niza antena za
frekvencijska područja C (komunikacija s čvorištem), L i S (komunikacija s korisničkim
uređajima). Antene su tako dizajnirane da emitiraju snop od 16 zraka na Zemljinu površinu,
pokrivajući područje u promjeru od nekoliko tisuća kilometara (Slika 4.3.4.).
Slika 4.3.4. Pokrivanje površine zemlje signalom globalstar-ovih satelita
16
Kod prijenosa signala koristi se kombinacija FDMA i CDMA tehnika višestrukog prijenosa,
te u Globalstaru vjeruju da će takva tehnologija prijenosa kombinirana sa tehnikom
višestrukog prijenosa (path diversity) rezultirati visokom kvalitetom signala. ( tablica 4.3.1. i
slika 4.3.5. )
Tablica 4.3.1. Frekvencije dozvoljene krajem 1996 za upotrebu u Globalstar sustavu.
Frekvencijska područja Frekvencijski raspon Veza
L i S 1610 - 1626.5 MHz pretplatnik - satelit
2483.5 - 2500 MHz satelit - pretplatnik
C 5091 - 5250 MHz zemaljska stanica - satelit
6875 - 7055 MHz satelit - zemaljska
stanica
Slika 4.3.5. Raspored frekvencija globalstar mreže prema vrsti veze
Zemaljske stanice su sastavni dio Globalstar sustava na Zemlji, koji uključuje
kontrolne centre za upravljanje putanjom satelita, bazama podataka i ostalim postrojenjima
potrebnim za neometan rad sustava. Zemaljske stanice priključuju se na postojeće javne
telefonske mreže (PSTN), mobilne analogne (AMPS, NMT) i digitalne (GSM, PCS) mreže.
17
Slika 4.3.6. Prikaz zemaljske globalstar-ove stanice
Slika 4.3.7.Prikaz parabolične antene zemaljske stanice
Principi povezivanja su standardizirani te se javne telefonske i mobilne mreže povezuju
standardnim međusklopovljem T1/E1, i može se priključiti do 16 PSTN/PLMN mreža.
Početkom 1998. prvi Globalstar sateliti lansirani su u svemir, te se komercijalna upotreba
18
očekivala početkom 1999. godine.Lansiranja vrše Boeing (Seattle, Washington, USA), NPO
Yuzhnoye (Kiev, Ukraina) i Starsem (Sureness, Francuska). Prilikom svakog lansiranja
svemirsko vozilo može ponijeti nekoliko satelita.
Slika 4.3.8. Prikazuje Globalstar-ovo nadopunjavanje javnih tel. mreža
Globalstar usluge najviše će koristiti međunarodni putnici koji putuju u područja gdje nema
celularnih GSM sustava ili je mreža slabo razvijena. Sustav će koristiti svi koji mnogo
putuju: istraživači, znanstvenici, političari, turisti itd. Omogućit će se upotreba solarnih
telefonskih govornica u mjestima gdje bi uvođenje fiksne mobilne mreže bilo preskupo i
neisplativo (npr. uz autoceste, na neprohodnim predjelima itd.). Globalstar satelitska
telefonija bit će mnogostruko jeftinija od današnjih skupih satelitskih telefona sa usmjerenom
paraboličnom antenom. Prema predviđanjima očekuje se 30 milijuna potencijalnih
pretplatnika.
19
5.ZAKLJUČAK
Satelitske komunikacije su omogućile komunikaciju širom svijeta pa i po
neprohodnim područjima.Prednosti satelitskih komunikacija su te sto su širom dostupne a
povezivanje je vrlo jednostavno.Prema današnjem napredovanju tehnike satelitske brzine su
sve brže i brže a troškovi lansiranja satelita su sve jeftiniji i jeftiniji.Također i jedna od
prednosti satelita su to što se povezuju sa lokalnim mrežama, i što pokrivaju jedni druga kada
dođe do kvara tako da mi korisnici neispaštamo. Jedine mane satelita su sto imaju kratki
vijek trajanja , te sto se nalaze u svemiru i teško su dostupni za servisiranje i popravak.
20