Knjiga 45 - Fibra | ORKA_45_Berlin_KB.indd 1 23.05.2020. 17:29:02 JASON Knjiga 45 * Scenarij & crte ž Jason Lutes * Originalno izdanje Berlin (2018.) Izdavač Naklada Fibra d.o.o

JASON LUTES

Knjiga

45

www.fibra.hr | www.stripovi.com

ORKA_45_Berlin_KB.indd 1 23.05.2020. 17:29:02

JASON LUTES

Knjiga

45

*Scenarij & crtež

Jason Lutes *

Originalno izdanjeBerlin (2018.)

Izdavač Naklada Fibra d.o.o.

*Glavni urednik Marko Šunjić

Prijevod Petra MatićLektura Tomislav JurićRedaktura, prijelom i

priprema za tisak Marko ŠunjićPrilagodba dizajna Melina Mikulić

Tisak Stega tisak d.o.o.Naklada 500 primjerakaISBN 978-953-321-504-4

*Copyright © 2001, 2008, 2018 by Jason Lutes for BERLIN (integrale)Foreign Rights via CARLSEN Verlag

GmbH, Hamburg, GermanyAll rights reserved

*Zagreb, svibanj 2020.

*Knjiga je objavljena uz financijsku

potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.




5 Berlin


‘Dan!

Lijep pozdrav.

Tek ste se ukrcali?

Pa… ne.

Mijenjam kupe.

Prepirka.

Društvo u prethodnom kupeu

bilo je prilično… neadekvatno.

Iako očito ne mogu pobjeći od njihovih

istomišljenika, ovdje me bar puštaju na miru jer

spavaju.

Pretpostavio sam…

Oprostite, nisam vas mislio

uvrijediti.

Ne, ne, niste.

6 Berlin


Hoće li vam

smetati?Samo

izvolite.

Samo ću...

Pišete??

Aha! Ne. Ne u ovu teku. Ova je za crtanje.

Umjetnica! Krasno! I,

što crtate? Vjerske prizore

i tako to?

Ne, samo ono što vidim. Ne izmišljam.

Crtam ono što vidim, ono što

ostavi dojam na mene.

Smijem li…?

Nema puno crteža. Ovo mi je nova teka.

I mislio sam da je bilježnica! Pa zar

crtate na papiru s crtama?

Da.

A dnevnik mi je blok za skiciranje, bez crta. Tako ja

to volim.

Ne znam zašto.

7 Berlin


Nije to ništa posebno. Hoću

reći…

Oni jesu posebni. Ljudi. Ali crtam ih samo za vježbu.

Nisam vezana za te slike.

Samo dokumentiram ono što vidim.

Da? I ja.

Crtate?

8 Berlin


Ha ha, ne.

Ja to pokušavam s riječima.

Pišem.

Romano-pisac?

Novinar.

Ali nisam elokventan kao vi u jeziku koji sam

odabrao. Crteži su vam zaista

odlični.

Vrlo ste ljubazni, Herr…?

Oprostite, baš sam nepristojan. Severing. Kurt

Severing.

Marthe Müller.

Putujete po nekom

poslu?

Da.

Trebao sam provjeriti neke podatke za tuđi

članak kao uslugu svom uredniku.

A vi?

Po prtljazi vidim da niste na kratkom putovanju.

9 Berlin


Iz Kölna sam. Bojim se da još

nikad nisam bila u velegradu.

Zaista?

Molim?

Zaista se bojite?

Ne.

Zar se imam razloga bojati?

Pa, Köln je prilično velik, ali je li to velegrad u modernom smislu?

Ovaj naš prijatelj… Pripada jednoj od

mnogo frakcija koje se sve češće sukobljavaju na

ulicama.

Komunisti, socijalisti, nacionalisti, demokrati, republikanci, kriminalci,

prosjaci, lopovi i svi između njih.

Sve to skupa...

Sad me vi pokušavate uplašiti,

Herr Severing?

Naše odredište svakako jest. Bilo bi normalno

da pomalo strepite ako onamo idete prvi put.

10 Berlin


Ma ne.Oprostite. Lako se zanesem kad počnem o tome

govoriti.

Znate, već neko vrijeme živim u tom

gradu…

I gledam kako u ovih deset

godina raste i strahovito se

mijenja…

Svega je sve više i tempo je sve brži i brži.

Naravno, zato netko tko dolazi prvi put ima zbog čega biti uzbuđen.

Kao što mnogi vole reći, samo je

Pariz veći europski kulturni centar od

njega.

Kazalište, umjetnost… Dok

me nije bilo u gradu, počeli su prikazivati prvi njemački zvučni

film.

Dajte zamislite!

U gradu se ovog časa tiska… ne znam, valjda

3000 novina i časopisa,

dakle, što se mene tiče…

Pretpostavljam da vaše nezadovoljstvo ima veze s

vašom profesijom.

Nemojte me pogrešno

shvatiti, Fräulen Müller; strahujem

zbog mnogo toga…

Mnogo toga me muči.

Ali kad se sve zbroji, ni jedno

drugo mjesto nije mi dom.

11 Berlin


Grad od kamenja


rujan 1928.

13 Berlin


14 Berlin


Posljednja stanica! Iskrcaj u

sedmi krug pakla!

Ovo je zaista bilo

djetinjasto i okrutno, je l’ se slažete?

Naravno.

Zna se da s ljudima morate komunicirati

na njihovoj razini.

Recite, kamo

morate ići?

Na ovu adresu…

Aha! To je blizu Chaussee-

strasse.

Možete uloviti tramvaj na Potsdamer Platzu, tu

vani.

15 Berlin


Dok izlazimo s kolodvora, uzbuđena sam i pomalo me hvata strepnja.

Došli ste na studij

na Likovnoj akademiji?

Ne mogu se sjetiti kad sam se zadnji put ovako osjećala.

Da.Ali ne trebam diplomu. Ići ću samo na neka predavanja.

Možda nisam nikad. Ipak mi je ovo potpuno novo iskustvo.

Zapravo sam došla

vidjeti grad.

Uranjam u tok grada kao u rijeku.

Plivam kroz zaraćene struje tijela i mirisa:

cigara i kobasica,

lavande i ruža,

oporog daha zapuštenosti.

16 Berlin


Ugodan vam dan.

Valjda ste već vidjeli prosjaka u

životu.

Jesam… Jesam, ali…

O veteranima u Kölnu vode brigu.

Nisu vani na ulici…

I ni jedan nije tako… izobličen.

Udijelite koji

pfennig sinu rata!

Ne mogu to gledati i ne mogu prestati gledati.

Strašno, zar ne?

Ratna tehnologija je zaista

najstrašnije čudo našeg

doba.

Dala nam je moć da učinkovitije sakatimo i

uništavamo više ljudi nego u ikoje drugo doba.

I da ono što bi u prošlom stoljeću bila trupla vratimo

u svijet živih.

Kroz prometnu vrevu čujem glazbu - je li to Chopin?

Kao da je netko svira duboko ispod vode.

Gubim se.

17 Berlin


18 Berlin


Zašto se prema njoj ponašam zaštitnički? Zašto je ne pustim da potone i malo se protrese?

Ljulja se i bojim se da se ne sruši. Pokušavam je poduprijeti riječima, ali riječi su besmislene i prazne.

Gluha je i osjećam da neće htjeti moj dodir.

Oh!

Ha ha ha! Jeste li ikad

vidjeli takvo ludilo? Gledajte

ih kako jure u tim svojim strojevima!

To je prava uvreda njemač-kom smislu za

red.

Zamislite kako je onom jadniku

teško uvesti reda u sve to!

19 Berlin


Dođite, idemo na drugu stranu da uhvatite tramvaj

koji vam treba.

Trebat ćete nekoliko puta presjesti, ali samo recite

kondukterima svoju adresu pa će vam reći gdje trebate sići.

Dobro. Hvala vam.

Bili ste jako ljubazni prema meni,

Herr Severing.

Ma nije to ništa.

Evo vam moja posjetnica.

Slobodno me nazovite kad se

smjestite.

Rado ću vam pokazati grad.

Hvala. Hoću.

Idem ja sad. Imam

sastanak s urednikom.

Dobro došli u Berlin, Fräulein

Müller!

20 Berlin


Debela, crna muha prevalila

se na leđa i bespomoćno

maše nogama.

Treći put ovaj tjedan, a tek je

utorak.

Što da radim? Da je zgazim,

prekinem lamatanje đonom, pokažem tko je

jači?

Moja snaga je

drek.

Kruh i sir i jabuku?

Što mi je Lina spakirala za

ručak?

Hladan ku-hani krumpir

i ostatak wursta?

Prokleto stado. Bijedno stado. BESKONAČNO

STADO!

Stoka. Ovce.

Ali ne svinje.

Jabuka! Crijeva mi žude

za jabukom. Sad! Jabuka.

Draga moja, mila Lina. Kako ta radi

čepove! I gradi brane.

21 Berlin


Hvala, Joachime.

Vidimo se uskoro, Marianne!

Ma koga ja to vidim!

Ringelnatz!

Kamo si se ti zavukao, Severing? Još studiraš da postaneš pisaći stroj?

A ti? Što si, pjesnik, izvođač,

dostavljač?Samo na zamjeni. Treba mi novac – kao i uvijek. Ma, jedan dečko je slomio nogu.

Nadam se da mu je nije netko drugi slomio.

Mogao bih zamisliti nekog s vrpcom oko ruke kako nezadovoljno reagira na

onaj zadnji broj.

Eh! Kad smo već kod toga, onaj genijalac Fink sinoć

u “Buci i dimu”.

Gle, što je ovo:

Vrlo neprivlačno.

Nacional-socijalist s erekcijom!

Ne, toliko smo duboko u

govnima!

22 Berlin


Ha ha ha ha

Ne bi li tom rukom trebao

pokazivati ravno prema gore? Ovako!

Evo, možda da još staneš na stolicu…

Moram još dostaviti puno

novina!Uskoro opet čitam pjesme.

Dođi. Napit ćemo se i past ćeš na

dupe.

Bogme hoću.

Dobar dan, Marianne. Zdravo,

Kurte.Misliš li da ima pojma koliko ga

volim?

Primjećuje li sjeverac vjetrokaz?

Okrutan si.

Ljubav je još okrut-

nija.Je li

Ossietzky u uredu?

Prošlo je podne, zar

ne?

Ja te volim, Marianne.

Ti svakog voliš, blesavi pacifiste.

23 Berlin


Pozdrav, ljudi!

Herr Severing.

Ej, Kurte!

Gle tko se udostojio pojaviti!

Kad ćeš napisati nastavak one

svoje “Prozaične digresije”?

To traje, Neumayere. Tinta je krv, a papir meso.

Daj mi godinu dana.

Naprijed!

Ti to ozbiljno?

On to ozbiljno?

Zdravo, Carle.

Severing. Dobar dan.

{kof kof}

Upravo dolazim sa

sletne piste koju si me poslao da istražim.

I?

Izvoli, sjedni.

24 Berlin


Samo ću kratko, hvala. Nisam još bio

doma.

Nema nikakve sumnje, ondje testiraju vojne avione baš kao

što Kreiser tvrdi.

Izbrojio sam ih desetak; ima

ih vjerojatno i više.

To je izravno kršenje

Versaillesa.

Njemačkoj je zabranjeno posjedovati

zračno oružje.

Članci od 198 do 203. Ponovno naoružavanje

je ilegalno, bez iznimke.

A oni se svejedno

nisu potrudili sakriti što

rade.

Kreiser je provjerio izvještaje o Reichstagovom budžetu s početka godinei vidio je da je projekt

lijepo naveden.

U javnim je dokumentima. Ali tko na to obraća

pozornost? Opet mi moramo podsjećati

vlasti na njihove obaveze.

Drago mi je što mogu

pomoći.E da, evo ti. “Tek izašlo iz

tiska.”

Zbog tvojeg zadnjeg članka dobivamo puno pisama ljutitih pjesnika. Hoćemo li uskoro opet vidjeti tvoje ime na naslovnici?

Da, da. Uskoro ću imati nešto novo za tebe. Sad

se žurim.

Doviđenja!

25 Berlin


Sama se ne osjećam mnogo drukčije, samo malo manje sigurno u to kamo točno moram ići.

Ovaj dio grada je neugodan,

pansion je kao da me otac njime želi kazniti,

a portir... Fräulein Müller?

Da.Je li ovo...

Jeste li vi Herr Wolzendorf?

Jesam. Bivši vojnik pod zapovjedništvom bojnika Müllera ujurišnomodredu kod Bois-le--Pêtrea.

Dobro došli u Berlin.

Ja ću vam uzeti torbe.

Hvala, ja...

Uđite da upoznate moju ženu. Lucia!

Alo, Lucia!

Fräulein Muller, Frau Wolzendorf.

Lucia, ti presento la figlia del diavolo in persona.

26 Berlin


Franz, non é modo di parlare di una giovane

donna! Non importa che

sia!

Ja ne govorim jako dobro njemački.

Oprostite mi, per piacere. Dobro došli u

našu zgradu.

Iz Italije ste?

Si, si, nakon rata Franz došao

da… bude bolje? I poveo me nazad

sa sobom.

U lipnju bit će deset godina.

A ja još ne govorim dobro

njemački.

Dođite, pokazat ću vam sobu.

Na treći kat.

To je to.Ovo je sigurno

klasu niže od finog doma bojnika

Müllera.Ne, nije.

Kupaonica je na kraju hodnika. Dijelite je s još jednim stanarom. Doručak je u osam

sati.

Hvala. Pustit ćemo vas da se smjestite.

Vieni, Franz.

Znate…

Još ga mrzim.

27 Berlin


spava budan pitanje odgovor

Današnji dan bio je pun muškaraca i svaki od njih kao da je imao neku dužnost.

Herr S. bio je ljubazan, ali jedino je Frau W. bila iskreno topla.

Ne sjećam se kad sam to zadnji put doživjela, a ovdje bih to još i manje očekivala.

I to još od neznanke kojoj sam mogla biti jednako antipatična kao njezinome mužu, zbog toga tko mi je otac.

U ovom času u životu, daleko od ono malo ljubavi koju sam dobila.

U ovome gradu.

28 Berlin


Sjećam se konja kojeg sam jahao na farmi strica

Walthera kad sam bio malen.

Sjećam se hladnih jutara, i pare kad bi

šiknula.

Hladno je ovdje. Zašto me ne smjeste

bliže grijalici?

29 Berlin


Hladno mi je i guzica mi je

utrnula.

Mogu sjediti šest minuta, ali tko bi

mislio da će biti tako teško mirno sjediti

pola sata?

Ali ne mogu se žaliti; šesnaest maraka na dan i soba puta mojih

crteža… Ha!

Nije tako loš osjećaj kad me

ovi klinci gledaju. Drukčije je nego u

“Underbellyju”.

Osim kad me ovaj gleda.

POGREŠNO! SVE POGREŠ-

NO!

Kako se zoveš?

Richard.

Prezime!

Blunck.

Blunck!

Gledaj ovo, Blunck! Ova prsa nemaju

masu, nemaju težinu!

Crtanje nije samo povlačenje crta, dečko!

Moraš prodrijeti u temu!

Mora biti konkretna

ovdje

kao što je ondje!

30 Berlin


Dobro, djeco, s modelom

smo završili!

Postavite štafelaje ukrug i okrenite ih

prema unutra!

Hvala, Fräulein. Vidimo se

sutra.

Jesam li bila

dobra?

Vi? Nego što! Goveđi but bi bio jednako dobar,

naravno, ali vi ste bili sasvim u redu!

A ćelava svinja na ražnju?

A sada, djeco…

Da vidimo kakva ste to remek-djela

iznjedrili!

Sranje. Sranje.Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

Sranje.

i… sranje!

Nemate smisla za

skladnu ana-tomiju...

i uglavnom plebejski shvaćate

težinu i gestu crte…

I opet se suočavam s “umjetnički nastrojenom”-mladošću današnjice kao

što se Sizif suočio sa svo-jim kamenom.

Kad bi mi bar prijemna komisija nabrojila grijehe za koje me

kažnjavaju!

Hnnnh

31 Berlin


Imaš sreće što nije

primijetio.

Da te uhvatio

kako mu se smiješ... krk!

Ma to je tako apsurdno... Kad se

tako obruši…

“Sranje, sranje, sranje!”A to kako

stupa po sobi, kao da je narednik na

vojnoj obuci!

Da, baš. Teško je crtati kad

se osjećaš kao da bi trebao salutirati.

Stalno nam zuri preko ramena…

Inače, ja sam Anna.

Zar nećeš ostaviti stvari u

ormariću?

Marthe.Nemam ormarić. Nisam redovna studentica. Sve to moram vući

doma.

A zato te nisam vidjela na drugim kolegijima prve

godine!

Čuj, moraš li odmah doma?

Bar te spusti na zemlju. Ja

sam prije mislila da sam ipak malo talenti-

rana, ali sad...

32 Berlin


Pa, ovaj…

Ovo joj ne može biti

jedini posao, što misliš?

Jedino ako je udana.

Ma nije… Sigurna sam da je prostitutka.

To si i ti mislila, zar ne?

A kako stvari stoje…

nisi jedina.

Jesi li primijetila kako je on zurio u

nju na satu?

Sigurna sam da je čekao da izađe iz kupaonice.

Zapravo, pitat ću ga. RICHARDE!

Ej, Richarde!

Ovo je Marthe. Pridružit će nam se na krovu.

Dobar dan.

Dobar dan.

Zapravo... trebala bih

nešto pojesti.

Gore uvijek ima

hrane!

Dođi!Svidjet će ti se!

33 Berlin


Što sam ti rekla?

Ono je gradska vijećnica. I Branden-

burška vrata.

A između tih zgrada možeš vidjeti palaču. Što još,

Willi?

Pa, možda su najupe-čatljivije…

Mase idiota koje mile

gradom.

Odavde imaju

veličinu koja je više u skladu s njihovom

relativnom vrijednošću.

Naravno, ne bi škodilo da smo nekoliko katova

više.

34 Berlin


Dakle, to je Willi, koji ostavlja dobar prvi dojam kao svaki drugi

mizantrop…

Ovo je Erich…

Dobar dan.

Max…

A ovo je Heinrich.

Hank.

Heinrich se voli

praviti da je Amerikanac.

Howdy, Dick.

Zapravo, voli se praviti da smo svi Amerikanci.

Evo jedne pjesme koja će svima nama Amerikancima biti bliska.

Zove se “Glazba”:

“Kod izvođenja moderne glazbe,

strujanje energije je golemo.”

“Dok je utrošak energije prilikom

izvođenja Brahmsove

pjesme”

“procijenjen na 32 do 35 kilogram-metra

po minuti, otkriveno je da je energija koju

zahtijeva jazz hit mnogo intenzivnija,”

Marthe nije redovna.

A koga ona voli?

“tako da samo bubnjar potroši između 48 i 49 kilogram-metra na sekundu!”

Koga volim?

“S druge strane, nizozemski

ornitolog Jaap ten Klot utvrdio je da kad kokoši,

koje god bile nacionalnosti,”

Koje umjetni-

ke.

Meni je drag Dix. Objektivnost

je prava stvar.

Da, prava stvar. Svakodnevica. Pogled kroz prozor. Samo je to važno,

je li, Max?

“čuju glazbu, osobito odsviranu na usnoj

harmonici, proizvode znatno više jaja.”

35 Berlin


“Zato, s obzirom na hvalevrijedno higijensko

djelovanje na životinjsku i ljudsku vitalnost,”

Upravo tako.

Svijet u svoj svojoj

ružnoći.

Ekspresionisti su sve pogrešno

shvatili!

– sad ide važan dio – Emocije

nam zamagljuju pogled na svijet

kakav on jest! A mi upravo to moramo

dokumen- tirati!

“određena količina glazbe-ne aktivnosti u svakom je

slučaju prepo-ručljiva.”

A što ti sad pokazuješ, Max? Objektivnost ili

emociju?

Ali…

…Čekaj! Čekaj, znam, znam! Gdje je, gdje

je…?

36 Berlin


Aha!

Nikad se ne odvaja

od nje, djeco!

Strastveno putovanje Franza

Masereela.

Roman bez riječi, u potpunosti ispričan – usudio bih se reći

– ekspresionističkim slikama.

Među nama je izdajnik!

A kakav zločin otkriva pucketanje

hrpta?

Kakve niske strasti zastiru

naivne Richardove oči od hladne

objektivnosti?

Oho!Ej!

37 Berlin


Onda, što si nam za

danas drpio, Heinrich?

Rekla sam Marthe da će

biti hrane.

Tu je!

Bila.

aahBar malo uživajte,

proždrljivci!Ne mogu zauvijek

biti vaš rog obilja!

mmf

nnn

Kako to misliš? Otkrili su te?

Još nisu, ali samo je pitanje

vremena!

Ha dobro, raj nije vječan.

Zašto ne bi bio? Pa znaš, dolazi

zima, jedeš sa stabla

spoznaje…

Zmije obično sve pokvare.

38 Berlin


ssssssssssss

ssss

sssss

sssššš ššeeeee

39 Berlin


eeeeeeeeee

eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee

40 Berlin


Hoću li zakasniti na vlak?

Koliko je sati? Tko bi znao po ovakvom

pljusku!

Probudila sam Otta u pet, doručak,

pripremila djeci užinu… ne može biti

više od 5.45…

Popravi sat. Jesam li ponijela čarape?

Igle za krpanje?

Da.

Theodore, što si to sinoć u sebi riješio kad si mi se onako sretno

nasmiješio?

Vrući čaj sa šećerom i

rumom.

Kakati! Kakati!

WARSCHAUERSTRASSE!Natrag na

kišu.

Theodore, čemu si se od mene

nadao

Nadam se da je tkalački stan popravljen inače

se kalem opet neće ravno odmatati.

Kad si mi šampanjac točio i meso nabadao?

RADNICI! ČITAJTE A.I.Z.* I SAZNAJTE

PRAVU ISTINU!

* A.I.Z.: Arbeiter Illustrierte Zeitung (Ilustrirane radničke novine).

41 Berlin


HUGENBERG POSTAO PREDSJEDNIK

NARODNE STRANKE! ČITAJTE A.I.Z.!

SLIKE RADNIČKIH FOTOGRAFA!

SAZNAJTE PRAVU ISTINU!

Imaš li ti riblje gene? Gdje ti je

kišobran?

Pa… izgubio sam ga.

Razboljet ćeš se! I kako ćeš prodavati novine

ako su natopljene vodom?

Pa... U torbi su mi. RADNICI!

ČITAJTE A.I.Z.!

DVADESET PFENNIGA! ČITAJTE

A.I.Z.!

HUGENBERG PRED-SJEDNIK NARODNE

STRANKE!

MILIJUNAŠ I MEDIJSKI MONOPOLIST U REICHSTAGU!

RADNICI! ČITAJTE...

Daj, uzmi ga. Uzmi!

Ja radim u tvornici tekstila, tu blizu.

Uzet ću ga natrag od tebe kad završim s

poslom.

Uzmi! Sad ja kisnem!

Pa evo...Barem...

Barem uzmite novine.

42 Berlin


Ajmo, iskrcavanje, Schwartz! Ajde!

Sutra budi ovdje pola sata

ranije.

Ići ćemo u Neukölln.

Crni!Ej, CRNI!

Hah ha ha ha

Crni? Nije on crn! On je Crveni!

On je Židov! Je l’ ima

nešto gore od crvenog Židova?!

Ima! Crveni Židov u našoj

ulici!

USRANO, PRLJAVO, CRVENO

GOVNO!

Hej! Jaaah!

43 Berlin


RRAAAH! JAAAH!

UF!

Prokleti Židov!

SCHWARTZ! Uhvatit ćemo te,

Schwartz!

44 Berlin


A ovaj svijećnjak, ima li par?

Pa, ja ga više doživljavam kao glavni ukras…

Na sredini police iznad kamina, na stoliću za

kavu…

Ma tko je to još vidio!

Kakva apsurdna ideja! Da svijećnjak

stoji sam!

Da, ali znate, to je komemorativni

svijećnjak,

od najfini-jeg galva-niziranog srebra.

Što se tebi do-godilo, Davide? Zašto si mokar

i blatan?

Tvoja majka... Oy, kako će

poludjeti! Prvo kišobran, sad

ovo!

Jesi li joj rekao za kišobran?

Ne, ne, to…

Moram ja.

45 Berlin


Grubijani!

Da ih bar pokupi vlak!

Tko to?

Tri mala nasilnika lovila su neko dijete preko pruge...

Oh! Upravo je preskočio preko

ograde!

Ne mogu dalje! Hura!

Ha ha ha!Što misliš,

zašto su ga lovili?

Možda su oni socijalci,

a on je nacionalist.

Navijala sam za njega jer su bili trojica na

jednog.

Onda, što ćemo večeras?

Imam puno posla; sutra je radni dan…

Jesi li ijednom izašla otkako

si došla u Berlin?

A. je tako poletna. Uz nju je teško ne osjećati se tromo.

Pa eto! Onda nema rasprave!

Imamo toliko mogućnosti! “El

Dorado”, “Buka i dim”, “Novi svijet”... Heinrich

sigurno zna neki tulum…

Zavidim joj; da se bar ja mogu kretati i govoriti s toliko poleta.

46 Berlin


Ah! Znam nešto što će te sigurno

izmamiti van.

Ma nemoj!

Da, da!

Znaš ženu koja nam je cijeli tjedan model na

Stoermerovim satovima?

Da…?

Malo sam se raspitala i iako ispada da ipak nije

prostitutka, nije ni daleko od toga.

Radi u kabaretu “Underbelly”.

Zaista zna biti odvratna - “prosta i vulgarna”, rekao bi moj otac. Onda?

Dobro.

Anna pobjeđuje!

47 Berlin


I Pola...Da?

Večeras malo energičnije,

dobro?

Želimo biti umorni od života, ali sinoć si

praktički zijevala.

“Energija umora od života.” Kužim.

Dok ja to radim, ti nam pokaži kako znaš “ne gurati u

sve svoj nos.”

I “kvocati u sebi”.

To je znak; idemo, cure!

“U zraku je nevidljivih čestica splet…”

Kreni!

48 Berlin


49 Berlin


50 Berlin


U zraku je objektivnosti

splet,

U zraku je neki e-lek-tri-ci-tet…

Nije imala puno posla, je l’ da? Otprilike isto

što radi i na satu, samo odjevena.

Znači, “objektivnost” je zaista u zraku. To nije samo Maxova

opsesija.

Nije, ha ha! Max nije dovoljno kreativan da smisli vlastitu

opsesiju!

Pa ti si pravi Kaspar Hauser,

Marthe!

Danas nitko ne može uzeti olovku u ruku a da mu nad glavom

ne visi duh “nove objektivnosti”.

Kako ti je uspjelo da sve to prođe

mimo tebe?

Oprosti, nisam

te htjela uvrijediti...

Nisi. I sama se to pitam.

Tek sam lanjske godine ponovno počela crtati.

Prestala? Kako to

misliš? Samo tako?

Da.

Nisam crtala

jedanaest godina.

Valjda sve to vrijeme nisam ni obraćala

pozornost na umjetnost.

Kao dijete sam stalno

crtala, ali sam prestala s 15

godina.

51 Berlin


Jedanaest godina?!?

Dugo, zar ne? Nisam ni

primijetila. Jednog dana samo sam

opet počela.

Onog dana kad mi je otac rekao da mi je dogovorio

brak sa sinom jednog od svojih poslovnih

partnera.

Tada me odjedanput

uhvatila želja za crtanjem.

I?

I eto me ovdje. Nije imao izbora,

morao me poslati na likovnu

akademiju.

Bio je frustriran zbog toga, ali

nije imao izbora. Nisam htjela

razgovarati s njim. Samo sam

crtala.

Ali Marthe, zašto... zašto

si uopće prestala?

Što je to zrak uzdrhtalo, uzbudilo?

Zrak je uhvatilo posve novo

ludilo!

Eterom se hitro širi

zvon:

Slike,radio,

telefon!

Sve to ide kroz eter,

sve to kroza zrak juri!

52 Berlin




prosinac 1918.

Ovo izgleda kao vojni

logor! Što se događa?

Mornarica se zabarikadirala u

Palaču, a vojska je želi izbaciti.

Mornari drže gradskog

zapovjednika kao taoca i traže

plaću!Sramota!

Možda i je, ali ja ne bih nikamo išao… pucnjava počinje u osam, samo

što nije...

Počni paljbu!

55 Berlin


PREKINI PALJBU!

56 Berlin


Hvala, kapetane! Treba nam samo pet minuta da napišemo

izvještaj!

A vi se zovete?

Krummacher!

STROJNICA!

Mornari uzvraćaju

vatru!

57 Berlin


Von Schillere! Čujete li

me?

Što? Ne, Herr Eckener!

Spustite vijenac da

možemo ići, dobro?

Bolje da ne zasjenimo

predsjednika Von Hindenburga na njegov vlastiti rođendan, ha?

Da, Herr Eckener.

listopad 1928. ... kao velika cigara! Graf

Zeppelin...

... Eckener...

Pun plina?

... tako je srebrn i sjajan!

... predivno...

Odlazi!

Ode on!

DRUGOVI! KOGA STE

DOŠLI SLAVITI?

VON HINDENBURG

IMA RUKE KRVAVE OD

RATA!

PREDSJEDNIK JE MARIONETA

KOJA MAŠE MAČEM!

Von Hindenburg

je heroj!

58 Berlin


JEDINI HEROJ JE RADNIK! PLJUJEŠ NA

GROB NAŠIM POGINULIMA!

RADNIK! TAKO JE!

HINDENBURG!

VON HINDENBURG SE BORIO ZA DOMOVINU!

ZA NJEMAČKU!

GDJE SI TI BIO, BOLJŠEVIČKA

SVINJO?!? REVOLUCIJA JE PRED VRATIMA!

DOMOVINA!

SAD JE DOSTA! RAZDVOJITE

SE!

NEĆE NAM KOMUNJARE

RADITI PROBLEME!

FAŠISTIČKI PSI!

Dosta, dosta...

razdvojite se...

IDITE DOMA MAMI!

Dobro ste čuli! POKRET!

IMMENTHALERE!

?OVDJE SAM!

Dobar dan, Immenthalere.

Severing!

59 Berlin


Vidim da si otišao tako daleko da

uvjerenja nosiš na rukavu.

Ha? Da. Vri-jeme je da

odaberemo stranu.

Više nisam mogao stajati

po strani.

A ti? I dalje se nadaš da ćeš pobijediti

oporbu poplavom novinskog papira?

Poplava se u zadnje vrijeme

svela na potočić.

Ali još mi je vrednija moja

vlastita prosudba od direktiva koje dođu iz Münchena ili Moskve, ako me

razumiješ.

Pa, ionako već živimo prema odlukama

Reichstaga, zar ne? A socijaldemokrati

su pokazali da nisu ni socijalisti ni

demokrati.

A što je s tobom, Irwine? Nisi iznad toga, ali vidim da si još svoj. Što misliš, koliko se još

dugo nećeš izgubiti u rulji?

Kad sam se otišao

potpisati, dali su mi ovo. A kad sam to navukao,

znaš što sam osjetio?

Olakša-nje.

Osjetio sam olak-

šanje.

Postati običan vojnik revolucije, jedan od radn...

Što misliš, koliko još dugo nećeš morati prljati ruke?

60 Berlin


Izgleda oduševljeno kao inače što je vani među

narodom!

SRETAN ROĐENDAN, VON HINDENBURG! MOŽDA

TI JE TO ZADNJI!

CRVENI OLOŠU!

61 Berlin


JAAAH!

HEJ, POLICIJA!

POLICIJA!

S puta! Mjesta! UPO-MOĆ!

Sad je dosta!

IZDAJICE! GUBI SE!

Ajme, Irwine – jesi li dobro?

Mm. Jesam.

Idemo odavde,

ha?

A kamo si ti krenuo?

I ti si uhićen, “druže”.

Hej!Ti,

stoj! STOJ!

To je bilo prije više od tri tjedna. Otad ga nisam vidio.

62 Berlin


Uopće nisam iznenađena.

Bez obzira na porijeklo, uvijek sam

mislila da u Irwinu čuči zvijer. Uopće me ne šokira to što se svrstao među ulične

borce.

Kurte?

Hm?

O, oprosti, Margarethe.

Valjda sam umoran.

Puno mi je teže nego prije ostati budan

cijelu noć.A ovaj lokal…

Dušo, ne možeš mi reći da te ne stimulira!

Svi veliki umovi pjene se poput

šampanjca…!

Nakon cjelonoćnog razvrata nema ništa

bolje nego doći ovamo da upiješ višak

genijalnosti!

Najnovije ideje, vijesti prije nego što su

postale vijesti… Pa to je pravo

osvježenje!

Kao jutarnje plivanje u Spreeu!

Uzvodno od tvornica, naravno.

63 Berlin


Meni to više sliči utapanju, draga M.,

kad gledam kako sunce prodire u vodu iznad tvoje siluete koja zamahuje.

Uzalud se hvatam za slamku spasa naše prošlosti,

za pohabanu i tanku nit staru deset godina.

studeni 1918.

ha ha ha

hn hn hn ha ha ha ha h h …

Fräulein…? Oh!

Nisam vas htio uplašiti… Čuo sam da se smijete, ali

sad…sad vidim…

64 Berlin


Ne.

Uopće nisam

sretna.

Tko ovih dana može biti sretan?

Izgubili smo.

Izgubljeni smo.

Ma...

Ma primirje je ipak razlog

za...

Radujte se! Radujte se! Kajzer

je abdicirao! Umrlo je samo dva

milijuna ljudi!

Dolazite s Brandenburških

vrata?

Jeste li vidjeli današnju diviziju

povratnika?

Jesam...

Kad su ti muškarci otišli iz grada prije četiri

godine, među njima su bili moj bratić i dvojica

školskih kolega.

Ni jedan se od njih danas nije

vratio.

Mrtvi! Mrtvi! Mrtvi!

65 Berlin


A vi? Ja?

Kako to ste vi preživjeli?

Slabovidan sam. Loše vidim i s naočalama.

Imao sam administrativnu dužnost ovdje, u

Berlinu.

Nije bilo eksplozija granata ni strojnica; samo soba

puna buke od pisaćih strojeva.

Sve je to prošlo kroz moje ruke.

Hladno je ovako mirno

sjediti, Fräulein.

Mogu li vas nekamo

otpratiti?

Da.

Rekvizicije, izvještaji, naredbe bojišnici...

66 Berlin


Zar je zaista prošlo tako puno vremena? Na koliko sam te načina

upoznao u toliko vremena?Koliko smo bliski postali, a koliko smo se sad udaljili?

Kurte, spavaš? Herr Zimmerman te

pozdravio.

...

Joj, da! Do-bar dan, Herr Zimmerman!

Severing. Oprostite

što prekidam...

Ma ne, on je baš na odlasku.

Mora se odmoriti.

Zar ne, dragi?

... Da.Tako je. Idem ja.

Vidimo se, Margarethe.

Nije toliko bolan sam gubitak, nego postupna promjena koja mu prethodi. Neprimjetan pomak svijesti.

67 Berlin


Kako je tramvaj potegnuo pri polasku, osjetio sam ga u dnu želuca.

Kao da mi je na srce prikopčan dren.

Još jučer sam se probudio pun odlučnosti.

Ne smiješ je izgubiti, Kurte. Potraži snagu ondje gdje znaš da je ima.

Drveće vani struji bljeskovima boje u jarkobijelom svijetu jutarnjeg sunca.

Treperavo svjetlo upotpunjuje moje suputni-ke u njihovom spokoju i omogućuje mi da u njima vidim najbolje njemačke kvalitete:

disciplinu, radost, drugarstvo.

A u sebi najgoru sentimentalnost.

San će mi pomoći. San u zamračenoj spavaćoj sobi usred grada u podne.

Dobrodošao predah od bolne svakodnevne ljepote.

68 Berlin


Otto, sad će poslužiti

večeru.

Da, da, sad ću doći. Hoćeš li me, molim te, pustiti

na miru?

O, Bože... opet sam ga uzrujala. Trebala bih znati kad ga ne smijem

gnjaviti.

Postala sam zaista grozna,

grozna supruga.

Nekoć sam točno znala kako da mu udovoljim, ali

sada...

Čašu vina, Frau Faber?

Ona... Ona ga valjda sad razumije. Ja sam ostarjela, a on još

treba nekog mladog. Ona ga sigurno

razumije.Frau Faber! Frau Faber!

Frau Gessner, tako mi je drago što vas vidim. Pokušavam

doći do vas otkako sam

došla.

Tako mi je žao zbog tvornice u Kreuzbergu. Valjda nema razloga za

brigu...

Zbog...? Što je s tvornicom u

Kreuzbergu?Oh... Ja se

ispričavam! Zar nije danas zatvorena?

69 Berlin


Zatvorena je, Frau Gessler.

Herr Faber!

To je samo mala

poteškoća, bez brige.

Naravno.Bila je među

poduzećima koja nam ne donose

dobit. Morali smo je zatvoriti.

Damen und Herren! Molim za malo pozornosti!

Nama, tvrtki Zeppelin, vrlo je drago što

možemo ugostiti ovdje okupljene predstavnike

njemačke industrije;

bez vašeg doprinosa izradi i konstrukciji

letjelice LZ-127, njezino prvo transatlantsko putovanje ne bi bilo

moguće!

Izgubili smo naručitelja.

Ne znaju hoće li i kada moći

financirati drugu letjelicu.

Preostali naručitelji ne naručuju dovoljno da

bismo opravdali daljnji rad Kreuzberga.

Već su raspoređeni drugim tvornicama.

Obaviješten sam da će na puni sat

radio prenijeti vijest od velikog interesa za sve

nas,

pa ako biste nakratko

poslušali prije nego što

sjednemo za večeru...

... krkt... osam je sati i nebo nad gradom je

bistro.

Temperatura iznosi dvanaest stupnjeva, vjetar

puše iz smjera jugozapada

brzinom od deset čvorova.

70 Berlin


Danas je 30. listopada,

a vi slušate Funkstunde Berlin

na 400 MHz.

Graf Zeppelin, LZ-127, danas je krenuo iz SAD-a i započeo povratni

dio ovog prvog transoceanskog putničkog leta u

povijesti.

Kapetan Hugo Eckener i njegova

posada izazvali su veliko uzbuđenje u Americi, u

njihovu su čast održali pa-radu u New Yorku i zasuli

su ih zahtjevima za mjesto na povratnom

putovanju.

Od svih molbi kapetan Eckener je izabrao

dvadesetero putnika, od kojih je svaki platio 3.000 američkih dolara,

tj. 12.000 njemačkih maraka, za povlasticu da putuju na velikom

dirižablu.

Graf Zeppelin će preletjeti gotovo

7,000 kilometara brzinom od šezdeset

kilometara na sat, a u svoj hangar u

Friedrichshafenu trebao bi stići 1.

studenog.

Mi s radija Funkstunde Berlin htjeli bismo poželjeti

kapetanu Eckeneru i njegovoj posadi brzo i mirno

putovanje kući. U njihovu čast sad ćemo uživo emitirati

Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa u izvedbi

Leipziškog radijskog simfonijskog orkestra.

Hura! 12.000 maraka!

Hura za kapetana Eckenera!

Unutra ne smiješ ni

pušit’!

Inače...BUM! BUM!

71 Berlin


Silvia!Silvia! Silvia!

Ajmo plesat’! Hoćeš

plesat’?Dobro, Elga. To ti je

valcer, pa ...

Rec’te, Fräulein...

Kad već plešete, ja sam, evo, veći

partner.

Ona pleše sa mnom!

Pa ne’ko bi morao prvo

naučit’ nju prije neg’ što ona nauči tebe!

? JAAAJ!

AH!

Gubi se. Moj muž uskoro odlazi doma, a

on nosi čizme!Mama!

Plesale smo

valcer!

Zdravo, prase. BUM!

Zašto ste vani po mraku? Znate da ste već trebali bit’

doma.

Htjeli smo čuti vijest o Zeppelinu.

I glazbu...

AH!AH!

AH!

AH!

72 Berlin


Kad padne mrak, slušamo od Pommera,

Silvia!

Odozgo se isto dobro

čuje!

Da vas nisam vid’la vani kad se vraćam s

posla!

Kada dođemo doma, unijet ćete rublje.

Ja moram skuhat’ večeru prije nego što se otac vrati

kući.

Što je, Gudrun?

Ma oni dečki s radiom...

Kamion im je kao čamac za pecanje. Životinje!

BUM!

BUM!

BUM!BUM!

Heinz! Heinz, stišaj se il’ za tebe

nema večere!

Koje to slovo ima Victor na zastavi,

Silvia?

Slovo? Koje slovo?

Je l’ to “E”?

Nije ti to slovo, Heinz. To su ti srp i čekić.

Što je “srp”?

Predstavlja seljake. Time na selu žanju

žito.

A čekić predstavlja radnike u

gradu, kao mamu i tatu.

73 Berlin


Treba l’ tebi čekić kad radiš Zeppelin,

mama?Ne...

Zašto ne?

Mi upotrebljavamo tkalački stan, Heinz.

Radimo tkaninu koja ga prekriva i drži unutra

sav plin.

Šivate mu odjeću?

Da, Heinz, mama Zeppelinu šiva odjeću. Aj’ ti meni

pomozi da složimo svoju odjeću.

Evo tate! Evo tate!

Zdravo, Elgice.

Tata!

... ne treba mi često čekić, Heinz, ali

redov’to upotrebljavam francuski ključ.

A zašto tebe zanimaju

čekići, ha?Pitao me o zastavama.

Nadam se da mu ne puniš glavu

onim glupostima Crvenih!

Kakvih je bilo u onim nov’nama koje je mama

neki dan donijela doma!

Jesi l’ ih spalila k’o što sam ti rek’o, Gudrun?

Ja sam ih spalila, tata.

Ta zastava je laž, Heinz. Crveni vele da su za radnike,

ali zapravo su za Židove, razumiješ?

74 Berlin


Reci im da se tvoj tata u ratu borio protiv Francuza i

Engleza!

Da, tata.

Reci im da si zato ti dobar

i pošten Nijemac!

Čekaj, tata!

Tata! Nemoj je zapaliti!

Ovo je puno plina!

Silvia.

Ha!

Pšššt. Mama je. Daj mi reci, Silvia... Jesi l’

stvarno spalila one novine?

... Nisam. Ovdje su,

ispod...

Ne, pusti, mila... Nemoj ih vadit’.

Poslije ću ih uzet’. Ajde, spavaj sad.

Laku noć, Silvia...

I zatvori šalaporke,

dušo.

A Židovi bi htjeli da im budemo robovi. Ali nemoj ti rađe

govorit’ ništa loše o Crvenima, dobro?

Ako te prijatelj pita na čijoj si strani, ti lijepo kaži

da s’ ti dobar i pošten Nijemac!

75 Berlin


Eto, već je kraj mjeseca. Kraj mene je nekoliko članaka za objavljivanje, nedovršenih.

Nisam mogao raditi na njima od Hindenburgovog rođendana.

Stalno razmišljam o tome čije su riječi bile tako moćne da promijene Irwinov život. Lenjino-ve? Trockijeve? U korijenu svega valjda je bio Marx.

Lišće divljeg kestena promijenilo je boju, ali još se drži na granama.

Neuobičajeno je toplo - zrak je bistar i zvuk čisto prolazi kroza nj ...

pa čujem prigušenu buku drugih pisaćih strojeva koji rade u cijeloj ulici.

Ulica pisaca. Okupili su se u novinskoj četvrti kao pčele u košnici.

Svakim slovom koje utisnemo u papir pridodajemo poruci koja se emitira zrakom,

a katkad zamišljam da mogu razabrati šifrirane potpise ljudi čiji rad poznajem:

76 Berlin


kazališnog kritičara, rogonje;

nenadahnut

drzak

ciničan

površan

licemjeran

pisca šund romana;

sumnjiv

izvještaj

otisak stopala

boje hrđe

vrtni puteljak

povučenog književnog esejista;

antiteza heroizacijaefebi

antiiluzionizam

analiza

nezavisnog pisca reklama.

A-1 kvalitetavrlo

isplativo

cigara br. 8

10 pfenniga

hiperbola

epska drama

zvjezdani

kutija od 100

crnoplavo

mehanizam

neselektivan

pištolj

sumatranske cigare

gledateljobjektivistimantil

nesentimentalandestilat

Havanapropagandistički

Razmišljam tko će, za koji tjedan, kupiti ove riječi reproducirane tisuću, deset tisuća, sto tisuća puta.

Tko će ih čitati?Kakav će utjecaj imati?

Reklama za cigare izađe u sto tisuća novina,

a prodaja te marke uskoro potom poveća se za 3%.

Nova drama dobije otrovnu kri-tiku u časopisu o kazalištu koji se tiska u 500 primjeraka;

pisac drame se ubije.

Tko je bolji pisac?

analiza

transformacija

77 Berlin


Zamišljam dnevnu proizvodnju cijele novinske četvrti.

Asocira me na utapanje, ali želim to vidjeti i iz drugog kuta.

Kao ljudsku povijest koja poput velike rijeke pronalazi put kroz najniže točke u krajoliku,

a svaka stranica je kao kamen.

Jedan kamen, koji bacimo u rijeku tek tako, samo će napraviti pljusak. Tisuće njih mogu podići razinu vode i izliti rijeku iz korita.

Voda se širi, snaga rijeke se smanjuje; uskoro nastane močvara.

Ali ako se svaki kamen posta-vi pažljivo, s nekom svrhom, možda se nešto može izgra-diti. Ne nasip da zaustavi, nego da preusmjeri tok.

Berlin je sagrađen na močvari. Nadam se da će biti nešto više od hrpe kamenja.

78 Berlin


Kako se zvala?

No, dajte...

Kako se zvala?

Nema plaće dok ne završimo.

Kako se zvala?

Rosa Luxemburg.

A ne želite doć’ doma tako kasno da mamice misle da ste markirali,

je l’ da?

79 Berlin


A tko je bila Rosa

Luxemburg?

Zašto je moramo pamtiti?

Reci mi, Schwarze. Jer su je

ubili.

Tko ju je ubio?

Frajkori. A zašto?

Pokrenula je A.I.Z.!

Nije!

Jer je izmislila K.P.D.

Dobro je, Schiffe.

Pomogla je Karlu Liebknechtu da

osnuje Komunističku partiju Njemačke.

Bez koje A.I.Z. ne bi postojao,

dakle, bio si blizu, Detweilere.

Zauzimala se za nas, dečki - za radnike! Ali

nekoliko tjedana nakon osnutka

K.P.D.-a...

Kad, Schwartze?

15. siječnja

1919.

80 Berlin


15. siječnja 1919. Uskoro će biti deset godina od toga! Nemojte to nikad

zaboraviti!

Vi ste, djeco, tad jedva hodali. 15. siječnja 1919.

Tog su dana vojnici frajkora - i to po nalogu

predsjednika nove republike! - uhitili Karla

i Rosu.

Odveli su ih u Hotel

Eden.

Strpali su Karla u auto i krenuli

u zatvor u Moabitu.

I putem su mu pucali u

glavu.Rekli su da je pokušao

pobjeći.A što je bilo s Rosom?

Mlatnuli su je po glavi i strpali u

auto. Upucali u autu.

U glavu. I onda?Odvezli su je do kanala

i bacili u vodu.

Gdje su je bacili,

Schwartze?Pa... Ne znam. To nam niste nikad rekli.

Točno ovdje.

Bacili su jadnu Rosu s ovog mosta.

81 Berlin


Može li mi netko reći zašto je važan

ovaj datum?Wagnere.

Jer je danas taj dan, Frau Apfelbaum?

... Ne, Wagnere, danas je 9.

studenog 1928. Ovo je 1918.

godina.

Na današnji dan prije deset godina dogodilo se nešto jako

važno.

Braun.

Ne... Ne znam, Frau Apfelbaum.

Dobro, Braun, sjedni.

Ovo je datum “Novembarske revolucije”, djeco. Dan kad je Njemačko

carstvo završilo, a rodila se Republika

Njemačka.Na današnji dan u deset sati, deset

tisuća radnika otišlo je s posla i došlo u središte

grada.

Sjedni.

9. studenog 1918.

9. studenog 1918.

82 Berlin


Izašavši na ulice, stanovnici Berlina

pokazali su da ne odobravaju

to kako je kajzer vodio rat.

Car Wilhelm II još taj dan je

abdicirao.

Da, Mayer.

Što znači “abdicirao”?

To znači da se odrekao prijestolja.

Mnogi ga zbog toga smatraju

kukavicom.

Pa nego! Moj tata se još nije vratio

ni s fronte, a on je već bio u Nizozemskoj!

Moj tata kaže da su im zabili nož u leđa svi oni doma

koji nisu podržavali rat!

To NIJE ISTINA, Webere!

Kajzer nas je sve izdao!

On i njegovi ministri rata!

Današnji dan je važan, djeco, zato što je na današnji dan prije deset godina rođena

Republika Njemačka.

Republika u kojoj smo svi jednaki

pred zakonom. U ovoj republici, našoj Njemačkoj, ukinute su sve povlastice

stečene rođenjem i položajem.

Sad možemo odlučivati o vlastitoj sudbini.

83 Berlin


Kamion s radiom će danas biti

kod moje zgrade, Silvia. Dođeš?

Pa, ovaj...

Silvia?

Vidimo se u ponedjeljak.

84 Berlin


Mama... A Heinz?

Heinz nije htio ići sa

mnom.

Ostaje s tatom.

Bit će on dobro.

Nisam se više mogla praviti da

imam posao.On se jako naljutio.

Bez brige, Silvia. Sve će biti dobro.

Ovo je samo privremeno.

85 Berlin


Buuuu! Loš si!

Daj nauči svirati klavir,

šeprtljo!

ha ha ha

Pa što očekujete za ulaznicu u pola

cijene?

Više od sranja koje on zove

glazbom!

86 Berlin


Što ste danas učili u školi,

Davide?

Još o Karlu Velikom.

I na to on troši dane?

Bog plače zbog takvih koji su mogli učiti Toru, a nisu!

Tateh, sad smo Nijemci. David mora ići u njemačku

školu i učiti isto što i druga njemačka djeca.

A ne što i drugi Židovi? Možda jest rođen ovdje, ali doma nema onaj tko ne poznaje Mojsijevo

Petoknjižje!

Kaporeh bili ti “carevi”!

Važnija je riječ...

DOSTA! Sad ste i vi Nijemac, Abrahame,

sviđalo se to vama ili ne!

Njemačka nam je dopustila da vas dovedemo iz

Vroclava! Njemačka nas hrani i odijeva!

Feh!

Njemačka, Austrija, Francuska... Što nam vrijede te

zemlje ako se sve više udaljavamo od sebe što više idemo

na Zapad?

Možeš od stola, Davide. Idi u svoju

sobu učiti. Tvoji vlastiti roditelji,

Bertholde...

Uopće ne idu u sinagogu!

87 Berlin


Ne, ne, ovo mi ne treba.

Što još imaš,

Pavele?

88 Berlin


Ah, malo je

ogreben, ali...

Ruše stare zgrade u Weddingu, pa... Ostalo je svakakvih stvari u

ruševinama.

Odlično. Jeste li našli još

nešto što bi vrijedilo sačuvati?

Ovoga puta samo jednu stvar.

U ruševinama stare pošte.

Ha ha! Pečat carske pošte!

Ne mogu vjerovati!

Ma daj ti to pogledaj! Postići će finu cijenu

kod svakog prikrivenog caroljupca!

Ne znam zašto bi Nijemci skrivali takvu

ljubav.

No, da... Pavele, alat mi

ne treba, ali ostalo ću uzeti.

Petnaest maraka za sve.

Petnaest! Nemojte se istrošiti na mene, Herr Schwartz!

Ispod dvadeset ne idem, i to samo

zato što sam darežljiv.

Da sam bar tako bogat!

Ne mogu dati više od sedamnaest.

I još ti radim uslugu što ne moraš to sve vući na najbližu hrpu

otpada.

Dužni ste mi, Herr

Schwartz!

Idući tjedan dolazim i po

kamate!

89 Berlin


Sedamnaest maraka. Riba u

umaku od češnjaka...

Novi kožnati potplati, knjiga...

Koja knjiga?

Fwvv... Riba u umaku od češnjaka!

Tek siš’o s... Tek...

Odakle si?

Slušaš ti mene?

MOMAK! NEŠTO SAM TE PITAO!

NE ČUJEM VAS... OD

GRANATIRANJA!

Eto... Prestalo je, zar ne?

Ti reci... Ja više uopće ne čujem

razliku.

I ti ćeš se brzo naviknuti.

Pitao bih te za ime, al’ to nekako

nosi peh.

M-Müller.

90 Berlin


Nisi prvi s tim imenom, a ne’š bit’ ni

zadnji.Ovo je moja

majka.

Drago mi je.

Tek si siš’o s vlaka i odma’ u

rovove, ha?

Daj se pogle: lice k’o bebina

guza.

Otprije dva dana sam dovoljno star da se

prijavim... Došao sam iz Kölna.

To je bila granata...

A sad izlazi iz topa.

Tajna je u tome da prepoznaš razliku između

hitaca naslijepo i ciljanih...

Otkrili su nas, Müllere!

Za mnom!

91 Berlin


PUŽI PO TRBUHU!

PREMA KORITU!

92 Berlin


AAAUAAA! O, BOŽE...!

AJMO, MALI!

POMOZITE MI!

AAAAAAAAA! IMA LI KOGA?

MOLIM VAS!

To je Himmelman...

Zajedno smo se

prijavili...

93 Berlin


Theo.

94 Berlin


A kako je na studiju, Fräulein

Müller?

Zavidim vam. Što bih dao

da dane mogu provoditi lutajući

po njemačkoj umjetnosti!

Pa zapravo, Herr Innes, uglavnom

crtam i slikam. Samo četvrtinu vremena

provodim učeći povijest.

Ma je li.

Oprostite mi, ali jedna žena zaista se ne bi trebala

baviti praktičnim umjetničkim znanjima.

Ni ičim više od tu i tamo pokoje skice ili akvarela

u vrijeme dokolice.

E pa, žao mi je što sam vas

razočarala, Herr Innes.

Dušo draga... mladi ste, iz dobre

obitelji i, ovaj... niste neprivlačni... Čovjek se

zapita zašto se već dosad niste udali.

Ispričavam se, Herr Innes.

Moram na jutarnju nastavu.

95 Berlin


U iskušenju sam da pitam Herra I.-ja kako to da muškarac njegova podrijetla mora unajmljivati sobu na tjedan u ovoj četvrti.

Dobar dan, Herr

Wolzendorf.

Ali ako pokažem imalo ljutnje, pogoršat ću si situaciju u pansionu.

Između vrata svoje sobe i ulice pod stalnim sam nadzorom,

a svaki muški član kućanstva odmjerava me prema vlastitom vrijednosnom sustavu.

Kad zamaknem za prvi ugao i izađem iz vidokruga Herr W.-a, grad kao da me zaogrne.

Strah od izlaska ujutro ustupio je mjesto osjećaju olakšanja.

Osjećaj vlastite malenosti postupno je postao osjećaj uklapanja,

a umjesto da se izgubim, osjećam se kao dio nečeg većeg.

Kao da mi je život nit koja se odmata i prepliće s nitima ljudi kraj kojih prolazim na ulici.

Imigrantskih kućanica, prosjaka i Židova; sigurno nisu jako različiti od mene,

ali ja zamišljam višu silu koja nas povezuje u veću, jedinstvenu cjelinu. Sviđa mi se ta pomisao.

96 Berlin


“Horizontalno”dolazi od riječi “horizont”.

Ovdje imamo horizontalnu podjelu crtaće površine na

dvije polovice koje ćemo nazvati nebo i zemlja; to je

crta horizonta.

Kao što horizont, mm, definira koliko daleko nam

dopire pogled u svijetu, tako i crta horizonta definira

koliko daleko dopire crtačev pogled u prikazu svijeta na

stranici.

Iz fiksnog položaja on može promatrati temeljne obrise

neke strukture - recimo, zgrade - u odnosu prema horizontu i pokušati ih, mm, prenijeti na

crtaću površinu.

Takvim, mm, promatranjem, renesansni

umjetnici i arhitekti otkrili su niz znanstvenih

zakona koji upravljaju dvodimenzionalnim

prikazom trodimenzionalnih

predmeta.

Glavni od tih zakona navodi da paralelni

horizontalni rubovi plohe u koju promatrač ne gleda ravno - a to je

u ovom slučaju gornji i donji rub desne strane

zgrade ...

kad se produže tako da presijecaju

crtu horizonta, spajaju se u jednoj točki.

To je točka prema kojoj

predmeti počinju

nestajati.Ili “točka

nestajanja”.

97 Berlin


Ali Herr Schenk,

Ako ja ležim na leđima kraj zgrade i gledam ravno gore, okomiti rubovi počinju se

spajati, ali gdje je crta horizonta ako vidim samo nebo?

Cijelo djetinjstvo si lješkario u travi pa si o svačemu razmišljao, ha,

Morgenthalere?

Pa dobro...

Evo, ovo je mladi

Morgenthaler koji mozga o

perspektivi na očevom imanju.

Nije Isaac Newton, ali poslužit će.

Ali ovo pitanje ipak ima veze s gravitacijom. Da nas ona ne drži, horizont kao

crta koja definira - i odvaja - ne bi imala sadašnje

mjesto u zakonima perspektive.

To je zapravo samo korisno pomoćno sredstvo, zato što većina nas, Morgenthalere,

uglavnom gleda pred sebe, a ne prema gore ili prema dolje, i zato što se zemaljske strukture grade

od zemlje prema gore.

Nije najvažnija crta horizonta nego

točka nestajanja.

Ili više njih, ali zasad ćemo se zadržati na perspektivi s jednom

točkom.

Točku nestajanja zapravo određuje

mjesto na kojem stoji promatrač; kad crtamo stvarni model, jednako je važna tema crtanja koliko i točan položaj

umjetnikove glave i očiju u odnosu na nju.

Dođi ovamo na čas.

98 Berlin


Pogled s ova tri prozora dobar je

primjer perspektive u odnosu na plohu

slike.

Mirno stani ispred svakog

prozora i zamisli da je to uokvirena

slika.

Pokušaj u glavi odrediti, mm,

spoj produženih horizontalnih

rubova zgrada koje vidiš,

i bit će ti jasnije kako se, ako gledaš isti

prizor iz dva različita položaja, točka nestajanja

premješta u odnosu na promatrača.

Možda je za umjetnika najzanimljivija karakteristika crtanja u perspektivi svojevrsna

obrnuta točka nestajanja - mogli bismo je nazvati “točkom pojavljivanja”-

koja je nepomična u promatračevu oku.

Ovdje imamo Dürerov

drvorez koji eksperimentira

tom idejom.

Ovaj čovjek drži nit koja je razapeta između raznih rubnih točaka na predmetu i fiksne

točke na zidu, koja predstavlja umjetnikove oči.

Ovaj čovjek označava točke u kojima nit prolazi kroz ravnu plohu postavljenu ondje gdje bi bila umjetnikova crtaća

površina.

A krajnji rezultat, kad se točke prolaska povežu jedna s drugom,

jest savršen prikaz lutnje u perspektivi!

Primjena takvih znanstvenih načela je studentu možda

najuzbudljiviji vid umjetnosti u modernom dobu.

mm... Možda i

nije.

99 Berlin


“Znanstvena načela.” Pitam se bi li nam bilo bolje

na Planckovom institutu.

Meni to zvuči strašno uzbudljivo! Da bar ja slušam kolegij kod toga Schenka. S Erlichtom jedva da smo se i

dotaknuli perspektive.

Max, mogu ti prepustiti svoje

mjesto. Meni takvo gledanje svijeta nije osobito privlačno.

Kako možeš osporavati

ljepotu takvog sustava?

Žene jed-nostavno nisu za

zakonitosti znanstve-nog raz-mišljanja.

Kao prvo, ja mu vidim jednu

manu.

Ako sam dobro shvatio tu ideju “točke pojavljivanja”, ona

pretpostavlja da svijet promatramo jednim okom.

Što za polovicu umanjuje efekt stvarnosti. Ili

za trećinu, ako govorimo o dimenzijama.

Ali to svakako objašnjava Kiklopovo ponašanje - time što je one momke držao u špilji, zapravo

je samo na svoj način skupljao zbirku umjetnina.

Ali crtež ili slika po definiciji su jednooki - jer su dvodimenzionalni! Naravno

da moraš raditi unutar ograničenja grane umjetnosti

kako bi reproducirao ono što vidiš!

Ako toliku važnost pridaješ vjernom reproduciranju stvarnog

svijeta, Max, zašto, za milog Boga,

ne studiraš kiparstvo?

Ili fotografiju.

Stereo-skopsku

fotografiju.

Trunite u paklu, svi

vi!

100 Berlin


Poznaješ ga?

Da... zapravo, on

je prva osoba koju sam

upoznala kad sam došla u

Berlin.

Novinar je.

Fräulein! Baš mi je drago što vas vidim!

Također.

Oprostite, dugo je prošlo, zaboravio

sam...Marthe Müller.

Aha, da.

Ovo su neki moji kolege - Erich, Heinrich, Anna,

Max i Willi.A ovo je Her...

Severing, zar ne?

Čast mi je što ste mi zapamtili

ime. Nadam se da vam se Berlin

sviđa i da studij ide

dobro.

Marthe teško prihvaća neka

znanstvena načela umjetnosti.

Znanstve-na načela umjetno-

sti?

Nije li to samo stvar

perspektive?

101 Berlin


HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA

HA HA

Oh! Oprostite, Herr Severing, baš smo o tome... Maloprije smo

razgovarali o...

No, dobro, pa... Ostavljam vas vašem veselju, a ja se vraćam

prijateljima.

Drago mi je što sam vas vidio, Fräulein

Müller. Nadam se da će vam Berlin i dalje biti

blagonaklon.

Imate li moju po-sjetnicu?

Imam.

Nazovite me, molim vas... Rado bih vas

izveo na ručak.jedan dan između

predavanja

Ovaj... Hoću. Doviđenja.

102 Berlin




Znam da je Božić. Onaj novinar Herr Severing je iz nekog razloga ovdje i sjedi na kauču između tete Hilde i tetka Tomasa, a mislim da ja sjedim na podu - niže sam od njih.

Najjasnije se sjećam njegove desne čarape, haltera na bijeloj koži gležnja, uzorka saga koji mu se nabrao ispod potplata.

Što više postajem svjesna glasova i zveketa čaša oko nas, to oni postaju prigušeniji.

Kuća je puna obitelji. Svi su ondje, smiju se i pjevaju.

Osim Thea:

105 Berlin


prosinac 1928. Prvi snijeg ove zime - kao da se probudiš u prekrasnoj stranoj zemlji.

Koliko može biti sati? Potpuno sam se razbudila i uhvatilo me uzbuđenje, kao kad sam bila mala djevojčica.

Moram van!

Zrak je hladan, ali nije studen, a uobičajen miris nafte i pepela zamijenio je svjež miris koji mi puni pluća.

Nebo je svijetlo s ružičastim odsjajima grada, zgrade su nabubrile od ljudi nesvjesnih novog

dana koji će ih dočekati,

željezničku prugu ispunio je netaknut, težak pokrivač.Svijet je potpun.

106 Berlin


Snijeg mijenja sva pravila... oslobađa grad logike i geometrije.

Rubovi su otupljeni, otvoreni prostori stapaju se sa zaprekama koje ih okružuju; snijeg ublažava i sjedinjuje.

Zakoni perspektive preko noći su postali beskorisni.

ha ha ha

107 Berlin


Ha?

Oh!

Fräulein kćeri bojnika Müllera!

Oprostite što vam ne salutiram.

Oprosti-te, nisam htjela...

Ni govora!

Vojnik se u minuti mora pripremiti za inspekciju!

Sjednite na moje mjesto!

Ne, ne, ja...

Sjedni-te!

Rakije?Nije puno

ostalo i nemam čašu, ali što je moje, vaše je.

Dužnost mi je da budem gostoljubiv,

znate.

108 Berlin


Da, gledajte... večera!

Ona toliko toga skuha, a ja moram sve

pojesti... nemam izbora!

A imam otrovanu žuč.

Kad smo bili u Francuskoj, znate,

jeli smo ustajali kruh i grude masti

u blatnjavim rovovima.

Ali ne i vaš otac! On si je dao sagraditi novu kantinu dalje od prve crte da bude na toplom i

suhom.

Sve je mirisalo kad bi si zapovjednici ondje pekli

meso, a što je duže trajao rat, mi smo ih

više mrzili.

Došlo je vrijeme da

kajzer pregleda našu postroj-bu, a kad nas

je bojnik Müller došao na crtu o

tome obavije-stiti, nisam mu salutirao kako

treba.

Zapjenio se od bijesa i naredio mi

da se idući dan javim u kantinu u punoj

ratnoj opremi.

Jeli su meso i

kobasice.

Gotovo sam pao u nesvijest.

Morao sam progutati usta puna

sline.

Pregledao mi je opremu i rekao da sam pogrešno spakirao čarape... Rekao mi je da se vratim, napravim to kako treba i vratim se idući dan

u vrijeme večere na inspekciju.

I tako tjedan dana.

109 Berlin


Što to radite?

110 Berlin


Idina okrugla stražnjica kad se sagnula da

podigne pladanj pečene piletine.

Petnaest pfenniga za

brijanje... To je povoljno, je l’

da?

Karte na pregled!

Hrenovčica, cijela siva i crvena i ljubičasta.

Trideset maraka pologa, a za što? Za mjesto da izloži

nekoliko tanjura!

Prostor između njezinih prsa kad se nagnula da poljubi

djecu.

Mama?Idem ja.

111 Berlin


Dobro. Čekaj da uđem.

Reci, što da radim da budem bez grijeha

Pred pogledom očiju što vide sveReci, zar tomu nema lijeka?

Zar bijega nema od grijeha koji prati me?

Hoće li ti biti dovoljno

toplo?

Nemoj izaći van

tako golog vrata.

Donijet ću ti kapu.

U njoj će biti uši!

Reci, zar nikad neću slobodu naći

Od strašnog ropstva jadne mi duše?

Zar me nikad neće dah slobode taći

Mora li u meni biti grijeha da me guše?

Bjelji od snijega, bjelji od snijega,

bjelji od snijega, bjelji od snijega! Te kape

nitko nije nosio, Silvia!

Sve su ih donirali ljudi

koji su ih napravili.

Operi me krvlju Jaganjčevom,

i bit ću bjelji od snijega!

Osim toga, bolje da te svrbi glava

nego da umreš od upale

pluća.

Hoće li Spasitelj samo proći pokrajU moje pogreške upirući prst?

Prevelika je!

Zar neće odgovoriti na moj vapaj?Neće li me očistiti Isukrst?

Nosit ćeš je, jasno?

Svemogući Bože koji vidaš sve raneZnam da tvoja moć čvršća je od

mača

Osjećam sada, ti si ovdje za meA molitva mog srca od svega

je jača

I neka ti uši budu

pokrivene.

Dobro, mama.

Bjelji od snijega, bjelji od snijega,bjelji od snijega, bjelji od snijega!Operi me krvlju Jaganjčevom,

i bit ću bjelji od snijega!

Ti ćeš mi pokazati, sada

to znam, Ono što mi prije ne vidješe

oči

Otpratit ću te.

I u mojoj duši bit će Tvoj stan

Ti i ja istim putem ćemo

poći

112 Berlin


Znam da se sada u tvom osmijehu ogledam

Tvoju ljubav moje srce ćuti

Dok lice Tvoje, Bože, gledamO, moćni li su u mom životu

Tvoji puti! Nemoj se smucati

poslije škole, jasno?

Odmah se vrati ovamo. Trebat ćemo pomoć da

ogulimo krumpire za večeru.

Mi o vuku, a vuk na vrata! Onda, kam’ da spustim ove krumpire?

Oprostite što pitam, al’ plaćaju l’ vam da kuhate?

Ja nisam kuharica. Samo pomažem kako

god mogu.

I ne, ne plaćaju mi. Ja želim uzvratit’ što mi daju stan i

hranu.

Gadno je ovo doba godine za život na ovakvom’ mjestu.

Nekako m’ se čini da niste dugo

ovdje.

Nisam i ne kanim dugo ostat’. Kad obavim ovdje što treba, svaki dan idem

u potragu za poslom.

Bit ćemo ovdje za

Božić, al’ bar ću djeci moć’ kupit’ darak-

dva.

Dat će milosrdni kršćani.

Inače, ja sam Otto.

Nešto sam krivo

rek’o?Ne, ne... Tako se

zove i moj muž.

Ja sam Gudrun.

...

Jutro Fräulein!

113 Berlin


I gdje je onda taj vaš muž? Ups! Nisam

ništa pitao.

Tu si, Gudrun!

Netko te tražio.

A tko nam je to? Hvala,

Grethe.

Hoćeš reći kako se zoveš,

prase?

Pa bilo bi pristojno da ja

prvi kažem kako se zovem!

Jako je nepristojan, Fräulein Prase, ali molim vas da mu oprostite. On je samo moj bijedni

sluga!

Upravo me doveo ovamo

vama za večeru! A meni je vrlo

drago što smo se upoznali!

Ja sam Herr Krumpir, ali možete me zvati Fritz!

Herr Krumpir, ovo

je Elgica.

Ja sam izgubila posao i više nismo

mogli plaćati sobu...

Pa sam ja došla ovamo s curama, a on je sa sobom uzeo

sina.

Dopuštaju dječacima da stanuju ovdje,

zar ne?

114 Berlin


Rekao je da neće dopustiti da

mu sina odgaja Crvena.

A vi ste Crvena,

je li?

Ah, ni sama ne znam što sam... Samo znam da trebam posao na koji mogu računati.

Znam kako je...

Jedan dan ti najave, drugi ti pokažu vrata,

ne stigneš se ni snaći.

Možda da razmisl’te malo više o Marxovim

idejama, Gudrun. Komunistička partija je zaista jedina na strani

nas, radnika.

Aha, ja jesam Crveni.

Imam još nekol’ko

dostava, al’ navratit’ ću ja

opet.

A malo ću se i raspitat’ na ruti...

Možda vam nađemo neki pos’o!

Ne želim...

Dobro.

Hvala.A poslije

vas možda nagovorim

da dođete na sastanak.

Joj, zaboravio bih. Potpišite za

donaciju.

Drago mi je što sam te upoznao,

Elgica!I vas,

Gudrun. Doviđenja. I hvala!

Vole imati evidenciju.

115 Berlin


Grijesi dugogodišnji na broju sad su svi

Najcrnje mrlje obasjao je danPrekršeni zavjeti na vidjelo su izašli

Njegov te pogled iz mraka tjera van

Nečisto srce u ponor padaNa osami ostaje duša hudaKad svjetlo Njegovo zavladas prijestolja njegova Suda

Dok svjetlo se s nebesa prosipa

Dok milost otkupljenja duše pereGrešnik se pepelom posipa

Jer On nas nosi u više sfere

Prošlost mnoge prilike ti dade

Sve što si mogao učiniti za sebe

Sve pobjede i sve nadeOn je uvijek navijao

za tebe

Ljubav bi dao Isusu sadaPoželio da uz Njega išao si svuda

Kad svjetlo Njegovo zavladas prijestolja njegova Suda

Dok svjetlo se s nebesa prosipa

Dok milost otkupljenja duše pereGrešnik se pepelom posipa

Jer On nas nosi u više sfere

Baruch Atah Adonai,

Elohenu Melech Ha-olam,

Asher Kidshanu B’mitzvotav,

V’tzivanu,

L’hadlik Ner,

Shel Hanukkah.

116 Berlin


Baruch Atah Adonai,

Elohenu Melech Ha-olam,

She’asa Nissim L’votenu, Bayamim,Ha-hem, Ba-zman

Ha-zeh.

117 Berlin


Možeš ti to vjerovati?

Što sam ti rekla? Cijela

svinja od marcipa-na! Jesi li ga ikad vidjela toliko na

jednome mjestu?

Nevjerojatno!

Pravo i ne-prikosnoveno

umjetničko djelo.

Moram kupiti tih kobasica od marcipana za mog malog

brata.

Evo me odmah!

I tako, Marthe, ne ideš doma za

blagdane?

Ne... Ove godine bih rado vidjela kako će mi biti ako nisam s

obitelji. Ah. Što bih dao da i ja mogu tako.

I...

Moram pokušati

naći posao.

Posao?! Pa zašto?

118 Berlin


Mislim da se iduće godine ne vraćam

na akademiju, Erich.

...

Hmm. Pa, moram

priznati da nisam skroz iznenađen.

Dobro, idemo na kolodvor!

Što se događa?

Naša prijateljica

odlučila je da se ne vraća na nastavu nakon

praznika.

Ali...

Zašto ne?

Teško mi je to objasniti... Više je

razloga.

Ne zanima me ono što me oni žele naučiti; ne

osjećam se kao da učim nešto korisno.

Perspektiva i anatomija i sve drugo - znam ja da

umjetnik sve to mora znati...

Ali možda ja ne želim biti umjetnica.

Ali odlična si! Zar ne,

Erich? Da, odlična

je.

Što bi drugo uopće mogla biti?

Još ja želim crtati, Anna. Samo me ne zanima

“ekspresionizam”, “nova objektivnost” ni ijedan drugi

“pokret”. Želim crtati za sebe, ono što me zanima.

Moram slijediti svoju

intuiciju.

119 Berlin


I moram naći neki posao.

Otac će me prestati uzdrža-vati kad sazna

da sam prekinula školovanje, sigur-

na sam.

Ne mogu ni zamisliti da

moram raditi. Što ćeš, slikati

portrete?

Ne, ništa takvo. Ne želim crtati ni slikati za plaću. Ne bih ni

mogla.

Moja soba nije skupa. Radit ću bilo što.

Ne mogu ni zamisliti da moram

raditi.

Već si to rekao.

Zar ne želiš završiti godinu?

Možda još svašta možeš

naučiti!

Da, moram još svašta naučiti,

ali ništa od toga ne želim

znati!

Ne želim vidjeti svijet koji se skuplja u točki nestajanja! Ne želim razumjeti ljude prema strukturi njihovih kostiju ili skupinama mišića koje služe

za osmjehivanje.

Ne mogu to pomiriti s onime

što vidim.

120 Berlin


A to je što? Što

vidiš?

Pa, ne što vidim... Nego što osjećam.

Ali za mene to dvoje nije tako različito.

Pa...

Želim ti lijepe

blagdane, Anna.

Također. Nadam se

da nećeš biti usamljena.

Ali... ostaješ u Berlinu, zar

ne?

Da, ostajem. Sviđa mi se ovdje.

Vidimo se u novoj godini!

Doviđenja, Erich!

Iznenađena sam što sam toliko tužna što su otišli. Znam da je taj osjećaj izraženiji

zato što ne idem doma, ali ne mogu poreći da sam stekla prijatelje i teško mi je što odlaze.

Zašto bih to uopće htjela poreći? Kad sam došla ovamo, osjećala sam se kao da ne trebam nikoga, ali prijateljstvo me zaskočilo i to mi se sviđa.

121 Berlin


Nisam imala jasnu ideju sve dok je nisam verbalizirala A. i E.-u.

Odlučila sam da ću odmah početi štedjeti jer očekujem da će mi otac prestati slati novac krajem mjeseca. Dotad će već primiti moje pismo.

Robna kuća Wertheim zapošljava sezonske radnike za blagdane, pa sam posao našla lako.

Sâm posao nije lagan.

Radim sve što mi kažu, ali budući da sam očito sramežljiva, uglavnom vraćam odjeću na vješalice i pomažem u garderobama.

U potonjem poslu pokušavam oponašati Evu, našu sluškinju doma. Pristojna, na usluzi, nevidljiva.

Teško je biti sve troje odjedanput. Ne

tu!

Tu sam već probala i ne sviđa mi se!

Uključi se, djevojko!

Deprimira me beskonačna povorka taštih žena iz srednje klase.

Kako ih toliko sebi kupuje odjeću, a Božić je pred vratima?

Pokušavam se tome oduprijeti, ali kivna sam na to što mi naređuju i grde me pripadnici niže klase od mene, što je poučno.

Gdje je svileni negliže?

Nakon tjedan dana sve ih mrzim. Ruke su mi izranjane, suhe i krvave od stalnog rukovanja tkaninom.

122 Berlin


Do Badnjaka sam već nepovratno obeshrabrena. Kako se mogu nadati da ću uspjeti zaraditi za život u ovom svijetu?

U deset navečer uzimam plaću i zakli-njem se da se u robnu kuću ne vraćam.

Usamljena sam.

Ovo je moj život.

Kamo idem?

Tiha noć, sveta noć...

123 Berlin


Tako mi svega! Fräulein Müller?

Oprostite što vam dolazim ovako nenajavljena. Bila

sam vani i našla sam vašu posjetnicu

u džepu i...

Vi ste jedina osoba za koju

sam mislila da bi večeras

mogla biti doma.

... Uđite, uđite!

Da, da, shva-ćam...

Molim vas, oprostite na

neredu. Već neko vrijeme nisam imao goste.

Nadam se da vam nije nezgodno. Znam

da je kasno...

Mogu li vam uzeti kaput?

Počeo sam raditi, ali imate sreće

što ste me uhvatili prije nego što sam

se preduboko zanio.

Katkad se tako unesem

da više ne otvaram ni

vrata.

Izvolite, sjednite.

Sigurno vam je hladno. Jeste li za brendi?

Mmm, može. Baš bi mi prijao.

Idem po čaše. Raskomotite

se!

124 Berlin


Eto.

Došla sam u nezgodno

vrijeme.

Pa...Priznajem:

u zadnje vrijeme živim pomalo pustinjački.

Za vrijeme blagdana obično se povučem od

kontakata s ljudima.

Potpuno vas razumijem.

Osobito zbog ludnice u gradu

protekloga tjedna.

Ha onda za paklenu samoću!

I njezine dobrodošle

prekide.

Cigaretu?

Hvala.

hn-hmm! Očito nije lako kao što se na

prvi pogled čini.

ha ha ha

125 Berlin


hm! Znači, ovdje je vaše radno

mjesto?

Tako je.

Izgleda mi kao da puno

pišete. Da tek vidite koš za smeće!

Dogodi se trenutak kada tijelo postane više od tijela.

“Odanost doktrini materijalizma mogao bi

postati kult doslovnosti bez mozga i sadržaja osim ako se uskoro ne dogodi radikalni

preokret.”

S tobom je to bilo kad sam te prošli put vidio kako se smiješ s onom svojom studentarijom.

Ajme.

“Istovremeno, materijalistički sadržaj, dakle, znanje o

stvarnom svijetu, svojstven je onima koji su postali

nelojalni marksizmu.”

Milost!

Margarethe i ja smo takvi bili nekoć jako davno.

Sviđa mi se prvi dio... “Odanost doktrini...”

Presta-nite!

Sad bi bilo dosta!

Ah!

Oprostite, Herr

Severing.

Kurt.

Dogodi se trenutak kad gost postane više od gosta.

Možeš me zvati...

126 Berlin


Brendi u mom želucu mami me iz zagrljaja gravitacije,

a ako zatvorim oči, osjećam da su nam glave u međusobnoj orbiti.

Vlažna rupa u polju čekinja. Cigla koja se trusi kao lisnato tijesto i pada sa snijegom.

Prekrasno je i bezumno. Nema potrebe za ikakvim objašnjenjem.

Sva pravila koja tako dobro znamo i po kojima tako brižljivo živimo postaju potpuno besmislena.

Opet ćemo postati djeca.

127 Berlin


Dobro jutro.

Sretan Božić.

128 Berlin


Documents

Knjiga 45 - Fibra | ORKA_45_Berlin_KB.indd 1 23.05.2020. 17:29:02 JASON Knjiga 45 * Scenarij & crte ž Jason Lutes * Originalno izdanje Berlin (2018.) Izdavač Naklada Fibra d.o.o