PROBUDILA SE OD BOLA i otvorila oči. Ležala je u potpunoj tami. Glava ju je

boljela kao da ju je netko udario stolcem po zatiljku. Imala je čudan okus u

ustima — metalni. Pokušala je pronaći mjesto jezikom, ali ga zbog natečenosti

nije uspjela pomaknuti.

Gdje sam? pitala se, obuzeta panikom. Srce joj je počelo lupati, a glava joj je

pucala. Osjetila je da je nepokretna jer se pri pokušaju nije mogla ni pomaknuti.

Duboko je udahnula. Pa imam noćnu moru, pomislila je u sebi. Jednu od onih

noćnih mora, u kojima dok sanjaš istovremeno možeš vidjeti samoga sebe. Ali

probudit ću se. Udahnuvši zrak, osjetila je miris nečega pljesniva poput ustajale

odjeće. Ne, to je stvarno, to se zaista događa. Pokušala se ponovo pokrenuti.

Nije mogla pomaknuti ruke, ali je uspjela malo podignuti glavu.

Zvuk se probio kroz tamu — dugačak, dubok šum brenčanja koji nije

prepoznala. Srce joj je počelo još jače lupati. To je zvuk motora, pomislila je na

kraju.

Napokon je shvatila gdje se nalazi. Ali zašto? Je li pala? Ili ju je netko udario?

Bila je potpuno zbunjena. Misli su joj bile zbrkane poput zapletenih trava u

jezeru. Prisjetila se početka i pokušala ići korak po korak od tamo. Zadnje čega

se sjećala bilo je kako pokušava dohvatiti svjetiljku. Sigurno se ugasila. Koliko je

dugo već ovdje i zašto je sama? Onda se odjednom sjetila svega i uzdahnula od

očaja.

Mora izaći van. Shvatila je da brujanje motora dolazi od škrinje za

zamrzavanje koju je vidjela prije, što znači da se struja vratila. Pomaknula je

glavu naprijed-natrag i pomaknula ostatak tijela. Noge su joj još bile teške

poput olova, ali mogla je pomaknuti jednu ruku — desnu. Polako je zatvorila i

otvorila desnu šaku.

Tu je bila i druga vrsta buke — dolazila je odozgo. Zvuk koraka. I onda,

otvaranje vrata. Preplavio ju je strah, kao da joj topla tekućina struji tijelom.

Ubojica je dolazio po nju.

1.»NEŠTO Ml TAJIŠ?«

»Kako to misliš?« pitala je Lake. Iznenađena primjedbom, spustila je svoju

čašu s vinom na stol u restauraciji i blago odmaknula glavu unatrag.

»Imaš izraz lica poput mačka koji je pojeo kanarinca.«

Znala je na što Molly cilja. Tek prije nekoliko dana shvatila je da je nestalo

tuge i osjećaja krivnje koji su je nemilosrdno proganjali posljednja četiri

mjeseca. Njezino se raspoloženje općenito popravilo. Ponovo je osjetila glad za

životom. Maloprije, jureći niz Devetu Aveniju, kako bi se našla s Molly na ručku,

doživjela je nalet zadovoljstva — zbog briljantnoga ljetnog neba, blještavog

sunca, njezina posla. Naslućivala je da će uskoro doživjeti nešto lijepo i dobro.

»Nemoj mi samo reći da se viđaš s nekim?« dodala je Molly.

»Pobogu, ne« odgovorila je Lake. »Samo se više ne osjećam potišteno.«

Osmjehnula se. »Možda te čak i iznenadim i danas budem dobre volje.«

»Pazi se. Sada bi mogla biti izrazito emocionalno nestabilna,« rekla je Molly,

tresući svojom dugom crvenom kosom. »Sjećam se kako sam se prve godine

nakon moje rastave, jedan trenutak osjećala odlično, da bi me odjednom

potpuno shrvala tuga i sljedećih nekoliko dana morala sam provesti u krevetu.«

»Ne očekujem čuda« rekla je Lake. »Samo mi je već muka od toga da se

utučeno povlačim poput napuštene žene iz srcedrapatelj- nih filmova. Meni su

44 godine, samohrana sam majka dvoje djece. Jasno mi je da neće biti lako, ali

radije ću na sve što me očekuje gledati kao na avanturu, a ne prokletstvo. Puno

mi pomaže i to što uživam smišljati marketing za svojega novog klijenta. Klinika

je sjajna.«

»A što je s rastavom? Događa li se što?«

»Moj odvjetnik nastoji već neko vrijeme neuspješno dobiti Jackova

odvjetnika na telefon. Ali bez obzira na to, on misli da će ugovor biti spreman za

potpisivanje prije nego što se djeca budu vratila iz kampa. Kada se to završi,

doista ću biti spremna krenuti dalje.«

»Zašto ne počneš izlaziti, viđati druge ljude« pitala je Molly. »To bi ti činilo

dobro.«

»Pa teško da tjeram muškarce štapom.«

»Nitko ti ne prilazi jer se uvijek držiš hladno i nepristupačno« rekla je Molly.

»Kada ćeš se već jednom opustiti? Lake, ti si vrlo privlačna.«

Takve primjedbe ne pomažu puno, pomislila je Lake. Prema Mollyinu

pričanju, sličila je poludivljem mačku koji bježi ispod najbližeg trijema svaki put

kada se netko približi. Ponekad je zažalila što je ispričala Molly kroz što je sve

prolazila u mladosti.

»Ionako ne mislim da sam spremna za bilo kakvu vrstu romanse.«

»A što je s doktorom«, pitala je Molly, bljesnuvši svojim zelenim očima.

»S kim?«

»Pa, s onim tipom iz klinike za oplodnju — onim za kojeg si rekla daje

očijukao s tobom.«

»Oh, Keaton,« rekla je Lake. Izgovorivši njegovo ime, predočila si je njegovo

lice: čelično plave oči, smeđa kosa počešljana malo u vis, tako ne — doktorski. I

ta meka, puna usta. »On je tip muškarca koji bi mogao očijukati i s vješalicom,«

dodala je. »Sigurna sam da je nepopravljivi ženskar.«

»I očijukanje ima svog smisla, znaš. Zašto se ne pokušaš malo seksati očima

da vidiš kamo će te to odvesti?«

»Ti sama smišljaš te izraze, Molly?« pitala je Lake kroz smijeh.

»Kada nema ničega odgovarajućeg u lječniku, da.«

»On ionako živi u L. A.: Još će nekoliko tjedana pregovarati s klinikom. Da

pogledamo što je na jelovniku?«

Za vrijeme ručka, Lake se trudila najbolje što je znala preusmjeriti razgovor

sa sebe na posljednja modna događanja. Nije da joj nije godila Mollyina briga.

Kada je nakon rastave Lake postupno prestala kontaktirati sa svojim najbližim

prijateljicama, jer se zbog osjećaja srama nije mogla suočiti s njima, Molly je

bila uporna, nudeći se kao kombinacija osobe od povjerenja i osobnog

savjetnika. Lake je naposljetku popustila i s vremenom zavoljela pažnju. Ali

ponekad ju je to intenzivno zanimanje za njezin život opterećivalo. Možda zato

što je Molly uvijek bila više znanica nego prijateljica, netko koga je ona

poznavala poslovno i bilo je čudno imati je u ovoj novoj ulozi. Ili zbog toga što je

Lake u dubini duše oduvijek bila pomalo osamljeni- ca.

»Trebala bih danas dobiti neke informacije o mojemu drugom poslu«, rekla

je Molly poslije, kada su stigle njihove kave.« Neće te smetati ako provjerim

svoj mejl?«

Lake je iskoristila trenutak da provjeri svoj BlackBerry. Imala je propušten

poziv od odvjetnika, Roberta Hotchkissa. Napokon, pomislila je. Ali kada je

prevrtjela poruku, preplavio ju je strah, poput šikljanja vode iz crijeva za

polijevanje. Tražio je da se što prije vide. I njegov glas zvučao je zlokobno.

»Najbolje će biti da uskočim u taksi i odem tamo,« rekla je Lake postoje o

svemu obavijestila Molly.« Očito je nešto iskrsnulo.

Nazvala je Hotchkissa odmah nakon što je zagrlila Molly za oproštaj i stupila

na pločnik. Iako ga nije dobila izravno, recepcio- narka joj je rekla da mu je jako

stalo do razgovora s njom — ne, nije znala zašto — i bit će sasvim u redu ako

bude došla što je prije moguće. Što sada, pomislila je, zavalivši se na zadnje

sjedalo taksija. Hoće li Jack prekršiti svoje obećanje da njoj i djeci prepušta

stan? Proteklu ju je godinu ponižavao i vrijeđao svojim postupcima i razljutila ju

je pomisao da bi mogao imati još nešto u rukavu.

Bila je prilično bijesna stigavši u Hotchkissov ured u središtu grada.

Recepcionarka, starija žena čvrsto nakovrčane kose poput pudlice, nije ju

najavila, nego ju je samo odvela do kraja hodnika.

Kad je Lake ušla u Hotchkissov ured, on se pridigao sa svojeg stola veličine

broda da je pozdravi. Imao je oko šezdeset godina, ružičasto lice, a trbuh mu je

visio iznad skupa remena poput vreće pijeska.

»Oprosti na neredu, Lake,« rekao je, pokazujući prema hrpama smeđih

fascikla punih pravnih dokumenata. »Upravo sam usred jednoga zapetljanog

slučaja.«

»Pa s dvoje djece u osnovnoj školi, znam sve o kaosu.«

Njezin komentar je i njoj samoj zazvučao glupo. Željela je preskočiti

neobvezan razgovor i povikati »K vragu što je Jack sada smislio?«

»Molim te sjedni. Drago mije što si tako brzo došla.«

»Je li se što novo dogodilo?« Pitala je, nastojeći da joj glas bude miran.

»Da — bojim se da nije dobro.«

»O čemu se radi?« brzo je pitala.

»Jack je podnio žalbu na sudsku presudu o skrbništvu nad djecom«, rekao je

Hotchkiss. Sada traži isključivo, a ne zajedničko.«

»Što?« uzviknula je Lake, šokirana. Koliko se god Jack loše ponašao, nije bilo

nikakvih nagovještaja da bi mogao izvesti ovakvo što. »To je suludo. On ne zna

gdje mu je glava od posla ovih dana — nema vremena brinuti se o akvariju, a

kamoli o djeci.«

»Onda je to vjerojatno njihova taktika da izvuku što više novca. Možda mu je

napokon sinulo da ćeš ti dobiti pola imovine, i nije sretan zbog toga. Vjerojatno

te žele prisiliti da pristaneš na manje.«

Lakein se želudac počeo stezati od ljutnje i straha istovremeno. Njezina

djeca nisu više bila mala — Will je imao devet, a Amy jedanaest godina — ali

bilo joj je mučno i od pomisli da bi ih mogla izgubiti. Za nju je bilo dovoljno

bolno što ih mora ostavljati svakog vikenda kod Jacka.

»Ima li on šanse?« pitala je Lake.

»Ne bih rekao. Na osnovi onoga što sam vidio, mogu reći da si ti sjajna

majka. Ali moramo oprezno krenuti dalje i stisnuti redove. Reci mi nešto više o

svojem poslu — kakvo ti je radno vrijeme?«

»Zbog svega ovoga u vezi s rastavom, trenutačno imam samo jednoga

novog klijenta — privatnu kliniku za umjetnu oplodnju. Čak i ne odrađujem 40

sati na tjedan.«

Njegove obrve ispreplele su se u izraz nerazumijevanja i ona je shvatila da

je zaboravio čime se bavi.

»Moj savjetnički posao«, objasnila je. »Osmišljavam marketinške strategije

— za klijente iz područja zdravstva i kozmetičke industrije.«

»Da, da naravno. Oprosti, zaboravio sam pojedinosti. Pa to je odlično. Nitko

te ne može optužiti da si radoholičar i da si brigu o djeci prepustila vojsci dadilja

iz Jamajke.«

»Ne, nitko to ne bi mogao ustvrditi.« Lake je oklijevala sekundu. »Prije nego

što sam počela raditi samostalno prije dvije godine, bila sam zaposlena — kod

jednog proizvođača skupe kozmetike.

Radno vrijeme nije bilo brutalno, ali ponekad bih došla kući tek oko 18 i 30. I

morala sam putovati.«

Osjetila je kako joj se niz vrat slijeva krupan grašak znoja. Bilaje zaista

ponosna na svoj tadašnji rad — bi li se Jack usudio to iskoristiti protiv nje?

Podupirao ju je od početka njihova braka, posebno nakon rođenja Willa, kada joj

je bilo sve teže rješavati jednadžbu zaposlene majke. »Ti ne možeš ne raditi,

Lake«, rekao joj je.

»Tako si dobra u svom poslu.« Bilo je nemoguće povjerovati da je muškarac

u kojega se zaljubila prije 14 godina postao tako osvetoljubiv.

»A koliko si morala putovati?« pitao je Hotchkiss.

»Ne svaki tjedan«, rekla je. »Čak ni svaki mjesec. Ali odlazila sam u Los

Angeles nekoliko puta na godinu. Katkad u London.«

Načrčkao je nekoliko natuknica u notes, na licu mu je bio izraz šoka, kao da

mu je upravo otkrila da je nedavno bila na odvikavanju od krek kokaina.»Ali teško da je to izvan uobičajenog«, rekla je. »Kako može —?«»Ne bi trebao biti problem,« rekao je Hotchkiss, tresući glavom.« Samo,

želimo biti spremni na iznenađenja. Provodiš li puno vremena s djecom?«

»Da, naravno. Imamo dadilju, ali ona radi samo pola vremena. Sada je

nema, jer su djeca u kampu.«

»Kad se vrate, ona ti moraju biti prioritet. Prati ih u školu, nemoj dopustiti da

to radi dadilja.«

»To ionako činim«, rekla je. Nije mogla vjerovati da se mora opravdavati.

Hotchkiss je podigao svoje mesnate prste k svojim usnama na trenutak, i

onda ih spustio.

»Tako, imala si malo slobodnog vremena ljetos«, rekao je.« Jesi li bila u

Catskillsu? Zadržala si vikendicu, zar ne?«

»Da, zadržala sam kuću u Roxburyju«, rekla je, pitajući se kakve to ima

veze. »Jack nije više zainteresiran za nju. Želi imati nešto u Hamptonsu. Ali ja

zapravo ljetos uopće nisam bila tamo, jer su djeca u kampu, pa sam ostala na

Manhattanu.

Ponudio joj je usiljeni smiješak u očekivanju druge loše vijesti.

»Viđaš li se s nekim trenutno?« pitao je dalje.

A znači to je čekao. Zbog svoje uzrujanosti bila je u iskušenju odgovoriti mu

sarkazmom i reći kako je sa četrdeset i četiri godine otkrila da je biti »puma«,

starija žena koja se pali na mlado meso, vrlo uzbudljivo. Ali to Hotchkissu ne bi

bilo duhovito. Vjerojatno nije nikada prije čuo da riječ puma ima i to značenje.

»Ne, ni s kim«, priznala je.

Hotchkiss je odahnuo. »Drago mi je što to čujem. Čisto tehnički, nema

ničega lošeg u izlascima, čak ako si i imala seksualnu vezu s nekim, sve dok se

to ne odražava negativno na djecu. Ali za vrijeme borbe za skrbništvo ne smiješ

ostaviti ni najmanji dojam ne- doličnosti. Sada nije vrijeme za dovođenje novog

muškarca u blizinu djece. Zapravo, za tebe bi sada bilo najpametnije izlaziti

samo u društvu i sačuvati spojeve za poslije.«

Naravno nije bilo gomile ljubavnih sastanaka koje bi morala otkazati, ali to je

bilo još nešto što joj je Jack oduzeo.

»I kako ćemo postupiti?« pitala je puna zebnje. Shvatila je da se sada za

razliku od sporazumne rastave radi o rastavi braka u kojoj se bivši partneri bore

jedan protiv drugoga. I djecu će vući kroz to blato.

»Sud će imenovati psihijatra radi izrade procjene, vjerojatno sljedećeg

mjeseca. Ali ako se radi o novcu, kao što pretpostavljam, Jackov će nam

odvjetnik otkriti njihove namjere i prije toga.«

»Vidjet ću Jacka ove subote u kampu — tada je dan roditelja. Kako bih se

trebala ponašati?«

Htjela je čuti da kaže 'Oderi ga živog', ali Hotchkiss je samo po- dignuo ruke

i zatresao glavom. »Nemoj ovo spomenuti nijednom riječju. Budi ljubazna,

posebno pred djecom.«

Grozničavo je razmišljala. Znala je da će uskoro imati još pitanja, ali spazila

je Hotchkissovo pogledavanje na sat. Očito ju je ugurao u ovo poslijepodne.

»Znam da si prilično neugodno iznenađena,« rekao je Hotchkiss,« ali ja sam

optimističan. Najvažnije je da ne činiš ništa izvan uobičajenoga. Neka ti

svakodnevica bude izrazito rutinirana.« Osmjehnuo se. »Nemoj opljačkati

banku, na primjer. Najgore što bi sada mogla učiniti jest pružiti Jacku dokaz na

osnovi kojeg bi dobio privremeno skrbništvo. Budeš li izgubila svoju trenutačno

dobru poziciju, bit će teško ponovo je zadobiti.«

»Ne želim te plašiti,« dodao je, vodeći je prema vratima, »ali vrlo je

vjerojatno da te je Jack dao pratiti kako bi pronašao dokaze tvojega nedoličnog

ponašanja.«

»Pratiti!« uzviknula je. »Ne mogu vjerovati.« Pocrvenjela je od bijesa. Jack je

bio taj koji je otišao. Nema nikakvo pravo slati privatnog detektiva da je uhodi.

»Zapravo, i mi bismo mogli razmisliti o tome, ako se uzme u obzir ono što si

mi prije rekla.«

Pristavši na rastavu od Jacka kako bi on mogao krenuti u svoj blistavi novi

život, Lake je povjerila Hotchkissu svoje sumnje da on ima nekoga — ali, osim

njegove potpune hladnoće, nikada nije imala bilo kakve dokaze i na kraju je

počela sumnjati u vlastite sumnje. Ali sada je Hotchkissova primjedba ponovo

prizvala tu mogućnost. Je li Jack kanio osnovati obitelj koja će bolje odgovarati

njegovu poslovnom ugledu, a djeca bi bila samo dio cijelog paketa? Je li zato

uložio žalbu na odluku o skrbništvu? Ako misli da će ona, Lake, uzmaknuti i

prepustiti svoju djecu njemu i njegovoj djevojci, grdno se vara.

Vraćajući se taksijem kući, osjećala se potpuno iscrpljeno. Prije dva sata

počela je ponovo uživati u životu punim plućima. Više se nije morala brinuti jer

izgleda potišteno i ogorčeno pred djecom i klijentima. Čak je počela planirati

budućnost. A sada je izgledalo kao da su je vratili na početak.

Dok je taksi jurio na sjever, predbacivala je sebi što sve to nije predvidjela —

ali kako je mogla? Činilo se kao da Jack želi što prije zaboraviti svoj stari život s

njom i djecom. Sigurno se radi o novcu. Za vrijeme njihova braka, nakon što je

on pokrenuo svoj informatički biznis, podupirala ga je emocionalno i financijski.

Provodila je beskrajne vikende sama s djecom dok se on zakopavao u posao.

Čak mu je pomagala svojim marketinškim idejama. Zašto bi joj on uskratio

pravo na pola njihove imovine?

Lake je jedva čekala da stigne kući. Stanovala je u prostranom starinskom

stanu na West End Aveniji sagrađenom u osamdesetim godinama. Stan im je

prije nekoliko godina, uz popust, prodala Jackova teta udovica. Jack ga je mogao

zadržati nakon rastave, ali je u iznenađujućem činu velikodušnosti odlučio da će

za nju i djecu biti najbolje da nastave živjeti ondje. Tek joj je poslije sinulo da je

to možda napravio jer je želio nešto otmjenije i modernije za svoj novi život.

NEOŽENJEN: ČETRDESET I ŠEST GODINA, ATRAKTIVAN I NAPOKON SLOBODAN.

Stan je u posljednje vrijeme bio njezino utočište i radovala se mirnoj noći

kod kuće. Ali kada je kasno toga popodneva ušla u stan, bilo je vruće i

zagušljivo. Mačak Smokey izjurio je u hodnik da je pozdravi i ona ga je

rastreseno potapšala po njegovu gustom, crnom krznu. Nakon što je isključila

uređaj za klimatizaciju i natočila čašu vina, zazvonio je telefon.

»Sve je u redu?« To je bila Molly.

Lake je brzo ispričala prijateljici novosti.

»Koja hulja«, Molly je uzviknula. »Jesi li sigurna da ne želiš izaći van? Ne

moraš uvijek sjediti sama doma. Znaš Lake, koristilo bi ti malo zabave.«

»Hvala ti, ali želim malo istraživati na intemetu o skrbništvu. Htjela bih znati

kako loše bi to moglo završiti.«

»Koji je sljedeći korak u tome postupku?«

»Procjena kod psihijatra. Dotle ja samo čekam i nastojim se uzorno

ponašati.«

»Nemoj mi samo reći da su muškarci potpuno zabranjeni?«

»Čini se da žena ne može izgubiti skrbništvo jer je izlazila na spojeve — ili

čak jer je spavala s nekim, ali moj odvjetnik kaže da bi bilo pametno malo se

pritajiti, ponašati se poput časne sestre, barem kada su djeca u blizini.«

Pogledala je na sat i shvatila koliko je kasno. »Idem sada. Moram još noćas

poslati faks djeci.«

Ljetni kamp koji je Lake izabrala za djecu dopuštao je roditeljima slanje

faksova, koje bi nakon večere razdijelili kamperima. Nastojala je pisati svaku

večer. Voljela je smišljati stvari koje će im napisati, ali danas je jedva stigla. Za

Amy je nabacila nekoliko rečenica o Smokeyu kako je jutros lovio lopticu

prašine. Za Willa je iskopirala zagonetku iz knjige koju je kupila samo u tu

svrhu.

Nakon što je poslala faksove, ostala je u svom malom kućnom uredu i na

svojem laptopu guglala »bitke za skrbništvo«. Vijesti nisu ohrabrivale. Majke

rijetko gube skrbništvo, ali nema jamstva. Suci mogu biti nepredvidivi. Lake je

čak pronašla priče o dobrim majkama koje su izgubile sporove i godinama

poslije saznale da su očevi podmitili suce.

Onaj stari Jack nikada ne bi učinio takvo što, ali pitala se ne bi li novi mogao.

Sada se činio dalek i stran, zaokupljen samim sobom i pun pohlepe. Imala je

osjećaj kao da ima posla sa životinjom koju je pronašla u divljini, koja bi joj

mogla odgristi ruku bez upozorenja.

Preskočila je večeru. Čaša vina bila je sve što je mogla probaviti. Zatim se

svukla za spavanje. Kada se umivala u kupaonici, jedva se koncentrirajući,

odjednom je uhvatila svoj odraz u zrcalu. Njezin otac, već dugo mrtav, jednom

je rekao da ga ona s njezinom tamno- -smeđom kosom i sivo-zelenim očima

podsjeća na jezero. Teško da bi rekla za sebe da obara s nogu kako je to tvrdila

Molly, ali znala je da izgleda dobro za svoje godine i da bi trebala uživati u

tome. Nije bilo lako zaboraviti ono što je dugo vrijeme običavala gledati u

zrcalu, ljubičasti znamen od rođenja koji se protezao preko cijelog lijevog

obraza. Tek je u svojoj 15. godini otišla od kuće u srednjoj Pennsylvaniji i

krenula za Philadelphiju na tretman laserom koji je uklonio njegov najmanji trag.

Nakon što se ispljuskala hladnom vodom po vratu, prešla je rukama preko

grudi. Ako nije brojila smrtno ozbiljnog tehničara radiologije koji ih je zgnječio

zbog Lakeina rutinskoga mamografskog pregleda prošlog mjeseca, prošla je

gotovo godina dana od kada ih nitko nije dodirnuo.

Lake je znala da je došao kraj njezinu braku one noći prošle jeseni kada je

posegnuvši za Jackom u krevetu, željna vođenja ljubavi, sklonio njezinu ruku sa

svojega ramena. To odbijanje ju je zaboljelo.

Znala je doduše da su se stvari počele pogoršavati unatrag šest mjeseci,

kada je Jackov posao počeo nevjerojatno napredovati. Sve je više radio, ali je

također puno izlazio, družio se s klijentima i igrao golf, uvijek hvaleći prednosti

života na visokoj nozi. Ona je prema njemu naizmjenično osjećala ozlojeđenost i

blagonaklonost. Nakon sveg stresa kojem je bio izložen, možda je zaslužio malo

zabave.

Ali tek kada ju je odbio u krevetu, taj prvi put, i onda ponovo — uspaničarila

se. Pretražila je njegove džepove i mejlove, sluteći preljub, ali nije ništa

pronašla. Kupila je seksi donje rublje i osjećala se poput budale kada je on kao

klada ležao pokraj nje. Na kraju je pokušala s njim razgovarati, ali je on uporno

tvrdio da je jednostavno umoran — »zar ona ne može vidjeti koliko on naporno

radi?« I onda je odjednom ona bila problem. Optužio ju je da joj nedostaje

spontanosti i smisla za zabavu. »Kamo je nestala tvoja strastvenost?« pitao bi,

kao da je ona učinila nekakav moralni propust. To je zaista ironično, mislila je,

ako se ima na umu da me ne želiš niti dotaknuti.

Njegov je odlazak bio nagao poput odlaska u zatvor. Uzeo je samo svoju

odjeću, neke dokumente i glupu spravu za jačanje trbušnih mišića. Cijelo

vrijeme osjećala je sram kakav nije iskusila od onda kada je imala znamen od

rođenja. Ali drugi dio nje bio je strahovito ljutit zbog njegove izdaje. Nije mogla

shvatiti da je to bio isti muškarac koji je jednom rekao, 'Ti si moja stijena, Lake.

Spasila si me.'

Lake je odjenula spavaćicu i prošla stanom. Sto Jack namjerava upotrijebiti

protiv nje? Hoće li lagati i predstaviti njezin posao zahtjevnijim nego što je

zapravo bio? Otišla je u Willovu sobu i uzela njegove igračke, boreći se da ne

zaplače. Iznad ormara s odjećom nalazio se uokvireni kolaž, koji je napravila

posebno za njega od fotografija i malih suvenira. Jackovo se lice pojavljuje

dvaput, bljeskajući tim slavnim osmijehom koji ju je jednom potpuno očarao. Ali

sada joj je izgledao sotonski. Borila se protiv nagona da razbije staklo i izgrebe

njegovo lice.

Napokon se iscrpljena od razmišljanja povukla u svoju sobu i legla u krevet.

Očekivala je da će se prevrtati po krevetu, ali je iscrpljena zaspala za nekoliko

minuta.

Odjednom se trgnula iz sna. Ležala je tako nekoliko sekundi, pitajući se što

ju je probudilo i onda je čula zvonjavu telefona, shva- tila je, već drugi put. Sat

na stoliću pokraj kreveta pokazivao je 2:57. Doteturavši do telefona, istog je

trenutka pomislila na djecu.

»Halo«, rekla je, glasom promuklim od sna.

»Stanuje li ovdje Warren?« pitao je glas. To je žena, pomislila je, ali nije bila

sigurna. Glas je zvučao neobično izobličeno.

»Da, tko zove?« Lake je pitala zabrinuto. Telefon je pokazivao »nepoznat

poziv« .

»Je li to gospođa Warren?«

»Molim vas, recite mi tko ste vi.«

»Jeste li vi majka Williama Warrena?«

Srce joj je zamalo stalo.

»Je li to kamp?« ispalila je. »Što nije u redu?«

Osoba nije ništa rekla, ali Lake je mogla čuti njezino disanje.

»Molim vas, što se događa?« zahtijevala je.

I onda se čuo samo telefonski signal.

2.LAKE JE ZBACILA plahtu i spustila se hodnikom do predvorja. Njezina je torba

bila na stolu u hodniku. Otvorivši je, istresla je njezin sadržaj. Probijala se kroz

nered dok nije pronašla svoj BlackBerry i ukucala broj kampa za hitne slučajeve.

Zvonilo je pet puta, zatim se čuo dubok 'Molim'. To je bio duboki i hrapavi glas

gospodina Morrisona, direktora.

»Ovdje majka Willa Warrena«, rekla je brzo Lake. »On je u bungalovu broj

sedam — hm, ne pet, bungalovu broj pet. Je li me tko zvao?«

»Što?« pitao je pospano, očito ne shvaćajući o čemu se radi.

Lake je objasnila situaciju, nastojeći da joj glas ne podrhtava.

»Ne, to nisam bio ja«, rekao je. »Ali idem odmah u njegov bungalov. Nazvat

ću vas ponovo za deset minuta.«

Hodajući po hodniku, Lake je pokušala uvjeriti sebe da je sve u redu — pa

valjda bi direktor kampa znao ako nešto nije bilo kako treba — ali kako su

prolazile minute bez poziva, njezina se panika pojačavala. Što ako su oteli

Willa? Ima li to neke veze s Jackom? Petnaest minuta poslije, njezin je

BlackBerry napokon zazvonio.

»Nemate apsolutno nikakvog razloga za brigu«, rekao je direktor. »Will

čvrsto spava. Voditelj kaže da je bio dobro cijelu noć. Čini se da je ono bio

pogrešan broj.«

Morao je biti, pomislila je. Willovo ime je bilo samo Will, a ne William i netko

tko ga doista poznaje ne bi napravio tu pogrešku. I zašto bi uopće netko koga

ona zna zvao u ovo doba. Pomislila je ponovo na Jacka. Je li on to organizirao

zbog bitke za skrbništvo? Ali što bi dobio ovakvim potezom? Nakon što se

uvukla natrag u krevet, trebalo joj je jedan sat da ponovo zaspi.

Sljedeće jutro probudila se s glavoboljom od zabrinutosti zbog telefonskog

poziva i razgovora s Hotchkissom. Bila je tako sretna jučer žureći se na

sastanak za ručak i pitala se kada će joj se opet vratiti taj osjećaj. Gotovo joj je

laknulo kada je jedan sat poslije bila u Osamdeset i šestoj ulici, u gradskom

autobusu, vozeći se prema uredu njezina novog klijenta, Centra za umjetnu

oplodnju Park Avenue.

Danas je planirala dovršiti istraživanje o bolnici. Za taj posao preporučio ju

je liječnik na klinici, Steve Salman. Njegova sestra, So- nia, bila je Lakeina

prijateljica na fakultetu. Privatne su klinike za umjetnu oplodnju, ako ih se

uspoređuje s onima koje su radile u sklopu bolnica i sveučilišta, bile na pomalo

lošem glasu. Imale su neku vrstu stigme. Prevladavalo je mišljenje daje tamo

važnije zarađivati novce nego stvarati djecu. Lake su angažirali kako bi pomogla

klinici prebroditi taj problem i istaknutije između sve više suparnika.

Prihvatila je taj izazov. U marketingu je ključno pronaći jedinstveni aspekt

proizvoda ili kompanije —jedinstvenu poziciju prodaje — i optimirati je. Za Lake

je to bilo kao da studira crtanje sa skrivenim predmetom, a k tomu, tu je bilo i

uzbuđenje traženja. Kao i većina klinika za oplodnju i ova se usredotočila na

izvantjele- snu oplodnju, postupak pri kojem se ženina jajašca vade iz materni-

ce, te nakon što su se oplodila spermom u epruveti, vraćaju u njezino tijelo ili se

zamrznu radi buduće upotrebe. Klinika je bila osobito uspješna kod žena iznad

četrdeset godina. Lake će morati nekako istaknuti tu činjenicu, a da

istovremeno ne odbije mlađe pacijentice. Za tjedan i pol, predstavit će svoju

prvu skupinu ideja dvama partnerima.

Koliko god uživala u svojem radu na klinici, uvijek bi osjetila kratko

oklijevanje ulazeći kroz glavna vrata. Recepcija je bila lijepo uređena, sa

zidovima boje metvice i skupim tepisima na podu, ali kod Lake je prostorija

nekako ostavljala žalostan dojam. Iako žene koje su tamo sjedile — neke s

muževima i partnerima, neke bez njih — nisu izgledale pretjerano nesretno,

Lake je mogla osjetiti njihovu tugu i očaj.

Pomalo je i ona mogla podijeliti njihovu zdvojnost. Iako se nikad nije borila s

neplodnošću, zbog svojeg znamena od rođenja od ranog je djetinjstva bila

duboko nesretna. S 11 godina postala je štreberica u školi, uključena u

beskrajne projekte i aktivnosti iz povijesti i umjetnosti. Pretvarala se kao da

ništa drugo nije važno. Sve što je zaista željela bilo je biti normalna i lijepa i

nikada više ne vidjeti tu dvostruku reakciju iznenađenja i sažaljenja u očima

ljudi. Liječnik ju je spasio sa svojim laserom. Znala je da joj nije potreban

psihijatar kako bi otkrila zašto je privlače klijenti iz područja zdravstva.

Unatrag dva i pol tjedna radila je u maloj dvorani na kraju ureda klinike.

Danas se kao i obično probijala kroz labirint kratkih hodnika — pokraj privatnih

ureda doktora, ureda medicinskih sestara, tihih soba za ispitivanje i

embriološkog laboratorija koji je izgledao poput svemirskog broda, sa svojim

pokretnim prozorima koji su se otvarali u smjeru operacijske dvorane, gdje su

se obavljali transferi jajašaca i zametaka. Spremajući se da počne, otvorila je

fascikl na stolu male dvorane. U tom je trenutku jedna od sestara, tamnokosa

Irkinja imenom Maggie, prošla pokraj otvorenih vrata i osmjehnula se u znak

pozdrava. Dvanaestero ljudi radilo je na klinici. Maggie je bila jedna od onih koji

su prema njoj bili najsrdačniji. Zajedno s dr. Harryem Klineom, psihijatrom koji

je obavljao konzultacije.

Posve sama u maloj dvorani, Lake je iščitavala članke iz hrpe koju je

sakupila čim je počela raditi na klinici. Čitala je sve što je imalo veze s klinikom;

novinske članke koje su napisali doktori, reportaže, izvještaje iz tiska u kojima

se opisivala praksa bolnice. Često je u materijalu te vrste nalazila važne

informacije koje su joj bile korisne i na kojima će temeljiti svoj marketinški plan.

Radeći, pokušala je ne misliti na jučerašnji sastanak s Hotchkis- som, ali

pomisao na to nije joj dala mira. Čudan telefonski poziv također joj je zadavao

brige. Prije nego što je daleko odmaknula s čitanjem, ponovo je nazvala

direktora kampa. On je provjerio Willa jutros, rekao joj je, i sve je bilo u redu.

Jedan sat poslije, Rory, liječnikova plavokosa asistentica, provirila je kroz vrata.

Imala je oko trideset godina, bila je visoka i zgodna, sportski tip. Izgledala je

poput djevojke koja bi svoju srednjoškolsku košarkašku momčad mogla dovesti

do državnog natjecanja. Bila je u petome mjesecu trudnoće, što je, shvatila je

Lake, morao biti bolan prizor nekim pacijenticama. Roryne su plave oči danas

bile uokvirene crnom olovkom, dok je kosu skupila na vrh glave u labavu punđu.

»Brie nije bila ovdje?« pitala je.

»Ne, nisam je vidjela«, rekla je Lake. Brie, vrlo poslovna, nepovjerljiva

menadžerica ureda, uvijek ju je ignorirala. Lake je pretpostavljala da je to bilo

zato što se do Lakeina dolaska, Brie bavila takozvanim marketingom klinike.

»Traži je dr. Levin da joj preda svoju biografiju.«

»Mislim da imam biografije svih zaposlenika«, rekla je Lake, pogledavajući

na jedan od njezinih fascikala.

»I doktora Keatona?«

»Ali on je samo vanjski suradnik, zar ne? Zašto — «

»Odlučio je da će ipak raditi za kliniku«, rekla je Rory osmjehujući se.

»Napušta svoju praksu na zapadnoj obali i dolazi k nama.«

»Oh, — u redu«, rekla je Lake. Vijest ju je uznemirila.

»Nešto nije u redu, Lake?«

»Ne, samo još nisam čula tu informaciju.«

»Pa dobro, Brie ti je to trebala spomenuti. Moraju te obavještavati o takvim

stvarima.«

»Nema problema«, rekla je Lake. Bilo joj je drago da je Rory zapazila da Brie

ima pasivno-agresivnu crtu.

Rory se okrenula da ode. Lake se pitala ne bi li se trebala upustiti s njom u

neobvezan razgovor, ali činilo se da je Rory bila usredotočena na sljedeću stvar

na njezinoj listi.

»Usput, izgledaš jako lijepo danas«, rekla je Lake. »Planiraš li nešto posebno

večeras?«

»Muž odlazi ovaj tjedan na poslovni put«, rekla je, osmjehnuvši se žalosno.

»Ali svejedno ću se potruditi. Mislim da je važno i dalje paziti na izgled, bez

obzira na to što imamo djecu. Nadam se da ti ne smeta što to kažem, ali ti si

savršen uzor. Kada budem u tvojim godinama, željela bih izgledati tako dobro

kao ti.«

»O hvala ti«, rekla je Lake, malo zatečena.

Odlučila je shvatiti Roryin komentar kao kompliment i vratila se na posao.

Oko 11 vidjela je da je vrijeme za njezin dogovoreni intervju s dr. Shermanom,

jednim od dvaju partnera klinike. Trebali bi razgovarati o nekim naprednijim

mogućnostima izvantjelesne oplodnje. Obavila je već više takvih sastanaka s

liječnicima kako bi doznala o njihovu radu. Kada je uzela svoju bilježnicu i

spremila se da krene niz hodnik, Keaton se pojavio u prolazu. Osjetila je

uzbuđenje. Nosio je tamnoplave hlače koje su mu savršeno pristaja- le, svježe

izglačanu košulju boje lavande i kravatu s uzorkom sličnih boja. Izgledao je

odlično — a ona je bila sigurna daje toga bio itekako svjestan.

»Još te drže ovdje zatvorenu?« rekao je, smijući se. »To je zapravo strašno

okrutno kada je vrijeme lijepo kao danas.«

»Nije tako loše«, rekla je. »Uostalom, čestitam ti.«

»Ah, da. Hvala. Tek sam sinoć donio odluku.«

»Zapravo,« dodao je, ulazeći u malu dvoranu i fiksirajući je svojim čelično

plavim očima »ti si jedan od razloga zašto sam prihvatio ponudu.«

Zbunila ju je ta neočekivana izjava. Nesigurna na što je točno mislio, samo

je nakrenula glavu i osmjehnula se.

»Oh, zaista?« rekla je.

»Aha. Ovo je odlična klinika, ali ima samo ocjenu dobar iz marketinga. To

što su tebe uzeli bila je vrlo pametna odluka.«

»Hvala ti« rekla je, ljutita na sebe jer je osjetila razočaranje. Baš glupo,

pomislila je. Zar sam mislila da će izjaviti da nam se pridružio jer sam ga luđački

zainteresirala?

»Znam da to ne zvuči pravedno,« dodala je opet potpuno poslovno, »ali čak

i jako dobra bolnica mora igrati igru i učiniti najbolje što može kako bi se

izdvojila između ostalih.«

Prišao joj je još bliže i sjeo na konferencijski stol. Njegovo visoko, vitko tijelo

bilo je nekoliko centimetara udaljeno od nje, pomalo zahvaćajući u njezin

prostor. Mogla je osjetiti njegovu muževnu kolonjsku vodu. Također je uočila

mali ožiljak iznad njegova lijevog oka, možda ostatak ozljede nastale od

snažnog udarca palicom za golf.

»Ne činiš mi se kao netko tko tolerira igrice«, rekao je vragolasto. Lake je

bila sigurna da sada govori dvosmisleno i nije znala kako bi trebala reagirati.

»Pa ponekad je to neizbježno u poslu«, rekla je, spoznajući da bi morala

promijeniti temu. »Hoće li ti nedostajati, hm, Los Angeles?«

»Malo. Ali stažirao sam na Comellu i od tada jedva čekam da se vratim u

New York.« Uvukao je obje ruke u stražnje džepove hlača, i kada je to učinio,

košulja mu se napela preko prsnih mišića. »Znaš,

sve te sjajne stvari tipične za ovaj grad — grubi konobari, pretrpana podzemna

željeznica... miris mokre vune zimi.«

»Možda bih mogla predložiti jednom od mojih klijenata koji proizvode

kozmetiku da to bude njihov novi miris koji će izbaciti na tržište,« rekla je Lake.

»Manhattanska mokra vuna.« Bože ovo je bilo jadno, pomislila je, ali on se

nasmijao, ne skidajući oči s njezina lica.

»Savršeno«, rekao je. »Ali da, malo će mi nedostajati Los Angeles. Najviše,

vrijeme. Bolnica koju napuštam ima zaista jako dobar marketing.«

»Što rade?«

»Organiziraju društvene događaje, često se obraćaju široj zajednici, plasiraju

blještave fotografije po novinama, imaju predavanja sa zakuskama na kraju i

njihova web stranica je fantastična.«

»Željela bih čuti više o tome.«

»Kada?« pitao je. Pojavio se mali osmijeh u kutu njegovih usana. Sada je

imao oči čvrsto uprte u nju. To je bio seks očima, pomislila je.

»Ti reci meni«, rekla je. Hoće li on predložiti kavu, pitala se. Ne, on je bio tip

muškarca koji prelazi odmah na piće, ne okolišajući.

Ali kada je počeo s odgovorom, upala je Brie sa sveprisutnim blokom za

pisanje u ruci.

»Dr. Sherman te očekuje, Lake«, rekla je hladnim glasom. Njezina su tanka

usta danas bila poput crte, namazana nijansu prejako za njezinu kratku

kestenjastu kosu.

»U redu — doći ću.«

Lake je oklijevala, čekajući da Brie ode, ali ona se nije micala. Keaton je

ustao sa stola.

»Stići ću te poslije«, rekao je Lake, osmjehujući se. Lake je u njegovim

očima gotovo mogla pročitati 'nastavlja se'.

Na kraju je morala čekati deset minuta ispred Shermanova zatvorenog

ureda. Sumnjala je da ju je Brie namjerno požurivala. Kada

su se vrata napokon otvorila, pojavio se mladi par. Muž je izgledao slomljeno i

posramljeno i Lake se pitala nisu li mu upravo rekli da uzrok neplodnosti leži u

njemu.

Sherman je bio u ranim šezdesetima, govorio je jasno i bez humora. Imao je

požutjelu sivu kosu, krumpirast nos i blijedu, gotovo prozirnu kožu. Dok je

zapovjednički hodao, Lake je uzimala bilješke, pokušavajući se koncentrirati, ali

misli su joj stalno bježale na sastanak s Hotchkissom. I onda opet, protiv svoje

volje, na Keatona. Kamo će je to odvesti, pitala se. Hoće li doista otići na piće s

njim?

Bilo je pregršt razloga zbog kojih bi se trebala okrenuti i potrčati u drugom

smjeru, a Hotchkissovo upozorenje nije bilo na zadnjem mjestu. Ali zar mora ići

toliko daleko da se zaključava dok se djeca ne vrate iz kampa? Ne može li u

međuvremenu uživati u plesu, čak i ako je Keaton bio jedan od onih Voli ih i

ostavi' tipova muškaraca — a nije sumnjala da je bio upravo takav.

»Najkvalitetniji zametak preživi do petog dana inkubacije,« čula je kako

Sherman govori i pokušala preusmjeriti svoju pozornost. »To zovemo stadij

blastociste. Transfer blastociste nam omogućava da smjestimo samo jedan ili

dva od najkvalitetnijih zametaka u maternicu. To ne samo da poboljšava izbor

zametaka nego i smanjuje mogućnost višestrukih poroda. Ni jedan liječnik koji

drži do sebe ne želi biti odgovaran za situaciju 'osmorki'. Ima li pitanja?«

»Uh, mislim da mi je za sada dosta«, rekla je Lake. »Dosta dobro sam

upoznala sve postupke iz materijala koje ste mi dali.«

Sherman je izgledao jednako sretan kao i Lake što sastanak može privesti

kraju. Bilo je jasno da oni neće biti najbolji prijatelji, ali to nije bilo važno — to

neće spriječiti Lake u obavljanju njezina posla.

Na putu natrag u malu dvoranu, Lake je ne trudeći se previše, pogledom

tražila Keatona, ali nije ga mogla pronaći. Vrata Klineova ureda bila su

otvorena, i ona je provirila kako bi ga pozdravila.

Uživala je u razgovorima s njim — imao je taj psihijatrijski stil komunikacije koji

je ostavljao dojam kao da ga stvarno zanima svaka njezina riječ. Nije ga bilo u

uredu.

»Čula sam daje rano otišao«, rekla je jedna od starijih medicinskih sestara,

Emily, tiho iza nje. »Morao je hitno nešto privatno obaviti.«

Lake se vratila svojim novinskim člancima u maloj dvorani i nakon sat i više

čitanja i uzimanja bilješki odlučila je za danas završiti.

Ušavši u arhivu da materijale za čitanje vrati u dosjee, ponovo je pogledom

tražila Keatona. Još mu nije bilo traga. Vraćajući se istim putem, opazila je

Stevea kako ulazi u malu dvoranu, očito je tražeći. Upravo je nevjerojatno sličio

svojoj sestri, Sonji. Bili su polubelgi- janci, polupakistanci, oboje vrlo atraktivni.

»Tu si,« rekao je. »Kako ide?«

»Dobro,« rekla je. »Doista uživam u projektu, Steve.«

»Znao sam da si ti savršen izbor. Usput, danas imamo večeru u čast Marka

Keatona. Hoćeš li nam se pridružiti?«

»Hvala, ali moram ići rano spavati,« nepromišljeno je odgovorila i odmah

požalila.

»Pa ne planiramo ostati na tulumu do zore«, rekao je. »Dođi — bit će

zabavno. Osim toga, dr. Keaton je izričito želio da te pitam.«

Slegnula je ramenima, pokušavajući izgledati ravnodušno zbog njegove

primjedbe.

»U redu, zašto ne«, rekla je osmjehujući se. »Drago mi je zbog poziva.«

»Ide se u Balthazar, rekao je. U Sohou. U osam sati.« Kad je hodala Park

Avenijom deset minuta poslije, Lake nije mogla obuzdati svoje uzbuđenje.

Zamišljala je kako će večeras sjediti pokraj Keatona i osjećati kako je on ponovo

probada pogledom. Nakon ove jadne godine, zaslužujem tu večer, rekla je

samoj sebi. Na trenutak je Hotchkissovo upozorenje zaiskrilo u njezinim

mislima. Ali nije li to bilo upravo ono što je on predložio? Socijaliziranje u

skupinama? Osim toga, djeca su još bila odsutna. Ne čini ništa loše.

Kod kuće je pripremila kasni ručak, poslala djeci faks i, jer je njena

asistentica koja je radila pola radnog vremena bila na medenome mjesecu,

obavila administrativni posao. Oko sedam sati, počela je tražiti što će odjenuti.

Probala je i odbacila crne hlače i bijelu košulju; bež bluzu i suknju s visokim

strukom.

Na kraju je njezin krevet bio potpuno prekriven odjećom. Izabrala je haljinu

bez rukava boje koralja, sjajne zlatne sandale i zlatne naušnice u obliku prstena.

Haljina je odlično pristajala uz njenu dugu smeđu kosu i istaknuti dekolte.

Osjećala se pomalo zločesto

— kao da ponovo ima 16 godina i upravo je ukrala ruž iz trgovine. Prije odlaska,

zgrabila je lagani baloner jer nije bila sigurna kakvo će vrijeme biti poslije.

Cijelo vrijeme vozeći se autocestom West Side, iznova se prisjećala scene s

Keatonom u maloj dvorani, njegova tijela samo nekoliko centimetara udaljenog

od njezina. Je li on samo neobvezno očijukao ili je htio da se stvari razviju dalje?

Je li ona htjela pomaknuti stvari dalje? Zacrvenjela se zbog pomisli što bi 'dalje'

moglo značiti.

Kad je taksi skrenuo u Ulicu Houston, sjetila se Hotchkissova drugog

upozorenja, daje možda prate i pogledala kroz stražnji prozor. Nije bilo vozila iza

njezina taksija. Nasmijala se svojoj paranoji.

Bila je posljednja u grupi koja je stigla u Balthazar. Jedino prazno mjesto

ostalo je na kraju stola — pokraj Stevea i preko puta dr. Thomasa Levina,

drugoga partnera klinike. Keaton je bio na suprotnom kraju pokraj Steveove

žene, Hilary. Između njih sjedili su; Sherman, dr. Catherine Hoss, embriologinja

klinike koja se nedavno pridružila bolnici, Perkinsova vrlo dotjerana žena i

Levinova žena

— trofej, plavuša koja se očito podvrgnula nebrojenim tretmanima botoksa, na

rukama je imala gomilu narukvica od dragulja. Keaton je ljubazno kimnuo u

znak pozdrava i to je bilo to. Francuski bistro bio je uređen poput špilje. Zbog

razgovora gostiju i ventilatora koji su se polako okretali iznad njih, u njemu je

bilo tako bučno da nije mogla čak niti čuti konverzaciju na Keatonovom kraju

stola. Udahnula je, pokušavajući prikriti zlovolju. Zamišljala je da će sjediti blizu

Keatona, razgovarati s njim, možda slučajno osjetiti njegovu nogu uz svoju

ispod stola. Ali to se neće dogoditi. Odjednom je izgubila volju za razgovor sa

skupinom ljudi koje je jedva poznavala. Zašto je uopće došla?

Ali Levin joj je ubrzo olakšao stvar. U uredu je izgledao arogantan i

povremeno odrješit, ali noćas joj je pokazao svoju šarmantnu stranu. Bio je isto

godište kao i Sherman, ali još vrlo privlačan — s gustom sijedom kosom,

orlovskim nosom i neurednim obrvama koje su davale boemsku crtu njegovu

dotjeranom izgledu. Zanimalo gaje što ju je dovelo u New York, gdje je najviše

naučila o marketingu i što misli da je danas najvažnije u poslu. Cijelo vrijeme

zainteresirano je slušao. Na kraju su im se pridružili Steve i grubi pratilac

doktorice Hoss. Lake se potpuno opustila za vrijeme večere kada su

razmjenjivali priče. Uživala je u okusu sjajnoga crvenog vina i dodira povjetarca

od ventilatora po svojim golim ramenima. U jednom se trenutku činilo da sva

trojica vise na svakoj njezinoj riječi. Dugo nije doživjela nešto slično.

Dok su posluživali predjelo, pogledala je veselo dolje prema Keatonovu kraju

stola, nastojeći uhvatiti njegov pogled. Ali nije uspjela. Nekoliko minuta kasnije

pokušala je ponovo — opet nije imala sreće. Nije joj se sviđao vlastiti osjećaj

razočaranosti. Što se on prije samo poigravao s njom? Ali zašto je predložio

Steveu da im se ona pridruži večeras? Dok je jela, opazila je daje Hilary

usmjerila svu svoju pozornost prema Keatonu, naginjući glavu naprijed-natrag

poput vrapca koji kljuca sjemenke.

Nakon glavnog jela, nekoliko ljudi naručilo je kavu. Lakine su oči ponovo

odlutale prema Keatonovu kraju stola. Ovaj put, na njezino zaprepaštenje on je

gledao ravno u nju. Povukla se natrag u stolici i spustila pogled. Želja je prožela

svaki centimetar njezina tijela.

Što sada? Pitala se. Pretvarala se da traži nešto u torbici, ali zapravo je

napeto razmišljala. Napokon se okrenula Levinu.

»Ispričavam se«, rekla mu je. »Moram skoknuti do toaleta«. Bilo je to ludo,

znala je, ali priželjkivala je da Keaton krene za njom.

Smrknula se kada je vidjela da se Catherine Hoss također di- gnula od stola.

Savršeno, pomislila je Lake. Ali Hoss nije krenula prema toaletu, nego je izašla

iz restauracije. Kroz natkriveni prozor Lake ju je vidjela kako vadi mobitel iz

torbe. Začudila se koliko je Hoss atraktivna kada ne nosi laboratorijsku kutu, s

crnom kosom labavo raspuštenom po ramenima, a ne čvrsto zategnutom u

uobičajenu punđu.

Nakon što je prošla pokraj cinčanog bara, spustila se stubama do prigušeno

osvijetljenog predvorja. Ušla je u toalet i utapkala svježi puder preko blijedog

traga svojega znamena od rođenja. U zrcalu je vidjela da su joj obrazi bili jarko

ružičasti, kao da je provela noć sjedeći uz logorsku vatru. Osjetila je blagu

vrtoglavicu od uzbuđenja zbog Keatonova posljednjeg pogleda.

Kada je otvorila vrata, u mislima je preklinjala — molim te da on bude ovdje.

I bio je. Stajao je u predvoiju, gledajući na ekran svoga telefona. Kada se

pojavila, pogledao ju je i osmjehnuo se — kao da je to bio slučajan susret. Bože,

pomislila je, ovaj zna sve trikove.

»I, kako je bilo na tvojem kraju?« pitao je. »Imala si zadovoljstvo sjediti

pokraj dr. Thomasa Levina, rock zvijezde oplodnje.«

Bilo je čudnog podbadajućeg tona u njegovim riječima.

»Vrlo je zanimljiv«, rekla je Lake. »Jesi li zbog njega izabrao ovu bolnicu —

zbog njegova ugleda?«

Dobro pitanje. Ali to sada više uopće nije važno.

»Kako to misliš?«

»Promijenio sam plan. Možda ovo i nije najbolje mjesto za mene.«

»Čekaj — ti nećeš raditi za kliniku ?« pitala je Lake, potpuno iznenađena.

»Zvučiš kao da ti je žao«, rekao je Keaton, kao da je zadirkuje.

»Pa, žao mije ako si u nekoj teškoj situaciji.«

»Znaš što bi me oraspoložilo?« rekao je uz osmijeh.

Znala je što slijedi.

»Što?« pitala je tiho.

»Popiti piće s tobom. Samo ti i ja.«

»Voljela bih to«, rekla je. Iznenadila ju je vlastita odvažnost.

»Zašto ne dođeš k meni« rekao je. »To je samo dvije ulice dalje — 78

Crosby. Ja ću prvi otići, ti možeš krenuti nakon mene.«

Piće kod njega. Više nije mogla sumnjati kamo to vodi. Srce joj je lupalo kad

je zamišljala vrijeme koje će provesti s njim i kako bi bilo potpuno se prepustiti.

Ako ne bude iskoristila ovaj trenutak, tko zna kada će moći uskoro riskirati

nešto slično. Jednom kada se djeca vrate, morat će se ponašati poput časne

sestre, kao što je predložio Hotchkiss.

»U redu«, odgovorila je. »Zvuči dobro.«

On se ponovo nasmijao i skliznuo prema toaletu bez riječi.

»Pa, Jack, kako ti se čini ova spontanost?« mislila je Lake dok se penjala

stubama.

3.KADA SE VRATILA ZA STOL, POSLUŽIVALI SU KAVU. Nakon što je uzela gutljaj kapucina,

Keaton se ponovo uvukao u svoje sjedalo. Tada je vidjela da je Steve dobacio

svojoj ženi pogled — idemo odavde, ali Hilary se pravila da ništa nije vidjela.

Grupa je odjednom postala tiha.

»Ovo je bila odlična večer«, Keaton se obratio svima. »Zahvalan sam vam

što ste je priredili u moju čast.«

»Zaista nam je jako drago da ste s nama«, rekla je podignute brade

doktorica Hoss. Taj komentar bio je netipično srdačan za nju. Inače se ponašala

poput osobe odrasle u utjecajnoj i dobrostojećoj obitelji koja nikada nije osjetila

potrebu da bude jednostavno ljubazna.

»Želi li tko još jedno piće?« pitao je Levin.

Pitanje se nije činilo kao poziv, više kao znak da bi večer trebali privesti

kraju.

»Bojim se da bih sada trebao krenuti kući«, rekao je Keaton. »Hoćete li mi

oprostiti zbog odlaska? Moram nazvati pacijenta na zapadnoj obali.«

Kada se dignuo da krene, njegov se pogled kratko zaustavio na Lakeinim

očima. Zabrinuto je zapazila daje Hilary uočila taj pogled i pitala se što bi

mogao značiti. Zadnje što je Lake željela bio je trač. Ustala je i počela se

opraštati. Pričekavši da Levin plati, ostala je sve dok nisu otišli svi osim dr.

Perkinsa i njegove žene.

»Kamo ideš?« pitao je Perkins Lake dok su hodali prema izlazu lokala.

»Upper West Side«, rekla je, moleći se u sebi da oni neće ići u nekakvo

predgrađe Jerseya, zbog čega bi morali krenuti prema tunelu Hollandu.

»Mi smo na Central Park Westu. Možeš podijeliti taksi s nama.«

»Oh, ne, hvala. Moram još skoknuti do trgovine s delikatesama.«

»Barem nam dopusti da te odvezemo dio puta,« rekao je Perkins.

»Hvala, ali nije potrebno, samo vi krenite«, ustrajala je Lake, spremna da im

zavrne glave, »ionako moram prvo obaviti jedan poziv.«

Lake je premetala po torbici, glumeći da traži mobitel. Nakon što im je dala

dvije minute, izašla je van, s balonerom prebačenim preko ruke. Pogledavajući

na sat, vidjela je daje prošlo skoro 15 minuta od Keatonova odlaska i odjednom

je žarko poželjela napustiti to mjesto.

Skrenula je nalijevo od restauracije i požurila se niz Ulicu Spring. Tek kada je

došla do Broadwaya, shvatila je da je krenula krivim putem. Psujući, odjurila je

natrag do restauracije, i onda na Crosby. Vodeći se predosjećajem, prešla je

raskrižje i krenula lijevo. Prošavši pokraj nekoliko vrata uz mračnu ulicu koja je

nalikovala na kanjon, po brojevima je mogla vidjeti da joj je predosjećaj bio

dobar. Činilo se da je broj 78 četvrtinu ulice dalje. Odjednom se našla ispred

neugledne zgrade od 12 ili 13 katova koja je možda nekoć imala male tvornice

na svakom katu prije nego što su ih pretvorili u stanove, kada je stanovanje u

Sohou postalo vrlo popularno. Pročelje zgrade bilo je čađavo od starosti, kao da

se ljudi u New Yorku još griju na ugljen. Iza zaključanih vrata bilo je malo

predvorje, a još dalje nalazio se neugledan hodnik bez vratara. Pogledala je iza i

spazila ljude kako hodaju Ulicom Spring, ali Crosbyje bio pust.

Čim je stigla do ulaza i vidjela portafon, uzdahnula je. Nikada nije pitala

Keatona za broj stana. On je vjerojatno podstanar i njegovo ime nije na zvonu.

Oči su joj jurile preko dva reda pločica. Laknulo joj je kada je opazila njegovo

ime.

»Hej,« odgovorio je nakon što je pritisnula dugme. »Popni se. Stan broj 2. Na

dvanaestom.«

Zvono se oglasilo i ona je zamalo poskočila. Gurnula je vrata i ušla u hodnik.

Jedan zid bio je obložen zrcalima, i zbog toga je izgledao puno veći nego što je

zapravo bio. Pogledala je u svoj odraz. Obrazi su joj bili manje crveni, ali još su

bili ružičasti. Stvarno ću to učiniti, pomislila je. Osjetila je nervozu, dok je

istovremeno bila opijena očekivanjem. Prošla je čitava vječnost od kada se

osjećala zavodljivom ili željenom — ili napaljenom.

Nekako je očekivala da će svirati glazba (molim te da to ne bude Barry

White), ali kada je Keaton otvorio vrata stana — smiješeći se, bez sakoa i

zasukanih rukava — bila je apsolutna tišina iza njega.

»Već sam se počeo brinuti da ćeš izabrati creme brulee umjesto pića nakon

večere sa mnom«, rekao je. Znala je da je zadirkuje. On je bio tip muškarca

kojeg nikad ne bi mogla pobijediti creme brulee. Prihvatio je njezin kaput i ona

ga je slijedila u stan.

Stan nije sličio ničemu što je mogla predvidjeti na osnovi hodnika dolje u

zgradi—visoko potkrovlje sa spojenom srednjom, spavaćom sobom i kuhinjom,

sve u bijeloj i bež boji. Stube su vodile do mezanina uokvirenog policama s

knjigama. Najfascinantnija je bila velika terasa iza francuskih vrata. Na njoj je

bilo nekoliko upaljenih svjetiljki koje su slabo svijetlile. Još je mogla vidjeti

stolove i stolice od tikovine, par ležaljki i nešto grmova šimšira.

»Ovo je fantastično,« rekla je. »Ti si unajmio ovaj stan?«

Odloživši svoju torbu na rub kremasto bijele sofe, ugledala je hodnik koji je

skretao lijevo, najvjerojatnije u spavaću sobu. Srce joj je počelo lupati u

grudima.

»Ne, ustvari kupio sam ga prije šest mjeseci — znao sam da ću se ovako ili

onako vratiti u New York. Sto želiš popiti? Imam ohlađeno bijelo vino. Ili bi radije

konjak?«

»Konjak zvuči dobro«, rekla je.

Keaton je položio baloner na naslon sofe i otišao u kuhinju. Dok joj je bio

okrenut leđima, Lake je proučavala prostor. Iako je još bio oskudno namješten,

tu je bilo nekoliko nevjerojatnih komada. Na zidu je bila fantastična apstraktna

slika čovjeka s izduženom glavom. Prišla je bliže. Ispod je bio otmjeni stolić s

drvenom zdjelom u primitivnom stilu. Pogledala je u zdjelu. Na dnu je ležalo ne-

koliko kovanica, ATM slip i posjetnica Ashley Triffin, organizatorice važnih

događaja. I komadić papira s načrčkanim imenom Melanie Turnbull. Pa,

pomislila je, znala sam da je ženskar.

»Evo ga« rekao je Keaton, dolazeći s njihovim pićima. Prihvativši čašu,

vidjela je da su mu ruke bile preplanule, mišićave i pokrivene dlakama tako

slabima da je izgledalo kao da ih je izbijelilo sunce. »Zašto ne izađeš van, na

terasu?«

Otvorio je francuska vrata, i izveo je van.

Pogled je pucao uglavnom od sjevera do gotovo zasljepljujuće osvijetljenog

središta grada. Vidjeli su se beskrajni krovovi i drveni spremnici s vodom. U

pozadini svega bilo je plavo-crno nebo. Mogla je čuti slabašnu buku prometa 12

katova ispod i povremeno trubljenje automobila.

»Osjećam se kao da gledam Oz«, rekla je dok joj je blagi povjetarac podizao

kosu. »Ovo mi izgleda gotovo nestvarno.«

»Zapravo sam ovdje proveo ljeto«, rekao je. »Jedne sam noći čak dovukao

vreću za spavanje, smjestio je na ležaljku i tamo spavao.«

»Je li to sigurno? Mislim, ipak si usred Manhattana.«

»Nema pristupa ni od kuda osim iz moga stana — pretpostavljam doduše da

bi se čovjek pauk mogao popeti kada bi htio.«

Nasmijavši se otišla je do vanjskog zida i provirila dolje.

»Ne bojiš se visine?« pitao je. Kada joj se polako približio straga, osjetila je

miris njegove kolonjske vode od mošusa.

»Ne«, rekla je, »visine ne.«

»Ali nečeg drugog?«

»Imam jednu malu ludu fobiju. Ništa što bi očekivao.« Nije mogla vjerovati

da će mu to povjeriti. Ali osjećala se opušteno uz njega.

»Znači ti si upravo onakva kakvo ti je ime? Mima voda brege dere.«

»Ne znam baš.« Otpila je gutljaj konjaka. »Imam čudan strah od klaunova.«

»Klaunova?« rekao je, izgledajući zainteresirano. »Znači li to da nikad nisi

odvela svoju djecu u cirkus braće Ringling?«

»Točno... ali kako znaš da ja imam djecu?«

»Čuo sam kada si jučer razgovarala s Rory o radostima drugog tromjesečja.

Pretpostavljam da imaš više od jednog djeteta?«

»Imam dvoje. Oni su sada u cjelodnevnom kampu.«

»A muž?«

Pozvao ju je gore, a da nije znao odgovor na to pitanje?

»Mi... smo završili prije nekoliko mjeseci.« Okrenula se prema njemu. »Ti

nemaš djece, zar ne?«

»Da, nemam djece. Bio sam kratko u braku, u mojim tridesetima, s jednom

liječnicom. Bio je to brak na udaljenost, vjerojatno od početka osuđen na

propast.«

»I je li zaista dugo traje dok se čovjek ne oporavi? Dok se ne prestaneš

osjećati kao da te pregazio auto?«

Istog je trenutka požalila zbog svoje primjedbe. Zadnje što je htjela jest da

stvari postanu teške.

»Jesi li se ti tako osjećala?« pitao je Keaton.»Pa na početku, da«, rekla je, pokušavajući sada zvučati veselo. »Ali prošla

su već četiri mjeseca i ovih dana ima trenutaka kada se doista osjećam sretno.«»Zašto? Jer provodiš večeri brbljajući s uglednim stručnjacima za oplodnju

poput dr. Levina.«»Pa.... pa više zbog toga što sam ponovo slobodna. Nikomu ne moram

polagati račune. Mogu mrviti u krevetu koliko hoću.«Nije mogla vjerovati da je rekla riječ krevet. Kako prozirno, pomislila je. Krv

joj je ponovo navrla u obraze.»Zvuči dobro«, rekao je, gledajući je u oči u prigušenom svjetlu. »I vidjet ćeš

da će se stvari samo poboljšavati.«

»To je lijepo znati«, odgovorila je. Je li on to rekao, da će noćas stvari postajati sve bolje? Osjećala se kao da će se uskoro početi nekontrolirano tresti.

I tada se nagnuo i poljubio je, isprva nježno, a onda jače. Činilo se kao da će je njegova puna usta usisati. Osjetila je navalu žudnje, brzo poput pucnja bičem. Gotovo ju je zaboljelo kada se povukao.

»Ako ti obećam vrećicu čipsa ili nešto drugo ukusno što se mrvi, mogu te odvesti u krevet?« Pitao je.

Ta joj se rečenica učinila tako otrcanom, kao da je njezine beskrajne varijacije već isprobao na drugim ženama, ali nju je baš bilo briga.

»Da«, rekla je. »Ali čips nije nužan.«Ponovo ju je poljubio i ovaj put uvukao svoj jezik u njezina usta. Položio je

ruke na njen struk i privukao je k sebi. Oslonila se na njegovo tijelo i pitala se može li on osjetiti kako joj brzo lupa srce.

»Hajdemo unutra«, prošaptao je.Poveo ju je kroz vrata i zastao minutu da ugasi sva svjetla na terasi i unutra,

osim jednoga u velikoj sobi.Njegova spavaća soba bila je gotovo prazna, poput žena. Zaustavio se u

sredini sobe, i otkopčao zatvarač na njezinoj haljini i pustio da padne u hrpi na pod. Izašla je iz nje i odbacila svoje sandale.

»Prekrasna si«, rekao je. To su bile riječi za koje je mislila da ih nikada više

neće čuti.

Ponovo ju je poljubio, držeći je za grudi i onda je uzeo njenu lijevu dojku u

usta, šišajući, stimulirajući njenu bradavicu jezikom. Uzdisala je od zadovoljstva.

Posegnula je za njegovim međunožjem i počela ga gladiti.

Nakon što su uklonili prevlaku s kreveta, položio ju je dolje na hladne plahte

i polako skinuo njeno donje rublje. Tada je otkopčao hlače i pustio da mu

skliznu.

Ponovo se sreo s njenim usnama, ljubeći je intenzivno i dirajući joj grudi.

Navlačio joj je bradavice, tako da joj je krv svaki put navira- la između nogu.

Dok je stenjala, on se počeo spuštati dolje prema njezinu tijelu, prelazeći

jezikom duž trbuha, i još niže. Ispustila je uzdah kada joj je razdvojio noge i

uvukao svoj jezik u nju. Polako je počeo kružiti jezikom oko klitorisa, i trebale su

joj samo sekunde prije nego što će eksplodirati u grču orgazma.

Prebacivši se na drugu stranu, skinuo je svoje sive bokserice i posegnuo

prema stoliću uz krevet. U prigušenom svjetlu vidjela je kako izvlači kondom.

Nakon što ga je bez muke navukao, ušao je u nju. Bio je velik, ispunivši je.

Počeo je snažno prodirati u nju. Ali vrlo sporo, gledajući intenzivno u njeno lice

sa svakim zamahom. Ponovo je zastenjala, kada je počeo nailaziti još jedan

vrhunac. Čekala je da se počne brže kretati, ali on je odjednom izašao iz nje i

okrenuo je, prisilivši je da padne na koljena i osloni se na ruke. Tada je bio u njoj

straga, zgrabivši njene kukove i ulazeći dublje u nju. Ponovo je doživjela

vrhunac, ispustivši krik čiste ugode.

Njegova su se prsa napela uz njena leđa i napokon je i on zastenjao od

zadovoljstva. Osjetila je kako se stresao svršivši u njoj.

Okrenuo se, i utonuo u krevet. U mraku je mogla vidjeti kako skida kondom.

Tada ju je povukao u položaj žlice. Nakon nekog vremena mogla je čuti kako

lagano hrče, i nakon nekoliko minuta sama je osjetila potrebu za snom.

Probudila se oko 2.30, jer je morala mokriti. Njegova kupaonica bila je

uređena u istom zen stilu kao i spavaća soba. Unutra je osjetila njegov parfem

od mošusa. Čim se vratila u krevet, shvatila je da neće moći ponovo zaspati.

Odjednom je osjetila nelagodu jer leži u krevetu pokraj neznanca.

Ponovo se izvukla iz kreveta i u mraku napipala svoje stvari koje su ostale

razbacane po podu. Nakon što je navukla gaćice i sandale i pokupila svoju

zgužvanu haljinu s malog naslonjača, otišla je na prstima do vrata.

Svjetlo je i dalje bilo upaljeno u velikoj sobi. Ugledala je svoju čašu na

istome mjestu gdje ju je ostavila, na malom stoliću, s ostacima konjaka. Podigla

ju je i otpila gutljaj.

Krenula je da se smjesti na kauč, kada su joj oči odlutale prema mračnoj

terasi. Odjenula je baloner, tiho otvorila francuska vrata, i iskrala se van, s

čašom. Samo je nekoliko svjetala svijetlilo u okolnim zgradama, poput

posljednjih krijesnica u polju oko ponoći.

Nakon što su joj se oči priviknule na tamu, krenula je prema jednoj od

ležaljki smještenoj malo dalje u kutu. Spuštajući se na nju, ponovo je uzela

gutljaj i ispružila se. Još se osjećala malaksalo od seksa — prvi je put spavala s

drugim muškarcem nakon što je srela Jacka — i nije požalila. Sve se ponovo

kratko odigralo u njenim mislima. Osmjehnula se, osjećajući se gotovo

zadovoljna sama sa sobom.

Vjeđe su joj bile teške i zaklopila ih je samo na sekundu, zbog užitka da ih

osjeti blizu. Bilo joj je jasno zašto je Keaton znao ponekad prespavati na terasi.

Bilo je vrlo opojno ležati tamo, dok ju je grad okruživao. Zrak je bio blag poput

komada iznošene odjeće na njenoj koži. Uskoro su joj se misli raspale i ona je

utonula u san.

Probudila se u iznenađenju. Trebalo joj je deset sekundi da shvati gdje se

nalazi. Nije mogla vidjeti svoj sat u tami ali osjetila je daje spavala više od

nekoliko minuta. Temperatura je pala od onda kada je prvi put izašla van.

Okrenula se, pogledavši natrag, prema vratima. Pitala seje lije Keaton traži,

znatiželjan kamo je otišla. Prisilila se da se digne. Vrat joj se ukočio. Pogledala

je preko zida terase i odjednom se osjetila izloženom, kao da je netko gleda s

nekog udaljenog mjesta. Stegnuvši još čvršće svoj baloner, spustila je glavu i

požurila se natrag. Sat na mikrovalnoj pećnici pokazivao je 5.13. Zapravo je bila

vani skoro dva sata.

Iako nije vidjela Keatona, naslućivala je da je budan. Sjećala se da je

ostavila vrata spavaće sobe poluotvorena, a sada je vidjela da su širom

otvorena.

»Tražiš li me?« dozvala je blago.

Nije bilo odgovora.

Ušavši u sobu, shvatila je da je on u kupaonici. Vrata kupaonice bila su

odškrinuta nekoliko centimetara, vidjelo se svjetlo kroz njih i čulo se slabo

curenje vode. Ali kada je pogledala preko sobe prema krevetu, vidjela je daje

Keaton bio tamo. Bio je opružen na leđima, s plahtom koju je odgurnuo nogama.

Zamalo je poskočila vidjevši da je tamo pokraj njega bilo nešto veliko i tamno —

pas, pomislila je. Zauzeo je cijelu sredinu kreveta. To nije imalo smisla, doduše.

Gdje je pas bio prije? U glavi joj je bila zbrka.

Pomaknula se bliže krevetu, nervozna zbog psa. Ubrzo je vidjela da to nije

bio pas. Bila je to velika crna mrlja na plahti. Keatonove bjeloočnice bile su

prazne, a njegova su usta bila ukočena u stravičnoj grimasi. Na vratu je imao

dugačku debelu crtu od jednog do drugog kraja, ispod nje su se micali mišići i

liptala krv.

4.OTVORILA JE usta, kako bi vrisriula, ali nije se čuo nikakav zvuk. Činilo se kao da

joj je dah zarobljen u prsima. Znala je da mora prići bliže, kako bi provjerila je li

Keaton živ. Ali nije se mogla pomaknuti.

Napokon se prisilila da dotetura do njegova kreveta, nogu teških poput

olova. Gledala je netremice u Keatonovo lice. U prigušenom svjetlu koje je

dopiralo iz kupaonice zaključila je da je mrtav. Usta su mu bila ukočena i činilo

se kao da su mu oči upale u šupljine. Jedini pokret dolazio je od krvi koja se

skupljala oko rubova rane. Preplavio ju je val mučnine.

Zvuk vode koja curi prodro je ponovo do njene svijesti. Promo- lila je glavu

prema kupaonici. Je li netko bio tamo? pitala se u strahu. Uzmaknula je.

Stražnjicom je udarila o nešto tvrdo. Okrenula se oko sebe. Bio je to naslon

lagane stolice, s njenom haljinom još složenom na sjedalu. Zgrabila je haljinu i

izašla iz kupaonice.

Policija, brzo je pomislila. Mora ih nazvati. Ali prvo mora otići odavde.

Podignula je svoju torbu s poda kod ruba kauča i jurnula prema prednjim

vratima. Odškrinuvši ih, provjerila je stanje vani. Hodnik je bio prazan i samrtno

tih. Pobjegla je u hodnik i nagonski čvrsto zatvorila vrata za sobom.

Dizalo je bilo udaljeno nekoliko metara. Panično je počela lupati po

dugmetu. Čula je iz daljine zvuk uspinjanja dizala. Zatim je, previše uplašena da

bi čekala, krenula prema vratima sa znakom za izlaz i snažno ih gurnula.

Pod je bio osvijetljen samo jednom lampom na zidu. Pogledala je dolje niz

dugačak potez stuba do dna. Činilo se kao da se pružaju u beskraj. Lake je

okrenula leđa ogradi, kako bi bila sigurna da nema nikoga iza nje i onda je

počela silaziti, klizeći rukom po rukohvatu. Činilo se da su tu bile dvije Lake —

jedna koja se strelovito spuštala stubama, užasnuta, i druga koja gleda iz

daljine i govori joj što da radi.

Spustivši se šest ili sedam katova, zastala je da dođe do daha. Odjednom je

čula zvuk. Njeno se cijelo tijelo ukočilo dok je osluškivala. Ali to je bilo samo

škripanje dizala. Počela se ponovo kretati. Napokon je došla do prizemlja,

potpuno bez daha. Gurnuvši vrata djelomično ih je otvorila i pogledala u hodnik.

Bio je prazan. Vani je ugledala mračnu i pustu ulicu. Projurila je hodnikom i

predvorjem i gotovo oteturala iz zgrade. Dolje niz ulicu na raskrižju kod Springa

zaustavio se mali bijeli kamion. Potrčala je prema njemu. Prije nego što je

uspjela prijeći nekoliko metara vozač je upalio motor i kamion je krenuo.

Lake se osvrnula oko sebe, provjeravajući prati lije tko. Nikoga nije bilo.

Morala je nazvati 911. Počela je nestrpljivo premetati po torbi. Shvatila je da još

ima haljinu u ruci. Izvukavši BlackBerry, ugurala ju je u torbu.

Utipkala je tri broja. Kada je čula da je snimljeni glas najavio broj 411 vidjela

je da je u izbezumljenom stanju nazvala centralu, a ne 911. Drhtavim prstima,

prekinula je poziv i počela iznova. Ali za- stala je prije zadnje jedinice. Što

radim? povikala je u sebi. Hotchkis- sove su joj se riječi ponovo počele vrtjeti u

glavi: Nemoj opljačkati banku. I nije. Ali ubili su čovjeka s kojim je upravo vodila

ljubav, dok je ona bila u njegovu stanu.

Hotchkiss je rekao da nema ništa loše u tome da se seksa, ali sigurno nije

mislio na usputni seks gotovo sa strancem — i klijentom da sve bude još gore. I

hoće li policajci uopće povjerovati u njenu priču? Razmišljala je što će im reći.

Da, nakon što su Keaton i ona vodili ljubav, otišla je na terasu, sama — i

zaspala. Dok je bila tamo, drijemajući na noćnom zraku, netko je ušao u stan i

masakrirao njezina partnera u krevetu, a da ona nije ništa čula. Iako je to bila

istina, zvučalo je smiješno. Oni će posumnjati da ga je ona ubila.

Trljajući čelo, grozničavo je razmišljala što bi trebala učiniti. Odlučila je

vratiti se kući. Tamo će biti sigurna i moći će odlučiti što bi bilo najbolje

napraviti, kada joj se misli malo razbistre. Nakon što je još jedanput provjerila

iza sebe, požurila se niz ulicu i skrenula desno u Ulicu Spring. Tamo će biti

taksija. Zaustavila se. Kada pronađu Keatonovo tijelo, policija će sigurno

intervjuirati sve koje budu mogli pronaći na ovom potezu. I kao što je vidjela u

kriminalističkim serijama na televiziji, neće li oni također zahtijevati od taksi

tvrtki ispis vožnji u ovo doba noći u Sohou? Taksist bi je lako mogao prepoznati:

žena, potpuno sama, u baloneru. Policija bi se raspitala na klinici tko je sve bio

na večeri i lako bi mogli zbrojiti dva i dva.

Zato se morala umjesto taksija voziti podzemnom željeznicom — i kupiti

kartu gotovinom.

Tamo je bilo stajalište za liniju C — Šestu Aveniju i Ulicu Spring. Sjetila se da

će je odvesti u Osamdeset i šestu i zapadni dio Central Parka. Ali postaje

podzemne željeznice imaju kamere. Sto ako policajci budu pregledavali snimke

da vide tko je došao na bilo koju postaju unutar određenog područja? Uvukla se

u tamni hodnik zgrade kako bi se smirila. Osjetila je da joj nedostaje daha, kao

da se guši. Smiri se, rekla je samoj sebi. Najbolje će biti da krene pješice —

ulicu po ulicu. Kada se bude dovoljno udaljila, uzet će taksi. Spuštene glave

krenula je prema Broadwayu i zatim skrenula na sjever. Hodala je brzo, tako

brzo da ju je zaboljela slezena i onda je nestalo boli. Nije se usudila trčati —

mogla bi privući nečiju pozornost. Osjećala se poput napuštenih pasa koje je

ponekad viđala noću u gradu, kako prolaze, nikada se ne zaustavljajući. Svako

malo provjeravala je iza sebe, u strahu da bi je netko mogao pratiti.

Neko vrijeme nije vidjela gotovo nikoga. Ponekad bi prošao automobil ili

dostavni kamion pokraj nje i ona bi se sklonila u vežu. U Ulici Houston skrenula

je na zapad i krenula u smjeru Sedme Avenije. Našavši se tamo, prešla je ulicu i

krenula prema sjeveru. Ljudi su izlazili iz stanova i kretali na posao. Gledala je u

pod, ne usuđujući se uspostaviti kontakt očima. Na istoku je opazila kako nebo

postaje sve svjetlije.

Nešto prije šest i trideset, došla je do Dvadeset i treće ulice. Koža na

njezinim stopalima ogrubjela je od dugog hodanja u sandalama. Iako je nosila

samo baloner, leđa su joj se posve oznojila. Naišao je taksi u Sedmoj i

zaustavivši ga, rekla je vozaču da okrene vozilo i krene prema Upper West

Sideu. Istog trena kada se naslonila na sjedalo, navrle su joj suze olakšanja.

Počela je govoriti svoju adresu i zatim se zaustavila. Vozač će to zapamtiti. K

tomu, ne može dopustiti da je vratar njezine zgrade vidi da dolazi u ove sate.

Moram otići nekamo, mislila je, ali kamo? Vozač je pogledao prema njoj kroz

prozirnu pregradu . »Hoćete li mi dati adresu?« rekao je.

»Da, da«, rekla je. Ispalila je ime raskrižja, dvadesetak ulica južno od

svojega stana, gdje se nalazila restauracija u koju je ponekad znala odvesti

svoje klince prije škole. Tamo će pričekati i otići kući oko osam sati, kada će

vratar već biti zaposlen zaustavljanjem taksija za stanare.

Restauracija je bila poluprazna. Neki su ljudi sjedili u skupinama ili

parovima, ali je većina bila sama, čitajući Post ili Daily News ili džepno izdanje

neke knjige. Krenula je prema stražnjem dijelu restauracije, prema stolu u kutu.

Ne razmišljajući, počela je otkopčavati vrh balonera, da bi tek onda shvatila

kako ispod nema ništa osim gaćica. Zbog te pomisli počela se gotovo

manijakalno smijati. Oslonila je glavu na vrhove prstiju, pokušavajući se pribrati.

Na stolu je bila mrlja skorenog kečapa, i taj ju je prizor podsjetio na veliku,

strašnu mrlju pokraj Keatona. Ponovo su joj navrle suze. On ju je milovao, vodio

je ljubav s njom. I sada je bio mrtav.

Naručila je kavu i, iako joj je zamalo pozlilo od okusa, prisilila se da je ispije

do kraja. Bio joj je potreban kofein, kako bi se probila kroz gustu maglu užasa i

počela razmišljati. Prvi se je put pitala zašto — zašto je Keaton bio mrtav? Je li

se radilo o pljački koja je pošla krivo. Nije bilo znakova nasilnog ulaska; stan nije

izgledao ispremeta- no. Mora daje ubojica bio netko tko gaje poznavao, Lake je

izvodila zaključke. Keaton je izgledao kao da je napadnut na spavanju. To znači

da je netko došao tamo s jedinim ciljem da mu prereže vrat. I da je ona bila u

krevetu s njim, također bi bila mrtva. Ispustila je uzdah kada je pomislila na

svoju djecu — to bi im uništilo život.

Nekoliko seje minuta Lake borila s mišlju da ipak pozove policiju. To što nije

prije uspjela stupiti u kontakt s njima neće biti teško objasniti — pobjegla je u

panici, brinući se da je ubojica još u stanu. I forenzični dokaz potvrdit će da ona

nije ubila Keatona.

Ali hoće li? Što ako je oružje i dalje bilo u stanu — mesarski nož, na primjer

— i sada je očišćen. Oni će misliti da ga je ona oprala. Nije bilo teško zamisliti

scenarij koji će se stvoriti u glavama policajaca.

Nedavno ostavljena, vjerojatno pijana, nestabilna raspuštenica spava s

privlačnim doktorom. Odgovorivši na pitanje kada će se ponovo vidjeti, jasno joj

je dao do znanja da više nije zainteresiran. U pijanom bijesu napada ga

mesarskim nožem na spavanju. Ako bije odmah priveli, bila bi »osoba od

interesa« kao u onim policijskim serijama.

Jack bi se tako naslađivao. Uvjerio bi suca da njemu dodijeli skrbništvo dok se

slučaj ne razriješi. A upravo na to ju je upozorio Hotchkiss. Rekao je da je

gotovo nemoguće ponovo dobiti skrbništvo, ako se ono privremeno izgubi. Čak i

da uspije sprati ljagu sa svojeg imena, mogla bi ostati bez djece.

To je značilo da nije mogla reći policiji. Vratila se u mislima u Keatonovo

potkrovlje, kako bi se uvjerila da je uzela sve svoje stvari. Tamo je sigurno još

bilo dokaza njezine nazočnosti. Možda njezine tjelesne izlučine u krevetu, otisci

prstiju na čaši s konjakom. Ali na osnovi onoga što je znala, bila je prilično

sigurna da policija neće tražiti njezinu DNK ili otiske prstiju ako ne bude imala

opravdan razlog da sumnja u nju. I koji bi to razlog mogao biti? Ona nije raz-

govarala s Keatonom za vrijeme večere i sama je napustila restauraciju.

Pitala se ne bi li trebala nekoga nazvati — Molly, na primjer — i pitati je što

učiniti. Ali neće li je tako dovesti u neku vrstu pravne opasnosti?

Znala je da danas obvezno mora otići na kliniku — koliko god joj to bilo

strašno. Mora se ponašati normalno i biti kooperativna kada dođe policija — a

oni će sigurno doći.

Ostala je u zalogajnici još pola sata. Otišla je u 7.30 i hodajući samo

sporednim uličicama, polako je stigla do West End avenije i Osamdeset i četvrte

ulice — cijelo je vrijeme imala spušteni pogled da ne bi vidjela nekoga

poznatog.

Zastala je pola ulice dalje od svoje zgrade i smjestila se pokraj autobusnog

stajališta s pogledom na ulaz. Kiša je počela sipiti, što je bila sretna okolnost.

Mogla je vidjeti da je Ray, vratar u jutarnjoj smjeni, bio zauzet jer je pokušavao

zaustaviti taksi za nekoga. Nije imao sreće pa je krenuo dalje ulicom

približavajući se uglu. Osoba koja je čekala taksi, stajala je ispod nadstrešnice

zgrade, nestrpljivo gledajući prema uglu. Srećom Lake ga nije prepoznala i

iskoristivši priliku, dojurila je do glavnih vrata i šmugnula unutra.

Radije nego da vidi hoće li joj se posrećiti s dizalom, krenula je stubama,

grabeći po dvije odjednom. Kad je napokon zatvorila vrata svojeg stana,

ispustila je prigušeni jecaj koji joj je stajao u grlu satima.

Natočila je čašu vode u kuhinji i iskapila je do dna. Sjevši za stol, suze su joj

počele kliziti niz obraze. Ubijen je čovjek s kojim je vodila ljubav. Iako je ona

izmaknula smrti, nije bila sigurna. Sve je u njezinu životu sada bilo u opasnosti.

Istuširala se, trljajući tijelo četkom dok nije pocrvenjelo. Navukla je bijelu

majicu i tamnoplavu suknju za posao. Gledajući netremice u svoj odraz, pitala

se sa žaljenjem ne bi li događaji krenuli drugim putem prošle noći da je ona

nosila nešto drugo, a ne ljetnu haljinu. Možda se ne bi osjećala tako seksi prvi

put nakon dugo, dugo vremena, tako spremna da bude zavedena. Sjetivši se da

joj je haljina još u torbici, želudac joj se stisnuo. Odnijet ću je za svaki slučaj

zajedno s balonerom na kemijsko čišćenje prije odlaska na posao.

Lake je stigla u kliniku nešto prije deset. Nekoliko žena sjedilo je u čekaonici,

bezvoljno listajući magazine. Prošavši pokraj ureda medicinskih sestara,

shvatila je po opuštenom ponašanju osoblja da nitko još ništa nije čuo. Prvi se

put sjetila što joj je Keaton rekao u predvorju Balthazara — da ipak neće početi

raditi za kliniku. O čemu se tu radilo?

Nakon što je uključila svoj laptop u maloj dvorani, Lake je otišla u čajnu

kuhinju i skuhala čaj, nastojeći se ponašati normalno. Šalica joj se tresla u ruci

dok ju je punila toplom vodom.

»Kako je bilo sinoć?« Pitao je ženski glas s primjesom sarkazma. Lake se

okrenula i vidjela Brie kako stoji u prolazu, njezina su tanka, našminkana usta

bila namještena u nategnuti osmijeh. Očito nisu pozvali Brie.

»Bilo je lijepo«, rekla je Lake, što je bezbrižnije mogla. »Imala sam prigodu

bolje se upoznati s dr. Levinom. Impresionirao me.«

»Mi dijelimo tvoje mišljenje«, rekla je Brie zajedljivo.

Lake je udahnula i prisilila se na osmijeh. »Ja ću biti u maloj dvorani i radit

ću zabilješke — bude li me tko tražio.«

»Očekuješ nekoga?« pitala je Brie.

»Ja — ne. Ali netko bi od liječnika možda htio razgovarati sa mnom.«

Osjećala se glupo zato što je zamuckivala, i objašnjavala više nego što je bilo

potrebno. Ako misli prebroditi dan, rekla je samoj sebi, mora se sabrati.

Vratila se do svojeg laptopa i pokušala čitati zabilješke koje je do sada

napravila. Zapravo je samo čekala, čitajući istu rečenicu uvijek iznova. U l i sati

vidjela je Maggie u hodniku, kako razgovara s nekim koga nije mogla vidjeti.

»Ostavila sam mu najmanje deset poruka,« tužila se Maggie. »Trebao je biti

ovdje u devet sati zbog tretmana. Dr. Levin je već spreman.«

O Bože, pomislila je Lake. Sigurno govore o Keatonu. On je sada službeno

nestao i uskoro će sve izaći na vidjelo. Osjetila je val mučnine i pitala se hoće li

joj pozliti. Požurila se prema toaletu lijevo od čajne kuhinje. Nakon što je

zaključala vrata, umočila je papirnati ručnik u hladnu vodu. Sjedeći na toaletnoj

dasci, pritisnula je ručnik na lice i prisilila se duboko disati. Kada je izašla, u

hodniku je bilo još tiše i sva su vrata bila zatvorena. Odjednom je čula plač koji

je zvučao gotovo životinjski. Okrenula se. Plač je dolazilo iz sobe za ispitivanje,

odmah niz hodnik, i dok je Lake stajala na mjestu, Rory i dr. Levin su se pojavili

u hodniku. Jesu li upravo čuli vijest?, pitala se. Je li to Rory zaplakala? Ali onda je

vidjela da je s njima bila pacijentica i da to ona plače.

»Rory će vam sada pomoći,« čula je Levina kako govori.

»Želite li možda ostati u sobi nekoliko minuta, gospođo Kastner?« pitala je

Rory pacijenticu, dok se Levin žurio prema svojem uredu. »Pomoglo bi vam kad

biste se odmorili neko vrijeme« .

»Ne, meni je sve ovo nepodnošljivo«, rekla je žena kroz jecaje. »Samo želim

otići kući.«

»Razumijem. Ispratit ću vas. Sada ću vam donijeti svoj pekmez. Dođite,

pokupit ćemo ga na izlazu.«

To je nestvarno, pomislila je Lake. Ljudi si daruju pekmeze, dok Keatonovo

tijelo trune u njegovu krevetu.

Vrativši se u malu dvoranu, iznova je počelo strašno iščekivanje. U podne je

laboratorijski tehničar promolio glavu i rekao da ljudi naručuju ručak — želi li

ona što? »Naravno, odgovorila je,« prisiljavajući se na blag osmijeh. Možda neće

danas pronaći Keatona, pomislila je sva zdvojna, nakon što je tehničar otišao s

njezinom narudžbom. Možda ću morati provesti još jedan pakleni dan čekajući.

Ali nakon četrdeset i pet minuta, dok je Lake jela sendvič, Brie se pojavila na

vratima smrknuta lica.

»Molim te dođi u veliku dvoranu«, rekla je napeta glasa. »Tamo imamo hitan

sastanak osoblja.«

»Naravno«, odgovorila je Lake. Zahvatio ju je val panike. Moram izgledati

normalno. I jednako šokirano kao i svi ostali kada budu čuli vijest. Lake je ušla

među posljednjima u prepunu veliku dvoranu; doktori, sestre i tehničko osoblje,

svi su bili tamo — opazila je da nema jedino Hanyja Klinea. Tamo su također

bila dvojica za koje je pretpostavljala da su detektivi. Jedan je bio crnac, u ranim

četrdesetima, pomalo debeljuškast, s blagim očima. Drugi je bio bijelac, niži, s

pepeljasto sivom kosom. Njegove oči nisu bile nimalo blage.

»Imam strašnu vijest«, rekao je Levin ozbiljno, čim su se svi utišali. »Danas

su pronašli dr. Keatona ubijenog u svojemu stanu.«

Začuli su se uzdasi zaprepaštenja u sobi. Lakein se pogled sreo sa

Steveovim, i on je bio u šoku. Chelsea, jedna od mladih laboratorijskih

tehničarki, briznula je u plač, a onda je slijedila lavina pitanja.

»Molio bih sve nazočne«, rekao je Levin. »Ovdje su dva detektiva i njima je

potrebna naša suradnja.«

»Gospodo, žao nam je zbog vašega gubitka,« rekao je onaj strogog izgleda.

»Ja sam detektiv Hull, a ovo je detektiv McCarty. Ovdje smo jer želimo

razgovarati sa svakim od vas. Dok ne dođe na vas red za razgovor, nastavite s

poslom koji ste obavljali do sada. I nemojte raspravljati o slučaju između sebe.«

Levin mu je upao u riječ s obaviješću da su otkazali sve sastanke koji nisu

izrazito bitni i da je važno preostalim pacijentima u klinici pružiti najbolju

moguću skrb. Nakon toga sastanakje završio i svi su se razišli, izlazeći iz velike

dvorane poput zombija.

Ponovo u maloj dvorani, Lake je otvorila jedan od svojih fascikla nastojeći da

joj se ruke ne tresu. Psihički se pripremala za skori sastanak s detektivima,

pokušavajući pogoditi pitanja koja će joj postaviti. Htjet će znati je li bila u

prijateljskim odnosima s Keato- nom. Hvatajući se za slamku, prisjetila se

marketinške strategije o kojoj je jednom čitala, a zvala se pravilo iskrenosti:

priznaj negativno i preokreni to u pozitivno. Ne smije zatajiti da je jučer

razgovarala s Keatonom u uredu. Bolje da im to ona kaže, nego da saznaju od

Brie.

Rory je kratko svratila da vrati na mjesto knjigu s referencijama. Oči su joj

bile mutne. Jednu je ruku prebacila preko trudničkoga trbuha.

»Zar to nije strašno?« rekla je Rory. »Bilo mu je samo četrdeset i pet

godina.«

»Znam«, rekla je Lake. »Što misliš — tko ga je mogao ubiti?«

»Oh, ali rekli su nam da ne govorimo o zločinu,« rekla je Rory pomalo

prijekorno.

»Znam. Ja samo — « rekla je braneći se. Ali Rory se već okrenula i otišla

prije nego što je uspjela završiti rečenicu.

Lake je pretpostavljala da će ih detektivi zvati jednog po jednog u veliku

dvoranu pa se začudila kada su malo poslije ušli u prostoriju u kojoj je ona

sjedila.

»Lake Warren« pitao je McCarty, ljubazniji detektiv.

»Da.« Počela se dizati, ali pokazao joj je da ostane sjediti. Sjeli su na stolice

preko puta nje, i McCarty je otvorio svoj notes.

»Znači, vi ovdje radite samo nekoliko tjedana?« rekao je McCarty.

»Hm, da. Iako nisam doista zaposlena. Ja sam samostalna savjetnica« .

Njezine riječi zvučale su isprekidano, kao da tek uči govoriti.

»Jeste li dobro poznavali dr. Keatona?« pitao je McCarty.

»Ne. Ne, nisam — upoznali su nas prije nekoliko tjedana. Ali s njim sam

kratko razgovarala jučer.«

»O čemu ste razgovarali?«

»O tome kako će početi raditi za kliniku, o nekim pojedinostima vezanima za

njegovu prijašnju kliniku.

»A od prije?« Pitao je Huli progovorivši prvi put.

»Od prije?« rekla je zbunjeno.

»Poznajete li ga od prije?« pitao je, gledajući je netremice.

Puls joj je poskočio. Zašto to pita?

»Ne«, rekla je, što je mirnije mogla. »Kao što sam rekla, srela sam ga prvi

put kada sam počela raditi ovdje.«

McCarty je našvrljao nekoliko zabilješki u svoj notes i tada ju je ponovo

pogledao.

»Recite nam nešto o sinoćnjoj večeri. O čemu ste vas dvoje razgovarali?«

pitao je.

»Nismo razgovarali. Mislim, jedno s drugim. Sjedili smo na suprotnim

krajevima stola.«

Nemoj zvučati kao da se braniš, rekla je samoj sebi. Bilo joj je sve mučnije

od straha.

»A nakon večere?«

»Mislite, jesam li razgovarala s njim?«

»Aha«.

»Ne — otišao je rano. Nešto je spomenuo da mora nazvati pacijenta. Ja sam

bila jedna od posljednjih koji su napustili restauraciju.«

Dvojica muškaraca razmijenila su poglede, zatim je Huli pogledao Lake.

»I što se dalje dogodilo?« pitao je Huli, neprijateljskim glasom. »Jer, vi niste

otišli odmah kući, zar ne?«

5.LAKE JE OSJETILA kako joj je iznenada proradio adrenalin i instinktivno je

dodirnula rukom mjesto na licu gdje je nekad bio znamen od rođenja. Jesu li

znali da je otišla Keatonu? Da je provela noć s njim? Odjednom se pitala nije li

bilo sigurnosnih kamera u predvorju.

Ali da su znali da je ona bila s njim, ne bi čekali tako dugo da je ispitaju.

Sigurno se poigravaju s njom, odlučila je, razmišljajući što bi mogli otkriti.

Vjerojatno su radili istu stvar sa svakim tko je bio na večeri.

»Mislite, da li sam otišla nekamo drugdje — nakon večere?« Lake je pitala.

Nastojala je izbaciti nervozu iz glasa ali to joj je uspijevalo kao potapanje vesla

u vodi.

»Jeste li?« Huli je navaljivao.

»Ne«, rekla je. »Uzela sam taksi i otišla kući.«

»Kojim ste putem išli?«, pitao je.

Zašto to pita, pitala se uplašeno.

»Zapad — i onda na sjever. Živim na Upper West Sideu«.

»Dr. Salman kaže da vas je vidio kako idete istočno prema Spring Streetu«

Huli je rekao.

»Prošao je pokraj vas u svojem vozilu.«

O Bože, pomislila je. Je lije Steve vidio i kako skreće prema Cro- sbyu?

Je li mogao vidjeti kako ulazi u Keatonovu zgradu? Morala se kockati i

pretpostaviti da to nisu znali.

»Pa, malo sam hodala. Nisam mogla odmah pronaći taksi.«

»Zašto ste išli istočno, ako živite na Upper West Sideu?«

Knedla se stvorila u njezinu grlu, ali nije imala odgovor.

»Prvo sam pogledala na Broadway, ali nisam vidjela nijedan taksi. Pa sam

pomislila da ću pokušati dalje istočno. Kada nisam imala sreće tamo, otišla sam

natrag na Broadway.« McCarty je ponovo nešto zapisao — izgledalo je kao daje

zapisao više riječi nego što ih je ona izgovorila. Sto to on zapisuje o njoj?

»Jeste li vidjeli nekoga s večernje zabave kada ste se šetali?« pitao je. Činilo

se kao da joj se ruga. »Ne, nikoga,« rekla je.

»Recite nam nešto o večeri«, rekao je Huli. »Kakvo je bilo raspoloženje

ljudi?«

»Vrlo dobro«, rekla je. Polako je uzdahnula. »Činilo se kao da su ljudi sretni

jer će dr. Keaton početi raditi za kliniku.«

»I je li vas iznenadilo što su i vas pozvali?« pitao je. »Uh, pa i ne,« rekla je.

»Mislim da su doktori shvatili da će mi koristiti vrijeme provedeno s njima. Kako

bih ih bolje upoznala.«

Dva detektiva su ponovo razmijenila poglede. Ona je poželjela da može

jednostavno nestati iz sobe.

»U redu«, rekao je McCarty, okrećući novu stranicu notesa. »Molim vas

napišite svoje ime, adresu, broj telefona i broj mobitela. Možda ćemo morati

ponovo razgovarati s vama.«

Nije mogla povjerovati da je ispitivanje napokon bilo gotovo. Brzo je zapisala

svoje podatke.

Kada su ustali da krenu, ona je također ustala. Izgledalo je glupo, kao da ih

pozdravlja nakon prijateljskog susreta, ali bilo bi čudno da je samo ostala sjediti.

Kada je došao do vrata, Huli se okrenuo i pogledao je. Njegove male oči bile su

tamne i duboko usađene.

»Još nešto«, rekao je. »Kada ste stigli kući?«

Dok se pripremala za njihova moguća pitanja, zaboravila je na taj podatak.

Gledala je u njega prazno, dok je u mislima očajnički računala. U 10.15 bila je

na uglu Springa i Crosbya. Trebalo bi joj 15 minuta da pronađe taksi, oko 20 da

stigne kući.

»Vrijeme?« ustrajao je Huli.

»Žao mi je, nisam na to obraćala pozornost. Pretpostavljam da je bilo oko

11.«

»I je li vas tko vidio da dolazite kući? Vaš suprug, na primjer?«

Zašto je to pita? »Nisam udana«, rekla je. »Vratar me je možda spazio. Ali

mislim daje nekomu zaustavljao taksi.«

»Hvala vam,« rekao je, ne zvučeći nimalo zahvalno. I onda su izišli.

Čim su otišli, uronila je glavu u ruke i duboko udahnula. Zatim je u mislima

odvrtjela razgovor. McCarty je bio prilično pristojan, ali Huli je bio grub, gotovo

drzak. Željeli su znati može li tko potvrditi da je stigla kući u 11. Je li ona

zapravo bila osumnjičena? Ili je motre samo zato što je bila na večeri? Nisu li

ljudi koji su posljednji put vidjeli nekoga živoga uvijek sumnjivci? Osim toga, ona

je bila žena. Do sada su sigurno Keatonove plahte i iskorišteni kondom, ako ga

je Keaton ostavio kod kreveta — odali što je radio u posljednjim satima prije

smrti.

Možda je zanimanje detektiva za nju pobudilo nešto što im je rekao Steve.

Mislila je da joj je on prijatelj, ali ugrozio ju je iz njoj nepoznatih razloga.

Ako je vozio pokraj nje prošle noći, zašto se nije zaustavio i ponudio joj

prijevoz? Nije se zaustavio jer je vidio da traži određenu zgradu? Možda je to

rekao policiji?

Pogledala je dolje na tekst na ekranu njezina laptopa. Kako će skupiti

dovoljno koncentracije da završi svoju prezentaciju?

Zvuk na ulazu ju je iznenadio. Osvrnula se i vidjela dr. Levina da stoji kod

vrata.

»Žao mi je ako sam vas preplašio,« rekao je. »Čini se da smo sada svi

napeti.«

»Da, užasno je ovo što se dogodilo.«

»Policija mi je rekla da su oni gotovo završili, za danas. Čim oni odu i ja

završim sa svojim poslom, trebali bismo razgovarati — vi, ja, i ostali liječnici.

Moramo se dogovoriti kako se nositi sa svim ovim što se tiče odnosa s

javnošću.«

Dok je govorio, Lake je shvatila da je trebala to predložiti, ali bila je previše

uzrujana, da bi mogla jasno razmišljati.

»Svakako«, rekla je. »Imam nekoliko prijedloga što bismo mogli učiniti.«

On je kimnuo ozbiljno.

»Usput«, rekla je kada se okrenuo da ode. »Novinari će početi zvati. Dok ne

razradimo plan, recite osoblju da ni s kim ne razgovaraju.«

Malo poslije postala je svjesna kretanja ljudi po hodniku. Shvatila je da su

detektivi vjerojatno otišli. Odlučila je napustiti ured na nekoliko minuta, kako bi

se smirila prije sastanka s Levinom, i razmisliti koje bi savjete mogla dati. Na

putu prema van, Lake je vidjela daje recepcionarka jedina osoba u čekaonici —

sjedila je smrknuta lica, vrteći pramen kose.

Lake je bila na pola puta niz Osamdeset i treću Ulicu i upravo je krenula

prema Lexington Aveniji, kada je čula da je netko zaziva imenom. Okrenuvši se,

ugledala je Stevea kako trči prema njoj. Na sebi je još imao bijelu liječničku

kutu, kada je pojurio za njom van, spazivši da napušta kliniku.

»Ti si dobro?«, pitao je kada ju je dostigao. Njegove smeđe oči izgledale su

zabrinuto.

»Nisam baš najbolje«, rekla je. »Ovo me prilično uzdrmalo.«

»Znam«, rekao je. »Žao mi je što te to zahvatilo.«

»Pa, nisi mi puno olakšao«, rekla je. Iznenadila ju je vlastita otvorenost.

»Kako to misliš?« pitao je, očito zbunjen.

»Rekao si policiji da si me sinoć vidio kako hodam oko Sohoa.«

Uzdahnuo je. »Ali — ne razumijem — što nije u redu s tim?«

»Čini se da im je to bilo sumnjivo«, rekla je Lake.

»Bože, Lake, žao mije. To mi nije bila namjera.«

»Što si im zapravo rekao?«

»Samo to da sam te vidio kada sam se vozio istočno prema autocesti

Franklina D. Roosevelta. Pitali su kada sam posljednji put vidio svaku osobu koja

je bila na večeri, pa sam spomenuo da sam te opazio nakon što smo ušli u

vozilo.«

»Tražila sam taksi.«

»Pa, u tome nema ništa loše.«

»Čudi me da se niste zaustavili da me povezete.«

Uzdahnuo je i skrenuo pogled u lijevo.

»Trebali smo. Ali da budem iskren, prilično sam intenzivno raspravljao s

Hilary. Bilo bi ti neugodno.«

Lake se pitala jesu li se svađali jer je Hilary očijukala s Keatonom za vrijeme

večere.

»Jesi li im to kazao?« Lake je pitala.

»Kako to misliš?« rekao je Steve. »Sto bi im drugo rekao?«

»Ništa. Samo ne želim da me ponovo uhvate nespremnu.«

»To je onda to — i opet, žao mi je. Je li sve u redu s tobom?«

»Da. Samo se osjećam malo uznemireno«, rekla je. »Zbog svega. Pribrat ću

se nakon malo vremena.«

Vani je bilo vruće, oko trideset stupnjeva, i šetnja je nije nimalo rashladila,

samo joj je bluza bila vlažna i ljepljiva od znoja. Ali barem se mogla opustiti jer

je sada znala da je Steve nije ugledao u Ulici Crosby, ili da ide prema Keatonu.

Na povratku je uočila da je čak i recepcionarka napustila prostoriju za

prijam, no Lake je mogla vidjeti Maggie, Rory, Chelseau i Emily kako šapču kod

čajne kuhinje. Očito su raspravljale o ubojstvu.

»Oh, ovdje ste,« Maggie je rekla, blago se osmjehnuvši.

Lake je pogledala na sat. Bilo je deset do 16.

»Je li me tražio dr. Levin?« pitala je.

»Ne, ali zvao vas je jedan muškarac. Nije htio reći svoje ime.«

Nije mogla pogoditi tko bi to mogao biti. Hotchkiss? Je li mu ikada rekla ime

klinike?

Krenula je natrag u malu dvoranu, ali onda se zaustavila. Trebala bih ostati,

pomislila je. Brbljanje s tom četvorkom pomoći će joj da bude obaviještena, —

iako će morati paziti na svaku svoju izgovorenu riječ.

»I kako ide?« pitala je, prisilivši se na suosjećajan osmijeh.

»Nasmrt sam preplašena«, rekla je Maggie. »Zamolila sam sestru da

provede noć kod mene« .

»Misliš da si u opasnosti?« pitala je Lake.

»Nikako ne želim biti sama«, rekla je Maggie. Okrenula se Rory.

»Što ćeš ti učiniti? U tvom stanju ne bi smjela biti pod stresom.«

»Znam — moram misliti na dijete«, Rory je rekla. »Colin će biti odsutan

nekoliko dana i naša je kuća pomalo na osami. Vjerojatno ću pozvati

prijateljicu.«

Emily je zatresla glavom.

»Vi ste cure smiješne. Pa nije vani neki masovni ubojica koji vreba na ljude

koji rade na klinikama za oplodnju.«

»A što misli policija?« pitala je Lake. »Je li to bila pljačka?« Nastojala je da joj

glas zvuči prirodno, ali riječi su joj zvučale usiljeno kao da glumi u

srednjoškolskoj predstavi.

»Pitali su me da li znam je li se viđao s nekim«, Maggie je prošaptala. »Kao

da bi to mogao biti zločin iz strasti.«

»I mene su to pitali«, rekla je Rory. I tada se okrenula prema Lake. »Jesu li

te to pitali, Lake?«

»Ne,« rekla je Lake. »Ali nisu niti imali razloga, znali su da sam ovdje kratko

vrijeme.«

»Ali ti si ga poznavala, zar ne?«

»Keatona?« Lake je rekla, začuđeno. »Hm, ne. Tek sam ga upoznala kada

sam počela raditi ovdje.«

»Oh, vidjela sam te kako razgovaraš s njim dosta dugo jučer. Mislila sam da

se možda poznajete otprije.«

Je li ju zato policija pitala poznaje li ga otprije — na osnovi nečega što im je

Rory rekla?

»Ne, nisam.« Mogla je čuti obrambeni ton u svojem glasu. »Samo smo

razgovarali o poslu.«

»Pa, kada već govorimo o poslu, moram nešto obaviti,« rekla je Emily.

»Možeš li mi pomoći, Maggie?«

Baš dobro, pomislila je Lake. Bilo joj je dosta čudnog razgovora o Keatonu i

bila je sretna što je imala izgovor da ode. Skupina se razišla i Lake je odšetala.

Bilo je gotovo četiri popodne. Prije nego što će otići u Levinov ured, Lake je

vratila mape s člancima koje je čitala u arhivi u stražnjem dijelu klinike. Bila je

prilično sigurna da je proučila sve novinske članke pohranjene ondje, ali kako bi

bila potpuno sigurna, još je jedanput pregledala ladicu. Jer mislila je na sve osim

na prezentaciju, bila joj je potrebna sva inspiracija koju je mogla dobiti.

Pošto nije pronašla nešto što već prije nije vidjela, otvorila je donju ladicu.

Činilo se da je u njoj većinom stara korespondencija. Tek kada je htjela zatvoriti

ladicu, spazila je dosje koji je virio, s natpisom »Archer« na naljepnici. Izvukla

ga je iz ladice. Na prvi pogled činilo se da se članak bavi umjetnom oplodnjom.

Zatvorila je dosje i ponijela ga sa sobom.

Kada je stigla u Levinov ured, već su se okupili liječnici — Sherman, Hoss,

Steve i Matt Perkins.

Brie je također bila tamo, naslonjena na rub prozora.

»Od kada sam razgovarao s vama, dobili smo dva novinarska poziva«, rekao

je Levin snuždeno Lake dokje sjedala na svoje mjesto. »Dnevne novosti i

Channel 7.«

»To smo mogli predvidjeti«, rekao je Sherman. »Izabereš nekog uočljivog i

vidi što se dogodi!«

»Pobogu, Dan« rekao je Levin. »To što je on bio privlačan, ne mora značiti

da smo trebali očekivati da će ga netko ubiti.«

»To je baš ironično« rekao je Sherman. »Napokon smo odlučili ozbiljno se

pozabaviti marketingom i gledaj u kakvoj smo se zbrci našli.«

»To se lako može izbjeći«, prekinula ga je Lake.

»Ali točno je da moramo ublažiti štetu učinjenu ugledu bolnice.«

»Ublažiti štetu?« pitala je Brie neprijateljski. »To zvuči kao da smo mi učinili

nešto loše.«

»Nisam tako mislila«, rekla je Lake. »To je jedna situacija iz vanjskog svijeta

izvan vaše kontrole, a mogla bi utjecati na vaš posao. Poznajem stručnjakinju za

odnose s javnošću koja se specijalizirala za upravljanje kriznim situacijama.

Predlažem da ju pozovete.«

»Ona — «

»Ali nije li to vaš posao?« rekla je Brie. »Odnosi s javnošću?«

»Molim te, Brie, pusti je da završi«, rekao je Levin. Brie je ispravila leđa,

prilično ljutita.

»Ja u svom timu imam osobu zaduženu za odnose s javnošću,« rekla je

Lake, »ali ona nije stručnjak za upravljanje kriznim situacijama, a nisam ni ja.

Vama je sada potreban pravi profesionalac. Žena koju vam predlažem nije

jeftina, ali žarko vam preporučujem da je uzmete na neko vrijeme.«

»Mislim da nam je to prilično važno«, rekla je Hoss. »Nemamo izbora.«

Složili su se da će je Lake nazvati. Nakon toga još su 20 minuta razgovarali

puni straha — kako će riješiti pitanje pacijenata, promjene u rasporedu te kako

će odraditi nekoliko sljedećih dana. Levin i Hoss dominirali su raspravom, dok je

Sherman većinu vremena tresao glavom s izrazom gađenja. Steve i Matt

Perkins izgledali su kao skamenjeni od šoka. Govorili su samo onda kada su im

postavili određeno pitanje. Napokon je Levin predložio da svi odu kući i

pokušaju se odmoriti najbolje što mogu.

»Također predlažem da ne raspravljate o ovome ni s kim tko ne pripada

vašoj najužoj obitelji«, dodala je Lake.

Svi su izmiljeli iz ureda, i dok ih je Lake slijedila do vrata, Levin ju je pozvao.

»Mislite li da će nam ta žena doista pomoći?« Pitao je, dižući se od stola.

»Apsolutno,« rekla je Lake. »Ona se do sada u svojem poslu suočavala s vrlo

ozbiljnim situacijama.«

Prešao je sobu, zakopčavajući sako. Opazila je kako mu je pogled pao na

dosje koji je držala u ruci.

»Gdje ste to pronašli?« pitao je strogo.

»U ladici s dosjeima u arhivi — čitam sve izreske iz novina.«

»Znate, ovaj vam ne treba«, rekao je zgrabivši joj dosje iz ruku.

6.BILO JE nešto malo prije 19 sati kada je Lake napokon stigla kući. Nakon čudnog

susreta s Levinom, vratila se u malu dvoranu i ostavila poruku za Hayden

Culbreth, gurua za izlaske iz krize, koju je preporučila. Onda se posve iscrpljena

spremila i naručila taksi do West Sidea.

Ušavši u stan, bacila je torbe, i utonula u jedan od naslonjača u srednjoj

sobi. Počela je plakati. Osjetivši da nešto nije u redu, Smokey joj je skočio u

krilo. Dok joj je lizao bradu, Lake ga je gladila i gledala kroz suze. Pogledom je

prelazila preko polica s knjigama u srednjoj sobi koje su je smirivale i slikama

mrtve prirode. Ono što je rekla Molly i Keatonu bila je istina. Iako se posljednji

tjedan njezin život jedva mogao nazvati savršeno sretnim, ponovo je počela

osjećati mir i nadu što se tiče budućnosti. Ali to se sve promijenilo u trenutku.

Sve u njezinu životu sada je bilo ugroženo — djeca, posao, njezina budućnost.

Prepustila se očajničkoj gladi za priznanjem, bliskošću — i svojoj sirovoj požudi

— i zbog toga bi na kraju mogla izgubiti skrbništvo nad djecom. Čak bi je mogli i

uhititi zbog ubojstva.

Nakon što se prisilila ustati sa stolca, ostavila je drugu poruku za Hayden.

Pola sata poslije zurila je u zamrznut komad lazanja od povrća. Znala je da

mora jesti, ali jednostavno nije imala apetit. Hayden je uzvratila poziv. Lake joj

je objasnila situaciju i odlučno je nagovarala da im se pridruži kao savjetnica.

»Upravo sam sada potpuno zatrpana poslom,« rekla joj je Hay- den s

naglaskom Alabame, »ali to ne mogu odbiti. Radila sam na ublažavanju štete

kod proizvođača lijekova koji su prodavali lijekove nakon isteka roka valjanosti,

zatim šefova poduzeća koji su se koristili fondovima kompanija radi

iznajmljivanja vodenog parka za rođendansku proslavu svoje djece — ali nikada

nisam imala ubojstvo. To je vrlo, vrlo seksi.«

»Znači pristaješ?« rekla je Lake.

»Da, ali moramo biti brzi. Moramo organizirati nešto veliko, što će se brzo

događati — vjerojatno će to ubojstvo poslužiti kao nadahnuće za zaplet nove

epizode »Zakona i reda«. Možeš li mi srediti sastanak sa svima u osam, sutra

ujutro?« Lake ju je uvjerila da joj to neće biti problem. Nakon toga nazvala je

Levina.

»To je sjajno Lake« rekao je. »Obavijestit ću dr. Shermana. Mislim da bi na

prvom sastanku trebali biti zaposlenici s duljim stažem na klinici.«

Njegov ton bio je izrazito srdačan; pitala se je li se on to nastoji iskupiti

pošto joj je grubo istrgnuo dosje iz ruke.

Zatim je morala skupiti snagu da piše djeci. Preskočila je priče i zagonetke i

napisala jednostavnu poruku:

»Jedva čekam da vas oboje vidim u nedjelju i upoznam vaše nove

prijatelje«, napisala je. »Bit ću tamo u deset.«

Htjela je još nešto dodati, ali već se počela pomalo osjećati kao daje

varalica. Sjetila se vremena kada se Jack počeo povlačiti u sebe i ona se morala

ponašati pred djecom kao da je sve u najboljem redu. Što bi im rekla da je

mogla biti potpuno iskrena? »Mamicu bi mogli optužiti za okrutno ubojstvo, pa

možda na kraju neću moći doći.«

Kada je uvlačila papir u telefaks, pitala se kako će se ponašati bude li srela

Jacka u kampu. I prije razgovora s Hotchkissom, teško da bi uživala u susretu s

njim, ali sada joj je sama pomisao da će ga vidjeti bila neizdržljiva.

Podgrijala je lazanje i napikavala ih je vilicom po tanjuru, dok je ispijala čašu

vina. Pokušala se smiriti ali je i dalje zamišljala Hulla i McCartya za stolom

njihove policijske postaje, kako pregledavaju svoje notese i proučavaju

izvještaje o dokazima. Na sceni zločina pronaći će njezine otiske prstiju, ali kako

njih nema u datoteci, neće biti podudaranja. Njezin im DNK sada također nije

bitan. Ali ako bude pružila policajcima ijedan razlog da doista posumnjaju u nju,

mogli bi uzeti njene otiske prstiju i DNK i tada će saznati da je bila u Keatonovu

krevetu.

Zatvarajući oči, pustila je da joj glava padne u ruke. U mislima je mogla

vidjeti liptanje krvi iz stravične rane koja se protezala od jednog do drugog kraja

Keatonova vrata. Tkogod mu je prerezao grlo, sigurno je bio izvan sebe od

bijesa. Koga je Keaton mogao tako razljutiti? Bi li to mogla biti žena s kojom je

spavao i onda je odbio? Rekao je Lake da je svoj stan kupio na početku ljeta;

vjerojatno je posjećivao grad čak i prije nego što se konzultirao s klinikom. Tako

da se taj bijes mogao gomilati tjednima. I ona je vrlo lako mogla biti žrtva toga

bijesa, da slučajno nije tvrdo spavala na terasi. Uzdahnula je, zamišljajući što joj

se moglo dogoditi.

Još ju je jedno pitanje mučilo. Kako je ubojica ušao u stan? Nije li on — ili ona

— imao ključ? Ili je ta osoba nekako provalila u stan? Možda je Keaton zapravo

pustio tu osobu unutra dok je Lake spavala, pretpostavljajući da je otišla. Ali da

je Keaton otvorio vrata, ne bi ga mogli ubiti u krevetu.

Razmišljala je o Haydeninu komentaru kako će to ubojstvo odjeknuti. Lake je

bila toliko zaokupljena svojom povezanošću s ubojstvom da uopće nije

razmislila o implikacijama činjenice da ju je klinika nedavno angažirala.

Izvjestitelji bi je mogli početi proganjati. Pitala se nije li jučerašnji poziv

nepoznate osobe bio zapravo novinar koji je dobio njezino ime.

Nešto ju je neodređeno počelo mučiti, ali tek je poslije, sklup- čavši se u

krevetu, shvatila što je to bilo: Keatonova primjedba izrečena u predvoiju

Balthazara u vezi s promjenom njegova plana da se pridruži klinici. Danas, na

sastanku kod Levina, nisu to uopće spomenuli. Ili Levin nije htio o tome govoriti

pred ostalim liječnicima ili je Keaton samo razmišljao o odustanku ali još ništa

nije rekao Levinu.

Lake je očekivala da će se satima prevrtati po krevetu, no pala je u dubok

san skoro istog trenutka. Dvaput su je probudile noćne more. Nije se mogla

sjetiti prve — raspršila se čim je otvorila oči. U drugoj je zvonio telefon i netko je

pitao za njenu djecu — izgovarajući njihova imena kroz smijeh, da bi zatim

naglo zaklopio slušalicu.

Probudila se naglo u šest sati. Nakratko se ničega nije sjećala — ali želudac

joj je bio u grču, kao da je zaboravila važan zadatak. Onda, poput plimnog vala,

preplavilo ju je sjećanje. Požurila se uzeti jutarnje novine Times s otirača ispred

vrata stana. Izvještaj o ubojstvu bio je u gradskoj rubrici. Članak je bio dug pola

stranice. Opisivao je Keatona kao ginekologa i stručnjaka za umjetnu oplodnju iz

Los Angelesa koji je živio pola vremena u New Yorku. Nisu spomenuli kliniku.

Možda na kraju i neće napraviti veliku priču iz toga.

Ali poslije, na kiosku koji se nalazio na putu prema autobusnoj postaji, kupila

je Post i stresla se od užasa kada je vidjela Keatonovu fotografiju preko cijele

prve stranice, s naslovom: LIJEČNIK NEŽENJA UBIJEN U SREDIŠTU GRADA.

Fotografija je bila kao iz hollywoodskog red-carpeta. Nosio je smoking, očito je

dolazio s neke proslave, izgledao je atraktivno i samouvjereno, poput Geor- gea

Clooneya na dodjeli Zlatnih globusa.

Prisilila se da pročita članak. Ovaj put spomenuli su naziv klinike.

Daily News imao je više službenu fotografiju, one vrste koju se može vidjeti na rasporedu predavanja medicinske konferencije. I ovaj je članak imao jedan novi podatak: Keatonov pazikuća pronašao je tijelo. Kada se jučer Keaton nije pojavio u klinici, Levin je vjerojatno rekao Brie da ga pokuša pronaći. Tražeći Keatona, nekako su uspjeli pronaći njegova pazikuću.

Lake je, došavši na posao, opazila da je raspoloženje ljudi bilo gadna mješavina smrknutosti i razdražljivosti; bili su i potišteni i uzbuđeni.

»Možeš li vjerovati u sve te priče o ubojstvu?« prošaptala joj je Maggie na uho dokje vadila svoje stvari u maloj dvorani. »Mislim, to je poput slučaja Laci Peterson ili nečeg sličnog.«

»Jesu li te zvali novinari?« pitala je Lake.»Nisu zvali baš mene, ali zovu ovdje cijelo jutro.«Lake je mogla vidjeti napetost na Maggieinu licu.»Inače, kako si?« pitala je. »Je li tvoja sestra na kraju prespavala kod tebe?«»Da — ali to mi nije puno pomoglo. Imala sam najgore noćne more koje

možeš zamisliti. Mogla bih pitati dr. Klinea za savjet kada bude danas nakratko slobodan.«

»Oh, on je ovdje?« pitala je Lake, shvativši da ga nije vidjela već i prije nego što se sve ovo dogodilo.

»Da, nije ga bilo na klinici nekoliko dana, ali sada se vratio. Potpuno se zaprepastio kada je čuo vijest.«

Lake i Maggie su se složile da je najbolje misliti samo na posao. U pet do osam, stigla je Hayden Culbreth. Na sebi je imala sjajnu ljubičastu haljinu klasičnog kroja koja je bila u jakom kontrastu s plavom bob frizurom. Kako je i obećala, odmah je prešla na stvar.

»Krenimo«, rekla je Levinu nakon što ih je Lake upoznala.

Sherman im se pridružio u Levinovu uredu, zajedno s Hoss i Brie, s notesom

i olovkom u ruci. Brie je odmjeravala Hayden, otvoreno pokazujući svima svoje

neodobravanje.

»Do sada ste se dobro nosili s ovom novonastalom situacijom«, obratila im

se Hayden. »Pod tim mislim kako se nitko od vašeg osoblja nije izbrbljao

novinarima. Ali možda su neki još u iskušenju. Moramo primijeniti 'zapni i

napuni' strategiju.«

»Dobri Bože«, rekao je Sherman. »To mi zvuči kao da predlažete nekakvu

borbu oružjem.«

Hayden je skupila usta i odmahnula glavom. »Naravno da ne. Ali kako bi

zaštitili ugled klinike, morate zaustaviti komunikaciju — osigurati da nitko,

mislim doista nitko, ne govori o ovome medijima. Dajte im do znanja da će

nagrabusiti ako to učine.«

»Ali u isto vrijeme,« nastavila je, »trudite se da ljudi budu obaviješteni i

prenosite im najnovije informacije koje ćete dobiti od policije. Čim je tu neka

tajnovitost i ljudi ne znaju što se dovraga događa, počinju brbljati — ponekad i

za novine.«

»Pretpostavljam da ćete vi rješavati sve pozive novinara«, rekao joj je Levin.

»Ne, to će raditi newyorški policijski odjel.«

»Newyorški policijski odjel?« uzviknuo je Levin.« Ali — «

»Najbolje je da policija odgovara na te pozive. Kada novinari budu

kontaktirali s vama, osoba koja će odgovarati na pozive — a odredite nekoga

pametnog — morat će im reći da se svi pozivi preu- smjeruju newyorškoj

gradskoj policiji.«

»Ali nije li to vaša zadaća — da se nosite s tim pozivima?« rekla je Hoss.

Unatoč svojoj aroganciji izgledala je umorno i iscrpljeno, s masnom crnom

kosom, kao da se nije potrudila oprati je danas. Vjerojatno se brinula kao i svi

drugi, mislila je Lake, koliko bi sve ovo moglo naštetiti njezinu ugledu.

»Zaposlili ste me da osmislim strategiju«, rekla je Hayden. »Ako budem govorila

za medije i oni me citiraju, reći će da predstavljam kliniku — i imenovati kliniku.

A vi se želite distancirati od ubojstva što je više moguće. Slijedit ćemo isti

pristup kojim se koriste i klinike za pobačaje kada ih opsjedaju — izbjegavaju

spominjanje njihova imena u novinama prepuštajući policiji da preuzme svu ko-

munikaciju. Hajdemo sada razgovarati o 'punjenju'. Trebali biste mi dati sve

informacije koje moram znati o Keatonu.«

Levin, koji se još oporavljao od primjedbe o klinikama za abortuse, kratko je

iznio Keatonovu biografiju — medicinski fakultet na Cornellu, specijalizacija iz

reproduktivne endokrinologije, praksa u L. A. Ponovo nije bilo nikakvih

nagovještaja da bi se Keaton mogao premišljati što se tiče dolaska na kliniku.

Možda Keaton nije imao prilike podijeliti svoje sumnje s Levinom, pitala se Lake

— ili Levin nešto taji?

»Dakle, sve je divno i krasno,« rekla je Hayden, »ali ono što mene doista

zanima jest zašto bi ga netko htio ubiti. Prema papirima, ne čini se kao da je

ubijen za vrijeme pljačke.«

»Mi doista ne znamo puno o njegovu osobnom životu ili o ljudima koji su se

družili s njim izvan klinike,« rekao je Levin. »Do sada je radio kod nas samo kao

vanjski suradnik.«

»Je li vam policija rekla nešto više?« Lake se ubacila. Jer je to žarko željela

znati, nije mogla odoljeti, a da ne pita, iako je znala da će se njezino pitanje

drugima činiti neobičnim. Hoss ju je upitno pogledala.

»Ništa nam nisu dodatno rekli,« Levin je rekao. »Sve što znamo piše u

dokumentima.«

»On je bio izrazito atraktivan muškarac,« Hayden je rekla. »Je li bio

homoseksualac?«

»Teško«, rekao je Sherman.

»Onda ženskar?« pitala je Hayden. »Možda ga je ubila ljubomorna

ljubavnica?«

»Kako je već objasnio dr. Levin, poznavali smo ga samo poslovno«, rekao je

Sherman, zvučeći krajnje ozlovoljeno. Lake je uhvatila Briein pogled pun

prezira, kao da joj je cijeli taj razgovor potpuno besmislen.

»Tu je još nešto što morate znati,« rekao je Levin ozbiljno, »ono što sam

morao podijeliti s policijom.« Svi su iznenađeno podignuli glave prema njemu.

Lake je zadržala dah.

»Da,« rekla je Hayden, pozorno ga slušajući.

»Poslijepodne prije nego što smo svi otišli na večeru, nazvao me stari kolega

iz L. A.,« nastavio je Levin. »Rekao mi je kako je čuo da će nam se Mark

pridružiti i htio je da znam da postoje glasine o njemu na zapadnoj obali —

navodno je imao problema s kockom.«

»I mi to tek sada čujemo?« rekao je Sherman uzrujano.

»Nisam vam imao prilike to prije reći«, rekao je Levin. »Očito mi se nije

svidjelo što sam čuo i htio sam predložiti da to istražimo što je prije moguće. Ne

želimo da nas se dovodi u vezu s takvom vrstom ljudi.«

»Jeste li pitali Keatona za to?« rekao je Sherman.

»Naravno da ne«, Levin je odbrusio. »On sigurno ne bi ništa priznao. Jedini

način da nešto saznamo bilo je raspitati se kod drugih.«

Lake se pitala nije li Levin nešto rekao Keatonu — i je li to bio problem koji je

Keaton tako zagonetno spomenuo.

Hayden je pokušala saznati nešto više o kockanju, ali Levin ju je uvjerio da

nema nikakvih opširnijih informacija. Tada im je još jedanput ponovila što

očekuje od njih. Lake se pokušala koncentrirati na razgovor, ali razmišljala je o

onome što je upravo čula. Je li moguće da je Keatonov ubojica bio kriminalac,

kojeg je unajmio kladioničar — netko tko je znao kako obiti bravu?

U 18.45 Hayden je završila sa svojim izvještajem i Lake ju je ispratila van.

Kako su većinu pregleda odgodili, bilo je samo nekoliko pacijenata u čekaonici.

»Čut ćemo se poslije,« rekla joj je Hayden tiho.Lake više nije imala posla u klinici — završila je svoje istraživanje — ali

motala se okolo, vjerujući da će se još govoriti o Keatonu. Žudjela je za informacijama, bilo čime, zbog čega bi se osjećala manje prestrašeno. Ako se dokaže da su glasine o kockanju istinite, policija će početi istraživati tu stranu priče. Ali nitko nije ništa govorio i u hodnicima je vladala smrtna tišina. Iako je još bilo jutro, odjednom je poželjela izgubiti se odande.

Nakon što je uzela svoje stvari iz male dvorane i okrenula se da ode, iznenadila se ugledavši Hariyja Klinea kako stoji na ulazu.

»Oh, čula sam da si se vratio«, rekla je osmjehujući se. Bilo je nečega tako umirujućeg i neopterećujućeg u vezi s njim; sam pogled na njega kao da joj je umirio puls.

Uzvratio joj je osmijeh. »Nisam namjeravao doći danas, no s obzirom na sve što se dogodilo mislio sam da bi to bila dobra zamisao«, rekao je.

»Sigurna sam kako je za sve nas olakšanje da te imamo ovdje«, rekla je. »Ti si dobro?« pitao je. »Čuo sam da si bila s ostalima na toj večeri.«

»Strašno je to što se dogodilo. Mislim, jedva sam ga poznavala, ali... umrijeti na takav strašan način. Znamo da se to događa u gradovima, ali to uvijek izgleda tako daleko. I sada...«

Shvatila je da nekontrolirano brblja, zbog slabih živaca. Kada je pogledala gore, vidjela je da je Kline pozorno promatra. Je li se služio svojim znanjima iz psihijatrije kako bi je pročitao? Je li opazio nešto neobično ili uznemirujuće u njezinu ponašanju?

»Bit će mi drago porazgovarati s tobom o tome — ako misliš da bi ti to moglo pomoći«, rekao je.

»Oh — to je lijepo od tebe. Ali mislim da ću uskoro biti sasvim dobro.«»Evo«, rekao je vadeći novčanik iz džepa svojih hlača. »Tu je moja

posjetnica, i ako se predomisliš, samo me nazovi. Neće mi biti nikakav problem.«

Zahvalila mu je, prihvativši posjetnicu. Dirnula ju je njegova ponuda, ali

znala je da mu sigurno neće ništa reći.

»Oh, usput — s tobom je sve u redu ?« pitala je. »Kako to misliš?« rekao je,

njegove smeđe oči izgledale su začuđeno.

»Rekli su da u zadnje vrijeme imaš privatnih problema.«

»Hvala ti na pitanju; na sreću, stvari su se sredile.«

Oprostila se, nestrpljiva da što prije napusti ured. Umjesto da uzme taksi,

hodala je zapadno Avenijom Madison i onda južno. Ponovo se sjetila bombe koju

je ispustio Levin. Ako je Keaton bio lakomisleni kockar, što je vjerojatno moglo

biti uzrokom njegove smrti, Hull i McCarty bit će manje zainteresirani za nju. Ali

isto bi tako mogla biti u većoj opasnosti nego što je mislila. Osoba ili osobe koje

su ubile Keatona mogle bi doznati da je žena boravila u stanu te noći. Što ako je

ubojica bio u kupaonici i spazio je?

U blizini zapadnog dijela Central Parka, počele su je boljeti noge i osjetila se

prljavo. Nakon što je otklipsala četiri ulice do West End Avenije, napokon je

stigla kući i jedva je čekala da uđe u stan. Približivši se zgradi, naglo se

zaustavila.

Jack je stajao ispod nadstrešnice. Očito ju je čekao.

7.K VRAGU, što on radi ovdje? Pitala se. Je li svratio kako bi promatrao njezinu

reakciju na njegov potez u vezi sa skrbništvom? Razgovor nasamo s njim bila je

zadnje što joj je sada trebalo. Počela se okretati, razmišljajući kako da se

povuče, a da je on ne opazi.

Ali prije nego što se okrenula, Jack ju je uočio.

»Lake«, uzviknuo je. Zvučalo je manje kao pozdrav, a više kao zapovijed da

stane. Iako je na poslu obično nosio poslovna, ne pretjerano stroga odijela,

danas je stvarno bio nemamo odjeven — kaki hlače, polo majica boje lavande i,

što ju je potpuno zaprepastilo, japanke — kao da je to poslijepodne krenuo iz

Hamptona s grupom dvadesetčetverogodišnjaka. Gurnuo je obje ruke u

džepove i krenuo joj u susret samodopadna držanja.

U prvim tjednima nakon njegova odlaska, radovala se susretima s njim — za

vrijeme vikenda i povremenih noći tijekom tjedna kada bi svratio pokupiti ili

ostaviti djecu.

Koliko god se osjećala izdanom i prevarenom, katkad je noću čeznula za

njim. Tada je smatrala da je on osoba koja je jednostavno poludjela. Vjerovala

je, bude li dovoljno strpljiva, da će doći k sebi i vratiti joj se.

Ali ubrzo joj je postalo jasno da ne može s njim uspostaviti komunikaciju. Prvih

nekoliko puta kada je vratio djecu, pristao je s njom popiti kavu u kuhinji —

nakon što je uspavala Amy i i Willa u njihovim spavaćim sobama — i svaki je put

isprobavala drugu taktiku. Mirnoća i blago suzdržano držanje nisu djelovali; ni

suosjećajno uho. Na kraju je ponižavajući se preklinjala — molim te, vrati se, va-

pila je, zbog djece i naših 14 godina provedenih zajedno. Otresavši se na nju,

rekao je da je već odlučio. Očito njih dvoje nemaju iste potrebe i ciljeve i on

smatra da je između njih definitivno gotovo. Shvatila je da je razgovor s njim

poput vožnje po poledici, bez nade da će uskoro moći prijeći na suhi dio ceste.

Tako je zbog svojega duševnog zdravlja — i samopoštovanja — prestala

inzistirati na razgovoru u kuhinji. Umjesto toga odvela bi djecu u predsoblje

prije svakog odlaska i dolaska. Prisilila se da ne bude tako emocionalna u

njegovoj nazočnosti. Ponekad bi im se oči jedva susrele za vrijeme njihovih

razgovora.

Ali njezina reakcija ovoga jutra bila je potpuno drugačija. Pogled na njega,

zbog nedavnog napada preko njegova odvjetnika, učinio ju je gotovo bolesnom.

»Imaš li minutu?« pitao je kada mu se približila.

»Sada nije dobro vrijeme«, rekla je hladno.

»Trebam samo nekoliko dokumenata iz stana.«

Kada je Jake pristao da Lake i djeca zadrže stan, složili su se da će on moći

smjestiti nešto odjeće i svojih dokumenata tamo dok mu ne istekne ugovor o

najmu i dok si ne kupi vlastiti stan. Obično bi ponio dio stvari nakon što bi vratio

djecu kući. Ovaj joj se iznenadan zahtjev učinio neobičnim, pomalo sumnjivim.

Znala je da mu ne smije dopustiti da se popne. Mogao bi uočiti neki znak da

trenutačno nešto nije kako treba u njezinu životu.

»Ne idem gore«, rekla je. »Upravo sam shvatila da sam ostavila fascikl kod

klijenta i moram otići po njega.«

»Gledaj, stvarno mi trebaju ti papiri danas«.

Do vraga, pomislila je, ako ne pristanem, reći će psihijatru da ne surađujem.

»U redu,« rekla je, glasom bez emocija. »Zašto mi ne kažeš gdje su papiri i

ja ću ti ih donijeti dolje.«

Napravio je grimasu i zatresao glavom.

»Nisam točno siguran gdje sam ih ostavio. Morat ću se popeti i malo

potražiti.«

Duboko je udahnula.

»Pobogu Lake, pa neću te ugristi«, rekao je. »To će trajati samo pet

minuta.«

Odjednom je osjetila nagon da ga sruši na pločnik.

»Dobro«, popustila je.

Vozili su se u dizalu u tišini. Sada kada je stajala bliže njemu, mogla je

vidjeti da je Jackovo malčice okruglo, dječačko lice bilo jače preplanulo nego

ikad prije i da je njegova tamnoplava kosa bila suha i gruba — kao kada ju se

puno izlaže suncu i slanoj vodi. Očito je ostvario svoj naum da živi punim

plućima ljetos, da — kako se izrazio — poduzima velike stvari ili krepa. Osjetila

je gađenje. Zapravo imao je pravo na život punim plućima, ali s preplanulim

licem i japankama više joj je nalikovao na očajnika.

»Samo sam znatiželjna«, napokon je rekla, i dalje pokušavajući održati glas

neutralnim. »Jesi li namjeravao čekati na mene ispred zgrade sve dok se ne bih

vratila kući?«

»Misliš da te uhodim, Lake —je li me to pitaš?« Osjetila je malu naznaku

ljutnje u njegovu glasu.

»Naravno da ne. Ali to mi se čini kao prilično gubljenje vremena.«

»Nisi ponijela svoj mobitel pa sam nazvao kliniku u kojoj radiš. Rekli su mi

da si upravo otišla, riskirao sam i došao ovdje.«

»Jesi li me tamo i jučer zvao?« pitala je, začuđena otkrićem.

»Da, —je li to neki problem?«

Znači Jack je bio ta tajnovita osoba koja je nazvala. »Samo se pitam kako si

dobio broj«, rekla je.

»Odlučio sam okušati sreću i nazvao 411.«

»Mislim, kako si saznao ime klinike?«

»Jedanput si ga spomenula, kada sam vraćao djecu.«

Nije se sjećala da je ikada to učinila, ali nije mogla biti sigurna pa je odlučila

da je to najbolje zaboraviti. Jack je već sada izgledao napet, i osjetila je da bi joj

bilo najpametnije da ga prestane izazivati.

Otvorila je vrata stana, s Jackom odmah iza sebe. Smokey je očito čuo ključ

u bravi i čekao je u predsoblju. Svojim je tijelom dodirnuo Lakine listove i onda

Jackove.

»Bok, Smokey,« rekao je Jack odsutno, ne trudeći se potapšati mačka.

»Većina je tvojih stvari u Willovu ormaru«, rekla je Lake. »Osim tvojega

crnog kofera — koji je otraga u ormaru u našoj sobi.«

Naša soba. Nije mogla vjerovati da ju je tako nazvala.

»Ono što mi treba nalazi se u koferu,« rekao je Jack. »Idem tamo, je li to u

redu? Ne bi trebalo trajati više od minute.«

Njegov ton malčice se promijenio. Zvučao je više prijateljski, manje spreman

na sukob, zbog čega je postala sumnjičava. Kada je krenuo dolje niz hodnik

prema velikoj spavaćoj sobi, pitala se ne bi li ga trebala slijediti i provjeriti što

doista radi. Nije li cijela ta stvar s »trebam nekoliko dokumenata«, ustvari bila

samo izgovor da je špijunira i pokuša otkriti nešto što bi mogao iskoristiti protiv

nje? Možda je zato odjednom počeo zvučati tako prijateljski — kako bi se ona

opustila i postala neoprezna. Osjetila je kako joj gnjev raste.

Kada je krenula niz hodnik za njim, zazvonio je telefon. Željela je gledati što

Jack radi, ali ako ne odgovori, Jack će čuti poruku na sekretarici. Brzo je ušla u

kuhinju i zgrabila telefon. Njezin halo odjeknuo je praznim stanom.

»Nemoj mi reći da je ubijeni tip bio dr. McSeksi s klinike?«

To je bila Molly. U punom zamahu.

»Da — to je bio on,« rekla je Lake, prigušena glasa.

»Zašto šapćeš?«

»Jack je ovdje. Traži neke dokumente, bar je tako rekao.«

»Kako misliš, 'barem je tako rekao'?«

»Objasnit ću ti poslije.«

»O.K. natrag na McZgodnog. Ne mogu vjerovati da mi ništa nisi rekla.«

»Namjeravala sam, ali u klinici je bila prava ludnica. Možemo li razgovarati

poslije? Sada moram prekinuti.«

»Nazovi me, O.K.? Bok.«

»Nešto nije u redu?« čula je Jacka iza sebe i zamalo poskočila od

iznenađenja. S telefonskom slušalicom u ruci, Lake se okrenula i vidjela ga kako

stoji u hodniku koji se protezao do kuhinje, s dva fascikla pod miškom,

znatiželjno naprežući glavu.

»Kao što sam ti rekla — danas imam puno posla. Jesi li našao ono što si

tražio?«

»Aha. Hvala. I usput, sljedeći se tjedan selim u novi stan, tako da ćeš se

ubrzo riješiti ostataka mojih stvari.«

»Dobro«, rekla je, vodeći ga niz dugi hodnik prema ulaznim vratima. Je li

očekivao da će biti prepuna zahvalnosti?

»Planiraš li biti na danu roditelja u kampu ove nedjelje?« pitao

je-

»Naravno«, rekla je, ne vjerujući da ju to pita. Mogla je osjetiti kako joj krv

počinje ključati.

»Mislio si da ću provoditi dane kod Bameysa zajedno s ostalim

zapostavljenim mamicama?«

Odmah nakon što je to ispalila, zažalila je. To je bilo otresanje na koje ju je

upozorio Hotchkiss.

»Ne bi trebala sve uzimati tako k srcu, Lake«, rekao je, zaustavljajući se u

predvorju. »Hoćeš li ostati samo jedan dan ili ćeš se koristiti kućom preko

cijelog vikenda?«

Što je to sada, pitala se. »Zašto?« pitala je.

»Ako nećeš odsjesti u kući, ja bih htio prespavati tamo u petak. Moram dalje

u Boston nakon kampa i bilo bi lijepo kada ne bih morao napraviti dva dugačka

putovanja u jednom danu.«

»Ustvari, bit ću u kući ovaj vikend«, lagala je.

Promatrao je njezino lice, iako nije mogla reći što je tražio. Znak da je

upravo slagala? Poželjela je da je već otišao.

»Dobro onda«, rekao je hladno. Posegnuo je za kvakom — i onda je

oklijevao. »Ideš li?«

»Kako to misliš?« pitala je. Osjećala se kao da je cijeli njegov posjet bio

misaona igra smišljena da je dovede do ludila.

»Rekla si da se moraš vratiti svojem klijentu.«

Tek se tada sjetila svoje prijašnje laži. »Da, moram. Ali prvo idem uzvratiti

poziv.«

Nakon što je otišao, na trenutak se s olakšanjem oslonila na zid predsoblja.

Onda se požurila prema spavaćoj sobi i širom otvorila vrata ormara. Njegov

stari cmi kofer bio je na istome mjestu kao i prije, doduše blago nakrivljen jer

gaje vratio u žurbi. Preletjela je pogledom po sobi. Potpuno je preuredila

spavaću sobu prije mjesec dana, uredivši je u bijeloj boji, minimalistički,

potpuno drugačije nego onda kada je Jack stanovao s njima. Ali danas nije bila

pospremljena, i neke su stvari bile pobacane po komodama — Star- bucksov

račun, odtrgnut isječak iz Wall Street Journala.

Prešla je pogledom preko njih. Bila je prilično sigurna da ih je netko

pomaknuo. Jack je očito špijunirao okolo.

Izuvši cipele, bacila se na krevet. Sve joj je sada izgledalo kafki- janski —

Jackovo ponašanje, Keatonova smrt. Razmišljala je o svojoj laži kada je rekla da

će se koristiti kućom u Catskillsu. Dječji kamp udaljen je samo dvadesetpet

minuta od vikendice, ali ona je mislila prijeći cijeli put od Manhattana do kampa

i vratiti se istog dana u grad. Izbjegavala je odlazak u tu kuću cijelog ljeta,

uglavnom zbog onog što je proživjela tamo s Jackom — bilo ju je strah vlastitih

sjećanja. Ali možda bi joj boravak tamo koristio. Ta kuća joj je uvijek bila

utočište, i možda je bila upravo ono što joj sada treba. Ništa je tamo ne bi

podsjećalo na Keatona i strašnu zbrku u kojoj je sada. Bit će sjajno za Smokeya

da se može natjeravati vani po cijele dane. Nije bilo razloga da istog trena ne

otputuje.

Trebalo joj je samo pola sata da se spremi za put. Skupila je svoje fascikle i

laptop, nadajući se da će raditi na prezentaciji preko vikenda. U prijenosni

zamrzivač spremila je mali odrezak i svježu glavicu salate. Kao i obično,

Smokeyje oklijevao s ulaskom u košaru za ljubimce, pa joj je trebalo nekoliko

minuta dok ga nije uspjela nježno ugurati unutra.

»Već ćeš večeras izaći, Smokey momče«, rekla mu je. »Neće li to biti

lijepo?«

Deset minuta poslije, dok je čekala čuvara garaže da joj doveze auto,

razmišljala je o tome kako će odlaskom iz grada izgubiti kontakt s ljudima iz

klinike koji će prvi saznati novosti vezane za ubojstvo. Mobilna je mreža bila

slaba u Roxburyu, pa ako bi netko i odlučio nazvati je, ne bi je mogao dobiti.

Nakon što je razmišljala nekoliko minuta, nazvala je kliniku i zatražila Maggie.

»Samo sam ti htjela javiti da idem u svoju vikendicu u Catskil- lsu ovaj

vikend«, Lake je rekla.

»Mobilna je mreža oko Roxburya slaba pa sam mislila kako bi bilo najbolje

da ti dam svoj tamošnji broj — želite li me nazvati.«

»Trebao bi te nazvati netko od doktora?« pitala je Maggie.

»Hm, ne — samo sam mislila da bi bilo dobro da imaš moj broj. Znaš, ako

me tko zatreba.«

»U redu«, rekla je susretljivo. »Ali sigurna sam da nema potrebe za tim. Dr.

Levin je rekao da svi mogu otići kući za vrijeme ručka, jer nema više transfera

za danas. Smatra da nam je svima potreban odmor.«

Lake je također ostavila poruku na Mollyinoj govornoj pošti, ispričavši joj

svoje planove i rekavši joj na kraju da će se ponovo čuti.

Promet na sjeveru bio je gust i slabo protočan. No Lake je ipak uspjela

savladati prvi dio puta u samo dva sata. Kada je napokon skrenula s autoceste

kako bi prešla zadnju dionicu puta — kroz ruralne ceste po brežuljcima

Catskillsa — osjetila je kako se njena anksioznost povlači pred navalom ugode.

Nije mogla naći bolju riječ za opis prirode od borovito — beskrajan niz borova

okružuje planine koje se uzdižu okomito uz cestu. Temperaturaje bila sedam ili

osam stupnjeva niža nego u gradu, i ona je spustila prozor da udahne planinski

zrak.

Ništa se nije promijenilo otkada je posljednji put bila ovdje, prije nekoliko

mjeseci, ali opet, ovdje se nikada ništa ne mijenja. Prolazila je pokraj gradića s

trgovinama opće namjene, uz pročelja kuća od obojenih dasaka i zapuštenih

čeličnih mostova. Izgledali su kao da ih nitko nije taknuo još od pedesetih

godina. Jack i ona kupili su ovdje vikendicu ponajviše jer su si mogli priuštiti

samo ovaj predio, ali ona je zavoljela to područje — podsjećala ju je na

pensilvanijski kraj u kojem je odrasla.

Jacku je taj predio na kraju dosadio. »Svaka je druga restauracija u obliku

starog vagona,« dobacio bi podrugljivo za vrijeme vožnje samo nekoliko mjeseci

prije nego što će se razvesti. Nije se iznenadila kada joj je rekao da može

zadržati kuću.

Odmah nakon što je prošla Roxbury zaustavila se na farmi da kupi svježu

rajčicu i voće. Kada je ušla u grad nakon nekoliko minuta, izgledao je sablasno

tih. Posvuda je bila uobičajena prašnjavost, tipična za grad u kolovozu kada se

ljeto primiče kraju.Njezina kuća nalazila se na kraju grada. Kada su ona i Jack tražili kuću, nisu si mogli priuštiti mjesto s velikim zemljištem, pa su se zadovoljili s ljupkom kućom u kolonijalnom stilu u kratkom nizu kuća preko puta nečega što se zvalo seosko zelenilo, a zapravo se radilo o majušnom parku s nekoliko starih klupa. Kuća nije osiguravala puno privatnosti, ali djeca su u stražnjem dvorištu imala dovoljno prostora za igru i njoj su se sviđali srdačni i neposredni susjedi, David i Yvona, veseli par u pedesetima.

Bilo je pomalo čudno, no istovremeno joj je godilo ponovo vidjeti kuću. Kada je parkirala auto ispred kuće i iskrcala svoju prtljagu, čula je nečije dugačke korake iza sebe. Okrenuvši se vidjela je Davida kako se približava.

»Hej, strankinjo«, rekao je, grleći je. »Ludo si nam nedostajala.«»I vi meni također. Hvala što ste pazili na kuću. Stvarno ste divni.«»Nismo te očekivali ovog vikenda. Znači li to da ćeš ponovo dolaziti?«»Da, zaista to namjeravam — iako je ovaj izlet bio više trenutak inspiracije.

Sutra se u kampu održava dan roditelja i moram biti ondje. Što kažete da skoknemo na piće prije večere?«

Zapravo planirala je prespavati večer, ali odjednom je poželjela slušati Davida i Yvonu kako brbljaju na stražnjem trijemu.

»Ne znam što bismo radije radili, ali upravo smo čuli da je Yvonina majka u bolnici. Vjerojatno se radi o još jednom bubrežnom napadaju, pa moramo odmah otići u grad.«

Osjetila je razočaranje. »Pa, onda ćemo to ostaviti za neki drugi put. Samo se nadam da je s njom sve u redu.«

»Onaje dobro, siguran sam, iako ne znam hoću li ja biti dobro nakon provedenog vikenda u bolnici, i čekanja da prođe cijela ta prokleta stvar. A što je s tobom? Kako ti ide ovih dana?«

»Bolje, stvarno mnogo bolje.«»I bit će ti dobro samoj?«»Naravno,« rekla je. »Bila sam ovdje puno puta bez Jacka.«»Ovdje će ti biti prilično mirno — Jean nije došla za vikend i čini se da su

Perryevi na vjenčanju u Dallasu. »Osmjehnuo joj se. »Idem sada. Ne želimo naljutiti mamu.«

Otrčao je natrag preko njezina prednjeg dvorišta i uz stube njihove kuće.

Lake je vidjela da su vrata Jean Orans do nje bila čvrsto zatvorena kao i od

Perryevih. Lake je pogledala u park preko puta ulice. Obično bi tamo bilo

nekoliko djece koja su se igrala s loptom na travi, ili bi ljudi sjedili na izlizanim

klupama, ali danas je bio pust. Osim para razdražljivih vjeverica koje su

natjeravale jedna drugu nije bilo drugih tragova života.

Molim te, mislila je Lake otključavajući vrata kuće, nemoj mi reći da sam bila

budala što sam došla tako daleko potpuno sama.

8.U KUĆI SE ISTOVREMENO OSJEĆALA ustajalost i miris limuna — kao da je spremačica,

koju je Lake zadržala tijekom ljeta, očistila prašinu sa svih površina ali nijednom

nije otvorila prozor. Lake je spustila

zamrzivač na kuhinjski stol i vratila se po vreću sa stvarima i

mačka.

»U redu je, Smokey, sada možeš izaći,« rekla je, otvarajući prednji dio

košare. »Sloboda... seoski zrak.« Mačak se oprezno ušuljao u kuhinju, istražujući

prostor. Kratko vrijeme tumarao je prostorijom, pogledavajući i njuškajući i onda

je naglo ohrabren iskočio kroz otvor za ljubimce u kuhinjskim vratima i nestao.

Bila je nervozna kada su prvi put pustili Smokeya van, ali nikada nije bilo

problema osim što bi ponekad trijumfalno unio u kuću mrtvog miša ili pticu.

Nakon što je raspakirala zamrzivač i širom otvorila nekoliko prozora na

prvom katu, Lake je prošla sobama, razmišljajući što bi trebala sljedeće

napraviti.

Iako su kuću kupili prilično jeftino, imala je odličan raspored i lako se čistila.

Lijevo od glavnog hodnika bila je dugačka srednja soba s kaminom. Na drugoj

su strani bile mala knjižnica i blagovaonica. Kuhinja je bila otraga i iako ne

velika, imala je ono što prodavači nekretnina vole zvati »seoskim šarmom«. Na

nju se nastavljala mala prostorija s televizorom. Njezin omiljeni dio kuće bila je

natkrivena veranda koja se protezala uzduž stražnjeg dijela. Uvijek kada bi

čitala ili samo sanjarila u jednoj od crnih drvenih stolica za ljuljanje tamo vani,

to bi je neodoljivo podsjećalo na bakinu kuću u središnjoj Pennsylvaniji.

Prošla su puna četiri mjeseca od kada je bila ovdje. Iako je izbjegavala kuću,

jer se bojala da će je rastužiti prisjećanja na propali brak, danas nije osjećala

tugu. Više nelagodu. Kuća joj se činila stranom, kao da sanja i sve što bi joj

moglo biti poznato izgledalo joj je pomalo strano, neobično. Pričekaj nekoliko

minuta, rekla je sebi. Ti voliš ovo mjesto i treba ti malo vremena da se ponovo

osjećaš kao kod kuće.

Natočila je čašu vode u kuhinji. U porculanskom slivniku bila je mala

ljubičasta mrlja. Kako je to nastalo, Borovnice? Više se nije mogla sjetiti.

Držeći čašu, nosila je svoju putnu vreću na gornji kat. Stube su škripale i

svijale se, zbog nagle pojave težine. Približivši se vratima velike spavaće sobe,

osjetila je kako joj se steže želudac. Tu je sobu, puno više od spavaće sobe u

New Yorku, povezivala sa smrću svoga braka. Zato što su ovdje vikendima ona i

Jack najčešće vodili ljubav — i — ovdje je prvi put maknuo njenu ruku.

Ušla je u sobu. Kada je vidjela krevet, s blijedoplavim presvlakama,

zaustavila je dah. Zbog njih nije pomislila na Jacka nego na Keatona. Mogla je

opet iznova vidjeti njegovo masakrirano tijelo, kako leži na krvavim plahtama.

Zašto sam došla ovamo, došlo joj je da vrišti, dok je stajala nepomično na

mjestu.

Mora imati plan, rekla je sebi, nešto što će je spriječiti da poludi. Okrenula

se i otišla preko hodnika u gostinjsku sobu. To će sada biti moja soba, odlučila

je dok je odlagala vreću na drveni pretinac za prtljagu. Uredit će sobu, a poslije

će se pozabaviti vrtom. I onda će doći vrijeme za večeru, a zatim za krevet.

Sutra, kada bude malo smirenija, radit će na svojoj prezentaciji.

Nakon što je promijenila presvlake u gostinjskoj sobi, navukla je nešto od

onoga što je donijela sa sobom, kratke hlače, majicu kratkih rukava i par starih

rukavica za vrt. Kada je stupila na trijem, zazvonio je telefon, i ona se trgnula.

To ne može biti policija, mislila je, predbacujući si preplašenost. Oni nemaju

pojma da je ovdje — ako naravno nisu razgovarali s Maggie.

Odahnula je od olakšanja kada je čula Mollyin glas na drugom kraju linije.

»I tako ja sjedim ovdje kao na iglama«, rekla je Molly. »Reci mi što se

događa?«

»Ne zvučiš kao da si na iglama«, rekla je Lake. »Zvučiš kao da si u autu.«

»Upravo se vozim prema ribljoj tržnici na Devetoj Aveniji. Sutra spremam

večeru. Ispričaj mi ojackovu posjetu. O čemu se radilo?«

»Tvrdio je da mora uzeti neke papire — ali to mi se činilo nekako

neobičnim.«

»Neobičnim, kako?«

»Kao da je tražio izgovor da navrati.«

»Želi da ponovo budete zajedno?«

»Šališ se, zar ne?«

»U stvari ne, kako se ponašao prema tebi?«

»Molly, ti ne misliš ozbiljno. Čovjek je upravo zatražio puno skrbništvo. To

teško da bi bila uspješna strategija ako mi se želi vratiti.«

»Muškarci se rijetko ponašaju logično kada se radi o ženama.«

»Vjeruj mi, nije se radilo o tome. Evo što ja mislim — njegov dolazak zbog

dokumenata, bio je samo izgovor kako bi mogao pro- njuškati stanom da vidi

što namjeravam.«

»Misliš, da pokušava pronaći inkriminirajuće dokaze?«

»Možda. Bože, ne znam. On je sada za mene potpuni stranac i ne mogu ga

pročitati.«

»Što ako bi ti se htio vratiti? Bi li pristala na to?«

Prije mjesec dana možda bi odgovorila potvrdno, ali sada je shvatila da je

Jackov potez sa skrbništvom uništio i njene zadnje osjećaje ljubavi prema

njemu.

»Ne. Ni za milijun godina.«

»U redu, onda. Pričaj mi o ubojstvu. Washington Post je objavio da policajci

nemaju pojma tko bi to mogao učiniti. Je li to istina?«

Lake je poželjela da ne mora govoriti o Keatonu.

»Nemam pojma. Policija je ispitala sve na klinici, ali nije vjerojatno da će

nam bilo što reći.«

Nekoliko sekundi bila je u iskušenju sve priznati Molly. Nakon priznanja

mogla bi je pitati što da radi, i vjerojatno umiriti svoju izmučenu dušu. Ali znala

je da to ne može učiniti. Njeno je prijateljstvo s Molly još bilo razmjerno novo, i

nije znala može li joj vjerovati. Nije mogla dopustiti ni da Molly riskira kršenje

zakona.

»Je li te to uzrujalo?« pitala je Molly. »Sigurno ti je to jako čudno.«

»Uh — pa da, osoblje izgleda potpuno preplašeno zbog svega što se

dogodilo.«

»Ali što je s tobom? Taj je čovjek očijukao s tobom, to mora biti prilično

uznemirujuće.«

»Ali ja sam ga jedva poznavala,« rekla je Lake, slušajući obrambeni ton u

svom glasu. »I molim te možeš li prekinuti s tom pričom, 'on je očijukao s

tobom'. To je zadnja stvar koja mi je potrebna da kruži okolo.«

»Ti nisi osumnjičena?«

»Ne — naravno da ne. Ali cijela situacija je prava zbrka.«

Odjednom je žarko poželjela spustiti slušalicu. Razgovor s Molly sve je

ponovo uzburkao.

»Gledaj, sada moram ići,« rekla je Lake naglo. »Moram obaviti neke stvari

dok sam ovdje.«

»Je li ti dobro tamo, tako samoj? Ne bojiš se, zar ne?«

Bože, pomislila je, ovo postaje sve teže i teže.

»Ne, u redu sam. Ovdje sam bila mnogo puta bez Jacka. Mislim, djeca su

uvijek bila sa mnom, ali nikada se nisam osjećala nesigurno.«

»I Smokey je mačak izvježban za napade, zar ne? Sigurna sam da će te on

štititi ako bude potrebno.«

»Jedina stvar koja ga trenutno zanima jest uhvatiti nekog jadnog vrapca.

Sada moram ići. Nazvat ću te sutra, može?«

Čim je spustila slušalicu, zažalila je zbog neljubaznog tona, ali razgovor joj je

bio vrlo naporan.

Pitala se je li bilo moguće da policija kontaktira s njenim prijateljima u

sklopu istrage. U svojoj mašti čula je Molly kako objašnjava detektivu Hullu da je

sugerirala Lake više angažmana i seks očima s Keatonom. To bi bilo upravo

savršeno.

Nekoliko sljedećih sati radila je u vrtu, daleko otraga, plijeveći i režući

pojedine biljke. U jednom se trenutku pojavio Smokey i počeo se trljati svojim

tijelom uz njene gole listove. Shvatila je da je dodir njegova svilenkastog crnog

krzna bila jedina utjeha koju je osjetila posljednjih dana.

»Jesi li sretan što si se vratio ovamo, Smokey?« pitala ga je.

Blago je zamijaukao i onda se udaljio, provlačeći se kroz red uvenulih

naprstaka.

Vratila se korijenju, pokušavajući se koncentrirati, ali nije mogla prestati

misliti na Keatona i policiju. Ima li smisla, pitala se, stupiti u kontakt s

odvjetnikom za kazneno pravo radi savjeta pod zaštitom klijentova povjerenja.

Ali kako vjerovati odvjetniku, nisu li oni obvezni prijaviti svaki zločin — i nisam li

ja počinila zločin jer nisam otišla na policiju?

Sunce je počelo zalaziti. Vratila se kući i istuširala u kupaonici za goste.

Kada bi samo uhvatili ubojicu, sve bi se sredilo, mislila je ribajući nečistoću s

prljavih noktiju. I tada neće biti važno s kim je Keaton bio u krevetu te noći.

Pogledala je na sat kroz mlaz vode. Bilo je skoro šest. Kuća je imala satelitsku

televiziju, pa će moći pogledati lokalne vijesti iz New Yorka. Možda će biti novih

informacija. Nakon što se zaogrnula ogrtačem, požurila se dolje i u maloj

prostoriji upalila televizor.

Sudar četiriju automobila na Mostu Tappan Zeeu bila je glavna vijest, ali

Keatonovo ubojstvo bila je druga. Voditelj se uključio u prijenos uživo mladoga

crvenokosog reportera ispred stambene zgrade na Crosbyu. Lake je napravila

grimasu, vidjevši poznatu lokaciju.

»Prošla su dva dana otkada su pronašli uglednog stručnjaka za medicinsku

oplodnju, Marka Keatona okrutno ubijenog u njegovu potkrovlju u Sohou,«

izvijestio je reporter, »ali policija još nije nikoga uhitila. Trenutačno nema

poznatih sumnjivaca.«

Još prije nego što je prilog završio, Lake je zažalila što je uopće upalila

televizor. Rekla je sebi da je potrebna djeci sutra i da mora po svaku cijenu

izgledati normalno pred njima. Naslonila se na naslon fotelje i zatvorila oči.

Pokušala je izbaciti Keatona, Hulla i McCartyja iz misli.

Nakon što se obukla, odvukla je roštilj iz male garaže pokraj kuće i postavila ga

u stražnjem dvorištu. Upalila je ugljen i čekala da se plamen ugasi. Miris gorućih

briketa obično bi natjerao Smokeya da dođe u trku, no očito je bio prezauzet da

bi se dao smetati. Lake je pogledom odlutala do kraja dvorišta, do neba na

zapadu iznad drveća javora. Sunce je zašlo i nebo je bilo glatko, mliječno-plave

boje koja se može vidjeti u unutrašnjosti školjke Jakovljeve kapice. Noćima

poput ove, ona, Jack i djeca imali su običaj sjediti u stražnjem dvorištu i gledati

zvijezde i krijesnice kako izlaze jedna po jedna. Boljelo ju je srce zbog tih

sjećanja.

Kad je ugljen bio spreman, stavila je meso na rešetku. Zatim je razrezala

rajčicu i postavila mjesto za sebe za stolom na verandi. Često je sama sjedila za

tim stolom — kada bi Jack morao ostati u gradu zbog posla, a djeca otišla

spavati — i samotnjak u njoj uživao je u tome. Ali danas joj se ta samoća nikako

nije sviđala. Bilo je glupo doći tu sama, shvatila je, osobito zato što je uglavnom

htjela prkositi Jacku. I kako je samo mogla misliti da će je boravak ovdje smiriti?

U gradu je barem mogla otići na ručak s Molly ili u kino. Nema šanse da tu

prespava preko nedjelje. Kada završi dan roditelja, vratit će se, pokupiti

Smokeya i otići ravno natrag u grad.

Pojela je svoj odrezak i salatu uz čašu vina, nesvjesna njihova okusa. Nakon

što je pospremila stol, izrezala je komadić odreska za Smokeya i ostavila ga na

malom tanjuriću na podu verande, otvorivši širom pregradna vrata.

»Evo, ovdje, Smokey,« dozivala je u potpunoj tami dvorišta. »Dođi sada.«

Nikada ga nisu varali instinkti kada su se posluživali ostatci i očekivala je da

će ga svake sekunde vidjeti kako juri kroz tamu. Ali nije došao, iako ga je

dvaput zvala.

Otišla je unutra, natočila još jednu čašu vina i vratila se svojoj stolici na

verandi.

Zrikavci i skakavci počeli su zrikati u glasnom, kakofonijskom koncertu. Još

nije bilo traga Smokeyu. Taj prokleti mačak, pomislila je. Vjerojatno kasni iz

osvete jer dugo nije smio ići u prirodu.

Ispivši vino, njena ljutnja pretvorila se u brigu. Shvatila je da su prošla četiri

sata od kada ga je posljednji put vidjela u vrtu. Nikada prije nije ostao ovako

dugo vani, čak i kada je bio ljutit. Je li se izgubio? Ili još gore, ozlijedio?

Uzdahnula je. Nije imala izbora nego ga potražiti.

Nakon što je izvadila bateriju iz kuhinjske ladice, krenula je preko stražnjeg

dvorišta, usmjerivši svjetiljku prvo prema drveću u pozadini, a onda u tamno

grmlje koje je tvorilo granicu između njene kuće i Yvonine i Davidove. Noć je

bila bez mjesečine ali zvijezde su svjetlucale na nebu. »Dođi, Smokey, dođi«,

zvala je zabrinuto.

Osluškivala je, nadajući se da će čuti mijaukanje, ali vladala je potpuna

tišina. S ulice iza njezina dvorišta čula je zatvaranje vrata automobila i paljenje

motora. Nakon što je automobil otišao ponovo su se čuli samo zrikavci i

skakavci.

Sjajno, pomislila je. Samo mi još to treba.

Ušla je kroz mali prolaz u grmlju u Davidovo i Yvonino dvorište, puštajući da

zraka svjetiljke pleše po travnjaku. Ničeg nije bilo osim redova crnookih suzana.

Od tamo se probila do vrta Jean Orans i onda u vrt Perryevih. Odjednom se

upalilo malo svjetlo na trijemu njihove kuće. Shvatila je da gaje upalio senzor za

pokret.

Ovdje joj tama nikada prije nije izgledala zloslutno, ali sada joj se nije

sviđala — posebno jer su svi susjedi otišli. Namjeravala se okrenuti i vratiti kada

je začula meškoljenje u grmlju na kraju dvorišta Perryevih. Okrenula se i onamo

usmjerila snop svjetlosti.

Šum se dovoljno pojačao da pomisli da ga uzrokuje nešto veće od mačka.

Zaustavila je dah. Odjednom je iz grmlja izmigoljio ra- kun, a ona je od

iznenađenja poskočila. Brzo se vratila istim putem kojim je došla kući.

»Ubit ću te Smokey,« promrmljala je u sebi, ali sada je bila stvarno

zabrinuta. Možda ga je pregazio auto.

Zgrabivši ključeve, krenula je prema vozilu. Vozila je niz ulicu nekoliko puta,

gledajući naprijed, natrag u zelenilo. Također se provezla sporednom iza njene

kuće, i onom iza te. Nije bilo ni traga mačku, uostalom, nije bilo traga nikomu —

iako je mogla vidjeti da u nekim kućama titra plavo svjetlo televizora kroz

prozor. Pola sata kasnije vratila se i ušla kroz stražnja kuhinjska vrata, moleći se

da se Smokey pojavio. Ali još ga nigdje nije bilo. Činilo se kao da joj se događaju

same nesreće.

Sjela je za kuhinjski stol, stavila ruke preko očiju i pokušala smisliti plan. Ako

se mačak ne vrati do jutra, provozat će se okolo prije nego što krene u kamp,

možda će čak nalijepiti nekoliko oglasa. Ako ga do tada ne bude pronašla,

morat će se vratiti nakon dana roditelja i nastaviti sa svojom potragom.

Molim te, molim te, neka bude sve u redu s tobom, Smokey, vapila je

poluglasno.

Zaključala je vrata preko noći i natočila čašu mlijeka da je odnese u krevet.

Prije nego što se popela, pogledala je prema jednom kuhinjskom prozoru čije je

staklo bilo jedina barijera između nje i okolice. Uvijek su ostavljali otvorene

prozore u prizemlju, ali sada se zbog toga osjećala nelagodno. Spustila ih je

jednog po jednog i zaključala. Zatvorivši zadnjeg, čula je dozivajuće glasanje

legnja mračnjaka. Taj bije zvuk bilo koje druge noći ispunio radošću, no noćas je

samo pojačao njezin jad.

Gore se presvukla u pamučnu spavaćicu i uvukla u svoj novi krevet. Ponijela

je sa sobom roman, ali je pogledom samo prelazila preko riječi. Svako malo

ispustila bi knjigu i nagnula se naprijed, osluškujući, u nadi da će čuti Smokeya

kako se uvlači kroz otvor za ljubimce. Samo je jedanput čula zvukove izvana —

odjeke smijeha tinejdžera, barem je tako pretpostavljala. U ponoć je ponovo

sišla, misleći da se možda Smokey ušuljao unutra, podvijena repa, ali nije mu

bilo traga.

I onda, nešto malo prije jedan, dok je gasila svjetlo uz krevet, čula je

Smokeyevo mijaukanje kako dopire odozdo. U potpunom olakšanju, izvukla se iz

kreveta, upalila svjetlo u hodniku i požurila niz stube.

Činilo se da mijaukanje dolazi iz kuhinje. Zvučalo je žalosno kao daje doživio

nesreću. Zatim je postajalo sve glasnije, gotovo poput cviljenja. Došavši do dna

stuba, čula je kako je mačak uletio u dnevnu sobu. Sjajno, pomislila je. Nosi

polumrtvu životinju i ne zna što će s njom.

»Dođi Smokey,« zazvala je koračajući bliže. Svjetlo u hodniku dopiralo je

samo do ulaza u sobu i ona ga nije mogla vidjeti. Bilo je tiho nekoliko sekundi,

da bi onda mačak koji se nalazio u udaljenom kraju sobe, naglo ispustio krik.

Lake je nespretno napipala prekidač na stolnoj svjetiljci i kada se pojavilo

svjetlo, pretražila je prostor pogledom. Nigdje ga nije vidjela.

»Smokey, što se dogodilo?« rekla je, oprezno koračajući dužinom sobe.

Bez upozorenja, mačak je iskočio iza naslonjača, i Lakeina je ruka poletjela

prema ustima u šoku. U slabom, prigušenom svjetlu mogla je vidjeti da je krzno

na njegovu tijelu sada bilo drugačije boje — ružičaste i blijedo sive umjesto

crne. Kada se sklupčao u kutu, užasnuto je shvatila da ne gleda u krzno - nego

u kožu. Osim glave i nogu, potpuno je nestalo dlake s njegova tijela.

9.PRVA JOJ JE POMISAO bila da je Smokeya napala neka životinja, ali približivši mu

se, vidjela je da uopće više nema krzna, a ne samo djelomično. I nije imao rana,

čak ni ogrebotina. To nije mogao učiniti pas ili rakun.

»U redu je Smokey,« rekla je blago. Priljubio se uz kut sobe i mogla je vidjeti

kako se trese. Kada je zakoračila prema njemu, Smokey se sakrio iza stolice i

počeo cviljeti. Sada ga je uspjela bolje pogledati. Imao je svježu ranicu na tijelu.

Činilo se kao da su ga obrijali električnim brijačem. To je svakako učinio čovjek.

Preplavljena strahom, okrenula se oko sebe, i ugledala dva velika prozora

iznad obje strane kamina. Gledali su na uzak travnjak ispred kuće i travnjak koji

se nalazio između njezine te Davidove i Yvonine kuće, ali sve što je sada mogla

vidjeti bila je najcrnja tama. Je li osoba koja je to učinila još bila tu negdje vani,

možda čak špijunirajući je ne bi li vidjela njenu reakciju? Pojurila je prema

najbližem prozoru i spustila dugačke žute navlake. To isto učinila je i s drugim

prozorima u sobi. Dok je Smokey još uvijek cvilio ispod stolice, dvaput je

provjerila jesu li prednja vrata kuće zatvorena kao i dvoja vrata u kuhinji.

Tko je to mogao učiniti? Očito se radilo o nekoj zlobnoj psini. Odjednom se

prisjetila smijeha tinejdžera koji je dopirao kroz prozor spavaće sobe ne puno

prije nego što se Smokey vratio. Sada više nije bila samo uplašena, nego i

bijesna.

Moram nazvati policiju, pomislila je, žureći se natrag u srednju sobu. Ali

odmah čim su joj te riječi projurile glavom znala je da to ne može učiniti. Tada

će policija imati zapis njezina poziva, i preko unutrašnje suradnje u policiji, Hull i

McCarty mogli bi saznati za taj poziv, a to ne bi bilo dobro. Ne može si dopustiti

da sejoš više izloži i da njen život ne odaje sliku savršene normalnosti.

Smokey je prestao cviljeti iako je i dalje bio iza stolice. Lake je odlučila

zaogrnuti ga dekom kako bi ga smirila i utješila.

Uzevši prekrivač s naslona sofe, spustila se na jedno koljeno i pokušala ga

dozivanjem izmamiti van. Smokey je ispustio blagi, žalostivi jecaj, kao daje

željan dodira. Ali kada je ona ispružila jednu ruku ispod stolice, ogrebao ju je

pandžom, iscrtavajući tri tanke linije na gornjem dijelu njene ruke.

»K vragu«, promrmljala je. Ustala se i podignuvši stolicu objema rukama

prisilila je Smokeya da se prestane skrivati. Kada je projurio preko srednje sobe

bacila se s prekrivačem na njega. Zatočen, silovito se počeo trzati ispod njega.

Čvrsto ga je zgrabila i pala na kauč, držeći ga što je jače mogla uz sebe.

»Smiri se, smiri se, maleni«, prošaptala je, povlačeći prekrivač s njegove

glave. Koprcao se u njenim rukama, pokušavajući pobjeći stisku, da bi na kraju

zbog iscrpljenosti popustio.

Tako ga je držala najmanje deset minuta, tješeći ga blagim tepanjem. Za

sve to vrijeme jednim je uhom slušala zvukove izvana. Ako bi čula da se netko

vani miče, ne bi imala izbora nego nazvati policiju.

Kada se Smokey napokon smirio, odnijela ga je u kuhinju, i nježno ga

ugurala u prijenosnu košaru. Pretpostavljala je da će tamo bolje spavati i da će

joj biti lakše motriti na njega.

Sto se nje tiče, znala je da je bilo malo vjerojatno da će zaspati, posebno gore.

Bolje da ostane na kauču, pomislila je, tako će moći čuti ako se netko bude

šuljao okolo. Otrčala je gore kako bi uzela jastuk, i sat za alarm. Tu u blizini,

udaljena dvadesetak minuta bila je veterinarska ambulanta i odmah ujutro

tamo će odvesti Smo- keya kako bi bila sigurna da nije ozlijeđen.

Nekoliko sljedećih sati ležala je na kauču s upaljenom lampom i Smokeyem

u njegovoj košari na podu pokraj njezine glave. U mislima se ponovo vraćala na

svoju potragu u stražnjim dvorištima. Jesu li je tinejdžeri koji su to učinili — ako

je njezina pretpostavka bila točna — tada promatrali? pitala se. Je li bila u nekoj

vrsti opasnosti?

Prije zore, kada se svjetlo počelo probijati kroz navlake, napokon je uspjela

zaspati, iako je to bio nemiran, znojan san koji joj je malo pomogao. Sat i pol

kasnije, Smokey ju je probudio. Barem je mijaukao, više nije cvilio. Nakon malo

borbe, Lake ga je pustila iz košare da jede i upotrijebi kutiju s pijeskom. Otvor

za kućne ljubimce zatvorila je košem za smeće — iako je bilo teško zamisliti da

bi on ikada više poželio otići van. U sedam ga je vratila u košaru i sada je bio

pokraj nje u autu.

Samo je jedan automobil bio na parkiralištu, pa se nije iznenadila ušavši u

praznu ambulantu. Nije bilo nikoga, osim čovjeka koji je sjedio na rubu stola za

prijam, ispijajući kavu. Kada je ušla, podi- gnuo je glavu s novina koje je upravo

čitao i kimnuo. Nije mu bilo više od trideset godina, imao je ugodno i pomalo

hladetinasto lice.

»Jutro«, rekao je toplo. »Ja sam dr. Jennings. Kako vam mogu pomoći?«

»Netko je napravio nešto strašno mojem mačku,« reklaje Lake. »Oni — su

obrijali većinu njegova krzna. On — zove se Smokey. Sada se smirio, ali željela

bih biti sigurna da nije ozlijeđen.«

Veterinar se zabrinuto namrštio.

»U redu, donesite ga tamo«, rekao je, pokazavši glavom prema stražnjem

dijelu ambulante. Podigao je formular sa stola. »Najprije ćete morati ovo ispuniti

— recepcionarka neće doći još jedan sat.«

Slijedila je veterinara niz hodnik u malu sobu za preglede sa stolom od

nehrđajućeg čelika. Spustio je stol sa zida i stavio na njega prijenosnu košaru.

»O.K. Smokey«, rekao je blago, otvarajući prednji dio košare. Mačak se

iskesio i pokušao ga ogrepsti, ali veterinar ga je stručno uhvatio i držao dok se

nije potpuno umirio.

»O moj Bože«, rekao je, pogledavši u Lake. »Tko mu je to učinio?«

Njegov se glas sada činio hladnijim, i pitala se ne sumnja li u

nju.

»To su vjerojatno učinili tinejdžeri,« rekla je brzo. »Mislim da sam čula

nekoliko njih kako se smiju blizu kuće nešto prije nego što je Smokey ušao.

Možda su se motali okolo, tražeći nevolju.

»Zvali ste policiju?«

»Hm, ne, još ne. Ali hoću, naravno.«

Jennings je usmjerio pogled ponovo na Smokeya i počeo prelaziti svojim

rukama oprezno preko njegova tijela, tražeći bilo koju vrstu prijeloma. Očima je

pratio svoje ruke. Napokon je pogledao prema Lake.

»Mislim da imate krivo«, rekao je ozbiljno.

Ona se ukočila, zbunjena. Je li joj se on to suprotstavlja, sugerirajući da laže?

»Kako to mislite?«

»To je presložen posao za tinejdžere. Ne može se ošišati mačka tako glatko,

a da ga se prethodno ne uspava. Mačak bi se preplašio i nikako ga ne biste

mogli natjerati da bude miran.«

»Vi mislite — ? Tvrdite da je to bilo s nakanom?«

»To je moja pretpostavka. Mrsko mije što vas to moram pitati, ali imate li vi

neprijatelje? Mislim, je li se tko od vaših susjeda tužio na mačka u posljednje

vrijeme? Ljudi čine grozne stvari tuđim kućnim ljubimcima ako ih gnjave. Truju

ih, znaju ih i zapaliti.«

Lakeino tijelo klonulo je u nevjerici. »Svi su moji susjedi prijateljski

raspoloženi,« rekla je. »Njih čak i nije bilo ovog vikenda.«

Ali polako je počela shvaćati o čemu se ovdje radi: to nije bila nepromišljena

slučajna psina. Netko je to dobro isplanirao. I htio ju je smrtno uplašiti.

»Kako ga je netko mogao uspavati?« pitala je.

Jennings je slegnuo ramenima. »Mogao je ostaviti nešto hrane vani sa

sedativom unutra.« Ponovo je pogledao prema Smokeyu i prošao prstima preko

mačkova tijela. »Oh, gle!«

»Što je?« reklaje Lake.

»Ovdje,« rekao je, pritiskajući prstom ispred crvene točke na prednjem

dijelu Smokeyevih leđa. »Izgleda kao da je dobio injekciju.«

Lake je zadržala dah.

»Gledajte, očito sam vas preplašio«, rekao je veterinar. »Želite li da

nazovem policiju?«

»Ne, ne«, rekla je Lake. »Puno vam hvala, ali ja poznajem policajce u gradu.

Učinit ću to kada se budem vratila kući.«

»U redu, kako želite.« Pogledao je natrag prema mačku. »Dopustite mi da

dovršim pregled i i uvjerim se da je sa Smokeyem sve u redu.«

Nakon što je dohvatio instrument s držača na zidu, pogledao je Smokeyu u

oči. Lake je sjela na malu stolicu iza njega. Njezin je mozak ubrzano radio,

uzimajući i odbacujući različite mogućnosti.

Ako je to bilo isplanirano, pomislila je — a moralo je biti jer se ne događa

samo tako da se netko pojavi u nečijem stražnjem dvorištu s hipodermičnom

iglom i električnim brijačem — to je onda značilo da netko daje sve od sebe

kako bije uzdrmao. Je li i to ima neke veze s Keatonovom smrću? Srce joj se

spustilo u pete. Možda je ubojica znao da je bila s Keatonom — i pratio je do

Roxburyja. Pomislila je na vožnju jučer. Nije opazila daju je bilo kada itko pratio,

ali kako je većinu vremena bila zaokupljena svojim mislima — vjerojatno to ne

bi niti zapazila.

Ali naravno, to nije bila jedina mogućnost. Sjetila se svog poziva Maggie

jučer. Rekla joj je da dolazi ovamo, čak joj je dala i ime grada, i zamolila je da

obavijesti ljude na klinici. Maggie je također naglasila da će toga dana ranije

zatvoriti kliniku. Bilo tko s automobilom mogao je provjeriti njenu adresu na

informacijama i pronaći kuću. Spomenula je barem nekoliko ljudi na klinici da

ima mačka.

A djeca. Pitala se u panici? Bi li oni mogli biti u opasnosti? Mora otići u kamp

i uvjeriti se da je s njima sve u redu.

»Ali nemojte prekoračiti više od dvije na dan.«

Pogledala ga je, zbunjeno. Dr. Jennings joj je pružao mali bijeli paketić.

»Ispričavam se«, rekla je. »Možete li to ponoviti?«

»Ako se bude ponovo ponašao uznemireno, možete mu dati jednu od ovih,

ali ne više od dvije na dan.«

Nekoliko minuta poslije bila je na putu prema Roxburyju. Osjećala se napeto

i prestrašeno.

Poželjela je da se može odmah spakirati i da se više ne mora vraćati. Ali nije

mogla ponijeti Smokeya u kamp. Ne samo da bi bilo okrutno držati ga u košari

cijeli dan, također nije mogla riskirati da ga djeca vide takvog.

Zaustavila je auto na ulazu i pogledala svuda ispred kuće. Kako nije vidjela

ništa neobično, ostavila je Smokeya u kuhinji s hranom i zdjelicom svježe vode,

i onda pojurila natrag prema autu.

Kasnila je deset minuta. Pokušala je nadoknaditi vrijeme vozeći što je brže

mogla, ali njena je noga popuštala papučicu za gas dok je pokušavala shvatiti

taj novi zaokret u svojoj noćnoj mori. Ako je tko iz klinike to učinio, zašto? Jer je

taj netko ubio Keatona i znao je da je ona bila s njim te noći?

Ali ako je ubojica znao da je ona bila u stanu, zašto je to bilo tako važno?

Očito zato što on — ili ona — pretpostavlja da Lake sumnja tko je to bio. Ali ako

je Lake bila opasnost, zašto je naudio mačku, a ne njoj? To je vjerojatno

upozorenje, zaključila je. »Znam da si bila tamo i bolje ti je da zašutiš — ili ćeš

biti sljedeća.« Neće reći Hullu i McCartyju što se dogodilo Smokeyu. Odmah bi

posumnjali da to ima neke veze s njom.

Malo prije nego što će skrenuti u posljednji zavoj prije kampa, provjerila je u

retrovizor, kako joj se činilo stoti put. Nitko je nije slijedio.

Kada se zaustavila na prepunom parkiralištu kampa, shvatila je da je bila

toliko zaokupljena s onim što se dogodilo Smokeyu da se nije psihički pripremila

na susret s Jackom. Jack je, odjednom je shvatila, također znao da će ona biti u

vikendici ovaj tjedan. Možda zastrašivanje sa Smokeyem uopće nije imalo veze

s Keatonovom smrću, nego sa skrbništvom.

Jack je pokušava uplašiti kako bi ona ostavila dojam luđakinje. Je li on bio

sposoban za to? Otvarajući vrata automobila, shvatila je da stari Jack to nikada

ne bi mogao učiniti. Ali ona ne zna na što je sve spreman novi Jack.

Čula je svoju kćer prije nego što ju je ugledala — kada je s travnatog

brežuljka odmah iznad parkirališta do nje dopro uzvik »mama«. Bilo je to u

Amyinu stilu da uzbuđeno čeka majčin dolazak — i Lake je preplavio val

olakšanja.

»Hej slatkice,« Lake je uzviknula, široko mašući i namještajući velik osmijeh.

Amy je hodala uz drugu djevojku iste visine, obje u kaki kratkim hlačama i

lovački-zelenim majicama na kojima je bio otisnut logotip kampa. Krenule su

prema Lake kao da je ona bila kamion sa sladoledom koji se upravo zaustavio

toga vrućeg popodne- va. Lake im se požurila u susret. Iako je Amy naslijedila

Jackovu visinu i atletsku građu, imala je Lakinu smeđu kosu i sivo-zelene oči

— i ljudi bi odmah znali da su majka i kći. Međutim, Amy je bila samouvjerena

onako kako Lake nikada nije bila u njezinim godinama

— razlog je bio njen znamen od rođenja, zbog kojeg je bila duboko posramljena.

Kada su dvije djevojke došle do nje, Amy je mamu obgrlila oko struka.

»Hej, lijepo je vidjeti te,« rekla je Lake, uzvrativši joj zagrljaj i ljubeći joj

tjeme.

»Mama, mama, ovo je Lauren,« rekla je Amy, smijući se prema crvenokosoj

djevojci s aparatićem za zube koja je stajala pokraj nje. »Ona je iz Buffala. Mi

smo bili tamo, zar ne?«

»Da, prošli smo kroz Buffalo na putu prema Nijagarinim slapovima. Bok,

Lauren. Drago mi je da smo se upoznale.«

»Zapravo je to predgrađe,« rekla je Lauren. »Amherst. Jeste li čuli za to

mjesto?«

»Da, naravno.« rekla je Lake. »I recite mi što planirate za danas djevojke.

Prvo idete na plivačku utrku?«

»Da, i onda ručak i nakon toga imamo show talenata«, rekla je Amy.

»Lauren i ja ćemo pjevati. Will će izvoditi životinjski ples — glumit će tvora.«

»Tvora — savršeno! A gdje je on?« Lake ga je htjela što prije vidjeti.

»Igra nogomet, mislim,« Amyje rekla. »Sigurno je već potpuno prljav.

Kunem ti se, tako mi je neugodno zbog njega — uvijek je prljav kao prase.

Hoćeš da te provedem kampom, mama? Mislim da nisi sve vidjela onoga dana

kada si nas ostavila.«

»Bilo bi mi drago. Hoće li tvoji roditelji doći, Lauren?«

»Da, ubrzo. Oni uvijek na sve kasne.« Dodala je, kolutajući očima kako bi to

istaknula.

Počele su se uspinjati brijegom, dok su još neki roditelji hodali iza njih. Jack

sigurno još nije došao, pomislila je gledajući okolo, inače bi to Amy spomenula.

»Tražiš li tatu?« Amy je rekla, pogodivši njene misli na taj svoj tajnovit

način.

»Je li on ovdje?« Lake je pitala, nastojeći zvučati opušteno.

»Ne, on neće doći«, njena kći je rekla.

»Sto?« Rekla je Lake, zaustavivši se.

Amy je slegnula i pustila da joj ramena padnu.

»Voditelj nam je rekao,« rekla je potišteno. »Rekao je da je tata nazvao

direktora i rekao mu da neće doći. Navodno je nešto iskrsnulo.«

10.TO NEMA smisla, pomislila je Lake. Zašto Jack nije mogao doći? Možda to ima

neke veze s izletom u Boston koji je spominjao. Izbjegava lije? Pomislila je

ponovo na Smokeya. Je li ga Jack obrijao — ili je poslao nekoga da to učini — i

sada nije imao petlje pogledati je u oči? Poigrava li se on to s njenim umom? A

tu je bio i taj poziv usred noći. Ako je Jack bio iza onoga što se dogodilo

Smokeyu, možda je također stajao iza poziva.

»Jesi li, mama?« Amy je šapnula, probijajući se kroz Lakeine misli.

»Jesam li što, draga?«

»Jesi li uzrujana? Jer tata neće doći«.

»Oh, ne, mila, nisam uzrujana. Ja —ja sam bila znatiželjna.«

Njih su tri dovršile uspon na glavnu površinu kampa. Tamo je bilo desetak

roditelja i djece, koji su se već skupili na travnjaku na kojem je na pojedinim

mjestima nestalo trave zbog prekomjerne upotrebe.

Will je isto bio tamo. Na sebi je imao samo kupaće gaćice. Uživao je u jednoj

od hrpe krafni koje su bile poslužene na izlizanim izletničkim stolovima. Kada je

ugledao Lake, mahnuo je kao da pokušava zaustaviti zrakoplov i onda joj je, uz

širok osmijeh potrčao u susret. Zamalo je zaplakala kada ju je zagrlio svojim

prljavim rukama.

»Već si se presvukao, ha?« rekla je Lake, mrseći njegovu svileno plavu kosu.

»Vjerojatno zato što je izgubio kratke hlače od kampa,« rekla je Amy.

»Zaveži, Amy — nemaš pojma. Mama, plivam u sve četiri kategorije. Jedan

dečko je bolji od mene u slobodnom stilu, ali mislim da ću pobijediti u leptiru. I

možda leđno.«

»Pa to je sjajno«, rekla je Lake.

»Jesi li dovela Smokeya«, pitao je Will.

Zamalo je ustuknula. »Nisam, Wille, Smokey je morao ostati kod kuće.«

»Ali rekla si da ćeš ga povesti«, rekao je mršteći svoje mekano, svijetlo čelo.

»Jesam li? Kada sam to rekla?«

»Onog dana kada smo stigli ovamo. Rekla si da ćeš ga povesti sa sobom za

dan roditelja.«

»Oh, žao mi je, zlato. Ali tako je vruće. Ne bi mu se svidjela vožnja u košari.

Ali ionako ćeš se vratiti kući za nekoliko tjedana — tada ćeš ga vidjeti.«

Što će im reći, pitala se, kada ga vide, još bez većeg dijela krzna?

Jutro je bilo prepuno događaja — plivačke utrke, nogomet, streljaštvo,

ručanje gnjecavih sendviča i mlake limunade. Bila je zahvalna što nisu ništa

očekivali od roditelja osim da u gomili promatraju jednu točku i prelaze na

sljedeću. Nije mogla zamisliti kako bi to izgledalo da je u svom trenutnom stanju

morala sudjelovati u povlačenju užeta ili u utrci u vrećama. Imala je snage samo

za neobavezan razgovor s drugim roditeljima.

Kada je počeo show talenata bila je još puna zebnje. Očajnički je htjela što

prije pokupiti Smokeya i napustiti kuću, a opet srce joj se stezalo od pomisli na

rastanak od djece. Kako se priredba primi

cala kraju i kamperi su se počeli okupljati s prijateljima na improviziranoj

pozornici, potražila je pogledom direktora kampa.

»Dobar dan, ja sam Lake Warren,« rekla je, približavajući mu se. »Žao mi je

što sam vas probudila one noći.«

Trebao mu je trenutak kako bi shvatio o čemu govori. »Oh, nema

problema«, rekao je, sjetivši se. »Je li se to na kraju razjasnilo?«

»Čini se da je bio pogrešan broj,« rekla je. »Ali taj me poziv stvarno uplašio.

Mislila sam da se nešto dogodilo Willu.«

»Nemate se zašto brinuti. Mi ovdje jako pazimo na djecu — nikada ih ne

gubimo iz vida.«

»I preko noći?« pitala je.

»Preko noći? Sve je čvrsto zaključano. Imamo čak noćnog čuvara. Zašto?

Ima li razloga — ?«

»Ne — no zbog toga sam poziva malo napeta. Možete li zamoliti voditelje da

posebno dobro motre na moju djecu? Bila bih vam vrlo zahvalna.«

»Naravno,« rekao je ljubazno. Ali mogla je vidjeti po načinu na koji je skupio

oči da misli kako je paranoidna — ili da nešto skriva.

Kada se udaljila od njega, zagrizla je usnicu, misleći na misteriozan poziv

koji je dobila dvadeset i četiri sata prije Keatonove smrti. Vjerojatno nije bio u

vezi s ubojstvom. Možda nije imao veze ni s čim. Pa ipak, ako se tko namjerio

na nju — i ako Jack nije stajao iza onog što se dogodilo Smokeyu — to bi moglo

značiti da su njena djeca također u opasnosti. Pitala se bi li ih trebala odvesti iz

kampa, i dovesti natrag u grad? Instinkt joj je govorio da bi ih sada trebala imati

uza se, ali dok su joj misli prelazile preko svih mogućnosti, shvatila je da je za

njih upravo sada grad najlošije mjesto. Ovdje će barem biti nevidljivi onomu tko

bi se okomio na nju. Osim toga, shvatila je, nitko osim Jacka ne zna točno gdje

su oni.

Prijatelji, čak i ljudi na klinici, nisu znali da su djeca u kampu, i na sreću,

nitko se nije potrudio pitati za ime kampa.

U 16 sati događaji su se primicali kraju i došlo je vrijeme za oproštaj. Oboje

djece ponašalo se netipično za njih pri rastanku. Will, od kojeg je očekivala da

će se teškom mukom odvojiti od nje, potrčao je naprijed s prijateljima, pritom

vukući svoje plivačke medalje po prašnjavoj travi.

»Sto, neću dobiti zagrljaj?« povikala je za njim.

»Oh, da, naravno, mama,« rekao je, potrčavši natrag kako bi je zagrlio.

»Pozdravi Smokeya, u redu?«

Amy je naprotiv, inače tako samouvjerena i sabrana, posegnula za njenom

rukom dok su hodale prema parkiralištu i čvrsto je držala.

»Što želiš da ti pošaljem u sljedećoj pošiljci, zlato?« pitala je Lake. »Htjela

bih ti poslati nešto što će te doista razveseliti.«

»Želim samo jednu novu knjigu, mama. I nešto gumenih bombona. Dovoljno

za mene i Lauren.«

»Poslat ću ti... Oh, zamalo sam zaboravila. Dobila si pismo od organizacije

'Spasite tigrove'.«

Kopala je po torbi tražeći omotnicu i kada ju je pokušala dati kćeri vidjela je

da se Amyno lice izdužilo, i da nastoji zadržati suze. Je li je cijeli dan nešto

mučilo, a da to Lake, zaokupljena vlastitim strahovima, nije niti opazila.

»Što je, mila?« Lake je pitala, stišćući Amyinu ruku.

»Nije ništa, pretpostavljam.« Amyje izgledala kao da jedva čeka izgovoriti

što je muči dok istovremeno oklijeva opteretiti Lake.

»Ne, reci mi,« nagovarala ju je Lake. »Jesi li... jesi li tužna, zato što tata neće

doći?«

»Valjda. Htjela sam da me čuje kako pjevam pjesmu na priredbi.«

»Mislim da su snimali. Može nabaviti DVD.«

»Dobro, onda je u redu«, Amyje rekla tužno. Lake je mogla vidjeti da

problem nije bio u Jackovu nedolasku.

»Ali tu je još nešto, Amy, zar ne? Reci mi, draga.«

»Mama,« pitala je Amy, gotovo šapćući. »Je li sve u redu?«

»Kako to misliš?« pitala je Lake. Tijelo joj se ukočilo na uzbunu.

»Ne znam. Izgledaš drugačije danas. Kao — ne znam.«

To je bilo tako svojstveno njezinoj intuitivnoj kćeri, pomislila je Lake —

osjetila je stravu koja divlja odmah ispod majčine kože.

»Žao mi je ako si dobila taj dojam, slatkice,« rekla je Lake. »Ne, sve je u

redu. Još se navikavam raditi stvari na svoj način. Ali u redu sam. Zaista.«

»Dobro onda,« Amyje rekla nesigurno. Zvučala je potpuno ne- uvjereno.

»Znaš što mislim?« rekla je Lake, obgrlivši Amy. »Mislim da je dan roditelja

zapravo i dobra i loša stvar. Dobra, jer se svi možemo okupiti zajedno, ali zbog

toga svi pomalo čeznemo za domom. Tužna, jer te moram napustiti, i mislim da

si ti pomalo tužna jer mi moraš reći zbogom. Ali čim pronađeš Lauren i otkrijete

nešto što će vas zabaviti, opet ćeš se dobro osjećati.«

»Ali što ćeš ti raditi večeras?« Amy je zavapila.

»Oh, planiram nešto s prijateljima,« lagala je Lake. »Slušaj, sada želim da

potrčiš natrag uzbrdo i mahneš mi s vrha, je 1' može?« Lake se željela uvjeriti

da će Amy stići do glavnog dijela kampa prije nego što ona ode.

Još su se jedanput čvrsto zagrlile, i onda je Lake gledala Amy kako se

uspinje uzbrdo. Na vrhu se okrenula i žalosno mahnula. Lake joj je odmahnula

natrag, boreći se s plačem.Tek kada je izašla iz parkirališta, dopustila je da joj

suze poteku niz obraze. Zašto joj se sve to događa? Nikako nije smjela otići

Keatonu te noći, ponovo se prekorila. Nije smjela popustiti svojoj patetičnoj

potrebi da bude željena.

Vozila je brzo, često prekoračujući ograničenje brzine na vijugavoj cesti.

Kada je napokon stigla kući, vidjela je dvoje ljudi — muškarca i ženu — kako

sjede na jednoj od klupa u parku, držeći limenke osvježavajućeg pića u ruci i

opušteno čavrljaju.

Jesu li oni doista bili ono što se činilo da jesu? Lake ih je kriomice pogledala,

žureći se prema prednjim stubama kuće.

Unutra u kući, vladala je mrtvačka tišina. Hodala je oprezno kroz sve

prostorije u prizemlju kako bi se uvjerila da ništa nije dirano. Došavši do

kuhinjskih vrata, nakratko je zastala, osluškujući. Tada je polako gurnula vrata.

Soba je bila upravo onakva kakvu je ostavila, osim što se sada kasno

popodnevno sunce prelijevalo po drvenom podu. I Smokey je bio ovdje,

sklupčan na dvosjedu u maloj sobici pokraj kuhinje. Podigao je glavu i tužno

zamijaukao kada je ušla.

Lake ga je nježno položila natrag u njegovu košaru. Kada je zatvarala vrata

košare, zazvonio je telefon, na što se ona preplašeno trgnula. To je vjerojatno

Molly, pomislila je. Ali kada se javila, muški glas koji nije poznavala izgovorio je

njeno ime poput pitanja.

»Ja sam,« odgovorila je, srce joj je sve brže lupalo.

»Zdravo, Lake, ovdje Harry Kline.«

»Oh, zdravo,« rekla je, iznenađeno. Ostavila je svoj broj u klinici, ali od svih

ljudi, psihijatar je bio zadnja osoba koju ju očekivala čuti.

»Nadam se da ne smetam.«

»Ne — uh, ne uopće«, rekla je. Znala je da zvuči zbunjeno, ali htjela je što

prije završiti s razgovorom i napustiti vikendicu.

»Maggie je poslala mejl okolo u kojem piše kako možemo kontaktirati s

tobom, i ja sam pomislio da bih te mogao nazvati ovog po- podneva. Na osnovi

pozivnog broja pretpostavljam da si ti negdje na sjeveru, u brdima.«

»Da — u Catskillsu.«

»Odlično. Ideš li tamo često vikendom?«

»Ovisi, znaš o sezoni, takvim stvarima.« Dok je govorila, naviri- vala se kroz

kuhinjski prozor, provjeravajući što se događa vani. »Ustvari, u ovo sam vrijeme

ovdje obično pola vikenda. Upravo sam namjeravala vratiti se u grad.«

»Onda te neću zadržavati. Ako ćeš već sutra biti u gradu, jesi li za to da

odemo na kavu?«

Sada ju je stvarno iznenadio.

»Hm, naravno. Nešto — nešto se dogodilo?«

»Ne. Samo sam htio porazgovarati s tobom o nekim stvarima — izvan

ureda.«

»Zvuči pomalo zloslutno«, rekla je.

»Žao mi je što tako zvuči. Nisam tako mislio. No teško je razgovarati u uredu

dok su tamo pacijenti.«

»Oh, u redu. Naravno. Slobodna sam gotovo cijeli dan.«

»Možeš li u 11? Znam da si na West Sideu, pa bi se mogli naći kod Nice

Matina — onog bistroa na uglu Sedamdeset devete i Amsterdama.«

»Zvuči dobro. Vidimo se onda.« Spustila je slušalicu, zgrabila košaru za

kućne ljubimce i izjurila iz kuće.

Dok se udaljavala, stalno je bacala pogled u retrovizor. Iza nje vozio je

jedino mali otvoreni crveni kamion, koji je uskoro skrenuo na drugu cestu. Tko

god je ozlijedio Smokeya, očito je davno otišao — ustvari sigurno je otišao

prošle noći. Odjednom se sjetila još jednog zvuka koji je čula — laganog

zatvaranja vrata automobila dokje stajala u stražnjem dvorištu Perryjevih.

Možda je taj netko tada pobjegao, nakon što je omamio i obrijao Smokeya.

Hoće li ta osoba ponovo napasti, ovaj put u gradu, pitala se? I hoće li ona biti

meta, a ne samo njezin mačak? Svi njeni živci bili su napeti. Moram nešto

učiniti, pomislila je.

Kada je ušla u zgradu, Carlos, vratar koji je radio vikendom, bio je na

dužnosti. Dopustio joj je da ostavi svoje torbe u predvorju kako bi se parkirala u

garaži, ali zadržala je Smokeya uz sebe. Vrativši se, vidjela je da je Carlos svu

njenu prtljagu stavio na pomična kolica. Bili su sami u predvoiju.

»Htjela bih vas zamoliti za malu uslugu, Carlos,« rekla je, nastojeći pronaći

pravu riječ.

»Naravno, gospođo Warren«, rekao je.

»Znate, bavim se savjetničkim poslom, i jedan od mojih klijenata imao je u

posljednje vrijeme problema, jedan od njegovih partnera — liječnik — ubijen

je.«

»Oh, moj Bože,« rekao je namrštena čela. »To je doista veliki problem.«

»Znam — to je strašno. Jako sam napeta zbog cijele situacije. I zato sam vrlo

oprezna.«

Pogledao je u nju, čekajući da nastavi. Mogla je vidjeti da nema pojma kamo

smjera.

»Mislim, možda sam pomalo smiješna ali jako sam napeta zbog cijele stvari i

želim biti posebno oprezna što se tiče stana. Ne želim da itko dođe gore prije

nego što mu pregledate osobne isprave. I molim vas da me svakako

obavijestite bude li tko svratio i pitao za mene«.

Podignuo je malko svoju bradu i kimajući napokon shvatio što

želi.

»Mislite da ste u opasnosti, gospođo Warren?«

»Ne, ne. Samo sam malo paranoična i nadam se da ćete mi izaći u susret.«

»Naravno«, rekao je. »Mi uvijek poduzimamo sve mjere opreza, ali ja ću biti

vrlo oprezan. Gospođo Warren, uvjeravam vas u to.«

»I hoćete li to prenijeti ostalim vratarima?«

»Naravno.«

Čim je ušla u stan, okrenula je ključ u vratima i povukla zasun, što nikada

prije nije radila preko dana. Uvijek se osjećala sigurnom u stanu, ali sada joj se

ništa nije činilo sigurnim. Nakon što je otvorila Smokeyevu košaru i promatrala

ga kako tužno ulazi u dnevnu sobu, provjerila je svaku prostoriju stana ne bi li

se uvjerila da nitko nije ništa dirao.

Bilo je skoro sedam sati, već se spustio mrak. Natočila je čašu vina i sjela za

kuhinjski stol. Morala je otkriti tko je oteo Smokeya i zašto. Prazna omotnica

ležala je na stolu i ona ju je preokrenula. U svom poslu stalno je uzimala

zabilješke, jer joj je to pomagalo ne samo da bolje pamti, nego i da pronađe

smisao u onome što se dogodilo.

Kemijskom je olovkom napisala jednu riječ: Jack. I onda upitnik. Je li moguće

da je Jack pokušava preplašiti i izludjeti, kako bi se pojavila pred psihijatrom

poput psihičke ruine. Tako bi na kraju njegova bitka za skrbništvo bila riješena,

čisto zakucavanje?

Lake je zatim napisala riječ klinika. Kako je Harry spomenuo, svi su bili

obaviješteni gdje će ona biti ovaj tjedan. Budući da su dobili slobodno popodne,

bilo tko od osoblja mogao se odvesti do njene kuće u petak. I netko iz klinike

lako je mogao doći do šprice.

Ali ako je tko iz klinike ubio Keatona — i sada je izaziva — koji bi motiv

mogao imati? Ljubomoru? Profesionalnu zavist? Je li nekoliko kratkih tjedana

Keatonova boravka na klinici moglo uzrokovati nešto poput toga? Možda je

Keatonova smrt bila povezana s problemom koji je spomenuo. Ali kako ona

može otkriti što je to bilo?

I onda je napisala jedan x — za nepoznato. Još je bilo moguće da Keatonova

smrt nema veze s klinikom. Možda je njegov kockarski problem — ako ga je

doista imao — bio razlog pa ga je ubio nekakav grozan kriminalac. I sada

vjerojatno motre na nju. Ali, bi li se oni gnjavili s brijanjem mačka? Zar oni

jednostavno ne ispale metak u zatiljak i tijelo bace na smetlište?

Torba joj je bila na stolu i kada je pronašla svoj BlackBerry u džepu ukucala

je Haydenin broj. Možda će ona imati najnovije informacije u vezi s policijskom

istragom.

»Upravo sam te sada htjela nazvati,« rekla je Hayden. »Mislila sam da ću te

uloviti prije nego što ti i tvoj slatki suprug izađete van večeras. Ili ti možda

moraš obaviti neke obiteljske stvari, pogledati jedan od filmova o Namiji, ili

nešto slično?«

Lake se zamalo podsmjehnula. »Moja su djeca u kampu«, rekla je. »I slatki

suprug više ne živi ovdje.«

»Oh, — nisam to znala.«

Lake je odmah prešla na stvar, dijelom i da promijeni temu.

»Što se događa na klinici?«

»Bilo je intenzivno — i sada se primirilo. S Levinom je lako surađivati, ali ne

mogu podnijeti neke osobe tamo, posebno onu Brett ili Brie. Ponaša se kao da

ima metlu u guzici — a tako i izgleda.«

»Znači ja nisam jedina koju prezire?«

»Ne, i sada se stvarno ljuti na mene. Kada sam saznala da je Levin poslao

snage kući u petak, prisilila sam je da ostane i odgovara na pozive. Bila mije

potrebna da vodi zabilješke o pozivima novinara i uputi ih na policiju. Kada ti

lešinari dobiju govornu poštu, postaju samo gladniji.«

»Teško da ih možeš kriviti zbog njihova interesa.«

»Znam. Ali Levin kaže da nakon »mame osmorki« jedva čekaju kako bi

otkrili nešto negativno o klinici. Tu je jedan televizijski reporter koji se zove Kit

Archer zbog kojeg Levin zna dobiti živčani napad. Želi se osigurati da taj ne

dođe ni blizu cijele ove zbrke.«

Archer. To je ime bilo ispisano na dosjeu koji joj je Levin istrgnuo iz ruke.

»Možeš li ih držati na udaljenosti?« pitala je Lake.

Tu je nastala stanka i Lake je mogla čuti kako Hayden uzima gutljaj nečega.

Gotovo je mogla vidjeti njene duge prste s tamnocrveno obojenim noktima,

kako drže čašu za vino.

»Ne, sada ne. Zato sam te nazvala. Dogodilo se nešto što bi ti mogla nazvati

uznemirujućim, i govno bi moglo uskoro udariti u ventilator.«

Lake se potpuno ukočila. »O čemu se radi?« pitala je.

»Levin me je nazvao jutros. Čini se da je doktor Keaton dao svežanj ključeva

svog stana jednoj od medicinskih sestara nekoliko dana prije nego što je ubijen.

Bili su u nezaključanoj ladici cijeli tjedan — i bilo tko ih je mogao uzeti.«

11.»TKO?« PITALA JE LAKE, jedva čujna glasa.

»Tko?« rekla je Hayden. »Misliš, tko ih je mogao uzeti kako bi ušao u njegov

stan i ubio ga? Nemam blage veze, a ako Levin nešto zna, nije podijelio tu

informaciju sa mnom.«

»Ne — mislila sam, tko je u klinici imao ključeve? U čijem su stolu bili?«

Lake je znala kako je bilo moguće da je netko iz klinike ubio Keatona, ali ta

je informacija cijelu tu ideju učinila stvarnom, a ne samo njenom maštarijom.

»Oh. Čekaj da pogledam.« Zvuk listanja papira. »Maggie Dono- hue.«

»Je li se ona viđala s Markom — dr. Keatonom?« pitala je Lake. I protiv njene

volje želudac joj se stegnuo na pomisao da je Keaton spavao s Maggie.

»Ne, čini se da se nije radilo o tome. Levin je rekao da je ona pristala

uzimati Keatonovu poštu i zalijevati biljke dok se Keaton idući tjedan ne vrati iz

Kalifornije gdje je morao završiti neke stvari. I ona ima alibi.

Čini se da je slavila bratov rođendan u Queensu i da je kod njega

prespavala.«

»Ali zašto prije nije ništa rekla?«

»Prema Levinu, nije joj palo na um da bi to mogao učiniti netko s klinike.

Koliko sam shvatila, ubojica nije nasilno ušao — ali polici-

ja nije otkrila tu malu pojedinost prošli tjedan. Maggiein brat ima prijatelje

policajce. Oni su mu to rekli i onda joj je on to ispričao. Nazvala je Levina u

petak sva histerična.«

»Ali ključevi su i dalje u ladici, zar ne ?«

»Da. Levin je otišao u ured i našao ih na istome mjestu gdje je ona rekla da

će biti. Očito ih je netko uzeo kako bi ušao u Keatonov stan i onda ih vratio na

staro mjesto odmah nakon ubojstva. Možeš pretpostaviti, ako ubojica radi na

klinici, koliko će mi to otežati posao ublažavanja štete.«

Lake je šutjela, dok se njezin um nosio s viješću. Ako je ubojica zaista radio

u klinici, postojala je velika mogućnost — da je on ili ona — također obrijao

Smokeya kao neku vrstu upozorenja njoj.

»Rekla sam Levinu da mora nazvati policiju,« Hayden je nastavila,

prekinuvši tišinu, »ali vidjela sam da mu se nije svidjela ta ideja. On misli da je

Keatonovo ubojstvo počinio netko izvana i da je povezano s njegovim

kockarskim dugovima — a to je također moja pretpostavka. Ali na kraju je

shvatio da nema izbora. Ako on ne bi ništa rekao, Maggiein brat bi progovorio.«

»I je li? Je li Levin otišao na policiju?«

»Aha. Reci mi — ti znaš neke od faca tamo, bi li netko od njih mogao biti

ubojica?«

»Zaista nikoga tamo ne znam pretjerano dobro. Osim Stevea Sa- rija, jednog

od liječnika — i ne mogu zamisliti da bi on mogao nekome nauditi.«

»Ako je netko tamo to doista učinio, sigurna sam da ti nisi u nikakvoj

opasnosti. I zato se prestani brinuti.«

»Brinuti?« Lake je rekla braneći se. »Kako to misliš?«

»Mogu osjetiti strepnju u tvom glasu. Ako ubojica operira na klinici, očito se

radi o nekom internom sukobu. Ti si savršeno sigurna.«

To je smiješno, pomislila je Lake sarkastično. Sada je zapravo bila u

opasnosti više nego ikada u životu.

»Pričekaj malo, hoćeš li?« Rekla je Hayden prije nego što je Lake mogla

nešto reći. »Oh sranje, to je klijent. Nazvat ću te ponovo kada budem imala više

novosti.«

Čim je razgovor završio, Lake se zavalila u stolicu. Sada je bilo jasno da je

netko iz klinike lako mogao ući u Keatonov stan i onda ga ubiti. U mislima se

vratila na »problem«. A problem se mogao odnositi na neugodnu situaciju koja

je odjednom nastala između njega i nekoga od osoblja. Sjetila se kako je Keaton

s primjesom blagog nezadovoljstva u glasu nazvao Levina rock zvijezdom

oplodnje. Možda je bilo suparništva između njih dvojice, za koje je Keaton na-

pokon shvatio da se ne može prevladati. Ali, je li Levin mogao ubiti Keatona

samo zato što je ovaj odlučio da neće raditi za kliniku?

Poslije, ležeći na krevetu širom otvorenih očiju, pitala se želi li se Harry

sastati s njom da joj kaže novosti u vezi s Keatonovim ključevima. Ili je možda

sumnjiči za nešto? Kada se radi o pretvaranju, psihijatri su kao psi koji traže

tartufe — mogu ga namirisati. Čvrsto je stisnula oči i pokušala se vlastitom

voljom prenijeti u besvjesno stanje. Ali svojim unutrašnjim očima odjednom je

vidjela kako Will i Amy leže u krevetima na kat u bungalovima kampa u mrkloj

noći. Što ako ih dovodim u opasnost, pomislila je u očaju. To je bilo satima prije

nego što je napokon osjetila kako joj misli blijede i utonula u nemiran san.

Sljedeće jutro prisilila se ponovo pregledati sve zabilješke koje je zapisala u

klinici. Obećala je Levinu da će održati početnu prezentaciju sljedeći tjedan, i

morala je već sada imati nekoliko ideja. Već je imala nekoliko marketinških

koncepata, ali trebala je više njih i boljih. Radeći, pitala se kako će ona to

psihički izdržati, u svojemu trenutačnom stanju. Možda će Levin predložiti da to

odgode. Sigurno on sam neće biti pretjerano raspoložen za raspravljanje o

marketingu zbog svega što se dogodilo. Zadubila se u posao i izgubila osjećaj

za vrijeme. Kada se prenula, vidjela je da kasni deset minuta na sastanak s

Harryjem.

Harry je već bio u restauraciji, kada je stigla, čitajući presavinuti New York

Times. Iako je bio odjeven kao i većinu vremena — u tamne hlače i kobaltno

plavu košulju raskopčana okovratnika — danas, kada mu se ona približavala,

izgledao je drugačije. Opuštenije, pomislila je. Vjerojatno se vikendima odmarao

od stresa savjetovanja parova na rubu očaja.

Kada je došla do stola, pogledao je gore, i nasmiješio se. Bilo je nemoguće

reći na osnovi njegova izraza koje su mu bile namjere. Budi prijateljski

raspoložena, rekla je samoj sebi, ali nemoj ništa odati.

»Mislio sam da ćemo biti jedine dvije osobe na Manhattanu jutros,« rekao je,

pridižući se. »Čini se daje još sedmero ljudi također odlučilo ostati u gradu.«

Pokazao je bradom prema napola popunjenim stolovima iza nje.

Njihov stol u bistrou bio je malen, i prvi je put imala prigodu promotriti

njegovo lice izbliza. Nije bio klasično zgodan — zbog male kvržice na nosu — a

ipak je njegovo lice bilo privlačno: blage smeđe oči, glatka, nježna koža i njegov

čest ironičan osmijeh. Imao je pomalo valovitu, poludugu crnu kosu, začešljanu

unatrag.

»Obično ostaješ u gradu vikendima?« pitala je.

»Ponekad — sviđa mi se kako je sve mimo,« rekao je. Pomaknuo je svoje

naočale za čitanje tamnih okvira na vrh glave. »I tako si uspjela ostati samo

pola vikenda izvan grada?«

»Uh, pa da«, reklaje. Nimalo je nije zanimao neobavezan razgovor, ali znala

je da mu se mora prilagoditi i ponašati se isto kao on.

»Morala sam se vratiti. Još moram puno napraviti da bih imala uspješnu

prezentaciju.«

»Inače, kako ide s tim?« pitao je.

Je li on mogao osjetiti njenu uznemirenost? Pitala se. Uvijek je slušao na taj

psihijatrijski neutralni način, nikad ne otkrivajući što zapravo misli.

»Prilično dobro«, rekla je. »Raditi marketing za kliniku pravi je izazov. Jedno

je raditi promidžbu za toplice ili novu kremu za tijelo. Ovo je potpuno drugačije.

Ljudi kojima su potrebne usluge klinike vrlo su ranjivi, i ja ne želim pogoditi krivi

ton.«

»Znam. I ovo što se sada događa potpuno je ludo«, rekao je. »Čujem da

postoje klinike koje nude povrat novca ako začeće ne uspije. Možeš li vjerovati

u to? I neke od stvari u vezi s doniranjem jajašaca doista su apsurdne. Postoji

klinika blizu Washingtona koja nudi 'darovatelje s doktoratima'. Ne dobiješ samo

dijete. Dobiješ jedno dijete s izgledima da postane astrofizičar.«

Nije me zato zvao da se nađem s njim, pomislila je — da bi raspravljali o

umjetnoj oplodnji kao biznisu.

»Žališ li što se klinika odlučila na agresivniju promidžbu?« Pitala

je.

»Sigurno shvaćam potrebu za nekim marketingom. Radi se o poslu, na kraju

krajeva i konkurencija je sve jača. Samo nisam siguran gdje će povući crtu.«

Tada ih je prekinula konobarica, htjela je uzeti Lakeinu narudžbu. Lake je

naručila kavu s mlijekom.

»Sigurno ti je teško razgovarati s pacijentima,« rekla je Lake.

»Katkad, da. Najteže je to što oni često krive sebe. Nekad pričaju o tome

kako se osjećaju prokletima.«

»Vidjela sam jednu pacijenticu u hodniku prošli tjedan, neutješno je plakala

sva slomljena,« rekla je Lake. »Bilo mi ju je tako žao.«

»Nisam bio tamo toga dana, ali čuo sam za to. Čini se da ju je Rory uspjela

nagovoriti da se sastane sa mnom, ali onda je odustala. Nažalost ne mogu

prisiliti nekoga da dođe na razgovar sa mnom.«

»Izgledala je prilično mlado, pretpostavljam da će ponovo pokušati s

izvantjelesnom oplodnjom.«

»Možda«, rekao je, sliježući ramenima.

»Zašto samo možda?«

»Već je prošla njih osam — to je dijelom i bio razlog zašto je bila tako izvan

sebe.«

»Osam? Ajme, to je puno. To je zacijelo naporno fizički, mislim za njeno

tijelo.«

»Zvučiš poput Marka Keatona.«

Njegova primjedba ju je potpuno iznenadila.

»Kako to misliš?« Rekla je, pokušavajući izbaciti obrambeni ton iz svoga

glasa.

»Čini se da mu se nije sviđalo koliko je ona imala pokušaja, s obzirom na

njenu situaciju. Kada sam prelistavao njezin karton, zapazio sam neke njegove

komentare koji su upućivali na to.«

»Misliš li i ti da je to bilo previše?«

Nakrivio je glavu i naslonio obraz na šaku, razmišljajući o pitanju.

»Mene zanima što se događa u njihovoj glavi, a ne u tijelima«, rekao je.

»Ono što znam jest da liječnici na klinici dobro rade svoj posao. Puno pomažu

ženama da zatrudne — i zbog toga nam pacijenti dolaze.«

»Znam da ti također imaš privatnu praksu«, rekla je. »Zašto uz to obavljaš

ovakvu vrstu savjetovanja?«

»Moja je šogorica imala problema sa začećem, i to ju je uništilo. Moj jadni

brat nije znao kako bi joj pomogao. Vidio sam da bi im razgovor sa stručnom

osobom mogao pomoći.«

»I što se na kraju dogodilo?«

»Nakon dosta neuspjelih pokušaja, odustali su. Petnaest godina kasnije još

su zajedno, ali njihova neplodnost poslovičan je gorila od 350 kilograma u sobi.

»Nije pomoglo ni to što ja nisam imao takvih problema.«

»Ti imaš djece?«

»Kćer, ima 19 godina. Na prvoj je godini fakulteta na Bucknel-

lu.«

Lake je osjetila kako joj lice odaje iznenađenje. Mislila je da je Harry u ranim

četrdesetima, ali morao je biti stariji, ako ima dijete koje studira.

Nasmijao se, pogodivši njene misli. »Imao sam samo dvadeset i dvije godine

kada se ona rodila — na mojoj prvoj godini fakulteta. To nije najbolji način za

početak braka. Nije ni potrebno reći da se brak na kraju nije održao. Ali Allison

je ispala sjajno, i ništa ne žalimo.«

»To je baš lijepo«, rekla je. Kamo ovo smjera? Opet se pitala.

»Trebao bih ti postaviti isto pitanje koje si ti postavila meni. Postoji li neki

specijalni razlog da si se odlučila raditi za kliniku za umjetnu oplodnju?«

Djelić sekunde osjetila je potrebu objasniti mu neobičnu vezu koju je

osjećala između sebe i pacijenata — i nju i njih izdala su njihova tijela. On je

tako dobro slušao i sigurno bi je utješilo kada bi si olakšala dušu i ispričala ono

što nikad ni s kim nije podijelila. Ali nije se usudila reći mu išta o sebi.

»Kada je Steve spomenuo projekt, jednostavno je zvučalo vrlo zanimljivo.

Imala sam prijatelje koji su se borili s neplodnošću, ali ja sam imala sreće.«

»Tvoja djeca su mala, zar ne?«

»Devet i jedanaest. Oni su upravo sada u cjelodnevnom kampu, gore u

Catskillsima — bila sam tamo u blizini kada si me nazvao i pitao bismo li se

mogli naći.«

Nadala se da će njeno spominjanje poziva shvatiti kao znak.

Harry se počeo meškoljiti na stolcu i vidjela je da je shvatio što je mislila.

»Pa, drago mi je što si pristala naći se sa mnom tako brzo nakon mog

javljanja, posebno uz sav taj posao koji moraš obaviti.«

»Zašto si me htio vidjeti?«

»Da budem iskren, samo sam želio vidjeti kako si.«

»Kako sam?« pitala je. Osjetila je u sebi navalu bijesa.

»Možda imam krivo, ali čini mi se da te je ubojstvo zaista potreslo. Mislio

sam da bi možda željela govoriti o tome. lako nas takve stvari ne pogađaju

izravno, još mogu snažno djelovati na nas.«

Imala je pravo, pomislila je sa zebnjom. Osjetio je njenu paniku. Ako pokuša

zanijekati njegovu intuiciju, znat će da laže. Grozničavo je razmišljala kako da

ga skrene s traga.

»Ubojstvo me je uznemirilo«, rekla je nakon što je polako udahnula zrak.

»Ali tu je još nešto što me muči. Pretpostavljam da sam otvorena knjiga, iako to

ne želim biti.«

»Želiš li razgovarati o tome?« Harry je pitao kada se konobarica vratila s

kavom za Lake.

Ne, ne želim, pomislila je. Ali neće biti uvjerljiva ako nešto ne kaže. Uzela je

gutljaj pića prije nego što je progovorila.

»Ja sam usred nečega što se na početku činilo kao prijateljska rastava

braka, da bi odjednom suprug zatražio puno skrbništvo nad djecom. Zbog toga

sam pod priličnim stresom.«

»Koji ljigavac«, rekao je Harry. Zatresao je glavom u znak neodobravanja ali

onda se zaustavio i nasmijao. »Usput rečeno, to je moje profesionalno

mišljenje.«

Lake nije mogla odoljeti a da se ne nasmije.

»Hvala«, rekla je. »Naviknuta sam da se suzdržavam i o njemu govorim

samo dobre stvari pred djecom; lijepo je čuti da netko ima loše mišljenje o

njemu.«

»Žao mi je što čujem da prolaziš kroz takvo što. Javi mi ako ti ikako mogu

pomoći.«

»Hoću, hvala.«

Harry je pogledao na sat.

»Jesi li ogladnjela?« rekao je. Mogli bismo ovdje ručati, ako se slažeš.«

»Hm, hvala — ali moram se vratiti svojoj prezentaciji. Možda drugi put.«

Rekao je da će ostati i ručati u kafeu. Popila je zadnji gutljaj svoje kave.

Kada je stavila šalicu na stol, Harry se nagnuo prema njoj i blago joj vrhovima

prstiju dodirnuo ruku.

»Nadam se da te to ne boli«, rekao je. Kada je povukao svoju ruku, vidjela je

da misli na ogrebotinu koju joj je nanio Smokey, dok ga je pokušala izvući ispod

stolice.

»Oh, ne« rekla je. »To je samo — ogrebotina. I ne sjećam se više kako sam

je dobila.«

Uznemirena, pokupila je torbu i ustala se da krene.

»Sretno s prezentacijom,« rekao je. »Siguran sam da će biti briljantna.«

Zureći se kući, vrtjela je ponovo u mislima konverzaciju s Harryjem. Nadala

se da će njeno spominjanje situacije sa skrbništvom umiriti sumnje koje je

mogao imati.

Dokje otvarala vrata stana, razmišljala je o njegovoj primjedbi kako je

Keaton doveo u pitanje Levinovu procjenu pacijentice koja je imala osam

tretmana izvantjelesne oplodnje. Pitala se prvi put nije li se problem koji je

Keaton spomenuo zapravo odnosio na sukob s cijelom klinikom, a ne samo s

nekim od osoblja. Zastala je u hodniku i zatvorila oči, nastojeći se točno

prisjetiti Keatonovih riječi te noći. Rekao je nešto o tome kako upravo sada

klinika nije najbolje mjesto za njega. Možda je Keaton otkrio nešto što ga je

odbilo.

Lake nije nikada svjedočila ničemu imalo sumnjivom na klinici, ali kako nije bila

medicinar ne bi niti mogla znati odigrava li se tamo nešto loše. Mora nekako

otkriti što bi to moglo biti. Odjednom je pomislila na reportera kojeg je

spomenula Hayden, čovjeka zbog kojega je Levin dobio napadaj bijesa.

On je napisao članak o velikom biznisu oplodnje, koji, bilo je jasno, Levin nije

htio da ona vidi. Možda je članak bio istinit, ili u njemu je barem bilo naznaka

istine. Lake je strepila od odlaska u kliniku s obzirom na skorašnje događaje, ali

znala je da mora pročitati članak. Mogla je spasiti sebe — i svoje skrbništvo nad

djecom —jedino ako otkrije tko je ubio Keatona i nekako usmjeri policiju u tome

smjeru, dalje od nje.

Rekla je sebi da će se zabiti u sobu i raditi do večeri. Ali umjesto da joj daju

poleta, njene su je poteškoće paralizirale. Uz to, bilo ju je sve više strah od

ponovnog odlaska u kliniku sljedećeg dana. Ako je ubojica tamo radio, ona će

biti vrlo izložena. Ali nije imala izbora. Mora se domoći članka: to je bila jedina

stvar s kojom je mogla nešto početi. I ako se pojavi mogućnost da ne bude

previše napadna, željela je razgovarati s Maggie o ključevima.

Sljedećeg dana bila je na autobusnom stajalištu u osam i trideset, u kliniku

je stigla nakon devet. Kimnuvši u znak pozdrava recepcionaru, Lake je krenula

glavnim hodnikom klinike. Dok je prolazila pokraj praznog ureda medicinskih

sestara, zahvatila je pogledom najgornju ladicu Maggieina stola, i borila se

protiv nagona da se zaustavi i otvori je.

»Danas si poranila«, čula je glas iza sebe kada je ispustila svoje torbe na

stol u maloj dvorani. Okrenula se i vidjela Rory ispred sebe. Super, pomislila je.

Nije željela ostaviti dojam kao da se ponaša čudno.

»Imam poslije sastanak u središtu grada«, reklaje Lake, i mislila sam prvo

ovdje navratiti.«

»Jesi li ugodno provela vikend, Lake?«

»Hm, da — uspjela sam se malo odmoritii. Kako se ti osjećaš?«

»Bolje, pretpostavljam,« rekla je Rory, iako joj je izgledala umorno. Plavi

krugovi ocrtavali su joj se na blijedoj koži ispod očiju.

»Nastojim paziti da stres ne naudi mom djetetu na bilo koji način.«

»Da, to je vrlo važno. Nisam se sjetila pitati te — znaš li djetetov spol?«

»Dečko«, rekla je, obuhvativši jednom rukom svoj okrugli trbuh. »Tako sam

sretna.«

»To je divno — čestitam.«

»Čitala sam da kod parova koji imaju dječaka postoji veća vjerojatnost da će

ostati zajedno«, rekla je Rory. »Jer muškarci potajno žele dječake.«

»Ja nikada nisam za to čula,« rekla je Lake. »Ali mogu shvatiti kod koga bi to

moglo biti istinito. Pretpostavljam da bi to mogli nazvati faktorom Henrika VIII.«

Činilo se kao da je zadnja primjedba prohujala pokraj Roryine glave.

Pogledala je u stranu, čela namrštenog radi koncentracije.

»Nadam se da je to točno«, rekla je Rory. »Za djecu je važno odrastanje u

stabilnom domu. Ti ne misliš tako?«

Je li Lake spomenula Rory da je rastavljena? pitala se. Nekog bi je drugog

dana ta primjedba, koliko god naivna bila, uzrujala, no danas je bila previše

napeta da bi marila.

»Ja mislim da je najvažnije napraviti sve najbolje što možeš,« rekla je Lake.

»Kako si to dobro rekla«, Rory ju je pohvalila osmjehnuvši se i okrenula se

da ode. »Želim ti ugodan dan.«

Čim je Rory otišla, Lake se iskrala iz male dvorane i krivudajući otišla niz

kratak hodnik prema arhivi na kraju klinike. Pogledavši prema hodniku koji se

nastavljao na operacijsku dvoranu vidjela je skupinu od pet ljudi u plavim

kutama — Sherman, pomislila je, i

Hoss također — ali bili su previše zaokupljeni razgovorom da bi je primijetili.

Jednom u arhivi, oprezno je zatvorila vrata iza sebe i izvukla ladicu u kojoj je

prošli put otkrila Archerov dosje. Nije ga bilo. Uopće me to ne čudi, pomislila je.

Levin nije želio da ga ona vidi i nije ga vratio.

Za slučaj da je premjestio dosje, pretražila je druge ladice, ali nigdje ga nije

bilo. Shvatila je da je dosje vjerojatno na sigurnom u Levinovu uredu. Bi li se

usudila tamo ušuljati i potražiti ga?

I tada je shvatila da to nije potrebno. Članak će moći naći online ako potraži

reporterovo ime — nije mogla vjerovati da se toga nije sjetila prije. Požurila se

natrag u malu dvoranu i uključila laptop. Upisala je Archerovo ime i pojavili su

se naslovi šest ili sedam njegovih članaka. Svi su izgledali kao veliki istražiteljski

članci, objavljeni u različitim novinama. Nije bilo teško ne vidjeti koji od njih joj

je Levin zgrabio iz ruke: Vrli novi svijet. Iza zatvorenih vrata klinike za oplodnju.

Kliknula je da joj se otvori taj članak.

Tek je pročitala prvi odlomak kada je uhvatila tračak Maggieine crne

kovrčave kose kako leluja pokraj vrata. Shvativši da bi to mogla biti njezina

jedina šansa za razgovar s njom nasamo, Lake je spustila poklopac na

kompjutoru kako se ne bi vidio ekran i počela slijediti Maggie niz hodnik.

»Hej, Maggie«, zazvala je tiho medicinsku sestru kada je ova ulazila u

praznu kuhinju. Maggie se okrenula, i Lake se začudila vidjevši njeno iscrpljeno

lice.

»Bok«, rekla je Maggie bezvoljno.

»Slušaj, čula sam za ključeve«, Lake je rekla tiho. »Sigurno te to vrlo

uzrujalo.«

»Nisam ih nipošto smjela ostaviti u ladici«, Maggie je prošaptala potišteno,

gotovo joj je bilo drago da se nekome može povjeriti.

»Znaš li što to znači? To znači da je netko tko ovdje radi mogao ubiti doktora

Keatona.«

»Ali to nije tvoja pogreška. Osim toga, ne mora nužno biti tako.«

»Ne mogu sada govoriti— dr. Sherman me čeka.«

»Jesi li za to da se nađemo na kavi poslije posla?« pitala je Lake.

»Večeras mi ne odgovara. Ali možemo se sastati za vrijeme ručka,

pretpostavljam.

Imam stanku u 12 i 30. Uvijek idem u kafić preko puta Lexa i Osamdeset i

prve.«

Nakon što su se dogovorile da se nađu ondje, Lake se požurila natrag kroz

labirint hodnika. Zamalo se sudarila s Brie kad je ponovo ušla u malu dvoranu,

jedva se zaustavivši. Brie je stajala na ulazu.

»Dobro jutro« rekla je Lake, nastojeći zvučati prijateljski.

»Zdravo«, odzdravila je Brie hladno. Njene usne, premazane bezbojnim

sjajilom, danas su se jedva micale dok je govorila i Lake je opazila da je vrh

njezina nosa bio crvenkasto roza boje, kao da je premazan krvlju. »Vi ćete biti

ovdje cijelo jutro? Nama će poslije trebati ova soba.«

»Uskoro odlazim«, rekla je Lake. »Uvijek sam sretna kada mogu odraditi

svoj posao u klinici.«

»Mislila sam da ćete do sada već biti gotovi. Ne bismo li mi već trebali imati

vaš izvještaj?«

»Kao što dr. Levin zna, držim se rokova.«

Brie ju je samo kratko pogledala i onda je naglo izašla iz sobe. Lake se

oslobodila toga susreta i sjela. Odmah je vidjela da je netko dirao njezin laptop.

Ostavila je gornji dio samo djelomično spušten, dok je sada bio posve zatvoren.

Brie ju je špijunirala. I očito je vidjela što je Lake pretraživala.

12.JE LI BRIE bila samo znatiželjna, ili je to bilo nešto više, pitala se Lake? Znala je

da je Brie bila manijak kontrole i rigidno zaštitnički raspoložena prema klinici, ali

možda je to bilo više od toga. Ako je Levin bio ubojica i sumnjao da Lake nešto

zna, mogao je Brie dati zadatak da motri na nju. I sada će ga Brie izvijestiti što

ona namjerava.

Iako je željela očajnički pročitati članak, nije se usudila to napraviti ovdje.

Morala je pronaći kafić s bežičnom vezom za internet i pročitati ga tamo. I onda

će se u 12.30 naći s Maggie.

Nakon što je strpala laptop u torbu, Lake je krenula natrag prema prednjem

dijelu klinike. Danas joj se činilo da su sva vrata bila zatvorena. Iz jedne od soba

za ispitivanje čula je jaukanje, nakon kojeg je slijedio prigušeni vrisak. Čula je

da neki od tretmana mogu biti neugodni, bolni — kada naprimjer napune

maternicu vodom radi pregledavanja.

Prolazeći pokraj Levinova ureda, zaustavila je dah, pitajući se je li Brie sada

bila tamo i ogovarala je. Odjednom su se vrata širom otvorila. Levin je stajao na

ulazu, ne s Brie nego s vrlo privlačnom djevojkom koja je izgledala kao da ima

19 ili 20 godina. Njena duga ravna kosa bila je boje maslaca, a lice preplanulo.

Levin je ispružio ruku, s dlanom prema gore, pokazujući na prednji dio klinike.

»Recepcija je odmah iza ugla lijevo,« rekao je djevojci, u svom najboljem

elementu. »Vidimo se onda u ponedjeljak.«Djevojka je zagrizla usnicu i slegnula ramenima kao da nije bila sigurna.»Dobro«, bilo je sve što je rekla. Njene japanke udarale su o tepih dok je

odmicala hodnikom.»Oh, vi ste već ovdje«, rekao je Levin, ugledavši Lake. »Imate li trenutak

vremena? Htio bih razgovarati s vama.«»Naravno«, rekla je, a alarm je počeo zvoniti u njenoj glavi. Njegov ton joj se

učinio hladnijim nego inače. Ušavši u njegov ured, vidjela je da je i liječnica Hoss u sobi. Nosila je plavu haljinu bez rukava, nije imala laboratorijsku kutu.

Kad je Levin otvorio usta da progovori, Brie je provirila kroz vrata. Zbog samog pogleda na nju Lake je poskočilo srce.

»Dr. Levin, dr. Sherman vas sada hitno treba«, reklaje. »On je u četvorci.« Levin je uzdahnuo, očito ga je zasmetalo prekidanje.

»Ispričavam se, odmah se vraćam«, rekao je Lake. Opet hladan i služben ton. Ali Lake je bilo jasno da Brie još nije mogla ništa izbrbljati — Levin je bio iza zatvorenih vrata s Hoss i pacijentom.

»Naravno«, rekla je Lake, propuštajući ga da prođe pokraj nje.»Zgodna djevojka, ne misliš li?«, rekla je liječnica Hoss.»Brie?« Lake je pitala ne mogavši sakriti svoje iznenađenje zbog te

primjedbe.

»Ne«, Hoss je rekla suho. »Kylie — djevojka koja je upravo bila u uredu.«»Oh, da. Čudno da je tako mlada ovdje.«»Ona nije pacijentica«, rekla je Hoss. Podigla je arogantno svoju bradu tako

da je praktički pokazivala prema Lake.« Ona je jedan od naših mogućih donora«.

»Oh,« rekla je Lake, opet iznenađena. Znala je da se klinika ponekad koristila

doniranim jajašcima, a katkad čak i donorovim zametcima. To je bila zadnja

opcija za žene koje su željele za- trudnjeti, ali jajašca su im bila prestara ili su ih

imale premalo, ili su bila oštećena, naprimjer od kemoterapije. Donori bi dobili

najmanje 8000 dolara, ponekad i puno više, ovisno o njihovu podrijetlu, iako

koliko je Lake znala, ova klinika nije išla u krajnosti na koje je aludirao Harry —

poput traženja donora s doktoratom. Nekoliko je godina klinika nabavljala

jajašca od specijalnih agencija i brokera; ali nedavno su se odlučili otvoriti

vlastitu bazu podataka svojih članova participatora. To je bio projekt koji je Hoss

nadgledala.

»Mislila sam da ćete pričekati s tim još nekoliko mjeseci,« rekla je Lake.

»Imamo bolji odziv na naše oglase nego što smo očekivali. To znači da ćemo

vjerojatno početi nešto ranije.«

»Ta djevojka, Kylie, izgledala je kao da se još nećka.«

»Nikad ne možemo biti sasvim sigurni, dok god se ne pojave spremni za

prvu proceduru. Mnogi od njih vuku nas kroz mnoštvo pripremnih intervjua, da

bi na kraju ipak odustali.«

»To je veliko opterećenje za tijelo, zar ne?« Lake je rekla. »Razumijem zašto

se neke žene dvoume.«

»Zapravo samo mjesec dana muke, uostalom one su sjajno plaćene za to«,

Hoss je rekla negodujući. »Ali djevojke su danas prilično razmažene. Žele novac,

a opet ne mogu podnijeti malo neugodnosti«. To je objasnila na primjeru

sebičnosti kromosoma »y«, i dok je to radila, Lake ju je promatrala. Kao i onda u

restauraciji, učinila joj se poput doktora Jekylla i gospodina Hydea, kao da je

podvojena ličnost. Bez svoje laboratorijske kute i cr- nouokvirenih naočala, Hoss

više nije bila štreberska znanstvenica, nego zgodna alfa žena. Čini se da nije

bila arogantna zbog bogatstva ili društvenih veza koje bi mogla imati, nego

zbog vlastita uvjerenja da je najpametnija.

»Hvala ti što si me pričekala«, rekao je Levin, brzo se vrativši.

Ruke su mu izgledale vlažno, kao da ih je oprao nakon što je nekoga

pregledao i zatim osušio na brzinu. »Catherine, ti također možeš ostati —

možda ćeš imati što dodati.«

Levin je skliznuo u stolac i mahnuo rukom, pokazavši da bi Lake i Hoss isto

trebale sjesti. Lake ga je promatrala dok je raz- draženo promatrao površinu

stola. Jamačno se nešto događa, pomislila je Lake. Pitala se nije li ga Brie

presrela u hodniku.

»Razgovarao sam nekoliko puta s Hayden Culbreth preko vikenda«, rekao je

Levin, pogledavši Lake u oči. »Ona očito zna što radi.«

»Drago mi je da ste zadovoljni s osobom koju sam vam preporučila«, Lake je

rekla — no osjetila je da sada dolazi jedno »ali«.

»Problem je u tome što su se pojavile nove okolnosti u vezi s ovom užasnom

situacijom s Keatonom, i što god mi učinili kako bi se zaštitili, opet ćemo biti

izloženi na određenim frontama.«

»Možete li biti određeniji?« pitala je Lake. Sigurno govori o ključevima,

pomislila je.

»Radije ne bih bio za sada«, odgovorio je. Brz pogled koji je dobacio Hoss,

otkrio je da ona zna o čemu se radi. »To je stvar policije, i za sada, što se manje

kaže, to bolje.«

Očito nije računao na to da će je Hayden o svemu obavijestiti.

»Razumijem«, rekla je, prihvativši igru.

»Moramo biti proaktivni na drugim frontama. Sada smo pod povećalom, i

iako će Hayden pomoći da ublažimo štetu nastalu zbog ove situacije, klinika

mora blistati. Jeste li nam predali svoje prijedloge? Mislim da ih moramo početi

primjenjivati što je prije moguće.«

Njegov komentar ju je potpuno iznenadio.

»Dogovorili smo se da ću vam održati prezentaciju sljedeći ponedjeljak«,

rekla je. »Imate zapisano u svom kalendaru.«

»Ponedjeljak?« rekao je, kao da prvi put to čuje.

»Možemo li se požuriti? Sada smo u vrlo ozbiljnoj situaciji.«

Nije mogla vjerovati da on odjednom čini i pritisak na nju. To je bila

apsolutno zadnja stvar koja joj je trebala.

»Pa, morat ću pogledati u svoj raspored«, rekla je. Bila je zbunjena i u

neprilici, ali nije se usudila to pokazati. »Prvotni datum dogovorili smo tako da

sam uzela u obzir i svoje ostale obveze.«

»Sigurno ste do sada imali dovoljno vremena upoznati nas,« rekla je Hoss,

ignorirajući Lakeino objašnjenje. »Nije mi jasno zbog čega bi vam bilo potrebno

još vremena za istraživanje.«

Lake se usiljeno nasmiješila, nastojeći svladati nagon da zadavi Hoss.

»Svakako ću vidjeti što mogu učiniti. Ali znate, ovo ionako nije najbolji trenutak

za puštanje u javnost marketinške kampanje. Vjerojatno je bolje pritajiti se

nekoliko tjedana i koncentrirati na slijeđenje Haydenine strategije skretanja

pozornosti javnosti s klinike. Onda, kada se slegne prašina, možemo pokušati

ostvariti neke od ideja koje imam.«

»Shvatio sam što mislite«, rekao je Levin, »ali sigurno imate neke ideje koje

bi već sada mogli primijeniti — poput nove web stranice.«

»Barem nam recite koje ideje imate,« Hoss je rekla. »Bilo bi dobro za nas da

možemo o nečem drugom razmišljati, a ne samo o ubojstvu.«

»Kako sam već spomenula, provjerit ću datume svojih ostalih obveza«, Lake

je rekla. »Sada moram ići, no još ćemo razgovarati.«

Žurno je napustila Levinov ured, i prošavši uz recepciju izašla van. Čim se je

našla na Park Aveniji, daleko od klinike, skinula je lažan osmijeh s lica. Levin se

sigurno vrlo dobro sjećao njihova dogovora da će ona predstaviti svoje ideje

sljedeći tjedan — o tome su raspravljali nekoliko tjedana, i ona je utvrdila datum

s Brie. Pitala se nije li postojao neki skriveni motiv iza njegova ustrajavanja da

im održi prezentaciju prije nego što je bilo dogovoreno. Možda su je htjeli

izbaciti iz takta — iako to nije bilo u istoj ligi kao brijanje njena mačka. Bez

obzira na njihove namjere, morala se prilagoditi i nastojati ne izgledati

iznenađeno.

I morala je naći načina da se usredotoči i dotjera svoju prezentaciju, koja je

trenutačno bila prilično blijeda.

Dan je bio sparan, ali jedva je to primijećivala žureći se prema Lexington

Aveniji. Skrenula je na uglu desno i onda je krenula prema jugu dok nije

pronašla Starbucks nekoliko ulica dalje. Kupila je kavu, pronašla stol i očistivši s

njega prosuti šećer, otvorila svoj laptop. Još je jedanput kliknula na članak Kita

Archera.

Bio je prilično negativan. Govorio j eo tome kako su klinike za oplodnju

postale u zadnje vrijeme veliki biznis, ali da još ne postoji nikakva zakonska

regulacija. Iako je Centar za kontrolu i prevenciju bolesti tražio od klinika da

izvještavaju o svojim postocima uspješnosti, nije bilo moguće prisiliti ih ili

provjeriti podatke koje su dale, što je značilo daje sigurno bilo zloupotreba.

Archer je izvijestio kako su neke klinike bile optužene da su poticale pacijente

da se podvrgnu vrlo skupim tretmanima s malim izgledima za uspjeh.

Lake se bacila na čitanje članaka o klinikama za oplodnju kada se prvi put

prihvatila ovog projekta, ali nikada nije vidjela ovaj članak. Čekala je da se

pojavi ime klinike za umjetnu oplodnju Park Avenue — zašto bi inače Archer bio

takav trn u Levinovu oku? Ali članak su objavili u novinama koje su izlazile u

Washingtonu D.C. — i većina spomenutih klinika nalazila se na tome području

Zašto Levin nije htio da ona vidi ovaj članak? Možda je jedan od liječnika na

klinici Park Avenue jednom bio povezan s nekom od tih D.C. klinika. Lake je u

svojoj torbi tražila dosje sa svim biografijama doktora. Kada ga je pronašla,

počela ga je prelistavati. Nitko od njih nije nikada radio u blizini Washingtona,

ali članak je morao biti važan. Možda je Archer radio na nastavku i Levin je

dobio informaciju da će spomenuti njega i njegovu kliniku. Ili je možda članak

referirao o dubioznim praksama u koje je također bila upletena i klinika Park

Avenue, i Levin nije želio pobuditi Lakeine sumnje.

Lake je ponovo guglala ime Kita Archera. Radilo se o nagrađivanom

novinaru koji je naizmjence radio za ugledne tiskovine i televiziju. Sada je bio

dopisnik »Otkrivenoga«, emisije s istraživačkim vijestima. Bilo je sasvim

moguće da je »Otkriveno« istraživalo kliniku kao dio priče, i da se zato Keaton

nećkao u vezi s prelaskom na kliniku. Nijedan doktor s dobrim ugledom ne želi

biti povezan s nečim sumnjivim.

Lake se uhvatila za glavu s objema rukama i razmišljala. Od početka je

osjetila koliko je silno Levin bio angažiran što se tiče klinike — na njihovu prvom

sastanku hvalio se s njihovim rezultatima, podcjenjujući neke druge klinike na

istočnoj obali. Rekao je da su potražili njenu pomoć kako bi klinika dobila

pozornost koju zaslužuje. Ako se Keaton suprotstavio Levinu — zbog

prekomjernih tretmana izvantjelesne oplodnje na primjer — ili zato što je otkrio

zloupotrebe i prijetio da će ga razotkriti, Levin bi bio izvan sebe od bijesa i brz

na obrani svoga carstva — tko je Keaton, na kraju krajeva, da se ispriječi na

putu njegove slavne misije? Zatvorila je oči i pokušala zamisliti Levina kako

ulazi u Keatonov stan i ubija ga. Nije si to mogla predočiti.

Ali mogao je unajmiti nekoga da to napravi. I Levin je bio dovoljno

arogantan da se za vrijeme večere u Keatonovu čast, pretvara i glumi ljubaznog

domaćina, znajući u isto vrijeme da će Keaton uskoro biti mrtav.

Lake je zatim otišla na web stranicu »Otkrivenog« i kliknula na Archerov

životopis. Archer je izgledao kao da je bio u svojim ranim pedesetima, s jakom

čeljusti i dobrim izgledom koji se inače povezuje s ratnim reporterima u safari

jaknama. Samo je njegova kosa bila drugačija. Umjesto smeđeg šljema kakav

su obično imali televizijski muškarci, bila je potpuno bijela i dovoljno duga da je

se može začešljati iza ušiju. Lake je pogledala jedan od njegovih nedavnih

priloga. Zatim je tražila na stranici podatak je li on izvještavao o klinikama za

oplodnju, ali nije ništa pronašla.

Mogla je saznati je li Archer istraživao kliniku Park Avenue, samo ako ga

nazove i pita.

Nije imala pojma hoće li on uopće htjeti razgovarati s njom, ali morala je

pokušati. Intuicija joj je govorila da je Keatonova smrt imala veze s nečim što se

događa na klinici. Mora otkriti što je to i učiniti sve da i policija za to sazna.

Lake je podigla glavu i pogledom pretražila kafić. Nikoga nije bilo u blizini.

Trenutak je bio savršen. Nakon što je nazvala glavni broj emisije, izgovorila je

Archerovo ime u automatski sustav. Zazvonilo je tri puta i onda je duboki glas

najavio »Ovdje Kit Archer.« Snimka je zvučala tako prirodno, da joj je bio

potreban trenutak kako bi shvatila da sluša Archerovu govornu poruku. Nije

ostavila poruku. Znala je da je bolje iznenaditi ga.

Još je imala jedan sat prije nego što će se sastati s Maggie i osjećala se kao

da će iskočiti iz kože.

Pokupila je svoje torbe i izašla van na vrućinu. Sljedećih 45 minuta šetala je

gore-dolje sporednim ulicama, razmišljajući o svemu što je do sada saznala,

procjenjujući osoblje klinike i pokušavajući zamisliti bi li još netko osim Levina

bio spreman počiniti ubojstvo kako bi zaštitio ugled klinike. Sherman je bio

partner i također se mogao osjećati ugroženim pred bilo kojom vrstom optužbi.

Isto tako Hoss; iako nije bila partner, bila je u središtu rada klinike. I onda, tu je

bila Brie. Nije bila više od pomoćnog osoblja, ali izgledala je neustrašivo i

spremna, poput dobermana, braniti i Levina i kliniku.

Zbog ekstremne vrućine Lake je pomislila kako sigurno sada izgleda vrlo

neuredno. Pramenovi kose počeli su joj ispadati iz punđe, a leđa su joj bila

mokra od znoja.

U 11 i 45 minuta Lake je promijenila smjer i krenula natrag prema kafiću

gdje se dogovorila s Maggie. Htjela je saznati gdje su točno bili ključevi i tko je

mogao znati za to. Možda će uspjeti nešto zaključiti na osnovi odgovora.

Maggie još nije bilo u restauraciji. Lake je zauzela mjesto otraga.

Kako bi smanjila mogućnost da ih netko vidi, smjestila se tako da može

motriti na vrata. Iako je uređaj za klimatizaciju bio prilično bučan, jedva je

ublažavao vrućinu. Njezin ledeni čaj stigao je s gotovo otopljenim kockama

leda.

Preletjela je jelovnikom, a da ga zapravo uopće nije vidjela. Kada je

pogledala na sat, bilo je 12 i 40. Ona neće doći, shvatila je Lake. Predomislila

se.

Ali kada je rukom obrisala svoje mokro čelo, dignula je pogled i spazila

Maggie na ulazu.

Podigla je ruku da privuče njenu pozornost. Maggie je napokon opazila Lake,

i krenula prema njoj između stolova. Kad je došla bliže, Lake je vidjela da je

Maggie još bila zabrinuta.

»Ispričavam se što kasnim,« rekla je. »Radili smo tretman i trebalo nam je

nešto više vremena nego što je dr. Sherman mislio.«

»Ne brini se zato«, rekla je Lake. »Glavno je da smo se uspjele naći.«

Maggieine su oči odjednom postale vlažne.

»Drago mi je da si mi se obratila.« Maggie je rekla. Njezin irski naglasak čuo

se jače nego inače, kao da ga je stres kojem je bila izložena izmamio na

površinu. »Ne usuđujem se razgovarati ni s kim na klinici. Dr. Levinu se to ne bi

svidjelo, i osim toga... « Glas joj je nestao, ali bilo je jasno što je htjela reći: na

klinici nije bilo nikoga kome je Maggie mogla vjerovati.

»Drago mi je da te mogu saslušati,« tiho je rekla Lake. Znala je da mora biti

opuštena, ne pretjerano znatiželjna, jer bi inače mogla preplašiti Maggie.

»Sigurno ti je sada jako teško.«

»Osjećam se tako krivom,« Maggie je rekla šapćući.

»Zaista nemaš razloga«, rekla je Lake. »Kako si mogla znati da će se takvo

što dogoditi? Osim toga, ti ključevi možda uopće nisu povezani s ubojstvom.«

»Ne radi se samo o ključevima,« rekla je. »Nego o tome što se dogodilo

prije. Trebala sam znati da nešto nije u redu s dr. Keato- nom.«

13.»KAKO? KAKO TO misliš?« pitala je Lake. Svuda su oko njih posjetitelji restauracije

bili udubljeni u razgovor, dok su konobari hitro oblijetali oko stolova. Lake je sve

to jedva zamjećivala. što je to Maggie znala? pitala se Lake. Zadržala je dah,

čekajući.

Maggie je zagrizla svoju donju usnicu tako jako da je izgledalo kao da će se

raspuknuti. »Možda ne bih smjela tako blebetati«, ispalila je uzrujano. »Moja

majka uvijek kaže da previše pričam.«

K vragu, pomislila je Lake. Maggie je osjetila da ona previše navaljuje i

zaustavila se. Mora biti oprezna.

»Sada proživljavaš teške trenutke«, rekla je Lake, nastojeći da joj glas bude

umirujući — »vjerojatno si zbunjena zbog onoga što bi trebala učiniti.«

»Jesam«, rekla je Maggie, kimajući glavom. Njene su tamne kovrče

poskočile. »I dr. Keaton je htio da zalijevaš njegove biljke dok je u Kaliforniji?«

pitala je Lake. Možda će imati sreće, pomislila je, ako nagovori Maggie da počne

s pričom od početka.

»Da, drveće na njegovoj terasi«, rekla je. »I htio je da mu unosim poštu kako

se poštanski sandučić ne bi prepunio.«

Tada su se Maggieine oči napunile suzama i ona ih je obrisala papirnatim

rupčićem.

»Ali zašto ti je dao ključeve tako puno unaprijed?« pitala je Lake.

»Slučajno je imao kod sebe rezervne ključeve kada me je to zamolio, pa je

rekao da mi ih odmah može dati. Trebala sam ih zadržati u svojoj torbi, ali ona

kojom se koristim ljeti stvarno je malena i nisam htjela cijeli tjedan vući sa

sobom ključeve — zato sam ih stavila u ladicu.«

Kada je Maggie to rekla, pogled joj je pao na torbicu na stolu. Bila je to mala

bijela torbica od brušene kože.

»Misliš li da gaje netko vidio dok ti je predavao ključeve?« pitala je Lake.

»Nisam sigurna«, rekla je Maggie. »Bili smo u hodniku, dolje kod laboratorija

kada me je pitao. Netko nas je mogao vidjeti, pretpostavljam — ili možda iz

laboratorija čuti što govorimo.«

»Kada si stavila ključeve u ladicu?«

»Tamo je vjerojatno bilo ljudi, ali ne sjećam se tko sve.«

Maggiein se stol nalazio u uredu medicinskih sestara, a pokraj njega su cijeli

dan prolazili ljudi. Bilo tko je mogao vrlo lako kriomice uzeti ključeve iz ladice —

posebno za vrijeme radnog vremena kada je većina osoblja zauzeta u

prostorijama za ispitivanje ili u operacijskoj dvorani. Ili na kraju dana kada svi

odlaze kući.

»Jesi li ikada imala osjećaj da je tko dirao ključeve u ladici?«

»Ne,« Maggie je rekla, gotovo plačna glasa. »Ja se skoro nikada ne koristim

tom ladicom. Mislim da sam tamo pogledala samo jednom nakon što mi je dao

ključeve. O Bože, što ako sam ja kriva za njegovu smrt?«

»Ali nisi, Maggie!«

Konobar je došao do njihova stola i upitao ih što će naručiti.

»Jesi li bila iznenađena kada te je dr. Keaton zamolio za tu priličnu uslugu?«

Lake se raspitivala nakon što je konobar otišao.

»To meni nije bio nikakav problem. Ja živim u Brooldynu i njegov se stan

nalazi tik do moje podzemne postaje. A bila sam i plaćena za to. Zadnji put dao

mi je 100 dolara.«

»Zadnji put?« pitala je Lake.

»U ožujku. To sam obavljala za njega i u ožujku.«

»Ne razumijem«, rekla je Lake.

»Dr. Keaton je i prije radio za kliniku kao vanjski suradnik, u ožujku, trajalo

je oko mjesec dana. Na kraju mjeseca otišao je na Bahame na dugi vikend i ja

sam obilazila njegov stan.«

»Shvaćam«, rekla je Lake. Bilo joj je čudno kako joj nitko nije rekao da je

Keaton i prije radio za bolnicu, ali sada je shvatila da zapravo i nije bilo potrebe

za to. Kada je preusmjerila pozornost na Maggie, vidjela je da plače.

»Maggie?«

»Tada se to dogodilo,« Maggie je rekla ponovo šapćući.

»Ono što si prije spomenula?«

»Da.«

»Reci mi nešto o tome.«

»Bio je petak navečer — vikend u ožujku kada je otišao. Prijateljica i ja

planirale smo se naći u Sohou nakon što ja svratim do dr. Keatona. Kasnila sam

pa sam je nazvala iz stana i poslije sam u restauraciji shvatila da sam ostavila

svoj mobitel na njegovu stolu. Osjećala sam se tako glupo. Prijateljica mi je

rekla da će otići sa mnom da ga uzmemo i kada smo nakon večere otišle tamo

— ja sam imala — ne znam kako bih rekla —jeziv osjećaj da je netko bio u

stanu.«

Lake je osjetila kako joj se okreće želudac. Sjetila se svjetla koje je ona

vidjela u Keatonovoj kupaonici — i svog straha da se ubojica možda tamo

skriva.

»Misliš li da je netko bio tamo?« pitala je Lake.

Maggieine su se oči raširile od uzbuđenja.

»O moj Bože, ne znam«, rekla je. »Mislim, tada mi se činilo kao da je netko

bio u stanu nakon što sam ja otišla.

Čak sam mislila da je možda doktor Keaton došao ranije i onda izašao van.

Ali kada sam ga nazvala, bio je još u klubu Ocean.«

To je moglo značiti da je netko pratio Keatona davno prije prošlog vikenda,

pomislila je Lake.

»I rekla si mu za to? Je li bio zabrinut?«

»Prvo je izgledao zabrinuto. Postavio mi je neka pitanja — poput, kada sam

bila tamo i kada sam se vratila — onda je rekao da se ne bih trebala brinuti.

Imao je problema s odvodom u kupaonici i rekao je da je pazikuća vjerojatno to

provjeravao. Zato sam na sve to zaboravila. Jer dr. Keaton tome nije pridavao

veću pozornost. Ali sada se pitam je li to moglo nešto značiti.«

»To se lako može provjeriti — policija može pitati pazikuću. Rekla si im za

to?«

»Još ne. Sjetila sam se toga tek na putu ovamo. Ali hoću, kunem se.

Osjećam se tako glupo. Kada sam im rekla za ključeve, mogla sam vidjeti da su

pomislili kako sam totalni idiot.«

»Zaboravila si spomenuti ključeve kada si razgovarala s njima prvi put?«

Lake se činilo da je to bio glupi previd.

»Zaboraviti nije ustvari prava riječ. Kada su nas pozvali u veliku dvoranu

toga dana da nam priopće vijest o dr. Keatonu, Brie mi je šapnula da je ubijen.

Čula je to od dr. Levina nešto prije nego što smo ušli u dvoranu. Rekla je da je

netko provalio u njegov stan. Znala sam da je imao terasu pa sam pretpostavila

da je provalnik tako ušao. Tek sam se poslije sjetila ključeva, kada je u

razgovoru moj brat rekao da je dr. Keaton morao ili sam pustiti osobu unutra ili

je ubojica imao ključ.«

»Misliš li da je netko iz klinike mogao to učiniti?« pitala je Lake sada šaptom.

Maggie je naslonila laktove na stol i rukama obujmila lice, stišćući oba

obraza. Onda je niječno odmahnula glavom.

»Jednostavno ne mogu vjerovati da se takvo što moglo dogoditi«, rekla je

tužno. »Koji bi mogao biti razlog? Ljudi su bili zadovoljni kada se dr. Keaton

pridružio klinici.«»Možda je onda to sve bila slučajnost«, dodala je Maggie, podižući glavu.

»Mislim, to da sam imala ključeve i netko je ušao u stan. Ako sve zbrojiš, Keaton je bio u klinici samo sedam tjedana. Kako bi ga itko mogao zamrziti za tako kratko vrijeme?«

»Da, vjerojatno je to bila slučajnost,« rekla je Lake, smiješeći se slabašno. Usprkos njezinu uvjeravanju, znala je da je bilo vrlo moguće da je netko iz klinike ukrao ključeve. Sedam tjedana nije bilo dugo vrijeme, ali dovoljno dugo da Keaton otkrije nepoštene radnje i da se suprotstavi osobi koja je za to odgovorna. I to je mogao biti dovoljan razlog toj osobi da ga ušutka. Potišteno su jele svoje sendviče, iako se Lake prisilila postaviti Maggie nekoliko do-

brodušnih pitanja o njezinu podrijetlu, i kako to da je završila u reproduktivnoj medicini. Slušala je odgovore, a da ih zapravo nije čula. Kada je Maggie rekla da nema vremena za kavu, Lake je zatražila račun.

»Znaš, nikada ne mogu pogledati na jedan od ovih, a da ne pomislim na priču koju mije jednom ispričala pacijentica,« rekla je Maggie, pokazujući prema netaknutom krastavcu na tanjuru. »Dan nakon njezina prijenosa dobila je nevjerojatnu želju za krastavcima. Pojela je cijelu staklenku jedne noći. A zatim još pola druge staklenke. Mislila je kako to sigurno znači da je trudna. Ali ispostavilo se da si je ona sve to umislila. I sada kaže da joj je zlo od samog pogleda na njih.«

Lake je zamišljala tu žena kako nabada krastavac za krastavcem iz staklenke i pohlepno ih guta. Ona je poput mene, žene polulude od očaja. Platile su račun i izašle iz restauracije. Lake se brzo osvrnula kako bi bila sigurna da nema nikoga iz klinike na vidiku.

»Vraćaš li se sada u kliniku?« Maggie je pitala.»Uh, ne. Imam druge sastanke,« odvratila je Lake.

»Pa, hvala ti što si me saslušala,« Maggie je rekla. »Sada se osjećam malo

bolje. Još uvijek ne mogu vjerovati da bi to mogao učiniti netko iz klinike.«

Dok su stajale malodušno na pločniku, Lake se sjetila novog pitanja. »Samo

sam znatiželjna — je li bilo teško uči u stan dr. Keatona?«

»Kako to misliš?«, pitala je Maggie.

»Samo se pitam je li netko mogao ući u stan bez ključeva. Je li se brava dala

lako provaliti?«

»Ne znam,« rekla je Maggie. »Postojala su dva ključa, ako ne brojimo ključ

od poštanskog sandučića — jedan za predvorje zgrade i drugi od vrata njegova

stana. Lako se njima koristilo. A opet... «

Zastala je, razmišljajući.

»Što?« navaljivala je Lake.

»On je ovaj put imao drugu bravu,« dodala je Maggie, »koja se teže

otvarala. Rekao je da ju moram malo razraditi ključem.«

»Čekaj,« Lake je rekla. »Ti kažeš da je otkada si bila tamo u ožujku, dr.

Keaton promijenio bravu?«

»Da.«

Možda je Keaton bio puno više zabrinut zbog svjetla u kupaonici nego što je

htio pokazati i zato je dao promijeniti bravu. Ali Maggie kao da nije shvatila

vezu.

»Moraš to reći policiji,« Lake je rekla.

»Misliš da to nešto znači?«

»Dobro je da imaju svaku informaciju,« napomenula je Lake, ne želeći reći

više.

»Oh, u redu onda.« Maggie se nasmiješila Lake. »Lijepo je od tebe da se

tako brineš zbog toga.«

»Pa naravno,« rekla je Lake, nastojeći ne zvučati kao da se brani. »Stalo

mije do klinike — i do ljudi tamo.«

»Čini se kao da ti je stalo više nego drugima. Recimo doktorica Hoss. Ona

hoda okolo kao da je sve u najboljem redu. Ti ovdje radiš nekoliko tjedana, a

stalo ti je puno više nego njoj.«Bolje da prekinemo s tim, pomislila je Lake. Zadnje što joj treba jest da

Maggie rastrubi svima kako je ona vrlo zaokupljena ubojstvom.»Bolje da te više ne zadržavam,« rekla je Lake. »Čuvaj se, sada — i reci mi

ako ti bude trebala pomoć.«Nakon što je Maggie otišla, Lake je skrenula prema sjeveru na Lexington.

Inače bi zbog vrućine uzela taksi, ali bilo joj je potrebno malo hodanja kako bi sredila misli. Iznenadilo ju je ono što je saznala — da je Keaton promijenio brave, da je jednom prije bilo ostavljeno svjetlo u njegovoj kupaonici. Je li tko već neko vrijeme vrebao Keatona? Možda je sve to imalo veze s njegovim problemima s kockom — svjetlo je ostavio uljez kao upozorenje da plati ili bi mu se inače nešto moglo dogoditi. Keaton je možda odmah shvatio što bi to moglo značiti i zato je promijenio brave.

Pitala se je li on uopće bio ovisan o kocki. A ako je to Levin izmislio samo da ih uputi na pogrešan put? Što ju je vratilo na kliniku? Bilo je sasvim moguće da je netko načuo Keatonov razgovor s Maggie, uzeo ključeve, kopirao ih preko noći i vratio u ladicu sljedeće jutro.

Lake je još morala otkriti zašto je Keaton htio odustati od prelaska na kliniku. Kada bi samo mogla razgovarati s Kitom Archerom.

Pokušala ga je nazvati ali stalno bi dobivala govornu poštu. Pitala se nije li on možda jedan od onih koji ne provjeravaju svoje pozive. Frustrirano je gurnula

telefon natrag u torbu. Kada je pogledala gore, stajala je gotovo licem u lice sa Steveom Salmanom i njegovom ženom, Hilary. Išli su prema jugu, u smjeru klinike, praznih izraza lica, kao da su hodali, a da nisu međusobno razgovarali. Hilary, uvijek zgodna i živahna, izgledala je neuredno zbog vrućine.

Obrazi su joj bili prekriveni mrljama i njena poluduga smeđa kosa bila je zamršena i slijepljena.

»Oh, bok,« spazivši je reče Steve. »Jesi li gotova za danas? Netko mi je

rekao da si otišla.«

»Da, gotova sam za sada,« rekla je Lake. »Zdravo, Hilary. Jeste li vi ručali

zajedno?«

»Ručak?« Hilary je rekla, zvučeći blago razdraženo. »Molim te — svi znamo

da doktori nemaju vremena za ručak.«

»Bili smo u kratkom šopingu«, rekao je Steve. »Za veliku kupaonicu koju

sada uređujemo. Inače, tražio sam te. Je li sve u redu?«

»Kako to misliš?« Lake je pitala. Zašto je pred njim uvijek djelovala kao da

se brani?

»Čuo sam da si razgovarala nasamo s Levinom.«

»Zapravo, malo me iznenadio,« priznala je. »Tražio je da održim

prezentaciju ovaj tjedan umjesto sljedeći. Možda ga ti možeš urazumiti. Nije da

mi je toliko potrebno dodatno vrijeme, samo ne mislim da je sjajna ideja početi

marketinšku kampanju i odnose s javnošću upravo sada. Trebali bismo pričekati

kada klinika bude izvan žarišta oluje.«

»Vidjet ću što mogu napraviti,« Steve je rekao. »Sada malo kasnim, ali

nazvat ću te poslije, u redu?«

Kada je rekla zbogom paru i okrenula se da ode, pitala se je li Steve čuo za

ključeve u Maggieinoj ladici. Željela je govoriti iskreno o klinici sa Steveom, ali

nakon onoga što je rekao policiji o njoj, nije bila sigurna da može biti diskretan.

Uzela je taksi za ostatak puta do kuće. Stigavši do ugla svoje ulice vidjela je

da je bila gotovo pusta. Obitelji su otputovale u Hamptons, Poconos ili na sjever

države New York. Čak je i vratar koji je radio poslijepodne, Bob, uzeo stanku

zbog vrućine i sada je čitao tabloid u tamnoj sobici malo dalje niz hodnik.

Provirio je kada ju je čuo kako prolazi.

»Dan, gospođo Warren«, rekao je, savijajući novine i hodajući prema

predvorju. »Usput, razgovarao sam s Carlosom. Rekao mi je da se brinete zbog

svoje sigurnosti.«

»Lijepo od vas«, rekla je.

»To nije momak kojeg su ubili u središtu, zar ne? Doktor za oplodnju?«

»Da, da, to je bio on.«

»Zvuči prilično gadno.«

O Bože, pomislila je. Nije htjela sada raspravljati o tome.

»Da, doista. Samo želim biti vrlo oprezna.«

»Mi uvijek poduzimamo sve mjere opreza kao što znate. Ali bit ćemo

dodatno oprezni.«

»Hvala vam Bobe,« rekla je i žurno prošla pokraj njega.

Čim je ušla u stan, pregledala je sobe, tražeći bilo što neuobičajeno. To je

sada bio njezin novi ritual. Premjestivši Smokeya, bacila se na kauč i čvrsto

zatvorila oči. Trebala je uključiti klimu ali htjela je malo posjediti i sabrati se.

Osjećala se kao da se nalazi u nekom strašnom limbu i nema blagog pojma što

bi sljedeće trebala napraviti. Smokey je njuškom dirao njenu ruku, prisiljavajući

je da ga gladi. Njegovo tijelo bez krzna izgledalo joj je upravo nepodnošljivo

tužno. Tko ti je to napravio? pitala se stoti put. I zašto?

Zujanje portafona razbilo je tišinu, učinivši da se ona trgne.

Sklonila je Smokeya s krila i požurila se niz hodnik.

»Molim,« ispalila je.

»Gospođo Warren?« rekao je vratar.

»Da, Bob, što je?«

»Traži vas policija.«

14.»ŠTO?« LAKE JE PITALA. Čula ga je, ali njegove su je riječi oborile s nogu.

»Dva policajca. Detektiv Huli i... hm, detektiv McCarty. Oh, i provjerio sam

njihove osobne isprave.«

Ukočila se, prestravljena. Jesu li saznali da je bila u Keatonovu stanu? pitala se. Hoće li je uhititi? Tada se sjetila ključeva. Žele sve u klinici ispitati o

ključevima u Maggieinu stolu. Molim, te, molim te, neka dolaze zbog toga, tiho je preklinjala.

»Dobro, možete ih poslati gore, Bobe,« rekla je.Noge su joj bile teške poput olova, ali prisilila se da ode u dnevnu sobu i

pogledom preleti preko nje. Znala je da je bilo važno ostavljati dojam normalne, nezanimljive osobe. Ali od kada su djeca bila u kampu, sklonila je mnoge podsjetnike na obiteljski život. Zbog svilenih zavjesa boje lubenice, polica s knjigama koje su dopirale do stropa i slikama prirode u drvenim okvirima, soba je izgledala kao da bi mogla pripadati nekome tko je vrhunski obrazovan i otmjen. Brzo je povukla nekoliko knjiga dolje s police i bacila ih na goli niski stolić. U srednjoj je sobi mogla vidjeti kutiju s Uno kartama na kartaškom stolu. Pojurila je tamo, zgrabila kutiju, i otišla natrag kako bi je stavila pokraj knjiga. Jedan od ukrasnih jastuka bacila je na pod, a druge razbacala po kauču.

Što još? panično je razmišljala. Ali već je čula zvuk zvona. Bilo je prekasno

da još nešto napravi.

Otišla je u hodnik, pokušavajući se sabrati i pripremiti na neugodan susret.

Odjednom je osjetila nešto mekano na svojem golom listu. Pogledala je dolje i

ugledala Smokeya kako se mota oko njene noge. Lake je stavila ruku na usta.

Potpuno je zaboravila na njega.

Zgrabila je mačka i jurnula u spavaću sobu.

»Dobra maca,« šaptala je, ispustivši ga na krevet.

Zatvorila je vrata od spavaće sobe kada se ponovo začuo nestrpljiv glas na

portafonu. Vrativši se kroz hodnik, stisnula je šake da se ne tresu.

Otvorivši vrata, zamalo nije prepoznala dva detektiva. Huli je danas imao

zalizanu kosu, možda zbog vrućine. McCartyevo se lice kupalo u znoju — ispod

oba rukava njegova kaki sakoa nastali su mokri polumjeseci.

»Zao nam je što vas uznemiravamo kod kuće,« McCarty je rekao. »Ali

imamo još nekoliko pitanja koje bismo vam htjeli postaviti.«

»Naravno«, rekla je, što je mogla više prijateljski. »Molim vas, uđite. Mogu li

vam donijeti vodu — ili nešto drugo?«

»Nema potrebe,« Huli je rekao hladno. Njegov ton davao joj je na znanje da

ne mare za njezinu ljubaznost.

Odvela ih je u srednju sobu i ponudila im da sjednu.

Obojica su sjela na naslonjače, a njoj je preostao trosjed. Dokje sjedila na

rubu, vidjela je da je McCarty uzeo kutiju s Uno kartama. Je li stavljena tamo

izgledala previše proračunato, poput rekvizita u predstavi?

»Kada smo posljednji put razgovarali, spomenuli ste da tek kratko vrijeme

radite za kliniku,« rekao je McCarty otvarajući svoj notes.

»Koliko dugo točno?«

Spustila je oči, pokušavajući izračunati. Moralo je biti lako sjetiti se, ali ona je

bila toliko smetena da je jedva mogla misliti. Dok se trudila odrediti točno

vrijeme, mogla je čuti kako Hullovo disanje postaje sve glasnije, kao da je dotiče

sa štapom.

»Hm, žao mije,« rekla je. »Ponekad jedan dan izgleda kao da se stopio s

drugim. Radim tamo četiri tjedna.«

»Imate li ovdje kalendar?« pitao je McCarty. »Možete li provjeriti?«

»Ne, sigurna sam — tamo sam više od tri tjedna. Doduše, nikad nisam radila

cijeli dan. Obično provedem na klinici nekoliko sati ujutro — intervjuiram

doktore, prolazim kroz materijal, takve stvari... «

Uhvatila se kako previše objašnjava. Prestani toliko govoriti, prekorila se.

»Jeste li nekoga tamo dobro poznavali?« McCarty je rekao.

»Ne zapravo. Malo sam brbljala s Maggie, jednom od medicinskih sestara... i

Rory, asistenticom doktora. Također s Harryjem Kli- neom, psihijatrom.

Nedavno smo otišli zajedno na kavu.«

Smatrala je da im je to morala reći — mogli bi za to saznati od Harryja i

djelovalo bi im čudno ako bi Lake to prešutjela.

»Sto je s liječnicima?«

»Pa, kako sam rekla, intervjuirala sam ih, i bila je ta večera — ali to je sve.«

»Kakav je dojam ostavila dr. Hoss na vas? Jeste li proveli mnogo vremena s

njom?«

Zašto pitaju za Hoss? pitala se.

»Ne više nego s bilo kim drugim,« Lake je rekla. »Razgovarale smo nekoliko

sati jedno jutro o embriologiji i o nekim postupcima koje ona provodi u

laboratoriju.«

»I niste se zbližili ni s jednim doktorom tamo?«

»Ne. Oh, čekajte, zaboravila sam na dr. Salmana,« dodala je nespretno, kao da

je upravo srušila čašu vode. »Upravo me je on predložio za taj posao. Njegova

sestra i ja prijateljice smo još s fakulteta i njega poznajem godinama, ali ne

pretjerano dobro.«

Huli je uzdahnuo, i ne pokušavajući prikriti svoju zlovolju.

»I to je to, onda? Nećete se odjednom sjetiti da je netko na klinici vaš davno

izgubljeni rođak?«

»Ne,« rekla je. Poželjela je da može doći do njega i nešto mu zgnječiti u lice.

McCarty je pročistio svoje grlo, usmjeravajući pozornost natrag na sebe.

Sada se sjetila da još nije uključila klimu i daje u stanu bilo vruće, skoro

zagušljivo. McCartyevo se lice doslovce sjajilo. Pitala se ne bi li mogla sada

skoknuti i uključiti uređaj — ali to će ih samo ohrabriti da ostanu dulje.

»Ne znam jeste li čuli vijesti,« rekao je Mc Carty, »ali čini se da je Maggie

Donohue držala svežanj ključeva dr. Keatona u ladici svoga stola. Pokušavamo

utvrditi je li ih netko tamo vidio i uzeo.«

»Da, čula sam. To stvarno zabrinjava.«

»Što to?« pitao je Huli.

»Pa to, da ih je netko mogao uzeti,« rekla je. »Da bi netko iz klinike mogao

biti... ubojica.«

»Čudi li vas to?«

»Naravno, da da. Ja nisam puno kontaktirala s dr. Keatonom, ali Maggie mi

je rekla da su ga svi prilično voljeli.«

»Kako to mislite, 'naravno'« pitao je Huli brzo.

»Molim?« rekla je. Srce joj se zamalo zaustavilo.

»Rekli ste da naravno niste puno kontaktirali s njim.«

»Pa, kao što sam već rekla, nikada tamo ne radim cijeli dan. I jer im se on

još nije službeno pridružio, nisam ga intervjuirala.«

»Jeste li ikada vidjeli nekoga drugoga osim gospođice Donohue kako otvara

ladicu?«

»Ne, koliko se mogu sjetiti.«

Huli ju je pogledao kao da misli daje idiot.

»Pa, ako se bilo čega sjetite, hoćete li nam reći?« dodao je. Imao je tračak

podsmijeha na licu.

»Naravno,« rekla je, prisilivši se na ljubazan osmijeh.

»I nikada niste vidjeli da se dr. Keaton sukobljavao s nekim tamo?« McCarty

je pitao.

»Ne.«

Kada bi im samo mogla reći što joj je Keaton rekao o »kvaki« — ali nije se

usudila. Odmah će znati da ga je puno bolje poznavala nego što im je priznala.

»A nekoliko mjeseci prije?« pitao je Huli.

»Što?« pitala je.

»U kasnu zimu. Kada je dr. Keaton bio tamo prije.«

»Ali ja radim za kliniku tek nekoliko tjedana,« rekla je oprezno.

»Niste radili kao savjetnica kada je Dr. Keaton bio tamo onda u ožujku?«

»Ne.« Vrtjelo joj se u glavi. Izgledalo je kao da joj pokušavaju postaviti

zamku, vodeći je prema rubu provalije.

»Promijenimo brzinu na trenutak,« rekao je McCarty. »Spomenuli ste onaj

dan da ste vi i dr. Keaton razgovarali o klinici za koju je on radio u Los Angelesu.

Je li rekao nešto određeno?«

Kamo ovo smjera? Pitala se usplahireno.

»O tome smo razgovarali samo nekoliko minuta. Rekao je da su imali

nekoliko odličnih marketinških strategija.«

»Nije bilo pritužbi?« rekao je McCarty. »Ništa negativno?«

»Ne, ništa takvoga.«

Vrućina je postajala sve nesnosnija. Osjetila je kako joj se kapi znoja slijevaju niz

vrat, sustižući jedna drugu. Ali ona je samo sjedila tamo, držeći se što je

uspravnije mogla i čekala sljedeće pitanje. Nijedno nije došlo. McCarty je listao

unatrag, činilo se beskrajnim stranicama svog notesa, možda tražeći zabilješke

koje je zapisao kada ju je prvi put intervjuirao. Pokušava li pronaći neku

kontradikciju, neki novi način da je izbaci iz ravnoteže? Huli je samo sjedio i

promatrao je. Čula je za tu tehniku. Zvala se trudna stanka, ili pu- sti-ih-da — se

— kuhaju — u — vlastitim — sokovima — i — onda — čekaj — što — će —

izbrbljati strategija? Daj joj vremena i ona će sve priznati, čak i da iz ovoga

stana vodi terorističku organizaciju.

»Vi imate djece?« Huli je rekao napokon.

»Da. Oni — «. Namjeravala je reći da su u kampu, ali shvatila je da bi bilo

glupo otkriti im da nisu bili ovdje prošli tjedan. »Imaju devet i jedanaest

godina.«

Huli se ustao bez riječi, kao da mu je odjednom postalo dosadno. McCarty je

zaklopio svoj notes i također ustao. Nije mogla vjerovati da doista odlaze.

Ispratila ih je u predvorje, napokon si dopustivši da joj uzdah pobjegne iz pluća.

»Ima li još nešto?« pitala je. Zažalila je zbog tih riječi čim ih je izgovorila, ali

olakšanje zbog njihova odlaska učinilo ju je lakomislenom.

»Ustvari, da,« rekao je Huli.

Zamalo se nasmijala kako je bila prokleto glupa što je pitala.

»Netko na klinici spomenuo je da ste vi od kada se dogodilo ubojstvo, vrlo

uzrujani«, Huli je nastavio. »Kao da više niste svoji. Iznenađuje me da vas je

ubojstvo moglo tako uzrujati —jer jedva ste poznavali dr. Keatona.«

Noge su joj se odrezale.

»Tko — tko je to rekao?« pitala je slaba glasa.

»Ne mogu vam to reći,« uzvratio je Huli.

Sjetila se varke koju je upotrijebila s Harryjem. Odlučila je da nema druge

mogućnosti nego je i tu iskoristiti.

»Ja jesam bila uzrujana — ali ubojstvo nije bilo jedini razlog. Otkrila sam

prošli tjedan da bivši muž namjerava tražiti puno skrbništvo nad našom djecom.

Sva sam izvan sebe zbog toga.«

Oba detektiva su je pogledala, a da nisu rekli nijednu riječ. Mogla je osjetiti

kako je do sada već cijela poleđina njene pamučne bluze bila natopljena znojem

— a kapljice znoja su se pojavile iznad njenih usnica. Morala se oduprijeti

nagonu da ih obriše.

»Neće vam biti lako,« rekao je McCarty napokon.

»Da. Neće.«

Upravo je tada jedno dugačko mijau doprlo iz spavaće sobe, ubrzo je

slijedilo drugo. I onda zvuk pandži kako grebu po vratima. U istom su trenutku

obojica muškaraca okrenuli glave u tome smjeru.

»Netko ne zvuči baš sretno tamo otraga,« rekao je McCarty.

»Oh, to je — moj mačak. Sklonila sam ga tamo, kada sam čula da dolazite.«

»Niste morali to učiniti,« rekao je McCarty. »Nismo alergični, zar ne, Scott?«

»Ne. Mi smo zapravo mačkoljupci«. Rekao je Huli sa samozadovoljnim

osmijehom.

Zadržala je dah. Hoće li oni samo stajati ondje i čekati da ona pusti mačka

van?

»Možete barem zbog njega uključiti klimatizacijski uređaj,« rekao je Huli,

slegnuvši ramenima i okrećući se prema vratima. »Kladim se da mu je paklenski

vruće.«

Trenutak poslije su otišli. Pogledala je kroz špijunku da se uvjeri da su ušli u

dizalo i onda je pustila Smokeya iz spavaće sobe. Utrčao je u hodnik kao da mu

se zapalio rep.

Lake se osjećala potpuno iscrpljeno i istovremeno uplašeno. Skinula je svoju

mokru bluzu i spustila je na hrpu u spavaćoj sobi. Nakon što je uključila klimu,

požurila se u kuhinju i potražila u ladici papir i olovku.

Tada je počela pomno zapisivati. Nije htjela zaboraviti nijednu riječ koju su

izgovorili policajci.

Bilo je jasno zbog njihovih pitanja da su se ozbiljno usredotočili na kliniku —

očito zbog onoga što im je Maggie rekla o ključevima. Ali također su je pitali o

Keatonovu radu na klinici u Los Angelesu. To je možda značilo da su slijedili

nekoliko teorija istovremeno. 1 sigurno im je Levin do sada spomenuo problem

s kockom. Radeći zabilješke, Lake se prisjetila pitanja o doktorici Hoss. Što je to

moglo značiti? pitala se. Je li dr. Hoss imala kratku aferu s Keatonom — i možda

ga je ubila nakon što ju je odbacio ?

Nije izgledala kao osoba koja lako prihvaća odbijanje.

Ali najviše ju je uznemirilo ono što su rekli na kraju: kako je netko rekao daje

Lake jako uznemirilo ubojstvo, da nije više svoja. Jedina osoba koja je izgledala

kao da je to uočila bio je Harry. Nije mogla razumjeti zašto bi je on izdao. Je li

stvarno sumnjao u nju? Možda je u nedjelju samo ispipavao kako stvari stoje, a

da zapravo nije bio zabrinut za njezinu dobrobit? Pitala se jesu li policajci

povjerovali u njeno objašnjenje zašto ima slabe živce. Sumnjaju li već da je bila

u Keatonovu krevetu te noći? Izgledali su kao da je žele uzdrmati, kada su joj

onako prijeteće postavljali pitanja.

Mora doći do Kita Archera. Ako se nešto događa na klinici, on bi mogao znati

o čemu se radi. I koga bi drugog mogla pitati? Posegnula je za telefonom, ali

ovaj je put znala da mora ostaviti poruku i moliti se da je nazove. Potpuno se

iznenadila kada se nakon treće zvonjave javio dubok, baršunast glas i rekao

»Kit Archer«.

»Gospodine Archeru,« rekla je, iznenađena. Zovem se Lake Warren.

Pročitala sam vaš članak o klinikama za umjetnu oplodnju. Imate li malo

vremena?«

Slijedila je mala stanka dok je usvajao ono što je upravo izrekla.

»U redu,« odgovorio je. »Što mogu učiniti za vas?« zvučao je umjereno

zainteresirano, poput reportera koji zna da ponekad hladni pozivi poput ovog

mogu puno otkriti.

»Nadam se da ću moći razgovarati s vama — o istoj temi.«

»Vi ste pacijentica na klinici?«

»Ne, ja radim za jednu takvu kliniku — kao marketinški stručnjak.«

Čim je izrekla te riječi, sinulo joj je da krši povjerenje svojeg poslodavca. Ali

nije imala izbora, želi li saznati istinu.

»Za koju kliniku?«

»Ja — radije to ne bih rekla preko telefona. Možemo li se razgovarati uživo?«

»Ali o čemu točno želite razgovarati? Morate mi dati malo više podataka.«

Nije razmišljala toliko unaprijed. O čemu želi razgovarati s njim? Samo o

tome kako je naišla na njegov članak u dosjeu? To će zvučati glupo.

»Vi ste spomenuli neke zanimljive činjenice u vašem članku,« rekla je.

»Brinem se da bi sličnih nepravilnosti moglo biti i u klinici za koju radim.«

»Kakvih nepravilnosti?«

»Ponovo, bilo bi mi draže da ne moram o tome govoriti preko telefona.«

»Pa, nama bi bilo drago kada bismo mogli čuti što nam imate reći. Može li

vas moja producentica nazvati i dogovoriti sastanak s vama?«

K vragu, pomislila je. Mora i dalje pokušavati.

»Ali, ja bih doista radije razgovarala s vama — i to što je prije moguće.«

»Čemu žurba?«

»Da, doista, prilično je hitno. Mogu vam objasniti kada se budemo vidjeli.«

»Zašto mi ne kažete ime klinike? Inače ćemo samo okolišati.«

»Nikome nećete reći, za sada, zar ne?«

»Ne — mi samo razgovaramo.«

»Ime klinike je Centar za oplodnju Park Avenue.«

Tu je nastala stanka. Osjetila je kako razmišlja.

»Jednog od vaših doktora zadesila je prilično grozna smrt prošlog tjedna,«

rekao je.

Zadržala je dah. Naravno, pomislila je. Zbog Keatonove veze s klinikom za

umjetnu oplodnju, Archer je smatrao da Keatonovo ubojstvo ima posebnu

važnost.

»Da,« Lake je rekla mirno.

»Rado bih porazgovarao o tome,« Archer je rekao, »ali nije mi jednostavno

dogovoriti sastanak. Napuštam grad u srijedu zbog reportaže, i nisam siguran

koliko dugo ću biti odsutan. Samo nekoliko dana, ili možda i više.«

»Bismo li se ikako mogli naći danas ili sutra?«

»Danas je potpuno isključeno,« rekao je. »Ali možda se možemo naći sutra.

Imam jedan domjenak rano navečer, ali mogao bih ukrasti nekoliko minuta prije

toga.«

Archer je predložio da se nađu u 17 i 30 kod lokala Paunova aleja u hotelu

Waldorf, odmah prije toga domjenka, koji se odigravao ondje u sobi za proslave.

Izmijenili su elektroničke adrese i ona mu je kratko opisala svoj izgled.

To je početak, reklaje u sebi, spustivši slušalicu. Molim te, molim te, neka

bude nešto od ovoga.

Skuhala je kavu, odnijela šalicu u svoj ured i otvorila laptop. Koliko god bila

rastresena, znala je da mora pronaći još ideja za svoju prezentaciju. Poslala je

mejl web-dizajneru kojeg je angažirala i osobi koju je imala na umu za

svakodnevne odnose s javnošću, pitajući ih za nekoliko zamisli koje bi mogla

upotrijebiti sutra. Inače bi im dala rok od dva tjedna od sada, jer je mislila da joj

neće biti potrebna njihova pomoć za njenu početnu prezentaciju kod Levina i

Sherma- na. Ali sada je bila očajna.

Poslije je poslala jednake faksove Amy i Willu.

Nacrtala je malu sliku sebe i Smokeya potpuno iscrpljenih od vrućine. Kada

je prvi put počela pisati djeci, nedavno toga ljeta, iznenadila se kako je njen

život zapravo dosadan. Sada bi dala sve samo da se ta dosada vrati.

Uvukavši se u krevet te noći mislila je kako će odmah zaspati zbog potpune

iscrpljenosti, ali bilo je jasno nakon trideset minuta prevrtanja po krevetu da

san neće doći. Bacala se i prevrtala još neko vrijeme i tada se napokon izvukla

iz kreveta, ostavljajući Smokeya ispruženog na jastuku. U svojoj bijeloj

pamučnoj spavaćici kretala se poput duha dugačkim hodnikom stana. U stanu

je vladala smrtna tišina, osim što je negdje kapala slavina — pretpostavljala je u

Willovoj kupaonici.

U jednom trenutku dok je nemirno tumarala, zaustavila se u predsoblju i

počela proučavati na stoliću u hodniku srebrno uokvirene fotografije. Tamo su

bile fotografije ne samo njene djece, nego i prijatelja, kako sjede na verandi u

Roxburyju i slave rođendan, ili se zajedno smiju u parku Riverside. Kada bi se

samo mogla obratiti jednom od tih ljudi, pomislila je. Ali od razvoda s Jackom,

dopustila je da njena prijateljstva usahnu, zbog posramljenosti, ili kada se radilo

o ljudima poput Steveove sestre, Sonie, jer se sada njihov način života u paru

previše razlikovao od njena.

Odjednom je krajičkom oka registrirala pokret na podu desno od nje.

Pomaknula je glavu u tome smjeru, misleći da je to bio Smokey, ali njemu nije

bilo traga. Dok je pogledom očiju prelazila predsobljem, trgnula se shvativši što

je vidjela. Na parketu kod vrata, uska pruga svjetla iz vanjskog hodnika upravo

se upola smanjila. Tamo je sada u sredini bila sjena. Netko je stajao ispred

njenih vrata.

Bilo je dva sata poslije noći. Tko bi to mogao biti? pitala se preplašeno.

Stajala je ukočeno na mjestu, buljeći u malkice neravnu zraku sjene. I tada je

zazvonilo zvono.

15.ZBOG ZVUKA je odskočila unatrag. Tko bi došao u njen stan u ovo doba? I zašto

nije prvo pozvonio vratar?

»Tko je tamo?« viknula je ne pomaknuvši se s mjesta.

Zvono se još jedanput oglasilo. Ovaj put dulje.

»Tko je? Viknula je, sada glasnije. Nakon nekoliko sekundi prisilila se doći do

vrata i provirio kroz špijunku. Nije mogla nikoga vidjeti.Krenuvši na prstima natrag, uočila je da je sada nestalo sjene. Položila je

uho na vrata, naprežući se da čuje. Učinilo joj se da čuje slab zvuk koraka koji se udaljavaju. Očekivala je zvuk dolaska dizala, ali ništa se nije čulo.

Pritisnula je dugme portafona. Dok je čekala na odgovor, prislonila je još jedanput uho na vrata.

Tišina.»Mogu li vam pomoći?« odgovorio je usporeni muški glas.»Ovdje je Lake Warren iz 12 B. Netko je upravo zvonio kod mene. Jeste li

poslali nekoga k meni ?«

Slijedila je stanka, kao da mora razmisliti o tome.

»Ne — ne, nisam. Već dugo nitko nije otišao gore.«

»Pa, što mislite, tko je to mogao biti?«

»Kako je izgledala ta osoba?«

»Nisam je vidjela,« rekla je, frustrirano. »Kada sam pogledala kroz špijunku,

nikoga nije bilo.«

»Neki su ljudi prije nekoliko sati otišli na zabavu na 11. kat. Možda je netko

sišao na pogrešnom katu. Hoćete li da dođem gore?

»Ne, u redu je.«

Pitala se, nije li se zaista dogodilo onako kako je rekao, netko je samo

pozvonio na pogrešno zvono. Ili je vratar zaspao na radnome mjestu, dopustivši

nepoznatoj osobi da se ušulja u zgradu po noći? Je li to bio Keatonov ubojica koji

je stajao na drugoj strani njenih vrata? Netko iz klinike, ili osoba koja ju je

pratila? Tkogod to bio, možda su počeli s njenim mačkom i sada su isprobavali

mogu li joj prići još bliže.

Zurila je u vrata. Tamo je inače bio sigurnosni lanac ali sada je izgledao tako

tanko i slabo poput ukrasne vrpce na božičnom drvcu. Nakon što je maknula

slike, povukla je stolić u predsoblje i namjestila ga ispred vrata. Još se osjećala

previše uplašeno da bi otišla u krevet. Srušila se na kauč u srednjoj sobi i

povukla prekrivač preko sebe. Slabo svijetlo zore počelo se probijati kroz

prozore kada se napokon uljuljkala u san.

Probudila se, bolna tijela i suha grla. Ne smijem se sada razboljeti, rekla je

samoj sebi. Scene iz protekle noći preplavile su joj misli. Nekoliko minuta pitala

se nije li zvono koje je čula bilo samo san. Podigla je Smokeya s krila i posrnula

prema ulaznim vratima. Vidjevši stolić iz predsoblja naslonjen na vrata, znala je

da se to doista dogodilo.

Odvukla je stolić natrag gdje je bio prije i odškrinula vrata, ne skidajući

sigurnosni lanac. Mogla je vidjeti New York Times kako leži na otiraču. Nakon

što je spustila lanac, otvorila je vrata još jače i pregledala hodnik. Bio je pust.

Listajući novine, čula je otključavanje brave na vratima dijagonalno od nje, u

stanu koji je pripadao Tammensima. Koliko je znala, žena i djeca bili su u

Hamptonsu cijeli osmi mjesec, i otac, Stan, putovao je tamo samo vikendima.

To je bio Stan koji je stupio na hodnik, i nastojao prigušiti zijevanje.

»Jutro«, rekao je. »Zar nisi na odmoru ovaj mjesec?«

»Ne, ne ove godine. Slušaj, malo se brinem zbog nečeg što se dogodilo

noćas.«

»Što se dogodilo?« pitao je.

»Netko je pozvonio na moja vrata oko dva sata u noći. I kada sam pitala tko

je, samo je otišao. Nisam vidjela tko je to bio.«

Stan je skupio usta i polako pretresao glavom.

»Ne mogu ti pomoći ovaj put,« rekao je.« Mislim, bio sam ovdje, ali nisam

ništa vidio niti čuo.«

Nakon što je zatvorila vrata, progutala je tri ibuprofena i pro- grgljala slanu

vodu. Tada je napravila kavu i prisilila se pojesti zdjelicu jogurta. Nije jela

redovito skoro tjedan dana.

Gledajući kroz kuhinjski prozor, dok je ljetni zrak treperio oko sivih i ciglastih

stambenih zgrada na sjeveru, razmišljala je o nadolazećim danima. Njen plan

bio je ostati kod kuće i pokušati završiti prezentaciju — dok ne dođe vrijeme da

se nađe s Kitom Archerom. Laknulo joj je jer danas nije morala ići u kliniku — i

stalno se pitati ne promatra li ubojica svaki njezin pokret. Ali morala ih je barem

nazvati. Levin je čekao da mu kaže kada će održati prezentaciju. U 8 i 30

podigla je telefonsku slušalicu. Znala je da je većina ljudi već došla na posao.

Pitala je recepcionarku za Stevea, u nadi da se nekako izborio da ona dobije

više vremena.

»Žao mi je, pokušao sam,« rekao je kada ga je dobila. »Ali čini se da se

Tomu jako žuri i želi vidjeti prezentaciju što je prije moguće.«

»Nema problema,« rekla je, ne želeći da on osjeti njenu uznemirenost.

»Dogovorit ću s njim termin prezentacije.«

»Nadam se kako ne misliš da te on terorizira. Mislim da je zbog tog ubojstva

strašno napet.«

Možda zato što bi on mogao stajati iza njega, pomislila je u sebi.

»Sigurna sam da se brine zbog stalnog raspitivanja policije,« rekla je Lake.

Čekala je, pitajući se hoće li Steve spomenuti ključeve.

»Naravno. Svi smo zabrinuti« rekao je, zvučeći odjednom rastreseno. »Čekaj

— prije nego što te pustim da ideš, imam prijedlog za tebe. Još od prošlog

tjedna osjećam da odnosi između tebe i mene nisu najbolji. Zaista mi je žao

zbog onoga što sam rekao policiji. Sonia bi me zadavila kada bi znala da sam te

uzrujao.«

»Pustimo to, Steve,« rekla je, prisjećanje na to ju je ozlovoljilo. »Čini se da je

policija prihvatila moje objašnjenje.«

»U redu, ali evo mog prijedloga: Hilary i meni bilo bi jako drago kada bi

svratila večeras na piće kod nas. Nisi vidjela naš stan od kada smo ga preuredili

— i zadnji put vidjela si Matthewa kada je imao samo nekoliko mjeseci.«

»Večeras mi ne odgovara,« rekla je, malo prebrzo.

»A možeš li sutra navečer?«

»Uh... u redu, može.« Nije mogla stalno odgađati, a da on ne opazi da nešto

nije u redu.

Podsjetio ju je na svoju adresu i predložio da bi bilo najbolje da dođe u 19

sati. Zatim gaje zamolila da joj da Brie na telefon. Kada se Brie javila, Lake je

odmah krenula na stvar.

»Željela bih dogovoriti termin moje prezentacije s dr. Levinom i dr.

Shermanom«, rekla je. »Odgovara li im četvrtak popodne?«

Četvrtak bi joj donio još dan i pol. Htjela je rastegnuti na petak ali znala je

da Levin to ne bi dobro primio.

»Četvrtkom je ovdje obično ludnica,« Brie je rekla. »Morate to obaviti u

srijedu. Ili možda čak i danas.«

Žena je očito diplomirala na Akademiji Kako-Biti-Što-Bolja- Gadura, pomislila

je Lake.

»Nažalost, kako sam već rekla, kada je on predložio da pomak- nemo

prezentaciju, ja sam već dogovorila nekoliko sastanaka s drugim klijentima,«

Lake je lagala. »Četvrtak je najranije kada to mogu učiniti.«

Brie je glasno uzdahnula i počela tipkati po računalu kako bi provjerila

kalendar.

»Možemo dogovoriti četvrtak u šest sati popodne,« rekla je odrješito. »Ako

vam se ne javim, smatrajte da ćete prezentaciju održati toga dana.«

Lake je htjela razgovarati s Maggie ali umjesto da traži da je pre- spoje,

spustila je slušalicu i nazvala ponovo izravan broj, kako Brie ne bi saznala s kim

razgovara. Brinula se da bi Maggie njena zainteresiranost mogla postati pomalo

sumnjiva, ali morala je saznati je li se što novo dogodilo. Reći će joj kako je

zabrinuta zbog njezina psihičkog stanja, s nadom da će joj Maggie ispričati

najnovije novosti.

Rory je bila ta koja je podignula slušalicu.

»Oh, zdravo, ovdje Lake,« rekla je. »Htjela bih razgovarati s Maggie.«

»Maggie je uzela slobodan dan,« Roryje rekla tiho.

»Je li sve u redu?« Lake je pitala zabrinuto.

»Koliko sam ja čula, rekla je da joj je potreban slobodan dan da dođe malo k

sebi.«

»Oh... dobro, a kako si ti?«

»Da budem potpuno iskrena, brinem se zbog djeteta. Noćas sam mislila da

imam trudove, pa sam završila na hitnoj. Ispostavilo se da su trudovi bili lažni,

ali preplašila sam se.«

»Oh, Rory, tako mi je žao. Ali, zašto ne uzmeš nekoliko slobodnih dana?«

»Nažalost to nije moguće, posebno ako će Maggie uzeti bolovanje. Za nas je

važno da ovdje držimo stanje pod kontrolom, čak i ako smo uzrujani.

Emily je mislila da je Maggie smiješna jer se tako preplašila, ali sada kada je

čula za ključeve, čak je i ona poludjela.«

»Misliš li da je netko mogao uzeti te ključeve i vratiti ih u ladicu?«

»Upravo se o tome raspitivala policija. Oni su se detektivi vratili jučer i

proveli su ovdje oko jedan sat — nakon što si ti otišla. Jezivo je što ja sjedim

odmah pokraj Maggie — naši stolovi se dodiruju.«

»I ti nikada nisi vidjela kako netko otvara njenu ladicu?«

»Ne, ne mogu se sjetiti. Ponekad ljudi — «

Zastala je, kao daju je netko prekinuo ili se izgubila u mislima. Lake se pitala

je li još na liniji.

»Rory?« pitala je.

»Trebala bih sada ići,« Rory je rekla.

»Ali što si htjela reći?«

»Hm, ništa, sada moram ići, dr. Sherman me čeka.« Lake je nevoljko

spustila slušalicu. Nije mogla reći je li Rory bila rastresena ili se upravo sjetila

nečega i dugo se nije mogla toga otresti. Lake je onda pokušala razgovarati s

Hayden, u očajničkom pokušaju da kontaktira s nekim tko bi joj mogao reći

najnovije vijesti, ali njen je poziv otišao ravno u govornu poštu.

Nakon što je popila još jedan ibuprofen, Lake se zalijepila za radni stol u

kućnom uredu, ispred sebe je imala otvoreni laptop. Oboje, osoba za odnose s

javnošću i web-dizajner, javili su se i poslali mejlove sa svojim početnim

idejama. Ti koncepti nisu bili dovoljno dobri da bi privukli bilo čiju pozornost, ali

barem je imala nekoliko pristojnih prijedloga koje je mogla dodati svojoj listi.

Udarala je po računalu, podijelila je svoje izvješće u kategorije radi lakšeg

kreiranja Power Pointa. Obično je to bio dio njena posla koji je najviše voljela —

organiziranje svih svojih ideja istovremeno ih mijenjajući kako bi još bolje ispale

— ali danas se stalno morala prisiljavati da se koncentrira na svoju zadaću. Misli

su joj neumorno nalazile nove razloge za brigu: Roryn nedovršeni komentar,

zvono prošle noći i jučer posjet policajaca.

Je li Hullova neljubaznost nešto značila? Je li ona bila osumnjičena u slučaju?

Samo je jedanput ustala kako bi skuhala čaj. Iako njeno grlo više nije bilo

tako suho, cijelo ju je tijelo sve jače boljelo.

U11 sati Hayden joj je uzvratila poziv, iako je Lake več mislila na nešto

drugo kada je odgovorila.

»Ma može on poslati prokletu limuzinu s vozačem, ja neću doći.« Lake ju je

čula kako viče na nekog očito njoj podređenog.

»Oh, bok«, rekla je, vraćajući se na liniju. »Znaš, čini se da starim. Moja

ideja dobrog provoda ovih dana je boravak kod kuće s ohlađenom bocom Pinot

Grigioa i vrećicom čipsa s okusom ružmarina.«

Lake sada nije bila raspoložena za brbljanje s Hayden. »Ima li što nova?«

pitala je, nastojeći usmjeriti konverzaciju u drugom smjeru.

»Mi u ovom trenutku još stojimo u mjestu. Levin je nazvao prošle noći i

rekao mi da je policija ponovo bila na klinici. Očito ih zabrinjava što su

Keatonovi ključevi bili u ladici gdje su ih lako mogle uzeti bilo čije ručice. Taj

podatak još nije procurio, ali neće ga biti lako zadržati. Možda će ga odati i

sama policija da vidi što će istjerati na vidjelo. I naravno, ako uhite nekoga s

klinike, to će biti katastrofa.«

»Misliš li da bi Levin imao ideju?«

»Misliš što da radi?«

»Ne, mislim na ključeve — tko ih je s klinike mogao uzeti kako bi ušao u

Keatonov stan.«

»Ako i ima, sigurno nije meni rekao. Moj je osjećaj da on stalno o nečemu

razmišlja, ali ne mogu reći da znam o čemu. Možda razmišlja o narudžbi nove

hrpe majica od 400 dolara.«

Lake se pitala misli li možda i Hayden da bi Levin mogao biti ubojica. Ali ona

je očito to nije mogla pitati.

»Pa, neću te zadržavati,« rekla je Lake. »Hoćeš li mi javiti ako budeš čula

nešto novo? Samo želim biti u tijeku — znaš, dok smišljam marketing.«

Obećale su jedna drugoj da će ostati u kontaktu i prekinule. Nakon što se

prisilila pojesti ručak, počela je dizajnirati Power Point. Dokje radila često bi se

zatekla u stanju koje nazivaju »zonom«, toliko bije zaokupio zadatak da bi

osjetila blaženstvo. No danas joj je svaki korak bio čista agonija i u tri sata

počela je pogledavati na sat. Trebat će joj dosta vremena da se spusti do

Waldorfa.

Otvorivši vrata ormara, kako bi izabrala što će odjenuti, sjetila se sebe dok

je stajala na istome mjestu prije tjedan dana, uz odjeću razbacanu po krevetu.

Tražila je savršenu odjevnu kombinaciju koja bi joj pomogla da zavede Keatona.

Kada bih sve to mogla poništiti, pomislila je. Da bar nisam izašla van te noći.

Izabrala je pamučni komplet boje lavande s tričetvrt rukavima. Izgledala je

malo previše službeno, ali bilo joj je važno da je Archer shvati ozbiljno.

Nakon što ju je dovezao taksi, ušla je u Waldorf sa strane Park Avenue.

Predvoije je bilo hladno, tiho i gotovo prazno, poput unutrašnjosti

srednjovjekovne crkve za vrijeme vrućeg ljetna dana. Nekoliko grupa turista

skupilo se oko recepcije ili su se vukli prema dizalima, gurajući kolica

natovarena koferima i vrećicama iz Disne- yeve trgovine. Većina je bila u

kratkim hlačama i majicama kratkih rukava s natpisima poput Nike ili Vegas

2005 ili Blasted Parrot PuB i Shot Shack.

Paunova aleja bio je bar i mala restauracija na otvorenom lijevo od

predvorja. Iako je Lake bila nekoliko puta u Waldorfovoj dvorani na proslavama

nekih događaja, stupila je u taj bar samo jedanput — prije mnogo godina, jedne

večeri nedugo nakon što se preselila u New York.

Ona i prijateljica, obje prvi put u gradu, napravile su popis stvari koje moraju

učiniti za zabavu ijedna od njih bila je, posjetiti slavne hotelske barove. Nejasno

se sjećala da je bar onda bio obojen u paunovski plavu boju, ali sada je bio

obložen u drvo boje meda i crni mramor.

Pozlaćeni sat u predvoiju pokazivao je tek 17 i 20. Nije bilo ni traga Archeru.

Podigla se na kožni barski stolac i naručila mineralnu vodu. Barmen je stavio

malu posudicu s maslinama ispred nje. Pripremajući se za razgovor, razmišljala

je što će reći.

Sat u predvoiju upravo je pokazao daje prošlo pola sata, kada je digla

pogled i ugledala Archera. Bolje je izgledao uživo nego na snimci koju je vidjela.

Možda zato što mu lice nije bilo brašnasto od pudera. Nosio je sportski sako, ne

onako kako ih nose muškarci koji se tuže da moraju nositi »majmunsko odijelo«,

nego kao netko tko nosi odijelo cijeli život.

Prepoznala gaje i lice joj se otvorilo. On je to uočio i krenuo joj u susret.

»Lake Warren?« pitao je, već ispružene ruke prema njoj.

»Da,« rekla je, prihvativši je. Njegov je stisak ruke bio čvrst. Uhvatio je njenu

ruku gotovo je ne pomaknuvši. »Hvala što ste došli.«

Pogledao je u njenu čašu. »Što pijete? Ja ću pivo.«

Oklijevala je i onda rekla da će i ona također naručiti jedno.

Bio joj je potreban Archer kao saveznik i željela je sprijateljiti se s njim.

Nakon što je privukao barmenovu pozornost samo malo pomaknuvši bradu,

Archer je naručio njihova piva i obratio svoju pozornost na nju.

»Žao mi je što nemam više vremena«, rekao je. Moram biti u dvorani za

proslave za 15 minuta zbog nekakva slikanja. Ali do tada sam potpuno vaš.«

»Onda ću biti posve iskrena s vama,« rekla je, zadržavajući njegov pogled.

»Nemam vam puno toga za reći. Ali imam nejasan osjećaj da se nešto neobično

događa na klinici.«

»Kako neobično?«

Lakeino se lijevo rame nagonski podignulo.

»Nisam sigurna.«

Približio je svoju bocu piva k usnama, ne mučeći se s čašom. Osjetila je

njegovu nestrpljivost, iako je davao sve od sebe da je ne pokaže.

»Je li to bilo nešto što ste vidjeli — ili čuli?« rekao je nakon dugačkoga

gutljaja piva.

»Kao što sam rekla preko telefona, klinika me angažirala da je savjetujem o

marketingu. Dok sam istraživala prošlog tjedna, naišla sam na kopiju vašeg

članka o umjetnoj oplodnji kao velikom biznisu. Nosila sam ga sa sobom,

namjeravajući ga naknadno pročitati, kada me je spazio jedan od partnera.

Istrgnuo mi gaje iz ruke — kao da nije želio da ga pročitam.«

Archer je podignuo obrve. Bile su bijele, kao i njegova kosa.

»I to je sve?« pitao je.

Oklijevala je i pogledala u stranu. Brinula se također zbog »kvake« koju je

spomenuo Keaton. Ali to nije mogla reći Archeru. Gledala ga je dok je ispijao još

jedan gutljaj piva. Njegove ruke bile su velike, zapravo krupne, i malčice

ružičaste, poput njegovih obraza, Nije nosio vjenčani prsten. Spustivši bocu,

pogledao je ravno u nju.

»Da,« rekla je. »Kao što sam kazala, nemam vam puno toga reći. Ja sam

samo mislila da biste mi vi možda mogli reći kakve bi nepravilnosti bile

moguće. To bi mi pomoglo da shvatim što se tamo zapravo događa.«

Cijelim su joj tijelom prolazili trnci od straha. Ona ne samo što je izdala

kliniku nego je odjednom dobila osjećaj da se nekako izložila.

»Što nije u redu?« pitao je, očito osjetivši dio njene nelagode. »Brinem se,

jer mislim da sam otvorila Pandorinu kutiju — no možda nemam razloga.«

Gledao ju je na trenutak i zatim zatresao glavom. »Ne mislim tako,« rekao

je. »Zato što vi niste prva osoba koja je sugerirala da se tamo događa nešto

loše.«

16.OTVORILA JE USTA u iznenađenju. To je bila potvrda njene intuicije, a opet njegove

su je riječi šokirale.

»Tko vam je još to rekao?« pitala je.

»Prvo mi recite nešto o tome dr. Keatonu,« rekao je. »Jeste li ga poznavali?«

Na spomen Keatonova imena, mogla je osjetiti kako joj krv navire u glavu.

Posegnula je za svojom još nedirnutom pivskom bocom, natočila malo piva u

čašu i srknula. Hladnoća je smirila njeno suho grlo.

»Samo u prolazu«, rekla je, izbjegavajući njegov pogled dok je vraćala čašu.

»Radim na klinici samo nekoliko tjedana.«

»Mislite li da ga je ubio netko s klinike?«

Lake je bila pomalo iznenađena zbog tog izravnog pitanja, ali i sretna jer ne

mora okolišati.

»To je vrlo moguće,« rekla je. »Jučer smo saznali da je jednoj od medicinskih

sestara dao rezervne ključeve svog stana i da ih je ona držala u svojem stolu.

Netko ih je mogao ukrasti i napraviti kopije.«

»Mislite li da postoji veza između njegove smrti i sumnji koje imate o

klinici?«

»Da i to me jako zabrinjava, iako bi sve to mogla biti slučajnost,« rekla je.

»Naravno, znate što ću reći,« rekao je s podignutim obrvama. »Kada ste

novinar, naučite da su slučajnosti rijetke.«

»Možete li, molim vas, reći što ste čuli o klinici?« Lake je navaljivala.

»U redu. Prije dva mjeseca jedna je žena nazvala moju producenticu Rachel.

Naišla je na isti članak kao i vi dok je pretraživala online. Bila je pacijentica na

klinici za umjetnu oplodnju Park Avenue — posebno kod dr. Daniela Shermana

— i rekla je da bismo trebali istražiti kliniku. Tvrdila je da iskorištavaju naivne

pacijente i da ih se mora razotkriti. Moj članak ticao se klinika za umjetnu

oplodnju na području Washingtona — tamo sam živio u to vrijeme — ali ta me

tema općenito zanima.«

»Na što je mislila kada je rekla, 'iskorištavali'?«

»Odbila je nešto opširnije reći preko telefona. Dogovorila je sastanak s

Rachel, ali ona je morala odgoditi termin zbog neke hitne vijesti. Onda je dan

prije njihova dogovorenog sastanka ta žena rekla da sada ona mora otkazati i

da će se javiti. To se dogodilo prije nekoliko tjedana i još se nismo čuli s njom.«

»Imate li neku ideju na što je mislila?«

»Pokušajte pogoditi. Vi radite tamo.«

»Nikada nisam vidjela ništa sumnjivo, ali uopće ne dolazim u doticaj s

pacijentima. Uz to, svijet umjetne oplodnje prilično je nov za mene. Nešto bi se

moglo događati meni ravno ispred nosa i ja to ne bih vidjela.« Zastala je. »Vi ste

u svojemu članku spomenuli kako neke klinike ohrabruju parove da se

podvrgnu tretmanima koji im uopće nisu potrebni.To bi moglo biti sasvim

moguće.«

»Mogli bi isto tako napuhavati svoje stope uspjeha,« rekao je. »To je važan

čimbenik kada netko bira kliniku.«

»Pročitala sam u vašem članku da neke klinike to rade. Ne mogu vjerovati

da netko izvana ne provjerava te brojeve.«

»Znam. To je posao s tri milijarde dolara zarade, uz veliku konkurenciju i

vrlo slabu zakonsku regulativu.«

Bi li klinika mogla učiniti nešto takvo? pitala se Lake. Prekomjerno

naplaćivati parovima koji su na rubu očaja? Krivotvoriti stope uspjeha? Obojica,

Levin i Sherman — i Hoss također — osobito su arogantni, a takvi ljudi obično

igraju po drugačijim pravilima.

»Znači postoji mogućnost da ta žena ima pravo?« Lake je rekla. »Da

moguće je — iako je Rachel rekla da je zvučala pomalo neuravnoteženo. Tipična

bogatašica iz Manhattana kojoj nikada ništa u životu nisu odbili. Nazvao sam

kliniku i razgovarao sa Shermanom. Zato vjerojatno imaju sačuvan moj članak

— vjerojatno su me provjeravali. On mi je rekao da ta žena ima emocionalnih

problema jer ne može zatrudnjeti i da su njene tvrdnje neutemeljene. Iznenadio

sam ga i bio je prilično ljutit. Rekao je da se obratim njegovu odvjetniku ako

imam još što reći.«

»Je li se zato niste više potrudili stupiti u kontakt s njom —jer se možda

radilo o nestabilnoj osobi?«

»Djelomice. U posljednje sam vrijeme zapljusnut pričama. Ali zbog

Keatonove smrti — i onda vašeg poziva — moje se zanimanje naglo

povećalo.Tamo bi se moglo događati nešto što bi vrijedilo razotkriti.«

Lake je nervozno dodirivala prstima mokru etiketu na boci piva dok je

grozničavo razmišljala. Možda je Keaton otkrio da je klinika varala pacijente i

bila umiješana u nešto loše i prijetio da će ih razotkriti. Ako su doktori bili

umiješani u neetičke aktivnosti i istina bi izašla na vidjelo, sve bi bilo izgubljeno,

ne samo ugled ljudi i njihove karijere, nego bi dobili i zabranu rada. To je bio

savršen motiv za ubojstvo.

Ali jedna se pojedinost nije uklapala. Prema Maggie, Keaton je promijenio

bravu u kasnu jesen. Ako je otkrio što negativno o klinici i bio zabrinut za svoju

sigurnost, zašto se vratio u ljeto? Jedino ako nije smatrao da je njegova dužnost

pronaći još dokaza.

Dignuvši pogled vidjela je da je Archer izvukao svoju kreditnu karticu iz

izlizanoga smeđeg novčanika i stavio je na šank.

»Žao mi je, ali sada moram ići. Publicist zadužen za priredbu zavrnut će mi

glavu ako ne dođem tamo na vrijeme.«

»Shvaćam. Mogu li ja platiti? Zahvalna sam vam što ste pronašli vremena za

mene.«

»Ne, ja plaćam. Ali možete nešto napraviti.«

Naravno, pomislila je. Novinari poput njega nikada ne odustaju.

»Što?« pitala je.

»Zašto ne pronjuškate malo po klinici?«

Lake je zadržala dah. »Želite da špijuniram? Ja — «

»Slušajte. Te klinike su poput tvrđava — bit će nemoguće bilo komu izvana

doći i istraživati bez pravih dokaza. To što imamo vas unutra daje nam veliku

prednost.«

»Što bih zapravo morala tražiti?« nesigurno je upitala.

»Teško je reći, jer ona žena nije rekla ništa određeno. Pogledajte ako

možete njihove stvarne postotke uspješnosti i usporedite ih s onima koje

predočuju svojim mogućim pacijentima. Trebalo bi pregledati što je više

moguće podataka pacijenata i zapisati kakve sve tretmane prolaze. Imali li

nečega što se čini pretjeranim?«

Promatrala je drveni šank, pokušavajući odlučiti što bi trebala učiniti. Ideja

ju je prilično uplašila. Jedva se mogla nositi s tim da joj Brie zaviruje u laptop. I

koliko je do sada znala i ubojica bi je mogao motriti.Archer ju je promatrao, očito osjetivši njeno kolebanje.»Slušajte, ja znam da vas to može dovesti u nezgodnu situaciju. Ali to bi

mogla biti važna priča koja mora ugledati svjetlo dana. I vrijeme je jako bitno.

Ako Keatonova smrt ima veze s bilo kakvim nepravilnostima, oni bi mogli

pokušati uništiti dokaze.«

»U redu,« rekla je napokon. »Vidjet ću što mogu pronaći. Kako se zvala žena

koja vas je nazvala? Trebala bih početi s njenim dosjeom.«

»Alexis Hunt,« rekao je, potpisujući se na račun kreditne kartice. »Možete li

imati opravdan razlog za proučavanje podataka pacijenata?«

»Ne. Formalno, nemam ih prava proučavati.«

»Budite onda vrlo oprezni. I nazovite me ako pronađete nešto.«

Uzela je svoju posjetnicu iz torbe i pružila mu je. Kada je to učinila, vrhovi

njenih prstiju dotaknuli su njegove.

»Moj kućni broj također je zapisan.«

»Imate li djece?« pitao je.

»Dvoje — trenutno nisu sa mnom, u kampu su.« Pomisao na njih ponovo ju

je preplavila brigom. »A što je s vama?«

»Imam pastorka od 23 godine iz mojeg prijašnjeg braka. Smatram ga

doduše rođenim sinom. Idete li i vi sada iz restauracije?«

»Popit ću svoje pivo,« rekla je.

»U redu. Sretno — i nazovite me ako bude u neprilici.«

Gledala ga je dok je izlazio, samouvjereno si krčeći put između stolova, kao

da ne opaža turiste koji su ga promatrali. Podignuvši čašu uhvatila je pogled

muškarca koji je sjedio sam, i zatim ga brzo spustio. Znala je da je sama žena u

hotelskom baru uvijek pomalo sumnjiva, ali nije htjela otići dok ne sredi misli u

glavi.

Vjerojatno je bilo glupa što je dopustila Archeru daje pretvori u špijuna.

Njemu je samo važna priča koju će senzacionalno iznijeti u »Otkrivenom.« Ali za

nju je to bila sasvim druga stvar. Već je sada bila u opasnosti i to bi moglo

dodatno pogoršati njenu situaciju.

Upravo sada bilo je upozoravajućih znakova da ubojica sumnja kako ona možda

nešto zna o ubojstvu. Ako je Keatonova smrt bila povezana s nepravilnostima

na klinici i ona bude saznala o čemu se radi, ubojica će imati konkretan razlog

da joj naudi. I ako postoje nepravilnosti koje nisu povezane s Keatonovom

smrću, njeno špijuniranje moglo bi je izložiti novoj opasnosti. To bi bila

dvostruka opasnost.

Pa ipak, pomislila je, ako bi se otkrila istina, oslobodila bi se teške noćne

more u kojoj se sada nalazi. Policija će se usredotočiti na kliniku, a ne na nju.

Masirala je svoje sljepoočnice, očajnički razmišljajući. Bila je gotova sa

svojim istraživanjem na klinici, ali morat će se pojaviti sutra pretvarajući se

kako mora još istraživati — morat će paziti da ne pobudi kod nikoga sumnje, a

posebno ne kod znatiželjne Brie. Dosjei pacijenata bili su u istoj prostoriji kao i

dosjei koje je prije istraživala, pa će barem imati opravdanje zašto boravi u toj

prostoriji. Ali što će točno tražiti?

Iznenada joj je palo na um: zašto ne bi pokušala izravno razgovarati s Alexis

Hunt? Tako bi dobila jasniju sliku što bi trebala tražiti. Najbolje da uskoro

popriča s njom. Lake je izvadila iz torbe svoj BlackBerry i nazvala 411 .Jedna

Alexis Hunt stanovala je na broju 20 Istočne Sedamdeset i osme ulice. Archer ju

je nazvao bogatašicom, a to se slaže s adresom Upper East Side.

Lake je ustala s barskoga stolca. Odlučila ju je sada nazvati, ali vani gdje je

manje bučno. Dokje izlazila iz bara, zapazila je da je muškarac koji je sjedio sam

za stolom ponovo pogledava — ovaj put preko raširenih novina. Možda misli da

je ona ostarjela prostitutka?

Izašavši kroz kružna vrata na Park Aveniju, vidjela je da je ulica puna turista

koji čekaju taksi, pa je skrenula na Četrdeset i devetu ulicu kako bi pronašla

mirno mjesto na pola puta niz ulicu.

Zadržala je dah dok je čekala da netko podigne slušalicu. Nakon što je

zazvonilo četiri puta, ženski je glas neljubazno rekao molim.

»Alexis Hunt?« pitala je Lake.

»Tko je to?« zahtijevala je žena.

»Zovem se Lake Warren. Znam — znam da ste zabrinuti zbog stvari koje se

događaju u Centru za oplodnju Park Avenue. Željela bih razgovarati s vama o

tome.«

»Jeste li vi tamo pacijentica?«

»Ne, ali — možda vam mogu pomoći. Možemo li se naći i porazgovarati?«

»Kako ste došli do moga imena?« pitala je strogo, nimalo prijateljski

raspoložena.

»Kit Archer«. Lake je bilo mrsko što mora iskoristiti njegovo ime, ali znala je

da ga nije spomenula, Alexis bi joj ubrzo poklopila slušalicu.

»Vi radite s njim?«

»Ne, ali razgovarala sam s njim. Zabrinjavaju me slične stvari kao i vas.«

Slijedila je tišina od nekoliko sekundi.

»U redu,« rekla je. »Upravo krećem od Madisona na Sedamdeset i osmoj.

Koliko će vam trebati da stignete ovamo?«

»Želite da dođem odmah?«, Lake je začuđeno pitala.

»Ja ne ručam, ako ste na to mislili.«

»U redu, mogu doći sada,« Lake je rekla. »Trebat će mi desetak minuta.«

Lake je zaustavila taksi i bacila se na stražnje sjedalo. Nije mogla vjerovati

da je to napravila. Jedno je bilo nazvati Archera; ali sastati se s pacijenticom

svakako je prelazilo granicu. To je bio tako hrabar potez da bi čak mogao

uzrujati Archera, ako bi saznao za njega. Ali ona je sve pokrenula i sada nije

mogla natrag.

Stan Alexis Hunt nalazio se u prijeratnoj zgradi koja je izgledala prilično

skupo. Vratar je pozvonio i onda usmjerio Lake prema 14B, jednom od samo

dvaju stanova na 14. katu.

Prema glasu na telefonu i ono malo informacija koje je Lake imala o njoj, zamišljala si je kako Alexis izgleda: malo starija, ogug- lala na sve i ogorčena zbog svega kroz što je prošla, možda čak i bijesna na svijet koji prisiljava pametne, ambiciozne žene da se kasno udaju i zato nastoje začeti kada već imaju male izglede za uspjeh. Zato se Lake začudila kada su se vrata širom otvorila i nju je pozdravila prilično zgodna, sabrana žena koja nije izgledala kao da joj je više od trideset i tri ili trideset i dvije godine. Imala je klasičnu bob frizuru, zelene oči i male usne, namazane ružem boje jagode. Iako je bila pomalo debeljuškasta, nosila je bijelo-zelenu haljinu koja je isticala njezinu figuru, one vrste kakvu se obično može vidjeti na dobrostojećim ženama iz predgrađa koje se još uređuju kada idu u grad. Nije izgledala poput luđakinje. Izgledala je kao netko tko želi razmijeniti svoj recept za špagete u umaku od artičoka.

»Uđite unutra«, bilo je sve što je rekla. Lake je stupila u stan i slijedila ju u dnevnu sobu.

Stan je bio onakav kakav se mogao očekivati u ovakvom tipu zgrada — klasičan, nenametljivo uređen u prigušenoj plavoj i zelenoj boji. Lake je mogla vidjeti malu knjižnicu na kraju srednje sobe i blagovaonicu na drugom kraju. Pretpostavila je da su vjerojatno još dvije spavaće sobe smještene na kraju dugačkog hodnika. Prostor je djelovao neobično beživotno — nije bilo pošte ili odloženih ključeva na stoliću u predsoblju, ni otvorenih magazina ostavljenih na kauču.

»Još mi nije jasno tko ste vi i zašto ste me zvali,« rekla je Alexis otvoreno. Sjela se na antiknu stolicu ravna naslona, komad namještaja u prostoriji koji je izgledao najmanje udoban. Možda ona ne želi da joj bude udobno, pomislila je Lake. Ona je izabrala plavi kauč s cvjetnim uzorkom, ali sjela je na rub.

»Istraživala sam klinike za umjetnu oplodnju,« Lake je rekla. »Tada sam naišla na članak Kita Archera i stupila u kontakt s njim. On mi je spomenuo vaš razgovoru s njegovom producenticom.«

»Znači vi ste neka vrsta istražitelja?«»Ne, nisam. Ja — «»Pišete li knjigu ili što slično?«»Ne — ne knjigu. Jednostavno se tako dogodilo da imam razloga istraživati

kliniku Park Avenue. Gospodin Archer mije rekao da ste imali problema s njima.« Na licu Alexis odjednom se pojavio osmijeh, iznenađujući potez ako se pomisli na njenu hladnoću od malo prije. Bio je to mali zločesti smiješak, kao da je sugerirao da se Alexis upravo sprema otračati zločestog tipa kojega su obje poznavale na fakultetu. Njena je smirenost bila samo maska, shvatila je Lake, samo tanak, krhak vanjski sloj ženina bijesa.

»Nije bilo problema u množini,« rekla je Alexis. »Samo jedan problem. Oni su potpuno uništili moj život.«

»Kako?«»Oprostite što djelujem malo glupavo, ali još sam zbunjena«, rekla je Alexis.

Njezin glas sada je zaista imao oštrinu, kao kada se zateže vijak. »Koji je vaš motiv u svemu tome — i zašto očekujete od mene suradnju?«

»Još jedna osoba — netko dobro upućen u poslove klinike Park Avenue — također je zabrinuta zbog njihova načina rada«, Lake je rekla. »Ako postoje neke nepravilnosti, mora ih se razotkriti.«

»A mi smo kao zabrinuti građani,« rekla je Alexis podrugljivo.Lake je shvatila da mora primijeniti drugi pristup.»Mogu li vas pitati kroz kakav ste tretman prošli s doktorom Shermanom? Je

li to bilo in vitro?«

»Oh, da vam stignem sve opisati morali biste ovdje provesti cijelu noć,« Alexis

je rekla. Nabacila je takav lažan osmijeh da je izgledalo kao da će se njeni

obrazi rasprsnuti. »Prvo sam obavila intrauterine osjemenjivanje, ponekad od

dragosti zvano metoda šopanja guske, s tim što su se oni doista koristili

plastičnim kateterom kako bi mi ubrizgali spermu. Onda su tu bili kokteli

hormona koje sam morala injicirati u trbuh. I ne zaboravimo su- pozitorije s

progesteronom. Dražesno. Onda smo prešli na iz- vantjelesnu oplodnju.«

»Vi ste tako mladi. U čemu je bio problem?«

»Imala sam ciste na jajnicima — šokirala sam se kada su mi to rekli. Ne

samo da nikada nije bilo nikakvih simptoma, nego sam vrlo lako zatrudnjela

prije nekoliko godina. Na kraju se ispostavilo da je moja prva trudnoća

pobijedila sve zakone vjerojatnosti — i izgledi da se ona dogodi drugi put

prirodno bili su jednaki nuli.«

Lake je instinktivno preletjela pogledom po sobi, tražeći tragove djeteta. Na

vrhu stola od mahagonija, koji se stajao pokraj kauča, bila je srebreno

uokvirena fotografija djeteta od otprilike 15 mjeseci. Od tamo gdje je sjedila

Lake nije mogla vidjeti kako dijete izgleda, ali bilo je nemoguće ne primijetiti

aureolu plave kose, zapravo gotovo bijele.

»Da,« Alexis je rekla, uhvativši njen pogled. »Moja kći Charlotte.«

»Ona sada ima tri godine?« rekla je Lake. Ali dokje izgovarala te riječi

spopao ju je neki čudan osjećaj. Nigdje u stanu nije bilo traga djetetu.

»Ne,« Alexis je rekla. »Umrla je od meningitisa kada je imalal8 mjeseci.«

Te riječi pogodile su Lake poput udarca šakom u trbuh.

»Strašno mi je žao,« rekla je.

»Imate li vi djece?«

»Dvoje«.

Alexis je buljila u Lake, oči su joj odjednom bile širom otvorene i prazne. Na

trenutak je izgledala poput lika s plakata horror-filma, majke čiju su djecu oteli

izvanzemaljci ili namamili gremlini koji se skrivaju u pukotinama poda.»Onda barem možete zamisliti kako biste se osjećali,« Alexis je rekla.« Zamislite, nekoliko mi je ljudi najozbiljnije reklo kako moja bol ne može biti velika, jer Charlotte još nije bila doista osoba kada je umrla.«

»Strašno«, reklaje Lake. »Ja —Ja pretpostavljam da vam nije uspjelo imati drugo dijete?«

»Dobro ste pogodili,« Alexis je rekla, ponovo nabacivši svoj zlobni osmijeh. »Oh, dr. Sherman je tvrdio da ću moći. Imala sam mnogo jajašaca — prema njegovim riječima, gotovo nepregledan broj zdravih jajašaca — i bilo je samo pitanje vremena kada će jedan zametak iz epruvete uspjeti implantirati u moju maternicu. Nakon četvrtog pokušaja bila sam spremna otići na drugu kliniku, ali

Sherman je navaljivao da ostanem. Bio je uvjeren da ćemo uspjeti. Tako sam mu glupo dala još jednu priliku — i onda još jednu. Bilo je uzaludno, sve je bilo potpun promašaj.«

»Ali zašto sada ne pokušate na drugoj klinici? Svaka od njih ima drugo područje ekspertize. Možda vam se posreći na jednoj od većih koje su povezane s medicinskim centrom.«

»Što se toga tiče, ja jesam imala namjeru početi negdje drugdje — na Cornellu, zapravo. Ali onda se moj muž povukao iz cijele te stvari. Nije smatrao zabavnim postupak umjetne oplodnje, iako je teško zamisliti zašto. Gurati iglu u moju stražnjicu svake noći, gledati me kako se debljam poput Jabbe the Hut na lijekovima i da se pretvaram u vrištećeg manijaka. Što mu se tu moglo ne sviđati?«

Lake se lecnula.»Jeste li pokušali zatrudnjeti bez muža?« Lake je pitala. »Je li klinika zaledila

jedan od vaših zametaka?«»Bilo je viška zametaka — mnogo njih — ali Brian mi nije dopustio da ih

iskoristim. Našao je drugu ženu. Tako daje zadnje što je želio bilo imati dijete sa mnom.«

Lake se ugrizla za usnu, razmišljajući. Trebala je navesti Alexis da bude konkretnija u svojim optužbama.

»Kada ste rekli u Archerovu uredu da vas klinika iskorištava, mislili ste na to da

vas prisiljavaju na podvrgavanje tretmanima za koje je postojala mala

vjerojatnost da će vaš organizam pozitivno odgovoriti?«

Alexis ju je pogledala odbojno. Vratilo se njeno nepovjerenje. »Djelomično,«

odgovorila je.

»Je li bilo još nečega? Jesu li vam ikada previše naplatili, na primjer?«

Alexis ju je trenutak gledala bez riječi, potpuno mirna. »Dala sam vam jako

puno informacija,« Alexis je rekla na kraju. »I nemam više što dodati.«

Tada se digla sa stolice, dajući na znanje Lake da je vrijeme da

ode.

»Ali ja vam želim pomoći,« rekla je Lake, također se dižući. »Doista želim.«

»Kažete da želite pomoći, ali odbijate mi reći koje su zapravo vaše

namjere,« rekla je Alexis, marširajući van iz srednje sobe s Lake u pratnji.

Lake je htjela prosvjedovati, ali mogla je vidjeti da to nema smisla. Alexis je

rekla sve što je namjeravala. Kada su došle do izlaznih vrata, Alexis ih je širom

otvorila.

»Ugodnu večer vam želim,« Alexis je rekla glasom bez emocije kada je Lake

zakoračila u predvoije.

»Hvala vam što se se sastali sa mnom. Da sam samo znala.« Alexis je opet

nabacila napet neprirodan osmijeh. »Kao što kažu Francuzi, 'Cherchez la

femme'.« I tada joj je zatvorila vrata pred nosom.

17.CHERCHEZ LA FEMME.

To znači Tražite ženu. Što je Alexis mislila pod tim? U starim detektivskim

romanima ta bi fraza bila spomenuta kada se željelo sugerirati da je žena bila u

korijenu problema, ali Lake je nekako sumnjala da je Alexis mislila na doslovno

značenje. Prije se činilo da je primjedbom prikriveno htjela reći da postoji još

nešto, tajna koju još nije bila spremna otkriti. Lake se je spuštajući se dizalom

naslonila na jedan od zidova. Bila je nadohvat toj tajni ali Alexis joj nije

vjerovala dovoljno da bi je podijelila s njom. Lake će morati pogledati u Alexin

dosje kako bi dobila ideju što bi to moglo biti.

Već je bilo predvečerje kada ju je taksi dovezao do njene zgrade, vrijeme

dana koje je najviše voljela ljeti. Večeras ju je to naprotiv ispunilo jezom. Morat

će uskoro otići u krevet i vjerojatno se ponovo suočiti s misterioznim

zvoniteljem. Prije nego što je ušla u zgradu, brzo je pogledala gore — dolje niz

ulicu. Jedino je mogla vidjeti dva dječaka kako se loptaju ispred ulaza susjedne

zgrade.

»Je li sve u redu, gospođo Warren?« pitao ju je vratar Bob kada je stupila u

predvoije. Vjerojatno ju je vidio kako gleda zabrinuto niz ulicu.

»Da, hvala, Bobe,« rekla je. »Samo sam malo nervozna zbog onoga što se

dogodilo. Ma znate, ubojstvo liječnika s kojim sam radila.«

»Je li sve prošlo u redu s policijom?« rekao je.

Sjajno, pomislila je. Samo joj još treba da Bob kaže Jacku da je policija bila

kod nje.

»Oh oni su samo intervjuirali sve koji rade na klinici. Kako bi snimili situaciju.

To je bilo rutinsko ispitivanje.«

Bob je gledao u nju, lice mu je bilo blijedo. Iz džepa svoje jakne izvukao je

malu posjetnicu i pružio joj je.

»Oni su opet bili ovdje, »rekao je ozbiljno.«

Prihvativši posjetnicu, Lake se prisilila na osmijeh.

»Oh, taj je posjet nastavak prvog,« rekla je. »Žele saznati što je više

moguće o liječniku... Pa, ugodnu noć vam želim.«

Žureći se prema dizalu, brzo je pogledala posjetnicu. To je bila McCartyeva

poslovna posjetnica, s njegovim brojem mobitela. Kemijskom olovkom

nadopisao je, »Molim vas, nazovite me.«

Tako prisiljavaju ljude na priznanje? Pomislila je, vozeći se prema svom katu.

Pojavljuju se uvijek pred kućnim vratima, postavljajući neobična pitanja nakon

kojih se osjećaš kao da ćeš eksplodirati. Ili se, pitala se, situacija razvija u

drugom smjeru — otkrili su nešto što je povezuje s Keatonom? Odjednom je

jedva mogla disati.

Čim je zaključala vrata svoga stana i dovukla stol iz predvoija ispred njih,

natočila si je veliku čašu bijelog vina. Otpila je dva duga gutljaja prije nego što

će otipkati McCartyjev broj u svoj BlackBerry.

Dobila je njegovu govornu poštu. Naravno, pomislila je, to je dio torture.

Pustiti ju da se kuha u vlastitom strahu, dokje on napokon ne nazove.

Htjela je popiti još vina, ali nije se usudila — za vrijeme razgovora mora biti

osobito sabrana. Nakon što je u mikrovalnu pećnicu stavila jednu od zamrznutih

gotovih večera od makarona sa sirom, koju je držala u kući zbog djece, odnijela

je to u svoj ured i otvorila laptop s PowerPoint prezentacijom. Još je morala

raditi na njoj, a imala je sve manje vremena. Ali nakon što je pročitala prvu

stranicu nekoliko puta, shvatila je da zbog umora gubi koncentraciju.

Kada je McCarty nazvao dvadeset minuta poslije, Lake se ušeta- la po svom

uredu.

»Lake Warren?« pitao je. Njeno ime joj je zazvučalo strano kada ga je on

izgovorio, kao da se raspituje o potpunom strancu.

»Da,« odgovorila je nervozno.

»Ovdje detektiv McCarty. Pretpostavljam da vam je vaš vratar rekao da smo

danas bili kod vas?« Odjednom je mogla čuti kako buka prometa zaglušuje

njegov glas. Možda se nalazi u njezinu susjedstvu i sada kruži i čeka priliku da

navrati.

»Da. Je, rekao mi je. Žao mi je što smo se mimoišli.«

Nije ništa odgovorio.

»Hm, kako vam mogu pomoći?« pitala je.

»Pitali smo se jeste li razmislili o onome o čemu smo razgovarali?«

Dovraga o čemu on govori? Je li on to implicira da su čekali da se ona izjasni

o nečemu?

»Nisam sigurna na što mislite,« rekla je oklijevajući.

»Sada kada ste imali vremena za razmišljanje, jeste li se prisjetili da ste

vidjeli nekoga kako otvara ladicu gospođice Donohue.« Jačina njegova glasa se

smanjila, kao daje nešto dolje gledao ili čitao.

Laknulo joj je, ali nije se htjela previše opustiti. Rekla je samoj sebi da bi to

mogla biti zamka.

»Uh, ne, nisam. Radim u maloj dvorani straga i rijetko sam blizu Maggieina

stola.«

Slijedila je duga stanka. Čvrsto je stisnula usne, zapovijedajući sebi da ne

smije prekinuti tišinu.

»U redu, onda,« napokon je rekao. »Hvala vam na suradnji.«

»Nema na čemu. Drago — drago mi je ako mogu pomoći.«

»Odlično. Siguran sam da ćemo vam se uskoro javiti.«

Kada je završila razgovor, poželjela je baciti svoj BlackBerry. Što je značila

ta zadnja primjedba? Smatraju li je sumnjivcem?

Jedva je spavala te noći. Tijelo joj je bilo potpuno napeto i ponovo ju je

boljelo grlo. Oko tri sata, prevrćući se po zgužvanim plahtama, shvatila je da je

zaboravila poslati faks djeci ranije te večeri. Zaboljelo ju je srce zbog pomisli na

Amy kako leži tužna i zabrinuta u krevetu svoga bungalova.

Sipila je kiša kada se izvukla iz kreveta u šest sati sljedećeg jutra. Njene

grlobolje je gotovo nestalo, ali srce joj je počelo brže lupati zbog same pomisli

na špijunsku misiju koja je očekuje. Samouvjereno je pristala na Archerov

prijedlog, ali sada, kako se približavalo vrijeme, bila je nervozna kao pas.

Skuhala je kavu i opazila treperenja svjetla za poruke na telefonu u kuhinji.

Nije ga provjeravala od kada se jučer vratila kući. Prvi poziv bio je od Molly,

pitala je želi li da se nađu na ručku danas. Druga je bila od Jacka. Rekao je da

mora razgovarati s njom. Nestani, poželjela je da može viknuti na njega.

Pričekala je do deset, kada je zaustavila taksi da je odvede na kliniku. Znala je

da bi bilo najpametnije da pokuša pretražiti dosje kada svi budu zauzeti

pacijentima. Ako bude imala sreće, možda će moći posve izbjeći Brie.

Ali nije joj se posrećilo. Nakon što je prošla pokraj recepcije oko koje se

skupilo dosta ljudi, ovaj put i muškaraca — pogled na njihova ozbiljna lica

podsjetio ju je na vojnike koje su upravo poslali u rat — odmah se našla licem u

lice s Brie koja je upravo izašla iz svoga ureda.

U bijelim hlačama i bijeloj majici dugih rukava s kratkom crvenom kosom

podsjećala je Lake na divovsku šibicu.

»Jutro, Brie«, rekla je Lake, nastojeći da njihov razgovor bude ležeran.

»Mogu li vam pomoći?« rekla je Brie hladno, kao daje Lake stranac koji je

stao sa strane kako bi pitao za smjer.

»Ne, samo stavljam točke na i u svojem istraživanju. Ima još nekoliko stvari

koje moram ponovo pročitati.«

»Stvarno?« Brie je rekla s podrugljivim iznenađenjem. »Mislila sam da ste

sve već odavno pročitali. Mislim vaša prezentacija je sutra.«

»Želim da moja prezentacija bude savršena do sitnica.« Lake je znala da

sarkazam nije najbolja taktika u razgovoru s Brie, ali nije mogla odoljeti

iskušenju.

Od tamo se uputila labirintom tihih hodnika prema maloj dvorani. Sva su

vrata ureda i ordinacija bila zatvorena; iza nekih od njih mogla je čuti žamor

glasova. Skoro je poskočila kada je dr. Sherman izašao iz jednog od ureda, brzo

zatvarajući vrata za sobom. Kimnuo je rastreseno prema Lake, crvena lica.

Gledala je kako se žuri dolje niz hodnik i nestaje u laboratoriju.

U dvorani je odložila svoje torbe na stol. Za trenutak je samo stajala ondje,

razmišljajući. Nije bilo razloga da čeka, shvatila je. To mora učiniti sada. Uzela je

notes i olovku sa sobom za slučaj da mora nešto zapisati.

Kada je skrenula na zadnjem uglu prema sobi s dosjeima zamalo se sudarila

s Harryjem Klineom.

»Oh, zdravo »rekao je veselo. »Kako ide?«

»Odlično,« rekla je što je ljubaznije mogla. Još je uvijek bila prilično sigurna

da ju je on odao policajcima — rekavši im da izgleda jako uznemireno otkada se

dogodilo ubojstvo — i nije se htjela s njim zadržavati.

»Čujem da ćeš sutra održati svoju prezentaciju.«

»Da. Tu sam došla samo kako bi pokupila nekoliko dosjea. Drago mije da te

vidim.«

Mogla je osjetiti kako je prati pogledom dok je odlazila niz hodnik. Samo

čekaj, pomislila je — mogao bije prijaviti policajcima jer izbjegava brbljati s njim.

Laknulo joj je kada je vidjela da nije bilo nikoga bilo u arhivi — ili odmah

dijagonalno od nje, u čajnoj kuhinji. Unaprijed je razmislila, ako je netko bude

tražio, zatvorena vrata izgledat će čudno. Zato ih je pritvorila i postavila male

ljestve ispred njih. Tako će, kada netko još više otvori vrata, biti upozorena.

Pomaknula se prema zidu s dosjeima pacijenata. Došla je do mjesta gdje bi

moglo biti slovo H i otvorila srednju ladicu. Na etiketama dosjea bila su

prezimena s J i K. Zatvorila je ladicu i otvorila onu lijevo do nje. Prvo prezime

koje je spazila bilo je Havers — to je tražila. Brzo je prelistala red virećih dosjea.

I tu je bio: Hunt, Alexis i Brian. Izvukla ga je iz ladice.

Bio je krcat papirima. Brzo je prošla kroz njih — rezultati testiranja, još

rezultata testiranja, pojedinosti tretmana koje su imali, uključujući izvantjelesnu

oplodnju. Zbog svog ograničena znanja nije nikako mogla zaključiti jesu li neki

od tih tretmana bili suvišni. Situacija s Alexis bila je zamršena i možda će morati

pročitati sve dokumente kako bi dobila potpunu sliku.

Lake je položila dosje na vrh otvorene ladice, zatim je izvukla nasumce drugi

dosje i prošla sadržajem. Nije bio tako debeo kao onaj od Huntovih, ali jednako

tako bilo ga je nemoguće protumačiti. Shvatila je da može saznati nije li nešto

bilo kako treba samo ako fotokopira neke od stranica i zatraži objektivno

mišljenje drugog liječnika. Ali fotokopirni aparat bio je smješten pokraj

prostorije gdje se boravila Brie i ona nije smjela riskirati.

A što ako bi pokušala razgovarati s ostalim pacijentima, pitala se. Ako se nešto sumnjivo događa, onda vjerojatno Alexis nije bila jedina prevarena osoba ovdje. Pomislila je na ženu koju je vidjela kada ju je Rory tješila — onu koju je spomenula Harryju Klineu. Iako Harry nije spomenuo ime, čula je Rory da joj se obraća s gospođo Kastner. Lake je vratila dosje Hunt na njegovo mjesto. Nakon što je brzo provjerila iza sebe, otvorila je ladicu ispod. Tamo je bio dosje Sydney i Ryana Kastnera, i taj je bio čak deblji od Huntovih. Kao što joj je Harry rekao, Sydney je prošla kroz 8 tretmana izvantje- lesne oplodnje. Posljednjim tretmanom stvoreno je deset zametaka — od toga su pet transferirali — ali oplodnja nije uspjela.

Osam tretmana činilo se pretjeranim. Možda su Sydney, kao i Alexis, nagovorili da nastavi s pokušajima, unatoč tomu što to nije donosilo nikakve rezultate.

Kada se uzme u obzir u kakvom je očajnom stanju bila, možda će pristati na razgovor. Lake se brzo vratila na početak dosjea, na formular s osnovnim informacijama koji pacijenti moraju ispuniti prije početne konzultacije. Navedena adresa bila je East End Avenue. Nakon što ju je zapisala, zajedno s različitim brojevima telefona, pogled joj je zapeo za nešto neobično. Uz svako ime olovkom je bilo ispisan niz slova. 'Cpl' pokraj Sydney, 'SMsm', uz ime njezina supruga. Lake nije imala pojma što bi ta slova mogla značiti.

Zadubljenoj u misli, trebao joj je trenutak da čuje alarm koji se oglasio u drugom dijelu mozga. Trznula je glavom. Na tepihu u hodniku ugledala je plitke otiske cipela. Netko je išao prema arhivi.

Zatvorila je dosje i ugurala ga u ladicu. Upravo je nečujno zatvorila ladicu kada je čula kako vrata udaraju u ljestve. Polako se okrenula, nastojeći izgledati iznenađeno. Na njen užas, Brie je stajala na ulazu.

»Što to radite?« pitala je strogo.»Sto radim?« ponovila je Lake, nastojeći zvučati blago razdra- ženo. »Kao

što sam vam rekla, moram dovršiti svoje istraživanje.«»Ali to su kartoni pacijenata,« Brie je rekla odrješito.Lake se okrenula i nagnula gornji dio tijela unatrag, kao da procjenjuje

ladice ispred sebe.»Oh, točno,« rekla je. Zatim je prešla sobu, lutajući na trenutak pogledom i

onda napokon otvorila ladicu s isječcima iz novina. Cijelo vrijeme osjećala je kako je Brieine oči probadaju.

»Čemu ove ljestve?« Brie je pitala.

»Molim?« Lake je rekla, izvlačeći dosje s novinskim isječcima iz ladice.

Okrenula se i ponovo je stajala licem u lice s Brie.

»Zašto su ljestve naslonjene na vrata?«

Lake je pogledala nezainteresirano u tom smjeru.

»Bile su u sredini sobe, samo sam ih pomaknula da mi ne budu na putu.«

Brie nije ništa rekla. Samo je stajala ondje, gledajući kako se Lake prolazeći

pokraj nje, išetala iz arhive.

Srce joj je još snažno kucalo kada je došla do male dvorane. Pravila se daje

ogorčena na Brie, ali je sumnjala da ju je uspjela prevariti. I što je još gore, Lake

je ostavila dokaze iza sebe. Ako Brie otvori ladicu pred kojom je Lake stajala i

vidi da je dosje Kastner nemamo vraćen na krivo mjesto, znat će da je Lake

nešto tamo tražila — i da očito ima misiju.

Znala je da bi sada za nju bilo najbolje jednostavno otići iz klinike. Zgrabila

je svoje torbe, ostavila isječke iz novina na stolu i zbrisala.

Vani na Park Avenue, požurila se na sjever pločnikom koji je bio mokar i

blistav od nedavne kiše. Autobusom će se odvesti u Osamdeset i šestu ulicu i

pobjeći u svoj stan.

Prestalo je kišiti i ljudi su počeli izlaziti van — dadilje su gurale kolica; vitke

žene nosile su prostirke za jogu i vrećice iz trgovina; vratari su stajali ispred

stambenih zgrada od cigle. Kako je sve moglo izgledati tako normalno, pitala

se, kada je istovremeno njezin svijet bio noćna mora? Do sada je Brie vjerojatno

shvatila da je Lake pregledavala kartone pacijenata. I više je nego vjerojatno da

će je »cinkati« Levinu. Ako je budu pitali, Lake će reći daje uzela dosje prije

nego što je shvatila da je zabunom otvorila krivu ladicu i brzo ga strpala natrag

— koliko god to zvučalo neuvjerljivo.

Ironija njene otkrivene špijunske misije bila je u tome što nije apsolutno

ništa doznala, osim što joj je palo na um kontaktirati sa Sydney Kastner. Ne

davši si vremena da razmisli, iskopala je svoj BlackBerry iz torbe i nazvala broj

mobitela Sydney Kastner. Pozdravio ju je blagi halo.

»Gospođa Kastner?«

»Da?«

»Dobro jutro. Zovem se Lake Warren. Savjetnica sam kod klinike Park

Avenue i pokušavam stupiti u kontakt s nekima od pacijenata — zbog, hm,

pozadinskog istraživanja. Bila bih vam vrlo zahvalna ako biste pristali sastati se

sa mnom da kratko porazgovaramo.«

»Sastati se? O čemu bismo razgovarale?« pitala je. Zvučala je kolebljivo, ali

ne neprijateljski.

»Htjela bih saznati kakvi su vaši dojmovi o klinici — kakva su bila vaša

iskustva.«

»Provodite li neku vrstu ankete?«

»Ne — ne zapravo. Mi samo želimo našim pacijentima pružiti još bolju

uslugu. I javnosti predstaviti našu kliniku na što bolji način.«

»Hm, dobro, idem s mužem na put i neće nas biti deset dana, ali

pretpostavljam da bih mogla pronaći vremena kad se vratimo.«

Lakino tijelo se ukočilo. Mora je vidjeti prije nego što ode.

»Biste li me mogli ikako progurati danas? Htjela bih dovršiti svoj izvještaj

ovaj tjedan.«

»Pretpostavljam da biste mogli navratiti u moju trgovinu u 18 sati. Planiram

nešto obaviti poslije posla, ali možemo kratko razgovarati nakon što je

zatvorim.«

»Savršeno,« Lake je rekla, kamen joj je pao sa srca. »Vrlo sam vam

zahvalna što ste mi izašli u susret i pronašli vremena.«

»Nema problema. Vidite, postoji nešto što bih vam željela reći. Mogu vam

sada dati adresu?«

Lakeino srce je poskočilo kada je zapisala adresu trgovine. Nemoj se previše

uzbuđivati, upozorila je samu sebe. Ali nije se mogla suspregnuti da se ne pita

hoće li dobiti neku informciju koja bi joj mogla pomoći.

Čim je spustila slušalicu, poslala je mejl Kitu Archeru. »Za sada nisam

uspjela ništa pronaći, ali još tražim.«

Čim je vratila svoj BlackBerry u torbu, ponovo je zazvonio. Nervozno ga je

tražila, pitajući se nije li Brie sve ispričala Levinu pa je on sada pokušava

pronaći. Ali ekran je pokazao da je to bila Molly.

»Nisi dobila poruku što se tiče ručka?« pitala je Molly. »Čini mi se kao da

danima nismo razgovarale.«

»Žao mi je,« rekla je Lake. »Jednostavno sam bila prezaposlena ...

završavam svoju prezentaciju.«

»Možemo li se naći danas? Kladim se da ti je potreban odmor.«

Jedan mali dio nje čeznuo je za tim da odgovori potvrdno. Željela je popričati

s nekim o stvarima koje nisu imale nikakve veze s klinikom. Ali užasavala ju je

pomisao da će morati glumiti neobavezan razgovor i praviti se da je njen život

savršeno normalan.

»Što veliš da ostavimo to za sljedeći put? Zaista imam puno posla.«

»Jesi li sigurna? Što ako ti kažem da imam vrlo zanimljive tračeve o tvom

starom prijatelju, doktoru Keatonu?«

»Kako to misliš?« Lake je rekla oprezno.

»Samo sitnica koju sam pokupila od druge prijateljice; mislim da će te to

zanimati. A ja se baš nalazim u tvom susjedstvu.«

»Na West Sideu?«

»Ne, na Upper East Sideu. Ne radiš li ti za kliniku Park Avenue ili nešto

slično? Ja sam u restauraciji na Madisonu, blizu Šezdesete.«

»Hm, u redu,« Lake je rekla. »Pa možda i imam vremena za brzi ručak.«

Morala je saznati o čemu to Molly govori.

Restauracija je bio francuski kafe, dvadesetak ulica južnije, pa je Lake

smatrala da će najlakše stići pješke. Cijelom putem do tamo, Lake je nagađala o

kakvom bi se traču moglo raditi. Je li Molly načula nešto u vezi s policijskom

istragom?

Molly je sjedila u kafiću, pokraj otvorena prozora koji se prostirao od poda

do stropa. Bila je u haljini bez rukava vrlo blijede zelene boje koja je pristajala

boji njene kose i preplanulom tijelu, a gusta crvena kosa bila joj je

polupodignuta. Izgledala je fantastično, ali i vrlo sretno, kao da je život danas

bio posebno zamaman.

»Sjajna haljina« Lake je rekla spuštajući se na stolicu.

»Hvala. Ti naravno možeš nositi bilo što. Postoje tri boje koje idu uz moju

kosu i moram ih kombinirati dok ne umrem.«

Lake je jedino željela što prije iz Molly izvući novosti o Keatonu, ali se

suzdržala. Molly je uvijek mogla osjetiti kada nešto nije bilo kako treba i Lake je

znala da će njena prevelika zainteresiranost pobuditi sumnje.

»Je li bilo lijepo ponovo biti u Catskills-u?« Molly je pitala, igrajući se s

kriškom bageta.

Lake se nije usudila reći ni riječi o Smokeyu. Molly će onda početi navaljivati

s postavljanjem svih mogućih pitanja.

»Pa i nije bilo tako divno,« Lake je rekla. »Trebat će mi vremena da se

naviknem biti sama u kući koju sam jednom dijelila s nekim.«

»Kada smo već kod Jacka, on je ponovo navratio, zar ne?«

»Ne — hvala Bogu«. Već ju je počelo umarati što stalno mora izvještavati

Molly o statusu Jacka Warrena.

Nakon nekoliko minuta, pošto su naručile salatu, Molly se počela meškoljiti u

stolici, signalizirajući da je spremna reći što zna.

»I? Želiš li čuti moje vijesti?« pitala je.

»Vijesti?«

»O Marku Keatonu. Ne pravi se blesava. Zato sam te dobila ovdje.«

»Reci onda,« Lake je rekla. Mogla je čuti kako joj je glas zvučao usiljeno.

Molly je navlažila svoje pune usne i zatim ih skupila. Kvragu, nemoj me

tjerati da te molim, pomislila je Lake.

»Sjećaš li se da sam ti jednom spomenula ženu koja se zove Gretchen

Spencer? To je stilistica koju poznajem godinama. Zajedno smo radile u

Harper's Bazaaru i otprilike u isto vrijeme počele smo raditi kao slobodne

novinarke.«

»Mislim da se sjećam,« Lake je rekla. Daj reci već jednom, osjećala je kao da

bi najradije zavrištala.

»Pa čini se da je cijeli vikend provela s dobrim doktorom dva tjedna prije

nego što su ga ubili.«

18.LAKE JE PREPLAVIO osjećaj srama. Da, znala je da je Keaton bio ženskar, ali

vjerovala je kako ju je on zaveo zato što ju je smatrao posebnom, a ne samo još

jednim toplim tijelom za istraživanje u dosadnim noćima preko vikenda. Kako je

bila glupa i naivna pomislila je.

»Zanimljivo,« rekla je Lake. Razrogačila je oči, glumeći voajera.

»Naravno, ne moram ti niti reći da je Gretchen sva jadna zbog cijele stvari,«

Molly je dodala. »Čak ju je i policija ispitivala.«

»Stvarno? Kako je to prošlo?« Lake je pitala.

»Ne baš sjajno. Isprva je mislila da razgovaraju sa svima koji su ga

poznavali. Ali onda su je pitali je li ona bila s njim te noći.«

Nije ju iznenadilo što su policajci zaključili da je Keaton bio sa ženom malo

prije nego što je umro. Znala je da će ih dokazi uputiti u tom smjeru. Ali

Mollyine su riječi bile definitivna potvrda.

»I je li ta žena, Gretchen, sada osumnjičena?« Lake je pitala, nastojeći da joj

glas zvuči tračerski.

»Ne. Ima neoboriv alibi. Osim toga, Keaton ju je više-manje no- girao do

tada — što ju je potpuno skršilo. Imali su nekoliko sastanaka i vrući vikend u

Saratogi, i onda nada. Prestao je uzvraćati na njezine pozive. Da bi na kraju, kao

što znaš, vidjela njegov lik preko cijele naslovne stranice Washington Posta.

»Saratoga?« Lake je pitala.

»Da. Odsjeli su u jednom od onih fantastičnih hotela s kraja stoljeća. Nije mi

drago što ti to moram reći Lake, ali Gretchen je rekla da se on jebe kao netko

tko bi mogao poučavati majstorsku klasu, tako daje šteta što si to propustila.

Iako, ako se ima na umu kako je sve na kraju završilo, možda je i bolje da jesi.«

Lake je razgovor postao nepodnošljiv, pa se pravila kao da je izgubila

zanimanje i nespretno je promijenila temu. Do kraja obroka razgovarale su o

Mollyinu poslu i njezinu nedavnom izletu, morala se prisiliti da se smije, priča,

jede. Kada je dohvatila svoju torbu, Molly je inzistirala da će ona podmiriti račun

jer je odlazak na ručak bila njena ideja.

Vani na ulici, zagrlile su se za oproštaj.

»Nisi zaljubljena, zar ne?« Lake je pitala, promatrajući Mollyino

lice.

»Ne — zašto to kažeš?«

»Blistaš. I pitala sam se kako je prošla tvoja misteriozna večera.«

»Kakva večera?«

»Ona za koju si birala hranu kada smo posljednji put razgovarale prošlog

vikenda.«

»Oh, to je bio samo stari prijatelj.« Pogledala je na sat. Moram se sada

požuriti, spremam se za snimanje sutra. Čuvaj se, u redu?«

»I ti također.«

»I Lake, pokušaj naći vremena za sebe, hoćeš li? Znam da ti je sada teško,

posebno zbog svega toga sa skrbništvom — ali izgledaš iscrpljeno. Nikada te

nisam vidjela takvu.«

Tu je primjedbu doživjela kao pljusku.

»Hvala ti što se brineš», rekla je Lake, s primjesom sarkazma.

»Samo mi je stalo do tebe, to je sve. Očito si pod stresom.«

»O.K. hvala,« rekla je ublažavajući. »Razgovarat ćemo poslije.«

Zavaljena u taksiju koji ju je vozio kući, Lake se pitala nije li bila pretjerano

osjetljiva prema Molly, koja je samo bila, tipično za nju, vrlo iskrena. A ipak, bila

je sigurna da je čula podrugljiv ton u nekim Mollyinim komentarima danas, koji

su upućivali na podsvjesno predbacivanje. Možda se Molly ljuti na nju, jer je

Lake u zadnje vrijeme bila nedostupna. Dok je ponovo vrtjela njihov razgovor u

mislima, zazvonio je telefon. Na njenu žalost, bio je Jack.

»Jesi li dobila moju poruku?« rekao je odrješito.

»Ne,« lagala je.

»Nisam mogao doći za dan roditelja. Direktor kampa rekao je da mogu

navratiti jedno popodne ovog tjedna. Will želi da mu donesem nekoliko

znanstveno-fantastičnih knjiga koje trenutačno čita.«

»Pretpostavljam da je nešto iskrsnulo,« Lake je rekla.

»Ako moraš znati, imao sam hitan slučaj na poslu.«

Ili, pomislila je, odjurio je natrag u grad nakon što je obrijao Smokeya, kako

bi izbjegao suočiti se s njom.

»Još si tamo?« pitao je pošto nije dobio odgovor.

»Da. Ali nije mi jasno što želiš od mene.«

»Trebaju mi knjige — na Willovoj su polici. Nije pročitao zadnje dvije u

seriji.«

»U redu,« rekla je, stresla se zbog same pomisli da će uskoro vidjeti Jacka.

»Moram biti na jednome mjestu u 18 sati. Mogli bismo se naći u 17 i 30 u

predvoiju.«

»Tada mi baš i ne odgovara.«

»Žao mi je, ali mogu jedino danas.«

Pristao je razdraženo uzdahnuvši.

Čim je došla u svoj stan, otvorila je laptop i pogledala što je dosad napravila

u svojoj PowerPoint prezentaciji. S olakšanjem, shvatila je da su njezini

prijedlozi izgledali nekako impresivnije kada su bili napisani efektnim fontom s

pozadinom u boji. Posljednjih dana poigravala se mišlju da Levinu predloži da

predstavlja kliniku u javnosti, pa je tako dodala slajd koji objašnjava tu zamisao.

To će joj barem donijeti bodove za njegov ego.

Morala je skupiti svu svoju snagu da se usredotoči na dodavanje završnog

sjaja. U mislima se stalno vraćala na razgovor s Molly i na novosti vezane za

istragu. Lake je stalno zamišljala McCartya i toga pit bulla Hulla kako zure u

izvještaj iz forenzičnog laboratorija pitajući se tko je bio te noći u krevetu s

Keatonom. Ako otkriju da je to bila ona, kako će ikada moći dokazati da ga nije

ubila?

Ali mučilo ju je još nešto o čemu su razgovarale — podatak da je Keaton

spavao s drugom ženom, Gretchen. Je li to bila pomisao da je bila samo laki

provod za Keatona? Možda. Ali tu je bilo još nešto drugo: izlet u Saratogu koji je

spomenula Molly. Ljudi posjećuju Saratogu u kolovozu kako bi gledali utrke

rasnih konja i kladili se na konje. Možda je Keaton stvarno imao problema s

kockanjem. Koliko god je Lake sada bila sumnjičava što se tiče klinike,

Keatonovi problemi s kockom još su mogli biti razlog njegove smrti. A to znači

da bi joj sada za petama mogao biti neki gadan ma- fijaški tip.

U četiri i trideset, mozak joj je prestao raditi, odustala je od prezentacije i

poslala faksove djeci. Ovaj je put napisala duge rečenice, da se iskupi jer im je

jučer zaboravila pisati. Još je dodala pjesmice i crtiće. Kada je završila, približilo

se vrijeme sastanka sa Sydney Kastner— a, zatim pića kod Steveovih. Naravno,

prvo je čeka susret s Jackom, od kojeg je strepila.

Prije nego što će krenuti u predvorje, otišla je do Willove police s knjigama i

uzela dvije zadnje knjige iz znanstveno-fantastične serije-

Jack je, tipično za njega, kasnio deset minuta. Kada je napokon stigao, ne

ispričavši se, digla se s tapecirane klupe u predvorju i pružila mu malu vrećicu s

knjigama. On je premetao po vrećici, provjeravajući što je unutra.

»Čekaj,« rekao je. »Jedna od ovih je kriva«. Ispalio je ime druge knjige.

»Ti si mi rekao posljednje dvije knjige u seriji.«

»Ako jesam, pogriješio sam.«

Kada je srela pogled njegovih kestenjastih očiju kako zure u nju, osjetila je

samo gađenje. Ne volim ga više, pomislila je. Nimalo.

»U redu, molim te pripazi mi na stvari,« rekla je, vadeći ključeve iz torbe.

Kada se vratila za nekoliko minuta, tutnula mu je knjigu u ruku, zgrabila torbu i

otišla bez pozdrava.

Trgovina Sydney Kastner bila je na drugoj strani Manhattana. Zbog

prometne gužve taksi je jedino mogao puzati u tome smjeru. Na Istočnoj

Osamdeset i šestoj ulici potpuno je stao, zarobljen u prometu. Kada je vozač

već deseti put zatrubio, Lake je osjetila nagon da otvori vrata, iskoči sa

stražnjeg sjedišta i otrči ostatak puta. Ako se mimoiđe sa Sydney, morat će

čekati danima prije nego što sazna što joj ima reći. Napokon su se počeli kretati

i ona je stigla do trgovine u 18 i 10 minuta.

To je bila najmanja cvjećarnica koju je ikada vidjela, ali vrlo dojmljiva,

prostor ispunjen ne samo biljkama i cvijećem, nego i neobičnim vrtnim

ukrasima. Kada je prišla bliže, Lake je na svoju žalost vidjela da je unutra bilo

mračno. Kvragu, pomislila je, došla sam prekasno, već je otišla. U strahuje

pritisnula zvono. Laknulo joj je kada je za nekoliko sekundi čula korake kako se

približavaju prednjem dijelu dućana.

Lake zamalo nije prepoznala Sydney Kastner. Umjesto povučene žene na

rubu očaja koju je Rory tješila neki dan, pred njom je stajalo mirno i eterično

stvorenje. Nosila je blijedoplavu haljinu bez rukava. Svoju crveno-plavu kosu je

raspustila, samo je prednji dio maknula s lica pomoću male ukosnice.

»Hvala vam što ste pristali sastati se sa mnom« Lake je rekla, kada ju je

Sydney uvela u trgovinu i zaključala vrata iza sebe.

»Nažalost nemam puno vremena«, rekla je Sydney. Kratko je proučavala

Lakeino lice. »Vi ste bili tamo onaj dan, zar ne? Kada sam ja doživjela slom.«

»Da. I ja vas potpuno razumijem.«

»Hoćete li sjesti na trenutak?« Sydney je pokazala prema željeznim vrtnim

stolicama blizu blagajne.

»Hvala vam,« Lake je rekla. »Cvjećarnica vam je čarobna.«

»Uglavnom je uređena s ljubavlju. Jedva opstajem, ali obožavam je. Nije li to

ironično? Dajem sve od sebe kako bi mi narastao vrt, a ne mogu začeti dijete.«

»Vi ste prošli kroz puno postupaka izvantjelesne oplodnje. Sigurno vas je to

prilično iscrpilo.«

»Da. Teško sam podnosila lijekove. Neobično je to što ja, za razliku od

većine žena koje su prošle kroz to, mogu bez problema proizvesti jajašca i

zametke sposobne za razvoj. Ne uspijevaju ih samo usaditi.«

»Ali zato što imate višak zametaka, ne morate uzimati lijekove za sljedeći

postupak.«

Sydney je nakrivila svoje lijepo lice i pogledala Lake upitno.

»Ne znam tko vam je to rekao. Nemam viška zametaka. Oni su implantirali

svih pet koji su nastali.«

»Oh, žao mije,« Lake je rekla s nelagodom. To je čudno, pomislila je. Bila je

sigurna da je na kartonu pisalo da su sakupili deset zametaka.

»Osim toga,« Sydney je rekla.« Neće biti drugog puta. To sam vam htjela

reći.«

Lake je zastala, razmišljajući o vijesti. »Zašto? Odlučili ste pokušati na

drugoj klinici?« pitala je.

»Zapravo, muž i ja namjeravamo posvojiti dijete,« Sydney je rekla, smiješeći

se. »To još nisam rekla dr. Levinu.«

»Prekrasno,« rekla je Lake. »Čestitam.«

»Mislim da sam duboko u sebi uvijek htjela posvojiti dijete. Moj je mlađi brat

posvojen i ja ga obožavam.«

Lake se razveselila zbog te žene, no ubrzo je slijedio osjećaj razočaranja. To

je bilo otkriće koje joj je Sydney navijestila preko telefona? Lake se nadala

nečem mnogo većem što bi joj pomoglo u njezinu slučaju.

»Gledajući unatrag, što mislite o klinici? Jeste li bili zadovoljni?«

»Da... Da, bila sam.«

Lake je osjetila oklijevanje u odgovoru poput suprotne struje pod površinom

vode. Možda postoji još nešto, rekla je samoj sebi.

»Je —jeste li ikada imali osjećaj da vas netko prisiljava da nastavite s

pokušajima?«

Sydney je podigla blijeda ramena s veoma izraženim pjegama kao da želi

nešto reći ali ne zna kako. Evo dolazi, pomislila je Lake.

»Ne, nikada,« rekla je, zanijekavši glavom. »Isprva sam htjela učiniti sve što

je bilo moguće kako bih zatrudnjela. Ako izgledam kao da oklijevam to je zato

što je to za mene bilo puno teže iskustvo nego što sam zamišljala — ne klinika

sama po sebi. Kako sam rekla, mrzim lijekove. I mrzila sam se osjećati poput

očajnika i odlaziti na sastanke tih groznih grupa za potporu. Kada je netko u

grupi zatrud- nio, mi ostali najrađe bismo zavijali poput divljih životinja.«

»I tako nije bilo ničega povezanog s klinikom što vam se nije sviđalo?«

Lake je pitala, nastojeći ne izgledati utučeno. »Nešto što biste željeli da su

napravili drugačije?«

»Zašto me to stalno pitate? Mislila sam da radite za njih.«

»Da, radim,« Lake je rekla vedro.« Ali ako želimo postati još jači i bolji,

moramo biti spremni čuti i prihvatiti iskrenu kritiku.«

»To je mudro, pretpostavljam.« Sydneyje pogledala na svoj sat. »Gledajte, sada

stvarno moram ići. Ne mogu reći da mi je žao što se nikada više neću vratiti u

kliniku, ali želim svima sve najbolje. Oni dobro rade svoj posao.«

Sydney je ustala, uzela torbu koja je ležala pokraj blagajne i krenula ispratiti

Lake do stražnjih vrata.

»Zašto ste se na kraju odlučili na posvojenje?« Lake je pitala. Znala je da se

hvata za slamku.

»Zvuči ludo,« Sydney je rekla. »Ali potaknulo me ubojstvo doktora

Keatona.«

Bilo je strašno čuti njegovo ime izgovoreno u toj maloj trgovini.

»Ali ne razumijem. Kako je to moglo utjecati na vas?« Lake je pitala.

»Ja sam bila Levinova pacijentica, no Keaton je došao onaj dan kada sam

imala posljednji tretman. Rekla sam mu da sam razmišljala o tome da potpuno

odustanem od svega, ako ovaj put ne uspijem. On me iznenadio rekavši da je to

u redu, da ponekad imamo intuiciju što bi bilo najbolje učiniti. Odmah nakon što

sam saznala da nisam trudna, čula sam da je ubijen. To sam doživjela kao neku

vrstu znaka.«

Lake je razmišljala što da joj odgovori, ali ništa joj nije padalo na um.

Umjesto toga zahvalila je Sydney na njezinu vremenu i poželjela joj puno sreće

s posvojenjem. Žureći se niz pločnik, čula je zvuk spuštanja čeličnih sigurnosnih

vrata trgovine.

Zaustavila je taksi koji je vozio na zapad. Sada što? Pitala se potišteno.

Sydney joj nije otkrila ništa važno. A opet tu je bila ta čudna nepodudarnost. Na

njezinu kartonu pisalo je da je nastalo deset valjanih zametaka, dok je Sydney

Kastner mislila da ih je bilo samo pet. Levin joj je možda lagao kako bi pristala

na sljedeći krug lijekova koji stimuliraju ovulaciju, i tako podebljao njezin račun.

To je sigurno bilo moguće, ali Lake se pitala kako bi to mogla dokazati.

Zadnje što je sada željela bilo je piće s Hilary i Steveom.

No znala je da bi bilo dobro porazgovarati sa Steveom izvan posla. Kao

čovjek iznutra mogao bi biti dragocjen izvor podataka i otkriti joj nešto

zanimljivo.

Bila je samo jednom u njihovu stanu, kada je Sonia, Steveova sestra,

posjetila grad prije nekoliko godina. Nalazio se na kraju West Sidea, u jednoj od

onih luksuznih visokih zgrada, sjeverno od Lincoln Centera. Navečer, kada ju je

Hilary pozdravila na vratima stana, ušavši vidjela je da je njihovo »malo smo ga

preuredili« zapravo bilo vrlo blago rečeno. Sve prostorije stana bile su potpuno

preuređene i iznova dekorirane. Pokućstvo je bilo skupocjeno i moderno —

mnogo bijele kože — na zidovima su visjele velike apstraktne slike s crtežima

koji su izgledali kao da pulsiraju.

»Ej, ovo ste izveli fantastično,« Lake je rekla.

»Imali smo pomoć, naravno,« Hilary je rekla. »Ja imam sjajnog dekoratera.

Rado ću ti dati njegov broj, ako si zainteresirana.«

»Kako uspijevate spriječiti da ove bijele površine ne umrljaju mali otisci

prstiju?« Lake je pitala, misleći na Matthewa, koji bi sada morao imati oko dvije

godine.

»Oh, mali dečki ne smiju ući u ovu sobu,« Hilary je rekla.

»A kada ću moći vidjeti Matthewa?«

»Za nekoliko minuta. Dadilja mu sada daje večeru. Želiš li malo bijelog

vina?«

Otišli su na kraj velike srednje sobe s fantastičnim, sveobuhvatnim

pogledom na rijeku Hudson i New Jerseyem u pozadini. Na stoliću za

posluživanje u posudi se hladila boca burgundca. Pokraj nje bio je veliki trokut

mekanog sira i mali platneni ubrusi za koktel. Hilary je pokazala Lake da sjedne

na kauč i svakoj natočila malo vina. Njene bijele kapri hlače, Lake je opazila,

bile su savršeno iz- glačane kao i ubrusi. Gore je nosila bijelu tuniku bez rukava,

ukrašenu kamenjem koje se slagalo s brončanom bojom sandala. Više nije

izgleda potišteno i neuređeno kao u ponedjeljak.»A gdje je Steve?« pitala je Lake.»Oh, doći će kasnije — iskrsnuo je neki problem na klinici.«Lake je pokušala izraz lica zadržati nepromijenjenim. »Oh!«»Pacijent je reagirao na jedan od lijekova,« Hilaryje rekla, a Lake je laknulo.

»Meni je samo drago da nikad neću morati prolaziti kroz takvo što.«»Meni isto. Tako mije žao tih žena, posebno onih koje prolaze mnoge

tretmane izvantjelesne oplodnje.«»Pretpostavljam da im nije lako,« Hilaryje rekla, sliježući svojim preplanulim

ramenima.»Kako to misliš?« Lake je pitala, začuđena njezinom reakcijom.»Tako su same izabrale. Nitko ih ne sili da to čine. 1 to je takvo opterećenje

za osiguravajuća društva. Ne razumijem zašto ti ljudi ne mogu prihvatiti svoju

situaciju — ili zašto ne posvoje djecu, kao što je Angelina učinila. Na svijetu postoje milijuni siročadi.«

Lake je osjetila kako joj nedostaje riječi. Hilary joj se i dalje činila površnom, ali nije mogla vjerovati da je toliko neosjetljiva. Pitala se ne bi li ona isto zamjerala nekomu tko je potrošio novac od osiguranja kako bi maknuo znamen od rođenja.

»Žene mogu imati vrlo jaku želju da dobiju dijete.« Lake je rekla.»Zašto onda nisu počele ranije? Kao da nema puno članaka koji govore da

se plodnost smanjuje nakon 35. godine. Čak mislim da klinike za oplodnju na neki način ohrabruju žene da čekaju dulje jer znaju da uvijek postoji mogućnost izvantjelesne oplodnje.«

»Steve nije požalio zbog svog izbora karijere?«»Ne. Ali mislim da bi za njega bilo bolje da je ostao pri prvotnom planu:

plastične kirurgije. To nije tako tugaljivo, ako znaš na što mislim.«

Lake je sve teže padalo slušati je. »Ali, je li sretan na klinici?« pitala je. Ako

je Steve upleten u bilo što neetično, to bi se moglo odraziti kod kuće kao

živčanost ili nezadovoljstvo.

»Pa naravno da nije oduševljen onim što se tamo sada događa.«

»Na što misliš?«

»Ubojstvo, naravno,« Hilaryje rekla. »To je tako jezivo, zar ne?«

»Znaš što ja mislim?« nastavila je. »To je učinila žena.«

»Oh?« Lake je rekla, pitajući se što je stajalo iza toga nagađanja. »A zašto?«

»On je bio velik zavodnik,« Hilaryje odgovorila, gledajući ravno u Lake.

Njene žive oči bile su hladne poput dva riječna kamena. »Kladim se da je neku

ženu učinio tako ljubomornom da ga je na kraju ubila.«

Je li taj komentar bio dvosmislen? Lake se pitala. Sjećala se kako je Hilary

uhvatila pogled koji je ona izmijenila s Keatonom za vrijeme večere te noći.

Morala se boriti s nagonom da pogleda u stranu. Na njeno olakšanje, odjednom

se na ulazu pojavila žena latinoameričkog podrijetla u bijeloj odori.

»Matthew je spreman da vam poželi laku noć, gospođo Salman,« najavila je.

»U redu,« rekla je Hilary. Okrenula se prema Lake, ponovo s osmijehom

»Jedva čekam da ga vidiš. Možeš ponijeti svoje vino ako želiš.«

Lake je slijedila Hilary kroz blagovaonicu u otmjenu, besprijekorno čistu

bijelu kuhinju. Matthew je sjedio na visokoj stolici, lupajući žlicom po pladnju.

Od slatkoga debeljuškastog novorođenčeta s velikim smeđim očima narastao je

u prekrasnog dvogo- dišnjaka. Lake je osjetila čisto oduševljenje kada ga je

ugledala.

»Matthew, kako si ti veliki dečko,« Lake je uskliknula. On joj je uzvratio

širokim osmijehom. Lake se okrenula natrag Hilary. »Oh, predivan je.«

»Za sada,« Hilaryje rekla, prekriživši ruke preko prsa. »Već je počeo s

ispadima i trebaš ga onda vidjeti.« Okrenula se k sinu. »Ti si mamičin strah i

trepet, nisi li?«

»Steve je sigurno u sedmom nebu,« Lake je rekla.

»Oh, možeš misliti. Samo željela bih da je više ovdje kako bi nam mogao

pomoći. Jenny, sada ga možete oprati — i onda ga stavite u postelju.«

»Hoćeš li nam pokazati koliko si visok?« pitala je dadilja umiljato. Matthew je

podignuo ruke u vis. Dadilja mu se nasmiješila, spustila ga s visoke stolice i

napustila kuhinju.

»Daj da ti pokažem sobu u kojoj se igra,« Hilary je uzviknula. »Dekorater je

to sjajno izveo.«

»U redu,« Lake je rekla. Počelo joj je tući u glavi. Nije baš bila sigurna da je

vino bilo uzrok.

Hilary ju je povela dolje niz dugački hodnik, pokraj velike spavaće sobe i

dječje sobe. Na kraju je bila mala soba, obložena tepihom. Bila je obrubljena

zelenim policama s knjigama i oslikana muralima. Kada su ušle, u drugoj je sobi

zazvonio telefon.

»Ispričaj me sekundu,« Hilaryje rekla. »Murale je naslikao ilustrator dječjih

knjiga,« dobacila je dok je trčala na telefon.

Lake je prelazila pogledom preko sobe. Znači ovdje parkiraju Matthewa kako

bi ga spriječili da zaprlja dnevnu sobu. Ironično, pomislila je Lake. Žena koja je

tako lako zatrudnjela nije se htjela zamarati brigom o djetetu. Odjednom je Lake

poželjela da može što prije otići.

»To je bio Steve,« Hilary je rekla, ponovo ulazeći u sobu. »Stvarno mu je žao

ali neće doći kući još najmanje jedan sat. Preokrenula je očima.

»Nema problema,« Lake je rekla, sretna što je dobila izgovor da ode.

»Odgodit ćemo to za sljedeći put.«

»Pa ne moraš odmah otići,« Hilary je rekla.

»Zašto jednostavno ne dogovorimo neki drugi termin. Sigurna sam moraš

obaviti još gomilu stvari.«

»Nešto nije u redu?« Hilary je pitala, pomalo ljutito.

»Ne, ne. Samo me cijeli dan muči glavobolja.«

Dvije su se žene vratile u srednju sobu. Lake je uzela svoju torbu i

pozdravila se. Do svog stana mogla je stići pješke, ali nije imala dovoljno fizičke

energije da ide tamo pješice. Uhvatila je taksi i zahvalno se zavalila na stražnje

sjedalo. Pitala se nije li Steve stvarno mogao doći ili je izbjegava. Možda su

Levinu rekli za njeno špijuniranje, a ovaj je rekao Steveu.

Nekoliko posljednjih dana osjećala se kao da je do grla u vodi, ali da još

može disati; sada je imala osjećaj kao da bi se mogla utopiti. Sve nade polagala

je u nalaženje dokaza koje bi mogla pokazati Archeru, ali ništa nije pronašla.

Masirajući svoje sljepoočnice, shvatila je da joj je lice mokro od znoja.

Kopala je po torbi, u potrazi za rupčićem. Odmah ispod sjajnoga kožnog

novčanika osjetila je nešto nepoznato — okrugla oblika i napravljeno od grube

tkanine. Izvukla je predmet iz torbe. Na trenutak je samo zbunjeno zurila u

njega. To je bila mala jutena vrećica, veličine šljive. Bila je zavezana užetom.

Unutra je bila ispunjena nečim što je nalikovalo na grančicu i virilo kroz tkaninu

na nekoliko mjesta. Moj Bože, pomislila je —je li to marihuana? Je li ju netko

podmetnuo u njenu torbu?

Ugledala je malu pločicu spojenu s grančicom, okrenutom prema njoj

praznom stranom. Polako ju je okrenula. Na poleđini je bila samo jedna riječ:

mačja metvica.

19.KUPILA JE MAČJU METVICU jednom davno za Smokeya — ali sigurno je nije

stavila u torbu. Ne, netko drugi ju je tamo stavio. Očito kako bi je podsjetio na

Smokeya i na ono što su mu učinili. Je li to bila neka vrsta poruke? Bio sam u

tvom dvorištu. Ovaj put sam ti se još više približio.

Ime joj je prošlo kroz glavu poput metka: Jack. Ostavila je svoju torbu kod

njega kada je morala odjuriti natrag u stan, jer joj je Jack preko telefona rekao

pogrešne knjige. Njegov posjet mogao je biti smicalica koja mu je omogućila da

ubaci mačju metvicu u njenu torbu. Ako je to bila istina, to je značilo da je on

također obrijao Smokeya.

Možda je Jack pokušava izluditi, kako bi ispala nepodobna majka. Ali je li

Jack sposoban za tako bolesno ponašanje?

Druga misao joj je proletjela kroz glavu: Ako je Jack uhodi, onda nema

razloga vjerovati da je promatra Keatonov ubojica. U stvari Keatonova smrt

možda nema nikakve veze s klinikom.

Sve što je poduzimala kako bi se spasila — pretraživanje dosjea, razgovor s

pacijentima — bile su možda besmislene, dok je prava opasnost dolazila od

čovjeka kojeg je nekada voljela.

Ali, odjednom je shvatila da je i na klinici bila odvojena od torbe. Ostavila ju

je na stolu u maloj dvorani dok je pretraživala dosjee. Bilo tko na klinici mogao

je ispustiti malu vrećicu mačje metvice —

što bi značilo da je ubojica koji radi na klinici, znao za Lakeinu vezu s Keatonom

i sada joj je poslao drugo upozorenje. Ali upozorenje da napravi što? Pitala se.

Da zašuti ili inače?

Lake je tražila po torbi rupčić i obrisala znoj s lica. Tu je bilo još nešto što je

morala razmotriti: svoju torbu ostavila je u srednjoj sobi kod Stevea i Hilary

kada je otišla u kuhinju vidjeti Matthewa, i Hilary je bila odsutna samo minutu ili

dvije, dok je Lake bila u sobi za igranje. Što ako je Hilary imala aferu s

Keatonom? Lake je zapamtila da je Hilary očijukala s njim u restauraciji. I onda,

tu je bila svađa u autu na koju je aludirao Steve. Možda je Hilary otišla poslije u

Kea- tonov stan i otkrila da je bio u krevetu s drugom ženom te noći. U bijesu ga

je ubila. Sada Hilary sumnja da je Lake bila druga žena ali nije sigurna i

pokušava je natjerati da se oda.

A ipak joj se ta pomisao činila neuvjerljivom, gotovo jednako kao i ona da je

Jack ozlijedio Smokeya.

»Je li to, to?« čula je pitanje.

Iznenađena, Lake je podigla pogled i vidjela da taksist govori s njom kroz

pregradu. Nije niti primijetila da su se zaustavili ispred njene zgrade.

Nakon što je izašla iz taksija, pogledala je kradomice niz ulicu. Bila je pusta,

samo je jedna žena gurala kolica. Čim je Lake došla u svoj stan, spustila je

mačju metvicu u plastičnu vrećicu i gurnula je prema stražnjem dijelu kuhinjske

ladice. Nije mogla podnijeti pogled na nju, ali znala je da ne bi bilo pametno

baciti je.

Zalupivši ladicu, uhvatila je pogledom kalendar na vratima hladnjaka. Djeca

će se vratiti za samo nekoliko tjedana. Nije mogla zamisliti da će im dopustiti

boravak ovdje dok je ubojica možda vreba i policija joj diše za vratom. Možda bi

mogla zamoliti Jacka da ih zadrži nešto dulje u Hamptonu nego što je planirao.

Mogla bi reći da je zatrpana poslom i da mora raditi na projektu dvadeset i četiri

sata na dan. Ali ako je Jack uhodi, nije li mu upravo to cilj: stvoriti dojam majke

koja sve više gubi konce?

Moram se sabrati, rekla je samoj sebi dok je skidala gornji dio odjeće. Za nju

je bilo od presudne važnosti zadržati hladnu glavu kako bi cijelo vrijeme mogla

biti na oprezu. To se odnosilo i na policiju. Mora ostati hladnokrvna budu li se

ponovo pojavili na njenim vratima kupajući se u znoju. A ako Jack stoji iza te

ludosti s mačkom, morat će i njega nadmudriti. Činilo se kao da je sve to pre-

više za nju, ali mora dati sve od sebe da se izbavi iz svoje trenutačne situacije.

Ako ne bude uspjela u tome, izgubit će Willa i Amy — i možda još više od

toga.

Istuširala se i onda se prisilila staviti zamrznuti hamburger u mikrovalnu

pećnicu i pojesti ga. Nakon nabadanja ostataka u plastičnoj kutiji, počela je

hodati po hodniku od stana. Još joj se činilo da je razotkrivanje onoga što se

događa na klinici, najsigurniji put do njena spasa. Mučila ju je nepodudarnost u

vezi sa zametcima Sydney Kastner. To bi moglo upućivati na pokušaje klinike

da poveća svoju zaradu. Također nije mogla zanemariti i tu neobičnu vezu s

Keatonom. On je bio savjetnik u Sydneyinu slučaju i ohrabrivao ju je da napravi

ono što misli da je najbolje za nju. Možda je nešto prije slavljeničke večere,

Keaton sve shvatio i Levina suočio s tim.

Ali kako bih ja mogla nešto otkriti? pitala se Lake. Opet je pomislila na čudna

slova na Sydneyinu formularu s osnovnim informacijama. Čak i ako skupi

hrabrost da prođe ponovo kroz dosjee, nije znala što bi zapravo trebala tražiti.

Njene su misli pojurile natrag prema Alexis. Ona joj je očito nešto prešutjela,

iako je bila vrlo blizu tomu da joj se povjeri. Činilo se da je sada Lakeina jedina

nada bilo nagovoriti Alexis da joj kaže sve što zna. Lake je pogledala na sat. Bilo

je skoro deset. Nazvat će

Alexis ujutro. I nastojat će saznati na što je mislila kada je rekla cher- chez

lafemme.

Spavala je ponovo sa stolom postavljenim ispred vrata. Cijele noći Smokey

je hodao gore — dolje pokraj kreveta kao da je osjećao njenu napetost. Zadnji

put kada je pogledala na sat bilo je 2.27.

Sunce kasnog ljeta nježno ju je probudilo nakon šest sati. Za trenutak je

uživala u njegovu blagom dodiru na svom licu, dok se uz trzaj nije svega sjetila.

Pridignula se i naslonila na krevet i prošla rukama kroz kosu. Nije željela

probuditi Alexis — imala je osjećaj da bi joj zalupila slušalicom ako bi to učinila

— ali bojala se da će otići na posao. Odlučila je nazvati nešto prije osam. Do

tada će uvježbavati svoju prezentaciju.

Nakon što se odjenula i skuhala kavu, otvorila je laptop. Prezentacije pred

klijentima bile su dio njezina posla koji je najmanje voljela. Na početku ih se čak

i pribojavala. Osjećala se izloženom. Ponekad se za vrijeme izlaganja pitala ne

tamni li sjena njezina znamena od rođenja i tako postaje svima uočljiva. Ali

vježbala je s instruktorom za govorništvo i naučila kako da se osjeća opušteno

za vrijeme javnog izlaganja.

Kada je prolazila naglas kroz svoju prezentaciju, činilo se kao da zapinje na

svakoj riječi. Znala je da će biti još teže na klinici. Levin je bio tako hladan

prema njoj neki dan. Možda mu je Brie rekla da je prekapala po dosjeima —

teško da će joj oni biti zahvalna publika. A da i ne spominje kako bi vrlo lako

netko od onih koji će sjediti za konferencijskim stolom za vrijeme prezentacije

mogao biti ubojica. Nije si mogla predočiti kako će uspjeti izgledati

samouvjereno i profesionalno.

U dvadeset do osam, ne mogavši dulje čekati, nazvala je Alexis. Isti nesretni

glas rekao je molim. U pozadini se čuo muški glas — s televizije ili radija.

»Alexis, ovdje Lake Warren. Nedavno smo se srele.«

»Sjećam se.«

»Naravno. I — «

»Što želite?«

»Onu večer rekli ste kako se dvoumite da li da mi kažete nešto više, jer

niste sigurni u moje namjere. Istina je, ja nisam bila potpuno otvorena s vama.

Vidite, ja zapravo radim za kliniku — kao savjetnica. Bilo me je strah to vam

reći, jer im zapravo radim iza leđa.«

»I koji je smisao svega? Nije mi jasno zašto mi to sada govorite.«

»Zato što želim da još jedanput pristanete na razgovor sa mnom.« Lake je

rekla. »Stvarno sam zabrinuta, jer mislim da se tamo odigrava nešto loše. Kad

biste mi rekli gdje da tražim, možda bih mogla pronaći dokaze.«

Nastala je vrlo duga stanka. Da se i dalje nisu čuli glasovi u pozadini, Lake bi

pomislila da je Alexis prekinula.

»Vi zapravo radite tamo. Na klinici za oplodnju Park Avenue?« Alexis je

napokon rekla.

»Da, žao mi je što sam vam to prije prešutjela.«

»U redu. Ponovo ću razgovarati s vama. Kada vam odgovara?«

»Što je prije moguće. Završavam svoj posao tamo, pa ako mislim pronaći

dokaze, moram što prije početi s traženjem.«

»U redu — dođite onda sada.«

Lake je bila u taksiju za deset minuta. Cijelim putem prema istočnoj strani

upozoravala je samu sebe da mora biti vrlo oprezna u odnosu prema Alexis i da

ne smije navaljivati. Ne bi smjela otići praznih ruku ovaj put.

Alexis je nosila isti model lagane ljetne haljine, samo roza i smeđe boje.

Njen je stan izgledao isto kao i prije dva dana, poput nepromijenjene pozornice.

»I tako, vi radite na klinici,« Alexis je rekla hladno kada su zauzele ista

mjesta u srednjoj sobi kao i u utorak. »Tu ste zanimljivu pojedinost izostavili u

prijašnjem razgovoru.«

»Zao mi je.« Lake je rekla. »Bilo me je strah da ne dižem prašinu, dok još

nisam sigurna da bi to moglo imati opravdanja.«

»Posao cvjeta ovih dana, zar ne?« Alexis je upitala sarkastično. »Neki sam

dan čitala kako se povisila prosječna dob žena koje ulaze u brak. Sigurno je ta

vijest oduševila Levina i Shermana.«

»Znam da žele proširiti svoj posao — zato su me i angažirali. Ja sam

savjetnica za marketing.«

»Marketing? Znači vi ne radite u laboratoriju ili nešto slično tomu? Jeste li

uopće medicinski obrazovani?«

»Ne. Imala sam nekoliko klijenata iz područja zdravstva, ali — «

»K vragu.« Alexis je silovito zatresla glavom ulijevo, kao da želi otresti vodu

s kose. »Treba mi netko u laboratoriju.«

»Zašto?« Lake je pitala, iznenađeno. »Zar mislite daje tamo problem?«

»Gledajte, stvarno ne vidim kako mi vi možete pomoći,« Alexis se okosila.

Lake je osjetila kako njena prestrašenost raste. Nije mogla otići odavde, a

da ne sazna istinu.

»Molim vas, dopustite mi da pokušam,« inzistirala je. »Mogli biste mi reći što

točno trebam tražiti. Ako se tamo odigrava nešto što nije potpuno ispravno,

želim vam pomoći da to razotkrijete.«

»Nešto što nije potpuno ispravno?« Alexis je rekla. Ispitivački ton se vratio,

poput tigra koji je odjednom iskočio iz grmlja. »Oprostite što mi oči iskaču iz

glave, ali s obzirom na to što su mi učinili, to je stvarno vrlo blago rečeno.«

»Kako to mislite?« Lake je pitala. »Što su učinili?«

»Ukrali su mi dijete.«

Lake je odvrtjela riječi u glavi, pokušavajući ih dešifrirati.

»Vaše dijete?« rekla je. »Ali ja sam mislila da vi ne možete za- trudnjeti?«

»Ja jesam zatrudnjela — u epruveti. I kada su mi zabranili budući pristup

mojim zametcima, dali su ih nekome drugome.«

Lakeina ruka je makinalno poletjela prema njenim ustima.

»Moj Bože,« rekla je.« Kako — kako ste saznali za to?«

»Vidjela sam dijete vlastitim očima.«

»Na klinici?« Lake je pitala.

»Ne. U trgovini na Aveniji Madison. Obavivši kupnju otišla sam u jedan mali

dućan fine hrane kako bih kupila sendvič. Oni imaju nekoliko stolova gdje se

može pojesti ručak. Tada je ta žena — zove se Melanie — došla s mališanom u

kolicima. I dijete je bilo pljunuta Charlotte.«

U redu, Lakeje pomislila, ovo je sada ludilo o kojem je govorio Archer.

Alexis se podrugljivo osmjehnula svojim tankim, roza usnicama.

»Ne vjerujete mi, zar ne?« rekla je.

»Ne, nije to,« Lake je rekla. »Samo procesiram ovo što ste mi rekli.«

Na to je Alexis ustala i Lake se djelić sekunde pitala neće li doći do kauča i

pljusnuti je. Ali ona je žurno izašla iz sobe, ostavljajući Lake samu. Kada se

vratila za trenutak, u svojim neobično tankim prstima držala je mali komadić

papira. Vraćajući se kroz sobu, pokupila je srebrno uokvirenu fotografiju

Charlotte.

»Evo,« rekla je, pružajući oba predmeta Lake. Vidjela je da je komad papira

zapravo bila pomalo mutna fotografija djeteta u kolicima, možda snimljena

mobitelom. Dva djeteta izgledala su gotovo identično.

»Jesu li one... blizanke?« pitala je Lake, glas joj se gubio.

»Zanimljiva pomisao, zar ne?« Alexis je rekla podrugljivo »ali, ne, ne mogu se

napraviti identični blizanci pomoću postupka izvan- tjelesne oplodnje. Brian i ja

smo doduše vrlo slični. Charlottein brat ili sestra bili bi joj vrlo slični. Pomislite

na one blizanke Olson. Imaju samo zajedničkog oca, a ljudi ih jedva razlikuju.«

»Vi ste snimili ovu fotografiju djeteta?«

»Da. Kada sam vidjela dijete, promijenila sam stol kako bih prišla bliže i

uspjela sam snimiti nekoliko fotografija dok je žena bila zauzeta brbljanjem na

telefon.«

»Jeste li joj što rekli?«

»Pobogu ne.« Alexis je rekla. »Možda jesam pomalo sluđena, ali nisam

glupa. Daje ta žena shvatila da sam uspjela sve povezati, izletjela bi poput

munje kroz vrata.«

»Kako ste onda saznali njezino ime?«

»Plaćala je s kreditnom karticom. Nakon što je otišla, pitala sam jednog od

prodavača za njeno ime — rekla sam mu da mislim da je poznajem s fakulteta i

da bih htjela to provjeriti. Redovito kupujem u toj trgovini i prodavaču to uopće

nije bilo sumnjivo. Nisam sigurna što je ta žena radila na Upper East Sideu toga

dana. Ona živi u Brooklynu. U dijelu grada koji zovu Dumbo.«

Izgovorila je tu riječ s prezirom, kao da je to sinonim za hrpu govana. A to je

zapravo bila trendovska četvrt u Brooklynu — ispod obilaznice mosta na

Manhattanu — koju je Lake posjetila nekoliko puta s prijateljima.

»Kako...?«

»Kako znam gdje ona živi?« Alexis je pitala, ponovo napeta glasa. »Ona i njen

muž se nalaze... Oh čekajte, kako znam da je ona pacijent na klinici za oplodnju

Park Avenue? To je bilo jednako lako saznati kao i njenu adresu. Nazvala sam

djevojku na recepciji pretvarajući se da sam Melanie. Rekla sam da moram

provjeriti neke od mojih datuma zbog osiguranja. Ona je imala dva tretmana

izvantje- lesne oplodnje, koji su počeli dva mjeseca nakon što mije rečeno da mi

Brian ne želi prepustiti svoje zametke. Nisam željela da se zamet- ci unište, za

slučaj da se Brian predomisli. Ali oni su znali da se neču vratiti. Pa su ih dali

njoj.«

Lake je duboko udahnula. Priča je bila strašna — i previše luda da bi

povjerovala u nju.

»Ali zašto bi Sherman tako postupio?« Lake je pitala, »ako ta žena nije

mogla zanijeti vlastitim jajašcima, zašto nisu upotrijebili jajašca stvarnog

donora? Klinika je čak počela vlastiti donorski program.«

»Ona vjerojatno nije željela donora,« Alexis je rekla. »Izgledala je kao da je u

ranim 40-tima i vjerojatno se nadala da još može imati vlastito dijete. I sigurna

sam da ju je Sherman ohrabrivao baš kao i mene. On i Levin vole govoriti

ženama, »vi ćete zatrudnjeti,« kao da su oni stvoritelji djece. Kada je Sherman

shvatio da su njena jajašca bezvrijedna, zapeo je. I jednostavno je iskoristio

moje zametke — a da joj to nikada nije rekao.«

Tijekom nekoliko posljednjih tjedana Lake je pročitala dosta o izvantjelesnoj

oplodnji i dobro je znala s kojim se izazovima suočavaju pacijenti stariji od 40

godina. Za vrijeme izvantjelesne oplodnje, žene se podvrgavaju hormonskoj

terapiji kako bi se potaknuo rad jajnika i proizvelo što više jajnih stanica. Ta

jajašca se onda skupljaju i smještaju u epruvetu sa spermom ženina partnera —

ili se čak, za dodatnu svotu, ubrizgava sperma kako bi se omogućila oplodnja.

Ali ako se žena približava 40-ima, ili je starija poput Melanie, izgledi za uspješnu

oplodnju i transfer vrlo su mali. U tome trenutku ženina života ne pada rapidno

samo broj njenih jajašaca, nego i kvaliteta — ustvari, u trenutku kada žena ima

43 godine, samo 10 posto njenih jajašaca sposobno je za normalan razvoj. Što

je žena starija, to su manje šanse da će se sakupiti dovoljno valjanih jajašaca za

oplodnju i vraćanje u njeno tijelo. To je razlog zašto neke klinike čak i ne

primaju žene koje su prešle 40. godinu života.

»I vi nikada niste potpisali neku vrstu dozvole za doniranje vaših jajašaca?«

»Nikada.«

»Jeste li suočili Shermana s tim?« Lake je pitala.

»Naravno. Nazvala sam ga nakon što sam shvatila da je Melanie bila njihova

pacijentica. On je razgovarao sa mnom s visoka. Rekao je da bih trebala

razgovarati s psihijatrom koji se specijalizirao za — citiram — ' žene poput

vas'.«

»Je li predložio razgovor s Hanyjem Klineom?«

»S psihijatrom koji radi kod njih? Ne. Pretpostavljam da njega koriste samo

kod žena za koje misle da neće ići do kraja, a oni ih još uvijek žele izmusti za

tretmane.«

»Je li ikako moguće dobiti DNK test?«

»Ne, koliko ja znam. Vjerovali ili ne, u tim slučajevima zakon štiti skrbnika —

što je sramotno. To je moje dijete i ono bi trebalo biti sa mnom.«

Lake je ponovo pogledala dolje na fotografiju. Bilo jest čudnovato koliko su

dvije male djevojčice sličile. Ako Alexis ima pravo i klinika je to učinila kako bi

poboljšala Melanieine šanse za začeće, to im vjerojatno nije bio ni prvi ni

posljednji put.

»Mislite li da bi ta žena, Melanie, mogla posumnjati da to dijete možda nije

njeno ?«

»Ne vjerujem,« Alexis je rekla. »Kada očajnički želite dijete, ne dopuštate

sebi da sumnjate u te stvari. I bilo namjerno ili ne, Sherman je napravio

fantastičan posao usklađivanja izgleda. Ta je žena Melanie svjetlokosa poput

mene. I njen muž je vjerojatno također svijetao. On se preziva Turnbull, to je

ugledno englesko prezime.«

Lake je osjetila kako joj se koža ježi. Melanie Tumbull. Već je prije čula to

ime — i to nedavno.

I onda se sjetila. To je ime bilo zapisano na komadiću papira koji je vidjela u

crnoj zdjeli u Keatonovu stanu.

20.»POZNAJETE U JE?« pitala je Alexis. Proučavala je intenzivno Lakeino lice i uočila

tračak nelagode.

»Ne — naravno da ne. Samo nastojim upiti sve informacije.«

»I što ćete učiniti kako biste mi pomogli?«

»Što?« Lake je pitala rastreseno. Jedva se mogla koncentrirati. Na pameti joj

je stalno bio komadić papira u zdjeli. Zašto je Keaton imao ime Melanie

Turnbull? Je li on nabasao na nešto sumnjivo u vezi s njenom trudnoćom?

Možda je zato odlučio da ipak neće raditi za kliniku. I možda je zbog toga ubijen.

»Htjeli ste istinu i ja sam vam je rekla,« Alexis je rekla oštro.

»Jeste li — ?«

»Mogu li vam postaviti još jedno pitanje,« Lake je rekla, nastojeći ponovo

pronaći uporište. »Onaj dan kada ste razgovarali sa Shermanom — vi niste

razgovarali s još jednim doktorom tamo? S Markom Keatonom?«

»Ne,« Alexis je rekla ozlovoljeno jer je promijenila temu. »Nikad nisam čula

za njega. I, hoćete li moći ući u laboratorij ili ne ?«

»ja vam svakako želim pomoći, ali ne znam što bih postigla ulaskom u

laboratorij? Nije mi jasno što bih mogla tamo otkriti.«

»Mogli biste vidjeti na čemu rade tehničari,« Alexis je rekla. »I načuti nešto

važno.«

»Ozbiljno sumnjam da bi oni spomenuli nešto inkriminirajuće preda mnom,

čak i ako bih uspjela provesti neko vrijeme tamo. Ali,

vidite, ja imam pristup zdravstvenim kartonima — zapravo sam već pogledala u

vaš. Sada kada znam ovo o Turnbullsima, mogu pogledati ima li nečega u

njihovim kartonima što bi moglo povezati vas dvoje.«

»Kao na primjer?«

»Pa sigurno postoji neka vrsta zabilješke u Melanieinu dosjeu koja pokazuje

od koga su dobili zametke. S oba dosjea ispred sebe, možda ću moći to uočiti.«

Alexis ju je pogledala sumnjičavo. »Možda,« rekla je. Pogledala je u stranu,

razmišljajući.

»Tu je još nešto što biste morali znati,« rekla je Lake. »U vašem je kartonu

stajalo da su vam preostala samo dva zametka. Vi ste mi rekli da ih je bilo

dosta.«

Alexis je ljutito zatresla glavom.

»Koji gadovi«, uzviknula je. »Ako se Brian ikada predomisli, oni će samo reći

da sam ih imala manje nego što sam mislila — ili da su neki propali.«

Neočekivano, suze su joj potekle niz lice. Lake ju je prvi put vidjela da

izgleda zaista ranjivo.

»Dat ću sve od sebe da vam pomognem,« Lake je rekla. »Još danas ću otići

u kliniku i pokušati pogledati dosjee. Javit ću vam ako uspijem nešto pronaći.«

Dok je Alexis pratila Lake do vrata, uhvatila ju je za ruku tako jako da ju je

zaboljelo.

»Moram dobiti svoje dijete natrag,« Alexis je rekla. »Negdje mora biti sudac

koji će mi je dati, ako uspijete dokazati što je Sherman napravio.«

Nakon što je Lake žurno izašla iz zgrade, uočila je vratara kako je znatiželjno

promatra i pomislila da vjerojatno izgleda prilično zabrinuto. Na pola puta niz

ulicu prema Petoj aveniji sjela je na stube. Bi li Alexisina priča mogla biti

istinita? pitala se. Zvučala je tako nevjerojatno. Pa ipak Keaton nije mogao

potpuno slučajno imati Mela- nieino ime.

Ako su doktori na klinici zaista krali zametke, nisu to radili samo da usreće

pacijente. Očito su to činili kako bi poboljšali svoje postotke uspješnosti i

učvrstili ugled klinike kao vrhunskog mjesta kada se radi o trudnoći starijih

žena. I to im je osiguravalo još veću zaradu.

To bi mogao biti stvarni razlog Keatonova ubojstva. Nekako je saznao daje

Melanie dobila tuđe zametke i odlučio je kontaktirati s njom.

Ili, što ako je Melanie počela sumnjati i prva stupila u kontakt s njim?

Lake je izvadila svoj BlackBerry iz torbe i nazvala 411. U imeniku su bili

brojevi Stevea i Melanie Turnbull u Brooklynu. Počela je ukucavati brojeve i

onda zastala. Jedna je stvar bila hladno zvati Alexis. Ona je već pristupila

Archerovoj producentici sa svojim brigama, ali što bi Lake mogla reći Melanie?

Vaše dijete možda nije zaista vaše i mogle bismo malo pročavrljati o tome?

Ne, morat će naći nešto u Melanieinu dosjeu što je povezuje s Alexis. Lake je

ustala sa stuba i pogledala na sat. Za sedam sati mora održati svoju

prezentaciju. Užasavala ju je pomisao na povratak u kliniku, posebno zbog

onoga što sada zna. Također se užasavala pomisli da će ponovo ići u sobu s

dosjeima. Ali morat će. Jer neće moći proći kroz kartone nakon prezentacije.

Zbog zatvaranja klinike, morat će doći ranije.

Ponovo kod kuće, još je nekoliko puta uvježbavala svoju prezentaciju. Znala

je da će je uspješno održati samo ako se bude potpuno usredotočila na

slajdove, a ne na ljude u prostoriji.

Bit će sasvim ironično, pomislila je, kada bude govorila o kapi- talizaciji

uspješnog rada klinike sa starijim ženama.

Melanie Turnbull opet joj se pojavila u mislima. Lake se počela brinuti zbog

svog plana da ponovo prođe dosjeima: ništa nije saznala gledajući kartone

pacijenata. Što ako nešto otkrije večeras? Razmišljala je o tome da razgovara

izravno s Melanie.

Oko dva je napravila salatu — samo tunu u konzervi i luk koji je bio tako star

da su debeli zeleni izdanci izbijali iz jednog kraja — i bezvoljno je pojela.

Osjećala se zapravo paralizirano poput zeca ispred automobilskih svjetala. Već

je prije rekla samoj sebi da mora krenuti u akciju, da mora nadmudriti Levina

kao i Jacka, ali ona je samo sjedila ovdje, sve svoje nade polažući u neke

papirnate dosjee.

Bez puno razmišljanja, zgrabila je svoj BlackBerry iz torbe i ukucala

Melaniein broj. Odgovorila je žena, koja je zvučala kao da joj se nimalo ne žuri,

te spokojno uživa u danu. U pozadini se čula klasična glazba i gugutanje

djeteta. Kakva suprotnost potpunoj tišini u stanu Alexis Hunt.

»Je li to Melanie Turnbull?« Lake je pitala.

»Da,« rekla je žena. »S kim razgovaram?«

»Zovem se Lake. Ja — ja sam prijateljica doktora Marka Keatona. Vas dvoje

ste razgovarali, zar ne?«

»Što?« Melanie je pitala, zvučeći sada pomalo ljutito. »Nemam pojma o

čemu govorite.«

»Doktor Keaton — s klinike za oplodnju Park Avenue. On je ubijen prošli

tjedan. Znam da je bilo nekih — pa kako da kažem, povjerljivih stvari koje ste

trebali razmotriti s njim. U vezi s vašim djetetom.«

Žena nije rekla ništa za trenutak iako je Lake mogla čuti dijete u pozadini.

»Kao što sam vam rekla,« napokon je progovorila, a sva je blagost nestala iz

njezina glasa.

»Nemam pojma o čemu govorite. Ne zovite nas više. Razumijete li?«

Slijedio je glasan škljocaj. Prokletstvo, pomislila je Lake. Proigrala je svoju

priliku. Trebala je prvo razgovarati s Archerom, osmisliti jasnu strategiju. Sada

opet sve ovisi o onome što će uspjeti pronaći u dosjeima.

Osjećajući se iscrpljeno, ušla je u srednju sobu i utonula u kauč. Zastori su

bili navučeni i prostorija je bila mračna. Podigla je noge na stolicu i zatvorila oči.

Zadnje čega se sjećala bilo je kako Smokey skače na nju i njuškom joj dodiruje

lice.

Kada se probudila, osjetila je da joj je lice mokro od znoja. Pogledala je

nervozno na sat, zabrinuta koliko je dugo spavala. Bilo je tek četiri sata

poslijepodne. Imala je neobičan osjećaj da ju je probudila buka, iako nigdje nije

mogla vidjeti Smokeya. Pozorno je osluškivala. Onda je čula tiho zvonjenje svog

BlackBerryja, kako dopire iz kuhinje, gdje ga je ostavila. Pridigla se nespretno s

kauča i požurila odgovoriti. Možda je Archer, pomislila je. Ali ekran je pokazivao

'nepoznati poziv'.

»Lake,« žena je rekla.

»Da,« uzvratila je Lake tiho. Nije prepoznala glas.

»Ovdje Melanie Turnbull.«

Lake je uzdahnula od iznenađenja.

»Zdravo,« rekla je. »Razmišljala sam o vašem pozivu. I zapravo mislim da

bismo trebale razgovarati.«

»Hvala vam,« Lake je rekla, i dalje iznenađena. »Kao što sam rekla prije,

doktor Keaton — «

»Ne bih htjela o tome preko telefona. Željela bih se što prije sastati s

vama.«

»Naravno,« Lake je rekla. »Recite mi kada i gdje.«

»Večeras. Želim što prije završti s tim.«

Lake je ustuknula. Neće biti gotova s prezentacijom barem do sedam sati.

»Postoji mala poteškoća večeras. Moram raditi do sedam.«

»Nema problema. Ionako se ne želim naći prije nego što stavim svoju kćer u

krevet. Može onda oko devet?«

»U redu. Gdje ćemo se naći?«

»Predaleko mi je voziti sve do Manhattana, pa bi to moralo biti negdje u

Dumbu.« Dala joj je ime restauracije na Front Ulici i rekla da će je čekati kod

šanka.

»Hm, to mi odgovara,« rekla je Lake, brzo zapisujući podatak. Melanie se

opisala kao visoka žena plave kose do ramena. Zatim je naglo završila razgovor.

Lake se osjećala kao da bi najradije zajecala od olakšanja. To da je Melanie

nazvala nju, sigurno je nešto značilo.

Morala je razmisliti kako doći do tamo. Napusti li kliniku oko 19 i 30, stići će

do restauracije na vrijeme. Ako bi uzela podzemnu, to bi moglo biti malo

zapetljano, jer će morati barem jedanput presjedati, i bit će teško u to vrijeme

pronaći taksi, posebno kada se bude vraćala kući. Shvatila je da bi bilo

najpametnije ići autom. To znači da će morati voziti do klinike. Mora se

pokrenuti.

Kada je parkirala vozilo u garaži na East Sideu, Lake se osjećala skuhano.

Promet je bio strašan i vožnja je trajala dulje nego što je očekivala. Nosila je

bijelu suknju i roza jaknu, i oboje su već sada izgledali zgužvano, kao da ih je

izvukla iz hrpe stare odjeće. Ali dok se žurila niz ulicu, znala je da večeras ima

prečih briga.

Nekoliko je pacijenata bilo sakupljeno oko recepcije, i obišavši ih, krenula je

ravno prema stražnjem dijelu. Nikoga nije bilo na odjelu medicinskih sestara,

što je značilo da je osoblje zauzeto pacijentima. Kada je skrenula iza posljednjeg

ugla, vidjela je leđa dviju osoba u operacijskoj odjeći kako izlaze iz dvorane za

operacije — izgledali su poput Shermana i Perkinsa.

Čim je ušla u veliku dvoranu, želudac joj se stisnuo. Posljednji je put bila u ovoj

prostoriji kada je Levin svima priopćio da je Keaton ubijen. Hull i McCarty sjedili

su poput grabežljivaca koji vrebaju hoće li se tko odati čime.

Nakon što je raspakirala svoju veliku torbu, uključila je laptop i spojila ga s

plazmatskim ekranom. Zatim je razdijelila male blokove i olovke po stolu. Na

tome je uvijek inzistirao njen prijašnji šef. Kada je to obavila, prešla je na

prezentaciju u Power Pointu.

»Uranili ste.«

Lake se okrenula i vidjela da je to izrekla Brie, koja je stajala na ulazu.

Sjajno, pomislila je. Vjerojatno su je poslali da je promatra poput jastreba.

»Samo sam željela proći kroz slajdove na velikom ekranu,« rekla je Lake,

obrambenim tonom mrzeći to.

»Nema problema«, rekla je Brie, netipično veselo za nju. Nosila je tanku

crnu haljinu. Usne su joj bile premazane bezbojnim ružem, zbog kojeg su

izgledale kao da nestaju.

»Svi još završavaju s pacijentima, tako da je 18 i 30 najranije kada možemo

početi.«

»Savršeno,« Lake je rekla, pokušavajući se osmjehnuti. »Oprostite, ali rekli

ste, 'svi'— na koga ste mislili? Ne bi li trebali doći samo dr. Levin i dr.

Sherman?«

»Dr. Levin je zamolio još neke ljude da mu se pridruže. Misli da bi bilo

zgodno dobiti od njih povratnu informaciju.« Još je bila neprirodno vesela. »Jeste

li shvatili kako se prespaja laptop?«

»Hm, da, hvala,« Lake je rekla.

»Pa, samo mi javite ako budete trebali pomoć. Bit ću u uredu doktorice

Hoss. Tamo moram obaviti neke stvari.«

Kad je Brie otišla, zatvorivši vrata iza sebe, Lake je razmišljajući pritisnula

usne vrhovima prstiju. Zašto je Brie bila tako ljubazna i spremna na pomoć?

Možda zato što je Lake završila svoj posao i neće joj više smetati — ili se

radilo o nečem zlokobnijem? Možda je njena veselost bila samo odraz zlobnog

naslađivanja jer je Brie znala da je Lake bila u nevolji. U svakom slučaju, Lake

se sada nije mogla i zbog toga brinuti. Morala se usredotočiti na odlazak u sobu

s dosjeima, za što je imala 15 minuta. Dobra je vijest bila da će Brie biti prilično

zaposlena u Hossiničinu uredu.

Lake je izašla iz velike dvorane i pogledala gore-dolje niz hodnik. Bio je

prazan. Nikoga nije bilo na vidiku. Brzo se probila do prostorije s dosjeima. Ovaj

put nije pokušala trik s ljestvama. I prije nije upalio, a sada je uostalom morala

biti potpuno sigurna da je nitko neće vidjeti. Čvrsto je zatvorila vrata.

Otišla je prema ladicama i brzo pronašla karton Turnbullovih. Nije bio debeo

poput kartona Huntovih. Listajući brzo stranicama vidjela je da je Melanie imala

dva tretmana izvantjelesne oplodnje, drugi je rezultirao trudnoćom. Iako je bilo

teško potpuno dešifrirati liječničke bilješke, činilo se da su sakupili samo 6

jajašaca prvi put i samo je jedan zametak uspio preživjeti treći dan. Lake je

znala kako je to bio prvi znak da je dovoljno dobar da se transferira u maternicu

radi usađivanja. Mali broj nije bio iznenađujući, ako se uzme u obzir da je

Melanie bila u 40-ima, kao što je Alexis sugerirala, što je značilo da su izgledi za

trudnoću bili vrlo mali. No sljedeća izvantje- lesna oplodnja proizvela je 8

jajašaca i 6 valjanih zametaka. Baš lijepo iznenađenje, pomislila je Lake

podrugljivo. Ako je Alexis imala pravo, tada su počeli koristiti se njezinim

zametcima, jer je Sherman shvatio da Melanie prepuštena sama sebi ima vrlo

male šanse.

No Lake nije vidjela nikakvu bilješku na osnovi koje bi mogla povezati ovaj

karton s drugim. Morala bi izvući Alexisin karton i usporediti ih. Ali prvo je

okrenula prvu stranicu dosjea kako bi provjerila Melanieinu godinu rođenja.

Prema zabilježenoj godini rođenja, imala je četrdeset i jednu godinu kada se

podvrgnula prvom tretmanu izvantjelesne oplodnje. Lake je počela slagati do-

sjee na vrh otvorene ladice. Na Melanieinu formularu s osnovnim informacijama

opazila je nekoliko slova napisanih olovkom. PLp. Pomislila je kako je nešto

slično vidjela u dosjeu Kastnerovih, ali slova su bila drugačija. Pogled je bacila

na ime Melanieina supruga. PLz. Je li to bio kod koji je povezivao jedan par s

drugim. Pogledala je na sat. Na njeno zaprepaštenje, bilo je 18 i 28. Morala je

ponovo pogledati u Alexisin dosje, ali više nije imala vremena. Odjednom je iza

vrata čula prigušene glasove. Ukopala se u mjestu. Ali zvukovi su uskoro

iščeznuli. Vratila je karton na mjesto. Polagano je otvorila vrata, oprezno vireći

u hodnik — nikoga nije bilo — i brzo se iskrala iz sobe.

Žureći se u konferencijsku dvoranu mogla je osjetiti da je unutrašnjost

njezina sakoa ljepljiva od znoja.

Steve je prvi stigao na prezentaciju, samo nekoliko trenutaka nakon što se

Lake vratila u prostoriju. Osjetila je trenutačno olakšanje. Sigurno se može

osloniti na njegovu potporu večeras.

»Tako mi je žao zbog sinoć,« rekao je tiho. »Bilo je nekih komplikacija s

pacijentom.«

»Je li sve ispalo dobro?«

»Da, hvala bogu. Hilary je rekla da ti je bilo loše.«

»Oh — imala sam groznu glavobolju. Sada mi je puno bolje.«

»Lake, ja — «

Doktorica Hoss je upravo ušla u sobu — slijedio ju je Perkins — i Steve je

sjeo na svoje mjesto, a da nije završio rečenicu. Sherman je stigao sljedeći,

zajedno s Brie. Napokon se pojavio Levin. Pozdravio je Lake ljubazno, ali

njegove su oči brzo skrenule s njezina lica. »U redu, počnimo,« Levin je rekao,

kada su se ljudi smjestili u svojim stolicama.

Lake je duboko udahnula i povukla svoj laptop bliže sebi.

»Ovih nekoliko dana bilo je osobito stresno,« rekla je, »ali važno je nastaviti

s marketinškim planovima. Vi zaista odlično radite svoj posao. I još više žena

treba saznati za to.«

Znala je da joj glas zvuči nervozno. Pročistila je grlo.

»Ovo je prva od nekoliko prezentacija koje ću održati,« nastavila je. »Danas

ću podijeliti s vama nekoliko svojih inicijalnih ideja. Također sam uključila neke

od prvih koncepcija osobe koju sam zadužila da obavlja regularne odnose s

javnošću za kliniku i fantastičnog web-dizajnera koji će iznova izraditi vašu

stranicu. Oni će te ideje još više razviti nakon što im kažem vašu povratnu

informaciju.«

Svi su gledali u nju, ali lica su im bila bezizražajna. Osim doktorice Hoss.

Skupila je usne, kao da Lakeinu prezentaciju smatra neobično zbunjujućom.

Lake je nastojala da je to ne učini još više nervoznom.

Prezentacija je trajala tridesetak minuta. Kada su se pojavili slaj- dovi, činili

su joj se stranima, kao da ih nikada prije nije vidjela. Ali čitala je naglas riječi i

onda razvila svaku točku kako je uvježbala, često dajući primjere. Izlažući svoje

ideje kako bi mogli doprijeti do šire zajednice, citirala je slične projekte na

kojima je radila u prošlosti. Napokon je stigla do dijela u kojem je Levina

ohrabrivala za veći javni angažman. Nasmiješila se opisujući kako bi mediji

mogli izvještavati o njemu i prisilila se da gleda u njega. On je samo kimao

glavom.

Napokon je završila. Dlanovi su joj bili ljepljivi. Uvukla ih je u džepove jakne

da upiju vlagu.

»I to je to — prvi krug,« završila je. »Još puno toga slijedi, naravno.«

Iako su je ljudi za vrijeme prezentacije uglavnom gledali u oči, većina njih

sada je gledala dolje. Svi su blokovi, primijetila je, bili apsolutno prazni. S

jednoga od dvaju prozora koji su gledali na malu uličicu, između zgrade klinike i

sljedeće zgrade u nizu, čula je udaljen, prigušen zvuk automobilskih truba.

Osjećala se kao da se nalazi u nekoj vrsti drugog univerzuma.

»Pa,« rekao je napokon Levin. »Dali ste nam mnogo materijala za

razmišljanje.« Lake je zaprepastio njegov komentar. To je bilo to? Sve što će on

— ili bilo tko drugi — reći? Udahnula je i prisilila se na osmijeh.

»Ima li pitanja?« pitala je.

»Trenutačno ne,« Levin je rekao. Pokazao je na hrpu papira ispred nje. »Je li

to ispis vaše prezentacije?«

»Da. Imam desetak kopija.«

»Pogledat ću ih poslije da mi do kraja sjedne što ste napravili. Onda ću vam

reći svoje mišljenje.«

»Hm, u redu,« rekla je s nelagodom. »Razdijelit ću ih.«

Sljedećih nekoliko minuta bilo je gotovo nepodnošljivo. Ljudi su pokupili

svoje primjerke i otišli bez riječi, samo je Perkins promrmljao hvala. Steve je

izbjegavao njezin pogled. Zadnja osoba koja je napustila prostoriju bio je Levin, i

kada se Lake okrenula i spazila ga da stoji kod vrata, želudac joj se stegnuo.

»Što on sada misli?« pitala se očajnički.

»Je li vam potrebna moja pomoć,« pitao je. Bio je ljubazan, ali njegov je ton

bio hladan poput metala.

»Ne — gotova sam, hvala vam,« Lake je rekla.

»U redu onda,« Levin je rekao i odšetao iz sobe. Isključila je kompjutor i

strpala svoje stvari nasumce u veliku torbu. Poželjela je istrčati iz klinike, ali

znala je da mora dati sve od sebe kako ne bi izgledala zbunjeno. Kada je

prolazila pokraj recepcije, djevojka je bez riječi prodorno zurila u nju.

Lake nije htjela razmišljati o prezentaciji sve dok ne bude na sigurnoj

udaljenosti, na pola puta niz ulicu, hitajući prema garaži. Nešto je zacijelo pošlo

po zlu.

Iz njene perspektive prezentacija je bila sasvim pristojna — njene strategije

jedva da su bile briljantne, ali, kao što je odlučila prošle noći, bile su više nego

primjerene potrebama klinike. I bilo je tako

čudno da nitko, čak ni Levin, nije izrekao nijednu primjedbu. Kao da su jedva

čekali da završi. Zašto? Što ako je Levin bio nekako povezan s Keatonovim

ubojstvom i osjetio da ona nešto zna. Možda ju je na početku želio imati u

blizini, kako bi je držao na oku. Ali ako mu je Brie nedavno rekla da ih ona

špijunira, mogao se predomisliti.

Promet je bio gust, ali protočan, i za 15 minuta Lake je bila na autocesti

Franklina D. Roosevelta, vozeći se prema jugu. Na njenoj lijevoj strani, u svijetlu

koje je već polako nestajalo, East River je vrvjela aktivnostima. Bila je prepuna

plovećih glisera, jedrilica i malih jahti 'za večeranje', na kojima su turisti stajali

uz ogradu. Iako ju je prilično uzrujala reakcija na njenu prezentaciju, pokušala je

usredotočiti se na svoj sastanak s Melanie Tumbull. Melanie sigurno ne bi

napravila ništa što bi ugrozilo njenu poziciju majke, a ipak je pristala sastati se s

njom. Možda će, pomislila je Lake, noćas saznati nešto što će joj pomoći da sve

poveže. Od tamo će poslije nazvati Archera.

Prešla je Brooklynski most i odvozila nekoliko ulica u Dumbu. Sa starinskim

ulicama i skladišnim zgradama iz 19. stoljeća — i obrisima Manhattana u

pozadini nasuprot East Riveru — ta je četvrt Lake uvijek izgledala kao

mješavina starog New Yorka i Bladea Runnera. Koristeći se uređajem za

navigaciju, locirala je restauraciju koju je predložila Melanie. Parkiranje je bilo

problematično. Najbolje parkirno mjesto koje je uspjela pronaći bilo tri ulice

dalje na sjever, u Water Ulici.

Izašla je iz auta i zaključala ga. Ovdje je bilo hladnije, vjerojatno zbog blizine

rijeke Hudson. Šećući prema jugu Ulicom Water, privi- nula je svoj sako jače uz

sebe. Mogla je vidjeti kako desno od nje, ljudi opušteno šeću uz obalu.

Pogledala je na sat.

Imala je vremena još dvadeset i pet minuta. Skrenula je na zapad i prišla

bliže vodi.Tamo se nalazio mali park, s ulazom ne puno širim od putića. Počela

ga je slijediti. Nakon nekoliko metara staze,

vijugavi puteljak proširio se u veliku čistinu. Na lijevoj stranu, uz East River, bila

je mala šljunčana plaža, s vodom koja je blago tekla preko kamenja. S toga je

mjesta izgledala više kao jezero nego rijeka. Desno su bile velike terasaste

asfaltirane stube na kojima su sjedili ljudi, raštrkani po skupinama i uživali u

pogledu ispod noćnih svjetiljki. Lake je promatrala prekoputa vode svjetlucavi

otok Manhatta- na. Na trenutak je zaželjela da može jednostavno pokupiti djecu

iz kampa i zauvijek otići odavde.

Vratila se i skrenula ponovo na Water i onda krenula uz Front. Restauracija

je bila poput taverne, sa starim drvenim stolovima i žmirkavim lampionima

obješenima po prozorima. Izabrala je stol s kojeg je imala pogled na vrata i

naručila čašu vina.

Još jedanput je odvrtjela prezentaciju u glavi. Bili su smiješni oni blokići i

olovke, pomislila je. Nitko nije ništa zabilježio. Iskapila je svoje vino. Vjerojatno

ne bi bilo pametno naručiti još, shvatila je. Ali ako to ne učini, iskočit će iz

vlastite kože razmišljajući o klinici. Mahnula je konobaru i naručila drugu čašu

Bordeauxa.

Ovaj put polagano je pijuckala, nastojeći se smiriti. U jednom je trenutku

podigla pogled i promotrila restauraciju. Čim je ušla, ugledala je stol za kojim je

sjedilo pet glasnih, dobro raspoloženih žena. Očito su nešto slavile, ali sada je

vidjela da su platile i otišle. Pogledala je na sat. Bilo je devet i trideset.

Toliko je bila zaokupljena svojim mislima da nije opazila da je prošlo vrijeme

njezina sastanka. Odjednom je shvatila: Melanie Turnbull neće doći.

21.O BOŽE, pomislila je, reci mi da se to ne događa. Nakon što je kod domaćice

restauracije provjerila da se nije mimoišla s visokom plavom ženom koja dolazi

sama, Lake je izvadila svoj BlackBerry iz torbe i počela zvati broj s kojeg ju je

prije nazvala Melanie. Glasovna pošta. Ostavila je poruku kako pretpostavlja da

će zakasniti i da je ona i dalje čeka — neka samo dođe u restauraciju kada god

stigne. Ali bilo je očito što se dogodilo: Melanie se uplašila i odlučila ne doći.

Lake je prošla rukama kroz kosu. Toliko je puno očekivala od ovog sastanka,

vjerujući da će se uskoro izvući iz strašne zbrke. Ali trebala je znati na osnovi

Melanieina nervoznog tona da je postojala mogućnost da neće doći. Lake je

odlučila ostati još dvadeset minuta, za slučaj da Melanie čuje njenu poruku i

predomisli se. Ali duboko u sebi znala je da nema nade da će se Melanie

pojaviti.

»Želite li pogledati jelovnik?«

To je bila konobarica, zgodna djevojka s australskim naglaskom. Lake je

popila dvije čaše vina, a ništa nije pojela. Ne samo da joj je krulilo u želucu,

nego ju je i vino malo omamilo. A opet pomisao na jelo uopće je nije privlačila.

Mlako se nasmiješila i odmahnula glavom.

Čekajući, razmišljala je o svom sljedećem potezu. Archer će sigurno htjeti znati

zašto je Melanie pristala naći se s njom. To je moralo nešto značiti. I sigurno će

ga zaintrigirati što bi mogla značiti neobična slova koja je Lake vidjela na

kartonima Tumbullovih i Ka- stnerovih. Možda bi bilo dobro ako bi Archer

dojavio policiji da se nešto sumnjivo događa na klinici, kako bi ih prisilio da je

malo pobliže promotre. No ako uskoro ne bude imala u rukama još nešto osim

izjave histerične žene, oni nikada neće dobiti pristup podacima pacijenata.

Osjećala je da joj glava puca. Radije će o tome razmišljati kod kuće.

U devet i pedeset platila je račun i napustila restauraciju. Dok se spuštala

niz Ulicu Front, činilo se kao da je zamorna buka udaranja automobila iznad nje

na Brooklynškome mostu, bila jeka njena psihičkog nemira.

U Ulici Washington skrenula je lijevo prema Wateru. Ulica je bila prazna

osim mladog para koji je autom izlazio iz parkirališta. Koliko god četvrt bila

čarobna, čini se da nije bilo nikakvih trgovina okolo — nije bilo dućančića s

delikatesama, kafića ili malih praonica rublja — i u ovo vrijeme gotovo uopće

nije bilo pješaka. Učinilo joj se da je čula zvuk nečijih koraka. Brzo je okrenula

glavu. Nikoga nije bilo iza nje.

Na Wateru je skrenula u desno. Sada je požalila što nije uspjela pronaći

parkirno mjesto bliže restauraciji. Preko puta nje, duž cijele ulice protezalo se

staro skladište od cigle s izdubljenim lukovima. Na njenoj strani bila je galerija,

zatvorena za danas, s velikim vrtuljkom unutra.

Konji su bili zaustavljeni u polugalopu, blago svjetlo reflektora osvjetljavalo

je njihove prazne oči. U zgradi do nje na raskrižju, na prvim katovima bili su

stanovi. Iako su neki od njih bili osvijetljeni, nije bilo vidljive aktivnosti unutra.

Osjećala se kao da hoda kulisama holywoodskog studija nakon zatvaranja.

Jedva je čekala da uđe u auto i krene kući.

Ponovo je čula zvuk, i ovaj put bila je sigurna da su to bili nečiji koraci.

Okrenula se oko sebe. Na pola puta niz ulicu vidjela je muškarca kako polako

hoda sam. Nosio je uske crne hlače — izgledale su joj kao traperice — majicu

kratkih rukava i tenisice. Uz to je nosio kapu kakvu nose kamiondžije, sa šiltom

navučenim nisko na lice. Puls joj je skočio i počela je brže hodati.

Istog trena čula je kako se muškarac požurio. Njegovi su koraci odjekivali

sve glasnije i užurbanije iza nje. Žureći se i dalje, Lake je pogledala iza sebe.

Hodao je dugim koracima i premda je imao kapu nabijenu na oči, mogla je

vidjeti da je gleda ravno u lice.

Bila je u opasnosti — nije bilo sumnje u to. Okrenula se i počela trčati. Čula

je iza sebe kako je muškarac također počeo trčati. Auto joj je bio udaljen ulicu i

pol i činilo joj se nemoguće da će stići do njega, prije nego što je muškarac

bude uhvatio. »U pomoć!« zavikala je.

I onda još jedanput. Glas joj je prigušivala udaljena buka vagona podzemne

željeznice koji su prelazili preko mosta na Manhatta- nu.

Zadnja ulica bila je potpuno tamna. Njoj slijeva, odmah ispred rijeke, mogla

je vidjeti mali kafić. Krenula je krivudajući u tome smjeru, srce joj je lupalo kao

da će joj iskočiti iz grudi. Ali kada je dotrčala do kafića, vidjela je da su stolovi

bili posloženi uza zid, a unutra je svjetlo bilo prigušeno. Uhvatila se za svoju

desnu stranu koja ju je počela boljeti i ponovo se okrenula. Muškarac joj se pri-

bližavao. Njezina je jedina šansa sada bio park. Tamo će sigurno još biti ljudi

koji promatraju vodu. Krenula je prema istom ulazu na koji je ušla prije i pojurila

niz puteljak.

»U pomoć!« ponovo je povikala.

Ali park je bio prazan. Panično je pregledavala područje desno od terasastih

stuba kako bi pronašla izlaz, ali vidjela je samo žičanu ogradu. Sjurila se

stubama do šljunčane plaže i nastavila bježati.

Mogla je osjetiti kako je muškarac sve brže sustiže. Zavikala je »Gubi se od

mene!« Iza East Rivera pulsirala su svjetla Manhattana, a rijeka kola tekla je

autocestom Franklina D. Roosevelta, ali ona je znala da je nitko na svijetu ne

može čuti.

Odjednom je povukao njeno cijelo tijelo otraga. Muškarac je zgrabio njenu

roza jaknu, gužvajući tkaninu. Nije ga mogla vidjeti, ali osjetila je prodoran miris

njegova losiona za brijanje. Boreći se, izvukla se. Muškarac je ispustio njenu

jaknu i čvrsto je primio za ruku. Um joj je bio neobično odvojen od tijela;

razmišljala je i procjenjivala situaciju čak i kada je njeno tijelo bilo potpuno

obamrlo od straha. Moram se boriti s njim, pomislila je. Torba joj je visjela na

slobodnoj ruci. Pustila je da joj remen spuzne s ramena. Prije nego što će torba

pasti, uhvatila ju je i omotala remen jedanput oko ruke. Onda je zamahnula

torbom što je jače mogla prema muškarčevoj glavi.

To ga je iznenadilo i on je oteturao unatrag. U istom trenutku pala mu je

kapa s glave. Na uličnoj svjetlosti mogla je vidjeti njegovo lice. Negdje ga je već

vidjela, ali zbog prevelike uzbuđenosti nije se mogla sjetiti gdje. Ponovo je

povikala »U pomoć«, ali nitko nije došao.

Pokušala mu je pobjeći iza leđa, ali on je krenuo u desno, blokirajući joj put.

Kako bi ga izbjegla, krenula je drugim putem, ali opet joj je prepriječio put,

zlobno se nacerivši. U očaju je pogledala iza sebe. Tamo je bila samo rijeka.

Kada se okrenula, muškarac se ustremio na nju svom svojom snagom, i srušio

je na šljunčano tlo.

Borila se da dođe do daha. Kada je ponovo navalio na nju, baci- la je punom

snagom svoju torbu na njega. Zahvatila je rub njegovih ramena i onda odskočila

na kamenje. Ponovo se prezirno nasmijao i izvadio nešto iz džepa jakne. Svjetlo

je zahvatilo predmet i ona je mogla vidjeti da je to bio nož — dugačak, sjajan i

zastrašujući.

Onda se začuo zvuk iza njega koji je dolazio iz obližnjeg drveća u parku.

Okrenuo je glavu da vidi o čemu se radi. U tih nekoliko sekundi Lake je

odsklizala na stražnjici nekoliko metara preko kamenja i onda se osovila na

noge. Ponovo udahnuvši, okrenula se i doteturala do ruba rijeke. Mogla je čuti

kako muškarac brzo prelazi preko kamenja odmah iza nje, spreman da je

ponovo zgrabi. No prije nego što ju je mogao uhvatiti, široko je zakoračila i

upala u rijeku. Povukla je noge još nekoliko metara i odjednom joj je tlo nestalo

pod nogama. Utonula je u tamnu rijeku i ona ju je progutala do brade. Iza sebe

čula je kako je muškarac ispustio uzdah iznenađenja.

Voda je bila hladna i svi su joj se mišići napeli od šoka. Zaplivala je još

nekoliko metara dalje od obale i onda se okrenula prema obali. Muškarac je

stajao na rubu rijeke i ljutito stiskao šake. Još je mogla vidjeti kako drži nož

poput produžetka desne ruke.

Hoće li krenuti za njom? pitala se. Plutajući u vodi, odbacila je sandale i

pokušala se osloboditi jakne. Zatim je počela plivati dugim, jakim zamasima,

usporedo s obalom. Kretala se prema jugu i mogla je osjetiti kako je vuče stalna

struja — ili, odjednom je shvatila, prije plima, jer je East River ušće Atlantskog

oceana. Njezin strah se povećao. Što ako je povuče niz rijeku prema luci?

Sigurno će se utopiti — ili će je prepoloviti teretnjak. Morala se držati što je

moguće bliže obale.

Prošlo je neko vrijeme i ugledala je ispred sebe područje s velikim grubim,

crnim kamenjem na obali, koje je izgledalo gotovo pra- iskonsko, i zatim

nedaleko iza njega, drvene stupove. Virili su iz rijeke, odmah ispod drugoga

malog parka. Ako uspije doći do tamo, mogla bi se uhvatiti za jednog od njih.

Nakon dvadesetak zamaha, okrenula se prema obali i pogledala mjesto odakle

je krenula. U svjetlu koje su širile svjetiljke u parku, vidjela je obrise muškarca

koji je još gledao u nju, napetih ruku položenih uz tijelo. Ali odjednom se

okrenuo i potrčao preko šljunka prema ulazu i nestao u tami. Pokušava li je to

sustići dalje južno uz rijeku?

Nastavila je plivati, prolazeći pored kamenja. Napokon je potpuno iscrpljena,

dospjela do stupova. Bili su sluzavi i iz njih se širio stravičan smrad sličan

puževoj sluzi. Obuhvatila je rukama jedan stup i držala se za njega što je čvršće

mogla. To je za nju bilo olakšanje, jer se mogla odmoriti. Iako nije otplivala

daleko, bilo je teško manevrirati u odjeći. Dalje niz rijeku, crvena je teglenica

plo- veći na paru vukla cmo-bijeli teretnjak na čijoj su strani bile ispisane ruske

riječi. Ne mogu vjerovati, pomislila je očajno. Plutam East Riverom. Što se nalazi

u vodi bez dna ispod nje? Ribe, zmije, smeće? Ili nešto još strašnije?

Gdje je bio muškarac? Do sada je sigurno već pokušao stići do parka iznad

nje. Već je prije vidjela da park okružuje žičana ograda, koju se može lako

preskočiti. U tome je trenutku pomislila da je čula buku na šetnici iznad

stupova. Spustila se još dublje u vodu.

Buka je prestala nakon nekog trenutka. Ako je to bio on, mogao je vidjeti da

nije bilo moguće doći do nje od tamo gdje se on sada nalazi. Ali sada što? Pitala

je samu sebe. Možda je krenuo natrag u park kako bi je dočekao. Nije joj

preostalo drugo nego ostati gdje je bila i moliti se da se on ne vrati tamo. Tada

bi mogla doplivati natrag do parka i pobjeći s ovoga mjesta.

Dok je čekala, predočila si je lice muškarca. Odakle joj je poznat? Nedavno

ga je vidjela, ali nije se mogla sjetiti gdje.

Drhtala je. Iako voda nije bila ekstremno hladna, znala je da će, bude li dugo

unutra, početi pothlađivanje. Micala je nogama napri- jed-natrag kroz vodu,

nastojeći potaknuti rad srca.

Sljedeće su joj se minute činile beskrajne. Daleko na rijeci mogla je vidjeti

teretnjake kako promiču gotovo nečujno, dok ih vuku mali brodovi. Obujmila je

stup što je čvršće mogla. Bože, ne daj da umrem ovdje, preklinjala je. Zamišljala

je Amy i Willa kako žive svoje živote bez nje.

Nakon dvadeset minuta, ispustila je stup i zaplivala malo natrag uz rijeku,

boreći se s plimom, dok nije mogla ponovo bolje vidjeti park. Muškarcu nije bilo

ni traga. No ipak se nije usudila tako brzo krenuti natrag. Otplivala je do stupa i

ponovo se uhvatila za njega. Ruke su je boljele, a tople suze klizile su joj niz

hladno vlažno lice.

Kada je prošlo otprilike deset minuta, znala je da se mora vratiti. Uhvatila ju

je drhtavica, i ruke su joj se tresle, jer se tako čvrsto držala za stup. Udahnula je

i zaplivala, što je tiše mogla, prema šljunčanoj obali. Plima je još nadolazila, i u

roku od minute osjetila se potpuno iscrpljeno boreći se protiv nje.

Odjednom je čula buku kako dopire s obale. Preplavio ju je strah. Umirila se i

plutala u vodi. Zvuk je nedvojbeno dolazio iz parka. Je li se muškarac vratio?

Nakon nekoliko sekundi shvatila je da je zvuk zapravo bio smijeh. Podigla je

glavu i promatrala kroz tamu. Vidjela je četiri ili pet tamnih obrisa ljudi, koji su

sjedili na terasastim stubama, razgovarajući i smijući se. Zvučali su kao skupina

adolescenata.

Počela je brže plivati, boreći se s plimom najbolje što je mogla.

Napokon je bila na obali. Nije se pokušala odbiti od tla, samo se vlastitom

snagom uspuzala na stijene poput vidre.

»Hej,« čula je usklikjednog od mladića na stubama, a onda uzvik »Oh, moj

Bože.« Podigla se i uspravila, a mokra se odjeća cijedila s nje. U tom se trenutku

petero ljudi sjurilo niz stube i potrčalo prema njoj. Kada su se primaknuli, vidjela

je da su svi bili u dvadesetim godinama — tri mladića i dvije djevojke.

»Jeste li dobro?« jedna od djevojaka je uzviknula. »Što vam se dogodilo?«

»Ja — pobjegla sam u vodu muškarcu koji me je proganjao,« rekla je Lake.

Svi petero zurili su u nju u nevjerici. Vjerojatno bi imalo jednakog smisla da

im je rekla kako je u špijunskoj misiji za vladu Sjedinjenih Američkih Država i

daje ronila u potrazi za stranim podmornicama.

»Napao me je,« dodala je Lake, cijedeći vodu sa suknje. Pregledavala je

područje iza njih, ne bi li ugledala muškarca.

»Trebali biste nazvati policiju,« ista djevojka je rekla. Izvukla je mobitel iz

džepa svoje traper suknje i rastvorila ga.

»Ne!« Lake je rekla, sve ih začudivši. »Mislim — željela bih to učiniti, ali ne

mogu sada. Moram otići što prije odavde za slučaj da se on vrati. Vi — vi biste

isto trebali otići. Možda nije sigurno.«

Neki od njih nervozno su se osvrnuli oko sebe.

»Da, bolje da odemo odavde, rekao je jedan od mladića.

»Možete li me otpratiti do mojeg automobila?« Lake je pitala. »To je samo

nekoliko ulica dalje.«

»Naravno,« rekla je ista djevojka tamne kose. Ali čim je Lake izrekla te riječi,

shvatila je da nema torbu. Očima je jurila preko kamenja. Torba je bila tamo —

još je ležala na istome mjestu gdje je pala kada ju je bacila na napadača. Bosa,

oprezno se probijala preko stijena i na kraju je zgrabila. Iako je mali notes pao

na kamenje, sve ostalo bilo je unutra na sigurnom — BlackBerry, ključevi auta,

novčanik.

Vrativši se, našla je svih petero mladih ljudi kako raširenih očiju zure u nju,

očito još zaprepašteni zbog njezine pojave.

Još ih je jedanput zamolila da krenu i onda su svi zajedno žurno napustili

park. Jedna od djevojaka nervozno je uhvatila za ruku momka crvenkaste kose,

iako su mladići izgledali više zbunjeni nego zabrinuti. Misle da sam se

posvađala s partnerom, pomislila je Lake, i iz čiste drame skočila u rijeku. No

bilo joj je svejedno. Drhtala je, i želudac joj se grčio. Željela je što prije biti na

sigurnom u svojem autu.

Dok se žurila s njima niz ulicu, pokušavajući ne zapeti svojim golim nožnim

prstima o neravnine na pločniku, stalno je pogledom pregledavala područje.

Nigdje nije bilo muškarca. Nekoliko metara od auta, s mlađarijom koja je hodala

iza nje, pritisnula je gumb za otključavanje i svalila se u sjedalo. Prije nego što

je zalupila vratima, zahvalila je mladim ljudima na njihovoj pomoći. Negdje na

stražnjem sjedalu bila je njena torba za fitness, u kojoj je držala par teni- sica,

ali sada se nije usuđivala trošiti vrijeme na traženje. Upalila je motor i krenula.

U retrovizoru je vidjela kako je jedan od mladića slegnuo ramenima, kao da se

pita, dovraga što je ovo bilo?

Jedva je mogla jasno razmišljati za vrijeme vožnje. Nakon što je skrenula

desno na gotovo pustu ulicu, ubrzala je kako bi što prije napustila Dumbo.

Došavši napokon u prometniju ulicu, zaustavila je auto i upisala svoju adresu u

uređaj za navigaciju, kako bi se vratila na Brooklynški most.

Ali onda je shvatila da je povratak kući previše riskantan. Što ako je taj

muškarac bude čekao tamo? Osim toga, nije mogla dopustiti da je vratar vidi u

takvu stanju. Mogla je zamisliti kako će to izgledati u izvještaju u sporu za

skrbništvo: »Vratar izvještava da se majka jednom vratila potpuno mokra, a s

nje se širio smrad ulja tankera i otpadnih voda.«

Još se tresla kada je uključila grijanje i počela panično razmišljati kamo otići.

Mollyino ime joj je bljesnulo u mislima. Otići će u stan svoje prijateljice u

Chelseau, odlučila je.

Molly će se brinuti o njoj i pomoći joj da donese odluku što dalje činiti.

Možda će sada čak i ispričati Molly cijelu storiju. Očito je bolje za nju da počne

tražiti pomoć.

Kada se našla na Brooklynškome mostu, Lake je krenula autocestom FDR-a od

kraja Manhattana i onda krenula na sjever. Svakih nekoliko sekundi pogledavala

je u retrovizor ali bilo je nemoguće znati da li je tko prati — iza sebe mogla je

vidjeti samo jureća okrugla svjetla. Na crvenom je počela prevrtati po torbi u

potrazi za BlackBerryjem. Nazvala je Molly. Dobila je samo govornu poštu.

»Molly,« rekla je usplahireno. »Ja —ja moram razgovarati s tobom. Molim te

nazovi me, u redu? Što prije možeš.« Zatim je pokušala dobiti Mollyin fiksni broj.

Kada nije bilo odgovora, samo je zaklopila.

Gdje je ona? pitala se. Iako je Molly imala buran društveni život, često je

govorila da voli biti u krevetu prije ponoći. Lake je provjerila vrijeme na satu:

23.34. Jer znala je da bi se Molly uskoro trebala vratiti kući, ili barem uzvratiti

Lakein poziv iz čiste znatiželje, Lake je odlučila odvesti se do Mollyine stambene

zgrade. Čekat će vani dok je napokon ne čuje da se vraća — i onda će se baciti

na njezin kauč kako bi prespavala. Smatrala je da postoje male šanse da će

Molly biti na nekom napetom ljubavnom sastanku i neće doći kući večeras.

Uostalom Lake ionako nije imala drugog izbora.

Produžila je prema zapadu do Dvadeset i prve ulice, često gledajući u

retrovizor. Cijelu jednu ulicu nije bilo nijednog automobila iza nje. Zato je bila

prilično sigurna da je nitko nije pratio. Očito je muškarac koji ju je napao,

odustao i otišao. U mislima je još jedanput vidjela njegovo lice. Iznenada se

sjetila gdje ga je vidjela. Bio je to muškarac iz bara koji ju je promatrao nakon

što je Archer otišao. To znači da je motri danima. Je li ga unajmio netko s

klinike? Je li on nožem ubio Keatona?

Bila je tako zadubljena u misli daje prešla Mollyinu četvrt i morala se vratiti.

Kada je napokon stigla tamo, parkirala se samo nekoliko metara ispred Mollyine

stambene zgrade, kako bi je vidjela kada bude dolazila.

Okrenula se oko sebe, nervozno provjeravajući ulicu. Nekoliko automobila

prolazilo je ulicom, no nijedan se nije zaustavio.

Lake se prestala tresti, ali osjećala se jadno u svojoj mokroj odjeći. Još motreći

zgradu, nespretno je napipavala po stražnjem sjedalu dok nije pronašla vreću

sa stvarima za fitnes te izvukla tenisi- ce i majicu kratkih rukava. Spustila se

malo niže na prednjem sjedalu, odlijepila sa sebe bluzu i grudnjak i smotala ih u

majicu. Zatim je obula tenisice.

Prošlo je deset minuta. Ponovo je pokušala nazvati Molly, ali još nije bilo

odgovora. Kada je pogledala prispjele mejlove, vidjela je da joj je Archer prije

nekoliko minuta poslao poruku. Vratio se s izleta ranije nego što je mislio i htio

se sastati s njom sutra.

Zbog nekog komešanja na ulici Lake je podigla pogled. Žena duge kose,

leđima okrenuta Lake, hodala je prema zgradi. Napokon — Molly. Ali kada je

njena prijateljica stigla do ulaznih vrata i zastala kako bi porazgovarala s

vratarom, Lake je vidjela da to uopće nije bila Molly. Što ću napraviti ako se ona

ne vrati kući? Lake je pomislila žalosno. Da uzme hotelsku sobu? Mogla je

zamisliti lice službenika na recepciji kada ga zapahne smrad kanalizacije koji se

isparava iz nje.

Vratar je kimnuo ženi za laku noć i ona je nastavila hodati prema zgradi.

Dva su muškarca prošla pokraj zgrade, a da se nisu zaustavili. Zatim je dojurio

taksi i zanijevši se, zaustavio ispred vrata. Molim te da to bude Molly, Lake je

preklinjala. Mogla je vidjeti kako se putnik naginje naprijed radi plaćanja. Nakon

nekoliko sekundi uočila je da je to bio muškarac. Širom je otvorio vrata i izašao

samouvjereno izvozila. Ulično svjetlo zahvatilo je njegovo lice kada je zastao da

spremi uzvraćeni novac u džep svojih hlača.

Lake je zurila u nevjerici. To je bio Jack.

22.ON ME PROGANJA. Ta je misao eksplodirala u njenoj glavi prije nego što je

uspjela potpuno probaviti Jackovu pojavu. On je naručio večerašnji napad koji se

izjalovio. Također je stajao iza onoga što se dogodilo Smokeyu i vrećice s

mačjom metvicom. Jack je pretpostavio da će se ona večeras obratiti Molly za

pomoć i došao ju je ovdje potražiti.

Ali kada je Lake utonula dublje u svoje sjedalo, drugi dio njezina mozga

odbio je to objašnjenje. Jack je nosio džemper uredno prebačen preko ramena i

izraz njegova lica bio je samodopadan i pun očekivanja. Ne, on nije nju tražio.

To je bio pogled muškarca koji ima planove za noćas. Jack je bio ovdje kako bi

vidio Molly.

Želudac joj se preokrenuo na tu pomisao. Pridignula se upravo dovoljno

kako bi virila iznad upravljača. Jack je sada bio u predvorju, a vratar je govorio

na telefon. Spustio je slušalicu i kimnuojacku uz osmijeh koji je odavao da se

poznaju. Tada je Jack prošao pokraj njega i ušao u zgradu.

Grozničavo je razmišljala. Koliko dugo to traje? Je li Molly bila uzrok prekida

njihova braka? Bilo joj je mučno od same pomisli na njih dvoje zajedno kako

vode ljubav. U isto je vrijeme osjećala čudno uzbuđenje koje dolazi s jasnoćom.

To — objašnjava njegov odlazak iz njezina života kao da napušta zatvor.

Također su joj sada bila jasna Mollyina beskrajna pitanja o razvodu i je li Jack za-

interesiran za pomirbu — previše pitanja za zainteresiranu prijateljicu. Očito je

Molly nastavila njihovo prijateljstvo s namjerom da pozorno prati razvoj

događaja i sazna pojedinosti o razvodu koje joj možda Jack nije htio reći. Kako

zlobno, pomislila je Lake.

Ali afera bi mogla biti samo vrh ledenog brijega. Pitala se nisu li Molly i Jack

zajedno smislili plan da dobiju skrbništvo nad djecom. Mollyin bivši brak bio je

bez djece i ona je priznala Lake nekoliko puta da žali što nije imala djece. Sada

bi s Jackovom pomoći mogla po kratkom postupku dobiti vlastitu obitelj.

Hvala Bogu da Lake nikad nije ispričala Molly što se dogodilo između nje i

Keatona. Za nju bi tada sve bilo gotovo. Brzo se počela prisjećati svega o čemu

je razgovarala s njom — kako sumnja da je Jack špijunira, daje pomalo očijukala

s nekim na poslu, da ju je ispitivala policija zajedno s ostalim osobljem u bolnici.

Ništa što bi je moglo inkriminirati.

Morala se izgubiti odavde. Vrlo vjerojatno će Jack i Molly htjeti voditi ljubav

noćas, ali što ako izađu kasno na piće ili večeru? Upalila je auto i nakon što je

odvozila nekoliko ulica, parkirala se u sporednoj ulici kako bi isplanirala svoj

sljedeći potez. Izbjegavala je svoje najbliže prijatelje od razvoda s Jackom i

nema šanse da ih sada odjednom nazove. Pogledala je na ekran BlackBerryja i

buljila u Archerov mejl. Činilo se ludim nazvati ga, ali sada joj se to činilo je-

dinom stvari koja ima smisla.

Barem će ga zanimati što joj se dogodilo noćas i što bi to moglo govoriti o

klinici.

Odgovorioje na treću zvonjavu. U pozadini je čula buku televizora, pa je

pretpostavila da je kod kuće.

»Nadam se da ne zovem prekasno. Ovdje Lake Warren.«

»Oh, bok. Htio sam da sutra razmijenimo informacije. Što ima nova?«

»Napadnuta sam noćas. Mislim da to ima veze s klinikom. Ja — ja sam se

nadala da ću moći razgovarati s vama. Da budem iskrena, izbezumljena sam od

straha.«

»Jeste li ozlijeđeni?« pitao je, zvučeći zabrinuto. »Otišli ste doktoru?«

»Dobro sam, samo sam prilično uzdrmana. Završila sam u East Riveru, tako

da sam skroz mokra.«

»U rijeci! O moj Bože. Gdje ste sada?«

»U svojem autu — u Chelseau. Zapravo ne znam što da radim.«

»Ja sam u Villageu kod Ulice Jane, znači nisam daleko. Hoćete li moći voziti

do ovdje dolje? Ili bi bilo bolje da ja dođem po vas?«

Mogla je osjetiti kako je preplavljuje osjećaj olakšanja. On će joj pomoći.

»Ne, mogu se dovesti autom do vas.«

Predložio je garažu u blizini njegove zgrade, jer parkirati se na ulici u

njegovu susjedstvu bilo je nemoguće.

»Nazovite me čim stignete do garaže i ja ću doći po vas,« dodao

je-

»To nije nužno,« rekla je. »Samo mi dajte svoju adresu i vidjet ćemo se za

nekoliko minuta. I — hvala vam.«

Na njeno iznenađenje, čekao ju je ispred garaže. Na sebi je imao kaki hlače i

zgužvanu košulju na plavo-bijele pruge. Čim je izašla iz auta, ugledavši je,

zatresao je glavom od zaprepaštenja.

»Ja sam samo pola ulice dalje,« rekao je. Stavio je svoju ruku lagano na

njeno rame i vodio je niz pločnik.

Ulica je bila mračna. Lisnato drveće djelomično je zakrivalo ulične svjetiljke.

Cijelim putem mogla je osjetiti da je bio na oprezu, izvijajući glavu naprijed-

natrag kako bi provjerio prati li ih tko. Nije izvadio svoje ključeve prije nego što

su se popeli stubištem njegove zgrade. Nakon što ju je pustio u svoj stan na

prvom katu, pogledao je gore-dolje niz ulicu prije nego što će zatvoriti vrata.

»Recite mi što se dogodilo,« rekao je odmah nakon što ju je uveo u dnevnu

sobu. Bio je to velik, ugodan prostor s velikim crvenim kaučem. Posvuda su bile

knjige i novine.

»Napao me je muškarac u jednom od parkova uz rijeku u Dum- bu,« Lake je

rekla. »Srušio me na tlo i onda je izvadio nož. Znam da to zvuči ludo, ali jedini

način da mu pobjegnem bio je da skočim u rijeku. Doplivala sam do područja

ispod parka i sakrila se tamo dok nisam bila prilično sigurna da je otišao.«

»Jeste li sigurni da je sada s vama sve u redu?«

»Da — ali bilo je prilično zeznuto neko vrijeme,« rekla je, isprekidana glasa.

»Ja sam dobar plivač, ali ne znam koliko dugo bih mogla tamo ostati. Jako sam

se bojala da će me zbog iscrpljenosti odnijeti struja.«

I onda bez upozorenja počela je plakati. Njena ramena su se tresla. Ispustila

je čudan, prigušeni zvuk. To je bilo djelomično zbog olakšanja, znala je — a

djelomično i zbog očaja, jer iako je uspjela pobjeći, znala je da uopće nije bila

sigurna.

»Hej,« Archer je rekao nježno i obgrlio je rukom, povukavši je prema sebi —

njezin desni obraz dodirivao je njegovu mekanu neiz- glačanu košulju. »Sada je

sve u redu.«

»Ja ne mislim tako,« Lake je rekla, brišući suze. »Mislim da me proganja

netko s klinike. Žele me ušutkati.«

»Recite mi zašto to mislite,« rekao je.

»Gledajte,« nastavila je, »nadam se da se nećete ljutiti, ali ja sam

kontaktirala s Alexis Hunt. Htjela sam saznati što ona misli da se tamo događa.

Mislila sam da će mi to pomoći pri pretraživanju dosjea, ako budem znala

što trebam tražiti.«

»U redu,« rekao je, rastežući riječi. Nagnuo je glavu u stranu i gledao je

sumnjičavo.

»Zapanjilo me ono što mi je ispričala. Uvjerena je da je klinika dala njene

zametke nekomu drugomu — ženi koja se zove Melanie Tumbull. Ponekad

parovi to dopuštaju, ali Alexis jamačno nije. Rekla je da je zbog toga ta žena

uspjela zatrudnjeti — i da vjerojatno nije znala daje dijete začeto iz zametka

donora. Ne treba niti reći da je Alexis potpuno izvan sebe.«

Archer je izgledao šokirano.

»Je li se moglo raditi o pogreški?« pitao je. »Možda su slučajno zamijenili

zametke u laboratoriju?«

»Ne, jednostavno sve izgleda previše sumnjivo. Klinika se voli hvaliti svojim

uspjesima kada se radi o trudnoći starijih žena. Mislim da to rade kako bi

poboljšali svoje postotke uspješnosti sa ženama iznad četrdeset godina. Osim

toga, tu su dva slučaja za koje znam — Alexis je jedan od njih — daje pacijent

imao manje zametaka nego što su mu rekli.«

Stavio je ruku na obraz i duboko izdahnuo.

»Očito sam ih taknula u živac,« Lake je nastavila. »Bila sam u Brooklynu, jer

sam tamo također dogovorila sastanak s Melanie Turnbull. Prvo nije htjela imati

ništa sa mnom, ali onda je pristala da se nađemo u restauraciji u njezinu

susjedstvu. Čekala sam je jedan sat. Na kraju se uopće nije pojavila. Kada sam

krenula natrag prema kolima, taj me muškarac počeo pratiti — i onda trčati za

mnom. I zamislite, taj isti muškarac bio je u baru u Waldorfu one večeri kada

sam se sastala s vama. Sigurno me i onda pratio.«

»I vi mislite da je ta žena obavijestila ljude s klinike da ste je vi nazvali. I oni

su unajmili toga čovjeka da vas ubije — istog onog kojem su već prije dali

zadatak da vas drži na oku.«

»Da, čini se da je tako.« Odjednom je osjetila kako je njeno cijelo tijelo

klonulo od iscrpljenosti. »Ima tako puno stvari koje vam želim ispričati. Ali prvo

bih se htjela oprati.

Nakon što sam bila u toj rijeci bojim se da bih vrlo lako mogla dobiti koleru

ili nešto slično.« Uspjela se osmjehnuti.

»Naravno. Što kažete na tuš? Mislim da bi to bilo bolje nego da se samo

operete.«

»Da, to bi bilo sjajno,« rekla je.

»Dođite onda. Glavna kupaonica je gore.« Kada je krenula da ustane, on je

zastao. »Čekajte, a što je s policijom? Što ste im do sada rekli?«

»Ništa« rekla je tiho.

»Ništa? Kako to mislite?«

»Nisam ih nazvala. Još ne.«

»Ali morate to učiniti!«

»Po — postoji razlog zašto to nisam učinila. Objasnit ću vam poslije, u

redu?«

Odmjerio ju je znatiželjno.

»U redu,« bilo je sve što je rekao. Odveo ju je natrag u hodnik i uz stube do

njegove spavaće sobe.

»Dajte mi sekundu da vam pronađem čisti ručnik,« rekao je.

Dok je on stvarao buku tražeći ručnike u ormaru u predvorju, promotrila je

sobu. lako prostor s velikim krevetom od hrastovine i noćnim stolićem uz krevet

na kojem je bilo nekoliko knjiga, nije imao nikakve sličnosti s Keatonovom

otmjenom sobom za goste, na trenje osjetila nelagodu. Posljednji put kada je

bila u sobi nepoznata muškarca, njega su brutalno ubili. I njezin se svijet srušio.

Archer se vratio u sobu i pokazao na spojenu kupaonicu. Rekao je da siđe

kada bude gotova.

»Čaj ili brandy?« pitao je prije nego što je zatvorio vrata spavaće sobe iza

sebe.

»I jedno i drugo. Oboje bi mi dobro došlo, ako vam to nije problem, rekla je

uz osmijeh.

Za minutu je bila ispod tuša, s najvrelijom vodom koju je mogla izdržati.

Čudno se osjećala gola u nepoznatoj kupaonici, a opet bila je sretna jer se

mogla riješiti smrada iz rijeke.

Dokje trljala šamponom kosu, pogledom je preletjela rubovima kade. Nije

bilo ničega što bi dalo naslutiti da ovdje trenutačno boravi neka žena.

Odjednom se u mislima vratila na Jacka i Molly. Tako se zadubila u razgovor s

Archerom da je zaboravila na taj dio noćašnje horor priče. Svih tih mjeseci

opsjednuto je razmišljala o tome što se dogodilo s njenim brakom i zašto ju je

muž napustio. Je li joj odgovor bio doslovce ispred nosa?

Kada se nakon nekoliko minuta pojavila iz kupaonice ispunjene parom, našla

je ljetnu spavaćicu položenu na krevet. Tako, pomislila je, ipak postoji netko u

njegovu životu i on mi posuđuje njenu odjeću. Navukla je spavaćicu preko glave

i ponovo obula tenisice. Odnijela je svoju mokru majicu i donje rublje u

zamotuljku dolje. Archer je čitao u naslonjaču. Na stoliću za posluživanje bio je

pladanj s čajnikom, praznom šalicom i čašom brandyja.

»Osjećate li se sada malo bolje?« pitao je, podignuvši pogled.

»Da, puno bolje. Ne mogu vjerovati da sam vas toliko opteretila — a, uopće

vas ne poznajem. Usput, hvala vam na spavaćici.«

»Ostavila ju je jedna od djevojaka moga pastorka — mislim da je otišla u

Finsku, pa pretpostavljam da joj neće nedostajati.«

Sklonivši mokru kosu iza ušiju smjestila se na kauč.

»Nadam se da niste 'Earl Gray' tip!« Archer je rekao, pokazavši bradom u

smjeru čajnika. »Imam samo 'Engleski doručak'.«

»To je savršeno,« rekla je i natočila si čaj.

»Zašto mi ne ispričate sve od početka,« Archer je rekao. »Želim sve čuti.«

On je neće pustiti da samo sjedi i odmara se. Ipak je on novinar. Ali to je znala

kada je došla ovamo. Počela je svojim pozivom Alexis i zatim mu je sve

ispričala, uključujući i prezentaciju i kako ju je Levin na kraju otpilio.

»Jasno je da su me otpisali,« Lake je rekla. »I cijeli taj sastanak s Melanie —

to je očito bila zamka. Htjeli su me namamiti u neku tamnu ulicu u Brooklynu.«

»Jeste li sigurni? Što ako je ona imala dobre namjere, ali se jednostavno

uplašila? Pitam se nije li se možda njoj nešto dogodilo?«

Lake nije pomislila na to. Zamislivši se na trenutak zatresla je glavom.

»Moguće je, pretpostavljam, ali ne vjerujem. Iako me je netko mogao

slijediti do Waldorfa, ja sam gotovo sigurna da me nitko nije slijedio do

Brooklyna noćas. Sjećam se da kada sam se parkirala, nije bilo vozila iza mene.

Melanie je vjerojatno nakon moga poziva upozorila nekoga na klinici i oni su joj

rekli da dogovori sastanak. Iako sumnjam da je ona znala da me se namjeravaju

riješiti.«

Archer je lagano pritisnuo svoju šaku na usne. Lake je opazila da je često

ponavljao tu gestu. »Ali što oni dovraga misle da imate o njima?« pitao je. »Vi

samo znate ono što vam je Alexis rekla. Policija vjerojatno s tom informacijom

ništa ne može poduzeti.«

Lake je trljala svoju mokru kosu dok je u mislima prelazila preko svih

mogućnosti. Što oni misle da bi ona mogla znati? Je li se to odnosilo i na

Keatona? Možda je Levin saznao da je bila u njegovu stanu te noći i sada

pretpostavlja da joj je Keaton otkrio zašto se želio povući iz pregovora s

klinikom?

»Kada već spominjemo policiju,« Archer je rekao, prenuvši je iz njezinih

misli, »recite mi zašto ih niste pozvali.« Udahnula je dugo i polako. Morala je

dati objašnjenje koje će Archer progutati — koje neće pobuditi njegove sumnje.

»One noći kada je Mark Keaton ubijen, skupina nas s klinike otišla je na

večeru s njim,« rekla je. »Policija je bila oštra za vrijeme intervjua sa mnom

sljedećeg dana.

Keaton je bio na glasu kao ženskar i oni su se možda pitali jesam li spavala s

njim — i onda ga ubila. Želim izbjeći njihovu pozornost, jer sam u vrlo

nezgodnom položaju zbog borbe za skrbništvo. Moj je bivši spreman bilo što

iskoristiti protiv mene.«

Archer nije rekao ni riječ, samo je zurio u nju. Iako mu je lice bilo

bezizražajno, mogla je vidjeti u njegovim očima pitanje: Je li imala nešto s

Keatonom? Sljedeće bi pitanje moglo biti: Je li ga ona ubila? Srknula je čaj kako

bi prekinula kontakt s očima.

»Ali ako ne uključite policiju,« rekao je nakon minute, »toga tipa neće

privesti i možda će vas ponovo pokušati napasti. Vidite što se dogodilo Keatonu

— to bi sve moglo biti povezano.«

»Znam da bi on mogao ponovo pokušati — i to je strašno,« Lake je rekla. Ali

ja najiskrenije mislim da mi ne bi puno pomoglo kada bih ga prijavila policiji.Taj

čovjek nije ostavio otiske prstiju u parku. Oni mu nikada neće moći ući u trag.«

»Ali možda ga je netko tamo dolje vidio kako ulazi u auto.«

Mora maknuti Archera s njegova inzistiranja na policiji.

»Možda,« rekla je bezizražajno. »Ali ako ta dva detektiva za ubojstva

saznaju da me je natjerao na skok u East River, posumnjat će da se nešto

neobično događa sa mnom. Sjećate se što ste rekli za slučajnosti? Čak i ako

kažem policajcima kako sumnjam da je klinika naručila napad, i dalje će njihova

pozornost biti previše usmjerena na mene.«

»Ali, oni će onda možda početi istraživati kliniku. To bi moglo završiti

uhićenjem nekih ljudi — uključujući i ovu propalicu koja vas je noćas napala.«

Lake je protresla glavom. »Ali kako ste i sami prije rekli, malo je vjerojatno

da će policajci samo ući u kliniku i početi istraživati. Njima su potrebni dokazi, a

njih nema. Sve što imamo, jest Alexisina izjava. Čak je i vaša producentica

naglasila da ona ostavlja dojam pomalo neuravnotežene žene.«

»U redu, govorimo onda o dokazima,« rekao je, oslanjajući se na naslonjač.

»Nikada niste nešto pronašli u dosjeima?«

Mogla je osjetiti kako se cijelo njeno tijelo opušta, nakon što je prestao

navaljivati s policijom.

»Ništa što bi otkrivalo njihove namjere,« rekla je. »Ali kada sam danas

poslijepodne gledala u Melaniein dosje, tamo je bila mala neobična zabilješka —

nešto što sam također vidjela u dosjeima drugih pacijenata.«

Lake je iz svoje torbice izvadila komadić papira na kojem je ispisala slova.

Pružila ga je Archeru, objašnjavajući da ih je vidjela uz imena na formularima s

osnovnim podacima.

»Imate li neku ideju što bi ona mogla značiti?« pitao je.

»Nemam pojma.«

»Možda se odnose na specifičan problem neplodnosti koji je imala Melanie

— ili tretman koji su propisali doktori?« Archer je pitao.

»Ja nisam stručnjak, ali sada već dosta znam o terminologiji, i ta slova ne

odgovaraju ničemu za što sam ja čula. Pitam se nisu li ona neka vrsta koda koji

znači da su Alexisini zametci usađeni Melanie. Nažalost nisam mogla ponovo

pogledati u Alexisin dosje. Brie, šefica ureda, uhvatila me u pregledavanju

dosjea prvi put, pa nisam htjela još jedanput riskirati.«

»Vidjela vas je kako pregledavate dosjee?« Archer je rekao. Uspravio se u

svojoj stolici. Činilo se kao da mu je nešto sinulo. »Da. Izmislila sam neko

opravdanje, ali ne vjerujem da je povjerovala.«

»Ne bi li to moglo objasniti noćašnji napad?« Archer je rekao, trepćući

svojim plavim očima. »Vi možda nemate nikakve opipljive dokaze, ali oni misle

— da ih imate.«

»Možda imate pravo,« rekla je oklijevajući. »Ja sam samo pretpostavljala da

je napad bio povezan s Melanie.«

Archer je ponovo počeo promatrati slova.

»Možete li još jedanput pokušati pogledati u Alexisin dosje?« pitao je.

»Ako se slova podudaraju s onim što imamo u Melanieinu dosjeu, možda

smo na tragu nečega.«

Stresla se na samu pomisao. Niječno je odmahnula glavom. »Nakon ovoga

noćas, ne znam hoću li imati živaca.«

Archer je prošao objema rukama kroz svoju gustu, bijelu kosu.

»Toliko je toga na kocki,« rekao je.

»Čak i da nisam nasmrt preplašena,« Lake je rekla, »nisam sigurna da sam i

dalje dobro došla na klinici. Levin se ponašao tako čudno sinoć.«

»Moramo ih nekako raskrinkati. Što ako Alexis Hunt ima pravo. Ako je to

točno, ona vjerojatno nije jedina žrtva.«

Lake je uzela drugi gutljaj čaja. Dok je slušala njegove riječi, shvatila je da je

prvi put počela razmišljati o većoj slici. Toliko je bila zaokupljena svojim

problemima, spašavanjem vlastite kože i prava da zadrži djecu da nije potpuno

shvatila koliko se ovdje manipulira životima drugih ljudi. A što da sam to bila ja,

odjednom je pomislila? Kako bih se osjećala otkrivši da je druga žena rodila i

odgojila moje dijete?

»Imam ideju,« rekla je Lake. »Na klinici radi mlada medicinska sestra koja se

čini vrlo dobra osoba. Zove se Maggie. Mogla bih je nagovoriti da pokuša

pogledati u dosje Huntovih za mene.«

»Može li joj se vjerovati?«

»Da. Ako uspijem stupiti u kontakt s njom.«

Lake je spustila svoju šalicu s čajem i posegnula za brandyjem. Čim ga je

okusila, prisjetila se svog boravka u Keatonovu stanu, prvog gutljaja brandyja

koji je popila tamo, njegova okusa poslije na njegovim usnama. Zatim joj se

pojavio prizor njega mrtvoga u krevetu. Piće joj je zastalo u grlu i morala je

odložiti čašu.

»Jeste li dobro?« Archer je pitao.

»Da,« Lake je rekla slabašnim glasom. »Samo sam umorna.«

»Ne krivim vas.« Pogledao je na svoj sat. »Bože, već je prošlo jedan.

Gledajte, napravit ću vam ležaj na kauču. Možete ostati ovdje noćas, a ujutro

ćemo smisliti neki plan.«

Nije se bunila. Koliko god se činilo ludim prespavati kod njega, znala je da će

barem noćas biti mirna i na sigurnom.

Kada je Archer otišao na kat po posteljinu, posložila je ukrasne jastuke na

pod.

Vratio se ne samo s posteljinom nego i s dugačkom majicom koja joj je

trebala poslužiti kao spavaćica. Ponudila se da mu pomogne razvući kauč, ali on

je inzistirao da to napravi sam. Je li on stvarno tako dobar, pitala se dok ga je

promatrala? Ili sve radi iz neke koristi?

»Sada ste spremni,« rekao je, tresući pokrivač.

»Hvala vam puno na svemu,« rekla je. Ponudila mu je najsrdačniji osmijeh

koji je mogla nabaciti. Odjednom su se njegove oči skupile od zabrinutosti.

»Što je?« pitala je. Nešto očito nije bilo u redu.

»Imate masnicu na licu. Je li to od noćas?«

Ruka joj je krenula poput jastreba prema obrazu. Nakon tu- širanja

zaboravila je staviti šminku i on je sada mogao vidjeti sjenu njezina znamena od

rođenja.

»Oh,« rekla je šaptom. »Imala sam jednom na tome mjestu znamen od

rođenja.«

»Ah. Pa to vas čini još fascinantnijom,« nasmijao se. »Laku noć. Pokušajte se

dobro naspavati.«

Nakon nekoliko minuta ležala je u mrkloj tami, osjećajući hladnoću plahta na

tijelu. Neko vrijeme mogla je čuti Archerovo kretanje po sobi iznad nje. Spremao

se za spavanje. Zatim je nastupila tišina — jedino se čulo blago zujanje

klimatizacijskog uređaja.

Nadala se da će brzo zaspati. Cijelo ju je tijelo boljelo — zbog pada na

stijene i dugog držanja za stup — a opet osjećala je neku vrstu uzbuđenja.

Prizori boravka u rijeci preplavili su joj misli. Zato se ponovo uspaničila. Pro

tresla je glavom o jastuk da ih odagna. Ne mogu to ponovo proživljavati, ne

sada, pomislila je. Zatim je osjetila navalu nečega drugoga, nečega što ju je

iznenadilo. Osjetilaje zadovoljstvo. Spasila se noćas. Muškarac ju je napao, htio

ju je, bila je prilično sigurna u to, ubiti, a ona ga je nadmudrila. Znala je da mora

misliti na tu pobjedu kao o talismanu. Bila joj je potrebna hrabrost kako bi

nastavila nadmudrivati one koji je budu ugrožavali.

Sutra će kontaktirati s Maggie. Zamolit će je da provjeri niz slova ispisanih

olovkom na formularu s osnovnim podacima Hunto- vih.To neće biti lako. Lake

će morati uvjeriti Maggie da joj je potrebna njena pomoć.

Napokon je zatvorila oči, potpuno iscrpljena. Zaspala je i počela sanjati —

Amy. Ona i njezina kći hodale su pokraj nekakve vode. Nije mogla prepoznati

mjesto. I onda je netko pokušao oteti Amy, rekavši da ona zapravo i nije

Lakeino dijete. Ali ona izgleda isto kao i ja, Lake je vikala, u smrtnom strahu da

će je izgubiti.

Odjednom se trgnula iz sna. Brzo joj se pojavila misao, poput spužve

umočene u vodu. Shvatila je značenje slova.

23.PROBUDILA SE sljedećeg jutra uz prigušene zvukove u kuhinji — curenje vode i

grebanje tave o plamenik štednjaka. U svom je maglovitom stanju pomislila da

čuje Willa u kuhinji kako se koristi štednjakom iako mu je to zabranjeno. Ali

onda se sjetila gdje se nalazi — i što se dogodilo.

Uspjela je pronaći svoju torbu i haljinu uz prigušeno svjetlo koje je dolazilo

kroz prozor u srednjoj sobi. Zatim je uletjela u kupaonicu koju joj je Archer

pokazao sinoć. Umivši se, provjerila je telefon. Imala je hitnu poruku od Molly.

Napokon je odgovorila na Lakein poziv u pomoć od sinoć.

»Jesi li u redu?« pitala je. »Nazovi me.« Lake je zbog sama zvuka njezina

glasa zamalo poludjela od bijesa.

»Hej, vi ste se probudili,« rekao je Archer kada je ponovo ušla u srednju

sobu. Stajao je na ulazu u kuhinju. Imao je na sebi svježe opranu košulju i

tamno odijelo, bez kravate. »Što kažete na doručak?«

»To bi bilo sjajno,« rekla je. Sjetila se da sinoć nije večerala i želudac joj je

krulio.

Ta je kuhinja dobro pristajala uz Archera kao i ostatak stana. Iako su kuhinjski uređaji bili ultramodemi, prostor je djelovao nenametljivo i opušteno, domaće — sa svežnjevima časopisa i pošte na pultovima, razglednicama na hladnjaku, i zdjelom punom banana na okruglom drvenom stolu. Straga je bio vrt. Kroz otvorena vrata, blagi je povjetarac puhao u sobu.

»Imam engleske mafine, jogurt — običan ili od borovnice — müsli i cerealije koje se zovu Banana Crunch. Moj pastorak je ovisan o njima, ali mislim da sadržavaju mnogo šećera.«

Lake se nasmijala. »Običan jogurt zvuči dobro. I engleski mafin. Ali ne morate me čekati. Sama ću ih uzeti.«

»Ne, ne, samo sjednite. Na stolu vam je kava.«»Vaš stan je prekrasan,« Lake je rekla, spuštajući se na stolicu.« Koliko dugo

živite ovdje?«»Pet godina. Dok sam bio oženjen, moja je žena inzistirala da učinimo cijelu

tu Upper East Side stvar, što mi se nikada nije sviđalo. Pronašao sam ovaj stan odmah nakon rastave, i jako mi je lijepo ovdje. Tu je još mala radna soba na katu i soba moga pastorka, Matta. Zapravo je on tamo živio cijelu godinu dok sam ja radio u Washingtonu.«

»Kakav je on?«»Matt je stvarno dobar dečko,« rekao je, stavljajući njezin jogurt na stol.

»Sada studira pravo na Columbiji. Što kažete na malo narezanih banana uz to? Kao što možete vidjeti, imam ih dosta. Moja domaćica očito misli da nemam dovoljno kalija.«

Ponovo se nasmijala i natočila si šalicu kave. »Ne hvala, dovoljan mije samo jogurt.«

Nakon što je prepekao mafin i namazao ga maslacem, stavio je tanjur pred nju i povukao stolicu za sebe uz stol. Ovo je tako čudno, pomislila je. On je jedini muškarac osim Jacka s kojim sam zajedno doručkovala u posljednjih 15 godina.

»Moramo skovati plan,« rekao je odlučno. Odjednom je postao praktičan Kit Archer.

»Znam — i ja moram otići kući«, ona je rekla. »Moram nahraniti svog jadnog mačka.« A opet što ako muškarac iz parka motri njenu zgradu?

»Gdje se nalazi vaš stan?«

»Upper West Side.«

»Mislio sam se odvesti s vama tamo kako bih se uvjerio da ste sigurno stigli.

Otišao bih na posao od tamo.«

»Gledajete, vi ne — «

»Molim vas, prestanite. Ne dolazi u obzir da vas jednostavno pustim da sami

odete kući — ne nakon onoga što se dogodilo prošle noći.«

Osjetila je olakšanje sada kada je znala da će on biti uz nju.

»Hvala vam.«

»To je samo prvi korak. Od kuće morate nazvati medicinsku sestru koju ste

spomenuli — što je prije moguće. No možda je i ona umiješana?«

Lake je zanijekala glavom. »Trenutno nisam ni u što sigurna, ali Maggie

izgleda pošteno i dobrodušno.«

»U redu, onda joj objasnite što vam se dogodilo. Dajte joj do znanja koliko je

situacija opasna i koliko vam je potrebna njezina pomoć.«

»Dat ću sve od sebe da je uvjerim.«

»Dobro. Koliko dugo ona radi tamo?«

»Oko tri godine, mislim. Njoj je Keaton dao svoje ključeve kako bi podizala

njegovu poštu.«

»Neće joj biti lako raditi svojim šefovima iza leđa,« Archer je rekao. Lagano

je dotaknuo prstima svoje usne. »Bilo bi dobro kada biste imali neki dokaz da joj

pokažete — kako bismo potkrijepili vašu priču.«

»Mislim da imam nešto,« Lake je rekla tiho. »To nije zapravo dokaz, ali je

snažna indikacija da je klinika Alexisine zametke dala nekomu drugomu — i da

to radi i drugim pacijentima.«

Podigao je svoju bradu u očekivanju.

»Znam što znače slova.«

»Šalite se,« rekao je, zapanjen. »Recite mi.«

»Sada se čini tako očitim, ali uspjela sam odgonetnuti značenje tek sinoć

dok sam ležala u mraku i ugledala slova u mislima. Mislim da se prva slova

odnose na boju očiju — p za plava, sm za smeđa, z za zelena. Druga skupina

označava boju kose. Sm opet za smeđu, Pl za plavu, C za crvenu i Cn za crnu,

možda, iako tu nikada nisam vidjela.«

Archer je zurio u nju, u nevjerici.

»Ajme. Jer će tako — «

» — napraviti najbolje usklađivanje. Zbog medicinskih razloga nije nužno

bilježiti podatke o boji očiju i kose parova. A čak ako bi i bilo, zašto su tako

tajanstveni zbog toga. Ali ako klinika krade zametke i usađuje ih drugim

ženama, važni su im ti podaci. Htjeli su da dijete ima boju očiju i kose sličnu

onoj svojih roditelja. Nepodudaranje boje očiju i kose roditelja i djeteta prva je

indikacija da dijete nije njihovo. Na osnovi onoga što ja znam, vrlo rijetko dva

plavooka roditelja imaju dijete smeđih očiju — i mnogi ljudi misle da to uopće

nije moguće.«

»Točno — plave oči imaju recesivno obilježje.«

»Ako se boje ne podudaraju, par bi mogao početi postavljati pitanja. Mogli bi

se čak odlučiti podvrgnuti DNK testu, samo kako bi bili mirni. I ako bi se otkrile

nepodudarnosti, uspaničili bi se i zahtijevali objašnjenje.«

»Ali što se događa kada dijete odraste i njegov se izgled ne podudara s

izgledom roditelja?«

»Ako se boja očiju i kose podudara, to ne mora biti previše uočljivo. A do

tada se već razvila potpuna privrženost. Čak i kada roditelji imaju razloga biti

sumnjičavi, ne žele dizati prašinu.«

»Da, ne diraj lava dok spava. I sve ste to povezali prošle noći, ležeći na mom

kauču?«

Lake se nasmiješila. »Mislim da je moja podsvijest radila već neko vrijeme.«

Kada sam razgovarala s Alexis, ona je rekla da je dijete koje je vidjela s

Melanie Turnbull jako slično Melanie. Od tada je ta njena rečenica cijelo vrijeme

odzvanjala u mojoj glavi.

Archer je zatresao glavom s neodobravanjem. »Očito su sve to radili kako bi

poboljšali svoje postotke uspješnosti.«

»Mislite da su svi tamo upleteni?«

Pomislila je sa zebnjom na Stevea.

»Ne znam,« rekla je. Otpila je gutljaj kave. »Možda je samo nekoliko ljudi

uključeno i to rade bez znanja drugih. Medicinske sestre možda nemaju pojma o

tome.«

»Ne bi li one bile znatiželjne što se tiče kodova?«

»Možda ih nisu niti vidjele, jer se oni pojavljuju samo na osnovnim

formularima koje pacijenti ispunjavaju na početku, a ne na medicinskim

formularima koji se poslije rabe. Jednom kada pacijenti počnu s tretmanom,

pozornost je usmjerena na bilješke o postupcima i sličnim stvarima.«

»Morate nagovoriti Maggie da pregleda veći broj dosjea i prouči koliko njih

ima te kodove. Naravno, ako je ona umiješana, to će im biti znak da opravdano

sumnjaju u vas.«

»A ako nije i oni je uhvate kako pregledava podatke. To bi je moglo dovesti

u opasnost,« Lake je rekla.

»Upozorite je da mora biti osobito oprezna.«

»U redu,« Lake je rekla. Pogledala je dolje na stol, razmišljajući o svemu

ovome. Kako da najbolje pristupi Maggie?

Vjerojatno bi imala najviše uspjeha ako bi to učinila u četiri oka.

»Kada već govorimo o opasnosti,« Archer je rekao i prekinuo njene misli.

Pogledala je ponovo preko stola. Oslonio se na naslon svog stolca, pozorno je

proučavajući.

»Recite mi što znate o Keatonu.«

Lakeino srce je poskočilo. Kamo to vodi?

»Ka-kako to mislite?« pitala je.

»Što mislite kako se njegova smrt uklapa u sve ovo? Je li on saznao nešto

što nije smio?«

Lake je polako uzdahnula s olakšanjem.

»I ja sam se pitala isto,« rekla je. »Znamo da je bilo tko iz klinike mogao doči

u njegov stan upotrijebivši ključeve iz Maggieine ladice.«

Željela je da mu može reći kako je vidjela ime Melanie Turnbull na

Keatonovu stolu. Ili barem da je Keaton planirao napustiti kliniku. Možda je

mogla reći da je taj podatak Keaton spomenuo za vrijeme razgovora. Ali to bi

samo pojačalo Archerovu znatiželju —, a ona mu ne smije dati ni nagovještaj

cijele istine.

»Vjerojatno,« rekao je. Popio je svoju kavu i odložio šalicu.

»Ali koliko god ne volim slučajnosti, moguće je da je Keatonova smrt bila

upravo to.«

»Kako to mislite?«

»Razgovarao sam sa svojim vezama u policiji. Oni imaju svoje zamisli o

tome što se moglo dogoditi.«

»Oh?« Lake je rekla, gotovo šaptom.

»Keaton je imao ženski posjet te noći kada je ubijen. Pronašli su razderani

omotač kondoma na podu pokraj njegova kreveta. To objašnjava interes

policajaca za vas. Motre svaku ženu koja je nekako povezana s njim.«

Lake je spustila pogled, prelazeći palcem po dršku šalice.

»Mogu vidjeti kako vam mozak radi,« Archer je rekao. »Imate li neku ideju?«

»Ne — ne, nemam« ona je oklijevala. »Mislim, pretpostavljam da ga je

mogla ubiti žena. Netko koga je viđao. Na to mislite?«

»To je jedna mogućnost,« Archer je rekao — »Ili... je on spavao s tom ženom

i ona je odmah otišla.

I onda nakon što je otišla, netko iz klinike — ili netko koga je klinika unajmila

— ušuljao se i obavio posao. Možda je to čak bio muškarac koji vas je napao

sinoć.«

»Tu puno toga treba uzeti u obzir,« Lake je rekla slabašnim glasom. To je

bilo sve što je uspjela reći. Pitala se nije li Archer nešto posumnjao i sada se

poigrava s njom. Morala je što prije završiti razgovor. Brzo je ispila svoju kavu i

najavila da će uzeti svoje stvari iz srednje sobe.

Deset minuta kasnije bili su u njezinu autu. Archer se ponudio da vozi i ona

mu je to rado prepustila. Kakvu god da je mirnoću povremeno osjećala neko

vrijeme u Archerovu stanu — sada je potpuno nestala — dijelom i zbog toga što

je išla prema kući ali i zbog razgovora o Keatonu za vrijeme doručka. Promet

nije pomagao: zbog treštanja truba na Šestoj Aveniji htjela je iskočiti iz kože.

Jedva je razgovarala s Archerom za vrijeme vožnje od 25 minuta do Upper West

Sidea.

»Mislim da bih se trebao popeti do vašeg stana i ostati barem na kratko,«

Archer je rekao dok su hodali kolnim ulazom ispred njezine garaže. »Kako bih se

uvjerio da je sve u redu.«

Još jedanput mu se nije usprotivila. Zbog misteriozne zvonjave one noći

znala je da je netko vrlo lako mogao doći do njezina stana.

Dok su se približavali zgradi, pogledala je okolo. Bilo je dosta ljudi koji su se

kretali u različitim smjerovima na ulici, vjerojatno žureći na posao. Nije bilo

ničeg zloslutnog, barem koliko je ona mogla primijetiti.

Vratar Ray upravo je primao pošiljku koja je došla s kemijskog čišćenja, ali

to ga nije spriječilo da je pozdravi i diskretno odmjeri Archera. Malo se zabrinula

da bi dovođenje Archera u stan išlo u korist Jacku, ali kako će se Archer zadržati

samo nekoliko minuta, to je bilo u redu.

»Niste opazili ništa neuobičajeno?« Archer je pitao pri ulasku u stan.

»Na prvi pogled sve je u redu.«

»Mogli biste na brzinu pregledati sve prostorije — ako se slažete?«

»Oh, stvarno sam vam zahvalna.« rekla je.

U tom je trenutku Smokey iskočio iz hodnika i potrčao joj u susret.

»Huh,« Archer je rekao. »Što se dogodilo tom sirotom mačku?«

»Netko mu je to učinio.«

»Sinoć?« Archer je uzviknuo.

»Ne, prije.« Lake mu je na brzinu ispričala što se dogodilo, spomenula je i

mačju metvicu koju je pronašla u svojoj torbi i zvonjavu usred noći. Archer je

slušao namrštena čela, ne prekidajući je.

»U redu, trebam vremenski slijed tih događaja,« rekao je kada je ona

završila. »Kada su obrijali mačka?«

»Prošli vikend.«

»A mačja metvica pojavila se u vašoj torbi...?«

»U srijedu.«

»To meni nema puno smisla. Voditeljica ureda — njezino ime je Brie? —

uhvatila vas je u pregledavanju dosjea prije neki dan. Od tada su vas ignorirali

za vrijeme vaše prezentacije i napali kada ste se trebali naći s bivšom

pacijenticom. To ima neke logike. Ali zašto su vašeg mačka obrijali prošli

vikend?«

»Ja — ja ne znam,« Lake je zamucala. »Levin je znao da sam pronašla

dosjee s vašim imenom. Možda je osjetio da sam počela njuškati okolo i htio me

je upozoriti.«

»Ali kako ste vi mogli pogoditi da je to što su vam obrijali mačka upozorenje

da se morate primiriti na klinici? To podrazumijeva vraški puno prijevoda. Nešto

tu nedostaje.«

Prošao je rukom kroz kosu i pogledao u stranu, razmišljajući. Lake je jedva

mogla suspregnuti svoj nemir. Nije htjela da on razmišlja o tome.

Jer ako nastavi, neće proći puno vremena prije nego što u mislima vidi cijeli

slijed događaja i shvati da su incidenti počeli ubrzo nakon ubojstva. I da je ona

nekako bila duboko povezana s tim.

»Hoćemo li sada pogledati po stanu?« pitala je. »Ne bih vas željela

zadržavati.«

»Naravno,« rekao je, ali kada je srela njegov pogled, vidjela je da je

ispitivački. Mogla je zapaziti da je on osjetio kako ona nešto zadržava za sebe.

Lake je vodila, dok su zavirivali u svaku prostoriju u stanu. Sve je izgledalo

uobičajeno.

»Ne mogu vam dovoljno zahvaliti zbog ovoga, Kit,« rekla je dok su napuštali

srednju sobu. Shvatila je da ga je prvi put oslovila imenom. »Iskreno, ne znam

što bih učinila bez vas.«

»Drago mi je da ste odlučili nazvati me. Kada namjeravate razgovarati s

Maggie?«

»Oko podne. Ona obično ruča u istoj restauraciji i mislim da ću je pričekati

ispred njega.«

»Odmah nakon toga, nazovite me, jel' može?« rekao je, hodajući prema

vratima. »I nazovite me ako osjetite bilo kakvu opasnost.«

Oči su im se srele i on je na trenutak zadržao njen pogled.

»Hvala vam ponovo na svemu,« rekla je.

Čim je otišao, zaključala je vrata i stavila zasun. Tek je prošlo devet sati.

Iako je Maggie bila njezin prioritet za danas, tu je bio još netko s kim je morala

razgovarati: njezin odvjetnik. Hotchkiss je vjerojatno već bio za svojim stolom.

Nazvala je broj i njegova tajnica ih je spojila.

»Ne znam hoće li mi to pomoći kod moje borbe za skrbništvo,« rekla mu je,

»ali prilično sam sigurna da je moj muž u vezi s jednom od mojih prijateljica.«

»Zanimljivo,« rekao je suho.« »Kako ste saznali za to.«

»Vidjela sam kako ulazi u njezinu zgradu prošle noći.«

»Mogao je ići u posjet nekome drugome tko također živi tamo.«

»Da — ali ona se baš u posljednje vrijeme puno raspitivala o svemu što ima

veze s Jackom i našom rastavom.«

»To bi vrijedilo provjeriti,« rekao je nakon stanke. »Možda ćemo to moći

iskoristiti u pregovorima. Sjećaš se kada sam rekao da ne bi bilo loše uzeti

detektiva. Mislim da bismo to sada trebali učiniti.«

Lake je uzdahnula. Nije mogla vjerovati da se to dogodilo. Složila se.

Hotchkiss je rekao da će njegov pomoćnik sve dogovoriti. Zatim ju je upozorio

da im ne oda što zna o njima.

»To neće biti lako,« on je rekao. »Ali morat ćeš se ponašati jednako —

prema oboje. Ako posumnjaju da si ih razotkrila, promijenit će svoje ponašanje.

I nećemo imati nešto što bismo mogli istražiti.«

Čim je prekinula poziv, zazvonio joj je telefon u ruci. To je bila Hayden. Lake

se pripremila. Vjerojatno ima novosti o slučaju.

»Što ima nova?« Lake je pitala.

»Pa, nije dobro,« Hayden je rekla. »I osjećam se vraški čudno što ti to

govorim.«

»O čemu se radi?« zahtijevala je.

»Levin i Sherman poslali su ti pismo. Prekidaju tvoj savjetnički angažman.«

Znači to objašnjava hladnoću za vrijeme prezentacije — planirali su riješiti je

se. Ili to možda ima više veze s onim što se dogodilo u Brooklynu. Ne usuđuju

se suočiti s njom.

»To su ti oni sami rekli?« rekla je Lake.

»Da — upravo sam razgovarala telefonom s Levinom. Nazvala sam ga kako

bih mu rekla da nas troje moramo porazgovarati o trenutačnoj situaciji na klinici

i on mi je priopćio tu vijest. Gledaj, stvarno mi je žao zbog toga.«

»Zahvalna sam ti što si me upozorila.«

»No što se zapravo događa Lake? Zašto su te nogirali?«

»Što su ti točno rekli?« Lake je pitala.

»Ništa — ali nisu zvučali zadovoljno. Znam da si ti imala osjećaj da te

požuruju s prezentacijom. Pretpostavljam da nije dobro prošla.«

»Da, vjerujem da nije. Čini se da različito gledamo na stvari.«

»Želiš li da ja pokušam ublažiti štetu? Upravo me za to ljudi masno plaćaju.«

»Ne, ne treba, hvala ti.«

Lakeino srce lupalo je kao ludo kada je spustila slušalicu. Sumnjala je sinoć

da bi se nešto poput ovoga moglo dogoditi. Oni su znali da ima nešto o njima i

naravno više nisu mogli dopustiti da se tamo zadržava. A opet, kada je čula

vijest, imala je osjećaj kao da su je snažno udarili u trbuh.

Pokušala se smiriti. Imala je osjećaj da joj se sve ruši — ali nije mogla

odustati. Krenut će za dva sata u East Side. Njezina je jedina nada u ovom

trenutku bila Maggie.

24.KADA JE LAKE HTJELA spustiti telefon, ponovo je zazvonio. Nije prepoznala broj

mobitela.

»Lake, bok, ovdje Harry Kline. Imaš li malo vremena?«

Njegov je glas imao taj familijarni, umirujući ton, ali nju je zvuk njegova

glasa razljutio.

»Što je?« pitala je. Je li je on zvao da je upozori na njenu situaciju i onda je

još pita kako se osjeća — ? Pomislila je ogorčeno.

»Postoji nešto o čemu bih htio razgovarati s tobom.«

»Ako mi želiš reći da su me otpustili, već sam obaviještena.«

»Ne, radi se još o nečem. Možemo li se naći danas ujutro?«

»Ne možeš mi reći preko telefona?« pitala je nestrpljivo.

»Ne. Ja sam na klinici, nezgodno mi je govoriti ovdje — čak i iza zatvorenih

vrata. Mogao bih uskočiti u taksi i naći se s tobom. Jesi li sada kod kuće ?«To je bilo zadnje mjesto na kojem se htjela naći.»Hm, zašto se ne bismo našli u Riverside Parku? Blizu ulaza najbližeg mojoj

zgradi. To bi mi više odgovaralo.«

Rekao je da će biti tamo za dvadeset pet minuta. Navukla je suknju i majicu

i podigla kosu u labavu punđu. Brzo je razmišljala, nastojeći pogoditi što bi joj to

Harry mogao reći. Vjerojatno je sada napeto na klinici. Vjerojatno je Harry načuo

užarenu raspravu o njoj. Ili je možda pokupio nešto u zraku i sam počeo

istraživati.

Deset minuta kasnije, bila je kod parka. Na putu do tamo uvjeravala je samu

sebe da joj se ništa ne može dogoditi za bijela dana na prometnoj ulici, ali još je

bila vrlo oprezna. Nije bilo puno ljudi u parku —jedna starija žena bacala je

sjemenke golubovima, nekoliko majki i dadilja pazilo je na djecu koja su se

igrala u pješčaniku. Ljudi su otišli na praznike. Kao što je to prije i ona običavala

u vrijeme kolovoza.

»Lake?«

Okrenula se iznenađeno na zvuk Hariyjeva glasa. On je također došao ranije.

Imao je na sebi svoje uobičajene tamne hlače i kobal- tno plavu košulju.

»Hvala ti što si pristala naći se sa mnom«, rekao je. »Hoćemo li sjesti na

klupu?«

Ušli su dublje u park i stigli do staze koja se protezala uz rijeku. Preko rijeke

Hudsona, zgrade u Newjerseyu svjetlucale su u svjetlosti sunca, a gliseri su

rezali vodu, ostavljajući iza sebe tragove pjene. To ju je podsjetilo na prošlu noć,

kada se držala za sluzavi stup u dubokoj, tamnoj vodi jer joj je o tome ovisio

život. Harry je pokazao da sjednu na praznu klupu.

»I, o čemu si želio razgovarati?« pitala je. Pogledavši ga, zapanjio ju je

potišteni izraz njegova lica.

»Gledaj, možda sam na periferiji događaja u klinici,« rekao je, »ali dovoljno

sam upućen da znam da nešto nije u redu.«

»Na što točno misliš?« Lake je rekla.

»Ne sviđa mi se to što se događa s tobom.«

»Sa mnom-?« ispalila je.

»Način na koji su tako naglo raskinuli tvoj ugovor.«

»Rekla sam ti da znam za to,« ona je rekla. »Nisam još dobila pismo, ali čula

sam da su ga poslali.«

»Ali, znaš li ti što oni govore?«

»Ne — što?« rekla je promuklo.

»Čim sam saznao da im više ne trebaš, pitao sam Levina zašto. On je rekao

da si se ponijela neprofesionalno. Zapravo, rekao je da si se djelomice ponašala

neetično.«

»Što?« Lake je uzviknula u šoku. »Je —je li on objasnio što misli pod tim?«

»Rekao je da su te uhvatili kako pregledavaš podatke pacijenata. Ja sam ga

upozorio da je dio tvojeg posla skupljanje informacija, ali on je rekao kako ima

razloga vjerovati da si ti povjerljive podatke o našim tretmanima prenosila

drugoj klinici.«

Lakeine su se oči zasuzile od bijesa.

»To je laž,« rekla je. »Nikad ne bih učinila takvo što.«

Harry se oslonio natrag na klupu, zamišljenog izraza lica. Lagani povjetarac

podizao je pramenove njegove crne kose. »Znaš li onda zašto on to tvrdi?«

»Ne znam,« Lake je rekla. Pitala se zbog čega joj Harry to sve govori. Je li on

na svoju ruku nastojao izmamiti informacije iz nje?

»Ne znaš? Ili mi ne želiš reći?«

»Možda bih te mogla pitati a koja je tvoja uloga u tome. Zašto si tako

prijateljski raspoložen prema meni?«

Harry se ugrizao za usnicu, kao da oklijeva reći.

»Poznajemo se tek nekoliko tjedana, ali draga si mi, i vrlo te poštujem,«

rekao je nakon trenutka. »Teško mije progutati ono što je Levin rekao. I želim ti

pomoći ako mogu.«

»Pomoći mi?« Lake je pitala. Mogla je osjetiti kako je obuzima ljutnja. »Kao

što si mi pomogao kada si policiji ispričao one stvari o meni?«

»O čemu to govoriš?« pitao je Harry izgledajući iznenađeno.

»Kada smo bili na kavi prošle nedjelje, naglasio si da sam nakon ubojstva

bila vidno uzrujana. I onda su se policajci pojavili na mojim vratima i rekli da im

je netko ispričao to isto.«

On je duboko udahnuo i nagnuo se prema njoj.

»A zato si bila hladna prema meni neki dan. Lake, kunem ti se —ja nikada

nisam rekao nešto o tebi tim detektivima. Za početak, ja sam terapeut. Kršenje

povjerenja protivi se svakom instinktu koji imam kao osoba i mojoj

profesionalnoj etici. Drugo, nikada ne bih učinio nešto što bi ti moglo naštetiti.«

Proučavala je njegovo lice dok je govorio. Njegove oči, usta, govor tijela —

sve je upućivalo na to da govori istinu. Ali kako je upravo istaknuo, on je bio

psihijatar, netko tko je dobro obaviješten o tome kako se ljudima može

manipulirati i namagarčiti ih.

»Gledaj,« dodao je. »Vidim da si još sumnjičava. Zato ću ti priznati nešto što

se čini smiješnim sada spominjati, ali može mi dati mrvicu vjerodostojnosti.«

Podignuo je svoja ramena i dlanove u gotovo dječačkoj gesti. »Pozvao sam

te na kavu neki dan jer mi je trebao izgovor da se nađemo. Htio bih izaći s

tobom, Lake. Tako da je zadnje što želim dovesti te u nezgodnu situaciju s

policijom.«

Lake se zamalo nasmijala zbog apsurdnosti cijele situacije. Pokušali su je

ubiti, policajci možda misle da je ona ubojica, i ovaj joj tip priznaje da se zaljubio

u nju.

»Ne znam što bih rekla. Mislim — «

»Dobro, ne moraš sada ništa reći, možemo o tome poslije. Sada se moramo

pozabaviti tvojim odnosom s Levinom i Shermanom.

Očito se dogodio neki grozan nesporazum i mi to moramo razjasniti. Rado

ću intervenirati.«

Lake je snažno zatresla glavom.

»Hvala ti, ali kada dobijem Levinovo pismo i vidim što on kaže, sama ću to

razmotriti s njim.«

»Postoji li nešto što bih ja mogao učiniti?«

»Da mu kažem?« Lake se pitala. A da njega pitam za pomoć u pregledavanju

dosjea — umjesto Maggie? Ali koliko god joj on zvučao iskreno, i dalje je pomalo

sumnjala u njega. I trebala se držati plana koji je razradila s Archerom.

Pogledala je na sat. Željela je doći blizu restauracije u koju će svratiti

Maggie ne kasnije od 11 i 30 kako se ne bi mimoišle.

»Ne, Harry, ali hvala ti. Gledaj, imam jedan dogovor i moram se vratiti« .

»Ja sam slobodan ostatak popodneva, ali bit ću na klinici sutra,« rekao je.

»Javi mi kako ti ide, u redu?«

»Hoću.«

Ustali su i odšetali natrag prema ulazu. Dva dječaka, od devet i deset

godina, projurila su pokraj njih na skateboardima, lica napetih od koncentracije.

Jedan od njih podsjetio je Lake na Willa i srce joj se steglo. Istog je trenutka

osjetila kako je oblak prešao preko sunca i instinktivno je pogledala gore. Brzo

se pozdravila s Harryjem i požurila kući.

Vrativši se u stan, skuhala je kavu i počela uzrujano hodati po prostorijama.

Razbjesnio ju je Levinov postupak — kako može govoriti ljudima da ona

špijunira za drugu kliniku. To će se pročuti u poslovnim krugovima. Ta bije priča

mogla pratiti godinama, možda čak i uništiti njezin posao. Je li to bio Levinov

pričuvni plan? Ako je ne uspiju ubiti, uništit će njezin ugled?

Ako naravno Levin uopće stoji iza toga. No što ako je netko drugi smislio

krađu zametaka na klinici?

Možda to radi Sherman, koji se udružio s doktoricom Hoss. Ili, ako je

pronašao odgovarajuću osobu u laboratoriju da mu asistira, čak bi i Steve to

mogao raditi. U njegovu je interesu da stope uspješnosti klinike budu visoke.

Ako se radi o nekome drugome, ta je osoba mogla uvjeriti Levina da Lake krade

informacije i istovremeno organizirati napad na nju.

Zaustavila je taksi u 11.10. U 11.35 stajala je ispred kafića. Osjećala se previše

izloženom dok je čekala odmah na ulazu u restauraciju, pa je nakon nekoliko

minuta brzo pognute glave ušla u vežu trgovine s cipelama iz koje će moći

vidjeti Maggie kada bude dolazila.

Čekajući, razmišljala je što će reći Maggie. Morat će zvučati vrlo uvjerljivo,

posebno ako su joj rekli da je špijun.

U 12 i 40 Lake se počela brinuti. Na osnovi njezine rutine Maggie je sada već

trebala stići. Možda je zbog svega što se događa, osjetila pritisak da ostane u

blizini baze. Lake je ponovo promijenila položaj, jer ju je tijelo još boljelo od

prošle noći. Molim te, molim te, dođi, Maggie, preklinjala je u mislima.

I onda ju je ugledala. Skrenula je na Lexington i žurila se niz ulicu spuštenih

ramena i bezizražajnog lica. Danas je nosila drugu lijepu haljinu i istu malu

ljetnu torbicu kao i jučer — zbog koje je ostavila Keatonove ključeve u stolu.

»Bok, Maggie,« rekla je Lake, izlazeći iz veže. »Žao mi je što te gnjavim za

vrijeme ručka, ali nadala sam se da bismo mogle na kratko sjesti i popričati.«

Maggie je niječno zatresla glavom.

»To nije — to nije dobra ideja,« rekla je.

»Mogu li onda razgovarati s tobom ovdje vani nekoliko minuta?«

Maggie je skrenula pogled, odbijajući uspostaviti kontakt očima.

»Žao mi je — ne mogu.«

Lake se srce spustilo u pete.

»Ali zašto ne, Maggie?« pitala je. »Što sam napravila da te tako uzrujalo?«

»Ne radi se o meni. Već o onome što si učinila klinici. Dr. Levin mije ispričao

sve o tome. Rekao je da si odavala povjerljive podatke o tehnikama kojima se

koristimo.«

»Maggie, moraš znati istinu. Točno je, pregledala sam nekoliko dosjea, ali ne

kako bih odavala informacije drugim liječnicima. Mislim da klinika prenosi

zametke nekih parova drugim ženama, bez njihove dozvole. To je pravi razlog

zašto me žele udaljiti.«

Maggiene smeđe oči bljesnule su pune ljutnje.

»To nije točno,« rekla je prkosno. »Dr. Levin je sjajna osoba — on doista čini

čuda. Jedino želi pomoći ljudima.«

»Razgovarala sam s pacijenticom kojoj su vjerojatno ukrali zametke,« Lake

je rekla. Mogla je čuti očaj u svojem glasu i pokušala ga je prigušiti. »I sinoć me

je napao nepoznati muškarac. Gotovo sam sigurna da ga je poslala klinika.«

Maggie je ponovo zatresla glavom.

»Ne vjerujem ti,« rekla je. »To je smiješno.«

»Ali zašto bih ja to sve izmislila? Što bih imala od toga?«

Maggie je podignula bradu i pogledala Lake ravno u oči.

»Jer te je dr. Levin uhvatio u krađi. I sada moraš izbrisati tragove.« Bilo je

blagog oklijevanja u njenim riječima, kao da je dio nje još procjenjivao ono što je

Lake rekla.

»Maggie, posljednjih nekoliko tjedana imala si priliku upoznati me malo

bolje. Misliš li zaista da sam sposobna za tako nešto?«

Maggie se ugrizla za usnu. Jesam lije uspjela pridobiti, pitala se Lake?

»Ja tebe jesam malo bolje upoznala, ali dr. Levina poznajem puno bolje,«

Maggie je rekla. »I njemu najviše vjerujem.«

Počela se okretati. Lake nije mogla vjerovati. Imala je priliku i upropastila je.

»Maggie, molim te,« rekla je. Posegnula je za rukom medicinske sestre i

uhvatila je za ručni zglob. Muškarac koji je prolazio vodeći buldoga na uzici,

krajičkom oka je uhvatio gestu i okrenuo glavu u njihovu smjeru. Lake je

ispustila Maggieinu ruku. »Mogu ti dokazati da govorim istinu — moraš učiniti

samo jednu stvar kako bi mi pomogla.«

»Ne mogu. Molim te, ostavi me na miru.«

Maggie se brzo udaljila od nje i počela ulaziti u restauraciju. Zatim je

promijenila smjer, nastavljajući prema sjeveru, Ulicom Lexington. Htjela je

izbjeći da Lake uđe za njom u restauraciju i nastavi je preklinjati.

Lake je pogledala okolo kako bi se uvjerila da je nitko ne gleda i zaustavila

taksi.

»Što sada?« pitala se, puštajući da joj izmoreno tijelo utone u stražnje

sjedalo. Sve nade polagala je u Maggie, što je gledajući unatrag bio glupi plan.

Da, Maggie se činila u redu i da, ona je očito bila Maggie simpatična, ali ona je

isto tako mlada i naivna. I vjerojatno nasmrt uplašena zbog bilo kakvog

upletanja.

Lake je kod kuće natočila čašu vina i ispijala ga jedući komad sira —jedinu

jestivu stvar koju je pronašla u hladnjaku. Hodajući gore-dolje dugačkim

hodnikom, razmišljala je o psihološkim profilima ljudi koji su radili na klinici,

pitajući se bi li se usudila zamoliti bilo koga od njih za pomoć.

Steve. On je brat njezine prijateljice, glavni razlog zašto je Lake uopće došla

na kliniku. Ali koliko je znala, bilo je vrlo moguće da je i on umiješan. Osim toga,

nije mogla zanemariti to što je nije nazvao kako bi čuo njezinu stranu priče ili da

pita može li ikako pomoći.

To ju je podsjetilo na Harryja. No još nije znala može li mu vjerovati.

Pogledala je dolje i vidjela daje iskapila cijelu čašu vina. Moram doći do

Archera i smisliti novi plan, pomislila je. Kada je odložila čašu, čula je zvonjavu

BlackBerrya u torbi. Uzevši ga, vidjela je na svoj užas da se radilo o broju s

klinike. Bi li to mogla biti Maggie koja se predomislila, pitala se?

»Ovdje Lake Warren,« odgovorila je.

»Ja sam, Rory,« rekao je glas na drugom kraju, gotovo šapćući. »S klinike za

oplodnju Park Avenue.«

»Da?« pitala je. To je bila zadnja osoba za koju je mislila da će nazvati.

»Imam neke informacije,« Rory je rekla. »Mislim da bi bilo dobro da ih i ti

čuješ.«

25.LAKE JE NASTOJALA obuzdati naviranje nade. Dobila je sličan poziv nedavno od

Hanyja. Iako joj je on otkrio Levinovu najnoviju taktiku protiv nje, to nije bila

informacija koja je njoj trebala.

»O čemu se radi?« Lake je pitala. »Pretpostavljam da znaš da više ne radim

za kliniku.«

»Da, znam. Svi znaju. Ali — « još je više spustila glas — »slučajno sam čula

Maggiein razgovor s Chelseaom. Znam što si joj rekla.«

»Da?« Lake je pitala tiho.

»To me natjeralo na razmišljanje. Vidiš, nedavno se ovdje dogodilo nešto

neobično. Nešto što bi morala znati.«

Lake se pitala hoće li to napokon biti otkriće koje joj je očajnički trebalo.

»Što se dogodilo?« Lake je pitala. Zaključila je da i ona šapće.

Slijedila je stanka. Lake je osjetila da se Rory okrenula i provjerila oko sebe.

»Bojim se govoriti o tome upravo sada. Čak ne mogu vjerovati da te zovem

odavde — netko bi me mogao čuti.«

Lake je pokušala brzo smisliti plan. »Možeš li doći k meni? Nakon posla.

Možemo slobodno razgovarati u mojem stanu.«

»Ne. Možemo se naći nakon posla, ali ne želim ići k tebi. Netko s klinike

mogao bi vidjeti kako ulazim u tvoju zgradu.«

»Onda, kod tebe?« Lake je pitala. Sjećala se da je Rory stanovala na

sjevernom dijelu grada; Lake se je mogla tamo odvesti.

»To je predaleko,« Rory je rekla. »Ja sam gore na Bedford Hillsu. Bože, ne

znam. Možda ja — «

»Imam ideju,« Lake je rekla, dokje govorila smišljala je plan. »U

Osamdesetoj ulici se nalazi mali pijano bar. Nije daleko od klinike, ali sigurna

sam da nitko od osoblja ne bi išao tamo. Zašto se ne bismo danas sastale tamo

nakon što završiš s poslom?«

Roryje uzdahnula. Lake se ugrizla za jezik, bojeći se da ne navaljuje previše.

»U redu,« Rory je napokon rekla.

Lake joj je dala ime bara — mjesta kamo je često odlazila s Jackom slušati

glazbu. Složile su se da će se naći u 18 i 30.

Zatim je nazvala Archera da ga izvijesti o čemu je razgovarala s Maggie i

Rory.

»Čini se kao da nam se posrećilo. Kada ćeš razgovarati s njom?«

»Na kraju radnog dana.«

»Nazovi me, u redu? Čim završite razgovor.«

Sljedeći je sat provela u kućnom uredu, nastojeći se usredotočiti na

dovršetak svog savjetničkog posla, koji je potpuno zanemarila u posljednje

vrijeme. Danima nije čitala svoje mejlove, a bila ih je hrpa. Na mnoge od njih

morala je odmah odgovoriti. Uspjela je odgovoriti na najhitnije, uključujući jedan

budućeg klijenta koji se pitao zbog čega još uvijek nije dobio njezinu ponudu.

Nakon toga jednostavno nije imala više koncentracije.

Njezina pomoćnica trebala se vratiti tek sljedeće srijede. Lake se nadala da

će joj ona pomoći ovladati situacijom. Ali Lake si nije mogla predočiti kako će

normalno funkcionirati uz svoju asistenticu, s obzirom na to što joj se upravo

sada događa. Hoće liju izložiti opasnosti?

Odjednom je osjetila malaksalost. Ali nije se usudila malo odspavati kao

jučer, za slučaj da se ne probudi satima poslije. Umjesto toga istuširala se,

okrećući slavinu na hladno prije nego što će završiti. Dok se omotavala

ručnikom, psihički se pripremala na sastanak s Rory, sileći se da ne izgleda tako

očajno kao s Maggie. Stresla se dok se prisjećala kako ju je uhvatila za ruku.

Ovo je naravno drugačija situacija. Rory je njoj prišla. Ali mogla je osjetiti da je

Rory bila svjedok protiv svoje volje i da mora paziti da je ne preplaši.

Lake je krenula da stigne na mjesto sastanka 15 minuta ranije. Pronašla je

stol u stražnjem dijelu, s pogledom prema vratima, ali dosta udaljen od prozora.

Bilo je prerano za prvog pijanista te večeri, iako su se ljudi već počeli skupljati u

grupicama kod bara. Naručila je čašu crnog vina i stavila ruke na stol. Kada bi

barem bilo nešto od ovoga, pomislila je.

Kada je Rory ušla u bar, Lake je gotovo nije prepoznala. U haljini s cvjetnim

uzorkom izgledala je puno više trudna nego u svojoj bijeloj kuti. Njezina plava

kosa bila je kovrčava od vlage i pričvršćena na jednu stranu s ukosnicom.

Dok se probijala do Lakeina stola, Rory je pregledavala prostoriju. Osvrnula

se iza sebe prije nego što je sjela.

»Sigurna si da nas ovdje nitko neće vidjeti?« pitala je zabrinuto spuštajući se

na stolicu prekoputa Lake.

»Sigurna sam. Želiš li što popiti?« Lake je pitala.

»Piće?« Rory je uzviknula, njezine blijedoplave oči su se raširile. »Ali, ja sam

trudna.«

»Nisam mislila na alkohol. Želiš li sok—ili mineralnu vodu?«

»Ne, ništa.«

Bilo je jasno da Lake mora što prije prijeći na stvar.

»Jako mi je drago što si došla, Rory. Zašto mi ne kažeš zbog čega smo se

našle?«

Rory je još jedanput pogledala iza sebe prije nego što je počela govoriti.

»Kao što sam ti rekla telefonom, načula sam razgovor Maggie i Chelsea.

Maggie obično ruča u toj jednoj restauraciji i uvijek ostaje cijeli sat, ali danas je

otišla i vratila se nakon deset minuta samo sa sendvičem iz trgovine. Vidjela

sam kako je otišla u kuhinju da nešto popije. Izgledala je uzrujano. Chelsea je

već bila ondje i ja sam krenula također tamo, ali onda sam ih čula kako šapću.

Maggie je rekla da je naletjela na tebe i da si joj ti rekla da je pravi razlog tvog

otkaza otkriće da se nešto loše događa na klinici — posebno u laboratoriju.«

»Ona nije rekla Chelseai točno o čemu se radi?«

»Ja to nisam čula. Samo je pitala Chelseau misli li i ona da se nešto čudno

događa na klinici. Chelsea joj je odgovorila da ih ocrnjuješ iz osvete. Naravno,

nisam sigurna kako bi to Chelsea mogla znati. Ona nije baš previše pametna.«

»Je li ti poznato da je Maggie to spomenula nekome drugome?«

»Sumnjam. Jedino je s Chelseaom stvarno bliska.« Rory je preletjela

pogledom preko Lakeina lica kao da traži nešto.

»Rory, gledaj — «

»Događa li se zaista nešto loše na klinici?« Roryje pitala, raširivši oči od

brige.

»Da, mislim da je to vrlo moguće,« Lake je rekla. »Jedna mi se bivša

pacijentica danas povjerila kako vjeruje da su doktori usadili neke od njezinih

zametaka u tijelo druge žene — bez dopuštenja i jedne i druge.«

»O moj Bože,« Rory je rekla, instinktivno obgrlivši rukom svoj okrugli trbuh.

»Mogli bismo zbog toga biti u velikim problemima.«

»Jesi li ikada uočila nešto zbog čega bi mogla pomisliti da oni to rade?

Telefonski si mi rekla da se nešto čudno dogodilo.«

»Ja jesam vidjela nešto neobično,« rekla je nakon trenutka. »Ali ne znam

ima li to ikakve veze s ovim o čemu ti govoriš.«

»Ali moglo bi imati,« Lake je ustrajala. »Molim te reci mi.«

Rory je ispružila ruke na stol. Njezine su ruke bile velike i snažne, pristajale

su joj uz tijelo. Također su bile savršeno njegovane — s noktima boje breskve.

»Kada sam prvi put zatrudnjela, osjećala sam se stvarno jako loše,« rekla je

Rory. »Nemam pojma zašto se to zove jutarnja mučnina kada je meni bilo

mučno cijeli dan. Jedno poslijepodne osjećala sam se tako loše da nisam znala

kako ću uopće uspjeti stići vlakom do kuće. I zato sam odlučila nakon što sam

završila s posljednjim pacijentom, kratko prileći u uredu dr. Klinea — on ima

mali pomoćni ležaj u svojoj sobi. Bilo je 17 i 30. Namjeravala sam se odmoriti

nekoliko minuta, ali kada sam otvorila oči bilo je skoro 19 sati. Nisam mogla

vjerovati. Bilo me je strah da su svi otišli, a ja sam ostala zaključana s

uključenim alarmom. Spustila sam se do recepcije i odjednom sam ugledala

doktoricu Hoss kako stoji pokraj čovjeka kojega nikada prije nisam vidjela.

Ugledavši me, izgledala je neugodno iznenađena — kao da sam je uhvatila da

radi nešto što ne bi smjela.«

»Možda je to bio netko s kim je dogovorila spoj — i zbog toga je bila pomalo

napeta.«

Rory se brzo osvrnula oko sebe.

»On je nosio srebrnu posudu,« rekla je prigušena glasa. »Onakvu kakvom se

koriste za nošenje jajašaca.«

»Jajašaca?« Lake je rekla.

»Da. I zametaka.«

»Je li on to donio jajašca?« Lake je pitala. »Iz banke donora.«

Rory je zatresla glavom.

»Ne mislim da je bilo tako. Mislim da ih je on odnosio.«

»Kako možeš biti sigurna u to?«

»Zato što sam ga slijedila.«

»Slijedila si ga!« Lake je pitala, iznenađena. »Kako si uspjela ?«

»Prvo sam napustila kliniku. Mogla sam točno vidjeti da nisam poželjna.

Pričekala sam malo dalje niz ulicu dok muškarac nije izašao van. Kao što sam

rekla, cijela mi je stvar izgledala čudno. Mislila sam da ću uspjeti shvatiti o

čemu se radi ako budem vidjela u koji auto ili kombi će ući. Ali on nije ušao u

vozilo. Samo je nastavio hodati. Još mi je bilo mučno, ali ipak sam odlučila

slijediti ga. Znala sam da neće otići daleko, jer je nosio mali zamrzivač. Zatim

je, samo tri ulice dalje, ušao u jednu od zgrada. Nakon otprilike pet minuta ušla

sam za njim i provjerila ime na pločici. Pisalo je 'Novo stoljeće istraživanja'.«

»Možda su donirali jajašca radi medicinskog istraživanja? Ne radi li to klinika

s vremena na vrijeme?«

»Neki parovi to dopuštaju, ali ne puno njih. Ja — to sigurno nikada ne bih

dopustila kada bih bila u njihovoj situaciji. Osim toga, to nije naziv kompanije s

kojom klinika redovito surađuje. I kako sam rekla, doktorica Hoss ponašala se

vrlo neobično.«

Lake je proučavala stol na trenutak. To doduše nije bila informacija kojoj se

nadala, ali još bi se moglo sve posložiti. Ako je klinika bez ikakvog poštovanja

prema pacijentima, usađivala tuđe zametke u tijelo druge žene, oni ne bi

dvaput razmišljali prije nego što bi ih prodali radi znanstvenog istraživanja.

Ali njoj su bili potrebni dokazi. Morala je nagovoriti Rory da pretraži kartone

pacijenata. Dignuvši pogled, Rory je zurila u nju.

»Rory, ja stvarno cijenim što si mi to rekla. Ali sada mije potrebna tvoja

pomoć. Bi li htjela pogledati nekoliko evidencijskih kartona pacijenata. Iskreno

mislim da je klinika umiješana u neke nemoralne radnje, a dokazi bi trebali biti

u dosjeima.«

Rory je brzo zanijekala glavom.

»Gledaj, rekla sam ti što znam. Ako se nešto čudno tamo događa, bilo bi mi

drago kada bi im netko rekao da prestanu s tim. Ali ne želim raditi probleme

klinici.«

»Molim te, poslušaj me, Rory,« Lake je rekla. »Kao prvo, nevini parovi trpe

zbog ovoga. Kao drugo, mislim da ima opasnih ljudi na klinici. Sinoć me jedan

muškarac pokušao ubiti — a ja sam gotovo sigurna da ga je unajmila osoba koja

radi na klinici.«

»Pokušao te ubiti?« Rory je rekla. Povukla se natrag, u čuđenju. »Kako?«

»Krenuo je na mene nožem u parku. Na sreću uspjela sam mu pobjeći.«

»Ali možda te je samo želio opljačkati.«

»Ne bih rekla. Slijedio me od mjesta gdje sam se trebala naći s bivšom

pacijenticom — koja se, usput rečeno, uopće nije pojavila. Taj je tip, čini se,

znao gdje ću ja biti. Osim toga, sjeti se što se dogodilo dr. Keatonu.«

Nevoljko je izgovorila Keatonovo ime, ali morala je iskoristiti sve što je

mogla kako bi pridobila Rory da joj pomogne.

»Dr. Keaton?« Rory je rekla, očito zapanjena njegovim spominjanjem.

»Kako to misliš?«

»Mislim — pitam se nije li on otkrio neke od tih informacija. Možda je zato

ubijen.«

Rory se namrštila. »Ali dr. Levin je rekao da je on imao problema s kockom i

da je vjerojatno neki Soprano-tip provalio u njegov stan i ubio ga jer je bio

dužan hrpu novca.«

»Čini se da nije bilo nasilnog ulaza. A njegovi su ključevi danima ležali u

Maggieinoj ladici.«

»Ali Maggie je rekla da njegov stan ima terasu. Ubojica je vjerojatno došao

od tamo.«

»Nije mogao,« Lake je rekla. »Tamo je — «I onda se zaustavila. Nije mogla

vjerovati da je bila tako glupa da se izlane. Zapazila je da je Rory otvorila i

zatvorila usta.

»Kako to misliš», Rory je pitala bezbojnim tonom glasa.

U mislima je Lake tražila način kako bi poništila ono što joj se omaknulo.

»Maggie,« rekla je nakon nekoliko groznih sekunda. »Ona je rekla da je

njegov stan na najvišem katu. Kako — kako bi itko mogao imati pristup terasi

koja je tako visoko? Jedino ako nije sličan Spidermanu.«

Rory je zurila u Lake, lica okamenjena poput maske. Lake nije mogla reći je

li pogodila istinu — da je Lake bila u stanu — ili samo razmišljala je li netko s

klinike mogao ubiti Keatona. Lake je zaustavila dah, u očekivanju.

Rory je na to slegnula ramenima. »Možda imaš pravo. Mi živimo u staroj kući

s ogradom i ja ne znam ništa o stanovima u gradu.«

Lake se opustila. Rory je možda osjetila tračak sumnje, ali očito ga je

isključila.

»Ako je dr. Keaton ubijen zbog nečega što se događa na klinici, možeš li

zamisliti koliko je važno da ih zaustavimo,« Lake je rekla.

»Ali što bih točno trebala učiniti?« Rory je pitala zabrinuto.

Lake joj je rekla za niz slova koja bi mogla pronaći u Alexisinu dosjeu, i

vjerojatno u drugim dosjeima.

»Osim dosjea Huntovih, ne moraš tražiti po ladicama u arhivi,« Lake je

rekla. »Mogla bi samo pogledati u karton svake pacijentice kada ona dođe na

pregled. To nikome ne bi bilo sumnjivo.«

»Što znače?« Rory je pitala. »Ta slova?«

»Još to nastojim saznati,« Lake je rekla, ne želeći joj otkriti svoju teoriju.Roryje skupila usta, očito procjenjujući sve što je dosad čula.»Rory, znam da puno tražim,« Lake je rekla, uplašena da bi je Rory mogla

odbiti. »Ali pomisli samo da je netko to učinio s tvojim zametcima.«

»U redu,« Rory je rekla napokon. »Vjerojatno ću to moći izvesti u

ponedjeljak.«

Lake se zahvalno nasmiješila. »To bi bilo sjajno. I pronađeš li ta slova na

informacijskim formularima — posebno na kartonu Hun- tovih — puno bi

pomoglo ako bi napravila fotokopije. Ali samo ako bi to izvela nenapadno. Ne

želim da te itko vidi.«

»U redu.« Rory je pogledala u stranu, razmišljajući. »Sada stvarno moram

ići. Za trudnicu nije dobro biti izložen stresu.«

»Potpuno te razumijem,« Lake je rekla. Posegnula je za torbom i izvadila

posjetnicu. »Tu je moj broj mobitela i moj kućni telefon. Ako se nađeš u bilo

kakvim teškoćama, molim te, odmah me nazovi.«

Rory je izvadila mali notes iz torbe i zapisala svoj fiksni broj i broj mobitela.

»Moj muž — Colin — morao je danas ponovo otići na put i ja ću biti sama

kod kuće preko ovog vikenda. Usput, neću mu ništa reći o ovome. On ne bi želio

da se uplećem.«

Lake je osjetila ubod krivnje.

»Ne mogu ti reći koliko sam ti zahvalna, Rory. Molim te, budi vrlo oprezna.«

»Zapravo mi je drago što ti mogu pomoći, Lake,« Rory je rekla, osmjehujući

se prvi put nakon dolaska. »Nadam se da to ne zvuči glupo, ali ja ti se doista

divim. Zato sam ti htjela reći što znam. Mogu li te nazvati ovaj vikend? Samo da

sve ponovimo?«

»Naravno. I hvala ti na ovome što si upravo rekla.«

Lake je posegnula preko stola i položila svoju ruku na Rorynu. Mogla je osjetiti

kako se Rory trgnula od nelagode, kao da je Lake obuhvatila malu žabu na tlu.

Lake je brzo povukla ruku. Ne nava- ljuj, za Boga miloga, prekorila je samu

sebe. Pusti je na miru.

Ostala je nekoliko minuta nakon što je Rory otišla, uzela svoju čašu i dokraja

ispila vino. Činilo joj se kao da su svi završeci živaca u njezinu tijelu upaljeni od

očekivanja. Napokon se pojavio netko tko će joj pomoći otkriti istinu. Nije bila

sigurna da će Rory uspjeti bilo što pronaći, ali to je bio početak. Osjećala se kao

u trenutku kada se noćna mora, koja se već pretvorila u potpunu grozotu,

raspadne i čovjek prvi put shvati da je samo sanjao.

Osim toga, tu je bio i novi podatak o 'Novom stoljeću istraživanja'. To bi

mogao biti važan dokaz protiv klinike, kada se doda onome što će još otkriti.

Jedino se brinula što se odala spomenuvši terasu, ali čini se da je to samo na

trenutak pobudilo Roryno zanimanje.

Vani na pločniku, nervozno je pogledavala oko sebe. Ostavila je Archeru

poruku dok je pokušavala pronaći taksi. Za deset minuta napokon je bila na

putu prema kući. Kada je njezin taksi krenuo na zapad kroz Central Park,

zazvonio je telefon. Pogledala je na ekran, očekujući da će vidjeti Archerovo

ime, ali telefonski broj bio je nepoznat.

»Molim« odgovorila je oklijevajući.

»Mama,« rekao je glas djevojčice.

»Amy?«, Lake je upitala.

»Da.« Tu je bio prigušeni jecaj.

»Amy, jesi li dobro?«

»Ne, mama. Nisam.«

26.»KAKO TO misliš, Amy« Lake je pitala ozbiljno. »Gdje si?«

»Ja sam u bolnici.«

Protiv svoje volje Lake je uzdahnula od zabrinutosti.

»Mama.«

»Što se dogodilo, dušo? Reci mi.«

»Doktori misle da imam streptokok. Stavili su mi štapić u usta, a meni je od

toga išlo na povraćanje.«

Lake se nasmiješila od olakšanja.

»Oh, dušo, baš mi je žao.«

»Mama, jako me boli. Jedva mogu gutati.«

»Je li tamo doktor — mogu li razgovarati s njim ili s njom?«

»Ne, samo je sestra ovdje. Ona je u drugoj sobi. I ja ne bih smjela koristiti se

mobitelom. Ovaj je Laurensov.«

»U redu, čim završimo s razgovorom, nazvat ću kamp i raspitati se što oni

mogu učiniti.«

»Ali nadrapat ću jer sam uzela telefon.«

»Ne brini se — neću im reći. Samo ću ti pokušati pomoći da se bolje osjećaš.

Lake je čula kćer kako jeca.

»Mama, tako bih željela da si ovdje. Jako sam tužna.«

»Poslat ću ti danas dugačak faks da te razveseli. I kada se budeš počela

osjećati malo bolje, nestat će tvoje potištenosti.«

Kada je Lake spustila slušalicu, više nije osjećala paniku, ali mogla je osjetiti

kako ljutnja ispunjava nastalu prazninu. Zašto kamp nije kontaktirao s njom?

Teško joj je padala pomisao na Amy tako jadnu. Odmah je nazvala ured

direktora. Rekli su joj da je upravo otišao i nije bilo nikoga drugoga tko bi joj

trenutno mogao pomoći. Lake je zamolila da ju nazove odmah nakon što se

bude vratio.

Kada je taksi skrenuo na Aveniju West End, laknulo joj je kada je ugledala

nekoliko stanara da stoje ispred njezine zgrade — crvenokosu ženu s dječjim

kolicima, visokog, mršavog crnca, neodređeno poznatog iz zgrade i njezina

susjeda, Stana, koji je zabacio svoju jaknu preko leđa, objesivši je o prst. Stajali

su u skupim i kao da su razgovarali. Tek kada im je prišla bliže, Lake je mogla

uočiti zabrinutost na njihovim licima.

Nešto nije bilo kako treba.

»Je li sve u redu?« Lake je pitala, gledajući u Stana.

»Ne možemo pronaći vratara,« odgovorio je.

»Što?« uzviknula je Lake.

»Bob — onaj koji radi poslijepodne,« Stan je rekao. »Pozvali smo pazikuću.

Trebao bi doći svakog trenutka.«

»Nije se uopće pojavio na poslu?« Lake je pitala.

»Čini se da je bio ovdje ranije, ali sada ga ne možemo nigdje pronaći. Kao

daje propao u zemlju,« Stanje rekao.

»Možda je samo skoknuo kupiti srećku,« rekao je visoki muškarac.

Crvenokosa žena razdraženo je zatresla glavom.

»To zaista nije u redu! Nitko ne pazi na vrata već najmanje pola sata —

možda i dulje.«

»Kako znate?« Lake ju je pitala. Mogla je ponovo osjetiti poznato naviranje

panike.

»Zato što nije bio ovdje kada sam bila izašla u kupnju. Znam da je bio u zgradi

prije toga. Vidjevši da ga nema pomislila sam da pomaže nekome u dostavi, što

također ne bi trebao raditi, ali neki ljudi u zgradi jednostavno nemaju mjere. No

nije ga bilo ni kada sam se vratila.« Dječačić u kolicima počeo je nestrpljivo

udarati nogama. »Prestani s tim, Cameron. Mama to ne voli!«

Lakeine noge kao da su se zalijepile za pločnik. Nije joj se sviđalo stajati

tako izložena vani, a opet bojala se otići u svoj stan. Što ako je napadač od

sinoć, neopazice ušao u zgradu dok nije bilo Boba? Ili je čak kriv za Bobov

nestanak? Stisnula je šake, razmišljajući što bi sada bilo najbolje učiniti. Onda je

nešto zaokupilo Stano- vu pozornost i kad je krenuo prema raskrižju, ona ga je

slijedila. Pazikuća se žurio prema njima, a trbuh mu je poskakivao dok je trčao.

Žena s djetetom najviše je pričala, ispalivši na pazikuću bujicu riječi. Njezin

sin počeo je udarati glavom o stražnji dio kolica poput lopte spojene na reket s

gumenom vrpcom. Stan je dotaknuo Lakei- nu ruku.

»Ideš li gore?« šapnuo je. »Obećam da ću ubiti sve zmajeve koji su se

možda ušuljali.«

Slabašno mu se osmjehnula. »Da, idem.«

»Planiram ostati u stanu cijelu noć,« Stan je rekao kada su stigli do njihova

kata. »Samo vikni ako ti bude bilo što trebalo.«

Na trenutak je bila u iskušenju zamoliti ga da provjeri ima li koga u njezinu

stanu, bez obzira na to koliko mu se to činilo blesavim. Ali okrenuvši ključ u

bravi, vidjela je da je zasun još bio navučen. Bilo joj je jasno da nitko nije ušao.

Otključala je vrata i ušla. Unutra je vladala tišina, kao da je stan bio

godinama prazan.

»Smokey,« zazvala je, krenuvši, pomalo oklijevajući, niz dugački hodnik koji je

vodio u spavaću sobu. Ostavila je klimatizacij- ski uređaj uključen zbog njega, i

vrata djelomično otvorena. Dok je hodala, gledala je lijevo i desno, zavirivala u

dnevnu sobu, kuhinju i onda spavaću sobu, provjeravajući. Priželjkivala je da bi

sada tamo bio Archer da joj pomogne kao što je to učinio prije.

Otvarajući do kraja vrata spavaće sobe, pogledala je prema krevetu

očekujući da će ugledati sklupčanog mačka. Ali nije ga bilo tamo.

»Smokey,« zazvala je ponovo. »Dođi, mačkiću.« Nije mu bilo traga. Molim

te, preklinjala je, ne daj da se to ponovo dogodi. Slijedila je natrag svoje korake

prema prednjem dijelu stana i ušla u dnevnu sobu. Smokey je odjednom iskočio

ispod naslonjača. Lake se trgnula od iznenađenja i pratila ga pogledom.

Zaustavio se u srednjoj sobi, naglo kako je i krenuo. Sjedeći na stražnjim

nogama, lizao je šapu. Lake je pogledala zabrinuto po dnevnoj sobi. Zatim je, ne

vidjevši ništa čudno, krenula prema Smokeyu. Pitala se zbog čega se sakrio.

Možda je samo ljutit jer je nema toliko dugo?

Čim ga je počela gladiti, pomislila je na Amy. Uzrujavši se zbog vratara,

potpuno je zaboravila muku svoje kćeri. Pojurila je natrag u hodnik gdje je

ostavila torbu i provjerila svoj BlackBerry. Još nije bilo poziva od direktora.

Otipkala je ponovo broj kampa. Ovaj put su joj rekli daje dostupan.

»Gospođo Warren, ja sam upravo htio uzvratiti vaš poziv,« Morrison je

rekao. »Dobili ste moju poruku u vezi s Amy, zar ne?«

»Vašu poruku?«

»Da, ostavio sam je na vašoj kućnoj govornoj pošti. Mislio sam da zbog toga

zovete.«

Za vrijeme razgovora, Lake je hodajući ugledala treperenje signala na

telefonu u kuhinji.

»Oh, da, točno. Molim vas recite mi o čemu se radi?«

»Amy se danas oporavlja u ambulanti. Ima suho i nadraženo grlo i blagu

vrućicu. Napravili su joj kulturu brisa na streptokok jer smo prošlog ljeta imali

jedno dijete u kampu zaraženo tom bakterijom. Trebali bismo imati rezultate

tijekom dana.«

»Kada je to počelo?« Lake je pitala.

»Danas je prvi put posjetila medicinsku sestru, ali čini se da se ne osjeća

dobro dan ili dva. Volio bih da nam je to prije rekla.«

Lake se sjetila vlastitoga bolnog grla čija bolje dosegnula vrhunac u utorak.

Možda je ona prenijela nešto Amy kada je bila tamo za dan roditelja. Osjetila je

snažnu potrebu da bude s Amy i utješi je.

»Htjela bih vas zamoliti za malu uslugu,« Lake je rekla. »Amy je bila malo

potištena ljetos — njezin se otac iselio prije nekoliko mjeseci, što mislim da

znate. Bojim se da bi kombinacija bolesti, boravka daleko od kuće i svega

ostalog mogla pridonijeti da se osjeća jako tužno. Znam da je to protiv pravila,

ali mislim da bi Amy uistinu dobro došao moj posjet. Bila bih vam vrlo zahvalna

ako bih mogla sutra navratiti.«

»Oh, nisam siguran što bih vam rekao. Roditelji doista ne bi smjeli navraćati.

Ja sam uostalom već dopustio vašem suprugu da dođe jedno poslijepodne jer

nije mogao posjetiti kamp za vrijeme dana roditelja.«

»Potpuno vas razumijem. Ali želim da Amy uživa u svojim posljednjim

danima provedenim u kampu — posebno jer želim da ona i Will dođu ponovo

sljedeće godine.«

On je oklijevao, očito registriravši pritisak koji je upravo učinila. »U redu.

Samo, morat ćete biti diskretni. Kada stignete, pitajte za ambulantu i krenite

ravno tamo.«

»Doduše, postoji jedan mali problem,« dodala je. »Htjela bih posjetiti i Willa.

Ne mogu doći u kamp, a da ga ne vidim. Može li ga jedan od voditelja poslije

otpratiti do mojeg automobila? Reći ću mu da nikome ništa ne kaže.«

Njegov se uzdah neodobravanja dobro čuo preko telefona.

»U redu. Ali samo vas podsjećam da djeca sutra idu na cjelodnevni izlet, u

vodeni park. Will se neće vratiti do 17 sati.«

Lake je pritisnula svoje sljepoočnice razmišljajući. Mora to nekako izvesti.

»Dobro, a zašto ja ne bih mogla doći tamo nešto prije 17 sati? Posjetit ću

Amy i onda iznenaditi Willa kratko ga pozdravivši nakon što se vrati s izleta.«

»U redu, onda, reći ću sada to Amy,« rekao je, a ona je mogla osjetiti ljutnju

u njegovu glasu. Ah, jadan on, pomislila je.

Nakon što je prekinula, dovukla je stol iz predsoblja ponovo pred vrata. Dvije

su se fotografije prevrnule kada ga je posljednji put gurala. Na trenutak je samo

stajala i zurila u prizor ispred nje. Sličio je na horror-film — vrata zabarikadirana

kao da očekuje dolazak masovnog ubojice s podignutom motornom pilom. Iako

će Jack odvesti djecu iz kampa za manje od tjedan i pol i provesti s njima još je-

dan tjedan u Hamptonsu, oni će se vratiti ovamo, k njoj. Kako će im objasniti

noćne barikade? Ili to što se dogodilo sa Smokeyem? Nema pravo dovoditi ih u

opasnost.

Sve je to mogla zaustaviti tako da raskrinka kliniku. Sve — sigurnost njezine

djece, njezina sigurnost, život kakav je jednom prije poznavala — ovisilo je o

tome. Sada je za nju bilo od presudne važnosti hoće li Rory moći pronaći

informacije koje su joj bile potrebne. I ako ih Archer bude mogao predati pravim

ljudima. Prošla je čitava vječnost od kada se mogla na nekoga osloniti, a sada je

sve svoje nade polagala na dvoje ljudi koje je jedva poznavala. Zbog toga se

osjećala vrlo nelagodno.

Faksirala je djeci, napisavši Amy da jedva čeka da je vidi, ali Wil- lu nije

rekla da će ga uskoro posjetiti.

Za večeru je u mikrovalnoj pećnici podgrijala zamrznuti francuski pizza pina

kruh koji je imao okus gume. Jela je, a Smokey je sjedio do njezinih nogu.

Istovremeno je na internetu pokušala pronaći informacije o kompaniji 'Novo

stoljeće istraživanja' koju je sporne-

nula Rory. Ništa se nije pojavilo nakon njezina upisa. Očito se radilo

o organizaciji kojoj nije odgovaralo da puno ljudi zna za nju.

U osam sati ponovo je pokušala nazvati Archera. Opet se javila govorna

pošta. Činilo se čudnim što ga ne može dobiti jer je ostavio dojam kao da jedva

čeka čuti novosti. Možda on radi na još nekom napetom slučaju. Zatim je

nazvala dolje na interfon. Javio se noćni vratar. Očito su ga pozvali da dođe

ranije. Ništa nije znao o Bobu. Iz ladice je iskopala broj svojeg susjeda Stana,

pomislivši da možda on nešto zna. Javila se telefonska sekretarica. Ma baš

sjajno — toliko o tome kako će cijelu noć biti u stanu.

Iscrpljena, odlučila je da je za nju najbolje otići u postelju i što prije zaspati.

Ponovo je ušla u srednju sobu — nekako se tamo osjećala sigurnije jer je mogla

vidjeti vrata. Bacivši jastuk za spavanje

i ljetni prekrivač na kauč, sjetila se kako se sigurno osjećala kod Archera sinoć

— na mjestu gdje je nitko nije mogao pronaći.

Bezvoljno je listala časopise kada je zazvonio telefon. To bi morao biti

Archer, rekla je samoj sebi. Ali kada je podigla slušalicu i pogledala na ekran,

vidjela je da je to bila Molly. Zamalo je ispustila telefon u šoku, kao da se

pretvorio u nešto otrovno. A opet je znala da ne bi bilo pametno prekinuti

kontakt — morala se pretvarati kao da je sve u najboljem redu.

»Zdravo,« odgovorila je Lake.

»Je li sve u redu s tobom?« rekla je Molly. »Sinoć sam dobila tvoju

uspaničenu poruku i od onda te nikako ne mogu dobiti na telefon.«

»Oh — žao mije. Ja —ja sam bila malo zabrinuta kako je prošla moja

prezentacija — ona na klinici — i bio mi je potreban razgovor. Žao mi je što je

ispalo kao da se radi o nečem hitnom.«

»Tvoj je glas zvučao zaista zabrinuto. I prezentacija nije prošla dobro?«

»Zapravo, u međuvremenu sam dobila neke povratne informacije. Čini se da

im se moje izlaganje ipak svidjelo,« lagala je. »Ponekad je teško to odmah

znati.«

»I zaista je sve u redu? Još mi zvučiš neobično.«

»Ne, samo si me uhvatila baš kada sam se spremala na spavanje. Sve je

O.K.«

»Kako ti kažeš,« Molly je rekla. Lake ju je gotovo mogla vidjeti kako

neuvjereno sliježe ramenima. Molly je očito osjetila da se nešto događa. Kako bi

se radovala kada bi saznala istinu i to mogla prenijeti Jacku: »Dragi, imam nešto

u vezi s tvojom borbom za skrbništvo — oni na klinici misle da ih ona špijunira.«

»Što je s onim ubojstvom?« Molly je dodala prije nego što ju je Lake uspjela

skinuti s telefona. »Jesu li nekoga uhitili? Nisam baš gledala vijesti u posljednje

vrijeme.«

Da, bila je previše zauzeta spavanjem s mojim mužem, Lake je pomislila.

»Ne, ne koliko znam... a kako si ti?«

»Nisam loše. Fotografirala sam danas u Central Parku i manekenka se

onesvijestila. Naravno, pogađaš, djevojka ima 50 kilograma, ali mislim da je

prije bio razlog taj što je nosila jaknu s kapuljačom od umjetnog krzna na 30

stupnjeva. Čini se da će padati kiša u subotu i tek će u nedjelju postati

hladnije.«

»Zaista?« Lake je rekla. Teško joj je padao ovaj razgovor. Dokje slušala

Mollyin promukli glas kako melje o vremenu, stalno je zamišljala njene zelene

oči i crvena puna usta. Zatim je zamišljala ta usta na muškarcu kojeg je jednom

obožavala.

»I što kažeš da odemo na piće ovaj vikend? Još više bi mi odgovarao ručak u

nedjelju.«

»Hm, k vragu. Znaš da bih to jako željela. Ali sada upravo imam nekoliko

novih klijenata. I potreban mi je vikend kako bih nadoknadila zaostatke.«

»Je li te posjetio Jack? Je li ponovo negdje vrebao?«

Nagla promjena teme bila je znak da je Molly nekoliko posljednjih minuta

samo čekala povoljan trenutak kako bi uletjela s tim pitanjem.

»Ne, u posljednje vrijeme, ne. Gledaj, Molly, rado bih razgovarala, ali sada

stvarno moram ići. Želim — «

»Je li zaista s tobom sve u redu, Lake? Možeš biti iskrena sa mnom.«

Nemoj nijekati, Lake je rekla sebi. Molly to neće progutati.

»U redu, iskreno, imaš pravo. Sjećaš li se kada si govorila o nagloj izmjeni

raspoloženja. Pretpostavljam da sam sada u razdoblju pada. Možda zato što

upravo počinje vikend, a ja se još navikavam na samoću.«

»Da, vidiš, upravo sam ti o tome govorila. Nadam se da ćeš se ubrzo

osjećati bolje. I nazovi me kad se poželiš nekom izjadati.«

Uspjela sam je prevariti. Lake je pomislila. Molly tako voli imati pravo. Nakon

što je završila razgovor, ležeći zavaljena na kauču, shvatila je da bi joj zapravo

bilo pravo olakšanje riješiti se Molly bez obzira na to koliko je odurno to što su

njezina prijateljica i Jack ljubavnici. Sve više su je umarali Mollyina prepredenost

i nasrtljivost.

Ugasila je svjetlo na kraju stola i zatvorila umorne oči. Njezin kauč izgledao

je potpuno drugačije od Archerova. Nije bilo topline doma, zvuka koraka iznad

njene glave koji je ulijevao sigurnost.

Uto je zazvonio telefon. Bio je Archer, kao da ga je dozvala mislima.

»Kako ste?« pitao je. »Žao mije što mije trebalo toliko dugo da vam

uzvratim poziv. Zapeo sam u beskrajnim i zatupljujućim sastancima s našim

odvjetnicima.«

»Pa, moj vratar je nestao, što me užasno plaši, no s druge strane imam neke

dobre vijesti.«

Ispričala mu je što joj je Rory rekla o transportiranim jajašcima i o njezinu

pristanku da će joj pomoći. Archer ju je zasuo pitanjima i onda se vratio

problemu vratara.

»Želite li se ponovo baciti na moj kauč? Ili želite da se ja bacim na vaš?«

Djelić sekunde razmatrala je obje ponude. Bilo ju je strah tako kasno

napustiti stan, a opet ne bi bilo pametno kada bi Archer prespavao kod nje. Na

tako nešto upozorio ju je Hotchkiss. Već je platila previsoku cijenu jer je

zanemarila njegov savjet.

»Zahvaljujem vam na tome jer mislim da je za sada sve u redu. Imam

barikadu ispred vrata, mislim da će to biti dovoljno.«

»Mogu li vas nazvati sutra?«

»Bilo bi mi drago. Doduše, možda me neko vrijeme nećete moći dobiti. Bit

ću na putu prema kampu gdje moja djeca provode praznike. Na cesti do tamo

mobilna mreža mjestimice nije dostupna.«

Spavala je nemirno. Stalno joj se činilo da čuje buku. Sljedeći dan u 13 sati

već je bila na putu. Krenula je dovoljno rano kako bi stigla u kamp nešto prije

sedamnaest sati jer se upravo tada Will vraćao s izleta. Prije nego što je izašla

na autocestu, vozila se gore-dolje kroz nekoliko ulica u Manhattanu, kako bi se

uvjerila da je ne prate. Nije smjela riskirati da netko otkrije gdje je kamp. Kada

se priključila na autocestu West Side, toliko se oznojila od straha da je stražnji

dio ljetne haljine bio potpuno mokar.

Nastojala se smiriti i misliti na djecu. Čeznula je da ih vidi, pa makar i

nakratko. Radovalo ju je što će se uvjeriti daje Amy dobro i malo je razmaziti.

Onda se prisjetila razgovora s Rory i osjetila nadu. Napokon je imala nekoga

unutra tko joj može pomoći.

No uz svaku utješnu misao, pojavila bi se i jedna uznemirujuća. Što ako se

Rory preplaši ili dođe praznih ruku? Što će učiniti s djecom kada se budu vratili

s kampa? Kako će ih pobogu zaštititi?

27.ZAUSTAVILA SE na parkiralištu ispred prve gostionice pokraj ceste i otišla na

kasni ručak. Vani je bilo sparno, ali lagani je povjetarac mrsio njenu kosu.

Podigla je pogled gore. Iako je nebo bilo kristalno jasno kada je napustila

Manhattan, sada su se veliki grudasti oblaci počeli skupljati na obzoru.

Posegnuvši za novčanikom da plati račun, provjerila je svoj BlackBerry. Na

ovom dijelu puta mobitel je ponovo primao signal. Vidjela je da ima propušteni

poziv — od Rory.

»Nazovi me što prije možeš,« glasila je poruka. »Važno je.« Bilo je neke

napetosti u Rorynu glasu.

Pokušala je nazvati Rory, ali uključila se samo govorna pošta. »Dobili ste

Deeverse,« Roryn glas je rekao. »Ostavite poruku i mi ćemo vam uzvratiti poziv.

Želimo vam ugodan dan.«

Zatim je pokušala nazvati Rory na njezin mobitel. Ponovo je dobila govornu

poštu. Kada su se jučer sastale, Rory je rekla da bi se mogle negdje naći ovaj

vikend kako bi odlučile što će sljedeće napraviti. A opet riječ važno — u njezinoj

poruci zvučala je upozorava- juće. Lake se bojala da će se Rory predomisliti.

Posljednji dio puta trajao je trideset minuta. Vjetar je snažnije zapuhao, a

sve tamniji i mračniji oblaci, naguravajući se, uzdigli su se visoko na nebo.

Činilo se kao da će uskoro pasti kiša, vjerojatno pljusak s grmljavinom i

sijevanjem. Lake si je predočila voditelje

kako u vodenom parka požuruju djecu da se odjenu i uđu u autobus.

Kamp je izgledao gotovo pusto kada je stigla. Samo nekoliko automobila

nalazilo se na parkiralištu. Uspevši se uz brdo, stigla je do glavnog dijela. Tamo

je ugledala dvojicu muškaraca — voditelja kako skupljaju mete za streljaštvo

koje je srušio vjetar i starijeg čovjeka koji je vukao mrežastu vreću s

nogometnim loptama preko suhog travnjaka.

Prišla je voditelju i upitala kojim putem može doći do ambulante. Pokazao je

na malu, nedovršenu zgradu okruženu crnogoričnim drvećem. Ušavši u

prostoriju u kojoj su uza zid bili poredani starinski kreveti s metalnim okvirima,

vidjela je da je Amy bila jedina pacijentica. Isprva je Lake pomislila da njezina

kći spava — ležala je zatvorenih očiju, a njen gusti pramen smeđe kose padao

je preko jastuka. Ali na zvuk Lakinih koraka Amy je naglo otvorila oči.

»Mama,« rekla je promuklo. Ispustila je mali uzdah olakšanja.

»Oh, zlato,« Lake je rekla. Sjela se na rub kreveta i privinula je k sebi.

»Nemam streptokok,« Amy je rekla, slabašno se osmjehnuvši. Grlo me još

boli, ali rekli su mi da se radi o virusu.«

»Pa možda će onda brže proći. Je li sestra ovdje?«

»Otišla je preko u kantinu uzeti malo žele bonbona.«

»Donijela sam ti nešto da te razveselim.« Lake je izvukla iz svoje torbe

paket omotan u papir i pružila ga kćeri. Unutra je bila mala, šarena narukvica

koju je kupila prije nekoliko tjedana i stavila je na stranu za Amyin rođendan.

Amyje razderala omot i zasjala od veselja ugledavši narukvicu.

»Sviđa mi se. Hvala ti mama. Tako mi je drago što si došla.«

»Meni također.«

Otvorila su se pregradna vrata i one su istovremeno pogledale u tome

smjeru. Vratila se medicinska sestra, žena 40-ih godina, kratke, razbarušene

kose. Predstavila se i odložila pladanj na stolić uz Amyn krevet. Na njemu su bili

šalica za čaj i obećani žele, zajedno sa žlicom od nehrđajućeg čelika,

izblijedjelom i istanjenom od čestog pranja.

»Je li vam Amy rekla da je test na streptokok negativan?« sestra je pitala.

»Da. To znači da joj ništa ne možete propisati, zar ne?« Lake je rekla.

»Samo odmaranje u krevetu. Ali dobra je vijest što je nekoliko druge djece

imalo istu bolest. Prolazi sama od sebe za samo nekoliko dana.«

Lake je iz pristojnosti razgovarala sa sestrom minutu, dvije, i onda je ponovo

usmjerila svu svoju pažnju na kćer. Amy je izgledala kao da joj je potrebno

njezino društvo, a opet, bilo je očito da je boli kada govori.

»Može jedna masaža leđa?« Lake se ponudila.

»Hmmm«, Amy je zadovoljno promrmljala.

Dok su joj ruke pritiskale mišiće na Amynim leđima, Lake je opazila kako je

tijelo njezine kćeri postalo mišićavije ovog ljeta, ali imala je djevojački mekanu

kožu i tanke leđne lopatice. Lake su se oči gotovo napunile suzama. Ne smijem

te izgubiti. Moram se nekako izvući iz ove situacije.

Nakon nekog vremena pogledala je na sat. Tek je prošlo 17 sati. Autobus se

već mogao vratiti.

»Žao mi je što moram ići, mila«, rekla je gladeći Amyn obraz. »Ali bojim se

da će mi direktor Morrison staviti lisičine budem li se dulje zadržala. A i ti se

moraš odmoriti.«

»Mama, napravila sam nešto loše«, Amy je promucala. »Rekla sam Willu da

dolaziš. Tek sam poslije vidjela tvoj faks u kojem mi kažeš da mu to nikako ne

spomenem.«

»U redu je. Dopustili su mi da ga pozdravim na brzinu, kada se vrati s

izleta.«

»Baš dobro. Bio je jako ljutit jer je mislio da te neće vidjeti.«

Lake se oprostila od kćeri, snažno je stisnuvši u zagrljaj. Znala je da mora

biti na oprezu, jer bi Amy mogla osjetiti njezin strah i oćaj.

»Vidimo se već za dva tjedna,« Lake je rekla što je opuštenije mogla. »Bit će

nam zabavno kada budemo kupovale odjeću za tvoju novu školu, zar ne ?«

Kiša još nije počela padati, ali sada se nebo pretvorilo u gomilu tamnih,

gnjevnih oblaka, dok je vjetar raznosio lišće posvuda po livadi kampa. Lake je

krenula prema administrativnom uredu, gdje je zahvalila Morrisonu što joj je

dopustio posjet. Saznala je da autobus kasni. Nije se veselila vožnji kući za

vrijeme neizbježnog pljuska. Spuštajući se niz brežuljak, provjerila je svoj

BlackBerry. Rory joj nije uzvratila poziv. Čim je sjela u auto, pokušala je ponovo

nazvati njezin kućni broj. Ovaj je put Rory odgovorila. Njezin pozdrav zvučao je

uplašeno.

»Što se događa, Rory?« Lake je pitala. »Je li sve u redu?«

»Hvala ti što si nazvala, Lake. Ja sam vrlo nervozna.«

Lakeino tijelo je obamrlo; nije smjela dopustiti da se Rory preplaši.

»Bojiš se da će te netko vidjeti kako pregledavaš ladice s dosjeima?«

»Zašto ne pričekaš i pokušaš to učiniti nakon što većina ljudi napusti

kliniku?«

»Bojim se da je za to prekasno,« Rory je rekla zabrinuto. »Mislim da me je

netko već vidio.«

»Kako to misliš?« pitala je Lake.

»Ja sam već počela pregledavati dosjee. Nakon našeg sastanka, odlučila sam

vratiti se u ured. Zaprepastilo me ono što si ispričala i htjela sam sama

pregledati kartone. Znala sam da će netko od osoblja biti tamo zbog kasnijih

tretmana. Rekla sam im da sam se vratila jer sam nešto zaboravila. Kada sam

napustila arhivu, imala sam osjećaj da me je netko tamo promatrao.«

»Jesi li koga vidjela?«

»Ne — samo sam imala takav osjećaj. I onda, jutros mije netko spustio

slušalicu. I još jedanput nešto kasnije. Preko vikenda ću biti potpuno sama i

stvarno sam jako uplašena.

Lake se stegnuo želudac. Vjerojatno je dovela Rory u opasnost i mora učiniti

nešto u vezi s tim.

»Može li se tvoj muž vratiti malo ranije s poslovnog puta?«

Tu je nastala stanka jer je Rory razmatrala tu mogućnost.

»Ne, ne mogu to tražiti od njega... radi se o doista važnom klijentu i puno

toga ovisi o tome putu.«

»Imaš li još koga nazvati? Nekoga od tvoje obitelji — ili prijatelja?«

»Ne, nikoga. Preselili smo se ovamo prije šest mjeseci, i ovdašnji ljudi nisu

nas baš lijepo primili. Ovdje su svi prilično zatvoreni.«

»Možda pozivi nisu povezani,« Lake je rekla, iako se sve više brinula. »Samo

zato što te je netko od njih opazio dok si pregledavala dosjee, ne znači da misle

da si učinila nešto loše. Mogla si samo provjeravati podatke od pacijenta, zar

ne?«

»Ali vjerojatno su opazili da neki dosjei nedostaju,« Rory je rekla skoro

plačući. Oni vjerojatno znaju što namjeravam.«

»Kako to misliš nedostaju?« Lake je pitala.

»Uzela sam neke dosjee sa sobom. Nisam se usudila fotokopirati ih.«

»Ti imaš dosjee sada kod sebe?« pitala je Lake u nevjerici.

»Da. Desetak.«

»I? Lake je pitala. »Ima li nešto u njima? Zadržala je dah očekujući odgovor.

»Da,« Rory je rekla. »Imaju ona kodna slova o kojima si govorila. Nisu ih

imali svi dosjei koje sam uspjela pregledati. Ja sam uzela one koji su ih imali.«

Slobodnom rukom Lake je grubo protrljala čelo. To je bilo upravo ono čemu

se nadala. Morala je vidjeti te dosjee — i sada je njezina dužnost bila pobrinuti

se za Rorynu sigurnost.

»Rory, zašto ja ne bih došla k tebi? Uzet ću te dosjee da se ne moraš brinuti

zbog njih.«

»Jesi li sigurna? Ja sam sasvim gore na Bedford Hillsu. To je oko jedan sat

vožnje sjeverno od grada. Mogu napraviti fotokopije sutra i smisliti najbolji način

da ih vratim u ladice.«

»Ja sam sada ustvari dosta udaljena od grada — čak puno sjevernije od

tebe. Mogu krenuti za nekoliko minuta. Samo mi reci adresu. Upotrijebit ću

uređaj za navigaciju«.

»Pa, ako ti to stvarno nije problem, to bi bilo sjajno,« Rory je rekla. »Ja se

osjećam prilično nelagodno.«

Rory joj je dala adresu. Lake je rekla da će joj trebati najmanje jedan sat da

dođe do nje. Upozorila je Rory neka zaključa sva vrata i prozore i nazove je na

mobitel ako nešto ne bude u redu. Ako misli daje zaista u opasnosti, neka

nazove 911.

Ali oko 17 i 40 autobusa još nije bilo. Lake se dvoumila što da učini. Ode li

sada, Will će biti nesretan, a opet željela je što prije doći do Rory. Napokon, u

18 h, upravo kada je palila auto, stari žuti školski autobus dogegao se do

parkirališta. Will je izašao među prvima. Pretraživši pogledom parkiralište,

krenuo je prema maminu automobilu i ušao u njega, a voditelj je čekao vani.

Willova svilenkasta plava kosa bila je još mokra, a na obrazima je imao

tragove od spavanja u autobusu. Izgledao je izvan sebe od sreće što je vidi i

uzbuđeno od šećera iz brze hrane koju je vjerojatno pojeo u vodenom parku.

»Išao sam na vožnju drvenim splavom pet puta, mama. Odjeća mi je bila

skroz mokra.«

»Bilo je zabavno?«

»Da, bilo je fantastično.«

»A što planirate večeras?«

»Jest ćemo pizzu. Naručili su sto komada.«

»Odlično.«

»Da, trebali smo kuhati vani, ali sprema se nevrijeme.«

Dokje pogledavao na automobile kroz prozor, očito se pitajući što propušta

gore na brijegu, Lake je ukrala jedan nervozni pogled na sat.

»Sada ću te pustiti da se pridružiš svojim prijateljima.«

»Samo sam se htjela i s tobom pozdraviti.«

»U redu, bok mama.« Čvrsto ju je zagrlio i bljesnuo svojim samouvjerenim

smješkom. »Reci Smokeyu da sam ga pozdravio.«

Desetak minuta nakon što je krenula, počelo je kišiti. Krupne kapi kiše

bubnjale su po krovu auta. Izgledalo je kao da eksplodiraju čim dotaknu

vjetrobransko staklo. Htjela se javiti Rory da joj kaže kako će zakasniti, ali nije

se usuđivala pomaknuti ruku s upravljača automobila. Kada se pojavila prva

prilika skrenula je s ceste na parkiralište jedne od lokalnih restauracija u obliku

vagona koje je Jack tako rado ismijavao. Padao je mrak i kroz mlazeve kiše

sablasno su se izmjenjivala plava i bijela svjetla restauracijske reklame. To je

bilo jedino vrijeme u godini kada nije voljela biti ovdje — dani su postajali kraći i

kao da je potpuno beznađe lebdjelo u zraku.

Rory se javila odmah nakon prve zvonjave. Nije bilo više spuštanja slušalice,

rekla je, ali spušta se noć i nju je sve više strah. Lake joj je rekla da će prilično

zakasniti.

Kada je ponovo ušla na cestu, jedva gledajući, počeo ju je ispunjavati osjećaj

strave. Sto ako je netko vidio Rory da uzima dosjee? Što ako je Levin — ili bilo

tko drugi — odlučio poslati muškarca s nožem da ih uzme natrag? Izgubljena u

svojim mislima, Lake se trgnula u sjedalu kada je udarac groma zaljuljao auto.

Kiša je sada pljuštala kao iz kabla. Povremeno se morala probijati kroz velike

lokve vode koje su nastale na površini dvotračne ceste. Stvari su se popravile

na granici između saveznih država, ali svejedno je nekoliko vozila čekalo na

zaustavnom traku da prođe nevrijeme. Lake je nastavila vožnju, znajući da

nema izbora. Vjerojatno će stići do Rory tek poslije 20 sati.

Na tri četvrt puta do tamo, kiša je prestala, naglo kao što je i počela. Ubrzala

je, i uređaj za navigaciju ponovo je izračunao vrijeme dolaska. Kada je bila

udaljena samo 15 minuta, pogledala je bolje kroz vjetrobransko staklo.

Iznenadila se zbog onoga što je vidjela. Očekivala je razvučeno predgrađe, a

zapravo je bila na selu. Ceste su bile okružene drvenim ogradama i ponekad bi

kroz tamu ugledala veliku kuću prilično udaljenu od ceste i osvijetljenu poput

broda za kružna putovanja. Sjetila se kako je Rory rekla da živi u staroj kući na

brijegu.

Zaustavivši se na kolnom ulazu, shvatila je zašto je Rory bila tako uplašena.

Kuća se nalazila na kraju dugačkoga kolnog prilaza i dugo nije bilo druge kuće

na vidiku — čak ni glavne kuća imanje, kojoj je dvorišna kuća sigurno nekada

davno pripadala.

Nakon što je ugasila auto, Lake se nagnula kroz prozor i razgledavala okolo.

Vidjela je da Roryna kuća ima dva kata i da je sagrađena od kamena. Prvi je kat

bio jarko osvijetljen, a sigurnosno svjetlo iznad garaže osvjetljavalo je kolni

prilaz. Vrata garaže bila su otvorena. Iz garaže je virio prednji dio malog

automobila. Nije bilo znakova da je netko vani, no Lake je znala da je usred

svega tog drveća i grmlja na posjedu, bilo tko mogao vrebati među sjenama.

Prije nego što je izašla iz auta, nazvala je Roryn kućni broj.

»To sam ja, vani sam,« rekla je kada je Rory podignula slušalicu. »Nisam te

htjela preplašiti.«»O.K. Čekat ću te ispred vrata.«

Dok se Lake žurila preko dvorišta, ispod njezinih cipela propadalo je mokro tlo. Roryje širom otvorila vrata upravo u trenutku kada je Lake dospjela do posljednje stube od trijema.

Roryna je kosa danas bila počešljana u jednostavan konjski rep. Nosila je rastezljive crne kapri hlače, očito trudničke, i odgovarajuću tuniku. Lake ju je prvi put vidjela bez šminke. Na lijevom obrazu joj se upalio djelić kože koji je izgledao kao da ga stalno zabrinuto dira.

»Žao mi je,« Lake je rekla, dok je Rory zaključavala vrata. »Jesi li dobro?«»Upravo su mi ponovo spustili slušalicu« Rory je rekla. Zatresla je brzo

glavom naprijed-natrag kao da će učiniti da to prestane. »Čini se da provjeravaju jesam li tu ili ne.«

»Dobro, hajdemo se dogovoriti što ćemo napraviti.«»Da, idemo u kuhinju. Mogu ti napraviti čaj.«»Sva su ostala vrata zaključana — i prozori su zatvoreni?« Lake je pitala.»Da,« Roryje rekla. »Svi.«Lake je slijedila Rory od predvorja do srednje sobe/blagovaonice. Izgledalo

je kao da su ispraznili interijer kako bi se doimao modernijim. Zidovi srednje sobe bili su bijeli, s nizom elegantnih ugrađenih polica za knjige i ormarića. Bijelo platno prekrivalo je kauč i fotelju. Jedine boje u sobi bile su plavo-zelena boja otirača i plavih ukrasnih jastuka na kauču. Nije bilo nijedne slike na zidu.

»Kako sam ti spomenula, ovamo smo se preselili tek prije nekoliko mjeseci.« Rory je rekla, kao da pogađa Lakeine misli.«Još uređujemo.«

Rory ju je uvela u malu, potpuno novu kuhinju. Bilo je jasno na osnovi blistajućih lonaca koji su visjeli sa zida i polica sa začinima da Rory voli kuhati. Lake se sjetila da joj je Rory jednom rekla da rado pripravlja pekmeze.

»Želiš li malo mlijeka u čaj?« Rory je pitala, puneći čajnik s vodom.»Ne, hvala.« Lake je rekla. Gledala je okolo pitajući se gdje su dosjei.»Pričekaj samo da skuham čaj. Onda ću ti pokazati dosjee.« Roryje rekla,

kao da je ponovo pročitala njezine misli.»Dobro,« Lake je rekla. »Razmišljam o tome kako moramo pronaći mjesto

gdje ćeš biti dok ti se ne vrati muž.«Roryna ramena su se spustila. »Ali gdje?« ona je pitala. »Ne želim odsjesti

kod stranca.«»Mogla bi doći k meni,« Lake je rekla.»Ali ti si rekla da te je netko pokušao ubiti.«»Ja barem imam vratara. Mislim da ćeš se kod mene osjećati sigurnije.«Lake je provirila kroz prozor. Bili su na kraju kuće suprotnom od garaže i

jedino što je mogla vidjeti bila je potpuna tama. Ne može ostaviti Rory samu ovdje. U daljini, munja je rasparala nebo. Iz kuće je mogla čuti kako se kapljice kiše počinju rasprskavati u dvorištu.

»Ti stvarno misliš da je netko bio ispred vrata arhive?« Lake je pitala razmišljajući nije li Rory zbog preplašenosti postala paranoidna.

»Da — čula sam zvuk koraka na tepihu.«»Tko je još u to vrijeme bio na klinici?«

»Dr. Levin. Dr. Sherman je vjerojatno bio u svom uredu ali ja ga uopće nisam vidjela. Ali zato sam vidjela doktoricu Hoss u laboratoriju zajedno s nekoliko tehničara. I Brie je bila tamo. Oh, i doktor Kline.«

»Dr. Kline?« Lake je pitala, iznenađena. Sjećala se da joj je Harry onda u parku rekao kako se neće vraćati na kliniku taj dan.

»Da,« Rory je rekla. Čajnik je zapištao i ona je ugasila plin. »Izašao je zajedno sa

mnom van i pitao me što ću raditi ovaj vikend. Rekao mi je da bih trebala

uživati u vremenu koje ću provesti sama jer ga neću imati puno kasnije. Mogu

sada otići po dosjee? Moram samo malo pričekati dok se čaj ne slegne.«

Munja je drugi put obasjala nebo i ubrzo je slijedio udarac groma. Žarište

nove oluje pomaknulo se dalje. Rory se vratila u srednju sobu. Kada je Lake

sjela za kuhinjski stol, vidjela je da uzima nekoliko dosjea iz ormarića.

»Nisam imala vremena pregledati puno njih,« rekla je vrativši se. »Ali barem

sam neke pronašla.« Pružila je Lake hrpu njih, svi su još bili u zaštitnim

koricama.

Na vrhu je bio dosje Huntovih i Lake ga je polako otvorila. Na formularu s

osnovnim podacima i imenima oboje, Alexis i Briana, stajala su blijedo ispisana

slova: BLg i BLb. I svi su ostali kartoni, kao što je rekla Rory, imali kodove. Bilo

je jasno da je Lake imala pravo — sva slova odnosila su se na boje kose i očiju.

»Jesi li ti ikada prije opazila te bilješke ?« Lake je pitala.

»Ne, ali ja rijetko gledam tu stranicu,« Rory je rekla. »Tamo su samo osnovni

podaci — ništa važno za naš posao.«

Dok je Lake proučavala dosjee, Rory je stavila šalicu s čajem ispred nje. Na

svakom tanjuriću uz čaj bio je i keks s maslacem.

»Nadam se da ti ne smeta što je čaj biljni. Kada sam zatrudnjela bacila sam

sve s kofeinom kako ne bih bila u iskušenju.

»Ne, u redu je, ionako sam dovoljno napeta,« Lake je rekla rastreseno i

ispila gutljaj. U čaju je bilo meda, što ona nije voljela, ali nije imala srca reći to

Rory.

»Imaju li ta slova veze sa zametcima?« Rory je pitala.

»Da. Ne mogu ti sada objasniti, ali hoću poslije, kada budem imala više

informacija.«

»Misliš li da su zato ubili dr. Keatona?«

Lake je podigla pogled s dosjea i pogledala u Rory.

»Mislim daje to sasvim moguće. Ako je dr. Keaton saznao za to i prijetio da

će razotkriti kliniku, to bi mogao biti vrlo jak motiv.«Činilo se kao da Rory gleda kroz nju, pomalo odsutno. Lake se pitala o čemu

razmišlja. Odjednom joj se pojavila misao. Prisjetila se neobične male stanke koju je Rory napravila govoreći o Maggieinu stolu.

»Imaš li neku ideju, Rory?« pitala je. »Jesi li ikada vidjela nekoga blizu Maggieina stola?«

»Pa...« Roryje rekla. Sjedila je za stolom nasuprot Lake i uzela dugačak,

spori gutljaj iz svoje šalice.

»Rory, molim te,« Lake je ustrajala. »Reci mi.«

»Sigurna sam da to ništa ne znači. Ali jednoga dana vidjela sam tamo dr. Kline. On obično ne svraća do našeg ureda.To me je začudilo«.

»Harry?«»I on se prilično iznenadio kada me je ugledao iza sebe. Rekao je da traži

šiljilo.«

Lake se je osjećala kao da ju je netko gurnuo u leđa.

»Zamalo sam ti to rekla onog dana,« Rory je dodala. »Ali nisam te htjela

uzrujati — Čini mi se da ti se ... znaš, da ti se sviđa Harry.«

»Kako to misliš?« Lake je pitala.

»Mislila sam da možda ima nečeg između vas.«

Lake je ustuknula od iznenađenja. Očito je Rory zamijetila Harryjevo

zanimanje za nju, i pomislila da je to uzajamno.

»Sviđa mi se Harry kao osoba,« Lake je rekla. »Ali mi ne izlazimo.«»Oh, moja pogreška onda. Ja isto mislim da je Harry sjajan. Znam da je imao

problema s dr. Keatonom, ali ne mogu zamisliti da bi mu on ikada naudio.«

»Kako to misliš, kakvih problema?« Lake je pitala. Digla joj se kosa na glavi.

»Zbog onoga što se dogodilo između njegove kćeri i dr. Keatona.«

28.

LAKE JE ZURILA preko kuhinjskog stola u Rory. Čula je riječi ali činilo joj se kao da

su izrečene krivim redoslijedom i ona ne može pogoditi njihov smisao.

»Ništa ne razumijem,« Lake je rekla. »Kakve veze ima Harryjeva kći s dr.

Keatonom?«

Rory je nakrivila glavu i spustila pogled, kao da osjeća grižnju savjesti što joj

daje tu informaciju.

»Molim te, Rory,« navaljivala je Lake.

»U redu,« tiho je rekla. »Njegova kći bila je na nekoj vrsti pri- pravništva za

vrijeme proljetnih praznika u ožujku. Zove se Allison. Mislim da studira biologiju

ili nešto slično. Htjela je biti ispomoć u laboratoriju — iako mi nije jasno od

kakve bi pomoći jedna studentica mogla biti tehničarima. To se događalo za

vrijeme prvog boravka doktora Keatona na klinici. Ona je napadno očijukala s

njim. Moglo se vidjeti da mu je bilo neugodno. Kada ju je počeo ignorirati,

poludjela je. Rekla je ocu da je Keaton zavodi. Tada se Harry jako naljutio na dr.

Keatona.«

Lake je bilo teško u to povjerovati. Harry nije nikada ništa slično spomenuo

govoreći o svojoj kćeri. Zašto nije rekao da je radila na klinici?

»Kako se dr. Kline osjećao kada su vas obavijestili da će dr. Keaton početi

raditi za kliniku?«Rory je ponovo spustila pogled i uzela drugi dugački gutljaj

čaja.

»Ne mislim daje to dobro primio,« rekla je. »Imam osjećaj da je to bio razlog

zašto je bio odsutan toga dana. Kao da su mu drugi rekli, ako mu se to ne sviđa,

njegov problem.«

To je izazvalo bujicu misli kod Lake. Očijukanje nije izgledalo kao dovoljno

jak motiv za ubojstvo. Ali što ako Rory nije znala cijelu priču? Možda je Keaton

bio zainteresiran za Harryjevu kćer. Možda ju je čak i zaveo. On je bio tako vješt

— nije to bilo teško zamisliti. I onda ga je Harry u bijesu ubio. Možda to

objašnjava zašto se Harry toliko trudio proniknuti što Lake osjeća — sumnjao je

da je bila s Keatonom i da zna nešto što bi ga moglo inkriminirati. Možda je on

obrijao Smokeya i stavio mačju metvicu u njenu torbu. Ali tko je onda bio

muškarac koji ju je natjerao da skoči u rijeku? Je li krađa zametaka bila potpuno

odvojeni problem?

Lake je brzo otpila još jedan gutljaj čaja kako bi primirila živce. »Jesi li to

rekla policiji?« upitala je izravno.

»Policiji? Ti valjda ne misliš da je Harry ubio dr. Keatona, zar ne? Samo zbog

nečega što je rekla njegova kći?«

Lake nije odgovorila. Pokušala je ovladati njihovom situacijom. Harry je pitao

Rory što će raditi ovog vikenda. Znao je da će biti sama kod kuće. Morat će

uvjeriti Rory da je za njih sada najbolje eješenje prenoćiti noć, dvije kod Lake.

Ponovo je vani bljesnula munja, da bi odmah zatim slijedio prasak groma.

Svjetla u kući su zatreperila.

»O Bože,« Rory je rekla. »Ako nestane svjetla, umrijet ću.«

»Ti imaš svjetiljku, nadam se,« Lake je rekla. Srce joj je brzo lupalo. Nije joj

se sviđalo biti ovdje. A upravo je shvatila da bi joj se još manje sviđalo biti ovdje

bez struje.

»Imam negdje,« Rory je rekla. Poskočila je i izvukla do kraja kuhinjske

ladice. »Ne vidim je. No znam da imam svijeće — vjerojatno su u srednjoj sobi.«

Kada se Rory požurila u drugu sobu, Lake je pritisnuvši vrhovima svojih

prstiju usne, razmišljala. Znala je da će biti prilično lako uvjeriti Rory da je za

njih sada nužno što prije otići odavde. Popila je čaj i stavila šalicu u sudoper.

Kada se okrenula, dvorište ispred kuće činilo se da je eksplodiralo u bjelinu, kao

da je obasjano reflektorima. Grom je prešao preko kuće i svjetla su ponovo

zatreperila. Lake je sada mogla čuti kako vani pljušti kiša.

Rory je utrčala natrag u sobu, noseći prašnjavu kutiju s dvije bijele tanke

svijeće, koja je bila prekrivena celofanom. Izgledale su kao da su kupljene u

nekom drugom desetljeću.

»To je to? Nemaš ih malo više?«

»Da. Hoću reći, ne, nemam više.«

»Dobro onda —ja imam svjetiljku u autu,« Lake je rekla, izvu- kavši ključeve

iz torbe. »Imaš li kišni ogrtač koji bi mogla prebaciti preko sebe?«

»Da,« rekla je Rory, prateći je do vrata. »U hodniku je.«

»Treba mi samo minuta. Čim se vratim, stvarno bi se morale spremiti i

krenuti.«

»U redu,« Rory je rekla, stišćući ruke čvrsto oko trbuha. »Ne dolazi u obzir

da ostanem ovdje.«

Bila su samo dva kaputa na vješalicama u predsoblju —jakna mršave žene i

zeleni kišni ogrtač. Lake je prebacila ogrtač preko glave, i držeći ključeve od

auta u ruci, otrčala prema njemu.

Pljuštalo je iz sve snage. Kiša kao da se slijevala u potocima. Sju- rivši se u

blatnjavo dvorište, nastojala je dobro promotriti okolicu. Nije znala čega se više

bojala — da je netko tamo vani ne napadne ili udarca groma. Otključala je auto

ključem na udaljenosti od pet metara. Otvorila je vrata i brzo ih zatvorila

osjećajući se sigurnom unutra. Drhtavim rukama pritisnula je dugme na

pretincu za rukavice. Naslućivala je da će se nešto loše dogoditi.

Baterija se nalazila na mjestu gdje ju je ostavila — zaglavljena iza knjižice s

uputama — ali kada ju je upalila, vidjela je da je bila slaba. Njezino svjetlo je

bila samo slaba zraka. Možda Rory ima baterije.

Povukla je kapuljaču ogrtača ponovo preko glave i izletjela iz kola. Dok se

probijala kroz blato, ponovo su se ugasila sva svjetla u kući — i ovog se puta

nisu više upalila. K vragu, pomislila je.

»Rory,« zazvala je dok je ulazila u mračno predvorje. »Imaš li baterije?« Brzo

je zaključala vrata iza sebe i izula blatne cipele.

»Jesi li me čula?« uzviknula je vješajući ogrtač. »Trebaju mi baterije.«

Nije bilo odgovora.

Svjetiljku je usmjerila prema srednjoj sobi i zatim je osvjetljavala okolo.

Svjetiljka je mogla osvijetliti samo nekoliko metara ispred nje, iza toga bio je

mrak.

»Rory,« Lake je ponovo dozvala. »Gdje si?« Možda me ona ne može čuti iz

kuhinje, pomislila je. Nešto nije bilo u redu.

Dok se probijala kroz srednju sobu, njezin se strah povećavao. Napokon je

stigla do kuhinje. Napravila je sa svjetiljkom luk po prostoriji. Tamo nije bilo

nikoga.

Na osnovi onoga što je mogla vidjeti prije, prizemlje je imalo samo dvije

glavne prostorije — srednju sobu i kuhinju.

Ali izgledalo je kao da se vrata na stražnjoj strani kuhinje nastavljaju na

neku vrstu podruma. Lake je krenula tamo i uperila svjetiljku prema prostoriji.

To je zapravo više bila smočnica nego podrum, s konzervama i zapakiranom

hranom poslaganom po policama — s vratima na dvorište. Je li Rory pobjegla iz

kuće u panici? pitala se.

Moram se izgubiti odavde, razmišljala je očajnički. Ali prvo je morala pronaći

Rory. Okrenula se i polako ušla u kuhinju. Svjetiljka je sve slabije svijetlila. Znala

je da će proći još samo nekoliko sekunda prije nego što potpuno nestane

svjetla. Okrenula je svjetiljku prema stolu. Mogla je razabrati samo paket

svijeća. Bio je otvoren i jedna svijeća je nedostajala.

Stavivši svjetiljku pod pazuh, Lake je izvukla drugu svijeću, okrenula se i

došla do štednjaka. Laknulo joj je kada je vidjela da se radi o plinskom

štednjaku. Zapalila je plamenik, gurnula stijenj svijeće u vatru i upalila je.

Odjednom je čula zvuk iza sebe. Okrenula se oko sebe. Rory je stajala iza nje, s

upaljenom svijećom u jednoj ruci i kutijom šibica u drugoj.

»Bože, Rory, gdje si bila?« Lake je uzviknula.

»Žao mi je. Otišla sam gore,« Rory je rekla. »Mislila sam da sam čula buku

gore.«

»Kakvu buku?«

»Nekakvo lupanje. Stvarno me je uplašilo. A zapravo su samo zastori u

spavaćoj sobi udarali o zid.«

»Kako to misliš?« Lake je pitala zabrinuto.

»Prozor je bio malo otvoren. Vjetar ih je pomicao.«

»Ali sjećam se da si rekla da si zatvorila sve prozore!« Lake je uzviknula.

Jedva je mogla prikriti svoju ljutnju.

»Znam — mislila sam da jesam. Ali čini se da nisam primijetila taj jedan jer

su ga prekrile zavjese.«

»I sigurna si da si ga ostavila otvorenog?«

»Da. Ali sada je zatvoren.«

»Dobro, sada se moramo spakirati. Što ti je još potrebno osim odjeće i

kozmetike?«

»Uzimam heparin za trudnoću. To svakako moram ponijeti.«

Odjednom je Lake obuzela malaksalost. Duboko je udahnula, nastojeći

skupiti snagu.

»Bit će ti teško pakirati se uz svijeću. Imaš li C baterije?«

»Nisam sigurna. Ali znam gdje moj muž drži svjetiljke — u podrumu.« Dokje

govorila, Rory je glavom pokazala prema drvenim vratima na drugom kraju

kuhinje koja su očito vodila dolje. »Tamo je njegova radna klupa s alatom.

Svjetiljke su u ladici.«

»Dobro,« Lake je rekla. »Sjedni za stol. Ja ću uzeti svjetiljke i onda ću ti

pomoći da se spremiš. Možemo krenuti za deset minuta.«

»O.K.,« odgovorila je Rory, ali i dalje je nepokretno stajala u sredini kuhinje,

zureći u Lake.

»Što nije u redu?« Lake je rekla.

»Jesi li dobro?« pitala je Rory. »Odjednom izgledaš nekako čudno.«

Roryno se lice izdužilo od brige, njezina blijeda koža obasjana plamenom

svijeće sličila je maski.

»Samo — samo sam umorna. Želim što prije otići odavde.«

»Ja također,« Rory je rekla.

Lake je prešla preko kuhinje. Nakon što je otvorila vrata smočnice,

instinktivno je posegnula za prekidačem i pritisnula ga. Baš glupo, pomislila je.

Zurila je dolje. Čak i uz svjetlost svijeće, smočnica je izgledala poput prazne

crne jame koja se pruža u nedogled. Barem je tamo bio rukohvat da se primi.

Jednom rukom držeći se za rukohvat, oprezno je silazila drvenim stubama.

Dospjevši do zadnje stube vidjela je da je podrum podijeljen na dva dijela.

Na desnoj strani su se nalazili stroj za pranje rublja, stroj za sušenje odjeće i

samostojeći hladnjak, vodoravni model.

Na kraju lijeve strane ugledala je radnu klupu i nekoliko alatki obješenih

iznad nje. Sve što moram učiniti, rekla je samoj sebi, jest pronaći svjetiljke i

zbrisati odavde.

Prešla je preko betonskog poda i pokušala povući jednu od dviju ladica.

Ruka joj je bila čudno slaba i ladica se nije dala otvoriti. Ponovo je malo jače

potegnula, i ovaj put ladica se naglo otvorila. Na dnu su ležali čavli i ništa više.

Pokušala je otvoriti drugu ladicu.

Tamo su ležale svjetiljke jedna do druge. Bile su dugačke poput onih koje nose

policajci na dužnosti osiguranja važnih događaja.

Zgrabila je jednu, pomaknula sklopku i na svoje olakšanje vidjela da radi.

Ugasila je svijeću i onda uzela drugu svjetiljku. Sada nestani odavde, rekla je

samoj sebi. Okrenuvši se, čula je zvuk prigušene lomljave točno iznad sebe.

Cijelo joj se tijelo streslo. Nešto je teško palo u kuhinji. Je li se Rory spotaknula?

Netko je ušao u kuću? Je li to bio Harry? Ili čovjek iz Brooklyna? Mora se vratiti

gore kako bi pomogla Rory.

Krenuvši, puna straha prema izlazu, odjednom je osjetila vrtoglavicu i

dezorijentiranost u gotovo potpunoj tami. Podigla je nogu da zakorači na prvu

stubu, ali nije uspjela. Posrnula je i pala. Zbog snažnog pada, ispustila je obje

svjetiljke. Čula je kako se jedna otkotrljala po podu, u lijevo. Druga, ona kojom

se koristila, bila je udaljena samo nekoliko koraka, bacajući zraku svjetla preko

tvrdoga betonskog poda. Užasnuta, dopuzala je do nje. Nemoj prestati raditi,

preklinjala je. Uspjela je doći na dohvat svjetiljke. Ispružila je ruku ali ponestalo

joj je snage da je uhvati. Tada je osjetila strašan bol u glavi. Djelić sekunde

kasnije onesvijestila se.

Bol ju je probudio i prisilila se otvoriti oči. Ležala je u potpunoj tami. Glava

joj je pucala kao da ju je netko udario stolicom po zatiljku. Imala je čudan okus

u ustima — metalni. Pomislila je da se negdje u ustima porezala. Pokušala je

pronaći mjesto jezikom, ali zbog natečenosti nije ga uspjela pomaknuti.

Gdje sam? pitala se u panici. Srce joj je počelo snažno udarati, a glava ju je

sve jače boljela. Pokušala je pomaknuti se, ali shvatila je da je paralizirana.

Prisilila se udahnuti zrak. Ovo je poput noćne more, rekla je sama sebi,

jedne od onih u kojima možeš sanjati i istovremeno vidjeti samog sebe. Ali

probudit ću se. Dok je udisala zrak, osjetila je miris nečega pljesnivog, poput

ustajale odjeće. Ne, ovo je bilo stvarno. Ponovo se pokušala pomaknuti. Nije

mogla micati rukama, ali zato je uspjela malo okrenuti glavu.

Zvuk se probio kroz tamu — razvučeno brujanje koje nije prepoznala.

Njezino je srce počelo još jače lupati. To je motor, pomislila je na kraju.

Shvatila je, napokon, gdje se nalazi. Ali zašto? Je li pala? Ili ju je netko

udario? U glavi joj je bila zbrka, njezine misli bile su poput zapletenih trava u

jezeru. Sjetila se početka i pokušala korak po korak krenuti od tamo. Posljednje

čega se sjećala bilo je kako pokušava dohvatiti svjetiljku. Čini se da je prestala

raditi. Koliko je dugo ovdje i zašto je sama? I onda je odjednom znala istinu.

Sjetivši se što se dogodilo, zajecala je od očaja.

Shvatila je da brujanje motora dolazi od škrinje za zamrzavanje koju je

vidjela ranije, što znači da se je struja vratila. Pomaknula je i pokušala pokrenuti

ostatak tijela. Osjećala je kao da su joj noge od olova, ali mogla je pokrenuti

jednu ruku — desnu. Polagano je pomicala desnu ruku.

Istovremeno je čula i drugu vrstu buke — ovaj put odozgo. Koraci. I zatim

otvaranje vrata. Strava ju je preplavila, poput tople tekućine koja struji njezinim

tijelom.

Ubojica je dolazio po nju.

Lake se očajnički pokušavala pomaknuti. Uspjela je dotaknuti lice, ali to je

bilo sve.

Odjednom se upalila žarulja na stropu. Zbog svjetla ju je glava još više

zaboljela, ali nastojala je da joj oči ostanu otvorene.Vidjela je da leži lijevo tik do

podnožja stuba. Dignuvši glavu koja je pucala od boli, ugledala je Rory kako

silazi. »Rory,« rekla je slabim glasom, a glava joj je pala natrag na tvrdi pod.

»Vjerojatno sam se onesvijestila.«

»Naravno da jesi,« Rory rekla, stupivši pred Lake. Nasmiješila joj se odozgo.

»Što?« pitala je Lake omamljeno.

»Znam da jesi. Stavila sam ti nešto u čaj.«

Osjetivši taj okus u ustima, Lake je došlo na povraćanje.

»Zaista se jako ljutim na tebe Lake,« Rory je rekla. »Ako želiš znati, pucam

od bijesa. Ali preveliki sam profesionalac da bih to pokazala.«

»Što... sam napravila?« Lake je pitala.

»Što si napravila? Mislim da znaš, Lake. Zbog tebe je Mark Keaton mrtav.«

Moraš ostati mirna, Lake je naredila sebi, moraš je pokušati urazumiti. »To

nije istina,« rekla je. »Ja — ja nisam imala ništa s tim. Jedva sam ga poznavala.«

»Ali dovoljno dobro da se jebeš s njim. Ti si bila kod njega te noći, Lake.

Nemoj mi lagati. Izdala si se onda kada smo bile u onom glupom pijano baru, jer

si znala za njegovu terasu.«

Lakino srce lupalo je tako jako da je osjetila pulsiranje u glavi.

»Nazvala sam ga te noći, znaš,« Rory je rekla. »Rekla sam mu prije nego što

sam toga dana završila s poslom, za naše dijete. Tada je to za njega bio pomalo

šok, ali ja sam znala da će na kraju biti jako, jako sretan. Samo smo trebali malo

više porazgovarati o tome. Ali čim sam čula njegov glas na telefonu osjetila sam

da nekoga očekuje. Nisam imala drugog izbora nego otići k njemu — i naravno

bila sam dovoljno pametna da napravim kopiju ključa.«

»Ako slučajno misliš da će policija otkriti da sam bila tamo, jer imaju zapis

poziva, varaš se. Ja sam ih sama na to upozorila, rekavši im da sam razgovarala

s dr. Keatonom te noći. Rekla sam da me je zamolio da ga nazovem kako bih ga

izvijestila o stanju pacijenta. Ali kako ti vrlo dobro znaš, pacijenti su bili zadnja

stvar koja mu je te noći bila na umu. Kada sam ušla u njegovu spavaću sobu,

bilo je odvratno. Odmah sam znala po mirisu da se seksao s nekim. I bila sam

prilično sigurna da si to bila ti.«

Moram učiniti nešto, Lake je pomislila prestravljena. Podigla je malo glavu,

da se uvjeri da ima dovoljno snage.

»Rory, ja — «

»Začepi, Lake. Ja nisam nekakva budala. Vidjela sam kada si tjedan prije

ludo očijukala s njim. Jednu večer čak sam mislila da si ga namamila k sebi.

Žene su takvi grabežljivci — one jednostavno ne žele ostaviti na miru muškarca

poput Marka.«

»Ali — «

»Da se nisi usudila spominjati mi tu riječ. Dobro ja poznajem žene poput

tebe. Znala sam da sam dobro pogodila, vidjevši te kako si se potpuno

skamenila kada je policija došla na kliniku. Spomenula sam policajcima da si

bila vrlo uzrujana i odmah sam vidjela da i oni misle da si upletena. U tom sam

trenutku shvatila da te moram zaplašiti da vidim kako ćeš reagirati.«

»Ti — ti si obrijala Smokeya?« Lake je pitala. Dok je dobivala na vremenu, u

panici je pokušavala razmišljati.

»Tako se zove onaj tvoj debeli ružni mačak? Nikome to nisi spomenula ni

jednom riječju.Tada sam bila potpuno sigurna da nešto skrivaš.«

»Ja — «

»Oh, zaveži, Lake. Zar ne vidiš što si napravila? Zbog tebe Mark neće nikada

vidjeti svoje dijete.«

»Ali zašto si ga morala ubiti?«

»Ti si očito zatrovala njegov um protiv mene. Nije bio spreman posvetiti

svoje vrijeme meni i djetetu. Dok bih ja vodila brigu o našem sinu, on bi bio

zauzet ljubakanjem s tobom u gradu.«

»Rory, ja jesam otišla u stan dr. Keatona — ali samo kako bih razgovarala s

njim,« Lake je rekla. Njezine su joj riječi zvučale šuplje, ali jedino što joj je ostalo

bila je laž. »Ticalo se klinike. On je bio u kontaktu s jednom od žena — s jednom

od žena kojoj su unijeli tuđe zametke. Potrebna mi je tvoja pomoć kako bih

raskrinkala kliniku. Nije u redu ono što rade. Nitko ne mora znati za dr.

Keatona.«

Rory je samo zurila dolje u Lake, prazna pogleda. Lake nije mogla pogoditi

što joj se mota po glavi. Razmišlja li o onome što joj je rekla? pitala se.

»Lažljivice,« Rory je ispalila. I onda, potpuno je iznenadivši, slijedio je jak

udarac postrance nogom po glavi. Premda je Rory nosila balerinke, udarac je

bio snažan i njezina je glava ponovo pala na pod.

Lake je automatski zastenjala. Rory će je ubiti. Morala je nekako izaći iz

podruma.

Osjetila je kako joj se snaga vraća u ruke i noge — možda jer je popila samo

malo čaja — ali nije smjela dopustiti da Rory to vidi. Mora je nadmudriti. Lakine

su oči instinktivno u polutami potražile Rorynu slobodnu ruku, onu bliže njoj.

Hoće li je pokušati ubosti nožem — kao što je to učinila s Keatonom?

Rory se podrugljivo nasmijala. »Ne, nemam nož, Lake,« rekla je, očito

uhvativši Lakin pogled. »Ne mogu imati krvoproliće u podrumu. Ne želim krv na

betonu, vjeruj mi.«

U trenu se našla na njoj, povukavši je za majicu. Roryje omotala tkaninu oko

šake i počela je vući po podu. Bila je neočekivano jaka. Kamo me nosi? Lake je

pomislila uspaničeno. Pustila je da je vuče, pretvarajući se kao da je još

nepokretna, ali njezine su oči gledale naprijed. Tada je ugledala škrinju prema

kojoj ju je Rory odvlačila.

29.ONA ĆE ME tamo zaključati, Lake je shvatila. Umrijet ču od hladnoće i gušenja, i

nitko neće znati što mi se dogodilo. Njezinu će djecu do kraja života proganjati

majčin nestanak.Užasnuta, osjetila je nagon da se pobuni i da se se bori, ali zatomila je taj

instinkt. Mora napraviti sve da Rory pomisli kako je potpuno bespomoćna. Njezine su oči prelazile po podrumu, pretražujući. Morala je doći do oružja s kojim će udariti Rory. Ali tamo nije bilo ničega.

Rory ju je dovukla do škrinje, ispustila je uz udarac na beton i podigla poklopac. Lake je mogla osjetiti kako krik nastaje u njezinu grlu, nešto primitivno i prestravljeno, ali nije ga ispustila. Pokušala je pomaknuti noge. Mišići su joj bili još slabi, ali sada ih je barem mogla pomaknuti.

Rory se okrenula i ovaj put zgrabila je Lake odostraga ispod ruku. Pridigla ju

je i dio njezina trupa prebacila preko jedne strane škrinje. Kada ju je zapuhnuo

hladni zrak odozdo, Lake je ispružila ruke kako bi se dočekala. Uhvatila se za

nešto tvrdo i hladno, vjerojatno paket zamrznute hrane. Desnom rukom zgrabila

je jedan od paketa. Bio je sklizav i morala ga je čvrsto primiti. Kada je Rory

pokušala ugurati Lakinu desnu nogu u škrinju, Lake se izvukla i zamrznutim

paketom udarila Rory u lice.

Sila udarca odbacila ju je unatrag. I dalje slaba tijela, nespretno je koraknula

naprijed i ponovo udarila Rory. Ovaj se put Rory zani-

jela prema zidu i pala na koljena, držeći se za trbuh. Lake je otetura- la do

stuba, pomažući se pritom rukama, da bi se zatim u polupuzajućem položaju

popela na vrh. Vrata prema kuhinji bila su otvorena. Molim te, molim te, neka

imaju bravu, preklinjala je. Ispod nje čula je Rory kako nešto viče. Lake je

dospjela do vrha, uvukla se u blještavo osvijetljenu kuhinju i zalupila vratima.

Vrata su imala bravu — zasun koji je Lake brzo potegnula.

Na svoje olakšanje vidjela je da je njezina torba bila tamo gdje ju je ostavila.

Prebacivši remen torbe preko glave, glavinjajući ušla je u srednju sobu.

Nesigurno se probila do prednjih vrata. Zatim je posegnula za automobilskim

ključevima i onda za svojim BlackBer- ryem. Zvuk jednoličnog udaranja

odjekivao je kućom.To je bila Rory koja je iz podruma lupala po vratima.

Lake je nazvala 911. Operater je odgovorio nakon druge zvonjave.

»Netko me pokušava ubiti,« rekla je.

»Molim vas recite mi svoju lokaciju.«

»Uh —- Put Red Fox. 271, mislim.«

»Jeste li u neposrednoj opasnosti?«

Lake je slobodnom rukom otvorila prednja vrata. Kiša je i dalje neumorno

pljuštala. Zvučalo je kao da se voda prelijeva preko brane.

»Da, ali ja sam je zaključala u podrum.«

»Pomoć stiže. Molim vas ostanite na liniji dok ne stigne policija.«

»Ne mogu. Moram doći do auta.«

Ubacila je BlackBerry natrag u torbu i nespretno ugurala noge u cipele za

kišu, koje je ostavila na ulazu. Spustila se niz prednje stube i krenula postrance

od kuće. Pritisnula je dugme za otključavanje na ključu i svjetla automobila su

bljesnula, osvjetljavajući je. Počela je teturati preko dvorišta.

Adrenalin koji ju je spasio u podrumu sada je potpuno nestao. Ponovo se

osjećala iscrpljeno i slabo. Uz to se morala boriti s blatom. Čvrsto se primalo za

njezine cipele, zbog čega se osjećala kao da trči po dubokoj vodi. Morala je na

trenutak zastati kako bi došla do daha.

Zatim je čula buku, i od preplašenosti poskočila. Pomislila je da se radi o

udaru groma. Okrenula se i pogledala kroz pljusak. Vidjela je slabo svjetlo kako

svijetli kod stražnjeg dijela kuće — shvatila je u čudu da su vanjska vrata

podruma širom otvorena. Zatim je spazila Rory kako je nasrnula na nju. U

visoko podignutoj ruci držala je lopatu sa zašiljenim vrhom.

Lake se okrenula i nastavila trčati. Auto nije bio daleko, ali mogla je iza sebe

čuti zadihanost i šljapkanje Rorynih cipela po blatu. Lake je gotovo uspjela stići

do kola, gotovo. Tada je uslijedio udarac. Čula je prije toga kako je zamahnula

lopatom prema njoj. U glavi joj je odzvanjalo, zatim se osjetila neizdrživ bol.

Lake je zateturala naprijed i onda se pokušala uspraviti. No udarac ju je

ostavio bez zraka, pa je pala i ostala s koljenima u blatu. Još je u šaci stiskala

ključ, nastojeći se pridići. Roryje podignula lopatu, spremna za sljedeći udarac.

Kada je zamahnula, Lake se izmaknute u desno. Lopata je promašite njezinu

glavu ali metalni vršak ju je tako snažno udario po ruci da je vrisnula od bola.

Lake se otsklizala natraške po blatu, nastojeći skupiti snagu da ustane. Kada

je Rory ponovo zamahnula lopatom, Lake ju je jako udarila u bradu. Rory je

zateturala unatrag, rukom se instinktivno uhvativši za bradu, i ispustila lopatu.

Lakeina odjeća bila je natopljena vodom, gotovo ju je povlačila dolje. Svom

snagom koju je uspjela skupiti, navalila je na Rory, oborivši je na zemlju. Lopata

joj je ispala iz ruke. Lake ju je podigla i bacila preko dvorišta, a Rory vrisnula od

bijesa.

Sada je dobila svoju jedinu šansu. Lake je pojurila prema autu, brzo otvorila

vrata i uskočila. Mokrim, skliskim prstima pipala je po vratima dok nije pronašla

bravu i zaključala je. U istom je trenutku Rory stigla do auta, pokušavajući

otvoriti vrata. Kada ih nije uspjela otvoriti, počela je udarati po prozoru.

Ne gledaj, samo kreni, Lake je rekla samoj sebi. Njezina se desna rukla

tresla. Morala ju je umiriti s drugom kako bi gurnula ključ u bravu. Roryje još

lupala po prozoru, tako jako daje Lake bila sigurna da će ga razbiti. Upalila je

motor i stavila mjenjač u položaj za vožnju unatrag. Dok se udaljavala, mogla je

vidjeti kako Rory stoji obasjana svjetlima automobila, dok se voda cijedila s nje,

otvorenih ustiju od bijesne zbunjenosti. Onda se okrenula i iščeznula u tami.

Lake se vozila prema izlazu. Zbog mraka i pljuštanja kiše nije mogla baš

ništa vidjeti u retrovizoru. Neću uspjeti, pomislila je očajnički. Pokušala se

koncentrirati ali i dalje se osjećala malaksalo i boljela ju je glava. Na trenutak se

auto zanio u lijevo i stražnji je branik zakvačio stup ili kamen uz rub staze.

Okreni se, rekla je samoj sebi. Jedino tako će moći izaći van. Prednja svjetla

osvjetljavala su travu desno od puta i ona je pretpostavljala da će tamo biti

dovoljno prostora da se okrene.

Pokrenula je auto, pritisnula gas i manevrirala u desno. Zatim je stavila

mjenjač u položaj za natrag i okretala upravljač dok nije usmjerila stražnji dio

kola prema kući. Dodirnula je papučicu. Stražnji su se kotači micali, ali ne i

prednji. Zarobljeni su u blatu, shvatila je, pritisnuvši kočnicu. Naganjala je

motor, ali su se kotači okretali sve brže, prskajući blato na prednja svjetla.

Lake je zamalo hiperventilirala. Udahnula je kroz nos, nastojeći se smiriti

kako bi se usredotočila. Blago okrenuvši upravljač, ponovo je pritisnula gas.

Ovaj put auto je odskočio unatrag i uspjela ga je okrenuti tako da je gledao

prema izlazu. S olakšanjem je krenula stazom. Pogledala je brzo u retrovizor.

Rory nije bilo ni traga.

Došavši do ceste, skrenula je u desno. Nije imala pojma kamo ide, znala je

samo da je došla iz toga smjera. Nije se usudila petljati s navigacijskim

uređajem. Samo će voziti dok ne dođe do nekoga grada. I onda što? Prije je

nazvala policiju i sada će ih morati izvijestiti što se poslije dogodilo. Što će im

reći? Oni su sada već bili na putu prema Rorynoj kući i sigurno će razgovarati s

njom. Rory će sve poricati, i ispričati im da je Lake bila s Keatonom te noći, čak

će im reći da je ona ubila Keatona. Imat će razlog usporediti njezinu DNK.

Cesta je postala opasno uska, a kiša je lijevala, padajući u stranu zbog

vjetra. Ona se još osjećala slabo, vrtjelo joj se. Sve će biti u redu, hrabrila se,

samo vozi polako. Nagonski je pogledala u retrovizor. Dva bijela prednja svjetla

izronila su iz tame. Je li to bila Rory?

Stegnuvši upravljač automobila, Lake je ubrzala, iako ju je bilo strah da ne

izleti s ceste. Svjetla su se približavala. Izgledala su kao da su živa, dva

demonska stvorenja koja je prijeteći sustižu.

Ali odjednom su svjetla nestala. Činilo se kao da je automobil progutala noć.

Zatim je čula zvuk automobila. Kretao su se drugim trakom, usporedo s njom.

Rory se sprema udariti u nju, shvatila je užasnuta.

Jedva je završila misao, kada je osjetila udarac u stražnji lijevi dio

automobila. Vozilo se zanijelo, Lake je najprije poletjela naprijed i udarila u

upravljač, zatim joj je glava odskočila unatrag. Naišla je na zavoj i nije mogla

vidjeti što je na drugoj strani. Služeći se nekim starim nagonom, polako je

dotaknula kočnicu i usporila auto.

Sekundu zatim, Lake je čula strahovit prasak, kao da se drvo ra- scijepilo od

udarca groma, a slijedila ga je kakofonična buka rasprskanog stakla. Rory je

autom udarila o nešto.

Lake je oprezno smanjila gas, pitajući se što bi trebala napraviti. Prešavši

zavoj, opazila je rotirajuća crvena svjetla na krovu bijeloga policijskog vozila,

ispred nje na raskrižju. Skretala su na glavnu cestu. Nije imala drugog izbora

nego se zaustaviti.Usporila je i trubila glasno i dugo kako bi privukla njihovu pozornost. Vozilo

se zaustavilo usporedo s njenim autom na cesti. Sa strane je pisalo policija Bedford Hills. Spustila je prozor. Istovremeno se spustio i prozor policijskog vozila. U njemu je bio samo vozač široka lica i debelih crnih obrva, odjeven u tamnoplavu policijsku odoru. Imao je oko 30 godina.

»U čemu je problem, gospođo?« pitao je.»Jeste li došli zbog poziva 911?« Činilo joj se kao da plete jezikom.»Vi ste osoba koja je nazvala?«»Da —jedna me žena pokušava ubiti. Ona — ona je iza nas. Pokušala me

izgurati s ceste. Mislim da je u nešto udarila.«Policajac je pogledao naprijed, i u istom je trenutku zgrabio svoj radio.»Zovite pojačanje,« rekao je. »Cesta High Ridge i Red Fox.« Okrenuo se

prema Lake, ozbiljna izgleda.»Gospođo, molim vas da se zaustavite sa strane i upalite sva četiri

pokazivača smjera. Ne izlazite iz auta. Brzo ću se vratiti.«Napravila je ono što joj je rekao. Nakon što je ugasila auto, okrenula se u

sjedalu, ali jedino što je mogla vidjeti bila su crvena stražnja svjetla policijskog vozila kako vijuga cestom. Lake je pogledala dolje. Njen cijeli prednji dio tijela bio je poprskan blatom. Znala je da joj je i lice umrljano blatom. Vjerojatno

izgleda strašno, poput nekakve luđakinje. Osim toga, bit će njezina riječ protiv riječi nekoga tko je trudan pet mjeseci. Kako će bilo koga uspjeti uvjeriti da govori istinu?

U pretincu za rukavice, pronašla je nekoliko papirnatih rupčića i obrisala njima što je više mogla blata s lica. Imala je modricu iznad oka — od udarca. Još je težu ranu imala na stražnjem dijelu glave. Prošla je grubo rukom kroz kosu i dotaknula veliku, ljepljivu kvrgu. Neće li te rane biti dovoljan dokaz da je napadnuta? Ali Rory će vjerojatno reći da se ona samo branila.

Lake je posegnula za BlackBerryem u svojoj blatnjavoj torbi. Za divno čudo

bio je suh. Mora nazvati Archera — i pronaći odvjetnika. Previše je opasno da bi

se nosila sa svim ovim sama.

Na njenu žalost poziv je otišao ravno u Archerovu govornu poštu.

»Kit, ja sam u gadnoj nevolji. Ja — Rory me pokušala ubiti. Ona je ubila

Keatona. Ja sam u Bedford Hillsu, država New York. Molim te, nazovi me što

prije možeš.«

Zatim je pokušala dobiti Hotchkissa, slutila je da će dobiti govornu poštu, a

opet se nadala da on ima neki broj za hitne slučajeve. Iako nije očekivala da bi

je mogao zastupati u ovoj situaciji, mislila je da joj može nekoga preporučiti. No

nije imala sreće.

Nekolicina njezinih prijatelja bavila se pravom i ona se pitala bi li mogla

kontaktirati s nekim od njih. Sigurno će se zaprepastiti kada im objasni u kakvoj

je situaciji, pomislila je žalosno.

Onda je zazvonio njezin BlackBerry. Smirila se kada je vidjela da je to bio

Archer.

»Reci mi da je s tobom sve u redu,« zahtijevao je čim se javila.

»Fizički, da — samo sam malo natučena i osjećam mučninu. Ona je stavila

nešto u moje piće kako bih izgubila svijest. Ali nije to problem. Rory je potpuno

luda. Sigurno će cijelu stvar prikazati kao da sam ja napala nju ili nešto slično

tomu.«

»Gdje si ti sada, inače? Mislim, gdje u Bedford Hillsu?«

»Sjedim u autu, parkiranom uz rub ceste. Ovdje je policajac, ili je upravo iza

mene. Rory me pokušala izgurati s ceste i onda je udarila u drvo. Mogla bi biti

ozlijeđena, ali nisam sigurna..«

»Rory je ubila Keatona, kažeš? Jesu li oni bili u vezi?«

»Čini se da jesu. Tvrdi daje dijete koje nosi Keatonovo —jesam li ti rekla da

je ona trudna? Ali ona je takva luđakinja. Tko zna je li to istina. Hitno mi je

potreban odvjetnik — poznaješ li koga?«

Spazila je ispred na cesti nešto blještavo. Kroz žamor kiše začula je zavijanje

sirene.

»Oh Bože, dolazi vozilo Hitne pomoći,« rekla je, gledajući kroz vjetrobransko

staklo. »Ona je sigurno ozlijeđena.«

»Ja znam nekoliko odvjetnika koji se bave kaznenim pravom. Pokušat ću

stupiti u kontakt s nekima od njih noćas.«

»Hvala. Hvala.«

»Imaš li neku ideju kamo će te odvesti?«

»U policijsku postaju, sigurna sam.«

»U redu, nazovi me čim saznaš u koju. I reci im da te moraju prvo odvesti u

sobu za pružanje prve pomoći radi testiranja na drogu koju ti je dala. To će ti

biti potrebno kao dokaz. A i dobit ćeš na vremenu dok ja ne dođem s

odvjetnikom.«

»Ti ćeš isto doći?«

»Da. Krenut ću prema sjeveru što je prije moguće. Samo me nazovi čim

saznaš točnu lokaciju.«

Kada je završila s razgovorom, vozilo Hitne pomoći prošlo je pokraj nje,

mokro od kiše i nastavilo se nakon zavoja oprezno kretati uz cestu. Zatim se

zaustavilo, ali ona je jedino mogla vidjeti njihovo svjetlo kako se nazire kroz

drveće.

Nije imala pojma koliko dugo bi trebala ovdje sjediti. Sigurno će poslati nekoga

natrag da razgovara s njom. Pokušala je razmisliti o svojoj situaciji. Što će reći

policiji? Da je otišla u Rorynu kuću da vidi dosjee. Oni će ih tamo pronaći kao

dokaz i Archer bi mogao potvrditi njene izjave o klinici. I njezina ozljeda glave

također je dokaz da je napadnuta. Ali ako im kaže da ju je Rory pokušala ubiti,

jer je vjerovala da je bila u vezi s Keatonom, to bi mogao biti dovoljan razlog

policajcima u gradu da uzmu njezinu DNK. I onda će imati dokaz da je spavala s

Keatonom. Već si je predstavila u mislima samozadovoljan izraz na Hullovu licu

kada bude čuo vijest. I na Jacko- vu. Onda je pomislila na Willa i Amy. Ne

smijem ih izgubiti, bila je odlučna.

Mora doći s nečim što bi sve objasnilo. Ali Rory će imati svoju verziju. Reći

će da je nekako, kada su zajedno pregledavale dosjee, shvatila da je Lake

spavala s Keatonom i ubila ga. Usula je drogu u Lakein čaj da pobjegne, ali Lake

je to otkrila i pokušala je savladati. Onda ju je slijedila svojim autom da vidi

kamo ide. Mislila je da će putem nešto smisliti.

Moram opovrgnuti koje im god laži Rory bude rekla. Ali kako? Cime? Brzo je

pogledala gore, shvativši da se izgubila u mislima.

U tom je trenutku kiša naglo prestala padati, kao da je netko dotaknuo

prekidač. Ispružila je vrat i vidjela da sve više svjetala treperi kroz drveće. Očito

su stizala pojačanja iz raznih smjerova. I sada su se policijska vozila povlačila u

njezinu smjeru.

Unutra je bio isti policajac s kojim je prije razgovarala. Zaustavio se, izašao

iz auta i ponovno prišao njezinu autu.

»Gospođo, molim vas, možete li izaći iz svojeg vozila.«

Iako je njegov glas bio miran i jednoličan, imao je prizvuk nezadovoljstva.

Otvorila je vrata i osjetila vlažan noćni zrak.

»Kako se zovete?« pitao je. U tami su njegove debele obrve izgledale poput

gusjenica koje spavaju na licu.

»Lake Warren.«

»Gospođo Warren, ja sam policijski službenik Clinton. Morate doći u našu

policijsku postaju radi ispitivanja.«

»Ja —ja moram otići prvo u bolnicu. Žena na cesti iza nas — Rory Deever —

ona me je drogirala i udarila u glavu.«

Prazno je zurio u nju, ali kada je okrenula glavu da mu pokaže ranu,

koraknuo je iznenađeno unatrag. Udaljio se i počeo govoriti u svoj voki-toki

uređaj.

»Molim vas, pođite sa mnom,« rekao je, okrenuvši se natrag. »Zaključajte

svoje vozilo.«Rekla je sama sebi da ne smije djelovati preplašeno. Ona je bila žrtva, a ne

kriminalac, i morala je ostavljati takav dojam.»Naravno,« rekla je. »Žena koja me napala — je li udarila u drvo?«»Za sada vam ne mogu dati tu informaciju.«Otvorio je stražnja vrata svog automobila i ona je ušla. Stražnja sjedala

zaudarala su na ustajali znoj i prženu hranu i to ju je zamalo natjeralo na povraćanje. Mislila je da će možda proći pokraj nesreće ali policajac je okrenuo vozilo i krenuo suprotnim smjerom. Vožnja je trajala dvadesetak minuta. Cijelo je vrijeme osjećala nadiranje straha, poput oticanja ruke kojom je udarila u vrata.

Dobit će na vremenu, zbog ispitivanja krvi, ali na kraju će se ipak morati suočiti s policijom i njihovim pitanjima. Molila se da Archer uspije pronaći odvjetnika.

Odveli su je u bolnicu Northern Westchester, golem kompleks zgrada s prostorijama hitne medicinske pomoći osvijetljenima kao usred bijela dana. Čekaonica je bila do četvrtine ispunjena pacijentima. Ljudi koji su trebali biti zaokupljeni svojim iščašenim zglobovima i aritmijama srca zinuli su od čuda vidjevši kako Lake ulazi s policijskom pratnjom. Dok je jedan policajac stajao tik uz nju, Lake je objasnila trijažnoj sestri da su je drogirali i pokazala joj ranu na glavi. Da izbjegnu znatiželjne poglede u čekaonici, odmah su je uveli u malu sobu za preglede. Kada su ona i policajac došli tamo, svi su pogledi bili usmjereni u nju.

»Mogu li znati kamo ćete me odvesti poslije?« Lake ga je pitala.»Jedan od detektiva će vam sve objasniti,« rekao je. »On će brzo doći.«Policajac barem nije krenuo za njom u sobu — ostao je stajati odmah ispred

vrata, nakon što ju je preuzela sestra i ispratila ostatak puta. Zamolila je Lake da pričeka nekoliko minuta i ostavila je samu. Lake je lagano dodirnula ranu na glavi i osjetila slabašno curenje krvi.

»Gospođo Warren?«

Brzo je okrenula glavu na desnu stranu. Na ulazu je stajao krupan muškarac

s krupnim brkovima. Nosio je plavo-zelenu kockastu jaknu. Očito nije bio

liječnik. Ona je potvrdno kimnula.

»Ja sam detektiv Ronald Kabowski iz policije Bedford Hills. Čuo sam da će

liječnik doći za sekundu, ali prije toga htio bih malo porazgovarati s vama — ako

se dovoljno dobro osjećate.«Ti si žrtva, podsjetila je samu sebe. Nemoj se ponašati kao da si kriva.

»Hvala vam što ste došli,« rekla je.»Rekli su mi moji kolege kako sumnjate da su vas drogirali.«»Ne sumnjam — znam. Ja sam se onesvijestila i kada sam došla k svijesti, ta

žena — Rory Deever, sama je priznala da je to učinila.«»Čini se kao da ste proživjeli strašnu noć.« Njegove su riječi bile ispunjene

simpatijom, ali je ona proniknula njegovu strategiju. Očito je htio zadobiti njeno povjerenje kako bi mu se povjerila.

»Da. I tu je još jedna bitna stvar, koju morate znati. Ovaj događaj ima veze s

jednim ubojstvom u New York Cityu — sa smrću liječnika, Marka Keatona.«

»Recite mi što se točno dogodilo noćas.«

Nagonski je skrenula pogled i poželjela da to nije učinila.

»Želim vam sve ispričati,« rekla je, gledajući ponovo u njega. »Ali situacija je

prilično zamršena — mislim, zbog ovog drugog slučaja bilo bi mi draže kada bih

uz sebe imala odvjetnika.«»Odvjetnika?« on je rekao. Njegova su se usta otvorila od čuđenja,

otkrivajući velik lijevi očnjak žut poput starog hladnjaka.

»Jeste li potpuno sigurni? To će sve jako usporiti.«

»Jasno mi je, ali stvari zaista nisu jednostavne.«

On je zurio u nju, a sva je njegova hinjena naklonost nestala.

»Kako želite,« rekao je. »Vidjet ću što mogu saznati od druge umiješane

strane.«

30SRCE JOJ SE STEGNULO. Rory su očito odveli u istu bolnicu, samo je ušla na

prednji ulaz. Ako ona prva ispriča svoju priču, Lake će se morati braniti i pobijati

laži psihopata. Ali nije se usudila ništa reći detektivu. Mogla bi se još dublje

zakopati u rupu.

»Možete li mi reći kamo ćemo otići nakon što me doktor pregleda?« Lake je

rekla.

»Moram to reći svom odvjetniku.«

»U policijsku postaju, Bedford Hills,« rekao je i okrenuo se na petama.

Odmah nakon što je otišao, ponovo je nazvala Archera. Brzo mu je

prepričala što se u međuvremenu dogodilo. Također mu je objasnila gdje se

može naći s njom.

»U redu, pronaći ćemo to mjesto. Ja sam upravo pokupio Madelyn Silver —

ona je fantastična odvjetnica za kazneno pravo. Dao sam joj samo pet minuta

da se spremi. Rekla je da je zato ne možeš kriviti ako se pojavi u pidžami.«

Lake je pao kamen sa srca.

»Ti ćeš možda doći tamo prije mene,« rekla je. »Još me nije pregledao

liječnik.«

»Nema problema. Čekaj, ostani na telefonu. Mogla je čuti kako nekomu

pruža telefon.«

»Lake, ovdje Madelyn Silver,« rekao je dubok i hrapav glas. »Je li policija

pokušala s vama razgovarati?«

»Da — detektiv je došao u bolnicu. Rekla sam mu da je sve što se dogodilo

povezano s ubojstvom u New York Cityu i da zato ne želim ništa reći prije nego

što dođe moj odvjetnik.«

»Dobra cura. Nemojte im dopustiti da vas prestraše. Ne govorite ništa.«

Ali što ću reći njoj, kada dođe, Lake se pitala nakon što je završila razgovor.

Hoće li se usuditi sve ispričati Madelyn Silver? Na osnovi onoga malo što je Lake

znala, bila je prilično sigurna da je odvjetnicima zabranjeno zadržavati za sebe

informacije o zločinu. I nije li napuštanje mjesta Keatonova ubojstva bio zločin?

Kada bi Lake samo mogla saznati što je Rory rekla policiji — onda bi bila puno

sigurnija u razgovoru sa Silver.

Činilo se da nekoliko sljedećih minuta beskonačno traje. Mučnina je malo

popustila, ali i dalje su je boljeli glava i tijelo. Mislila je na djecu i kroz što bi oni

prolazili da ju je Rory uspjela ugurati u škrinju. Ali ako nakon ovoga, odvedu

Lake u zatvor, to će biti skoro jednako loše.

Bila je svjesna da policajci hodaju ispred i nešto međusobno govore. Liječnici

i sestre pogledavali su stalno prema otvorenim vratima njene sobe dok su

prolazili. Nakon deset minuta, policajac koji ju je dovezao u bolnicu, ušao je u

sobu s kamerom. Došao je snimiti njezine ozljede, rekao je. Zatim je otišao, od

njegova odlaska prošlo je nekoliko minuta. Brinula se jer je znala da što se dulje

oteže s testiranjem, to je manja vjerojatnost da će otkriti tragove droge. Napo-

kon je došla liječnica, visoka, elegantna crnkinja s okruglim smeđim očima.

»Ja sam doktorica Reed,« rekla je, bezbojna glasa. »Policija kaže da tražite

da vam se napravi krvni test?«

»Da. Drogirali su me noćas.« Pokušala je zvučati smireno, poput savršeno

razumne osobe koja nije učinila ništa loše. No znala je da ovako blatnjava,

raščupana i iscrpljena više izgleda kao netko tko je doživio psihički slom.

»Možete li mi opisati simptome?«

»Počela me je jako boljeti glava i onesvijestila sam se — nisam sigurna

koliko dugo sam bila bez svijesti. Moglo je trajati samo nekoliko minuta ili

možda nešto dulje. Poslije mi se vrtjelo u glavi — i bila sam vrlo slaba.«

»Je li vam bilo mučno?«

»Malo.«

»Poslat ću sestru da vam izvadi krv. Također ćete morati dati uzorak urina

— dok to budete radili, sestra će vas promatrati.

»U redu,« Lake je rekla, iako joj se to nije činilo ispravnim. »Imam ranu na

glavi gdje me je udarila lopatom.« Blago je dotaknula kosu natopljenu krvlju

iznad posjekline.

Liječnica je izvukla par rukavica iz ormarića, navukla ih, i oprezno odvajajući

Lakinu kosu, počela pregledavati ranu.

»Izgleda prilično loše,« rekla je trenutak kasnije. »Mislim da nije potrebno

šivanje, ali moramo to odmah očistiti. I morat ćete uzeti antibiotik. Jeste li se

nedavno cijepili protiv tetanusa?«

»Zapravo jesam, prije dvije godine.«

»Dobro. Jeste li noćas imali simptome nagnječenja?«

Lake je umorno pogledala u nju.

»Glavobolje? Vrtoglavice?«

Slegnula je ramenima, nudeći žalostiv osmijeh. »Da, ali njih je mogla

prouzročiti i droga.«

»Boli li vas sada što?« pitala je doktorica Reed.

Zbog te su se primjedbe Lakine oči napunile suzama. Smiješno je, kako je to

bilo blago rečeno kada pomisli koliko se zapravo užasno osjeća.

»Glava me još malo boli.«

»Dat ću vam nešto za to — ali moramo pričekati da napravite analizu krvi.«

Prvi je put vidjela tragove topline u doktoričinim očima.

Stvari su se počele brzo događati. Došla je sestra da uzme krv i otprati je do

kupaonice preko puta hodnika. Tamo je promatrala Lake kako mokri jer se

htjela uvjeriti da neće pokušati staviti nešto u urin. Nakon toga sestra je očistila

i previla rane na njenoj glavi i dala joj ampicilin. Lake se pravila kao da je

usredotočena na ono što radi sestra, dok je istovremeno prisluškivala razgovor

u hodniku. Očajnički je željela saznati što se dogodilo s Rory. U pozadini je

mogla čuti doktore i sestre koji su zahtijevali kompjutoriziranu tomografiju i

prijenosni ultrazvuk ili tražili da se odmah pozove vaskularnog kirurga. Ali nitko

nije spomenuo Rory. A njoj nije bilo traga ni onda kada je policajac vodio Lake

kroz čekaonicu — dok su svi pogledi bili usmjereni u nju.

Bilo je malo poslije deset kad su je otpratili do stražnjeg dijela policijskog

vozila; u 10 i 30 zaustavilo se kod postaje. Prostor je davao dojam bezličnosti,

sa svojim sivim zidovima, metalnim stolovima i linoleumom. Odjednom se, kao

iz magle, pojavio Kabowski. Nije bila sigurna je li on došao već prije ili ih je

jedostavno pratio od bolnice.

»Je li moja odvjetnica već stigla?« pitala ga je.

»Ne bih znao. Bit će najbolje da vas smjestimo negdje gdje će vam biti

ugodno dok ona ne stigne.«

»Hvala vam,« Lake je rekla — iako je znala da mu je sada zadnje na pameti

osjeća li se ona ugodno ili ne.

Odveli su je u malu sobu za ispitivanje s metalnim stolom i nekoliko uz njega

posloženih stolica. Policajac u odori koji ju je pratio nije pitao bi li htjela nešto

popiti. Ne pitaju li oni to uvijek u serijama o policajcima? Osjetila je da se uopće

ne ponašaju prema njoj kao da je žrtva.

Ponovo sama, Lake je poželjela da može položiti glavu na stol i pustiti da joj

poteku suze, ali znala je da bi je oni mogli promatrati kroz staklo na zidu.

Umjesto toga, sjedila je tamo, bezizražajna lica koje nije odavalo njenu

uzrujanost. Pitala se što će se sljedeće dogoditi — i kada će Archer doći s

odvjetnicom.

Nakon 15 minuta, vrata su se širom otvorila i žena, šezdesetih godina i

jedva viša od 160 cm, umarširala je u sobu.

»Madelyn Silver,« rekla je, pruživši usku ruku, i zatresla glavom pokazujući

Lake da ne mora ustati.

Nije nosila pidžamu, ali činilo se da je svoje crne hlače i smeđu pamučnu

vestu navukla na brzinu. Njezina je kosa bila potpuno crna s nekoliko bijelih

vlasi sa strane. Kutevi njezinih očnih kapaka bili su tako naborani da su njezine

smeđe oči imale oblik trokuta. Jedina šminka koju je nosila bio je potez crvenog

ruža koji je nepažljivo prelazio preko rubova njezinih usana. Na prvi je pogled

izgledala kao nečija baka, tip osobe koju se može vidjeti da kukiča na stajalištu

podzemne željeznice, ali odmah nekoliko sekundi nakon što je ušla u sobu, Lake

je mogla osjetiti polje snage oko nje.

»Kako ide, mala ?« ona je rekla, uzimajući mjesto pokraj Lake, namjestivši

svoju stolicu tako da su se gledale licem u lice.

»Ne baš sjajno. Drago mi je da ste ovdje. Je li Kit vani?«

»Da, prisilili su ga da ohladi svoje lijepe noge u njihovoj veseloj čekaonici.

Što je s vašom glavom? Koliko ste teško ozlijeđeni?« Dok je Madelyn govorila,

spustila je sa svog ramena svoje iznošene kožne aktovke, i stavila torbu na stol.

Zatim je izvukla pravni žuti notes. Nešto zbog tog notesa, a nešto zbog oštrog,

a opet materinskog Ma- delynina stila, Lake se prvi put osjetila sigurnom.

»Imam posjeklinu — ali nije dovoljno ozbiljna za šivanje. Doduše mogla bih

imati nagnječenje.«

Madelyn je nakrivila glavu i rastvorila usne, puna nade kao da je upravo čula

glasinu o rasprodaji od šezdeset posto u Saksu.

»Vjerojatno nagnječenje. To znači da bismo mogli odgoditi ovaj intervju.

Jeste li zaista sada spremni za razgovor s tim momcima?«

»Ja —ja ne znam,« Lake je rekla. »Sve — to, je takva zbrka. Ja

— . «

»Čak i ako uspijemo odgoditi intervju, vi i ja moramo razgovarati dok vam je

sve još svježe. Pa zašto ne počnemo i vidimo kako ćete se osjećati kada

budemo krenuli?«

»U redu,« Lake je rekla oklijevajući. Još nije imala pojma što će reći Madelyn.

Ako joj otkrije da ju je Rory optužila za vezu s Keatonom i namamila u kuću

zbog toga, svi će putevi tada sigurno voditi do njene lakomislene noći s njim.

»Je li sigurno razgovarati ovdje?«

»Da, to nije problem. Dok smo dolazili, Archer mi je ispričao što ste otkrili na

klinici. Rekao je da ste se odvezli do kuće gospođe Deever, jer vam je ona

obećala pokazati dokaze.«

»Da, neke dosjee — i ona ih je imala dosta. Vjerojatno se još nalaze na

kuhinjskom stolu, i policija ih mora uzeti kao dokaze.«

»U redu, upozorit ćemo ih na to.« Madelyn je počela raditi zabilješke na

pravnom notesu, služeći se elegantnim nalivperom Mont Blanc. Drugom je

rukom povukla krajeve sakoa preko svojih punih grudi, kao da joj je nezgodno

sjeo. »Sada, molim vas, ispričajte mi sve, od početka do kraja.«

Lake je samo sjedila ondje, ukočena. Koliko joj može reći?

»Mogu li vas prvo nešto pitati?« Lake je rekla, napokon. »Znate li što se

dogodilo s Rory? Je li ona ozlijeđena? Je li policija već razgovarala s njom?«

Madelyn je odložila svoje nalivpero i pogledala u Lake. Njezin pogled bio je

taman i ozbiljan.

»Što je?« Lake je pitala slabašnim glasom.

»Imam uznemirujuće vijesti koje vam nisam htjela odmah reći. Policija ne

zna da ja to znam, ali... Rory Deever je poginula u prometnoj nesreći. Umrla je

trenutno.«

Lakeino srce kao daje stalo usred otkucaja. Jedva je mogla povjerovati u ono

što je upravo čula. Osjetila je navalu olakšanja. Skoro istog trena, pomislila je na

nerođeno dijete i lice joj se zgrčilo od bola.

»Ali ona nije vozila tako brzo,« rekla je Lake.

»Čini se da nije imala sigurnosni pojas, jer je stradala zbog udarca glavom u

vjetrobran.«

»Kako — kako ste saznali za to?«

»Archer ima svoje pouzdane izvore u medijima.«

»Jeste li potpuno sigurni?« Lake je pitala. »Detektiv koji je razgovarao sa

mnom — Kabowski — kao da je nagovijestio da će razgovarati s Rory noćas.«

»Sigurna sam da se samo poigravao s vama. Ali, gledajte — ne želim da se

brinete. To sada malo komplicira stvari, znam, ali dat ću sve od sebe da se

dobro osjećate. Kužite?« Lake je kimnula glavom, dok je u mislima procesirala

novost. To sad sve mijenja, shvatila je. Neće biti Roryne verzije događaja. Lake

se borila s nagonom da se počne smijati poput luđakinje.

»Shvatila sam,« Lake je rekla.

»U redu, sada mi recite što se dogodilo.«

Lake je počela od razgovora s Rory i povela Madelyn kroz sve što je slijedilo.

Dokje ponovo proživljavala strašne minute u podrumu, glas joj je postao

isprekidan. Prvi put si je potpuno predočila kako bi to izgledalo da je završila u

škrinji, ležeći na hrpi zamrznuta mesa i boreći se da dođe do zraka, dok se ne bi

ugušila.

»Ali zašto?« Madelyn je pitala. Njene su oči bile zbunjene, nisu optuživale.

»Kakva je smisla imalo ubiti vas?«

»Jer... je ona mislila da sam ja otkrila da je ona ubila dr. Keatona. I morala

me ušutkati.«

»Ali jeste li vi to otkrili? Kako?«

Lake je zastala na trenutak, misli su joj jurile ispred riječi.

»Odala se,« rekla je. »Dok smo pregledavale dosjee u kuhinji, rekla je da je

možda dr. Keaton također otkrio istinu o klinici i da su ga zato ubili. Ja sam rekla

da je to vrlo moguće, ali da je Keatonova smrt isto tako mogla biti slučajnost.

Mogla je recimo biti povezana s pljačkom. Medicinska sestra koja je zalijevala

njegove biljke spome- nula je da je imao terasu i ja sam sugerirala Rory da je

netko od onuda mogao provaliti. I tada se odala. Rekla je da se niotkuda nije

moglo doći na terasu... Očito je bila tamo.«

Lake je u trenu palo na um — da preokrene to što se sama izdala u pijano

baru u laž koja bi je mogla spasiti. Tko će ikada moći znati sa sigurnošću da to

nije bila istina. To je objašnjenje uopće nije dovodilo u vezu s Keatonom.

»Tada ste znali? Kada se ona odala?« Madelyn ju je gledala u nevjerici.

»Ne. Tada nisam odmah sve povezala. Ali primjedba mi se učinila nekako

čudna, i sigurno se to vidjelo na mojem licu. Mislim daje ona mislila da ja znam.

Nakon toga mije dala čaj. I poslije u podrumu, bila je sva izvan sebe od bijesa

jer je bila uvjerena da sam je otkrila. Tada sam znala.«

Madelyn je ponovo povukla svoj sako i čvrsto pritisnula crveno našminkane

usne. Lake je vidjela daje osjetila da nešto nedostaje u priči, ali nije znala što.

»I Roryje vjerovala da ćete je vi razotkriti?«

»Pretpostavljam. Tada se počela ponašati potpuno ludo, kao da će doživjeti

slom živaca. Rekla je da nosi Keatonovo dijete i da ga je ubila jer je spavao s

drugim ženama i nije shvatio njezinu trudnoću ozbiljno.«

»Ona je očito imala psihičkih problema — možda granični poremećaj

osobnosti.«

»U redu,« Madelyn je rekla trenutak kasnije, kao daje prihvatila Lakeino

objašnjenje usprkos svojoj intuiciji. »Ispričajte mi ostatak. Kako ste pobjegli?«

Lake joj je ispričala točno što se dogodilo — da je zaključala Rory u podrum i

da ju je Rory napala u dvorištu i zatim slijedila svojim autom. Na trenutke joj je

glas postajao nesiguran i tada je morala samu sebe podsjetiti. Taj dio je

potpuno istinit.

»Pokušala me je izgurati s ceste,« Lake je rekla došavši do kraja priče.

»Cesta je bila skliska i ona je vjerojatno izgubila nadzor nad upravljačem.«

Madelyn se naslonila i uzdahnula.

»Osjećate li se sada sposobni za razgovor s policajcima? Ako pristanete, to

će sigurno pridonijeti vašoj vjerodostojnosti.«

Lake je duboko uzdahnula. Pomisao ju je vraški plašila ali očajnički je željela

što prije završiti s tim, posebno, jer joj je priča još bila svježa u mislima.

»Da,« ona je rekla. »Želim to obaviti noćas.«

Zatim su im se pridružila dva detektiva — Kabowski i mlada detektivka s

plavom kosom i malim srcolikim lice — iako je Lake sumnjala da se ostali nalaze

u susjednoj sobi, iza stakla. Madelyn joj je rekla da počne od svojega

angažmana na klinici i kako je nabasala na krađu zametaka. Nije bilo teško

shvatiti zašto. Ne samo da se Lake malo smirila dok je pričala od početka, nego

je uspjela uzdrmati vjerojatan dojam policajaca da je ona potpuna luđakinja.

Nakon što im je sve to ispričala, došla je do Rory. U trenutku kada je

spomenula osobne dosjee pacijenata koje je uzela Rory, detektivka je izašla

van. Lake je pretpostavila da je izašla kako bi se uvjerila da su ih donijeli.

Došavši do dijela kada se je Rory izdala, i kakve je to imalo veze sa smrću

dr. Keatona u New Yorku, Lake se morala prisiliti da gleda ravno u Kabowskog i

ne skrene pogled. Dok je ona govorila, on je uzimao zabilješke, istovremeno su

njegove oči rijetko napuštale njezine.

Najgore doživljaje noći — drogiranje, napad i Roryno priznanje da je ubila

Keatona — zapravo je bilo najlakše prepričati. Lake se morala prisiliti da se

prisjeti kako ju je bacila preko ruba škrinje i užasa koji ju je tada obuzeo. Htjela

je da se taj njezin strah osjeti u njezinu pričanju, jer je znala da će joj lakše

povjerovati. I ondaje napokon završilo.

»Mi svakako cijenimo da ste si uzeli vremena da to podijelite s nama

noćas,« Kabowski je rekao. »Mislim, ako se ima na umu kroz što ste sve prošli.«

Zvučao je kao da doista suosjeća s njom, ali Lake je znala da mu ne može

vjerovati. Slabašno se osmjehnula, pitajući se što će se sljedeće dogoditi.

Gladeći brkove, Kabowski je pogledao dolje u svoje bilješke. »Doduše

pomalo sam zbunjen,« rekao je trenutak kasnije.

Lake se srce spustilo u pete. Je li mu bilo sumnjivo kada je rekla da se Rory

odala, kao što je bilo i Madelyn? »Da?« Lake je rekla tiho.

»Znate li zašto je gospođi Deever bilo toliko stalo da vam pomogne u vezi s

dosjeima? Ako je ubila dr. Keatona, čovjek bi pomislio da će nastojati ponašati

se neprimjetno. Zašto bi odjednom odlučila biti zviždačica?«

Pitanje ju je uhvatilo potpuno nespremnom. Dok se trudila najbolje što može

ispričati ono što se dogodilo, uopće nije očekivala ovakvo pitanje.

»Nisam sigurna,« Lake je rekla. Zatresla je glavom naprijed-na- trag, kao da

bi to moglo pomoći da joj mozak bolje radi. »Ali — mogu pokušati pogoditi.«

»U redu, slušamo.« Kabowski je rekao.

Lake je instinktivno zagrizla usnu.

»Nakon što je čula kako je Maggie rekla da ja imam određene sumnje u vezi

s klinikom — i svoju teoriju o kodovima u dosjeima — možda je pomislila da bi

raskrinkavanje klinike moglo istragu ubojstva odvući na potpuno drugi trag.

Detektivi će misliti daje netko s klinike ubio Keatona jer je otkrio što oni tamo

zapravo rade.«

Kabowski je izgledao spreman postaviti joj drugo pitanje, kada je netko ušao

u sobu sa svežnjem dosjea pacijenata koji su pronašli u Roryinoj kući. Gurnuo ih

je prema Lake i zatražio da im pokaže gdje su notacije. Otvorila je dosje na vrhu

i, pokazavši na slova, objasnila im što misli da ona znače.

Neprijateljski pokreti tijela Kabowskoga čini se da su malo popustili, i Lake

se pitala nije li joj počeo vjerovati.

»Detektive, kao što ste prije spomenuli, moja je klijentica imala vrlo tešku

noć,« Madelyn mu se obratila, dok je Kabowski nastavio prevrtati kartone.

»Možda je čak zadobila nagnječenje. Mislim da je vrijeme da je odvedem kući.«

Kabowski se podigao, stavio ruke na bokove i kimnuo, ali naglasio je kako

im ona obavezno mora biti na raspolaganju zbog daljnjeg ispitivanja.

Madelyn ga je uvjerila da će se Lake vratiti u Westchester bude li potrebno.

Lake se odjednom osjetila iscrpljeno i potpuno bez snage — ne samo zbog

samog događaja, nego i zbog stresa i pritiska zbog laganja.

»Dobro ste se držali,« Madelyn je rekla dok su se spuštale prema hodniku.

»Idemo pronaći Kita i obavijestiti ga o svemu.«

Archer je, i dalje u svom izgužvanom smeđem baloneru, sjedio na metalnoj

stolici u čekaonici, ispruživši svoje duge noge. Ugledavši ih kako se približavaju,

naglo se dignuo i suosjećajno zagrlio Lake. Na kratko, dok ju je obgrlio rukama

preplavili su je isti osjećaji mirnoće i sigurnosti koje je osjetila dok je ležala na

njegovu kauču.

»Želim sve čuti,« rekao je, tihim glasom. »Ali pričekajmo dok ne odemo

odavde.«

Kada su užurbano prelazili preko parkirališta prepunog lokvi zaostalih nakon

nevremena, iz kojih se pušila para, Lake je pogledala na sat.

Tek što je prošla ponoć. Jer su zadržali Lakin auto kako bi policija mogla

fotografirati mjesto gdje ju je Rory udarila, Archer i Madelyn odvezli su je natrag

u grad.

»Mislite li da će me oni detektivi zaista ponovo ispitivati?« pitala je dok je

Archer manevrirao napuštajući parkiralište.

»Možda,« Madelyn je rekla sa stražnjeg sjedala. »A možda i ne.« »Sjajno,« Lake

je rekla očajno.

»Ali do tada će biti manje sumnjičavi, jer će provjeriti vašu

priču. Test na drogu potvrdit će da ste bili drogirani. Bit će dokazaj

povezanih s autom. I onda tu je i DNK fetusa, koji će im dokazati da je to bilo

Keatonovo dijete. Mislim da je najgore prošlo.« »Sada mi je lakše,« Lake je

rekla.

Ali znala je da to nije istina. Najgore nije prošlo. Još se morala suočiti s

Hullom i McCartyjem — i uvjeriti ih u svoje laži.

31.ŠEST DANA POSLIJE, u petak, Lake se žurila niz ulicu u Greenwich Villageu

prema maloj talijanskoj restauraciji. Opet je bilo oko trideset stupnjeva, nakon

dva dana malo hladnijeg vremena, ali činilo se da sparina ipak popušta.

Pogledala je na sat. 12 i 20. Uranila je, nije bilo potrebe za žurbom, ali noge su

je bezglavo nosile.Nije ga vidjela u restauraciji, ali kazavši joj svoje ime, djevojka je rekla,

»Ovuda,« I povela je prema vrtu ograđenom drvenom ogradom i lončanicama prepunim ružičastih geranija. Archer je sjedio za stolom ispod suncobrana, radeći nešto s iPhoneom. Bio je odjeven ležerno — nosio je traperice i izblijedjelu ljubičastu polo majicu koja je izgledala kao da su je tijekom godina ostavili da se suši na beskrajnim ogradama verandi i balkona.

»Hej« rekao je, pridignuvši kratko stražnjicu sa stolice dok je ona zauzela mjesto preko puta njega. Široko joj se osmjehnuo. »Jedva te prepoznajem bez blatne maske koju si nosila u subotu navečer.«

Lake mu je uzvratila osmijeh. »Ja zapravo mislim daje ona bila dobra za moje pore.«

»Kako tvoja posjeklina?«

»Bolje. Pregledao me je moj doktor i rekao da imam blago nagnječenje.«

»Pa nadam se da smiješ piti alkohol, jer sam naručio bocu rozea da

proslavimo.

Lake je oduševljeno kimnula. Bilo je doista nekoliko stvari koje je trebalo

proslaviti. Čim se saznalo za Rorynu smrt, jedan od laboratorijskih tehničara

uspaničio se i priznao policiji da su transferirali jajašca i zametke pojedinih

parova drugim pacijentima bez njihova dopuštenja.

Sada su pokrenuli ozbiljnu istragu na klinici. I bilo je također dobrih vijesti za

Lake. Test na drogu otkrio je sedativ na dnu šalice iz koje je pila čaj, što je

potvrdilo njezinu priču. I Madelyn je saznala od prijatelja iz newyorškoga

policijskog odjela da je ispis računa cestarine pokazao da se Rory vozila prema

Manhattanu kasno one noći kada je Keaton ubijen i da je napustila grad nedugo

nakon tri sata u noći.

Archer je izvukao vinsku bocu iz kablice napunjene ledom koja se nalazila

pokraj stola i natočio Lake čašu.

»Ponajprije, za tvoje preživljavanje,« rekao je, podižući čašu.

»Stalno očekujem da ćeš priznati kako si ti zapravo bivši specija- lac

američke mornarice i da si se zato uspjela spasiti iz nabujale rijeke i umaknuti

patološkim ubojicama i...«

Lake se osmjehnula. »I izbjegla najteži slučaj ozebline iz škrinje za

zamrzavanje?«

»Točno, upravo tako.«

»Mislim da to dugujem čistom adrenalinu — i činjenici da nikada ne bih

ponovo vidjela svoju djecu da nisam učinila nešto.«

»Naravno svaki put kada pomislim na Roryno dijete kako umire, rastužim

se.«

»Imam nešto što će ti skrenuti misli od toga —još jedan razlog za slavlje.

Upravo sam čuo od moje producentice da je doktorica Hoss pristala na

nagodbu. Očito je vidjela da su je stjerali u kut i odlučila spasiti svoju kožu.

Priznala je da je Levin unajmio tipa koji te je pratio, onoga koji te je napao u

Dumbu. Melanie je, čini se, rekla Levinu da si ju nazvala i on je poslao njega da

te slijedi. Hoss tvrdi da su te htjeli samo preplašiti. No bez obzira na to, sada se

dosta toga može povezati — što također znači da si sada na sigurnom. Čim ga

policija bude privela, moći ćeš ga identificirati.«

Lake je ispustila isprekidan uzdah olakšanja. To je značilo da neće biti

zaostalih pitanja ili sumnji u vezi s njezinom izjavom policiji. Oni neće imati

razloga pitati je za DNK.

»Pretpostavljam da nikoga nije iznenadilo da je Hoss bila debelo upletena,«

Lake je rekla. Ona je nadgledala sve što se događalo u laboratoriju. Ali što je sa

Shermanom? Je li i on umiješan?«

»Čini se da jest.«

»I suradnici i medicinske sestre?« ona je pitala, bojeći se odgovora. »Brinem

se zbog čovjeka koji me je preporučio — Stevea Sal- mana.«

Archer je za tresao glavom.

»Ne, čini se da nije išlo toliko prema dolje. Barem na temelju onoga što

policija može za sada reći.«

Iako joj Steve nije pružio nikakvu potporu, nije mogla podnijeti pomisao da

bi mu to moglo uništiti život. On je ipak bio brat njezine prijateljice. »Tu je još

jedna osoba koja me zanima,« ona je rekla. »Psihijatar, Harry Kline. On nije bio

upleten u to, zar ne?«

Archer je coknuo ustima. »Ne, ne mislim daje,« rekao je. »Ako je to onaj na

kojega mislim, on je bio iznimno kooperativan. Čujem da je bio prilično šokiran.«

Sjetila se onoga što joj je Rory ispričala o Harryju i njegovoj kćeri. U nedjelju,

dok je ležala u krevetu oporavljajući se, pomislila je da mora biti zrnca istine u

toj priči. Keaton je možda očijukao s Harryjevom kćeri — prije to nego obrnuto

— i Rory je vjerojatno vidjela u kćeri stvarnu opasnost. Vjerojatno je otišla

Harryju i tvrdila da je Keaton bacio oko na djevojku. Posljedica čega je bila da su

udaljili djevojku iz klinike. Harry je ostavio poruku za Lake ovog tjedna, ali mu

ona nije htjela odgovoriti sve dok se stvari ne primire.

»Najvažnije je da su zatvorili kliniku,« Archer je rekao, prekidajući njezine

misli. »S ljudima na vrhu umiješanima, nema šanse da sada nastavi s radom.«

Lake se tužno nasmiješila.

»Naravno, to neće pomoći Alexis Hunt,« rekla je. »Ona još nema pravo na

svoje dijete.«

»Znam. I prema onome što su tehničari rekli policiji, zametci od najmanje

trideset drugih parova upotrijebljeni su bespravno. I priličan broj zametaka

prodan je radi istraživanja bez dopuštenja.«

»Kad se vijest bude proširila, mnogi će se bivši pacijenti preplašiti,« Lake je

rekla. »To je jednostavno strašno.«

»A opet pomisli što si postigla«, Archer je rekao. »Poštedjela si slične

sudbine nebrojeno mnogo ljudi.«

»Teško da sam se ponijela junački. Jednostavno sam slučajno otkrila istinu.«

»Učinila si više od toga i to dobro znaš. Kada već govorimo o slučajnom

otkrivanju, tu je zanimljiv podatak. Čini se daje laboratorijski tehničar tako lako

progovorio jer ga je Keaton nedavno ispitivao o nekim tretmanima. Momak iz

laboratorija već se onda pobojao da su im na tragu.«

To bi moglo objasniti zašto se je ime Melanie Tumbull nalazilo u Keatonovu

stanu, shvatila je Lake. Nešto ga je odvelo u tom smjeru — iako Lake vjerojatno

nikada neće znati što je to točno bilo.

»Imali što nova kod vas?« Archer je pitao.

»Spomenula sam vam test na drogu. DNK test na Roryno dijete trebao bi

uskoro biti gotov.«

»Madelyn je rekla da ste se jako dobro držali kada su vas ispitivali newyorški

policajci.«

Čim je čula da je spomenuo taj razgovor, želudac joj se stisnuo. Sesija s

Hullom i McCartyem bila je zastrašujuća — doduše, imala je

Madelyn na svojoj strani, koja je vjerojatno bila spremna ugristi ako jedan od

njih prekorači svoje ovlasti.

Lake im je ponovila priču koju je ispričala policiji u White Plain- su i Archeru

poslije te noći u autu. Bilo je trenutaka kada se brinula da priča zvuči naučeno,

ali ako su Hull i McCarty to mislili, nisu ničim pokazali. Možda zato što ih nisu

zanimale sve pojedinosti vezane za kliniku i dosjei zbog kojih je Lake vozila da

ih vidi — istinu govoreći izgledali su kao da ih taj dio previše i ne zanima. Bile su

im važne stvari koje su se ticale Keatona i zašto ga je Rory ubila. Kadaje Lake

došla do dijela kada je morala lagati — i prešutjeti dosta istine — čula je kako joj

glas malčice zapinje. Huli je tako intenzivno zurio u nju, da ju je gotovo

zaboljelo.

Ispalili su baražnu vatru pitanja na nju, sve u vezi s Keatonovim ubojstvom.

Ali nije bilo ničega što bi još mogla dodati, rekla im je. Rory joj je ispričala da

nosi Keatonovo dijete, da je napravila kopiju njegovih ključeva — očito uz

pomoć svežnja u Maggieinoj ladici — i da ga je ona ubila. I to je bilo sve.

Onda im je ispričala o incidentu u Brooklynu — Madelyn je ustrajala na tome

— oni nisu bili zadovoljni.

»Progonili su vas s nožem i natjerali da skočite u kanal i nije vam palo na um

nazvati 911?« rekao je McCarty, ne trudeći se prikriti kako misli da je to bilo

glupo od nje.

»Bilo me je strah,« Lake je rekla.

»Strah?« on je pitao, izbuljivši svoje velike smeđe oči. »Pomislio bih da bi

vas prije trebalo biti strah ne nazvati.«

»To je bilo zbog onoga što sam vam rekla u mom stanu toga dana,« Lake je

rekla blago. »Ja sam usred postupka dobivanja skrbništva nad svojom djecom.

Moj je suprug u stanju sve iskoristiti protiv mene.«

»Onda on sada sigurno slavi, zar ne ?« Huli je rekao podrugljivo.

»Pretjerali ste, detektive.« Madelyn je ispalila. »Moja klijentica trebala je

ostati danas u krevetu, zbog ozljeda, ali dobrovoljno je odlučila razgovarati s

vama. Bila je više nego spremna na suradnju. Sada, ako bi to bilo sve, moja bi

klijentica mogla krenuti kući.«

Dva muškarca su i dalje sjedila, McCarty je pregledavao zabilješke, a Huli je

vrtio kemijsku olovku. Napokon je Huli progovorio.

»Tu je jedan mali detalj s kojim imamo problema,« Huli je rekao, oči su mu

zaiskrile. »Možda nam vi možete pomoći u vezi s tim.«

Lake nije ništa rekla, samo je čekala, nastojeći se natjerati da diše.

»U ispisu telefonskih razgovora gospođe Deever zabilježeno je da ste vas

dvije razgovarale nekoliko puta. Možete li nam reći o čemu ste razgovarale?«

»Naravno,« Lakeje rekla, laknulo joj je što može odgovoriti. Već je prije s

njima o tome razgovarala. »Kao što sam spomenula, nazvala me u subotu

poslijepodne da mi kaže da je donijela dosjee pacijenata u svoju kuću. Tada

sam joj rekla da ću doći do nje da ih pogledam. Razgovarale smo nekoliko puta

nakon toga, jer sam ja kasnila. Zadržala sam se u kampu gdje moja djeca

provode ljetne praznike.«

»A što je s ranijim pozivom?« Huli je pitao.

»Kako to mislite?« Lake je pitala. Je li se on to opet poigrava s njom?

»Ona je nazvala vaš stan noć prije ubojstva dr. Keatona,« Huli je rekao

oporim glasom. »U dva pedeset i sedam u noći, da budemo precizni.«

Protiv vlastite volje, Lakeina usta su se otvorila od čuđenja. Znači Rory ju je

nazvala te noći, tražeći, »Williama«. Naravno. Rory je rekla Lake u podrumu

kako je već dulje sumnjala da su ona i Keaton ljubavnici.

Osjetila je da joj se Madelyn blago primiče sa stolcem, sluteći nevolju. Lake

je grozničavo razmišljala u paničnoj potrazi za objašnjenjem.

»Da — dobila sam poziv te noći,« rekla je, mršteći čelo. »Spavala sam i

poziv me probudio. Ali — nisam shvatila što je osoba govorila, i onda je

prekinula. Mislila sam da se radi o pogrešnom broju.«

»Zašto bi gospođa Deever to učinila, što mislite?«

»Ja — ja nemam pojma.«

Htjela je još nešto dodati, kako bi im sugerirala da je Rory jednostavno bila

luda, ali samo je zašutjela. Reci im samo ključnu laž, rekla je samoj sebi.

Na njezino iznenađenje, rekli su joj da je više ne trebaju i da može ići.

»Postoji i još jedna pričica vezana za glavnu,« rekao je Archer za vrtnim

stolom i prenuo je iz njenih misli.

»Vezana za kliniku?«

»Ne — za Rory Deever. Čini se da njezina muža trenutačno nema na vidiku.

Policija je razgovarala s Colinom Deeverom, ali on se razišao s Rory prije

nekoliko mjeseci. Još pokušavam saznati nešto više, ali pitam se da liju je on

napustio jer je saznao da dijete nije njegovo.«

Lake je dodirnula rukama usnice, razmišljajući.

»Znaš,« rekla je, »mislim da sam podsvjesno znala da je njezin muž otišao.

Nije mu bilo ni traga nigdje u kući.«

»Ono što me doista čudi jest Keatonov povratak na kliniku. Zašto se vratio

kad se tako zapetljao s Rory?«

»Sjećaš li se? Rory je priznala da on nije znao za dijete«, Lake je rekla.

Spominjanje Keatona dovelo ju je na opasan teren, ali znala je, bude li

izbjegavala temu, izgledat će sumnjivo.

»Ali kako on nije mogao vidjeti da nešto nije u redu s njom psihički?«

»Mislim da je mogao vidjeti. Maggie mi je rekla da je, dok se brinula o stanu

u ožujku, bilo znakova da se netko uvukao u stan jedne noći. To je mogla biti

Rory, i Keaton je vjerojatno sumnjao na nju. Ali onda se vratio u L. A. i možda

pomislio da je Roryna opsjednutost iščezla. Nedugo nakon toga, Levin ga je

tražio da se vrati, i razmisli o partnerstvu. Malo se raspitao i ustanovio da je sve

u redu. Rory je ostavljala dojam sretne trudnice. Ona je sigurno sve uvjerila da

je tu negdje i zgodan muž. Možda je čak i planirala zaboraviti Keatona, praveći

se da je dijete njezina muža. Ali nakon što ga je vidjela, ponovo se fiksirala na

njega.«

»Vjerojatno se Keaton prilično uspaničio kada je čuo za trudnoću,« Archer je

rekao. »Ne mogu vjerovati da bi nakon toga još želio tamo raditi.«

»Možda i nije više htio,« Lake je rekla i pogledala u stranu.

Mogla je osjetiti kako je Archer proučava.

»On ti je nagovijestio da će odustati, nije li?« pitao je.

O Bože, pomislila je Lake. Sumnjali Archer? Bila joj je potrebna sva njena

snaga da ga ponovo pogleda u oči i odgovori mu.

»Ne, jedva sam ga poznavala.«

U tom djeliću sekunde, poželjela je da može povjeriti svoje tajne Archeru.

Možda jednog dana, rekla je samoj sebi — i te su je riječi iznenadile. Prvi put

dopustila sije priznati koliko je privlači — njegov humor, kako se on ugodno

osjeća u svojoj koži, čak i ta luda bijela kosa. On joj je pomogao kada je bila u

opasnosti, ali ono što ju je stvarno zaintrigiralo jest da se osjećala ugodno

moleći ga za pomoć. Hoće li on htjeti ostati u kontaktu s njom nakon što sve

ovo bude gotovo?

Ili će nestati sada kada ima svoju priču?

»Inače, kako stoje stvari s tvojom reportažom?« Lake je pitala, skrenuvši

razgovor s Keatona.

»Sjajno,« rekao je Archer. »Napravio sam nekoliko kratkih priloga za emisiju

ovaj tjedan, kada je priča bila udarna vijest, ali sada dorađujemo puno opširniju

reportažu. Nadam se da ćeš mi dopustiti da te intervjuiram. Trebala bi dobiti

priznanje zbog svega.«

Lake se osmjehnula i zatresla glavom. »Polaskana sam, ali mislim da je za

mene najbolje ostati u pozadini — posebno u svjetlu svega ovoga s policijom.

Osim toga, samo želim da mi se život vrati u normalu.«

»Oh, usput,« rekla je, prije nego što je on mogao dalje navaljivati. »Otkrili su

tajnu vratareva nestanka onog popodneva. Mislio je da ima srčani udar i ušao u

taksi za bolnicu, a da se nikomu nije javio. Ispostavilo se da je to bio napadaj

panike.«

»Ah. A ono s mačkom?« Pitao je. »Što misliš, o čemu se tu radilo?«

»Pretpostavljam daje to bila slučajnost,« rekla je, uzimajući komad kruha iz

košarice. »Mislim da je grupa pubertetlija obrijala Smokeya, samo iz pakosti.«

Nije mu smjela reći kako je Rory priznala da je to učinila. To bi potaknulo pitanje

zašto se Rory fiksirala na Lake — i odgovor bi vodio prema Keatonu. Nadala se

da se neće sjetiti mačje metvice i pitati za to.

»Ti si također bila zabrinuta zbog kasne zvonjave na vratima jedne noći.«

»Zapravo, to sam riješila toga jutra,« Lake je rekla.

»Tamo je bila jedna djevojka koju nikada prije nisam vidjela na svom katu, a

sumnjam da jedan od mojih susjeda, Stan, ima aferu s njom — dok je njegova

žena na moru. Možda ćemo imati još jednu rastavu u zgradi.«

Na Lakeino iznenađenje, Archer je uhvatio njezinu ruku i držao je između

svojih. Krv joj je odmah pojurila u obraze.

»Ne želim dosađivati, ali one noći spomenula si da si trenutačno u

nemogućoj situaciji zbog skrbništva.«

»Da,« kazala je, uzdišući. »Ali možda je najteže prošlo.«

To je bila istina. Hotchkiss ju je nazvao u ponedjeljak s vijestima. Preko

vikenda vidjeli su Molly i Jacka kako posvuda po Manha- ttanu uživaju u izlasku,

i Hotchkiss je to javio Jackovu odvjetniku. Onda se u utorak navečer Molly

pojavila u Lakinu stanu i psihički slomila, priznavši ne samo daje imala aferu s

Jackom za vrijeme braka, nego i to da je zadržala prijateljstvo s Lake kako bi

saznala Jacko- ve namjere. Lake je o tome odmah obavijestila Hotchkissa. To će

im biti savršeni adut na sudu, rekao je, upravo ono što im treba. Ponovo ju je

nazvao sljedećeg dana da joj kaže kako Jack pristaje na zajedničko skrbništvo.

»Odlično,« rekao je Archer nakon što je čuo cijelu priču. »Pa, gledaj, ja ne

znam kako bi se ti trebala ponašati s obzirom na to da si usred sudskog spora,

ali volio bih te pozvati na večeru — u ne pretjerano dalekoj budućnosti.«

Osjetila je čisto zadovoljstvo čuvši njegove riječi.

»Zaista bih to voljela Kit, ali dok se ne potpiše završni ugovor, to bi još

moglo biti opasno« rekla je. »Bi li za sada pristao na nekoliko intelektualno

poticajnih ručkova?«

»Apsolutno,« rekao je, smijući se. Došla je konobarica da uzme njihove

narudžbe. Kada je otišla, Lake je ponovo pogledala u Arche- ra. Htjela je

potpuno promijeniti temu, ostaviti iza sebe sve povezano s klinikom, ali tu je

bilo još nešto što je morala provjeriti.

»Imam jedno pitanje,« rekla je. »Misliš li da bi policija otkrila da je Rory

ubojica i da me ona nije napala?«

»Vjerojatno. Na osnovi onoga što znam, oni su mislili da je Keatonu kobnu

ozljedu zadala žena.«

Ona je posegnula za svojom vinskom čašom i vrtjela je između prstiju.

»Oh — onda bi možda i mogli.«

»Naravno, postoji još ta mala misterija,« Archer je dodao.

Lake je uzela gutljaj, podignuvši obrve.

»Misterija?« ona je pitala.

»Tko je bila žena koja je spavala s Keatonom one noći kada je ubijen. Čini se

neobičnim da bi se Rory Deever upustila u vođenje ljubavi s njim prije nego što

će mu prerezati vrat. Očito se ta osoba iskrala iz stana upravo na vrijeme. I

kako sam već prije rekao, negdje vani je jedna vrlo sretna dama.«

»Da, vrlo sretna,« Lake je rekla. Pogledala ga je u oči i nasmiješila se.

KRAJ

SKEN I OBRADA: KIKA