www.fibra.hr | www.stripovi.com

Knjiga

22

*Scenarij Carlos Trillo

Crtež Jordi Bernet *

Originalno izdanjeLight & Bold (1985)

Izdavač Naklada Fibra d.o.o.

*Glavni urednik Marko Šunjić

Prijevod Irena RašetaLektura Josip Sršen

Dizajn Melina Mikulić, Plavi dabar d.o.o.

Tisak Stega tisak d.o.o.Naklada 400 primjerakaISBN 978-953-321-22-3

*Copyright © Trillo & Bernet, 2009

*Zagreb, listopad 2010.

Knjiga

22

ila je 1987. Do kraja prošloga stoljeća nedostajalo je još trinaest godina.

U svijetu su Amerikanci i Sovjeti već četiri desetljeća vodili Hladni rat: nešto puškaranja, par nuklearnih prijetnji, odbrojavanja, lokaliziranih ratova, kubanskih, vijetnamskih, čečenskih raketa i drugih ideja za čije su skice bili odgovorni oni koji su pisali skripte generalima i političarima

kako bi zabavili tisak, civile, najavljivače kraja svijeta i gospođe u redu kod mesara, koje su tako imale temu za razgovor kad završe uistinu zanimljive stvari.

U Buenos Airesu sam pisao neke priče za časopise u izdanju Naklade Toutain. Ja i Jordi Bernet završili smo prvi zajednički strip - Custer - i započinjali smo sljedeći.

U Barceloni je Jordi već krenuo uobličivati ono što će postati Light & Bold. U dugačkim sam mu pismima objašnjavao kako će se ona zvati Light, poput vitke i profinjene tipografije, a on Bold, poput onih oblih i teških slova krcatih crnilom.

Pisanje dugih pisama oduvijek mi je koristilo za razmišljanje, a posebno dopisivanje s kolegom koji živi više od deset tisuća kilometara dalje od mene. Jer crtači koji žive blizu obično od mene primaju verbalnije udarce, koji također objašnjavaju moje ideje, ali ih ostavljaju s vrtoglavicom i nepodnošljivim glavoboljama.

Custer smo napravili, a da nisam osobno poznavao Jordija. Pričali smo nekoliko puta telefonom, poštom sam mu slao svaki zaplet priče, a on mi je uzvraćao na papiru kojeg bi ukrasio nekim aluzivnim crtežom koji mu je poslužio naglasiti njegov vječno nepromjenjiv entuzijazam.

No, kad smo počeli razvijati Light & Bold, već smo znali kako izgledamo, popili smo pivu u La Rambli te mi je čak ponudio biti turistički vodič kroz taj grad koji tako dobro poznaje. Put se sastojao od duge šetnje kroz Barrio Gótico. Tek što smo krenuli, počeli smo pričati o našim ljubavima i mržnjama u svijetu stripa i od turističkog je dijela preostao samo jedan njegov komentar dok smo prolazili na par metara od katedrale: - Ah, ono je katedrala. Tamo su neki klaunovi.

I nastavili smo pričati o stripovima sve do sutona, a da nam uopće nije palo na pamet da je nad našim glavama možda prelijetao posljednji projektil s nuklearnom glavom za koji smo znali.

Josep Toutain, naš tadašnji izdavač, znao bi te čvrsto promatrati preko tih svojih prevelikih naočala, koje su njegove zjenice činile divovskima, kao da nosi povećala, dok bi tvrdio kako jedno oko drži na europskom, a a drugo na američkom tržištu. Nikad nismo saznali je li ponavljao to pravilo toliko puta jer je bio opsjednut imati proizvode koji će se moći prodavati u cijelome svijetu ili jer je želio opravdati svoj pogled iza pepeljarki.

rgentina je u to vrijeme proživljavala svoju prvu i klimavu demokratsku vladu ustoličenu nakon mračnog doba vojnih diktatura, mučenja i nestanaka. Španjolska je imala socijalističku vladu koju smo svi promatrali sa zavišću

(mi izvan Španjolske, jer se jedino izvana stvari vide na jedan, recimo to, romantičan način). A svijet je podnosio kako je mogao taj kipući ekspres lonac koji se zvao Hladni rat.

Light & Bold je priča o njemu: sa špijunima, junacima, dvostrukim agentima i zlim pokušajima provokacije, drugim riječima, o trećem svjetskom ratu.

Bila je to također bajka zbog koje se, čini mi se, u grobu okretala Jeanne Marie Leprince de Beaumont, legitimna autorica Ljepotice i zvijeri, koje se izgleda nitko ne sjeća, pogotovo ne nakon superglobalizirane Disneyjeve nakaze (1991).

Light je bila sirota Ljepotica, koja u našoj verziji nije mogla patiti. Niti uživati.

Bold je bio Zvijer, moderna zvijer, plaćeni ubojica, siledžija, gorila, tako nevjerojatno obdaren u donjem dijelu tijela da su čak i najiskusnije prostitutke bježale jer je i sama njegova blizina uzrokovala bol.

Bold je mogao iskoristiti Light, potpuno bezosjećajnu djevojku, a da ona ne izgubi svijest zbog neizrecive patnje.

I Light je uživala s Boldom. Samo s njim, doživljavajući orgazme koji su tresli Zemlju.

A dok se to odvijalo na središtu pozornice, na sporednim su povijesnim planovima svoje prljave poslove obavljali korumpirani agenti washingtonske vlade, koji su izvana, ali samo izvana, ličili na dobrice iz starih dnevnih stripova Roya Cranea, slavnog crtača iz vremena kad su Amerikanci još uvijek vjerovali u američki san. I kako bi povećali akciju i napetost, podmukli su se neprijatelji micali u sjenama. Ti zlikovci, vidjet ćete ako pomnije proučite stranice koje slijede, imaju poznata lica koja podsjećaju na okrutne Kineze Miltona Caniffa, ali su u našoj avanturi puni pozitivnih osjećaja i dubokih promišljanja o životu općenito i posebno o čovjekovom mjestu u svemiru.

Naša je bajka dozvolila da ljubav pobijedi zavrzlame hladnoga rata, podmukle izdaje, nezaustavljive egoizme, bombe na rubu eksplozije i dvoličnosti (ili troličnosti) vječnih pobjednika. Bajke su takve: dozvoljavaju trijumfe siromašnih, nesretnih, slabih i općenito dobrih. A osim toga, što ljubavi - onoj iskonskoj, činu strasti i predavanja - znače svi ti špijuni, te nuklearne podmornice i druge sekundarne i neprimjetne stvari?

enijalno je raditi s Jordijem Bernetom jer je izuzetno kreativan crtač koji u svojim potezima podsjeća na velike američke majstore, stavljajući svjetla i sjene kako nikome ne bi palo na pamet. A još je genijalnije jer Jordi ne vjeruje u Dobro i Zlo kao oni starci, dragi i veličanstveni asovi kistova. Na

svojim stranicama klasične i uvijek iznenađujuće montaže, ljudi, kojima tako dobro zna manipulirati, imaju malo priglupa lica kad su dobri, a kad su zli, radije bi se sprijateljio s njima nego ih mrzio.

ednom sam javno ispričao kako sam oko 1975. sudjelovao u uredničkoj avanturici koja se sastojala od stavljanja kratkih policijskih romana na argentinske kioske, po uzoru na neke poznate ranije kolekcije Acmea (kolekcija

Rastros) ili Naklade Bruguera.

Napisao sam tri takva romana. Jedan u suradnji, koji se zvao War Story, i dva samostalno, naslovljena Círculo mortal i Trampa para ratones. Bili su potpisani engleskim imenima Lester Millard i David Grennell. Nakon naslovne stranice, po uzoru na istaknutu i obazrivu kolekciju El Séptimo Círculo, prije prvog poglavlja su išle biografije autora. Naše biografije iz kolekcije Caín, slabo poznate Naklade Finisterre, bile su naravno čista fikcija.

“Kad neki podaci iz konkretne stvarnosti nasilno prodru u radnju kriminalističkog romana, sigurno se nalazimo u prisustvu autora koji je preokupiran svojim vremenom, svojom zemljom, svijetom. David Grennell se rodio u Kaliforniji, ali je većinu života proveo na Istočnoj obali. Bio je politički kroničar Chicago Tribunea, radeći deset godina kao dopisnik iz Washingtona. Poslije, shvativši da ga više zanima fikcija kao način otkrivanja stvarnosti, posvetio se pisanju romana. Do sada ih je napisao šest te se ističe među novijim suvremenim autorima grubog stila.”

To sam napisao o Davidu Grennellu, odnosno o sebi, u predgovoru romana Trampa para ratones 1974. godine.

Ovu sam priču prepričao nekoliko puta, to je istina, ali ono što nikada nisam ispričao je to da sam više od deset godina kasnije ideje iz romana Círculo mortal i Trampa para ratones upotrijebio kao vodič za scenarije za dva stripa koja sam napisao krajem osamdesetih. Jedan je bio Cosecha Verde, kojeg je nacrtao Cacho Mandrafina i kojeg je u Španjolskoj naklada Ikusager prevela kao La Gran Patraña (kod nas objavljen kao "Noć bez kraja" u izdanju izdavačke kuće Libellus, strip koji morate pročitati, op.ur.). Drugi, kao što ćete vidjeti, je bio Light & Bold.

Cijeli svijet zna da je Raymond Chandler masakrirao svoje priče kako bi ih pretvorio u nezaboravne romane: to sam besramno upotrijebio u času kad sam trebao objasniti zašto moj strip podsjeća na te priče.

Ako se ti romani i stripovi čitaju jedni za drugima, vjerojatno se neće ni primijetiti da su slični, ali zašto se jedna crna serija o čikaškom podzemlju ne bi pretvorila u dugački album koji odiše latinoameričkim magijskim realizmom? A špijunska priča u stilu Iana Fleminga (ona koju sam napisao kao David Grennell i koju sam naveo ranije s biografijom autora i svime ostalim) može postati ovaj strip Light & Bold koji držite u rukama.

ok je crtao Light & Bold, Jordi mi je poslao na poklon dvije dovršene vinjete koje je napravio za objavljenu verziju. Jedna od njih, ovaj čudnovat okvirčić s puno kutova koji ćete vidjeti s unutrašnje strane prve scene o ljubavi između

ljepotice i zvijeri, bezuspješno sam pokušavao uokviriti kako bih ga objesio u svom studiju. Potpuno katastrofalan poduhvat. Uporno sam insistirao da drveni komadi okvira slijede rubove crteža. Uokvirivač je tvrdio da će snaga ozbiljnosti uništiti moju želju. Ali toliko sam bio uporan da je popustio. Nikad nisam uspio ravno objesiti sliku. Danas se taj crtež nalazi na privilegiranom mjestu u mom studiju, položen na policu s knjigama koje svakodnevno konzultiram, sam samcat, bez stakla, bez letvica uokolo, bez pretenzija slike, ali kao nezaboravna vinjeta jednoga stripa kojeg sam s toliko veselja pisao.

11

Reći ću dvije stvari koje su apsolutno točne: ime joj je Light i najljepša je žena na

svijetu.

Sugerirati da joj stražnji dio izgleda kao grozničavi rezultat

vizije nekog renesansnog slikara, previše uveličava vještine velikih

slikarskih majstora. Natuknuti da joj je lice poput lica grčke boginje, previše je blagonaklono

prema tim curama s Olimpa.

Reći da je Light opasna za muškarce je – kao što možete vidjeti – istina.

Idemo korak po korak: izjaviti da su joj noge savršene, služi jedino žaljenju što je koncept savršenstva toliko, ali zbilja toliko nesavršen.

13

A sad, što da vam kažem o Boldu? On je zvijer, gromada, čudovište (i, molim vas, nemojte mu spomenuti ime jadnog pisara koji ovo

iznosi, imam ženu, djecu i moram uzdržavati majku i dvije sestre).

Ej! Bus mi odlazi!

Jao!

Čekaj!

U stripu se ne može prika-zati koliko je Boldov glas

grub, poput grmljavine koja nastaje u dnu pećine.

I više je nego grub; ko-matozan je, za intenzivnu

terapiju, taj Boldov glas.

Čekaj kad kažem!

Hvala.

Ako je Light, kao što sam rekao, opasna za muškarce, Bold je

onda opasan za ljude općenito.

15

Sada gledamo jednu tipičnu situaciju koja se dogodila Light prije jedva deset minuta.

Nemoguće. Adresa koju tražim

mora biti ovdje negdje.

Gospodine, molim vas ... Znate li gdje

je ulica sto-noga?

Ulica ...? Ul...? Ovaj ... Da. Gut,

ja ...

Ovaj ... Nnn ... Bubbb ... Ssp ...

Uff.

16

Ne, nije moguće. Pričala je sa mnom.

Sa mnom! Bilo je pot-puno nestvarno, opet

sam halucinirao ... Morat ću se osta-

viti vina.

Još jedna tipična situacija, ali koja se upravo dogodila Boldu.

Prokleto mjesto. Ma

gdje je? Znate li možda gdje

je ulica sto-noga?

Ja? Mene pitate?

Zašto mene? Što sam

napravio?

Ne znam, kunem vam se da ne znam! Ja sam imbecil, štakor,

nemojte me tući, nedavno sam bio na operaciji

žučnog kamenca, prekli-njem vas, pustite me,

pustite me.

Uff.

17

priviđaju mi se neke stvari u vezi Light..

Oh, jadne palmice. Tako dugo

nije padala kiša da su uvenule i samo što se ne osuše. Moram

nešto napraviti.

... A kako nemam vodice da ih zalijem,

zaplesat ću im.

Odlično. Što će vam

voda kad imate mene?

18

A zbog Bolda imam noćne more.

Sad ćeš ti vidjeti.

JAO!

19

Ako vas zanima saznati nešto više o Light, njezinim aktivnostima,

njezinom svakodnevnom životu, njezinim osjećajima i tajnama, možete pitati njezine susjede.

Ona? A što bi drugo mogla

raditi? Kolgerla je, naravno.

Lijepa odjeća, izlazi ujutro, vraća se navečer.

Sigurno je uzdržava neki arapski

šeik.

Katkad dolaze po nju u lijepom autu i

nema je po tjedan dana ili više.

I kad se vrati, ima podočnjake od umora i spava dva

dana bez prestanka. Njezine orgije su

vjerojatno ...

Ali bolje bi bilo da pitate mene jer ja sam taj koji

zna sve peripetije ove priče.

Ovo će biti bez anestezije,

Light. Bojiš se?

Ne, doktore Sasaki.

Otvori jako usta, molim

te.

Sad stižemo do živca ... Oštri vrh dijamanta uništava nježno crveno meso.

... A ultraosjetljivi vršci se izokreću, padaju u komadićima. Boli li te?

Ne, doktore Sasaki.

Među nama, meni je zanimljivo promatrati je kako prolazi. Naravno, poslije se oneraspoložim

i tučem svoju ženu ...

20

Postupak za desenzibilizaciju od

svake boli daje bolje rezultate kod tebe nego

kod ostalih agenata. Gospodin Smith je vrlo

zadovoljan.

Hvala, doktore Sasaki.

Skini se, slijedi rutin-ska terapija laserskim

bičem.

Tvoja je, dečko. Ostavljam te

samog s njom na deset minuta.

Ubrzo se vraćam. Nemoj otići, a da me ne pozdraviš,

Light.

Kako vi kažete, doktore Sasaki.

Evo ti!

Evo ti još!

I još!

Obavijestit ću gospodina Smitha da je cura spremna za

završni ispit.

21

Što se Bolda tiče, bolje je da njegove susjede ništa ne pitate. Nitko neće ni zinuti.

Stoga, kako biste intimno upoznali ovo čudovište, upoznali njegove demone i apetite, špijunirat ćemo mu misli.

Konačno sâm.

Fffft!!!

Sâm poput psa. Zašto me nitko ne voli?

Kad bih barem znao tko mi je ma-jka ... Znam da kažu da sam sin brkate žene iz cirkusa i

gorile ...

Zašto nemam ženu koja me čeka, a toliko ljubavi nosim

u sebi? Ili prijatelja? Nekoga kome ću ispričati osjećaje

koje u meni bude Baudelaire-ovi ili Nerudini stihovi? Zašto

ni to nemam?

ŠMRC.

Da. Plače. Da ne vidite ne biste vjerovali.

Moram prebroditi ovu tjeskobu. Gospodin Smith

želi da budem na ovoj adresi za sat

vremena.

ULICA

sto-

noga9

22

ULICA stonoga To je ovdje.

Gospođice ... Nisam pazio. Nisam vas

vidio. Jeste li živi?

Da. Nije ništa.

Kako? Nije ništa?

23

dopustite mi da vam pomognem.

Oh, vaša ruka. Jesam

li je slomio? Sigurno vas jako boli.

Ne ... U redu je.

vrlo ste snažni.

Nikad me neka žena nije gledala takvim

očima ...

Nikad mi neki muškarac nije izazvao

ovakvu vrto-glavicu ...

24

Trebam gospodina

Smitha. Ja sam Light. Ja sam

Bold.Samo trenutak.

Pitat ću ga koga će prvog

primiti.

Uđite, gospodična.

zdravo, Light. Ja sam gospo-

din Smith.

Doktor Sasaki mi kaže da si prešla

sve granice ljudske otpornosti, da si

potpuno bez osjeta, konačno njegovo

remek-djelo.

Pričaj mi malo o sebi.

Da, gospodine Smith.

25

Nikad nisam bila jako osjetljiva. Kad sam bila

mala moje su me pri-jateljice zvale “Santa leda”. Sjećam se nekih

stvari ...

“... kao kad je mog oca raščetvorila električna pila.”

“Čak nisam otišla reći svojoj majci što se dogodilo. Ali ne zbog straha ili ošamućenosti.”

“Zapravo, to što se dogodilo uopće mi nije bilo važno.”

Terapija doktora Sasakija jednostavno je pojačala tu moju prirodnu

sposobnost.

Dobro, do-bro. Testirat ću te malo.

Izađi kroz ova vrata. Na dnu hodnika

su čelična vrata. Otvori ih. Ući ćeš u jednu ćeliju. Čekaj

ondje.

26

Bolde, dragi, uđi.

htio sam ... htio sam

sjesti. Strgao sam je. Nije namjerno.

Nije važno. Dok-tor Sasaki nam je poslao novi proizvod svoga zen tečaja za

dobivanje agenata neosjetljivih

na bol.

Želim provjeriti je li taj agent

sposoban podnijeti jednosatnu rundu

s tobom.

Sve je dozvoljeno, osim smrti.

Nema problema.

Moram priznati da je ovo čudovište profesionalac. Kad se radi o poslu, izbaci tjeskobu iz svoje glave i samo misli na

posao.

Zdrobiti ... Masakrirati ...

... Slomiti ... Zgnječiti ... Uništiti ... Ali ...

27

Gospođice, jeste li vi taj navodno neosjetljivi

proizvod?

Da. A vi mora da ste moj ispit.

Žao mi je, ali moram obaviti svoj posao.

Naravno, samo dajte.

28

Bold iznenada osjeća nježnost, uzbuđenje, želju.

Light, iznenada osjeća toplinu, slatkoću, nepoznatu slast

koja je obuzima.

U Boldu se počinju buditi potisnuti pradavni instinkti.

U Light se prvi put u njezinom životu rađa osjećaj.

Ah – ah!

Volim te!

Ne. Ne. Nemoguće. Ne mogu ovako dalje. Ova priča nema smisla. Ne podnosim je. Odbijam dalje pričati ovakve gadosti.

Odbijam. Dosta je bilo. Zbogom.