Kompozicija, fabula i sie Milivoj SolarKompozicija je nain na koji je knjievno djelo sastavljeno od nekih svojih dijelova. Dijelovi se mogu shvatiti kao manje, relativno zasebne cjeline unutar knjievnog djela. Postoje oznake koje upozoravaju ta pisac eli da bude shvaeno kao zasebni dio njegovog djela. Nizanjem odlomaka, poglavlja i glava u romanu, prizora i inova u drami ili strofa i pjevanja u epu, upozorava se kako treba analizirati kompoziciju. Vanjskim elementima oznaena struktura pojedinih dijelova i njihovog rasporeda ne mora odgovarati unutranjem kompozicijskom planu, odnosno, umjetnikoj logici prema kojoj se djelo razvija. Autor namjerno moe lomiti neke tematske cjeline vanjskim sredstvima razdvajanja, kako bi izazvao poseban uinak napetosti ili iznenaenja. Analiza kompozicije mora voditi rauna o konvencijama knjievne vrste kojoj analizirano djelo pripada. Elementi kompozicije i neke okvirne zakonistosti prnaina analize kompozicija mogu se odrediti primjereno pojedinim knjievnim vrstama. Analiza kompozicije mora poi od jedinstvenog, cjelovito znaenja pojedinog knjievnog djela. Ona treba utvrditi koje kompozicijske elemente treba izdvojiti u skladu sa njihovim znaenjem i kako treba shvatiti njihov redoslijed unutar cjeline djela. Najveu tekou ini uoavanje razlike izmeu naina na koji su izdvojeni i povezani dijelovi knjievnog djela ili bilo koje druge jezike tvorevine. Zbog uoavanja te razlike uvedeni su pojmovi fabula i sie. Suprostavljenost ovih pojmova vrijedi samo za narativna knjievna djela. Fabula oznaava niz motiva povezanih prema naelu onoga to se dalje desilo. Moe se poistovjeivati i sa sadrajem: prepriati sadraj kriminalistikog romana znai navesti niz dogaaja koji su se desili od ubistva do otkrivanja ubice. Pojam fabule dobiva tanije knjievnoteorijsko znaenje ako se suprostavi pojmu siea. Sie je niz dogaaja onakav kakav je u knjievnom djelu, dok fabula znai niz dogaaja povezanih i rasporeenih onako kako su se mogli desiti u stvarnsoti. Fabula je neka vrsta izvanknjievne okosnice dogaaja prikazanih u pojedinom knjievnom djelu. Ti su dogaaji povezani uzrono-posljedinim vezama i pretpostavljaju vremenski slijed onakv kakav je poznat i mogu u stvarnosti. Sie knjievnog djela u pravilu odstupa od tog redoslijeda: kriminalistiki roman zapoinje zloinom, pa se poslije vraa na dogaaje koji su prethodili zloinu.