1

SEMINARSKI RAD Predmet: Osnove dizajna Tema: Ki u umjetnosti i dizajnu Profesor: doc. dr. Emir Salihovi Student: Ilda Berberovi Godina: II Datum: 11. 05. 2015, Sarajevo

2

Ki u umjetnosti i dizajnu

Uvod Ki, pojam koji uglavnom predstavlja lo ukus, pored umjetnosti, veze se i za ostale nauke u veem ili manjem dijelu. On se proima i kroz razne vidove umjetnosti, te i naine na koji se on eli iskazati kroz ovjekovu postojanost. Ki termin nastao je u Njemakoj, tvorevina je 19.st. u kojem dolazi do prodora industrijalizacije i pojave brojnog graanskog stalea u Europi. Od likovne umjetnosti, knjievnosti, filma, u 20 st. preselio se i na druga ne umjetnika podruja drutvenog ivota od politike , smrti, porodice, turizma , reklama, a nadasve je prisutan u religijskom ivotu. Kroz historijske periode u kojima je dolazilo do raspada vrijednosti, periodi su u kojima se mogu vidjeti pojedini elemente kia. Najrasprostranjenije je miljenje kako ki nastaje u 19. st. kao posljedica pokuaja uzdizanja srednje klase do elite i kako je iskljuivo umjetnost masa. Meutim, bez obzira na to, on se uspijeva proeti zapravo kroz sve slojeve drutva, te tako postati jedan vid imitacije. Ki kopira umjetnost u svim njenim specifinim pojavama. Ali, kreativni se in ne moe imitirati. Imitirati se mogu samo najjednostavniji oblici i zato je ki krivotvorina, kopija umjetnosti. Osim svog negativnog utjecaja na umjetnost, ki je jako pogodan za propagandu i zato su se njime koristili mnogi diktatori i totalitaristiki vladari kroz historiju naeg drutva.

Ki je posljedica razvitka kulturne industrije, masovne kulture, odnosno proizvod potroakog drutva u kojem ivimo, a to pokazuje njegova prisutnost u velikom broju aspekata ovjekova ivota.

3

ta je ki ? O pojmu i pojavi kia postoji mnotvo rasprava i oni koji su o tome razmiljali su se sloili u osnovnim oznakama kia: - to je lo ukus, neto povrno i otrcano, plitko, sentimentalno i sladunjavo, bez obzira da li je rije o predmetimma, okoliu ili ovjekovom ponaanju. - to je antologija loeg ukusa koja se rasprostranila posebno nakon pojave industrijske civilizacije, kako kae Gillo Dorfles. - te kao to tvrdi Herman Broch, koji uz to smatra da postoji: lo, dobar i genijalan ki,.. to je irenje poelo u doba romantike kada je stvoren rascjep izmeu umjetnosti i publike. Jedna od teza koje pokuavau definisati i razumjeti definiciju kia je Brochova. On smatra da se ki ne odnosi samo i iskljuivo strogo na umjetnost, nego da se o kiu moe govoriti u irem smislu kao o odreenom ivotnom stavu, ivotnom ponaanju. Pa se tako moe s pravom govoriti o kierskom ponaanju ljudi, o ki potezima u stilu njihovog ivota, o kierskoj politici, mada termin ki se preteno rezervie za oblast umjetnosti:

Dalje, ja ne govorim ba o umetnosti, ve o jednom odreenom ivotnom dranju. Jer ki ne bi mogao niti da nastane, niti da postoji kada ne bi bilo ki-ovjeka, koji voli ki, hoe da ga stvara kao proizvoa umetnosti i spreman je da ga kao potroa umetnosti kupi i dobro plati: umetnost je, kao to e se u najirem smislu pokazati, odraz sadanjeg ovjeka, i ako je ki la - kako se esto i s pravom oznaava - onda se prigovor vraa oveku kome je potrebno takvo lano i ulepavajue ogledalo, da se u nejmu prepozna i sa izvesnom asnom zabavom prizna dobrovoljno svoje lai.

4

Jedna od njsudbonosnijih i najsutinskijih estetikih oiljaka koji ki nosi sa sobom jeste taj da je ki protivnik gotovo svakog napora, a naroito duhovnog. To se nasluuje ve i u njegovoj etimologiji : Re ki izgleda da se odnosi etimoloki na engleski izraz sketch ( M. I. : skica, nacrt, nedovrenost), dok prema drugima naprotiv na nemaki glagol etwas vertkitschen = etwas billig losschlagen ( M. I. : priblino u znaenju neto sklepati, neto jeftino raspaati, jetino raskrmiti neku robu) ; prema Konverzacijskom leksikonu Knaur: Kitsch, prividno umetniko oblikovanje zamenjuje nedostatak snage oblikovanja sadrinskim nadraivanjem mate ( erotskim, politikim, religioznim, sentimentalnim). Prema Gicu ( Ludwig Giesz, Phanomenologie des Kitschen, ein Beitrag zur anthropologischen Aesthetik, Rothe Verl., Heidelber, 1960) to je uzvesno delo dostojno prezira, te se re kitsch koristi dosta u smislu oznaavanja stila koji se odnosi na umetniko smee (ubre, ljam) . Ako se sada iz prethodnih etimolokih tumaenja izvue ono to je bitno za ki, ispada ustvari da je svaki ki po neemu nedovren i nepotpun. I mada svaka skica moe imati neke drai, jr prua mogunosti onome ko je doivljava da je sam dovrava prema sopstvenom ukusu ili nekim sklonostima, ovdje se radi o drugoj vrsti nedovrenosti. Na osnovu prethodnih konstatacija i potencijalno odgovarajuih tumaenja, ki je, iako ne ba na prvi pogled jedno vrlo sloeno stanje, jedna interakcija u kojoj se dodiruju i ukrtaju najmanje dva elementa: 1. ki-subjekat ( tj. ovjek koji je sklon kiu ) 2. ki-objekat ( tj. Predmet koji izaziva kierski doivljaj )

5

Abraham Moles je sa izrazitim smislom za finese u okviru ki-kompleksa spojio svoju profesionalnu usmjerenost. On je kao direktor instituta za socijalnu psihologiju Univerziteta u Strasburu, slobodno se moe rei, virtuelno udruio nekoliko disciplina radi uspjenijeg istraivanja problema kia. To se u prvom redu odnosi na ekonomiju, sociologiju, psihologiju i estetiku, a osim njih i na itav niz drugih kao to su: antropologija, etika, marketing, filozofija, kao i teologija. Osnovni stav Molesa da je ki-stav i ki-odnos ustvari odnos u kojem se ukrtavaju ki-objekat i ki-subjekat, podudaran sa poznatim Marksovim stavom izraenim u Prilogu kritici politike ekonomije prema kome ovjek ne stvara samo u procesu proizvodnje predmete za sebe i zadovoljenje svojih sopstvenih potreba, nego time istovremeno mijenja sebe tj. Stvara subjekat za predmet, razvija subjekat koji e biti u stanju da drugaije, bolje i potpunije shvati predmete i proizvode koje stvara. Takoer, Moles se slae sa tvrdnjom da je ki na vrhuncu u doba trijumfa buroazije, a zatim takozvanog drutva izobilja , koji su na svoj nain sinonimi za potroako drutvo, a prema kome se nalazi u opoziciji integrisano drustvo. Molesov prilog Marksu sastoji se prvenstveno od toga to je razradio gotovo do detalja tipove i vrste odnosa ovjka prema stvarima, odnosno predmetima i principe na kojima poiva ki. Njegova osnovna filozofema je sljedea: Ki je odnos oveka i stvari, a ne sama stvar. Ali se ovjek moe odnositi prema stvarima na vie razliitih naina, od kojih su najznaajniji sljedei: 1. Asketski ; 2. Hedonistiki ; 3. Agresivan ; 4. Nabavljaki (posjedniki ili posesivan) ; 5. Nadrealistiki ; 6. Funkcionalistiki ili kibernetiki i 7. Ki-nain.

6

- Sa asketskim nainom kao sa odbojnim odnosom prema stvarima i predmetima zapoinje skala ovog odnosa. To je stav iz kojeg se nasluuje da se ovjek pribojava predmeta, jer smatra da ga ovi predmeti ograniavaju i da mu oduzimaju idealno, spiritualno. - Suprotan stav je hedonistiki stav prema predmetima. Predmeti su za hedonistu privlani, te nastoji da iz njih izvue maksimum ulnog uivanja. - Agresivan stav je stav u kome se vidi da je ovjeku stalo do predmeta ali vie radi toga da ispolji svoju mo nad njima, nego da u njima uiva. - Ako su stvari i predmeti proizvodi koje ovjek posjduje samo radi toga da uvea svoju mo nad njima ili nad drugim ljudima, koje doivljava kao sopstvene rivale, onda je to posesivan stav. - Posebna predmetna ekscentrinost vidljiva je u nadrealistikom nainu doivljavanja. Estetika bizarnog i neobinog doivljaja usljed neuobiejnog udruivanja stvari i predmeta. - U funkcionalistikom stavu se predmeti uvaavaju samo onoliko koliko su racionalni i praktino upotrebljivi u odreene svrhe. - Ki-nain je specifina sinteza prethodnih naina doivljavanaj predmeta, ali teko da bi se sasvim precizno moglo rei kakva je to kombinacija. Tek dodatni kriteriji za razlikovanje i definisanje kia koje je razradio i utvrdio Moles, dozvoljvaju neto sigurnije kretanje u identifikovanju i klasifikaciji kia. U tom pogledu on je istakao pet osnovnih principa: 1. Princip neadekvatnosti 2. Princip kumulacije ( nagomilavanja) 3. Princip sinestezije ( istovremenog estetskog doivljavanja pomou vie ula) 4. Princip osrednjosti i 5. Princip konfora

7

Ki u umjetnosti

Ki se prvobitno javlja u umjetnosti. No, I prije je bilo osrednje umjetnosti, ali ona je ipak pripadala tokovima autentine umjetnosti. Postojala je hijerarhija umjetnikih vrijednosti, ali nije bilo kategorije koja se moe smatrati umjetnou suprotnog predznaka; neeg s vanjskim obiljejima umjetnosti , ali to je njezina krivotvorina. Upravo je to karakteristino za ki. Pojavljuje se kada se pojedini element ili itavo umjetniko djelo prenosi iz svoje autentine situacije i primjenjuje u neku drugu svrhu, a koja je razliita od one kojoj je bilo namijenjeno. Najpoznatiji primjeri su alabasterne kopije Kosog tornja u Pisi, bezbrojne kopije Mona Lise na razliitim predmetima svakodnevne upotrebe i sl. Takvih je primjera stvarno mnogo, a odnose se na remek djela umjetnosti koja se reproduciraju u trivijalne svrhe i na neki su nain obezvrijeena jer su postali ki simbolima. Poezija, muzika, slikarstvo, esto da bi poveali umjetniku poruku, vade umjetniko djelo iz njegovog konteksta i ubacuju negdje drugo , te tako dolazi do alijenacije poruke te njene informativne vrijednosti, a to esto odvodi kiu. To se dogaa svaki put kada se izuzetno djelo kao Mona Lisa upotrebljava kao reklama za sir, estitka ili natjeaj za izbor ljepote ili kada se djela iz prolosti napravljena kao unikati proizvode serijski, a posebno kao suveniri.

Vrlo je bitno u odreivanju kia istaknuti vanost stroja , bilo u stvaranju i reproduciranju umjetnikih djela, bilo kao osebujno komunikacijsko i izraajno sredstvo.

8

Ponovna uspostava umjetnosti

Kroz 19. st. bilo je pokuaja reformi u umjetnosti koji se mogu gledati i kao rani pokreti kritike potronje ili ak potroake politike. Cilj je bio poboljati ukus i dizajnera i potroaa, uiniti potronju demokratinijom. Popularnost kia, koji je prijetio da e unititi dobar ukus, zasnivala se na vjerovanju da e potroai, zasljepljeni drutvenim ugledom, oponaati one iznad njih to dovodi do razmetanja dobrima. U tom smislu prisutan je i pokret art industriel koji je htio predmete svakodnevne upotrebe ponovno pretvorit u umjetnike predmete. Taj je pokret ujedno bio i art social, u kojem je njegovanje ukusa u svojoj krajnjoj konsekvenci sluilo naelu drutvene privrede. Dakle, to nije bio samo estetsko, ve i drutveno pitanje. Stil u proizvodnji robe za masovnu proizvodnju sastojao se od ornamentalizacija i ukrasa slobodno kopiranih i povrno dodanih bilo emu. Preovladavalo je miljenje da je presti osnovni princip koji upravlja dizajnom. Prema Camille Mauclair (Gronow, 2000; 72.), poznatoj estetiarki, ljepota predmeta se moe svesti na tri principa: on mora biti moderan, prikladan i demokratian. Prikladnost predmeta je trebala zamijeniti presti, odnosno popularni se ukus morao osloboditi tetnog utjecaja buroazije. Prema tome, osnovne potrebe potroaa koje su svima bile zajednike, trebale su upravljati dizajnom, a to ovaj princip prikladnosti i korisnosti predmeta ini demokratskim. Demokratizacija luksusa pomou demokratizacije umjetnosti ili iskorjenjivanje svakog luksuza kao beskorisnog i nepotrebnog bila je svrha programa art social. Ali, to nije sprijeilo da dizajneri i dalje proizvode ki, a potroai da ga i dalje kupuju. Pokret propada. C. Mauclair na kraju zakljuuje da bi potroai mogli nauiti cijenit ljepotu, ali samo kada bi mogli sudjelovati u planiranju proizvoda. To zahtjeva potpuno novo, moralno umjetniko obrazovanje. Uzrok iskrivljenog osjeaja za lijepo je odvajanje duhovnog i manualnog rada od potronje i proizvodnje. Reformatori su se razoarali u ukus ljudi koji su nastavili preferirati ki od modernog dizajna. Neuspjehu je pridonijela i injenica da su se dizajnerski predmeti proizvedeni kao upotrebni predmeti, pretvarali u kolekcionarske predmete i time postali nedostupni obinom potroau.