Upload
kyle-perez
View
142
Download
10
Tags:
Embed Size (px)
Citation preview
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Diplomski studij etnologije i kulturne antropologije
Kolegij: Oblici religioznosti u suvremenim sociokulturnim procesima
Seminarski rad
Wicca i njezina komercijalizacija na internetu:
odnos wiccana prema komercijalizaciji wicce i komercijalnoj
ponudi na internetu
Mentorica: dr. sc. Marijana Belaj
Studentice:
Danijela Moretić
Marina Tkalčić
Vanesa Varga
Zagreb, lipanj 2012.
0
Sadržaj
1. Uvod ......................................................................... 1
2. Wicca ........................................................................ 3
3. Mišljenja pripadnika wicce o komercijalizaciji wicce............................................. 10
3.1 Osvrt na istraživanje ................................... 21
4. Zaključak .................................................................. 23
5. Literatura .................................................................. 27
1
1. Uvod
Tema seminarskoga rada je komercijalizacija wicce na internetu, te odnos samih
pripadnika wicce prema komercijalizaciji spomenute religije kroz pitanje komercijalne
ponude na internetu. Tu nas je posebno zanimao odnos wiccana prema kupljenim predmetima
koje koriste u ritualima. Živimo, dakle, u svijetu koji je obilježen komercijalizacijom, stoga
na taj fenomen nisu imune ni religije, religijski pokreti i duhovnost. Tijekom istraživanja
nastojale smo utvrditi pozitivne i negativne aspekte komercijalizacije wicce, te koliko i kako
neopogani, odnosno wiccani razmišljaju o komercijalizaciji wiccanske religije. Nastojale smo
saznati koliko je raširena pojava komercijalizacije unutar wicce, koliko su joj podložni
pripadnici pokreta, kakav je njihov stav o komercijalizaciji duhovnih i vjerskih sadržaja.
Proučavale smo internet kao sredstvo komercijalizacije, kao i internetske stranice koje
prodaju knjige, glazbu, predmete i tako dalje.
Na početku smo postavile nekoliko ključnih teza. Osnovno nam je polazište bilo
mišljenje da je internet sredstvo komercijalizacije wicce. Na temelju pročitane literature, naše
je mišljenje bilo da komercijalizacija ima niz negativnih utjecaja na wiccu. Nismo bile sigurne
koji su to negativni utjecaji, pa glavni dio našega istraživanja čine ispitivanja mišljenja samih
pripadnika religije. Oni su za nas promišljali utjecaje komercijalizacije. Naš se metodološki
pristup stoga sastojao od proučavanja interneta, neopoganskih i wiccanskih internetskih
stranica i foruma. Započele smo detaljnim proučavanjem ponude internetskih trgovina.
Analizirale smo nekoliko stranica koje prodaju predmete namijenjene neopoganima ili
wiccanima. Također, naša smo pitanja i problematiku postavile na forume pripadnika wicce
kako bismo ih uključili u raspravu. Pojedine članove internetskih stranica uspjele smo
kontaktirati i chatom. Prvi dio ispitivanja na forumu provele smo na stranicama koje okupljaju
ljude s područja Hrvatske i nešto šire. Nastojale smo što izravnijom i dužom komunikacijom s
pripadnicima wiccanske religije dobiti potrebne informacije o wicci, njihovim vjerovanjima,
praksi kao i pogledima samih pripadnika na temu našega istraživanja. Postavljale smo im
raznovrsna pitanja. Zanimalo nas je koje i koliko proizvoda kupuju, te jesu li zadovoljni
cijenama. Zanimalo nas je i što misle o osobama koje su vlasnici klasičnih ili internetskih
trgovina neopoganskoga karaktera, koliko je prisutnost takvih trgovina pozitivna ili negativna
za samu wiccu i tako dalje.
2
Posebnost ovoga istraživanja je stavljanje naglaska na internet kao prostor
komercijalizacije, ali i činjenica da se naš metodološki pristup temeljio na internetu. Internet
je osobit prostor za ispitivanje i istraživanje, stoga se za njega trebalo dobro pripremiti. Tako
Jones ističe da je internet medij komunikacije s vlastitim pravilima i sadržajem. Internetska
komunikacija može biti masovna ili intrapersonalna. Zbog svojih osobitosti postoji izrazita
potreba da se prije istraživanja interneta usvoji dobar plan, te da se upozna s temeljnim
obilježjima internetske komunikacije. Internet olakšava komunikaciju, ali često daje samo
privid ili površinu stvarnosti, stoga pri analizi internetskoga prostora treba biti oprezan. Treba
imati na umu da bez obzira na proširenost ovoga medija, internet nije odraz cijele zajednice,
već one elite koja posjeduje tehnologiju, obrazovanje i vrijeme. Prednost je neki oblik
voajerizma, nesmetanoga pogleda kroz prozor u tuđe svjetove, što svakako olakšava određena
istraživanja (Jones 1999:5-10).
Nadalje, Senjković i Pleše navode: „Internetski su krajolici (...) u neprestanoj mijeni;
oni su međusobno različiti, specifični prostori koje oblikuju programi, a zatim ih naseljavaju i
nanovo oblikuju njihovi korisnici“ (Senjković i Pleše 2004:5). Ponašanje korisnika na mreži
se ne može predvidjeti, uspostaviti, niti kontrolirati (ibid.6). Andreas Wittel, ističe da su
mreže, za razliku od etnografskog terena, neograničene dinamične otvorene strukture. U
online istraživanjima (poput chata, mailing lista i trodimenzionalnih svjetova), etnografi se
moraju nositi s nizom poteškoća, koje su neodvojivo vezane uz činjenicu da se virtualna
etnografija u velikoj mjeri odmiče od tradicije (2004:20-22).
Jedan od problema s kojim se virtualna etnografija mora nositi jest valjanost podataka
o korisnicima interneta. „Točnost podataka o dobi, spolu, nacionalnosti i sl. teško se može
provjeriti“ (ibid.22). Etnograf se prema tome, umjesto na činjenice, mora oslanjati na
pouzdanost korisnika i na vlastitu prosudbu, što je iznimno problematično s obzirom na to da
je internet prostor koji omogućuje igranje s identitetom. U ovom kontekstu, popularna je
karikatura Petera Steinera na kojoj pas, sjedeći za računalom, govori drugom psu: „Na
internetu nitko ne zna da si pas“ (Senjković i Pleše 2004:8). Idući problem se odnosi na
ključnu metodu etnografskih istraživanja – promatranje sa sudjelovanjem. Naime,
promatranje se može odvijati na ograničen način, no najbitnija činjenica je da se ne mogu
promatrati 'stvarni ljudi', što je bit promatranja sa sudjelovanjem (ibid.). Kad je o samom
sudjelovanju u terenu riječ, također dolazi do ograničenih mogućnosti. Naime, istraživaču je
onemogućeno 'uranjanje' u proučavanu kulturu, ili skupinu ljudi, a samim time slabije je i
razumijevanje proučavanoga, te shvaćanje onih aspekata koji su na površini zagonetni
3
(ibid.20). Na teren se, zapravo, putuje tako što se gleda, čita, predočava i zamišlja (Hine
2004:31), a fizičko sudjelovanje izostaje. Što se tiče veza i povezanosti, koje su veoma bitne
za online istraživanja, njih u virtualnim prostorima predstavljaju hiperlinkovi, koji su
„osiromašen i jednodimenzionalan način prikazivanja i izražavanja društvenih veza“ (ibid.23).
Također, odmak etnografa od terena, koji je neizbježan u istraživanju virtualnih prostora,
rezultira manjkom informacija o fizičkim i estetskim karakteristikama korisnika. To utječe i
na analizu obrazaca ponašanja. Andres Wittel na kraju svog članka ističe da je, ipak,
istraživanje u virtualnim prostorima nužno i korisno, no ipak to ne bi nazvao 'etnografijom',
već analizom (razgovora, teksta, diskursa) (ibid.).
2. Wicca
Za wiccu se svojevremeno reklo da je jedina religija koju je Engleska pružila svijetu
(Pearson 2007:1, prema Miličević 2010:531).
Iako korijene ima u pretkršćanskim kultovima plodnosti1, wicca je svoju popularnost
zadržala sve do danas. „Wicca je specifična i otvorena religija, bazirana na prirodi,
arhetipskim pojmovima muškog i ženskog božanstva, usmjerena k afirmaciji života i nema
veze sa sotonizmom. Osnovne postavke bazira na polarnosti, imanentnosti, prirodi, magiji te
sadrži ritualnu strukturu u krugovima i kvadrantima“ (Miličević 2010:536). Osim solarnih
svetkovina (Yule, Imbolc, Ostara, Beltane, Litha, Lughnasadh, Mabon i Samhain), za wiccu
su karakteristična i slavlja za vrijeme punog Mjeseca, tj. esbati, koji prate ciklus od 28 dana –
ciklus punog Mjeseca povezan sa ženskim menstruacijskim ciklusom, odnosno slavljenjem i
štovanjem Boginje u aspektu žene. Obično se Boginja veže za Mjesec, a Bog za Sunce.
Boginja je okarakterizirana kao Velika Majka, darovateljica života, dok s druge strane, Bog
predstavlja životni ciklus rođenja i umiranja (ibid.537). Unutar wiccanske tradicije postoji
osnovna podjela na tradicionaliste, radikale i eklektike, a razlikuju se po stupnju strogosti
protokola inicijacije i sljedbe pravila. Tako su tradicionalisti (britanske wicce) odlikovani
strogo strukturiranim kovenima (zajednicama), te striktnim protokolom inicijacije. Radikali
su, s druge strane, poprilično aktivistički nastrojeni i angažirani u programima za zaštitu
okoliša, ljudska prava, prava životinja i sl. Odbacuju strogu strukturu unutar kovena. Na kraju
1 Korijeni wicce su i danas velika nepoznanica za mnoge znanstvenike, iako se općenito smatra da je proizašla iz pretkršćanskog, paneuropskog kulta plodnosti, koji je štovao božanstvo zvano Rogati Bog/Bog Lova, a ono što je preostalo od toga kulta, za vrijeme srednjeg vijeka stigmatizirano je kao magija (Miličević 2010:538).
4
dolazi eklektična wicca, kao najslobodniji oblik wicce, čiji su pripadnici često osamljenici,
koji strukturu rituala prilagođavaju vlastitim preferencijama. Otvoreni su i prema drugim
religijama i filozofijama (ibid.539-540).
Rituali imaju posebno mjesto u wicci, a uloga im je mnogostruka. Sastoje se od niza
radnji, riječi i drugih događaja koji završavaju protokom, gibanjem i izmjenom energije. To
može biti, primjerice, izmjena energije između čovjeka i čovjeka, ili čovjeka i prirode, pa i
čovjeka i predmeta. Energija koja je ili dobra ili loša i nalazi se u svemu, omogućava čovjeku
da dođe u stanje čistoga religijskoga iskustva, da se pročisti, izliječi ili ostvari svoj cilj
(Clifton 2006:28-30). Takav prijenos energije potpomažu wiccanski simboli i predmeti, o
kojima će riječi biti kasnije. Cunnigham i Harrington (2003:17) razlikuju društvene, religijske
i magijske rituale. Za izvođenje religijskih rituala, moguće je nositi posebnu odjeću, govoriti
stranim jezicima, moliti se jednoglasno, pjevati posebne pjesme, i sl. Izvođenje ovakvih radnji
obogaćuje spiritualno iskustvo pojedinca. Ako postavimo određeni cilj u našim mislima, te
koristimo određeni ritualni pribor, primjerice, palimo svijeće uz izgovaranje kratke formule ili
napjeva, sudjelujemo u magijskom ritualu, koji nam pomaže pri pozitivnim promjenama u
našim životima. Magijski rituali su ponekad dramatični prikazi našeg cilja. Ti dramatični
prikazi, odnosno aspekti mogu se vidjeti, primjerice, u grupnom slavljenju ljetnoga solsticija
popraćenog plesom, zvoncima pričvršćenim na tijelo, vijencima na glavi, posebnim odorama
itd. (Lewis 1996:96-97). Magijski rituali imaju trostruku namjenu: da nas stave u
odgovarajući okvir mišljenja, da nam omoguće kombiniranje osobne snage sa snagom Zemlje
i, eventualno, slanje te moći da ispuni željenu zadaću. Pri izvođenju wiccanskih rituala,
wiccani su u jedinstvenoj poziciji, jer imaju razne opcije. Oni mogu prilagoditi ritual tako da
što više bude u skladu s onim u što vjeruju (Lipp 2003:2), te ga kreirati prema vlastitim
preferencijama (Pearson 2007:75). No, nije neobično ni da u mnogim slučajevima nastaju
spontano u trenutku izvođenja. Međutim, postoje i oni ustaljeni i kanonizirani ritualni
elementi, koji za wiccane omogućavaju prijelaz iz ovoga svijeta u onaj drugi, ispunjen
isključivo religijskim iskustvom (ibid.76-77), što je i prethodno spomenuto.
Jedan od mnogih i čestih wiccanskih vodiča, Wicca: A Guide for the Solitary
Practitioner navodi nekoliko različitih predmeta koji predstavljaju wiccu, a koji se koriste u
ritualima. Tako božicu predstavljaju kristali, kotao i kalež. Također je moguće tome dodati
metlu te različite biljke. Položaj predmeta kao i njihov odabir ima veliko simboličko značenje.
Tako primjerice predmeti od srebra simboliziraju mjesec, jer su mjesečeve faze ključne za
mnoge obrede. Ovaj vodič nudi niz različitih primjera rituala i predmeta koji se u njemu
5
koriste. To je primjerice ritual ili čarolija koja se koristi za pročišćenje doma, a sastoji se od
niza magičnih zaziva, predmeta i kružnih pomicanja istih. Predmeti koji se navode u ovom
ritualu su ogledalo, magični štapić, kotao, bodež, cvijeće i svijeće (Cunningham 2004).
Zanimljiv je i obred povećavanja vrijednosti ritualnog pribora, koji nam je opisala
jedna od sudionica našeg istraživanja. To je obred punjenja kristala, s ciljem nekog zadatka,
primjerice, liječenja. Kristale opere u lavandinoj vodici kako bi ih očistila od prethodne
uporabe. Ukoliko osjeća još energije na njemu, izlaže ga na sunčevu ili mjesečevu svjetlost.
Na oltaru pali svijeću i sa štapićem napravi zaštitni krug. Izgovori nekoliko obrednih riječi,
koje nije htjela podijeliti s nama. Kristal drži pored pera, svijeće, vode i kamena, što su
simboli četiri elementa, pa priziva punjenje kristala s nekom zadaćom. Nakon toga se zahvali
i otvori zaštitni krug sa štapićem.
Zanimljivo je kako simbolika rituala može imati dva aspekta. To su predmeti koji
simboliziraju četiri elementa (vatru, vodu, zrak, zemlju) ili božicu i boga. Tako svijeća može
predstavljati i božicu, ali i element vatre, ovisno o ritualu (ibid.). Osim toga, u magijskom
ritualu prisutna su dva elementa: 1) fizički – alati na oltaru, i 2) metafizički – kreiranje
magijskog kruga (koji nije nužan za jednostavne čarolije). Što se tiče fizičkog elementa
magijskih rituala, potrebno je opisati same ritualne alate (od kojih su neki spomenuti gore u
tekstu), te mjesto na kojem se nalaze, a koje je iznimno bitan objekt u svakom ritualu –
wiccanski oltar. Za wiccane oltar je mjesto izražavanja svoje vjere, obavljanja duhovnih
činova, spremanja ritualnog pribora i sl. Wiccani koriste oltare kao dekorativna mjesta ili
mjesta štovanja oko vlastitih domova i vrtova, te u ritualima. Oltari namijenjeni za štovanje su
trajno namješteni u kućama ili vrtovima, dok su ritualni oltari korišteni samo u određenom
ritualnom krugu (Sabin 2006:145). Oltari mogu biti načinjeni od raznih ravnih površina, ili
dijelova ravnih površina, starih stolova, polica i sl. Na površini wiccanskih oltara nalaze se,
dakle, svijeće, cvijeće, kamenje, perje, biljke, statue i wiccanski ritualni pribor (ibid.146-147).
Kod rasporeda predmeta na oltaru bitno je i postavljanje prema određenim stranama svijeta.
Tako se na svaku od četiri strane svijeta postavlja po jedna svijeća: na istok, žuta; na jug,
crvena; na zapad, plava; i na sjever, tamno-zelena ili crna (Conway 2001:85).
Što se tiče ritualnog pribora, Thea Sabin (2006:138) ističe kako je on samo pomagalo
u izvođenju određenog rituala, a ono što je zaista bitno jest sam wiccan, njegova snaga i
energija, te duhovni razvitak. Razlog zbog kojeg wiccani koriste ritualne predmete je taj što
takvi predmeti za wiccana predstavljaju produžetke njega/nje same. Oni su povezani s
6
vlasnikovom energijom, usklađeni s njegovom voljom, te poboljšavaju kvalitetu rituala i
magije pomažući svome vlasniku u fokusiranju energije. Wiccanski ritualni predmeti ne
trebaju biti skupi i otmjeni, već bi trebali odisati posebnošću i imati važnost za svojega
vlasnika. Usmene predaje nekih wiccanskih tradicija govore o važnosti samoizrade ritualnog
pribora.
Jedan od bitnijih ritualnih predmeta koji se nalazi na wiccanskom oltaru je athame, ili
obredni nož s dvostrukom oštricom. Dvije strane noža simboliziraju Boga i Božicu, sjedinjene
u zajednici duhovnog i zemaljskog svijeta. Ne upotrebljava se za rezanje, već za protok i
usmjeravanje energije i zraka. Uglavnom je povezan s elementom zraka i istočnom stranom
svijeta, ali neki ga povezuju s vatrom i jugom (ibid.138-139). Sljedeći je magični štap
(najčešće izrađen od tanke grane drveta) koji se koristi za fokusiranje energije, zazivanje
bogova, te formiranje magijskog kruga. Posebno se koristi u ritualima koji zazivaju Rogatog
Boga ili uključuju falički simbolizam. Povezan je s vatrom i jugom, iako ga neki vežu uz zrak
i istok (ibid.139-140). D. J. Conway (2001:85) ističe razliku između djelovanja athame-a i
magičnog štapa: athame, ili obični bodež kontrolira, dok magični štap usmjerava energiju,
snagu volje i misli. Kalež predstavlja Božicu i maternicu. Upotrebljava se kao posuda iz koje
se konzumira tekućina, poglavito u ritualima u kojima je bitan feminini simbolizam. Postoji
ritual prakticiran u wiccanskim krugovima, u kojem se oštrica athame-a uranja u kalež
simbolizirajući tako seksualno sjedinjenje Boga i Božice (Sabin 2006:140). Od ostalog
ritualnog pribora, vrijedi spomenuti simbol pentagrama, kotao, metlu, mirisno bilje, vodu i
sol, razne statue, kristale, Knjigu Sjenki i dr.
Metafizički element rituala, odnosno kreiranje magijskog kruga je iznimno bitan za
svaki ritual zbog svoje uloge prikupljanja i zadržavanja energije. Ta energija se kroz
vizualizaciju 'progamira' da izvrši željenu promjenu, a otpušta se u trenutku kada je na
vrhuncu. Moguće je da nakon rituala u krugu ostane prisutan višak energije, koji se mora
uzemljiti, metodom polaganja ruku na golu zemlju, uz vrlo bitnu vizualizaciju. Otvaranje,
odnosno zatvaranje kruga se vrši uz pomoć vizualizacije, kažiprsta ruke moći (ruke kojom
pišemo), athame-om ili štapom, a kombinacija vizualizacije i jednog od navedenih ritualnih
predmeta je najefikasniji način za uspješno otvaranje i zatvaranje kruga
(http://freeforum101.com, 26.4.2012.).
Što se tiče wicce u Hrvatskoj, nakon pojavljivanja Vesne Pavković 2000.g. u
zagrebačkoj Tvornici, pokazalo se postojanje wicce i u nas, iako je nakon tog pojavljivanja
7
wicca otišla u underground, kako ističe Sonja Miličević (ibid.543). Postojanje wicce na
hrvatskim prostorima ukazuje na njenu kompatibilnost s našom starom, slavenskom vjerom
(naglasak prema starom i nasljednom, ravnoteža muškog i ženskog božanstva, naklonost i
briga prema prirodi, vjerovanje u magiju i sl.) (ibid.).
Poznata povijest wicce se može pratiti od tridesetih, odnosno pedesetih godina 20. st. u
Velikoj Britaniji. Šezdesetih godina širi se u Sjedinjene Države, te se razvija za kulturne
revolucije šezdesetih i sedamdesetih, a u 21. stoljeću karakterističan je internetski zamah, te
pojava tzv. online kovena (ibid.538). Upravo je internet središte našeg zanimanja u
istraživanju komercijalizacije wicce. U 20. stoljeću, vremenu razvoja tehnologije i medija,
internet, između ostaloga, igra bitnu ulogu u ekspanziji raznih religioznosti, posebice
neopoganskih vjerovanja. To ističu autori Dawson i Cowan, spominjući udruživanja u vjerske
zajednice (za wiccu poglavito bitne kovene) koje djeluju posredstvom interneta, a imaju svoju
hijerarhijsku strukturu koju predvode vrhovni svećenici/ice (Dawson i Cowan 2004:1). Često
se religijski obrasci ponašanja na internetu mogu usporediti s onima u stvarnom životu, pa se
može govoriti i o svojevrsnom međudjelovanju online i offline društvenog i religijskog
zbližavanja (Coco 2008:510-511), često marginaliziranih religijskih identiteta (Cowan
2005:2). Na internetu je, tako, moguće uočiti mnoštvo neopoganskih stranica koje nude sve
od razrađenih informacija, preko internetskih trgovina vlastitih proizvoda (knjige, religijski
pribor, molitve, najave nadolazećih rituala, pa čak i izvođenje neopoganskih obreda), do
organiziranja online kovena, te osobnih religijskih stranica (ibid.).
Nadalje, bitno je spomenuti činjenicu, koju ističu mnogi autori, da iako neopogani
posežu za znanjem iz prošlosti – usmjereni su na štovanje i slavljenje prirode i zemlje, na
imanenciju svetoga, te na stapanje fizičke i spiritualne prakse – jedan od temeljnih oblika
njihova aktiviranja je moderna tehnologija i internet (Klassen 2002:52). Znanstvenici su
pokazali kako neopogani ne smatraju internet dobrom ili lošom stvari, jednostavno je
praktična i omogućuje lakšu komunikaciju. Stoga su na mnogim forumima pripadnici vjere
prilično opušteni, te dijele mnoge detalje i informacije o sebi, ili svojim načinima izražavanja
vjere, upravo onako kako to čine neki drugi vjernici u crkvi. U nedostatku vremena, prostora,
prihvaćenosti i sigurnosti i internet postaje prostor svetoga i štovanja, a internetski razgovori o
vjeri način su potvrđivanja pripadnosti (Hoover i Schofield Clark 2002:269-270). Ako se
govori o prihvaćenosti u široj zajednici, tu se prvenstveno misli na uspoređivanje wicce sa
sotonizmom, ili na nerazumijevanje wiccana od strane obitelji i prijatelja. Zbog toga, kada
govorimo prakticiranju wiccanske religije izvan internetskih zajednica, u okružju obitelji,
8
prijatelja i šire zajednice, mnoštvo wiccana prakticira svoju religiju u tajnosti, kao samostalni
pojedinci, izolirano i izvan kovena. Upravo to je razlog zbog kojega mnogi pristupaju
internetskim spiritualnim zajednicama. Na internetu pripadnici wicce mogu biti anonimni, pa
stoga i sigurni, dok stupaju u kontakt s ljudima sličnih vjerovanja i duhovnih iskustava.
Internet, ipak, nije samo zajednica prijatelja, ili mjesto dijeljenja iskustava. On je također
izvor ritualnih praksi – wiccani dijele čarolije, recepte za spravljanje ulja, rituale vezane uz
slavljenje sabbata, sve vrste praktičnih informacija o prakticiranju wicce uz teološke
informacije o božanstvima i festivalima. Zanimljivo je kako se i neopoganski obredi mogu
izvoditi online, bilo da se radi o pročišćenjima, skidanjima kletvi i sl. (Dawson i Cowan
2004:5). Kroz takvo dijeljenje informacija, internet za wiccane postaje više nego alat; on
funkcionira kao sveti prostor, predočen kao mreža energije iz koje vještice crpe svoju
spiritualnu snagu (Klassen 2002:53).
O ritualnim praksama na internetu, javno je progovorila wiccanka Kristine Spence u
časopisu New York Times. Prema njoj internet je logično mjesto za ritualne aktivnosti, jer ako
imamo našu, svjetovnu, stvarnost i u njoj provodimo rituale, nema razloga da se ista praksa ne
provodi i u virtualnoj stvarnosti (http://www.nytimes.com/1998/10/29/technology/screen-
grab-witches-on-line-nothing-nearly-as-spooky-as-you-might-imagine.html,1.5.2012)
Također, mnogi autori ističu suodnos interneta, knjiga i televizijskih emisija u
sveukupnom procesu komercijalizacije, koja se očituje u sve većoj zastupljenosti lako
dostupnih materijala o wicci, te koja je vrlo često usmjerena na tinejdžere, posebice djevojke
(Cush 2007:45). Tako se od filmova ističu The Craft Andrewa Fleminga iz 1996., te
Practical Magic Griffina Dunna iz 1998. Od serija, veliki utjecaj imale su Buffy, the vampire
Slayer i Sabrina, the Teenage witch. Takvi sadržaji služe isključivo zabavi, što je kod knjiga
manje uočljivo, jer je granica između duhovne, pa i praktičarske literature, te one zabavne i
lake literature poprilično labava (ibid.49). Ipak, autorica je intervjuirajući pripadnike wicce,
zaključila da su mladi ponekad pod utjecajem komercijalizacije, te će kupiti ponuđene
proizvode. No, isto tako su educirani i ne upadaju lako u zamku komercijalizacije i
oglašavanja (ibid.51-52). Same online trgovine su, s jedne strane, mjesto komercijalizacije
religije, a s druge strane, duhovna utočišta, koja svojim vizualnim ugođajem daju korisnicima
određeni osjećaj sakralnosti. Tako, virtualne trgovine možemo usporediti s fizičkim new age
trgovinama: naime, Nurit Zaidman piše kako new age trgovine nisu samo mjesta prodaje i
stjecanja profita već su, u isto vrijeme, mali duhovni centri i duhovna utočišta. Iako kupci žele
sve više novih proizvoda, vlasnici svjesno ograničavaju ponudu proizvoda na one namijenjene
9
osobnoj duhovnosti. Prisutna je određena sakralizacija prodajnog prostora, no ona je pod
utjecajem dominantne kulture tog područja. Sakralizacija prodajnog prostora može se uočiti u
već spomenutoj organizaciji prostora, kojom se želi naglasiti odmak od profanog, koje se
nalazi izvan trgovine, prema svetom, koje je u trgovini. Unutar samog new agea lako je
pronaći oboje iz dvaju svjetova: onog svetog i onog profanog (Zaidman 2007: 371-372).
Također, u našem provedenom istraživanju, nekoliko je sudionika dalo prednost kupnji
predmeta kod prodavača koje sami poznaju, kao i njihov način izrade predmeta. Pri tome se
ističe ugođaj koji pruža takva kupnja, opuštenost, povjerenje i sl. Nerijetko vlasnik trgovine u
takvim situacijama ima ulogu savjetnika, kulturnog i duhovnog vodiča, što pridonosi
sakralizaciji prodajnog mjesta, u kojemu tada kupci mogu iznositi svoje životne poteškoće,
tražiti savjete i pomoć, te komunicirati s ostalim korisnicima. Još jedan element koji su
istaknuli pojedini sudionici našeg istraživanja, a koji bi mogao biti vezan uz sakralizaciju
prodajnog (online) prostora, jest postojanje foruma i chatova u sklopu internetskih stranica
namijenjenih prodaji ritualnih proizvoda. Takva organizacija stranica omogućuje kupcima
razmjenu iskustava o predmetima i ritualima, savjetovanje o kupnji, a ostvaruje opuštenu
atmosferu i duhovni ugođaj.
Kroz proučavanu literaturu, došle smo do saznanja da su provedena razna istraživanja
o utjecaju interneta na komercijalizaciju religije. Jedno od tih istraživanja proveli su 2002.g.
znanstvenici s heidelberškog sveučilišta, a fokusirali su se na pojavnost wicce na njemačkim,
švicarskim i austrijskim internetskim stranicama (Krueger 2004:189). Temeljna pitanja ovog
istraživanja bila su: Kolika je zadaća i zasluga interneta u širenju i popularizaciji pokreta,
njegove duhovnosti i ritualne prakse? Koliko on mijenja znanje poklonika pokreta i njihovu
ritualnu angažiranost? U svakom slučaju, središnje je sredstvo u širenju wicce među
današnjim mladima (ibid.191). Svakako se može zaključiti da je internet kao sredstvo
komunikacije religije vrlo ambivalentan fenomen. S jedne strane može poslužiti kao sredstvo
potrage za istomišljenicima i virtualnim druženjem s istima, dok s druge strane, služi kao
sredstvo potrage za praktičnim savjetima, što se rituala i duhovnosti tiče. Ono što se ranije
činilo u malim ritualnim skupinama, seli na internetske forume i chatove (ibid.193-194).
10
3. Mišljenja pripadnika wicce o komercijalizaciji wicce
Istraživanje smo započele pregledom nekih internetskih stranica koje prodaju
wiccanske predmete. Odnosno ritualne predmete koje smo navele u prethodnom poglavlju, ali
i druge. Tako se na internetskoj stranici www.blessedbe.sugarbane.com2 mogu pronaći trave
i sjemenje, slike, posteri, svijeće, ritualna odjeća, kamenje i kristali, bodeži, noževi i mačevi,
proizvodi za uređenje doma, nakit, knjige, glazbeni CD-ovi, razni darovi, proizvodi za djecu i
mlade i slično. Cijene se kreću od pet do šezdeset dolara. Svaki je proizvod predstavljen
slikom, cijenom i kratkim opisom. U ponudi su i različite torbice. One nemaju nikakvu
ritualnu funkciju, iako ih vlasnici trgovine tako oglašavaju. Npr.: „Idealne su za čuvanje
nakita i sjemenki ...“ Iza ovakvih reklamnih parola se lako uviđa komercijalizirana strana
religije. Bogata je i ponuda knjiga. Pokrivaju različite teme, od kuharica i praktične magije do
položaja pogana i wiccana u američkim vojnim postrojbama i ratu, dječjih priča i prirodne
magije do enciklopedije wicce, ili položaja pripadnika i pripadnica wicce u današnjem
društvu. Prodaju se i kotlovi, čaše, kaleži, posude, škrinje i kristali koji imaju svoju primjenu
u ritualima i sastavni su dio wiccanskih oltara. Cijene se kreću od 15 do 150 dolara. Nakit se
nudi u nekoliko različitih kategorija. Ritualni nakit je vrlo popularan i važan. Mnogi svjedoče
o njegovoj jakoj energiji tijekom obreda. Wiccani vjeruju kako su sva živa bića, ali i neživi
predmeti ispunjeni enrgijom koja može pomoći u ostvarivanju nekih ciljeva, kao što je
primjerice liječenje. Jednom napunjen kristal energijom može služiti kao izvor te iste energije
onome koji ga nosi. U ponudi su razne tijare, ogrlice i prstenje. Ostali nakit (narukvice,
naušnice, prstenje i medaljoni) služi za svakodnevnu uporabu i nema obrednu svrhu. Ponuda
takvoga nakita je mnogostruko veća od ponude obrednoga nakita. Na internetskoj stranici
www.mymidnightsky.com3 prodaju se: tarot karte, oltarni stolići, oltarna zvona, metle,
oltarni stolnjaci, bodeži, noževi i mačevi, knjige sjenki, kaleži, razne posude, kovčezi, voodoo
lutke i razno sjemenje. Svaki proizvod je predstavljen kratkim opisom, fotografijom i
istaknutom cijenom. One se kreću od svega jednoga dolara do devedeset dolara. Međutim, u
ponudi je i glazba koja se na stranicama nazova 'glazbom nova doba'. Posebno je zanimljiva 2 To je internetska stranica koja osim prodaje wiccanskih predmeta daje i neka objašnjenja o wicci, mjesečeve faze koje su važne za neke rituale, poeziju wiccanske tematike te linkove na ostale slične stranice. Na stranici je nemoguće utvrditi ime vlasnika. Stranica skuplja informacije s drugih internetskih stranica. Tako predmeti koji se prodaju potječu sa stranice http://www.ritualmagick.net koja također nema istaknuto ime vlasnika, ali joj je sjedište u Bostonu u Sjedinjenim Američkim Državama, te je povezana s nizom ostalih stranica iste tematike. 3 Internetska stranica je specijalizirana za prodaju wiccanskih predmeta. Stranica je neovisna, a navedeno je kako je osnovana 2010. godine, a kao vlasnik je upisano ime My Midnight Sky. U pitanju je vjerojatno više vlasnika jer se definiraju kao wiccani. Imaju više od 10 000 predmeta ponuđenih predmeta.
11
prodaja običnih odjevnih predmeta s poganskim motivima koji su ponovno ovdje zbog
kreiranja ideniteta, imidža i modnoga izričaja. Stranica www.everythingunderthemoon.net4
je blog namijenjen popularizaciji wicce. Stranica nudi mnoge besplatne čarolije koje se mogu
primijeniti na razna životna područja i životne situacije, primjerice ljubavne čarolije. Stranica
nudi i besplatno čitanje iz tarot karata te mnoge članke vezane uz neopoganstvo.
Najzanimljiviji dio stranice je forum. Na forumu posjetitelji mogu pronaći osnovne
informacije o wicci i poganstvu, bogovima i božicama, kristalima, astrologiji, vrstama wicce,
ozdravljenju i energiji, meditaciji itd. Postoji i kreativni kutak u kojem posjetitelji objavljuju
svoje likovne radove, literarne radove, poeziju, fotografije, ručne radove i skulpture. Forum
ima 3695 korisnika. Na stranici postoji i prodajni dio. Prodaju se knjige različite tematike:
knjige o duhovnosti, reinkarnaciji, izvantjelesnim iskustvima, srebrni nakit i amajlije. Stranica
www.13mooons.com5 je namijenjena isključivo internetskoj trgovini. Osim već spomenutih
proizvoda na prethodnim stranicama vrijedno je spomenuti prodaju replika broševa iz filmova
o Harryju Potteru te razne kupke, soli za kupanje, torbice, fantasy figurice, slike i postere.
Analizom navedenih internetskih stranica utvrdili smo da su uz predmete koji su
vezani uz određene obrede i rituale u ponudi i predmeti svojstveni isključivo modi ili
kreiranju imidža, te predmeti koji možda samo asocijativno ulaze u područje neopoganstva.
Primjer je nakit, svakodnevni komadi odjeće ili fantasy figurice. Čini nam se kako se gubi
osjećaj podjele na ritualne predmete i one svakodnevne. Predmeti koji su namijenjeni
prakticiranju religije gube se usred onih koji su tu, kako bi vlasnik trgovine dodatno zaradio.
Predmeti koji su sastavni dio oltara prezentirani su kao savršeni dodaci za oltar. Važna je
estetika kao i u uobičajenoj promidžbi. Na analiziranim stranicama nema granice između
onoga što bi moglo biti sveto i onoga što je profano i popularno. Na stranicama smo
primijetili komercijalizaciju duhovnosti wicce.
U nastavku istraživanja orijentirale smo se na domaće i strane forume i chatove.
Forum Witches Hut (http://www.freeforum101.com)6 je jedan od najvećih wiccanskih
foruma za prostor Hrvatske, Bosne i Hecegovine te Srbije. Broji 109 registriranih članova i
dosta je aktivan. Forum je otvoren za sve koji se zanimaju za magijsko, spiritualno, čarolije i
4 Blog je kreirala wiccanka 1998. godine u svrhu izmjene inforamcija o wicci. Vlasnica se naziva Starwitch Stone. Blog upućuje na niz ostalih stranica. Ostale podatke nije moguće utvrditi.5 Internetska stranica ima sjedište u Johnson City u Sjedinjenim Američkim Državama, a kao vlasnici se potpisuju Jeff i Sandy. Stranica je neovisna. Ostale podatke nije moguće utvrditi.6 Forum nema navedenoga vlasnika. Poznato je samo da su administratori osobe pod nadimcima Aries Firewind i Mistress_Fortuna. Na dnu stranice je navedeno kako je ona izvedena u bosanko-hrvatsko-srpskom prijevodu. Stoga su i korisnici iz navedenih država. Aries Firewind s kojim smo razgovarali je iz Zagreba. Isktaknuto je kako je stranicu omogučila stranica www.maglaj.info.
12
wiccu. Cilj ovoga foruma nije prodaja proizvoda, već obrazovanje o wicci, i s njom
povezanim elementima poput herbalistike, proricanja i divinacije, magije, vještičarstva i
slično. U nekim se manjim diskusijama, ipak spominjala komercijalizacija religije, te su se
predlagala mjesta povoljne internetske kupovine. Među tim komentarima, jedan nam se učinio
posebno zanimljiv i koristan za naše istraživanje:
„Pa znaš, koliko vidim u novije doba Wicca je dosta skrenula prema kičeraju. Previše pribora,
previše kićenih riječi, a premalo napornog rada. Meditacije, vježbe vizualizacije i sve što je za
magiju bitno. Malo tko se sam potrudi napraviti štogod pribora. Ja stalno napominjem da su
Athame i Štap samo dodaci i to je to. Nemaju posebnu magijsku vrijednost, osim što pomažu
pri usmjeravanju pažnje i energije. Ja osobno proslavljam sabate krajnje jednostavno,
meditacija, na omiljenoj lokaciji uz jezero uz ostavljanje simboličnog ''dara''. Možda pokoja
svijeća i to je to. Bitno je ono što se odvija u glavi a ne izvana.“7
Na forumu smo zamolile članove da nam iznesu svoje mišljenje o internetskim trgovinama
wiccanskih proizvoda. Također, zanimalo nas je mišljenje o dobrim i lošim stranama tih
trgovina. Pitale smo kupuju li proizvode preko interneta, te što misle o industriji koja se krije
iza tih proizvoda. Pyrhum8, sudionik koji na forumu ima status učenika9 ističe kako postoji
iznimno veliki broj internetskih trgovina koje pružaju mnogo predmeta vezanih uz cijeli
spektar ezoterije, no napominje kako se neke potrebne stvari ipak ne mogu kupiti, već se
moraju vlastoručno napraviti. Pojedini predmeti, poput prstenja i ogrlica nemaju magijski
utjecaj, nego samo estetski. On amulete i talismane ne bi nikada kupovao preko interneta, već
bi ih sam izradio. Prodaju čarolija ne podržava i veliki je protivnik. Čarolije su rituali kojima
se nastoje ostvariti neki ciljevi poput dobitka novca ili pronalaska ljubavnika. Ritual se izvodi
pomoću nekih materijalnih predmeta i riječi koje se izgovaraju ili zapisuju. Čest je slučaj da
pojedinci nude svoje usluge čarolija za novac, odnosno za određenu količinu novca oni će taj
ritual izvesti za vas i tako vam primjerice omogućiti da pronađete ljubavnika. Naš ispitanik
smatra da online trgovina i dostupni proizvodi privlače, koliko fanatike, toliko i ljude koji se
stvarno žele baviti magijom. Pyrhum kupuje proizvode putem interneta, jer je za njega u
Hrvatskoj ponuda u lošem stanju, ali mu je ipak bitna kvaliteta proizvoda koji kupuje. Ističe
da ga industrijski predmeti ne zanimaju jer nemaju 'dušu'. Witches_Cat10 ističe kako je
7 Aries Firewind (Hrvatska), Witches Hut forum; http://www.freeforum101.com, 13.4.2012.8 Pyrhum (Hrvatska), ibid., 14.4.2012.9 Status, odnosno rang na forumu zavisi, uglavnom, od aktivnosti korisnika na forumu. Vezan je uz broj komentara koji korisnik ostavlja, a prelaskom određenog praga, koji određuje administrator, dobiva se viši status.10 Witches_Cat (Hrvatska), ibid., 14.4.2012.
13
vlastoručna proizvodnja predmeta puno efikasnija, jer što se više energije uloži u određeni
predmet, više će se te energije i 'vratiti', tj. namjena predmeta bit će bolja. Ona smatra da
internetska prodaja predmeta nije nimalo uobičajena za wiccu, jer su se predmeti od početka
vještičarstva11 i poganstva proizvodili ručno ili prenosili s koljena na koljeno. Kaže kako
online prodaja privlači nove vjernike, što ne mora biti nužno pozitivno, jer ljudi često dobiju
krivi dojam zbog neke stvari koju su kupili (zbog neinformiranosti prije kupnje), a koja im na
kraju ne služi svrsi. Arianwen12 smatra da je ovakva prodaja uobičajena za wiccu, kao i za
razne druge pokrete, programe, (kvazi)duhovnosti i sl. Ističe da možda od početka i nije bilo
tako, ali da se wicca danas uklapa u postojeće trendove, te da je teško naći kvalitetniju
stranicu bez ikakve ponude ili, makar i prikrivene, mogućnosti kupovine nečega. Wiccu ističe
kao savršenu 'žrtvu' komercijalizacije, i to ne samo iz trgovačkih razloga, te spominje njenu
povezanost s 'potrebom' za raznim sitnicama (odjeća, nakit, obredi, talismani, figurice, pa i
cijeli New Age asortiman koji se da uklopiti). Pozoj kaže da ako mu zatreba određeni
religijski pribor, poput oštrice ili posude, može ih naći i drugdje osim u tzv. magijskim
dućanima, iako bi pribor radije samostalno izrađivao, ako bi mu se ukazala prilika. Pozoj
zanimljivo zaključuje: “Danas se baš sve iskomercijalizira, ali pamet se ne može kupiti. Tko
je ima od rođenja ili je stekne kroz iskustvo, naući što stvarno treba a što ne treba... ne mora
se plašiti niti od gušenja glupavom kramom, niti od (...) 'poreza na bedake'.“13 Po njegovu
mišljenju u ovoj priči o komercijalizaciji, sve je više do čovjeka, nego do sustava kojem on
pripada. Raven14 priznaje da se neke stvari kupuje preko interneta, kao što su karte, viskovi,
kristali – pretežito stvari koje je nemoguće vlatoručno napraviti. Ipak, određene predmete će
radije kupiti u specijaliziranim dućanima, gdje poznaje trgovce (koji i sami vole kristale i o
njima puno znaju).
Stranica http://www.paganspace.net/15 je nešto poput društvene mreže u vidu
facebooka za pripadnike poganstva. Broji 41, 647 članova, i iznimno je aktivna. Stranica nudi
mogućnosti oglasa, ima svoje sponzore, sadrži forum, razne grupe, chat, ali i igrice. Ovdje
smo postavile slična pitanja. Korisnica Rose16 bila je prvotno nepristupačna. Zaključila je
kako je ovo istraživanje negativno usmjereno prema wicci i komercijalizaciji religije, no ipak
11 Ispitanica ovdje spominje vještičarstvo, iako vještičarstvo i wicca nisu isto, no kasnije je ipak uvidjela vlastitu pogrešku. Vještičarstvo je, dakle, bazirano isključivo na magiji, dok wicca komponira magiju u (duhovne) rituale, iako magija u wicci nije primarna. 12 Arianwen (Hrvatska), Witches Hut forum; http://www.freeforum101.com, 15.4.2012.13 Pozoj (Hrvatska), ibid., 15.4.2012.14 Raven (Hrvatska), ibid., 16.4.2012.15 Navedeno je kako je stranicu podigao netko pod nadimkom Starrfire Price, ali je nemoguće utvrditi više informacija o stranici16 Rose (SAD), Pagan Space. net; http://www.paganspace.net/, 17.4.2012.
14
smo je uspjele razuvjeriti, pa je podijelila svoje mišljenje s nama. Rose ističe kako je
komercijalizacija sastavni dio bilo koje religije. Kaže kako svaka internetska stranica mora
prikupiti određenu svotu novca, kroz donacije ili oglašavanja kako bi platila svoj virtualni
prostor, a ljudi trebaju određene proizvode. Prodaja religijskih predmeta preko interneta joj ne
predstavlja problem. Smatra da svatko mora, na određeni način, zaraditi za život. Većina
mainstream religija posjeduje online trgovine potrepština i reklame (oglase) priložene na
stranicama, ističe Rose. Također, smatra da poganske stranice privlače ljude koji su već
zainteresirani za poganstvo. Prema njoj mnogi su pogani društveno osviješteni, te razmišljaju
o kupovini. Na kraju, priznaje da je svjesna da u internetskoj prodaji postoje razni šarlatani
kojima je cilj jedino zarada, što ne podržava, no također očekuje da ljudi koji se upuštaju u
trgovinu preko interneta budu odgovorni za sebe i svoje postupke. Kreatorica stranice
Starrfire Price17 smatra da mnogi pripadnici poganstva posjeduju trgovine koje opskrbljuju
pogane, okultiste i sl., a vlasnici su i sami pogani. Smatra da je pozitivno kada netko može
kombinirati vlastita vjerska opredjeljenja s poslom; ispunjavajuće je i ugodno kada pojedinac
voli i vjeruje u ono što radi. Takve trgovine ne privlače nove vjernike, već one koji su već
zainteresirani za wiccu. Cilj takvih trgovina nije obraćenje, pa prema tome sumnja u
privlačenje novih vjernika. Što se tiče dobrih i loših strana tih trgovina, smatra da o tome
odlučuje pojedinac, jer što je dobro jednoj osobi, drugoj je loše. Sama preko interneta kupuje
proizvode koji je privuku, no nije joj uvijek važno porijeklo i kvaliteta proizvoda, što zapravo
ovisi i o vrsti proizvoda koji kupuje.
Stranica http://www.pagandreams.co.uk/18 je stranica internetske prodaje velikog i
raznovrsnog spektra religijskog pribora (svijeća, odjeće, kristala, divinacija, eteričnih ulja,
biljaka, nakita, karata i dr.). Navode kako im je glavni cilj zadovoljiti interese kupaca.
Stranica ima i svoj profil na većini društvenih mreža. Na forumu spomenute stranice nastavile
smo istraživanje. Lady Lustre19 smatra da postoji svojevrsna simbioza između trgovina i
foruma. Primjerice, na forumu se može raspravljati o tome što upotrijebiti za određeni ritual, a
potom je lako kupiti potrebne predmete, jer je trgovina prisutna na istoj stranici. Njoj ovakav
način prodaje i zarade ne predstavlja problem, jer ističe kako religija i zarada, odnosno profit,
stoje rame uz rame stoljećima (plaćanje svećeniku za pogreb, vjenčanja, egzorcizmi, pa i sam
Vatikan koji je prepun suvenirnica s raznolikom ponudom svetih slika, talismana, nakita i sl.).
Wiccu navodi kao najpopularniji dio poganstva, zahvaljujući medijima. No, religijski
17 Starrfire Price (SAD), Pagan Space.net; http://www.paganspace.net/, 17.4.2012.18 Stranica ima svoje sjedište u mjestu Shropshire u Velikoj Britaniji, a ostale su informacije nedostupne.19 Lady Lustre (Engleska), Pagan Dreams forum; http://www.pagandreams.co.uk/, 18.4.2012.
15
predmeti koje ona kupuje, dostupni su u običnim trgovinama s kućnim potrepštinama – sol,
svijeće i sl. Smatra da je, ipak, veći broj ljudi privučen wicci preko raznih senzacionalističkih
emisija i filmova – The Craft, Sabrina, Charmed i sl., što je, prema njoj, žalosno zbog mnogih
istinskih wiccana i vjernika, jer je wicca preko tih površnih serija prikazana u krivom svjetlu.
UltravioletAngel20 kaže kako su forumi dobri jer nude mogućnost razmjene ideja i pitanja što
je, zapravo, zdrav način istraživanja vlastite duhovnosti. Trgovine vezane uz forume su, ističe,
mjesta gdje se 'vrti novac', jer postoji iznimno velika potražnja za sitinicama koje tinejdžeri i
mladi žele. Kao lošu stranu komercijalizacije ističe utjecaj raznih emisija (popularnih među
tinejdžerima) i filmova na 'Wiccu'21 –Harry Potter, Charmed, Buffy the Vampire Slayer i sl. –
koji stvara dezinformacije i pomutnju oko toga što istinska wicca/pogantvo zaista jest. Još
jedna loša strana, izravno povezana s ovim, jest da većina tih tinejdžera dolazi na forume, te u
nedogled postavlja identična pitanja o upotrebi athame-a, štapa, te gdje ih kupiti.
UltravioletAngel ovo smatra iritantnim, jer se svi ti ritualni predmeti mogu napraviti
vlastoručno od raznih dijelova koji se nalaze u svačijem kućanstvu. Ovakvu izradu smatra
jednako kvalitetnom kupljenim predmetima, pa čak i kvalitetnijom i moćnijom, jer je na te
predmete vlastoručnom izradom prenesena i vlastita energija.
Internetska stranica http://www.wiccantogether.com/22 se predstavlja kao online
zajednica wiccana i pogana. Ova stranica ima 48 232 člana, a posebnost je da osim foruma
sadrži i mogućnost chata i kupovine. Članovi mogu kreirati i svoje profile te umetati slike,
fotografije i video radove. Posebnost je i mogućnost stvaranja internetskih wiccanskih grupa.
Pretraživanjem foruma utvrdile smo da do sada nije bilo posebno važnih razgovora o
komercijalizaciji wicce ili općenito neopoganskih vjerovanja. Stoga smo im mi uputile par
upita. Micheal23 nam je rekao da većinu predmeta koje wiccani trebaju za obrede izrađuju
sami. Ipak, Micheal kaže kako postoje predmeti, koje je jako teško samostalno napraviti, kao
što su primjerice religijske statue koje se smještaju na oltare, ali je njegov dojam da ljudi
prvotno obilaze male specijalizirane dućane, a da je interentska prodaja samo dodatna
mogućnost i odgovor na potrebu. On ne vidi nikakav problem u internetskoj prodaji
religijskih predmeta. Za njega je to tek dio ekonomije, koji postoji i uvijek će postojati.
Njemu problem predstavlja činjenica što se zbog ekonomske krize gase dućani, koji prodaju
potrebne materijale, a ostaju samo ovakvi internetski. Zaključuje kako svi nekako moramo
20 UltraVioletAngel (Engleska), ibid., 20.4.2012.21 Navodnike stavlja korisnica.22 Navedeno je kako je stranicu podigao Brian K. sa ciljem omogućavanja wiccanima komunikaciju na globalnoj razini. Do ostalih je inforamcija nemoguće doći.23 Micheal, Wiccan Together Forum; http://www.wiccantogether.com/, 10.4.2012
16
privređivati, ali bi on radije kupovao predmete od ljudi koje poznaje, kao što su vlasnici
fizičkih dućana, za koje zna da su pogani. Amber G24 se u svojim odgovorima odlučila na
promišljanje cijena proizvoda. Zaključila je kako su na internetu cijene, primjerice, magičnih
štapića puno veće nego u nekim specijaliziranim dućanima. Međutim, ona promišlja i dublje.
Kaže kako bi za nju bilo izrazito odbojno da joj netko proba prodati nešto za što tvrdi da je
blagoslovljeno ili posvećeno. Za nju bi to bio nekakv trik. Njoj nije bitno prodaje li netko neki
predmet ili ga izrađuje, a da sam nema veze s vjerom. Religijski čin blagoslivljanja,
posvećivanja, odnosno pridavanja nekakvoga posebnoga značenja za taj predmet treba ostati
njoj. Smiješne su joj situacije kada se prodaju, primjerice, tarot karte po cijeni od nekoliko
desetaka tisuća dolara zato što su prošle određeni ritual. Amber G je svjesna da neki nastoje
profitirati od religije iako s njom nemaju veze, ali nastoji biti oprezna. Liquidquick25 je više
zabrinut zbog komercijalizacije učenja vjere nego samih proizvoda. Kaže kako nikome osim
njemu ne bi trebalo biti važno zašto je u nekom dućanu kupio pola metra plave tkanine, ružino
eterično ulje i žute svijeće, te da li je odličan vrtni kip odlučio postaviti na svoj oltar. U malo
dužem razgovoru s jednim korisnikom foruma stranice http://www.wiccantogether.com/,
wiccanom pod nadimkom Cru26 saznale smo da se mnogi wiccani uopće ne obaziru na
predmete koji se prodaju i koji komercijaliziraju vjeru. Dosta predmeta izrađuju sami. Kaže
da je isto s medijima, filmovima i serijama. Oni nemaju nikakvoga utjecaja na vjeru. Možda
ih je zanimljivo samo pogledati, ali nemaju veze sa stvarnošću. Za njega internetska prodaja
ne predstavlja nikakav problem. Na forumu se okupljaju vjernici, ono što oni stvaraju na
forumu su vjerski zapisi i razgovori. Iza njih je vlasnik stranice, on nije aktivan. On nudi
proizvode i zarađuje, a svaki vjernik je i potencijalni kupac, kao i bilo gdje drugdje.
Kupovanje je stoga normalan obrazac ponašanja za sve ljude pa tako i za neopogane odnosno
wiccane. Na istoj smo stranici razgovarale i s korisnicom Kerridom27. Ona kaže kako
predmete koje treba, traži po svuda. Nije joj važno odakle taj predmet dolazi, ali ju definitivno
nasmijavaju mali setovi za čarolije koji se nude na internetskim stranicama. Njezino je
viđenje da su u pitanju igračke, a ne religijski predmeti. Kerrida vjeruje da postoje mnogi
naivni ljudi koji kupuju nepotrebno smeće ili gluposti od ljudi koji samo nastoje zaraditi, ali
takvi za nju nisu pravi wiccani, iako imaju potencijala. Kaže kako su wiccani izrazito
praktični jer mnoge stvari znaju napraviti sami. Tako je ona, primjerice, svoj magični štap
uzela iz vlastitoga dvorišta jer joj se činio kao divan komad drveta. Također, svoje svijeće
24 Amber G, ibid., 10.4.2012.25 Liquidquick, Wiccan Together Forum; http://www.wiccantogether.com/, 10.4.2012.26 Cru, Wiccan Together Chat; http://www.wiccantogether.com/, 12.4.2012.27 Kerrida, ibid., 12.4.2012.
17
nabavlja u kršćanskom dućanu, vjerojatno zbog veće ponude. Njezin prijatelj bodeže izrađuje
sam. Kaže kako je srž wicce i predmeta koje želi nemoguće komercijalizirati. Remy The
Dancing Loon28 kaže kako su mnogi predmeti koji se prodaju zapravo uvredljivi, ali da ona
predmete izrađuje sama, pa ju stoga internetska prodaja toliko i ne dotiče. Uvredljivo joj je što
postoje pojedinci koji žele profitirati od jedne vjere, i što se u javnosti stvara percepcija o
izrazitoj komercijaliziranosti vjere. Ponekad ima osjećaj da ljudi koji prodaju takve stvari
uopće nisu pogani i da ne razmiju što poganima treba, a oni koji jesu samo nastoje zadovoljiti
potražnju drugih pogana. Komercijalizacija nije nužno loša, ljudi moraju nekako zarađivati.
Ipak, možda je bolje sam izrađivati predmete i biti siguran u ono što posjeduješ. Kada
wiccanin sam izrađuje predmet, on ima nekakvu povezanost s njim i to je nešto što se ne
može kupiti. Posebno su nas zainteresirali rituali samih predmeta i povezanost s njima. Stoga
smo ragovarali s još dva člana. Wayne Blachar29 je wiccanin s kojim smo vodili razgovor o
predmetima i ritualima. Kaže kako pravoga wiccanina odlikuje njegova želja za vjerom, a
predmeti koji mu trebaju za određene obrede su tek šlag na vrhu torte. Naveo je nekoliko
predmeta koji za njega predstavljaju pravoga wiccanina. To je magični štapić, knjiga čarolija,
mač, kaleži i bodeži. Rekao nam je kako tradicionalo viđenje wicce nalaže samostalnu izradu
predmeta. Međutim, današnji ljudi nemaju dovoljno znanja i iskustva da bi sami nešto
izrađivali, pa je puno jednostavnije nešto kupiti. Njegovo je iskustvo da je predmet bolje sam
izraditi i imati nekakvu duhovnu povezanost s njim. Zanimalo nas je postoje li neki rituali
kojima se može smanjiti ili povećati vrijednost predmeta. Iz prethodnog razgovora s drugim
članovima, vidjeli smo da se prodaju predmeti koji su prošli određene obrede, pa su stoga i
skuplji. Wayne Blachar nam je rekao da svaki ritual povećava vrijednost predmeta. Međutim,
tijek obreda nije htio podijeliti s nama. Obredi personaliziraju predmete i moguće ih je
prodavati, ali je za njega to jako loša situacija. Kaže kako nikome ne bi savjetovao da kupuje
predmet koji je već bio u nekim obredima. Usporedio je takvu kupovinu sa uzimanjem oružja
u ruke i mogućnošću ozljeđivanja. Prodaja čarolija za njega je također nekakav oblik
uobičajenoga preživljavanja i zarađivanja, ali bi bilo bolje da se takve stvari ipak rade
besplatno. Zaključio je kako komercijalizaija umanjuje važnost vjere, te da ju navodi na
nerealnost i fantaziju kakvu susrećemo na televiziji. Ista smo pitanja postavili članici Wood
Orcles30, koja je rekla da su njezini glavni predmeti bočica s vodom, mala keramička zdjela i
pero orla u funkciji magičnoga štapića. Rekla nam je kako pojedine predmete sama kupuje jer
joj je tako jednostavnije. Zdjelu, primjerice, ne može sama izraditi, ali će ju onda ispuniti s 28 Remy The Dancing Loon, ibid., 12.4.2012.29 Wayne Blachar, Wiccan Together Chat; http://www.wiccantogether.com/, 18.4.2012.30 Wood Orcles, ibid., 18.4.2012.
18
predmetima koje je skupila u prirodi. Magične štapove je uvijek uzimala iz prirode, a koristi
ih u funkciji zaštite. Kada počinje neki obred, onda sa štapom napravi tri kruga oko sebe kako
bi se zaštitila. Razljutila ju je mogućnost prodaje obredno korištenih predmeta. Kaže kako
pravi wiccani to ne bi radili. Njezin magični štapić je poput njenog najboljeg prijatelja. Ljudi
koji prodaju korištene predmete ne razumiju magiju i simboliku wicce.
Na chatu stranice http://www.witcheschat.com/31 razgovarale smo s korisnikom
SET66632. No prije no što smo počele razgovor o temi zanimalo nas je zašto je odabrao ovaj
nadimak. Naime Set je jedno od imena koje sotonisti koriste za Sotonu, a Setov Hram ime je
jedne od sotonističkih frakcija. Porijeklo i značenje broja 666 nije potrebno posebno
objašnjavati (iz Ivanove knjige Otkrivenja, broj zvijeri). Odgovorio je kako je ovo samo
ironična reakcija na općeprihvaćeno mišljenje da su pripadnici wicce ujedno i sotonisti. Na
naše pitanje koliko je raširena pojava komercijalizacije u wicci, SET666 je odgovorio kako je
wicca, kao uostalom i sve oko nas podložno trgovini i prodaji. Ako postoji prodaja Biblija
(ponekad i metodom od vrata do vrata) nije mu ništa sporno u tome da se prodaju i wiccanski
proizvodi. Uočava kako na mnogim forumima i internetskim stranicama postoji mogućnost
kupovine poganskih i wiccanskih proizvoda, no kako oni često nemaju ritualnu ili duhovnu
namjenu, već su više za svakodnevno korištenje. Smatra kako je wicca, općenito, dosta
zahvaćena komercijalizacijom. I on radije neke predmete sam izrađuje. Kaže kako se bolje
osjeća kada koristi predmete koje je sam izradio jer mu više prirastu srcu. Na naše pitanje
smeta li mu komercijalizacija, odgovorio je kako mu smeta do određene mjere. Nema ništa
protiv da ljudi kupuju predmete, da s druge strane, netko zarađuje, no isto tako smatra da treba
poštivati određenu svetost pojedinih predmeta, te kako oni ne bi trebali biti na prodaju. Na
pitanje koji su to predmeti odgovorio je kako je to individualna stvar. Zatim smo ga pitale je li
ikada kupovao proizvode koji se nude u klasičnim ili internetskim trgovinama. Odgovorio je
kako je kupio nekoliko predmeta, koji nisu bili usko vezani za prakticiranje wicce, već su bili
više namijenjeni svjetovnoj uporabi. Bile su to majice. Istaknuo je kako je bio zadovoljan
cijenom i kvalitetom. Zatim smo ga pitale što misli o vlasnicima trgovina koji, htjeli mi to
priznati ili ne, na kraju priče, od svega ubiru profit. Set666 odgovara kako nema ništa protiv
toga da netko vodi posao i pritom zarađuje, sve dok taj isti posao radi pošteno i po zakonu. A
što se same etičnosti vlasnika trgovina tiče, te činjenice da zarađuju na nečijoj religioznosti, u
to nije želio dublje ulaziti: "Na kraju se sve svodi na slobodan izbor. Nitko od nas nije ni na 31 To je stranica koja je namjenjena isključivo chatu, nema nikakvih drugih opcija. U podnaslovu stoji kako je to chat za wiccane, pogane i vještice. Na naslovnoj stranici su istaknute samo upute i pravila ponašanja, ne postoje nikakve dodatne informacije o chatu.32 SET666, Witch chat; http://www.witcheschat.com/ 11.4.2012.
19
što prisiljen. Hoćeš li nešto kupiti ili sam izraditi, tvoja je volja. Vlasnik trgovine je samo
iskoristio lijenost onih koji su možda duhovni, no nisu marljivi.“ – zaključio je. Dorothy33
nam je rekla kako je oduvijek bila poganka i kako je osjećala svojevrsni otpor prema bilo
kojem obliku institucionalizacije, pa tako i prema institucionaliziranoj religiji. Smatra kako
wicca nije iskomercijalizirana, kao ni njeni pripadnici. Predmete ne kupuje, već ih sama
izrađuje (osim kotlova i zdjela koje je napravio njezin prijatelj), a o vlasnicima trgovina ima
podijeljeno mišljenje. Ne podržava one koji i sami nisu pripadnici religije, već osuđuje
njihovu potrebu za zarađivanjem na nečijim vjerskim uvjerenjima. EsotericA34 smatra da
nema ništa loše u tome da netko želi zaraditi, no postavlja se pitanje etičnosti zarađivanja na
tuđim uvjerenjima, pogotovo ako trgovac i sam nije pripadnik određene vjere. Na naše pitanje
koliko trgovine mogu pridonijeti popularizaciji pokreta, odgovorila je kako, zasigurno, mogu
puno pridonijeti popularizaciji, no kako to sa sobom donosi i neke druge, neželjene
posljedice. Pokret se omasovljuje, no većinom s pripadnicima koji neće čvrsto biti vezani uz
religiju, već pripadnicima kojima je to možda mladenački hir. Korisnica pod nadimkom
MeRcUrE35 je istaknula da pripadnici wicce ne podliježu reklamama i blještavilu oglašivača,
jer je u prirodi svakog poganina, pa tako i wiccana da bude što više odvojen od mainstreama.
Ona sama kupuje predmete, koje ne može samostalno izraditi, te literaturu za koju tvrdi da je
raznolika, kvalitetna i pristupačna. SpiritOfBear36 je primijetio da wicca polako podliježe
komercijalizaciji koja mu, osobno, ne smeta ako je u granicama normale. Kupuje samo tarot
karte, a vjerska pripadnost vlasnika nije mu bitna jer ističe kako živimo u kapitalističkom
društvu i kako svatko ima pravo privređivati. Na naše pitanje smeta li mu što se trguje
predmetima, koji za nekoga mogu biti sveti, odgovorio je da mu to ne smeta jer je to osobna
stvar. Svatko će različitom predmetu pridati atribut svetosti. Na pitanje koliko kupljeni
predmet može imati duhovne vrijednosti, MeRcUrE je odgovorila kako je najbolje izrađivati
predmete, koje smatramo svetima i koje ćemo koristiti u obredima, dok je SpiritOfBear je
ponovio kako je to osobna stvar i kako svatko samostalno daje atribut svetosti određenom
predmetu.
33 Dorothy, Witch chat; http://www.witcheschat.com/, 11.4.2012.34 EsotericA, ibid., 11.4.2012.35MeRcUrE, ibid., 11.4.2012.36SpiritOfBear, ibid., 11.4.2012.
20
Slične smo upite postavile i na chatu stranice http://wiccachat.tumblr.com/37.
BLackSWan38 je odgovorio kako komercijalizacija nije dotaknula wiccu u tolikoj mjeri kao
neke druge religije, i da članovi pokreta nisu podložni utjecaju komercijalizacije. Barem ne
oni pravi. Pod pravima misli na one koji su istinski sljedbenici wicce, a ne na sve veći broj
mladih, koji se pokretu priključuju pod utjecajem filmova i industrije zabave općenito. Za sve
veći broj sljedbenika smatra zaslužnima i internetske trgovine, koje su svima dostupne, no
smatra kako njihov utjecaj nije presudan. Onaj koji ostane sljedbenik wicce, ne ostaje
sljedbenikom radi trgovine već radi svojih uvjerenja. S njim se složila i NEVIA39 koja, pri
tom, smatra da je omasovljenje pokreta dobro, jer povećava broj pripadnika, a oni kojima je to
samo hir sami odustanu nakon kraćeg vremena. Ne osuđuje prodavanje ritualnih proizvoda, a
neke je i sama kupila. Na pitanje koliko jedan proizvedeni (vjerojatno i masovno proizvedeni)
predmet može imati duhovne vrijednosti odgovorila je samo GaRDner40: "Po mom mišljenju
veću duhovnu vrijednost, a time i ritualnu, imaju predmeti koje sama izradim. Osjećam
posebnu povezanost s tim predmetom i smatram da je njegova učinkovitost prilikom
izvođenja rituala, ili magije, veća. Iako nemam ništa protiv kupovanja ritualnih predmeta,
preferiram metodu 'uradi sam'..."
Na chatu stranice http://wiccan-chat.theinfinitynetwork.org/41 nastavile smo
istraživanje. Zeppelin42 je odgovorila kako, po njenom mišljenju wicca nije
iskomercijalizirana, i kako sama komercijalizacija nije uzela maha kao u nekim drugim
religijama. Guest504343 je rekao kako osobno poznaje nekoliko vlasnika sličnih trgovina i
kako su neki od njih wiccani. Ne smeta mu što je to nekima izvor zarade, pod uvjetom da su i
sami pripadnici religije. Oni koji to nisu ne osuđuje, no njihovo ponašanje smatra moralno
upitnim. Slično je odgovorila i Rayn44 koja je nadodala kako je i sama izrađivala neke ritualne
predmete, koji su se kasnije prodavali u lokalnoj trgovini poganskih proizvoda. Također
smatra kako veću vrijednost imaju ručno izrađeni predmeti, koje su izradili sami praktikanti
rituala, nego li oni koji su masovno proizvedeni.
37 Stranica je dio veće stranice http://www.tumblr.com gdje korisnici izrađuju svoje profile te mogu dijeliti slike, tekstove i slično. Navedeno je kako stranicu mjesečno posjeti 15, 952, 463, 872 ljudi. Također je istaknuto kako bi osnovni oblik komunikacije ovdje trebala biti slika, ali stranica ima i mogućnost chata. 38BLackSWan, Wicca chat; http://wiccachat.tumblr.com/, 14.4.2012.39 NEVIA, ibid., 14.4.2012.40GaRDner, ibid., 14.4.2012.41 Stranica je dio veće stranice http://theinfinitynetwork.org/ koja sadrži blogove wiccana, pogana i ljudi koji su zainterecirani za teme iz područja tih religija. Ima nekoliko rubrika: umjetnost, okultno, filozofija, publikacije i novosti u kojima korisnici objavljuju svoje poruke i slično. Ostale informacije nisu navedene. 42Zeppelin, Wiccan chat, http://wiccan-chat.theinfinitynetwork.org/, 16.4.2012.43Guest5043, ibid., 16.4.2012.44Rayn, Wiccan chat, http://wiccan-chat.theinfinitynetwork.org/, 16.4.2012.
21
3.1 Osvrt na istraživanje
Mnogi korisnici chatova pokazali su veliko nepovjerenje. Prema našem mišljenju, to je
rezultat dugogodišnjeg stigmatiziranja pripadnika wicce kao sotonista, vještica iz bajki i
ružnih babetina, koje vas pretvaraju u žabu ako niste dobri. Gotovo svi sugovornici pokazali
su se kao osobe, koje znaju što žele, čvrsto stoje na zemlji, zadovoljni su i ispunjeni. U svojim
vjerovanjima pronalaze odgovore na svoje duhovne potrebe, oblikuju vlastiti život prema
njima i tako djeluju u svijetu. Tijekom istraživanja očekivale smo puno više suradnje i
komentara. Međutim, pokazalo se kako su mnogi korisnici stranica izrazito nepovjerljivi
prema ovakvom tipu istraživanja. Pojedinci su smatrali kako smo negativno usmjereni prema
wicci te da ju nastojimo prikazati u lošem svjetlu. Poneki su izrazito tražili naše vlastito
religijsko opredjeljenje. Bilo je i primjera svadljivosti. Najveći je problem svakako bio
relativno mali odaziv s obzirom na veliki broj registriranih članova.
Iz našega kratkog istraživanja proizlazi kako se cjelokupnom procesu
komercijalizacije wicca nije moga oduprijeti. Komercijalizacija sa sobom donosi dvojake
posljedice. S jedne strane pridonosi popularizaciji pokreta, "izlasku iz ormara" anonimnosti i
svojevrsnog elitizma, prema kojem je wicca bila predodređena samo za manju skupinu ljudi.
Neizbježna je popularizacija pokreta koja za posljedicu ima povećanje broja sljedbenika.
Mnogi od tih pridošlica brzo napuštaju pokret jer mu se, odmah na početku, priključuju iz
pogrešnih razloga. Možda su čak i vođeni zaslijepljenošću blještavilom industrije zabave.
Pojedinci koji su sudjelovali u istraživanju, samosvjesne su osobe, u potrazi za znanjem i
istinskim vrijednostima religioznosti. Svi su sudionici svjesni iskomercijaliziranosti wicce kao
religije, te profitiranja na religiji, a prema odgovorima smo dobile dojam da se sudionici ne
zamaraju odviše koliko je ta komercijalizacija pozitivna, tj. negativna za religiju. Raznovrsne
internetske trgovine i njihova ponuda na njih nema velik utjecaj, jer u eventualnu kupovinu
ulaze s određenom idejom što im je konkretno potrebno, ili pristupaju samostalnoj izradi
predmeta, što za njih ima puno veće religijsko značenje. Više im je bitan njihov stav i odnos
prema religiji, nego posjedovanje određenog asortimana religijskog pribora. Prema razgovoru
s članovima foruma, zaključile smo da je internetska kupovina brza, jeftina, dostupna i
jednostavna. Vlasnici trgovina im ne smetaju ukoliko su i sami pripadnici religije. Zanimljivo
je kako su se neki korisnici nepovoljno izrazili o onim vlasnicima trgovina, koji nisu
22
pripadnici religije već im je trgovanje poganskim i wiccanskim proizvodima tek zanimanje.
Dobiva se dojam da se prodaji svetih predmeta daje legitimitet ako sve ostane "unutar
pokreta". Postoji određeno propitivanje podrijetla predmeta, ali nam se čini da je to
propitivanje započelo tek našim upitom te da ih ne ometa u prakticiranje religije ili kupovini
predmeta. Sumnja koja postoji prilikom kupovine predmeta na internetu čini nam se kao
uobičajeno sumnja svih korisnika internetskih trgovina prilikom kupnje. Ispitanici osobito
naglašavaju važnost vlastoručne izrade potrebnih predmeta, te kupnje u specijaliziranim
dućanima gdje se osjećaju ugodno, poznaju vlasnike i njihov način izrade. Međutim, wiccanin
kupnjom određenoga predmeta i postavljanjem istoga u svoj dom na njemu izrađuje sasvim
novi identitet. Taj isti predmet dobiva na svojoj vrijednosti i važnosti za onoga koji ga je
izradio i koji ga koristi u religijskim obredima, a korisnik postaje osobno povezan s njim.
Prodaju takvih korištenih 'predmeta' svi sudionici osuđuju te smatraju nemoralnim pa čak i
opasnim.
Ispitanici smatraju da internetske trgovine privlače nove vjernike, što može a i ne mora
biti pozitivna stvar – neinformiranost kupaca dovodi do kupnje proizvoda zbog njegova
estetskog izgleda, što poslije može dovesti do razočarenja; proizvod privlači koliko razne
fanatike, zaljubljenike u popularne 'magijske' emisije, tinejdžere, toliko i ljude koji se zaista
žele baviti magijom. Mladi se, ponukani površnim filmovima i emisijama, proglašavaju
wiccanima/vješticama, visokim svećenicama/cima, tražeći dalje istomišljenike i informacije
na internetu. Ozbiljni vjernici i wiccani ovaj trend nazivaju Fluffy Bunny syndrome, a
pripadnike fluffies. Na internetu je dostupan širok spektar knjiga prisutan na raznim
stranicama internetske prodaje upitne kvalitete, mladi često dobivaju krive i površne
informacije. To dovodi do krivog interpretiranja religije kod mladih, koji prema tome religiju
predstavljaju u krivom svjetlu, a sve je to dio novonastalog trenda i komercijalizacije putem
medija i interneta. Tinejdžeri, predstavljajući se kao wiccani, često na sebi nose razne
religijske predmete (pentagrame, gotičku odjeću i sl.), ne shvaćajući pravo značenje, te krivo
interpretirajući i nerazumijevajući samu religiju. Uzrok toga je, dakle, komercijalizacija
religije čime ona postaje dostupna široj javnosti, te prestaje biti u tajnosti i skrivena, što onda
privlači tinjedžere, razne 'čudake' i sl. Stoga se čini kako su za wiccane uzrok i rezultat
komercijalizacije wicce upravo spomenuti pojedinci. S druge strane, ta dostupnost u javnosti
cijelokupnog poganstva (kao posljedica poganstva), a u ovom slučaju wicce, ima i svoje
prednosti – ljudi počinju razumijevati da to nije religija koje se treba strašiti, niti povezivati sa
sotonizmom. Na taj način wiccani mogu slobodnije i bez straha živjeti svoju religiju; bez
23
skrivanja i tajnosti. Poneki također ne vide problem u komercijalizaciji wicce, pa tu navode i
samoga Geralda Gardnera, kao oca wicce i prvog javnog osnivača wiccanske tradicije, koji je
često bio u kontaktu s medijima i 'reklamirao' wiccansku religiju.
4. Zaključak
Naše je istraživanje odnosa wiccana prema komercijalizaciji wicce i komercijalnoj
ponudi na internetu ponudilo niz rezultata, ali i niz mnogobrojnih pitanja za buduća
istraživanja. Iz internetskih razgovora s wiccanima zaključile smo kako većina sudionika
istraživanja kupuje različite proizvode putem interneta. To su različiti obredni predmeti,
knjige i slično. Svi su sudionici svjesni komercijalnoga karaktera wicce te različitih oblika
profitiranja na religiji. Međutim, tijekom istraživanja se pokazalo kako se većina sudionika
uopće ne zamara pitanjem komercijalizacije. Za njih je to pitanje gotovo irelevantno, jer
smatraju kako komercijalizacija ne dotiče njihovo vlastito religijsko iskustvo i duhovnost.
Naime, religija je za njih ono što se odvija iznad običnoga masovnog i komercijalnog svijeta.
Ona je privatna, zatvorena i gotovo pročišćena od komercijalnih utjecaja. Činilo nam se kako
se mnogi od naših ispitanika tek prvi put susreću s pitanjem komercijalizacije wicce, te da
prvi put promišljaju ovaj problem. Tijekom duljih razgovora uspjele smo dobiti i neka
mišljenja o pozitivnim i negativnim utjecajima procesa komercijalizacije na wiccu.
Dakle, komercijaliziranost wicce kao religije ne očituje se samo i isključivo putem
raznih internetskih trgovina i prodaje ritualnoga i magijskoga pribora. Wicca je kao relativno
mlada religija u današnje vrijeme postala dio trendova i mainstreama, što je jasno vidljivo iz
različitih televizijskih emisija i filmova s magijskom i vještičarskom tematikom. Takve
emisije su postale, pretežito među mladima i tinejdžerima, svojevrsna senzacija. Njihova
popularnost dovodi do glavnoga negativnog utjecaja komercijalizacije na wiccu, a kako ga
prepoznaju sami pripadnici religije. Mediji komercijalizacijom religije istu čine dostupnom
široj javnosti. Wicca počinje privlačiti tinjedžere, razne 'čudake' i sl. Mnogi od tih pridošlica
brzo napuštaju religiju jer joj se, odmah na početku, priključuju iz pogrešnih razloga.
Najčešće su vođeni tek površnim interesima, televizijskim idolima i općenito blještavilom
industrije zabave. Tu su također želje da se bude drugačiji, ili jednostavno da se negdje
pripada. U wicci na kraju ne pronalaze odgovore koji zadovoljavaju njihove duhovne ili neke
24
druge potrebe, te nastavljaju dalje svoju potragu. S druge strane, ta dostupnost u javnosti (kao
posljedica komercijalizacije) cjelokupnog neopoganstva, a u ovom slučaju wicce, ima i svoje
prednosti jer ljudi počinju razumijevati da to nije religija koje se treba iz nekoga razloga bojati
ili povezivati sa sotonizmom. Na taj način wiccani imaju priliku prezentirati svoju religiju te
ukloniti mnogobrojne predrasude i stereotipe. Stoga, omasovljenje sa sobom donosi i one
sljedbenike koji zdušno prihvaćaju religiju, vjerovanja, ritualnu praksu, duhovnost i pogled na
svijet.
Mišljenja smo da su mnogi sljedbenici, bilo marginalni, bilo aktivni i predani, do
pokreta došli putem trgovina, kupujući predmete, za koje možda nisu niti znali – čemu i u
koje svrhe, na početku, uopće služe. Analizom ponude internetskih dućana došle smo do
zaključka da se prodaju mnogi predmeti koji nemaju veze s religijom, te da ih je ponekad
teško odvojiti od onih koji imaju svoju obrednu ulogu. To su predmeti obilježeni wiccanskim
simbolima, a prodaju se jer su odraz trenda i mode. Primjer je različit nakit, figurice ili odjeća.
Međutim, komercijalizacija obuhvaća i knjige, glazbu i filmove.
Nas je posebno zanimao komercijalizirani aspekt obrednih predmeta. Znamo kako se i
različiti svrsishodni predmeti (obredni bodeži, mačevi, kaleži, kotlići i sl.) masovno proizvode
i nude na tržištu. Međutim, u razgovoru s našim ispitanicima došle smo do nama najvrjednijeg
zaključka istraživanja. Wiccani daju prednost ručnoj izradi obrednih predmeta, a ako nešto ne
mogu sami izraditi, onda će posegnuti za trgovinama. Naime, izrada obrednih predmeta
povećava duhovnu povezanost između izrađivača i samoga predmeta. Stoga smo došle do
zaključka kako je povezanost s predmetom vrlo važna. Kada je predmet nemoguće izraditi,
duhovna se povezanost ostvaruje u različitim ritualima. Korištenjem u ritualima predmet
postaje osoban, privatan i ponovno povezan s korisnikom. Stoga za wiccane komercijalna
ponuda na internetu nije toliko važna jer se kupljeni predmeti u religijskoj uporabi 'pročišćuju'
od bilo kakvih doticanja mase, konzumerizma, zarade i sl. Iako bi wiccani radije kupovali
predmete od osoba koje su i same pripadnici religije, to i nije toliko nužno. Međutim, treba
naglasiti kako je po mišljenju wiccana prodaja već korištenih obrednih predmeta gotovo
nemoralna. To bi po njihovom sudu bio čak i opasan čin jer se predmeti tijekom korištenja
pune različitim oblicima energije. Dođe li osoba u posjed predmeta s energijom s kojom ne
zna ili ne može rukovati može se i ozlijediti. Izvođenje obreda može stoga povećati vrijednost
predmeta, ali ta se vrijednost ne smije povezivati s komercijalnom stranom. Radi se o
duhovnoj i energetskoj vrijednosti koju se ne treba zloupotrebljavati zbog novčane zarade.
25
Našim smo istraživanjem stoga utvrdile i pozitivne i negativne aspekte
komercijalizacije wicce, te odnos wiccana prema komercijalizaciji. Posebno nam je bilo
važno utvrditi njihov odnos prema komercijalnoj ponudi predmeta na internetu. Ovdje smo
došle do zanimljivih rezultata koje nismo posebno susretale u obrađenoj literaturi. To je
pitanje duhovne povezanosti s predmetom tijekom njegove izrade ili tijekom obreda koje
udaljuje predmete od svijeta komercijalizacije, ali im povećava duhovnu vrijednost.
Istraživanjem smo otvorile mnoga pitanja koja mogu biti korisna za buduća istraživanja. Bilo
bi zanimljivo produbiti pitanje odnosa duhovne i komercijalne vrijednosti predmeta, te
prodaje već obredno korištenih predmeta. Otvorilo se i pitanje motivacije trgovaca koji se
bave prodajom proizvoda namijenjenih wiccanima. Međutim, do njih je nešto teže doći. Bilo
bi zanimljivo saznati podrijetlo nekih predmeta, ali i trgovaca te suočiti wiccane s otkrivenim
informacijama. Zanimljivo bi bilo pratiti tijek izrade i uporabe nekoga predmeta ili kupovine.
Specifični uvjeti istraživanja orijentirali su nas na uzak krug pitanja o utjecajima
komercijalizacije i komercijalnoj ponudi na internetu.
Tijekom istraživanja smo se suočile s nekim problemima koji su bili vezani uz
internetsko istraživanje. Iako smo proučavale literaturu nismo bile sasvim spremne na
internetsko okružje. Trebalo nam je dosta vremena da ostvarimo komunikaciju s wiccanima.
Mnogi su članovi foruma i chatova pokazali sumnjičavost i rezerviranost, malo njih je bilo
spremno na suradnju s nama. Problem internetskog istraživanja je i taj što nismo imale
podatke o tome kojoj dobnoj skupini pripadaju ispitanici, nismo znale od kuda ispitanici
dolaze, niti razne druge podatke po kojima bi mogle klasificirati ispitanike. Također, imale
smo problema s utvrđivanjem vlasnika stranica i njihovog sjedišta, na nekim stranicama ti
podaci nisu dostupni. Na te nas je probleme upućivala i literatura o metodologijiji istraživanja.
Stoga naše ispitanike ne možemo posebno svrstavati, ali u ragovoru s njima smo došle do
zaključka da se ipak radi o zrelim pojedincima koji istinski pripadaju wicci. Naš najveći
problem su bili odgovori s kojima smo se ipak na kraju uspjele snaći. Naime, internet
omogućava tek kratke odgovore na određena pitanja. Rezultat toga su dosta jednolični
odgovori kod mnogih ispitanika. Međutim, i takvi su odgovori na neki način poželjni jer se
međusobno potkrepljuju. U odgovorima stoga nema previše izuzetaka, naši ispitanici
uglavnom dijele svoja mišljenja. Naše bi istraživanje dodatno produbilo i bolje poznavanje
ove teme odnosno dulje vrijeme za proučavanje literature i drugih izvora.
Moramo priznati da smo zadovoljne svojim krajnjim rezultatima. Došle smo do
zanimljivih rezultata i informacija. Uspjele smo ostvariti internetsku komunikaciju s
26
wiccanima, iako bi sljedeći korak svakako trebala biti uobičajena izravna komunikacija bez
interneta. Naše je istraživanje relativno malo, ali doprinosi razumijevanju wicce. Ovakva su
istraživanja od osobite važnost jer pomažu u izgradnji cjelovite slike.
.
27
5. Literatura
1. CHUS, Denise. 2007. „Consumer witchraft: are teenage witches a creation of
commercial interest?“. Journal of Beliefs & Values, vol. 28, No.1. 45-53.
2. CLIFTON, Chas. 2006. Her Hidden Children: The Rise of Wicca and Paganism in
America. Oxford: Altamira Press.
3. COCO, Angela. 2008. „Pagans online and offline: locating Community in
postmodern times“. U Sociological Spectrum, Vol. 28 Issue 5. Australia, Lismore:
Centre for Peace and Social Justice, Southern Cross University. 510-530.
4. CONWAY, D.J. 2001. Wicca: The Complete Craft. USA, New York: Crossing
Press.
5. COWAN, Douglas E. 2005. Cyberhenge: Modern Pagans on the Internet. New
York: Routledge.
6. CUNNINGHAM, Scott. 2004. Wicca: A Guide for the Solitary Practicioner.
Woodbury, Minnesota: Llewellyn Publications.
7. CUNNINGHAM, Scott i David HARRINGTON. 2003. Spell Crafts: Creating
Magical Objects. USA: Llevellyn Publications.
8. DAWSON, Lorne L. i Douglas E. COWAN, ur. 2004. Religion online: Finding
faith on the Internet. New York: Routledge.
9. HINE, Christine. 2004. „Virtualni predmeti etnografije“. U Etnografije interneta,
ur. Reana Senjković i Iva Pleše. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 27-
55.
28
10. HOOWER, Stewart M. i SCHOFIELD CLARK Lynn. 2002. Practicing religion in
the age of media: explorations in media, religion and culture. New York:
Columbia University Press.
11. INGALL, Marjorie. 1998. "Witches online: Nothing as Spooky as you Might
Imagine“. New York Times,
http://www.nytimes.com/1998/10/29/technology/screen-grab-witches-on-line-
nothing-nearly-as-spooky-as-you-might-imagine.html (1.5.2012.).
12. JONES, Steve, ur. 1999. Doing internet research: Critical Issues and Methods for
Examining the Net. Thousand Oaks – London – New Delhi: Sage Publications.
13. KLASSEN, Chris. 2002. „Cybercoven: Being a witch online“. U Studies in
Religion/Sciences Religieuses 31/1. York University, 51-62.
14. KRUEGER, Oliver. 2004. „The Internet as Distributor and Mirros of Religious
and Ritual Knowledge“. Asian Journal of Social Science, Vol.32, No.2. National
University of Singapore, 183-197.
15. LEWIS, James R. 1996. Magical Religion and Modern Witchcraft. Albany: State
University of New York Press.
16. LIPP, Deborah. 2003. The Elements of Ritual: Air, Fire, Water & Earth in the
Wiccan Circle. USA: Llewellyn Publications.
17. MILIČEVIĆ, Sonja. 2010. „Wicca. Stara ili nova religija?“ U Mitski zbornik,
Suzana Marjanić i Ines Prica, ur., Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 531-
551.
18. PEARSON, Joanne. 2007. Wicca and the Christian Heritage: Ritual, Sex and
Magic. Oxford: Routledge
19. SABIN, Thea. 2006. Wicca for Beginners: Fundamentals of Philosophy &
Practice. USA: Llewellyin Publications
29
20. WITTEL, Andreas. 2004. „Etnografija u pokretu: od terena do mreže i interneta“.
U Etnografije interneta, ur. Reana Senjković i Iva Pleše. Zagreb: Institut za
etnologiju i folkloristiku, 17-25.
21. ZAIDMAN, Nurit. 2007. „The New Age Shop – Church of Marketplace?“.
Journal of Contemporary Religion. Vol.22, No.3. Routledge, 361-374.
Internet
1. http:// www.13moons.com
2. http://www.blessedbe.sugarbane.com
3. http://www.everythingunderthemoon.net
4. http://www.freeforum101.com (Witches Hut)
5. http://www.midnightsky.com
6. http://www.pagandreams.co.uk
7. http://www.paganspace.net
8. http://www.wiccachat.tumblr.com
9. http://www.wiccan-chat.theinfinitynetwork.org
10. http://www.wiccantogether.com
11. http://www.witcheschat.com
30
31