KIŠA, STRES I MRAK 4.pdfMARATONCI TRČE POČASNI KRUG DUŠAN KOVAČEVIĆ Strajo Krsmanović je čestitao ansamblu na ambicioznom projektu, prije svega misleći na činjenicu da u

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 1

45. Teatarski festival FEDRA BiH BILTEN BR. 4 nedjelja, 16.07.2017.

KIŠA, STRES I MRAK

Mislio sam da sanjam.

Otvorim oči, stvarno čujem šapat kiše.

Frcim (čuj izraza!) iz kreveta na balkon, stvarno kiša!

Nisam se dugo obradovao kiši kao jučer. Lakše se diše. Ne treba uzimati bronhi.

Zbilja nema loše reklame, mislim bronhi, ovo-ono. Jedni bi rekli : „Ja preferiram mentol.“

Jah, život je pun iskušenja... (?)

Mali Trebinjci dobri. Lijepa predstava. Šteta što je bila u onom terminu od 11 sati, jer, budimo realni, mnogi tad spavaju

čak i u mnogo razvijenijim zemljama od naše, finansijski stabilnijim, politički jasnijim zemljama, jer, ubijeđen sam da je nejasnije nema nadaleko. A, volimo je takvu

kakva jeste. Od sedam (19:00) smo prisustvovali prezentaciji o Banjalučkom studentskom

pozorištu.

Ljiljana Čekić se opravdavala zbog glasa (a dugo nisam čuo nekoga sa tako odlučnim glasom), grlo joj je, navodno, bilo suho od stresa u saobraćaju. Oni naši što rade vani rekli bi – od štresa.

Ljiljana, Radenka, Aco, i Meša ispričaše nam historijat Banjalučkog studentskog

pozorišta od 1977. do danas. Iskrene čestitke.

U večernjem terminu Maratonci.

Baš. Ono, baš.

Jedan iz publike kaže: „ Ja mraka, moglo ga je biti za pešest (tačno je tako rekao) solidnih predstava.“ Bi i Čola. Mislim pjevao.

Publika ih nagradila aplauzom.

Večeras Banjalučko studentsko pozorište.

Tetovirani Isus.

Ubijeđen sam da ćemo uživati, poznavajući Acu Pejakovića.

Idemo dalje.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 2


OKRUGLI STO... MARATONCI TRČE POČASNI KRUG DUŠAN KOVAČEVIĆ Strajo Krsmanović je čestitao ansamblu na ambicioznom projektu, prije svega

misleći na činjenicu da u BiH nema mnogo pozorišta koja mogu uvrstiti u repertoar klasičnu komediju Dušana Kovačevića. Ističe da se radi o ravnopravnom ansamblu, gdje svaki glumac nosi svoj zadatak. Zanimalo ga koja je ovo izvedba po redu i

zašto baš Dušan Kovačević. Mirela Trepanić je rekla da im je ovo drugo učešće na Festivalu, što im predstavlja

veliku čast. Priznaje da su bili uzbuđeni kada su dobili vijest da su prošli selekciju. Kada je u pitanju večerašnja predstava, odigrana je četiri puta. Na pitanje zašto se odlučila baš za Kovačevića odgovorila je da je pokušavala naći tekst koji uključuje

veliki broj muškaraca. Pored toga, oni sami su izrazili želju da rade komediju, a i ona je željela pronaći tekst koji će njoj biti zanimljiv, sa dosta političkih konotacija. Nije

sigurna koliko je publika prepoznala taj politički duh, jer je dosta skromno provučen kroz predstavu. Strajo Krsmanović je pohvalio igrivu izvedbu ansambla, uz zamjerku da njemu fali

još malo uigranosti i slobode glumaca. Smatra da su slušali Mirelu i Dušana Kovačevića više nego što je to potrebno.

Miralem Džaferović je pojasnio da su svi na neki način učestvovali u kreiranju likova. Na samom početku ih je bilo strah kako će sve to ispasti, jer se radi o velikom filmu koji svi znaju. Potrudili su se pobjeći isključivo od filma kroz uvođenje

kombinacije filma i dramskog teksta, uz dodatne vlastite intervencije, a sve to kako bi predstavu prenijeli u današnje vrijeme. Radili su zdušno i temeljito, ali je svjestan

da predstavu treba uigravati da sve to „poteče“. Moderator je naglasio da je ova predstava urađena po svim uzusima profesionalizma, a svaki lik je precizno razrađen. „Ovdje je sve urađeno kako uslovi

zanata traže.“, ističe Krsmanović.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 3


OKRUGLI STO...

Nedžad Ibrahimović je priznao da se smijao sve vrijeme dok je je gledao

predstavu, što je valjda i bio cilj. Prije je čitalac

Kovačevića, nego gledalac, jer je on prema njegovom mišljenju izvrstan dramski

pisac. Kada čitate njegova djela, morate uživati u

ljepoti teksta. Pohvalio je rad Mirele Trepanić koja gračaničkom amaterskom

pozorištu daje profesionalni ton, birajući samo cjelovite

tekstove. Uspjeli su iz komedije završiti dramom. Ključni završetak predstave dijalogizira sa ludilom bosanskohercegovačke drame.

Antonio Džolan je čestitao glumcima na odličnoj igri, posebno izdvojivši dva najstarija lika. Uputio je zamjerku na račun trajanja predstave, a pohvalio scenu s

grobljem koja je njemu bila vrhunac. Slađana Zrnić je čestitala rediteljki koja je uspjela okupiti veliki ansambl i podijeliti

uloge u skladu sa godinama i likovima, uz iskrene želje da će i u budućnosti nastaviti raditi i za njih, i za sebe. Smatra da u ovom trenutku veće zamjerke ne bi bile primjerene, ali da bi se trebalo voditi računa o izboru muzike. Posebno je pohvalila

lik Lakija koji se u svojim glumačkim rješenjima ne služi banalnim i šmirenskim postupcima, te lik Mirka koji je istrajan u načinu igranja. I njoj je bila najbolja scena

s grobljem, jer su imali odlična i odvažna rješenja, na šta se Džaferović našalio da su imali prirodno okruženje za groblje. Nedžad Fejzić smatra da je hrabar potez uhvatiti se sa složenom dramskom

strukturom. Potrebno je insistirati na pojedinostima da bi se dostigao nivo profesionalizma. Prema definiciji pozorište može biti jedna grupa ljudi u gradu koja

razgovara o onom što tišti grad. Dušan Kovačević u svom tekstu nema tabua, kroz realističnu figuru subverzivno govori o svijetu u kojem živi. U ovom slučaju slika je prebačena na naš prostor, a transformacija je urađena legitimno. Kroz mentalitete

se može govoriti o onome što je danas i ovdje. Iako pojedini momenti mogu biti na granici estradizacije, ovdje je to dopustljivo zbog komunikacijskog efekta. I on

smatra da bi se trebalo povesti računa o broju govornih i pjevnih numera, kojih je bilo balast viška, a ovo nije jedan od onih komada s pucanjem i pjevanjem. Moderator se prisjetio i prošlogodišnje izvedbe koja je njemu lično bila bolja, budući

da je večeras osjetio disbalans između dramske i scenske radnje. Sve je odrađeno tačno i precizno, ali kada se ide iz tačnog u tačno počinje da redundira. „Ansambl sa

lakoćom može nositi tekst i predstavu, to je nešto što se mora iskoristiti.“, naglašava Krsmanović. Jelena Trepetova- Kostić je rekla da je večeras prvi put gledala ovaj tekst kao

predstavu. Posebno joj je bitno što je većina ansambla imala tačnu radnju, znala zašto izlazi na scenu i komunicirala međusobno, što se jasno vidjelo u porodici

Topalović. Savjetovala je da ne idu na šmir. Zamjerku je uputila na račun promjena scena, gdje ima previše tamnog, te na muziku koju je trebalo malo više uskladiti. Edin Korjenić je podržao zamjerke u pogledu izbora muzike, te predložio da

obogate scenografiju.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 4


KNJIGA UTISAKA...

“MARATONCI TRČE POČASNI KRUG”

Najs!

Kux

Previše psovki! Jedini komentar koji imam.

Adna

Glumcima svaka čast! Deda Partizan the best!

M.

Zaboravila sam sve svoje probleme.

Dina

12 puta mrak i ko zna koliko songova. Stari hitovi, stara priča, stari fazoni. Želimo

promjene! Gledalac

Može se reći prolaz, zanima me šta bi rekao Dušan Kovačević!

Čupo

Sve pohvale, glumci zaslužuju veću scenu!

F.

Super, bravo Bugojno!

Dunja

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 5


GLAS PUBLIKE...

“MARATONCI TRČE POČASNI KRUG”

Meni se jako svidjela. Mnogo sam se zabavila. Ovo je prvi put da sam gledala

Maratonce, tako da nisam imala velika očekivanja. Ljiljana Knežević

Predstava je bila dobra.Imala sam viša očekivanja.Nije bilo ritma zbog kojeg sam bila zbunjena.

Šemsa iz Sarajeva Bilo je zanimljivo i interesantno. Sve je bilo dobro odrađeno. Pokazuje sukob

generacija što postoji i danas. Glumci su bili na nivou. Pregledao sam sve predstave do sada, ali je ova najbolja.Nadam se da ću i ostale predstave pogledati.

Volimir Damianović Predstava je bila odlična. Nemam zamjerki. Glumci su fantastični.

Sabija Lončar

Odlična je predstava. Svidjela mi se pravo. Kao i svake godine, njihove predstave su dobre i kvalitetne. Ajdin Beganović

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 6


PREDSTAVLJAMO...

NADINA DŽINIĆ ima 36 godina i dolazi

iz Gračanice. Predstava „Maratonci trče

počasni krug“ je prva predstava u kojoj

igra. Ovo je i prvi put da gostuje na

našem Festivalu, a Nadina nam je s

oduševljenjem priznala da je Festival

fenomenalan i da je ona mnogo

zadovoljna, kako festivalom, tako i

komentarima žirija. Kaže da joj je bilo

zadovoljstvo igrati ulogu Kristine, ali joj

je ponekad bilo teško raditi na probama,

pogotovo pojedine eksplicitne scene.

Međutim, ekipa joj puno pomogla, na

čemu je ona jako zahvalna, jer kako ona

kaže, kada imate uz sebe dobre glumce

onda je sve puno lakše.

MIRZA KRTIČIĆ ima 42 godine i već 30

godina je član KUD „Adem Alić“. Ljubav

prema glumi je počeo razvijati od malih

nogu. Uživa raditi predstave, ali nam je

priznao da mu je ovo najdraža predstava i

da se oduševio kada im je rediteljica

ponudila da rade „Maratonci trče počasni

krug“. Uvijek mu je zdovoljstvo igrati na

festivalu FEDRA i to što su učestvovali

smatra već njihovom nagradom i

pobjedom. Mirza je istaknuo kako mu je

posebno drago što su predstavu i njenu

radnju prebacili u Bosnu i Hercegovinu.

Rekao je kako mu je drago igrati pred

bugojanskom publikom koju on smatra

žirijem, jer kako on kaže najbitnija je

publika i da nije publike ne bi bilo ni

predstave.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 7


RAZGOVOR SA...

MIRELA TREPANIĆ Mirela je naš stari poznanik. Na ovom Festivalu si učestvovala

prije dvije godine, kakvi su ut isc i na ovogodišnjem

Festivalu? Kao i prošli put, savršena

organizacija, sjajni domaćini i naravno publika koja voli i poštuje ovaj Festival. Stvarno se super

osjećamo, drago nam je da smo promijenili teren i da smo došli da

opipamo puls vaše publike. Iskreno, najteže je igrati pred domaćom publikom, mada sa druge strane tu

opet imaš i onu svojevrsnu navijačku atmosferu, ali opet

kažem dobro je promjeniti teren, čuti druga mišljenja pogotovo na okruglom stolu i čuti jako bitne

komentare koji su važni za daljnji život predstave. Ovaj put smo došli

možda malo i neuigrani. S igurno tu još fali nekoliko igranja da bi sve stvari legle na svoje mjesto i,

naravno, sve ove neke zamjerke sa okruglog stola u svakom slučaju

pripisujem sebi. Opet kažem, sve te komentare treba saslušati i iskoristiti i zato je ovaj Festival

glumcima amaterima bitan jer mogu čuti zaista vrlo korisne savjete i da vide u kojem pravcu da idu dalje.

I ovaj put si okupila poprilično veliki ansambl, što je, čuli smo to na okruglom stolu, jako bitno za razvoj amaterizma, zašto si izabrala

Kovačevića i njegove Maratonce? Ja stvarno volim Kovačevića i njegove drame koje su nevjerovatno duhovite i

nekako sam osjetila da je stvarno grehota ne igrati ga. Primjetila sam da ga u Bosni ne igraju i onda sam shvatila da ja imam takvu grupu gdje su većina muškarci i rekla sam sebi idem da to iskoristim i da postavim Maratonce. S druge strane

strašno je teško igrati Kovačevića zato što ono što je on napisao je perfektno. To je bio popriličan izazov za nas i ja se nadam da smo tom izazovu poprilično dobro

odgovorili.

Kakvi su planovi za budućnost?

Radit ću najvjerovatnije i dalje sa glumcima amaterima. Imam u planu da radim

priču o Romima. To će biti predstava koja će promovirati romsku kulturu i tradiciju s tim da će to biti i socijalno angažovana predstava, naravno bit će tu i dosta muzike,

pošto ja ne mogu bez muzike i mislim da će to biti vrlo interesantan projekt.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 8


TREĆI DAN FESTIVALA...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 9


TREĆI DAN FESTIVALA...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 10


JUČER...

Kako smo i najavili, jučer je u Maloj sali odigrana predstava “Mala princeza”, Kulturne scene “Male stvari” iz Trebinja. Predstava je rađena po tekstu Ksenije Stojanović, a u režiji Željka Miloševića. Donosimo vam dojmove naših gledalaca, koji

su zabilježeni u knjizi utisaka! :) „Predstava je bila odlična. Super!“

Svaka čast glumcima, imali su mnogo težak zadatak koji su dobro odradili! Medi

Najbolja predstava ikad! Ivor

Najviše mi se svidio vatrogasac. Svidjela mi se predstava. Din <3

Djeca su najljepša bića na svijetu – zbog njih je teatar kao i život čudo. Mala princeza

U predstavi mi se posebno svidjela promjena glasa i uloga glumaca. Nepotpisano

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 11


JUČER...

Da smo jučer zaista imali dosta dešavanja, u okviru Pratećeg programa, svjedoči i prezentacija “40 godina Studentskog pozorišta u Banja Luci – od dramske sekcije

do profesionalne teatarske produkcije”. Prezentacija je održana u Maloj Sali u 19, 00 sati. Učesnici su bili A. Pejaković, G. Jokić, R. Ševa i D. Medojević.

Moderator prezentacije bila je uvijek rado viđena gošća na našem Festivalu, doc. dr. Ljiljana Čekić. :)

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 12


VEČERAS...

Pozorišna dvorana

20, 30 sati

TETOVIRANI ISUS

prema motivima drama Mirka Kovača

Adaptacija i režija: ALEKSANDAR PEJAKOVIĆ

Scenske borbe: BORIS JELIČIĆ

Dizajn scenskog prostora: ALEKSANDAR PEJAKOVIĆ

Konstruktor: SINIŠA ANTIĆ

Izbor kostima i muzike: ALEKSANDAR PEJAKOVIĆ

Dizajn plakata: BURUČAGA

Fotografije: IGOR MOTL

Igraju:

ISUS: Slobodan Bobar

LOPATA: Boris Jeličić (k.g.)

INSPEKTOR: Dragoslav Medojević

PROSTITUTKA PRVA: Jelena Kecman

PROSTITUTKA DRUGA: Jovana Jokić

SUDANKA PRVA: Jovana Tanasić

SUDANKA DRUGA: Branka Mišić

DEBELI: Siniša Javorac (k.g.)

NJUŠKALO: Zoran Stanišić (k.g.)

BRACO; Srećko Marčeta (k.g.)

PADAVIČAR: Mladen Erak

LJUBO MANIJAK: Siniša Antić (k.g.)

MEDICINSKA SESTRA: Branka Mišić

DOKTORICA: Jana Ivanović

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 13


Majstor svjetla: SRĐAN MARINKOVIĆ

Majstor tona: DINO MAŽAR

Dekorater: Vid Miletić

Izrada scenografskih elemenata: RADOSLAV POLIĆ

Izrada krupne rekvizite: SINIŠA ANTIĆ

Izrada rekvizite: ZORAN BJELOŠEVIĆ

Izrada kostima: LJILJA ŠINIKOVIĆ

Rekviziter: BRANKA MIŠIĆ

Šminker: JOVANA TANASIĆ

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 14


O PREDSTAVI...

Radnja predstave “TETOVIRANI ISUS” je smještena u banjalučki zatvor na Tunjicama pred početak i tokom rata u Jugoslaviji i prati sudbinu bivšeg džeparoša kojem je nadimak Isus, a koji se greškom nađe u pritvoru. Kako to u životu obično i

biva, prošlost je teško izbrisati. Komičan prikaz Isusovog puta završava tragično.

O REDITELJU...

ALEKSANDAR PEJAKOVIĆ rođen je 1981. godine u

Banjoj Luci. Diplomirani je pozorišni reditelj, magistar dramaturgije i doktorant na Univerzitetu u Ljubljani.

Diplomirao je 2009. godine u klasi prof. Svetozara Rapajića na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci. Zaposlen je kao kućni reditelj u Dječijem pozorištu Republike

Srpske. U BSP-u obavlja funkciju predsjednika i umjetničkog direktora. Režirao je mnogobrojne predstave,

samo neke od njih su: “Šta je sobar vidio?”, “LIFE”, “Pacijent doktora Frojda”, “Odumiranje međeda”,

“Dvanaest zvjezdica”, “Potop”, “Prljavi veš” ...

Već dugi niz godina rado je viđen gost na Festivalu FEDRA.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 15


O POZORIŠTU...

Studentsko pozorište Banja Luka osnovano je 19. februara 1977. godine, prvom probom i audicijom na "Elektrotehničkom fakultetu" u

Banjoj Luci u učionici broj 14. Prvi režiser i idejni tvorac pozorišta je glumac Živomir

Ličanin Likota. 31. maja 1977. na pozornici današnjeg Banskog dvora u Banjoj Luci svečano je izvedena Akademija u čast Josipa

Broza Tita pod nazivom ''Molim partiju da me primi u svoje redove''. Na pozorišnoj i

kulturnoj sceni grada na Vrbasu to veče rodilo se STUDENTSKO POZORIŠTE – nukleus oko kojeg su se okupljali studenti Univerziteta u

Banjoj Luci, ali i banjalučki srednjoškolci i svi zaljubljenici u pozorišnu umjetnost. Mnogi

studenti Univerziteta pokazivali su interes i za ostale vrste umjetnosti – pjesmu, ples,

muziku, film, fotografiju, tako da se formiraju folklorne sekcije, narodni i

tamburaški orkestri, foto-kino klub. Ubrzo nastaje i Univerzitetsko kulturno-umjetničko društvo ''Ivica Mažar''. Osnivaju se i sportski klubovi i svi

zajedno čine jednu veliku porodicu studentskih organizacija okupljenu pod nazivom ''CENTAR ZA DRUŠTVENU DJELATNOST UNIVERZITETA U BANJOJ LUCI'' - C E D U B A L. Neprocjenjiv je značaj postojanja i rada Studentskog pozorišta i

doprinos kulturnom životu Banje Luke u proteklih 40 godina. U dosadašnjem radu na sceni je izvedeno 88 premijera: ''Molim partiju da me primi

u svoje redove'', „Arif Tamburija“, „Analfabeta“, "Svetski rat", „O štetnosti duhana“, "Prosidba", „Ma dara“, „Ljudi ko vozovi“, „Margareta“, „Crveni kesten“, „Dobro jutro lopovi“, „Zmaj“, „Djeca noći“, „Udadba“, „Lu liga“, „Pod starost“, „Akvarij“, „Šumski

car“, „Na pučini“, „Zajednički stan“, „Fila Argentea“, „Zmaj“, „Hamlet studira glu-mu“,„Ćelava pjevačica“, „Mušica“, „Dogodine u isto vrijeme“, „Lekcija“, „Viktor ili

Dan mladosti '88“, "Sreća na laktu", „Odumiranje međeda“, "Viktor ili Dan mlados-ti", „Magbet“, „Takvo vam je stanje stvari", „Čudo u Šarganu“, „Kinološka farsa“, "Ćelava pjevačica", "Zavera ili dugo praskozorje", "Samoubica“, „Sapunica“, "LIFE",

"Sutra je ispit", "Klasni neprijatelj", "Točak", "Crknuta vinska mušica", "Audijencija", "Govorimo srpski", "The Rocky horror show", "Ja ili neko drugi",

"Mušica", "Puna linija", "Musaka", "Krvavi brak", "One su htele nešto sasvim dru-go", "Čovjek koji se smijao", "Backstage", "Vraćam se za nakaste", "Ja kao gola",

"Duga je noć", "Pošteno ili na prevaru?", "Ispovijest", "Retrospektiva", „Rekvijem za ljubav“, "Jezik je ta voda", "Kad porastem biću lutka", "DublinG", "Datebook", "Ludnica", "Voljeni", "Amy Winehouse", „Margareta“, „Dvanaest zvjezdica“, „Kome

treba zelena beba“, „Sive figure“, „Garavi sokak“, „Portret lirskog ratnika“, „Audicija“, „Nemir“, „Mamma mia“, „Ćeraćemo se još“, „Babe“, „Potop“,

„Stradalnici“, "Brak iz ormara", "Šta je za nas čudo? Čudo u Šarganu!", "Prljavi veš", "Tmina", "Mlijeko", “Tetovirani Isus”. Danas “Banjalučko studentsko pozorište” djeluje kao udruženje građana. Direktor

današnjeg BSP-a je glumac i dramaturg Goran Jokić. Umjetnički direktor i predsjednik je Aleksandar Pejaković, dok funkciju predsjednika Upravnog odbora

obavlja Milan Leper. PR BSP-a je Gorica Rajić. Organizator je Bojana TomaševIć, a

marketing-menadžer Jelena Stojaković.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 16


POZORIŠNA KRITIKA...

SCENSKA KARIKATURA FILMSKOG REMEK-DJELA

Komad Duška Kovačevića, Maratonci trče počasni krug, jedna je od onih komedija koje su u regionalnim okvirima prevazišle status običnog pozorišnog ili filmskog

djela te su postale dio svakodnevnice i to tako što su replike iz ovog komada postale neka vrsta poštapalica u svakodnevnom govoru. Dakle, Maratonci su komad je koji je itekako prepoznatljiv i može se reći da je to priča koja je svima

manje više poznata. Sigurno se to steklo i posredstvom pozorišnih interpretacija, ali također izvjesno je da se pri pomenu imena ovog Kovačevićevog djela svi prvo

sjete filma Slobodana Šijana koji već decenijama ima kultni status. Sve to potpuno opravdava izbor rediteljice Mirele Trepanić i KUD „Adem Alić“ iz Gračanice da na scenu postave ovu crnu komediju. Ona im garantuje dobar odaziv

publike i atraktivnost komada u tom smislu bila bi sasvim dovoljan razlog da se on igra. Komad je režiran vrlo svedeno i budući da se radi o komediji koja funkcionira

na prije svega briljantno napisanim likovima, kroz čije se međuodnose rađaju komičke situacije, rediteljica se potrudila da glumcima olakša posao dobrim mizanscenskim rješenjima, dobro režiranim ulazcima i izlascima sa scene, koji su

jako bitni za dinamiku predstave. Ono što je u nekim trenucima djelovalo kao suvišno bile su međuigre koje su izgledale pomalo nezgrapno, dakle, odstupale su

od cjeline priče i opterećivale liniju radnje koja je vrlo konkretna. U tim se elementima uglavnom nalaze oni najveći problemi ove predstave, jer se zbog toga onaj potencijal koji Kovačevićev tekst nudi prije svega u tempu kojim se Maratonci

mogu igrati, u toj eksplozivnosti priče koja od prve do zadnje sižejne stanice samo raste, da bi na kraju završila doslovnom eksplozijom, ostaje negdje ispod prekriven

rediteljskim dosjetkama, koje nisu pretjerano uspješne. Već je spomenuto da se ovaj komad u pravilu povezuje sa Šijanovim filmom, koji svoj status sasvim zasluženo ima zahvaljujući i nezaboravnim glumačkim

ostvarenjima velikih glumaca kao što su Bata Stojković, Zoran Radmilović, Bora Todorović etc. Ono što se nažalost dogodilo ovoj predstavi jeste to da je očigledno

da su odnos prema likovima, svoja sredstva njihovih ostvarivanja na sceni, glumci tražili ne toliko u svojim glumačkim bisagama, koliko u onome što su vidjeli na filmu. A nije isto igrati glumca koji igra neki lik što i igrati taj lik autentično.

Naravno, to ne važi za cijeli ansambl. Tako naprimjer Miralem Džaferović koji igra Aksentija Topalovića, svoj lik gradi potpuno autentično, što naravno izaziva

simpatije prema tom liku, ali s druge strane sredstva koja glumac koristi nisu najsretnije odabrana, jer čangrizavi Aksentije u velikom dijelu predstave bude lik kojeg publika ne može razumjeti šta govori. Šteta je da rediteljica nije ovo

zanimljivo komičko sredstvo kojim se poslužio glumac reducirala do mjere u kojem će ono biti funkcionalno u proizvodnji smijeha, ali ne na uštrb osnovne

razgovijetnosti govorenog. Trud ansambla oko predstave je itekako očigledan, oni jesu napravili predstavu

koja kod publike može uspješno proći, ali je zaista šteta što se cijeli autorski tim u velikoj mjeri oslonio na ono što je filmski uzor, kojim se svakako moglo poslužiti, ali ne na način da se od filmskog uzora pravi pozorišno-scenska karikatura koja ne

donosi ništa posebno novo u odveć prepoznatljive situacije i odnose. Osujetilo je to onda mogućnosti da ovaj komad oživi novim životom, čija bi svježina samo

mogla doprinijeti njegovoj lucidnosti i energiji koju nosi.

Kemal Bašić

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 17


KLOŠARENILO...

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 18


EDO VON KORJENIĆ, VON OVO VON ONO...

KAKO SE POZDRAVLJA U “TAMNOJ“AFRICI

Kad ti dolaziš Postaje svjetlije;

Adalbert Ludwig Belling

RUŽA I FILOZOF

Gledali dugo u zvjezdano nebo

što vidiš ružo

sebe.

ZALJUBLJENO DRVEĆE

Dva zaljubljena drveta srastu

jedno uz drugo dvoje zaljubljenih ljudi

posijeku cijele šume riječi i opet se ne vide

od sebe.

ONI KOJI GOVORE ISTINU SU SIROMAŠNI

Ne broje novce kao ovce

zato gledaju zvijezde

i za svaku ujutro se ne boje.

KAKO SE DVA OBLAKA VOLE

Sve do smrti dok ih vjetar

ne rastavi.

ČEKAO SAM TE

Čekao sam te i zamišljao kao kraljicu,

a ti si danima i noćima izlazila iz nekog

sivog haustora, kao zatvorenog kruga, popravljajući šminku,

gledajući oko sebe, da te neko ne vidi.

Čekao sam te u sebi,

u svom zatvoru, i još te čekam

i zamišljam

kao kraljicu.

KAKO CRNI ĐAVO MOŽE DA SE PRETVORI U BIJELOG

Što najviše bez ruku u oko

i srce i dušu

može da ubode. Ljubav koja se pretvara

kao crni đavo da je bijela ruža

bez bodlje.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 19


BUGOJNO U SRCU...

STOLJEĆE I VIŠE BUGOJANSKOG DRVOREDA

Iako je ove godine proljeće, za mnoge najljepše godišnje doba, stiglo sa zakašnjenjem, njegov dolazak u Bugojno kao i uvijek, još početkom aprila, najavili

su prvi cvjetovi u drvoredu divljeg kestena, jednog od simbola našeg grada. Priča o bugojanskom drvoredu počela je još davne 1903. godine , u vrijeme austrougarske vlasti, kada su u širem gradskom području posađene sadnice divljeg

kestena. Najviše ih je posađeno u današnjoj Bosanskoj ulici, dio u ulici Šehitluci (područje tadašnje željezničke stanice), a dio preko puta Vatrogasnog doma. O

tome mi je često, u mojim srednjoškolskim danima, u kojima sam se već bavio novinarstvom, pričao Tone Čolić, čovjek koji je bio zadužen za uređenje zelenih površina u gradu po čemu ga mnogi Bugojanci i pamte. Posebnu pažnju je

posvećivao upravo na održavanje drvoreda. Za Bugojance je drvored u Bosanskoj ulici bio uvijek nešto posebno, dok bi ga gosti,

koji bi prvi put dolazili u naš grad, odmah zapazili. Svojom ljepotom posebno se isticao osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je Bugojno,u odnosu i na mnogo veće sredine, odskakalo po uređenosti parkova, cvjetnjaka i drugih javnih površina,

kada su se gradske ulice, od ranog proljeća do kasne jeseni, svakodnevno prale u noćnim satima, pa se drvored savršeno uklapao u ambijent. Bilo je to vrijeme kada

se Bugojno i po zvaničnim statistikama nalazilo među tri grada u BiH koji su imali nauređenije zelene površine. Drvored ima i svoje specifičnosti na koje smo mi Bugojanci naučili još od malih

nogu. Ljeti pruža hladovinu i svježinu sa svojih krošnji, ali i zaštitu od iznenadnih ljetnih pljuskova. U jesen, kada počnu padati plodovi divljeg kestena i opadati lišće,

danima su najzaposleniji komunalci. Tada često možemo susresti i neke naše sugrađane, koji sakupljaju plodove divljeg kestena, pa ih kasnije prema utvrđenoj

recepturi narodnog lijeka, stavljaju u rakiju lozu i prave melem za reumu. Na drvoredu često možemo pročitati i plakate koji najavljuju kulturne i sportske događaje u gradu, političke skupove, kupoprodajne i druge oglase. Ipak, na njemu

su najčešće osmrtnice iz kojih saznajemo tužne vijesti o odlasku naših sugrađana, pa je jedan bugojanski šeret, svojevremeno, znao reći: „Ko nije bio na kestenu, taj

nije ni umro.“ Prolazeći ovih dana bugojanskim ulicama, izbrojao sam da su u životu ostala 42 stabla divljeg kestena, a preko 50 ih je bilo posađeno. Vremenom su neka drveća

morala biti uklonjena zbog urbanističkih razloga i potreba gradnje pojedinih objekata, dok je manji broj pokleknuo pred zubom vremena. Većina preostalih

stabala je još u dobrom stanju i punom cvatu, iako su u proteklih 113 godina mnogo toga pretrpjela. Odoljela su brojnim olujama i pregurala tri rata. Za sve ove godine, kako su se prenosile priče s generacije na generaciju, nijednom nije izostao

rod divljeg kestena. Završavajući ovaj tekst nameće se nedvosmislen zaključak da bi Bugojno bez svog

drvoreda, kao jednog od njegovih zaštitnih znakova, bilo nemoguće zamisliti. Zbog toga, Bugojanci su uvijek bili ponosni na njega čuvajući ga, pomalo ljubomorno, na čemu bi im zavidjeli stanovnici mnogih drugih gradova. To obavezuje lokalnu vlast

da osigura sredstva za njegovo redovno održavanje kako bi mogao dočekati i generacije koje dolaze iza nas.

Obrad Kisić

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 20


RAZOTKRIVANJE POSLOVICE...

BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE, VEĆ BOJ BIJE SRCE U JUNAKA

Oduvijek su ljudi napadali jedni

druge. Nekad zbog osvajanja teritorije, nekad radi pljačke, nekad radi otmice i ucjene, nekad

što je neko napanjkao ove druge, nekad nako. Doduše, ovo nako je

bilo najgore. Skupi se skupina i kaže ovaj jedan: “Vidi finog sunca, što bi bilo hora nekog

mačem ili kopljem probosti.“ Drugi iz skupine samo skupe usta

i onako blago zakrenu glavu kao da hoće reći: „Svejedno.“. Opet, kad nekog voliš- voliš, kad

nekoga ne voliš ne mora značiti odmah da ga mrziš. Možda ti je

samo svejedno, jer nije sve jedno, to jeste, sve se pretvori u jedno: ljubav, mržnju, pobunu, osvetu... Svejedno šta. Vidi ovaj da im je baš, ali ono baš svejedno ha nekog proboli, ha ne

proboli, i prišuti se i on. Sunce, peče li, peče. „Izgorit ćemo na ovom suncu.“, dobaci ovaj jedan. „Ima li iko ikakve kreme za

zaštitu?“ Svi su se okrenuli prema ovome što je izgovorio to pitanje. Zabezeknuto su ga gledali. Pa, kako neko može tražiti nešto takvo? Poglavica ustade, pogleda

ga, okrenu glavu od njega sa gađenjem i reče: „Znaš li ti, čovječe, da krema još nije izmišljena? Jesi li ti svjestan da mi još uvijek, mislim na čovječanstvo, nemamo čak ni vatreno oružje, jer nije izmišljeno.

Imamo koplja i mačeve, imamo svijetlo oružje.“ „Ne bi ono bilo svijetlo, da ga svakodnevno ne glancamo“, opet ovaj dobaci.

Svi ga zabezeknuto pogledaše još jednom. Poglavica mu priđe: „Zar, čovječe, zbilja ne shvataš smisao moga malopređašnjeg izlaganja vrlo precizno sročenog u nekoliko rečenica?“

Sad je ovaj gledao u starješinu. Zabezeknuto. „Ustani“, naredi starješina, „ustani i odloži svijetlo oružje!“ Ovaj ustade, odloži svijetlo oružje i upitno pogleda u

starješinu. „Sad ćemo se drugačije boriti, ne oružjem. Vidiš li onu tanku jasiku? Haj sad da se uspužeš u vrh.“ Ovaj ga pogleda uplašeno: „Ali, ali, tanka je i suviše, šta ako pukne?“

„Tu sam te čekao“, reče poglavica, „jebem te strahljiva, gledaj sad.“ Pljunu u ruke i hrabro se uspuza u sami vrh tanke jasike koja se lelujala lijevo-

desno toliko da je svaki put mogao dodirnuti tlo. „Aaah, aaah“, čuli su se uzvici sa svih strana, uzvici divljenja pomiješani sa strahom za sudbinu svog poglavice.

Starješina uzviknu: “Boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!“

Ova rečenica postade narodna poslovica i danas se koristi uglavnom ljeti, kad neko traži kremu za sunčanje, a nje nema, pa se glavni iz društva uspuže u vrh

tankog drveta, a ono leluja lijevo- desno.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 21


OBAZIRANJA... FEDRO: Kad bih sutra umro, nemoj da me neko spali.

FEDRINICA: Ti samo umri, ostalo je naša briga.

FEDRO: Umri ti, što bih ja umiro, sinoć su sve one dede starije od mene. FEDRINICA: Jesu, bolje i umrijet nego se trest ko onaj predzadnji djed.

FEDRO: Baš se istreso, ko da je u onom starom autobusu što su ga zvali hajvan-vagon.

FEDRINICA: Sjećam se, e baš tako.

FEDRO: Nikad ja do sada u životu nisam vidio nekog dedu da se onoliko trese.

FEDRINICA: Mogo je bar zube napravit, pola ga nisam shvatila.

FEDRO: Možda tako treba, govori da ga niko ne razumije ko političari.

FEDRINICA: Ma, njih razumijem šta kažu, samo ih ne kontam.

FEDRO: Bolje sam razumio onog zadnjeg djeda.

FEDRINICA: Onog što trubi?

FEDRO: Njega, njega, e ono ti je dokaz da je život prolazan.

FEDRINICA: Neprolazan, hoćeš reći, neprolazan, ćaća mu je imao preko 150 godina, ima i on oko 120.

FEDRO: Ako se oženio ko kad si se ti udala, ima 135 godina.

FEDRINICA: Nisam se udala sa petnest.

FEDRO: Nego, koliko si imala godina?

FEDRINICA: Pa, skoro 16.

FEDRO: Razlika je to, ogromna razlika.

FEDRINICA: Ti si gori bio, da sad neko oženi tako mladu, odmah bi mu rekli da je peder.

FEDRO: Nije peder, nego pedofil, pederi vole muškadiju, a pedofili mlađariju. FEDRINICA: Onda su gotovo sve žene po tvome pederi... Ha jedno, ha drugo,

oboje su na P.

Bugojno, 13.07.-20.07.2017. 22


DIREKTOR FESTIVALA:

Vahid Duraković

KOORDINATOR FESTIVALA:

Sanel Ugarak

PR FESTIVALA:

Edna Supur

REDAKCIJA BILTENA:

Nedžad Milanović, urednik

Vedrana Kisić, tehnički urednik

Suad Velagić

Medina Spahić

Amel Ugarak

Mirzet Ždralović, fotograf

Kemal Bašić, kritika

SARADNICI:

Jasmina Mlaćo Durek

Samir Nuhić

Almir Mujagić

Ermina Musić

Senada Milanović

Hamira Sultanović

Ajla Kurtović

Mirza Idrizović

Anes Telbiz

Edvin Supur

Maida Čehaja

Adisa Sejfić

SELEKTOR:

Prof. dr. Nedžad Ibrahimović

STRUČNI ŽIRI:

Jelena Trepetova-Kostić

Nedžad Fejzić

Dragan Komadina

MODERATOR OKRUGLIH

STOLOVA:

Strajo Krsmanović

ORGANIZACIONI ODBOR:

Hasan Ajkunić-predsjednik

Senada Milanović

Suad Velagić

Edin Ćatić Bato

Ermina Musić

Sanel Ugarak

Nedžad Milanović

Sead Karahodžić

Antonio Džolan

Samir Nuhić

Vahid Duraković

UREDNIK INTERNET STRANICE:

Edin Ćatić Bato

VANJSKI SARADNICI:

Maida May

Edo Korjenić

Obrad Kisić

VAŽNI BROJEVI I SERVISNE INFORMACIJE:

POLICIJA 122– VATROGASCI 123-HITNA POMOĆ-124 PORTIRNICA KSC-a 030/509-722– AUTOBUSNA STANICA 030/251-789-MOTEL GENEX

030/254-023-DIREKTOR FESTIVALA 030/509-720-UREDNIK BILTENA 061/796-877– KOORDINATOR FESTIVALA 061/639-647

Preporučujemo vam da svratite na osvježenje u Caffe HOLLYWOOD i Pizzeria LITTLE BIG (plato KSC-a)

TEHNIČKA EKIPA:

Senad Imamović Struja

Edin Ćatić Bato

Azem Duraković

Jusuf Hozić Caci

ŽIRI PUBLIKE:

Alma Jusufbegović

Sanela Kolovrat

Ratko Kolovrat

Aida Bešlagić

Edin Korjenić

Dubravka Vukadin

Demir Džaferović

Vanda Herceg

Mirsada Hadžiabulić

Elma Bevrnja

UMJETNIČKO VIJEĆE FESTIVALA:

Vahid Duraković

Jesenko Muzaferija

Željko Milošević

Suad Velagić

Senada Milanović

Aleksandar Pejaković

Saša Grabovac

Dragana Đedović

DIZAJN-PLAKAT-NASLOVNICA:

Antonio Džolan

Documents

KIŠA, STRES I MRAK 4.pdfMARATONCI TRČE POČASNI KRUG DUŠAN KOVAČEVIĆ Strajo Krsmanović je čestitao ansamblu na ambicioznom projektu, prije svega misleći na činjenicu da u