Nadbiskupija zagrebačka

Ured za kulturna dobra2004.

22

Kipar Ante Starčević•Suđen sam dva puta po šest mjeseci...

Iz novije hrvatske sakralne arhitekture:•Sv. Križ, Zagreb-Siget•Sv. Kvirin Sisački, Sisak•Sv. Pavao, Zagreb-Retkovec•Sv. Ivan Nepomuk, Glina

Zaštita misnog ruha iz Dijecezanskog muzeja zagrebačke nadbiskupije Događanja

Iz sadržaja:

crkvenakulturnadobra

ZVONA ZAGREBAČKE PRVOSTOLNICE INTEGRALNI DIO EUROPSKE KULTURNE BAŠTINE

crkvena

kulturna

dobra

222004.

Na

db

iskup

ija za

gre

ba

čkaU

red

za ku

lturn

a d

ob

raZ

VO

NA

ZA

GR

EB

AČ

KE P

RV

OST

OLN

ICE

INT

EGR

ALN

I DIO

EUR

OP

SKE K

ULT

UR

NE B

AŠT

INE

TEMA BROJA:

Sv. Kvirin Sisački, Sisak

analecta

Sv. Križ, Zagreb-Siget

Sv. Pavao, Zagreb-RetkovecSv. Ivan Nepomuk, Glina

9

Aktualna tema

S. Lina Slavica Plukavec

ZVONA ZAGREBA^KE PRVOSTOLNICE- INTEGRALNI DIO EUROPSKEKULTURNE BA[TINE

SADR@AJ

O povijesnim zvonima i zvonoljeva~ima napisana su ve}sa`eta i vrijedna djela. Ovim prikazom dopunjujemo dosada{njesa~uvane natpise s natpisima na novim zvonima zagreba~ke pr-vostolnice.

Pregledom zvonoljeva~a koji su lijevali zvona za crkve u Hr-vatskoj kao i majstora koji su radili u Kaptolskoj zvonoljeva~niciu Zagrebu, `eljeli bismo ujedno dokazati da je Hrvatska oduvijekpripadala srednjoeuropskom kulturnom krugu a time i Europi i odsamih po~etaka je aktivno sudjelovala u njezinom kulturnomoblikovanju.

UVOD

Zvona su u ovom vremenu glazbenih instrumenata i akus-ti~kih zvukova kao i u razbijanju svemirske ti{ine ritmi~kim otkuca-vanjem robota Spirit1 sa svojim dvojnikom Opportunity znak i po-srednik komunikacije. Svjedoci smo zvu~nih i glasnih poruka kojeodre|uju svoju vrijednost i kvalitetu prema nultom zvuku zvona.

1 U ranim jutarnjim satima, (5,35), 4. sije~nja 2004. godine, svemirska letjelica Spirit,koja je na sebi nosila robota, spustila se na povr{inu Marsa i putem radiosignalaizvje{}ivala o svojoj sedmomjese~noj aktivnosti. Nakon dvadesetak dana pridru`ilajoj se sestrinska letjelica, Opportunity. Uz ostalu tehni~ku opremu isti~emo napuha-ne zra~ne jastuke u obliku zvona koji su se kotrljaju}i zaustavili na Marsovoj crvenojpovr{ini. Bazna stanica polako se otvarala i zadobila oblik latica cvijeta. Roboti su ko-municirali sa Zemljom putem satelita, ali je mogu}a i izravna veza za {to je potrebnoporavnanje planeta i velika energija. Ako usporedimo dimenzije robota: Visina: 150cm, {irina: 230 cm, i te`ina: 174 kg, one nas asociraju na dimenzije jednog zvona.Mars se, nakon 60 000 godina, pribli`io Zemlji i od 16. kolovoza 2003. godine na ljet-nom nebu obasjavao katedralno dvori{te poput reflektora s javne rasvjete.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:239

10

Zvuk nastaje titrajem, rezonancijom pojedinih tijela u prosto-ru. Zajedni~ko do`ivljavanje prostora i zvuka za sve kulture pred-stavlja sredi{nju i `ivotnu temu. Putem zvuka osmi{ljava se svijesto prostoru i vremenu. Religiozna poruka nastaje iz postanka rije~i,kretanjem zvuka kroz prostor. U po~etku je bio titraj, dah, koji jeproizveo rije~.

Glas kozmosa dopire do nas kretanjem iz prostornih titraja.Me|usobna igra zvuka i prostora za sve je umjetnosti svojstvena.

U novije vrijeme pridaje se sve ve}a pa`nja crkvenim zvoni-ma budu}i da se pomo}u njih otkriva duhovnost gradskog i se-oskog prostora koji je optere}en prometnom bukom i hladno}omtehnike. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine, pet zvonasimboliziralo je pet kontinenata, a svakom sudioniku darovano jepo jedno malo zvonce. ^vrsta materija proizvodi zvuk koji se stva-ra i oblikuje prostornim i predmetnim rezonancijama me|usobnose pro`imaju}i. Plastika, svjetlost i glazba osmi{ljavaju prostor.Bogatstvo liturgijskih predmeta, naj~e{}e umjetni~ki oblikovanih,uo~avamo ~im stupimo u unutra{njost Bo`jeg hrama. Kamenjei mramor otvaraju se sun~evu svjetlu. Udarcima ~eki}a razlikujese kvaliteta zvuka i otkriva se ono {to je skriveno sun~evoj svjetlo-sti. Zvuk se `eli do`ivjeti, `eli imati bezbrojne dimenzije. Arhitek-tura poma`e melodi~nom odzvanjanju zvona. Tako se vjerni~kemolitve i zahvaljivanja u kozmos {alju u suzvu~ju i ritmu zvona.Vi{e zvona u zvoniku stvara prekrasnu glazbu s neprestanimizmjenama. Kako velika zvona laganije biju i laganije titraju odmanjih, tako u zvonicima nastaje ritmi~ka i tonska melodija, kojaje to bogatija {to ima vi{e zvona.

Glazbenik Günter Jena potvr|uje da je C-dur u glazbi pan-dan za bijelu boju, bjelinu, svjetlo.2 [to se dublje ulazi u B ljestvi-cu, to je toplije crveno polje.

U zvonicima zagreba~ke katedrale, pet zvona uskla|eno jeu harmoni~ko suzvu~je G-Mol akorda, dok su preostala tri zvonanjegova melodi~ka pratnja.

2 Günter Jena to dokazuje na Beethovenovoj 5. simfoniji, Per Aspera ad Astra, gdjese izmjenjuju tonovi od tamnog, tmurnog C-mola do svjetlog C-dura. Bijelo je upra-vo kao C-dur neutralno, budu}i da nije boja nego odsutnost boje. Vidi: Günter Jena,»...der ganze Tempel singt« u: Kunst und Kirche, 1/95, str. 13.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2310

11

ZVONA KROZ POVIJEST

Mojsije je u Starom zavjetu narod sazivao srebrnim trubama.Sav Izrael prenosio je Kov~eg Saveza Gospodnjega uz jeku ro-gova, truba i cimbala. »Pjeva~i Heman, Asaf i Etan gromko suudarali u mjedene cimbale, a Asaf je slavio Jahvu pohvalnicom.«3

Izraelci su na velikosve}eni~ki pla{t vje{ali zlatne zvon~i}ei na taj na~in oda{iljali prisutnima poruke i nakane kojih se spo-minjalo u obrednoj slu`bi. »Neka budu na Aronu dok vr{i slu`bu,da se ~uje kad ulazi u Sveti{te pred Jahvu i kad izlazi.« 4

Novozavjetna liturgija ove je starozavjetne propise uklju~ilau blagoslovnu molitvu: »Bo`e! Tvoj je glas u svanu}e svijetaodjeknuo u ~ovjekovim u{ima da ga pozove u Bo`ansko zajed-ni{tvo te ga pou~i o neizrecivim tajnama i uputi na put spasenja.Ti si svome sluzi Mojsiju naredio da saziva narod srebrenim tru-bama. Bo`e, ne brani{ da se u Tvojoj Crkvi salijevaju zvona odmjedi te pozivaju Tvoj narod na molitvu. Po ovome blagoslovuneka ovo novo zvono bude Tebi posve}eno. Daj da svi Tvoji vjer-nici na glas ovog zvona svoja srca uprave prema Tebi. Neka su-djeluju u radostima i `alostima svoje bra}e te `urno hrle u crkvuda ondje do`ive Kristovu nazo~nost, da poslu{aju Tvoju rije~ i Tebiizraze svoje `elje.« 5

U vrijeme progonstva kr{}ana na slu`bu Bo`ju pozivao jeglasnik, cursor. Izlaskom iz katakombi, a za Euharistijsko oku-pljanje koristile su se trube, sopila i plo~ice.

Oblik ovakvih zvu~nih pomagala i njihovu primjenu usavr{ioje sv. Paulin (355. – 431.), nolanski biskup, suvremenik Augusti-na, Ambrozija i Jeronima. Biskupski grad Nola u talijanskoj po-krajini Campaniji, postao je glasovito sredi{te, a sv. Paulin njihovza{titnik. Cijela pak pokrajina ovjekovje~ena je terminologijom:campana, campanella, campanile, kampanologija.6

Do~kal navodi i sv. Forkerna kao za{titnika zvona. On se usvojoj starosti odrekao biskupske ~asti i povukao u samo}u u

3 Jeruzalemska Biblija, Zagreb 1994.; 1 Ljet 15, 16-24. Pohvalnica su dijelovi psa-lama, Ps 105 i 106.

4 Izl 28, 33-35.

5 Rimski obrednik, Zagreb 1947. Jedna od dviju blagoslovnih molitvi. Nakon moli-tve, zvono se po{kropi blagoslovljenom vodom i okadi. Prema starijim obredima,zvona su se pomazivala izvana bolesni~kim uljem, a iznutra sv. Krizmom uz moljenjepokorni~kih psalama, nakon ~ega je zvono dobilo ime.

6 Dr. K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 14-15.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2311

12

pokrajini Leinster u Irskoj. Tamo je sagradio samostan, Monaste-rium Roscurense, poznat pod kasnijim imenom Kill Fottchern.7

Krajem 5. stolje}a u svom samostanu dao je urediti zvonolje-va~nicu i salio prvo bron~ano zvono.

Uspon Zapada zapo~eo je sa samostanima i njihovim pra-vilima. Kad su benediktinci zapo~eli svoj redovni~ki `ivot po Pra-vilima, glas zvona zadobio je svoje konstitutivno zna~enje. Geslo»Ora et labora« smjenjivalo se ritmom molitve i rada.8

»Jo{ je uvijek me|u nama po`eljna stroga i ugodna prisut-nost sv. Benedikta s dva razloga: zbog vjere i zbog jedinstva. Zbogone vjere koju je on i njegov Red propovijedao obitelji naroda,naro~ito onoj koja se zove Europa... Ka`emo vam to iz iskustva i`elje da u plemenitoj i svetoj benediktinskoj obitelji imamo uvijekvjernog i ljubomornog ~uvara bogatstva katoli~ke tradicije, radio-nicu najstrpljivijih i najstro`ih crkvenih nauka, vje`baonicuredovni~kih kreposti, a nadasve {kolu i primjer liturgijske molitve.«9

Ubrzo se oblikovao jednoglasni koral sa svojim zakonitosti-ma umjetni~kog suzvu~ja i postao sve~anom pratnjom liturgijskihdoga|anja.

Ritam `ivota redovnika i stanovnika unutar gradskih zidinabio je odre|en udarcima bata po zvonima, ali i molitvenompjesmom ~ija se melodija ve} u prvim kr{}anskim crkvama na-stojala {to vi{e pribli`iti prisutnima i pomo}u tehni~kih pomaga-la.10 Postoji mi{ljenje da je Zagreba~ka biskupija zapo~ela svojuliturgijsku molitvu prema obrednicima iz benediktinskih samosta-na u ju`noj Francuskoj, iz opatije Cors. Tako su obredne knjigepreko te francuske opatije do{le u Zagreba~ku biskupiju i prekoMa|arske.11

7 Dr. K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 15-16.

8 Lik ~ovjeka u Benediktovu Pravilu, Dodatak u: Ildefons Herwegen, Sveti Benedikt- Lik i zna~enje, Zadar 1969., str. 117-126.

9 Iz govora pape Pavla VI. na Monte Cassinu prigodom posvete obnovljene bazi-like kada je i sv. Benedikta proglasio za{titnikom Europe, 24. listopada 1964. u: I.Herwegen, Sv. Benedikt - Lik i zna~enje, str. 132; 133.

10 U starohrvatskoj crkvi sv. Barbare u Trogiru, koja je sagra|ena u doba hrvatskihnarodnih vladara, otkrivene su u presvo|enom svodu i u gornjem dijelu pobo`nihzidova crkve ove}e `are s grbom prema vani koje su slu`ile kao akusti~ni rezona-tori da ja~aju glas i pjevanje u crkvi. Vidi: Starohrvatski spomenici otkriveni u Splitui okolici, u: Svijet, ilustrov. tjednik, Knjiga XII, VI(1931)6, str. 132-133. Dobrotom dr.M. Berljaka.

11 A. Ivandija, Povijesni pregled u: Zagreba~ka katedrala (Vodi~), Zagreb 1989., str.5. Za kralja Ladislava, utemeljitelja Zagreba~ke biskupije, navodi se da je u

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2312

13

Benediktinci su, osim okupljanja na molitvu, zvona koristili ikao sredstva komunikacije. Oni su razvili obrt lijevanja zvona dosavr{enstva.

Postupak lijevanja zvona po~inje izradom kalupa. Unutarnjidio kalupa sastoji se od cigle sa slojem gline i voska, po kojimase oblikuju ukrasi, grbovi, natpisi i likovi svetaca. Po tome se po-stavlja pla{t od gline koji daje vanjski oblik zvona. U tako napra-vljene kalupe izlijeva se vrela smjesa, zvonovina, sastavljena od78% bakra i 22% kositra, rastopljena na temperaturi od 1130 stup-njeva.

U doba pape Grgura Velikog (590. – 604.), benediktinca,velikog obnovitelja bogoslu`ja, zvona su u Crkvi imala posebnozna~enje. Papa Sabinijan (604. – 606.) izdao je odredbu da sepo~etak kanonske ure oglasi glasom zvona. Tako|er je odredioda se zvonima pozivlju vjernici na euharistijska slavlja.

Senski biskup Lupus, prigodom opsjede grada, 615. godi-ne, koju je predvodio Chlotar, naredio je da zvone sva zvona nacrkvi sv. Stjepana. Neobi~ni zvuk zvona prepla{io je neprijateljete su pobjegli.12 Grad Sens u Burgundiji poznat je po zvonu te-`ine 16.240 kg.

Prigodom ukopa opata Surmiusa u Fuldi zvonila su sva zvo-na samostana, pa se ve} tu nazire po~etak njihove funkcije dasudjeluju u svim va`nim ljudskim situacijama te prate ~ovjekaprigodom njegova prelaska u prekogrobni `ivot.

Zvona su bila i predmet darivanja pa su se zato i bogatoukra{avala. Takvo bogato ukra{eno zvono darovao je 747. godi-ne Pipin Mali opatu samostana u St. Gallenu u [vicarskoj.

U doba Karla Velikog zvona su se pro{irila po cijeloj Europii ogla{avala kr{tenja pojedinaca i ~itavih naroda. Karlo Velikipozvao je ve} proslavljenog zvonoljeva~a, benediktinca Tanca, izSt. Gallena u Aachen, koji je salio zvono za tamo{nju samostan-sku crkvu.

Venecijanski du`d Patricije darovao je 865. godine gr~komcaru Mihajlu III. dvanaest velikih bron~anih zvona koja su bilaprene{ena u Carigrad i smje{tena u poseban zvonik uz crkvu sv.

Ma|arskoj oja~ao redovni{tvo grade}i benediktinske samostane najprije u Varadu,kamo je zatim preselio Biskupiju iz Bihara, a 1091. godine u Somogyvaru, kao fi-lijalu benediktinskog samostana iz Saint Gillesa u ju`noj Francuskoj, odakle jeposlao benediktinca Duha za prvog zagreba~kog biskupa, koji je sa sobom donioi obredne knjige. Vidi: H. Kolba Judit, Szent László emlékezete, Budapest 1992.,str. 21.

12 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 17.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2313

14

Sofije. Njih je sultan Muhamed II., osvojiv{i Carigrad godine 1453.,dao razbiti i rastaliti.

Odredbom Aachenskog sabora iz 801. godine, sve}enici subili zadu`eni da se brinu za crkvena zvona, koja se nazivaju i »si-gna«.13 Tada su se uz crkve po~eli graditi i zvonici, a uvedena je islu`ba zvonara, ostijara. Zvonicima je namijenjena zapadna stra-na crkve. Time je izra`ena simbolika susreta s kr{}anstvom idolaska Kristu, svjetlosti, koji dolazi izlazom Sunca, s istoka.

EUROPSKA ZVONA

Premda su prva zvona, isprva kao muzi~ki instrumenti, poz-nata od samih po~etaka ~ovje~anstva u Kini i Dalekom Istoku,ipak su ona upotrebom u kr{}anstvu dostigla svoj vrhunac.

Tajanstven udarac gonga ~ija se upotreba prenijela i na Za-pad, posebice na brodove i u kazali{ta, podsje}a nas na Istok.Godine 1389. saliveno je u Nankingu (Nanching) u Kini, smje{tenuz samu obalu @utog mora, veliko zvono te`ine 24.640 kg. Ve}1403. godine u Pekingu je saliveno zvono od 59.864 kg i po te`inise nalazi na sedmom mjestu u svijetu, a u po~etku 20. stolje}a,1903. godine hram u Ohaki u Japanu dobiva zvono te`ine od127.680 kg, i prema Do~kalu zvono zauzima tre}e mjesto usvijetu.14

Usprkos tim ~injenicama, Friedrich Heer, na{ je kontinentnazvao »Zvonska Europa« (Glockeneuropa)15 i poja{njava da je»Zvonska Europa« tamo gdje redovnici u samostanima, ljudi pogradovima i selima u vremenskom ritmu obavljaju svoje molitve,rade i odmaraju. U europskim zvonima neodvojivo je saliveno ioblikovano crkveno i svjetsko, pro{lo i budu}e, vremenito ivje~no. Zvona su simboli reda, rada i mira. Sa svojom vi{estrukomfunkcijom, zvona su u zapadnom kr{}anstvu izrazita umjetni~kadjela.

13 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942.: Bilje{ka 21, str. 18. Do~kalnavodi Dekret toga Sabora: »Ut omnes sacerdotes horis competentibus diei et noc-tis sonent ecclesiarum suarum signa, et sacra tunc celebrent«.

14 K. Do~kal, u: Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942, daje pregled najzname-nitijih zvona u svijetu, koja su te`a od 100 centi, tj. 5.600 kg, prema djelu KarlaWaltera: »Glockenkunde«, Regensburg 1913.

15 K. Kramer, Vom Schicksal der Glocken, u: Kunst und Kirche, br.1/1995., str. 51,navodi kako je nedavno preminuli povjesni~ar umjetnosti, Friedrich Heer, na{ kon-tinent nazvao »Glockeneuropa«.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2314

15

Najstarije zvono nalazimo u Berlinu, u Asirskom odjeluEgiptolo{kog muzeja. Potje~e iz jedne pala~e u Ninivi iz vremenaSalmansara II.16 Saliveno je iz bronce u obliku ko{nice, promjera4,5 cm i visine 8 cm. Obod je ure{en asirskim mitskim figurama.

U Vatikanskim muzejima nalazi se ukra{eno zvono iz 8.stolje}a. Papa Stjepan II. dao je 757. godine sagraditi zvonik uztada{nju crkvu sv. Petra u Rimu i u njega je smjestio tri zvona. KodCanina, u talijanskoj pokrajini Viterbo, prona|eno je bron~anozvono iz 8. – 9. stolje}a, dimenzija 52x63 cm.17 U Pizi je sa~uvanozvono iz 1106. godine.

Benediktinac Gottfried, iz samostana u Corveyu, proslavio sezvonom »Canta bona«, oko godine 900. Od tada su zvonoljevar-stvo razvijali benediktinski samostani u Reichenau-u, Tegernsee-u, gdje je radio zvonoljeva~ Aldarik, zatim u Kremsmünsteru,Niederalteichu, Chiemsu, Freisingu, Salzburgu i Helmershause-nu, gdje je benediktinac Rugerus Theophilus godine 1115. de-taljno opisao postupak lijevanja zvona u svom djelu »Scheduladiversarum artium«. Ovim se djelom zvonoljeva~i koriste i danas.18

U samostanu Fontenaillesu kod Pariza saliveno je zvono1106. godine. U Iggenbachu u Bavarskoj, u `upnoj crkvi, sa~u-vano je zvono iz 1144. godine, visine 43 cm i donjeg promjera 112cm.19 U Claughtonu u Engleskoj saliveno je zvono 1202. godine.

Benediktinci su sve vi{e usavr{avali oblikovanje zvona i kva-litetu zvuka.

U 12. stolje}u, u vrijeme gradnji europskih katedrala, zvo-noljevarstvo je dostiglo umjetni~ku izradbu i pro{irilo se izvansamostanskih kompleksa.

Oko 1200. godine umjetnik Johann von Utrecht, u biskupijiMünster, utisnuo je svoje ime u zvonu. Samosvijest novih izvan-samostanskih zvonoljeva~a pokazala se i u pridavanju naslovaumjetnika. Umjetnici su me|usobno sura|ivali, kao {to su B.Neumann i A. Dürrer. Oni su, osim goti~kom majuskulom, zvo-na ukra{avali virtuoznim dekoracijama.

Za najljep{e zvono kr{}anstva »nominirano« je zvono u ka-tedrali u Erfurtu »DIE GROßE GLOCKE GLORIOSA«, saliveno

16 K. Do~kal, u: Na{a zvona i njihovi lijevaoci , Zagreb 1942., str. 9, navodi i signa-turu: V.A. 2517, vitrina B.

17 U. Böhme, Geläute -Noch ein Tema?, u: Kunst und Kirche, 1/1995., str. 48.

18 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942.,str. 19.

19 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 19.; F. Petri~, Zvonovise veslijo in jo~ejo, u: Dru`ina, Lubljana, 45 (1996) 14-15, str. 8.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2315

16

1497. godine, s imenom na zvonu glasovitog zvonolijeva~a: »GE-RHARDUS WOU DE CAMPIS«.20

Ali kako ukrasi i simbolika na zvonima ostaju ljudskim o~imaskriveni, umjetni~ki izraz se sve vi{e usavr{avao kvalitetom zvukai tehni~kim dostignu}ima. To je omogu}ilo da se melodija zvonapretapa u zvu~ne ukrase i slike.

Srednjovjekovni zvonoljeva~i u`ivali su ugled i kod vjernikai kod velika{a, budu}i da su se u istim radionicama proizvodili idrugi potrebni proizvodi, me|u ostalim i ratna oprema. Kodvelika{a je poseban ugled u`ivao Balthazar Herold iz Nürnber-ga, ro|en 1620. godine. On je radio nekoliko godina u Geschütz-gießerei-u kod kralja J. Kasimira II. u Var{avi, prije nego se nasta-nio u Be~u gdje je stalno radio za ku}u von Habsburg. On je, osimostalog, izradio i nadgrobne plo~e za cara Leopolda I. i grofaEsterhazyja.

EUROPSKE ZVONOLJEVA^NICE

Ovim kratkim pregledom nastojat }emo obuhvatiti europskezvonoljeva~nice s glasovitim zvonima prema zavi~ajnim zemlja-ma: Rusija, Engleska, Francuska, [panjolska, Nizozemska, [vi-carska, Njema~ka, ^e{ka, Moravska i Slova~ka, Italija, Ma|arska,Austrija, Slovenija i Hrvatska.

Donosimo i imena zvonoljeva~a, a neka su zvona u Hrva-tskoj kao i za Zagreba~ku katedralu bila salivena u zvonolje-va~nicama ovog srednjoeuropskog prostora.

1. Rusija je poznata po velikim i brojnim zvonima. Prema K.Do~kalu21 najte`e je carsko zvono »Car Kolokol« u Kremlju, uMoskvi, kojeg je salio 1734. Michael Montorine. Te{ko je 3.900centi, {to iznosi 198.400 kg. Visoko je 6,13 m, s promjerom 6,4m, i kako nije moglo biti smje{teno u zvoniku, danas je polo`enona zemlju i djeluje kao spomenik u Kremlju.

Na peterokatnom zvoniku Ivana Velikog nalazi se zvono»Trockoj« od 184.080 kg, zatim zvono »Bol{oj« saliveno 1817.godine, te`ine 80.640 kg. »Sve~ano zvono« saliveno je 1819.godine, te`ine 62.720 kg, te »Misno zvono« te`ine 36.960 kg i

20 Za svoj rad bio je bogato honoriran. Sam si je odre|ivao namirnice, svoga brija~ai higijeni~ara, {to se sve pla}alo iz crkvene blagajne u Erfurtu. K. Kramer, Vom Schi-cksal der Glocken, str. 51.

21 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 20-23. Karl Walter,Glockenkunde, Regensburg, 1913.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2316

17

»Nedjeljno zvono« od 19.040 kg. U spomenutom zvoniku IvanaVelikog bila su smje{tena sveukupno 37 zvona. Njihovo suzvu~je,kad su zvonila sva zvona, mo`emo samo zamisliti!

U Ni`njem Novgorodu zvono je te{ko 34.720 kg.2. U Engleskoj je saliveno zvono »Liberty Bell«, te`ine 943

kg. Zvono je preliveno u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama 1753.godine i simbolizira ameri~ku nezavisnost. Prvi put je zazvoniloprigodom dono{enja Deklaracije o nezavisnosti 1776. godine.Simpati~an Big Ben na pala~i Parlamenta u Londonu lijevao je J.Warner 1856. godine. Te{ko je 17.248 kg, visoko 230 cm ipromjera 270 cm. Veliko zvono u katedrali sv. Pavla u Londonusaliveno je 1881. godine, a te{ko je 19.600 kg.

3. Francuska je tako|er poznata po velikim zvonima kao {toje zvono u Toulusi od 21.616 kg, zvono »Sv. Margarita« u crkviSacré Coeur u Parizu, lijevao je Paccardo 1891. godine, a te`i20.956 kg, zvono »Sv. Jurja« u crkvi Notre Dame u Rouenu, salioje J. Machon 1501. godine, a te{ko je 17.248 kg, zvono »Ema-nuelle Louise Therese« u katedrali Notre Dame u Parizu iz 1685.godine te{ko je 14.336 kg.22

4. U [panjolskoj u Santjago de Compostella nalazi se poz-nato zvono »Santjago«, te`ine 16.800 kg.

5. Nizozemska je slovila po poznatim zvonoljeva~ima. Ka-tedrala u Utrechtu ima zvono »Salvator«, te`ine 8.237 kg, koje jelijevao 1505. godine njazna~ajniji zvonoljeva~ iz Kampena u Ho-landiji, ve} spomenuti G. de Wou.

6. U [vicarskoj je poznat F. Sermund koji je salio »Mittag-sglocke« katedrale u Bernu 1538. godine, te`ine 6.944 kg.

7. Njema~ka se, kako smo ve} spomenuli, sa svojim samo-stanima uklju~ila u izradu zvona od samih po~etaka.

U Fuldi je poznata zvonoljeva~nica ve} iz prvih vremenakr{}anstva u kojoj su se lijevala zvona za potrebe crkvi u Nje-ma~koj.

Majstor Nestvediense je 1260. godine ukrasio zvono samo-stana Herluvsholma.

22 Dekretom Nacionalne konvencije od 25. velja~e 1793. godine trajno je promijenjenkrajolik zvona Francuske jer se njime ograni~io broj zvona tako da je svaka crkvamogla zadr`ati samo po jedno zvono. Konstruirano je veliko postrojenje zauni{tavanje zvona i uni{teno je i veliko zvono Bourdons. Na uni{tavanju drugogzvona po veli~ini u crkvi Notre Dame u Parizu moralo je raditi osmero radnika tijekom{est tjedana dok nije bilo razbijeno u male komadi}e. Za vrijeme Napoleona I., preko100.000 zvona bilo je pretopljeno u topove, a njihovi mrtva~ki odjeci prelamali suse po europskim bojnim poljima.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2317

18

U Würzburgu u crkvi sv. Burcharda nalazi se zvono »Sv. Ka-tarine«, saliveno je 1249. godine. Glasovito zvono u `upnoj crkvisv. Petra u Aachenu iz 1251. zvoni i danas. Lijevao ga je majstorJakob iz Croisilesa. Aktivno je i veliko zvono »Hossana« u Freibur-gu saliveno je 1258. godine, te`ine 5.600 kg. U Achenu je i zvono»Sv. Marija« kojeg su salili Petit i Edelbrock, te`ine 6.624 kg.

Magister Joannes je godine 1316. salio zvono za crkvu sv.Mauricija u Halberstadtu te katedralno zvono katedrale u Fritzla-ru 1369. godine. Majstor Bertram je 1390. godine salio zvonokatedrale u Lübecku. Konrad von Enibeck prikazao je na zvonuu crkvi u Halleu doga|aj na Kalvariji.

Zvono »Pretiosa« za katedralu u Kölnu, salio je godine 1448.H. Brodermann, te`ine 12.544 kg, godinu dana kasnije (1449.),za istu katedralu salio je J. Hoercken zvono »Speciosa«, te`ine7.168 kg.

U Münchenu u crkvi sv. Marije (Frauenkirche) nalazi se zvo-no koje je salio 1490. godine H. Ernst imenom »Susanna«, te`ine7.000 kg, a 1570. godine salio je P. Deschamps zvono »Charlot-te« za katedralu u Reimsu koje te`i 11.704 kg.

Godine 1696. salio je J. G. Schelchsorn za katedralu u Re-gensburgu zvono »Grosse Fürstin« te`ine 7.280 kg. Veliko zvo-no katedrale u Strassburgu salio je 1427. godine J. Gremp, ate{ko je 10.080 kg.

Katedrala u Trieru ima poznato zvono »Sv. Helena«, te{ko8.176 kg, kojeg je lijevao F. Brulet 1628. godine.

Zvona u Trieru lijevao je od 1596. godine Johann vonTreer, u ~ijoj je radionici tada radio tirolski zvonoljeva~ Bartolo-mej Grassmayer,23 ~ija zvonoljeva~nica u Innsbrucku nastavljasvoju tradiciju do danas i gdje su salivena nova zvona zagreba~kekatedrale 1986. – 1988.

»Carsko zvono«24 u katedrali u Kölnu salio je A. Hamm uFrankenthalu 1874. godine, te`ine 30.324 kg i promjera 3,24 m.

U Bochumu je postojalo Bochumsko udru`enje koje jelijevalo zvona od ~elika kakve ima i `upna crkva u Knegincu iz1924. godine.

23 I. Bosilj, Zvona, Zagreb 2000., str. 6.

24 Hamm je prelio ovo zvono iz 22 francuskih topova. Na njemu je bio natpis:»Wilhelm, presvijetli car i pruski kralj... na spomen ponovnog uspostavljanjaNjema~kog carstva iz osvojenih zvona u te`ini od 50.000 funti zapovijedio je da seizlije jedno zvono«. Vidi: K. Kramer, u: Kunst und Kirche, Mainz-Miinster-Darmsta-dt-Linz 1995: Vom Schicksal der Glocken, str. 53. Ponovno je isto zvono upotrije-bljeno u ratne svrhe u I. svj. ratu.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2318

19

8. ^e{ka, Moravska i Slova~ka bavile su se ve} od 15.stolje}a zvonoljevarstvom. Glasovito je veliko zvono u katedrali uOlomucu, te{ko 20.048 kg, zatim u crkvi Sv. Sigismunda u Pra-gu zvono iz 1549. godine, te`ine 12.600 kg iz zvonoljeva~niceJarosch. Zvono »Laurentia« u crkvi Sv. Nikole u Aberdeenu ima22.400 kg.

U Bratislavi (Pressburgu) radio je zvonoljeva~ BalthasarHeroldt, koji se kasnije odselio u Be~. Salio je zvono za `upnucrkvu u Pitoma~i 1656. godine.

9. Italija je zavi~ajna zemlja zvona, a pokrajina Campanijasvoj naziv duguje zvonu.

Ve} smo spomenuli glasovito zvono u Vatikanskom muzejuiz 8. stolje}a.

U crkvi sv. Petra u Rimu nalazi se zvono koje je salio LouisVallidier, te`ine 17.584 kg, a veliko zvono na Kapitolu salili su1803. godine G. Spagna i A. Casini te`ine 9.824 kg. Zvono »Sv.Ambrozija« u Milanskoj katedrali te{ko je 16.800 kg.

Kad se u 15. stolje}u u Zagrebu otvorila Kaptolska zvono-ljeva~nica, u njoj su od samih po~etaka radili talijanski majstori,a kasnije su njihovi zakupnici bili majstori iz Francuske, Austrije,Njema~ke i Slovenije.

Iz Italije su se opskrbljivale i crkve u Hrvatskom Primorju iDalmaciji. Tako je Lucas de Chendrigetus u Veneciji salio zvo-no 1290. za crkvu u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu te za crkvusv. Ilije u Mundanijama na Rabu.

Bartholomeus Cremonensis salio je 1459. godine zvono zaDominikance u Dubrovniku.

U Veneciji su radili Jacobus Calderari koji je 1601. godinesalio zvono za `upnu crkvu Uznesenja BDM u Rabu i Cantianusde Venetia u 18. st. lijevao je zvona za crkve u Dalmaciji. Castelliu Veneciji salio je zvono 1665. godine za kapelu sv. Jeronima uTrstenom.

U Veneciji je Marcus M. salio zvono sestrama Benediktinka-ma u Rabu 1336. i Gaillard Jean iz Lorene za crkvu sv. Lovre uSplitu 1629. godine.

U Veneciji su koncem 16. i po~etkom 17. stolje}a lijevali zvo-na Antonius de Tonis i Joannes Baptista za crkve u HrvatskomPrimorju i u Dalmaciji.

Joannes Baptista de Polis u Veneciji, od kojeg potje~e zvo-no u Gri`anima iz 1611. godine, najstariji je ~lan zvonoljevarskeobitelji de Polis. Bartholomes de Polis lijevao je zvona za Modru{i Gospi} 1695. godine.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2319

20

Bra}a de Polis s radionicom u Trstu salili su zvono za crkvuMajke Bo`je u Krasnom 1656. godine. Antonius de Polis salioje osim ostalih zvono u kapeli sv. Leonarda u Liplju, `upa Bosi-ljevo i malo zvono u `upnoj crkvi Novigrad na Dobri 1695. godi-ne. Haeredes de Polis salio je tako|er zvono za Modru{u 1703.i Udbinu 1754. godine.

G. B. Polli s radionicom u Udinama lijevao je zvona za crkveKotorske biskupije 1886. godine. Franciskus de Poli i Vitorio dePoli, salili su franjeva~ka jubilarna zvona 1926. godine za hodo-~asni~ku crkvu Majke Bo`je Sinjske.

Anna i Catherina de Castellis, vlasnice zvonoljeva~nice uVeneciji, salile su zvona 1757. godine za crkvu sv. Marije sestaraBenediktinki u Zadru.

I u novije vrijeme se crkve u Dalmaciji obra}aju talijanskimzvonoljeva~ima kao {to je Vittorio Golli, zvonoljeva~ iz Venecije,koji je salio zvona za `upnu crkvu u Starom Gradu na Hvaru.

10. U Ma|arskoj su se zvona lijevala u Budimu. Tu je N. V.Joannes Spiecherdt salio zvono Gospina Pozdravljenja u Petro-varadinu 1707. godine. Joseph Steinstocker sa zvonoljeva~-nicom u Budimu tako|er je lijevao zvona za Petrovaradin. Za Pe-trovaradin je radio zvonolijeva~ Paul Waller, u 18. st., ali nije na-vedeno mjesto lijevanja.

11. Austrija je poznata po starim zvonima kao {to je ono ucrkvi sv. Martina u Ybsfeldu, visine 74 cm i promjera 74 cm iz1200. godine, a zvoni i danas.

U. Weiss salio je 1558. godine zvono »Bummerin« za kate-dralu sv. Stjepana u Be~u koje je te{ko 11.648 kg, a zvono sv.Marije u istoj katedrali salio je 1711. godine J. Achamer, te`ine19.161 kg.

U Be~u je radio Johannes Baptista Dival koji je lijevao zvo-na za crkve u Austriji. Od njega je zvono u crkvi Majke Bo`jeTekijske u Petrovaradinu iz 1719. godine.

U Be~u je 1785. godine saliveno zvono »Prebendar« zazagreba~ku katedralu, te`ine 336 kg, upotrijebljeno u I. svjet-skom ratu, 1916. godine u ratne svrhe.

Zvono na tornju Schlossbergu u Grazu lijevano je 1578. go-dine i te{ko je 8.960 kg.

Medardus Reig, zvonolijeva~ u Grazu, salio je zvono za`upnu crkvu u Bistri 1690. koje je 1876. godine preliveno. On jelijevao i zvona za vara`dinske crkve.

U Grazu je Andreas Schreiber salio 1640. godine zvono zakapelu sv. Ivana u Fratrovcima, `upa Ozalj. U 18. st. u Grazu je

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2320

21

djelovao poznati zvonoljeva~ Georgius Angerer, koji je lijevaozvona i za crkve u Hrvatskoj.

U 18. stolje}u djeluje zvonoljeva~ Feltl Martinus, koji je saliozvona u Petrovskom 1750. i na Tr{kom Vrhu 1763. godine; FeltlSalesius salio je veliko zvono u crkvi Sv. Ivana u Zagrebu 1773.godine, veliko zvono u Petrovskom 1800., u Krapini 1810., za`upnu crkvu u Bistri 1824. godine.

Mathias Köstenbauer je u Grazu salio zvono za kapelu uVeternici 1740. godine, zatim za Lepoglavske kapele i za `upnucrkvu u Vivodini 1744. godine.

Ernest Szabo je u Grazu, salio zvona za `upnu crkvu uVukovini 1909. godine.

Florentin Streckius lijevao je u Grazu zvona za vara`dinskecrkve i jedno zvono za crkvu sv. Katarine u Zagrebu 1707. godine.

U Celovcu je u 19. stolje}u lijevao za tamo{nje crkve Mar-tin Pucher.

Od 1599. godine u Habichenu i zatim u Innsbrucku radizvonoljeva~nica Grassmayr ~iji su osniva~i krenuli s BlagoslovomBo`jim (SOLI DEO GLORIA) u Trier, gdje je tada radio spomenutizvonoljeva~ Johan von Treer, stjecati potrebna iskustva i vje{tine.Vrativ{i se u Tirol, Bartol Grassmayr salio je prvo zvono kojim jepostavio temelje novoj zvonoljeva~nici i otada zvone tirolska zvo-na u vi{e od stotinu zemalja {irom svijeta.

U pripremi za svoj ~etiristoljetni jubilej, kada se Zagreba~kanad/biskupija aktivno pripremala za svoj 900. godi{nji jubilej,lijevala su se u istoj zvonoljeva~nici i nova zvona za zagreba~kukatedralu 1985. – 1986. godine.

Zvonoljeva~nica Johann Grassmayr u Innsbrucku radi uneprekinutom nizu ve} 400 godina.25 Tvrtka je prepoznatljiva posvom grbu, uspravnom krilatom lavu. Vrhunska tehnika je umije}ei tajna koju su sa~uvali i prenosili kao najve}e blago i dragocjenuba{tinu. U njoj se lijevaju nova, ali i obnavljaju stara zvona iz cijeleEurope. Rade po narud`bama s najboljim materijalom atestira-nog kositra i bakra. Ukrasi su naj~e{}e izra|eni po `elji naru~iteljas odre|enim natpisom. Na svakom zvonu izliven je i grb tvrtke s

25 Tvrtka Grassmayr ima svoja zastupni{tva u Be~u (Nattergasse 8A, 1170 Wien) i uGornjoj Austriji (4784 Schardenberg, Grub 43). U Hrvatskoj, u Novom Marofu, Gra-na 144, vlasnik tvrtke »Elektrobosilje« je Ivan Bosilj koji montira i vr{i elektrifikacijuzvona izra|enih u tvrtki Grassmayr. I. Bosilj je uz pomo} `upnika u N. Marofu, J.Jakov~i}a upoznao spomenutu tvrtku 1980. godine te je u njihovoj podru`nici u Be~uizu~io za montera zvona. I. Boslij se odu`io svim svojim suradnicima knjigom »Zvo-na«, Zagreb 2000., gdje je sabrao svoja iskustva i znanja naveo i literaturu o zvoni-ma, pa M. Gabri} u Predgovoru s pravom naziva izvrsnim priru~nikom i vodi~em.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2321

22

godinom lijevanja i porukom: »MICH GOSS J. GRASSMAYR ININNSBRUCK.« Zvonoljeva~nica izra|uje i kompletnu potrebnuopremu za zvonike s elektroni~kim ure|ajima, postolja za zvonate toranjske satove povezane s mehanizmima zvona. Izra|uje iumjetni~ke odljeve te bron~ane spomen plo~e.

Zvonoljeva~nica J. Grassmayr je salila zvona koja su zvoni-la prigodom Papinog pohoda Hrvatskoj. Pod vodstvom ChristofaGrassmayra sa suprugom i trojicom sinova, salivena su zvonakoja su zvonila na zavr{noj sve~anosti Srednjoeuropskog ka-toli~kog dana u Marijanskom sveti{tu u Mariazellu26 21. do 23.svibnja 2004. godine. Osam zvona, koja predstavljaju osam sre-dnjoeuropskih zemalja tonski su dali pentatonski motiv s dvo-strukom oktavom i melodijom »Gloria« na po~etku.

12. U Sloveniji su najpoznatiji ljubljanski zvonoljeva~i. Zvo-noljevarstvo je pro{ireno po ~itavoj Sloveniji i u njima su se lijevalazvona i za crkve u Hrvatskoj. Tako|er su se izmjenjivali i majstorite su iz Kaptolske zvonoljeva~nice u Zagrebu preuzimali rad uLjubljani i obratno ili su me|usobno sura|ivali.

Ve} od 16. stolje}a u Ljubljani radi zvonoljeva~ Ferdinan-dus Eisenberger koji je salio zvono za kapelu sv. Leonarda uPrili{}u 1595. godine. Za kapelu sv. Mihaela u Samoboru salio jezvono u Ljubljani Elias 1623. godine. 27

Andreas Strach u Ljubljani, bio je pomo}nik pavlinu Igna-ciju Renneru u Sveticama, koji je 1661. godine salio zvono zapavlinsku crkvu u Sveticama.

Michael Remer u Ljubljani je salio zvono za kapelu sv. Bar-bare u Pribanjcima, `upa Bosiljevo 1634., zvono »Sv. Jurja« u Odri1647. i u kapeli sv. Margarete u Hrneti}u 1650. godine.

26 Zavi~ajna zemlja ovog Srednjoeuropskog katoli~kog dana, Austrija, daruje zvo-no preko Vojnog ordinarijata i Biskupije St. Pölten, a posve}eno je Isusu Kristu,Spasitelju svijeta. Te{ko je 4.030 kg, s osnovnim tonom a/0. Hrvatski katolici uBe~u darovali su zvono »Sv. ]irila i Metoda, apostola Europe«, za Hrvatsku te`ine740 kg s tonom fis/1. Austrijski redovnici zajedno s biskupijama Salzburg i Graz-Seckau darovali su zvono za Bosnu i Hercegovinu, posve}eno Bla`enoj DjeviciMariji, te`ine 3.000 kg s tonom h/0. Gradi{}anski Hrvati u @eleznom, darovali suzvono »Sv. Stjepana Kralja« za Ma|arsku, te`ine 1.070 kg, s tonom e/1. Papinadomovina Poljska, posvetila je zvono sv. Josipu, dar biskupije Klagenfurt, te`ine1.530 kg, s tonom d/1. sv. Benediktu, za{titniku Europe, posvetili su katolici iz^e{ke zvono te`ine 320 kg, s tonom h/1. Redovnice iz Austrije darovale su zvono»Sv. Franje Asi{kog« za katolike u Slova~koj, te`ine 450 kg, s tonom a/1. Slove-nija je posvetila svoje zvono bl. Ivanu Merzu, te`ine 185 kg, s tonom d/2.

27 F. Petri~, Zvonovi se veselijo in jo~ejo, u: Dru`ina, 45 (1996) 14-15, str. 8-9. Po-vijesni ~lanak F. Petri~a s prikazom zvonoljevarsta u Sloveniji, objelodanjen je po-vodom Papinog posjeta Sloveniji.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2322

23

Dominicus Franchi u Ljubljani salio je godine 1712. zvonaza `upnu crkvu u Dragani}u i filijalnu kapelu sv. Antuna u [ipku.

Ne{to kasnije (1755.) Benedictus Heuterer lijeva zvono zakapelu sv. Ane u Samoboru.

Zacharius Reidl (Reidt, Reid), salio je u Ljubljani zvono za`upnu crkvu u Vivodini 1761. godine, a Matheas de Labaco zacrkvu sv. Vida u Ozlju. Za `upnu crkvu u @akanju salio je zvonogodine 1836. godine u Ljubljani Lukas Dimiz.

Po~etkom 18. st. zajedno sa svojim stricem Ga{parom Fran-chi u Ljubljani je djelovao Franciscus Franchi. Ga{par Franki(Franchi) zvonoljeva~ u Ljubljani, kasnije je djelovao u Zagrebu.28

Godine 1707. godine salio je u Ljubljani zvono »Sv. Spasi-telja« za zagreba~ku katedralu, te{ko 5.320 kg, a godine 1715.iz starog zvona je prelio novo »Sv. Martina«, te`ine 366 kg.29

Kako je G. Franchi bio ostario, pozvao je iz Forni Avoltri uSjevernoj Italiji svoga ne}aka Jo`efa Samassa, 1725. godine, kojije preuzeo njegovu radionicu u Ljubljani i ve} je 1734. godinepostao poznati zvonoljeva~.

Naslijedio ga je sin Anton Samassa 1742. godine i vodioposao do svoje smrti 1750. godine.

Njegov sin Johann bio je jo{ maloljetan da bi preuzeo po-sao pa je njegova udovica prodala radionicu.

Johann Samassa povratio je godine 1767. o~ev posao idalje ga usavr{avao. Zbog ratnih neprilika njegov nasljednik Vin-zenz je kratko vrijeme prestao radom te je njegov sin Anton Sa-massa ponovno o`ivio proizvodnju zvona 1831. godine. A. Sa-massa je nagra|ivan 1838. u Grazu, 1844. u Ljubljani i 1855. go-dine u Parizu.

Njegov nasljednik Albert Samassa je modernizirao radioni-cu te je 1875. godine tvrtka dobila po~asni naslov »Dvorskogdobavlja~a«. Uz zvona je tvrtka proizvodila i druge predmete kojisu bili i izlagani po tada{njim izlo`bama. U Zagrebu je tvrtka su-djelovala na izlo`bi 1891. godine.

Njega je naslijedio sin Max Samassa koji je djelovao od1892. do 1919. godine. On je dokupio zvonoljeva~nicu u Lienzu

28 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 78; F. Petri~, Zvonovise veselijo in jo~ejo, u: Dru`ina, Ljubljan, 45(1996) 14-15, str. 9, navodi da se G.Franchi iz Zagreba doselio u Ljubljanu: V za~etku 18. stoletja je deloval v LjubljaniGa{per Franchi, dotlej najpomembenj{i ljubljanski zvonar. Sprva je `ivel v Zagrebuin prevzel zvonarno zagreb~kega kaptilja, 12. julija 1693. pa se je v Ljubljani, star36 let, o`enil z ljubljansko me{~anko Ur{ulo.

29 I. K. Tkla~i}, Prvostolna crkva zagreba~ka neko~ i sada, Zagreb 1885., str. 109.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2323

24

i time pro{irio svoje djelovanje. Radili su za slovenske crkve kaoi druge po Dunavskoj Monarhiji. Najve}e zvono lijevano u Samas-sovoj zvonoljeva~nici jest ono za \akova~ku katedralu, te`ine4.104 kg. Uz taj posao radio je M. Samassa i za vojne potrebe.Zbog novonastalih okolnosti, Maks Sammassa prodao je zvono-ljeva~nicu i odselio.

Ljevaonicu i radnike preuzela je tvrtka »Strojne tovarne inlivarne d.d. Ljubljana« i od 1919. do 1932. godine salila oko2.500 zvona koja su bila u svemu jednaka Samassovim i najboljanakon I. svjetskog rata. U to vrijeme trebalo je nadomjestitinedostaju}a zvona koja su bila upotrijebljena u ratne svrhe.

U Zagreba~koj nadbiskupiji nalaze se zvona te tvrtke u Re-metama iz 1926., u Pregradi iz 1927. i u Slaveti}u iz razdoblja od1920. do 1925. godine i neka druga.

Istovremeno je djelovala »Zvonarna in livarna« u [entvidukraj Ljubljane i salila mnoga zvona nakon I. svjetskog rata, odkojih je najpoznatije zvono u [marni. Zbog nedostatka kvalitetnelitine, tvrtka je prestala je s radom.

U Ljubljani su se nakon II. svjetskog rata odva`ili za zvono-ljeva~ki rad Franc Mostar i Jo`e Melika.

Bogatu tradiciju zvonoljevarstva u Sloveniji nastavlja od1965. godine Ferralit u @alcu. Tvrtka je u o`ujku 1996. godinesalila 1315. zvono po redu, koje je zvonilo prigodom dolaska sve-tog oca Ivana Pavla II. u Sloveniju.30 Njihovo najve}e zvono senalazi u hodo~asni~koj crkvi Svete Trojice u Slovenskoj Gorici,te`ine 2.500 kg, a tisu}ito je tvrtka salila za `upnu crkvu u @alcu.Zvona su ukra{ena biljnim dekoracijama.

U Mariboru bili su vlasnici tvrtke »Livarna Zvonov« BühlIn`. I. & H., koji su salili dva zvona za `upnu crkvu u Vara`-dinskim Toplicama 1926. godine koja se nalazila pod patronatomPrvostolnog kaptola Zagreba~kog.

Istovremeno djeluje i tvrtka Zvonoglas, od 1920. godine dopo~etka II. svj. rata. U njoj su salivena zvona za Mariborsku ka-tederalu i za Suboticu, prema tradiciji predratnog zvonoljevarstva.

U Celju je u 16. stolje}u radio zvonoljeva~ Steinmetz. On jesalio zvono za crkvu sv. Mihovila u Zadru 1550. godine. Don FraneBuli} spominje Johanna Geoirga Steinmetza koji je radio u 18.stolje}u.

U Celju je djelovao Nicolaus Urbanus Bozethi koji senakon po`ara 1674. godine preselio u Zagreb.

30 F. Petri~, Zvonovi se veslijo in jo~ejo, u: Dru`ina, Ljubljana, 45(1996)14-15, str. 9.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2324

25

Keiser Franz sa radionicom u Celju radio je zvona za crkveu Vara`dinu 1773. kao i Franz Kesser 1775.

Za `upnu crkvu u Belcu salio je zvono godine 1718. ConradSchneider u Celju, a Gaspar Balthasar Schneider je 1732. go-dine salio zvono za Franjeva~ku crkvu u Zagrebu.

Balthasar Schmidt, zvonoljeva~ u Celju zajedno je s Iva-nom Forestijem salio zvono »Sv. Ladislava« za zagreba~kukatedralu 1721., te`ine 2.760 kg. U njega je prelito staro zvono»Sv. Emerika«, saliveno 1671. godine, te`ine 537 kg. Zvono »Sv.Ladislava« ponovno je prelio i H. Degen 1837. 31

Hans Horn zvonolijeva~ u Ptuju salio je zvono za Zagre-ba~ku katedralu 1559. godine, koje se kasnije rastalilo u po`aru.H. Horn lijevao je jo{ neka zvona u Hrvatskoj.

ZVONOLJEVA^I U HRVATSKOJ

1. Hrvatska je od svojih najranijih po~etaka dio Europe i svojimsudjelovanjem oblikovala je Europu. To dokazuje i mre`a europ-skih zvonoljeva~a s kojima je Zagreba~ka nad/biskupija aktivnosura|ivala. Zapravo se ne mo`e odvojiti niti jedna navedenazvonoljeva~nica s kojima nije bilo kulturnih i pravnih veza, jer sehrvatski majstori nalaze u najranijim razdobljima u poznatim talijan-skim radionicama. Tako|er su i talijanski i francuski zvonoljeva~i bilii prvi zakupnici Kaptolske zvonoljeva~nice u Zagrebu, a kasnije suse uklju~ivali zvonoljeva~i iz Austrije i Njema~ke.

U Hrvatskoj se najstarije zvono nalazi u Gradskom muzeju u[ibeniku, a potje~e iz crkve sv. Grgura u [ibeniku. Salili su ga 1266.godine zvonoljeva~i Jacopo i Andreotto Pisano. Zvono crkve sv.Petra u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu iz 1299. godine koje jesalio Luka Chendrigetus, zvoni i danas. Njega je elektrificirala tvrt-ka Bosilj 1989. godine32. Zvonoljeva~ Manfredin salio je 1317.godine zvono za `upnu crkvu u Sovinjaku u Istri. Zvonoljeva~ Ja-cobus de Venetiis je 1317. godine salio zvono u Omi{lju, a godi-nu kasnije su za franjeva~ku crkvu u Zadru salili zvono Belo s maj-storom Vivencijem. U `upnoj crkvi u Slunju nalazi se zvono iz1422. godine, a potje~e iz poru{ene crkve sv. Magdalene. Zvonoje salio Antonius Magister, vjerojatno u Veneciji.

31 I. Kukuljevi} Sakcinski, Prvostolna crkva zagreba~ka, Zagreb 1856., str. 14-15.

32 I. Bosilj, Zvona, Zagreb 2000., str. 5. Tvrtka Grassmayr osobno sudjeluje u Zagre-bu izlaganjem svojih slikovnih i drugih informacija prigodom godi{njeg Teolo{ko-pastoralnog tjedna.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2325

26

Michael i Nicolaus salili su 1368. godine zvono za `upnucrkvu sv. Nikole u Janjevu. Vjerojatno je isti Magister Michaelsalio zvono za crkvu Presv. Trojstva u Grobniku 1383. godine.

Salvator Mereciti salio je zvono u crkvi sv. Franje u Pagu1414. godine.

Gatschever (Ko~evar?), salio je zvono za `upnu crkvu sv.Filipa i Jakoba u Grobniku 1633. godine.

Za Senjsku katedralu salili su zvona Magister Vincentius sasinom Christoforom 1372. godine.

U Ledenicama u Hrvatskom Primorju sa~uvano je zvono iz1471. godine, a salio ga je Benedikt Dubrov~anin.

Zvonoljeva~ Rosetus je za crkvu sv. Barbare u [ibeniku saliozvono 1475. godine.

Sebastianus de Hieronymo salio je zvono za `upnu crkvuPrvi} Luki 1487. i Joannes Maria Giotti 1693. godine za crkvu sv.Duha u [ibeniku (ne spominje se mjesto lijevanja).

Ivan Rabljanin (Joannes Baptista Arbensis ili Joannes Bap-tista de la Tolle), rodom iz Raba, radio je u Dubrovniku gdje je zatamo{nje crkve salio mnoga zvona, osobito poznato iz 1506. zagradski sat u Dubrovniku ukra{eno raznim ornamentima i figura-ma. 1550. godine salio je drugo zvono za `upnu crkvu UznesenjaBDM na Rabu. U muzeju u Dubrovniku sa~uvana su zvona oddubrova~kog zvonoljeva~a F. Antice Lastovca iz 1579. i 1581.godine. Njegov sin Gaudencije 1622. lijevao je zvona za domi-nikansku crkvu u Dubrovniku.

I. Albini je 1573. godine lijevao zvona u Istri s glagoljskimnatpisima, a sa~uvana su zvona, vjerojatno od doma}ih zvono-ljeva~a, i u Kastvu, Brestu, Kr~anu, Gologorici, Buzetu iz 1541.godine s glagoljskim natpisima koji ozna~avaju godinu lijevanja.

U Bakru je radio Fridrik Arnold von Fulda od kojeg potje~ezvono BDM u Bakru iz 1653. godine.

Iz Bassana je godine 1820. do{ao u Split Jeronim Colba-chini (1820. – 1875.). Zvonoljeva~nicu je imao najprije kod Soli-na, a kasnije je doselio u Split gdje je sa sinom Ivanom (1828. –1836.) lijevao zvona u Splitu i Zadru. Njegovu radionicu je godi-ne 1875. preuzeo Jakob Cukrov, i u Splitu od 1875. – 1902.,nastavio s radom za potrebe cijele Dalmacije. Nakon njegovesmrti zvonoljeva~nicu su preuzeli njegovi sinovi. Tvrtka Cukrovsalila je do 1915. godine 1207 zvona.

Carolus Trabucho djelovao je u 17. st. On je salio poznatozvono u crkvi BDM od Karmela u Splitu 1674. godine.

Dominicus Cadurby Zambelli salio je zvono za crkvu sv.Jurja u Pagu 1722. godine.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2326

27

Gregorius Zambelli salio je zvono za Kapucinsku crkvu uKarlobagu 1712., a zajedno s Antonijem za crkvu u Perastu 1713.godine.

Josephus Piatti salio je zvono za crkvu sv. An|ela u Trogi-ru 1682. godine te vi{e zvona za crkve u Dubrova~koj biskupiji.

Antonius Picenini salio je zvono 1722. godine za kapelu sv.Ivana u Medvi|ama i Albertus Solari za `upu Olib 1885. godinete Jacobus Vali}, zvonoljeva~ u Malom Lo{inju, sredinom 19.stolje}a salio je zvono za `upnu crkvu Uznesenja BDM u Olibu,u Zadarskoj nadbiskupiji.

U Vara`dinu je po~etkom 19. stolje}a lijevao zvona zvono-lijeva~ Leonard Webe (1806.) za tamo{nje crkve, zatim AntunFiel. On je lijevao zvona i za crkve u Zagreba~koj nadbiskupiji kaoza `upnu crkvu u Bistri 1876. godine.

Antun Papst (1846. – 1883.) u Vara`dinu prelio je godine1883. malo zvono, saliveno 1663. godine za kapelu sv. Vida odChristoffa Neistetera. Papst je osim za vara`dinske crkve salioi zvono za `upnu crkvu Sv. Kri`a Za~retje 1847. godine.

U drugoj polovici 19. stolje}a Antun Petrovec (1871.) uVara`dinu lijevao je zvona za okolne crkve. U isto vrijeme uVara`dinu djeluju Ferdo Petroczi (1888.) i Anton Siel.

Od osje~kog majstora Josipa Millnera poznato je zvono iz1812. godine, a od pakra~kog zvonoljeva~a Joana Fogarasiazvono iz 1813. godine. U \akovu je radio 1862. godine zvo-noljeva~ Gerhard Maibaum.

Iz Lepoglavskog Pavlinskog samostana poznat je zvo-noljeva~ pavlin Laktancije Santini (1762. – 1766.) koji je prvozvono salio 1762. godine i posvetio ga sv. [imunu, a blagoslovioga je zagreba~ki biskup Stjepan Putz.

On je osim za pavlinske crkve prelio iz starog puknutog zvo-na novo sa zazivom, »Sveta Marijo Bistri~ka, moli za nas« za hodo-~asni~ku crkvu u Mariji Bistrici 1764. godine, zatim dva zvona za`upnu crkvu u Odri 1766. godine s te`inom od 560 i 448 kg iukrasio ih likovima Raspe}a, BDM i svetaca.

Pavlinski lepoglavski zvonoljeva~ki rad ostavio je svojetragove i u Istri. Lepoglavski zvonoljeva~ Domenico salio je u Puli1660. godine zvono, visine 50 cm, za kapelicu na mjesnom gro-blju `upe Rukavac na Kvarneru s natpisom »Domenico« MDC.

U Pavlinskom samostanu u Sveticama djelovao je IgnatiusRenner, koji je salio zvono za tamo{nju Pavlinsku crkvu 1661.go-dine. U Sveticama je Ignatius Renner radio u suradnji sa samosta-nom u Sti~ni, a sura|ivao je i sa zvonoljeva~nicom u Ljubljani.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2327

28

ZAGREBA^KE ZVONOLJEVA^NICE

Putuju}i zvonoljeva~i od 13. stolje}a nastanjuju se u stalnimmjestima budu}i da su radili prema sve brojnijim narud`bama.Me|u njima nalazimo i Ivana Zagreb~anina u Sieni 1432. godi-ne. Prvi zvonoljeva~ u Zagrebu nastanio se blizu crkve sv. Marka1457. godine, a bio je to Ilija Benkovi} iz Po`ege. Bio je i vije}niku Gradskom vije}u pa su ga zapisnici ~e{}e spominjali, Elyas fu-sor et magister campanarum, filius benedicti de Posega.33 To jevrijeme kad umjetnost lijevanja zvona posti`e svoj vrhunac.

KAPTOLSKA ZVONOLJEVA^NICA34

U dokumentima se spominje 1457. godine zvonoljeva~nica,a u njoj je radio stalni zagreba~ki zvonoljeva~, me{tar Ilija Benko-vi}. Zvonoljeva~nica je djelovala i prije spomenute godine, a na-lazila se na mjestu dana{nje zgrade u Zvonarni~koj ulici br. 3.

U njoj su radili doma}i zvonoljeva~i kao i zakupnici iz Italijei Francuske, zatim iz Austrije, Njema~ke i Slovenije lijevaju}i zvonaza cijelu Hrvatsku i Slavoniju.

Crkve i kapele Zagreba~ke nad/biskupije bile su u to dobagotovo sve opremljene zvonima.35

U talijanskim spisima hvalio se rad Zagreb~anina Giovannidi Zagabria u drugoj polovici 15. stolje}a i za {ira podru~ja.

Nakon velikih po`ara u Zagrebu 1624. i 1645. godine, kadasu stradala zvona u mnogim zagreba~kim crkvama, a tada su serastalila i sva tada{nja zvona zagreba~ke katedrale, u Zagreb seiz Francuske doselio zvonoljeva~ Franjo Dubois. On je salio zvo-na za `upnu crkvu sv. Marka u Zagrebu 1646. godine s likovimadvanaest apostola i Kristova Uza{a{}a i jedno manje s likovimaRaspetog Krista, BDM i Evan|elista. Zvona su salivena nakon

33 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 74.

34 Zagreb~ani i danas spominju »staru zvonarnicu« u Zvonarni~koj ulici, na mjestudana{nje zgrade br. 3, gdje se nalazila do 1935. godine.

35 T. Stjepanov, vikar u vremenitim dobrima Zagreba~kog biskupa, podigao je ho-spital sv. Kuzme i Damjana u ^azmi, pa je molio papu Martina V. godine 1420. damu potvrdi patronat nad hospitalom, »...cum ecclesia, campanili, campana...«, u:Povijesni spomenici Zagreba~ke nadbiskupije, Svezak V., Zagreb 1992., str. 598. Istotako je papa Eugen IV. godine 1433. preko zagreba~kog biskupa Ivana Albenanaredio kralju @igmundu, koji se bio pripremao izgraditi samostan Klarisa u Zagre-bu, da izvede sve {to je potrebno za samostan, »cum ecclesia, campanilli..« u kojem}e boraviti sestre.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2328

29

stradalilh zvona u po`aru, ali su se ponovno dva zvona rastalilau kasnijem po`aru 1674. godine.36

Za zagreba~ku katedralu salio je slijede}a zvona:1. Zvono »BDM«, te{ko 1512 kg,37 imalo je natpis: »TV TER-

RIBILIS/ ES ET QVIS/ RESISTET TIBI/ - EMONSTRA TE ESSE MA-TREM/ TV CONFREGISTI/ CAPITA DRACONIS.«38

(Stra{na si i tko }e ti se oduprijeti/ Poka`i se Majkom i satrizmaju glavu)

Okolo: »PONTIFICE INNOCENTIO X. IMPERATORE FERDI-NANDO III. ANNO 1645. AD LAVDEM DEI OPT. MAX. HONOREMDEIPARAE VIRGINIS.«

(Za vrijeme pontifikata Inocenta X., cara Ferdinanda III., go-dine 1645. na slavu Bo`ju i na najve}u ~ast Bogorodice Djevice).Zvono je 1896. prelio Mato Majer u istoimeno zvono Svete Ma-rije, a koje je 1916. godine skinuto u ratne svrhe.

2. Zvono »Sv. Stjepana Kralja«, nabavljeno tro{kom tada{-njeg prepozita Petra Petreti}a, kustosa Nikole Diane{evi}a iarhi|akona Andrije @upani}a. Zvono je lijevano 1645. godine.Natpis nije sa~uvan.

3. Zvono »Sv. Ladislava Kralja«, saliveno je 1645. godinetro{kom kanonika Franje Jan~ijevi}a. Natpis nije sa~uvan. FranjoDubois potje~e iz Francuske, kako smo ve} istknuli, a u Hrvatskojse nastanio nakon velikog po`ara u Zagrebu. Do~kal primje}ujesli~nost natpisa na zvonu »Sv. Ladislava« sa zvonima na crkvi sv.Marka, gdje je dodao i bogate ukrase. Zvono je prelio 1837. go-dine H. Degen u istoimeno zvono koje je 1916. godine skinuto uratne svrhe.

4. Zvono »Sv. Emerika«, lijevano je 1671. godine, te`ine 546kg. Zvono je prelio H. Degen 1837. godine u zvono »Sv. Ladisla-va«.

36 Natpisi na starim zvonima zagreba~ke katedrale sa~uvani su u: Ivan Kukuljevi}Sakcinski, Prvostolna crkva zagreba~ka, Zagreb 1856. I. K. Tkal~i}: Prvostolna crkvi-ca zagreba~ka neko~ i sada, Zagreb 1885. Ljudevit Ivan~an: Inventar metropolitan-ske crkve Zagreba~ke, Zagreb 1915. O zvonima su tako|er objavljena djela: KamiloDo~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942. i u novije vrijeme: J. Klari}, Zvo-na katedrale, u: Na{a katedrala, Zagreb 3(1999) i Ivan Bosilj, Zvona, Zagreb 2000,

37 Spomenuta svjetska zvona kao i zvona zagreba~ke katedrale donosim udana{njim mjerama te`ine, tj. u kilogramima, za razliku od izvornog mjerenja ucentima.

38 Natpis na latinskom: I. Kukuljevi}, Prvostolna crkva zagreba~ka, str. 14; I. K.Tkal~i}, Prvostolna crkva zagreba~ka neko~ i sada, str. 108; K. Do~kal, Na{a zvo-na i njihovi lijevaoci, str. 72; Prijevod na hrvatski: J. Klari}, u: Zvona katedrale, u: Na{akatedrala, 3(1999), str. 20.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2329

30

U Zagreb se nakon po`ara 1674. godine iz Celja doselioNikola Urban Bozet (Bozeth, Boset, Bo`et). On je salio ~etirizvona za crkvu sv. Marka u Zagrebu: Zvono »Sv. Marka«, te`ine672 kg, »Sv. Ilije«, te`ine 448 kg, »Sv. Mihaela« od 231 kg i sv.Ursule te`ine 56 kg. Zvono BDM te`ine 1848 kg i »Sv. Ivana Krs-titelja« te`ine 840 kg posvetio je biskup A. I. Mikuli} 1691. godi-ne. Tako|er je salio zvono za kapelu sv. Jane u Desini}u (1644.)te dva zvona za `upnu crkvu u [}itarjevu, jedno (1650.), a dru-go je prelio 1680. godine.

Gaspar Franchi lijevao je zvona u Zagrebu, u Kaptolskojzvonoljeva~nici, nakon velikih po`ara u Zagrebu, 1624.; 1645. i1674. godine. Imao je zvonoljeva~nicu u Ljubljani gdje je radio sne}akom Franjom Franchiem.39 Salio je zvona za kapelu sv. Mihaj-la u Karlovcu 1692., zvono BDM i zvono »Sv. Ivana Krstitelja« zacrkvu sv. Marka u Zagrebu 1707. godine.

Natpis govori da je zvono lijevano u Zagrebu te bi iste go-dine salio zvono »Sv. Spasitelja« za zagreba~ku katedralu, te{ko5.320 kg. Dao ga je lijevati kanonik kustos [imun [idi} (Sidich).40

Tako|er je za zagreba~ku katedralu 1715. godine iz starog zvo-na salio novo »Sv. Martina«, prema Vrhovcu, zvani »Cinku{«,te`ine 366 kg.

G. Franchi salio je tako|er najve}e zvono u kapeli BDM uGradi{tu, `upa Bosiljevo 1713. godine.

Za `upnu crkvu u Sv. Kri`u Za~retju salio je 1703. godinezvono s natpisom koji nam ka`e da je lijevano u Zagrebu. G. Fran-chi je salio zvono »Majke Bo`je Bistri~ke« 1716. godine. Isto jeposve}eno jo{ i sv. Petru i sv. Donatu.

39 K. Do~kal, Na{a zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942., str. 78: Franciscus Fran-chi se u ugovoru Zagreba~kog Kaptola od 4. IX. 1707. potpisao kao zastupnik svogastrica: »Franciscus Franchi, nepos dni Caspari Franchi, Campanarum et Tormento-rum fusor«. Na drugom mjestu iste godine: »Franco Franchi nipote et a nome delsigr. Gasparo Franco fonditor di metalii in Lubiana«.

40 Lj. Ivan~an, Podaci o kanonicima, rukopis, Zagreb (1915). Pod rednim brojem 849,Ivan~an navodi da je »za njegova kustodijata nabavljen zvon pod imenom Spasitelja,koji je lijevao ljubljanski zvonar G. Franchy.« Kako F. Petri~, spominje da je G. Fran-chi u Ljubljanu do{ao iz Zagreba, te prema nekim zapisima pretpostavljam da jezvono Sv. Spasitelja salio u Zagrebu 1707. godine, iako se ve} bio nastanio u Lju-bljani. Kako ga Ivan~an zove »ljubljanskim zvonarom«, zbog toga Tkal~i} navodiLjubljanu za mjesto lijevanja. Ime zvona »Sv. Spasitelja« navodi biskup M. Vrhovacprigodom vizitacije 1792. godine, dok se kasnije spominje samo veliko zvono kojeje bilo 1841. godine puknulo i od kojega je H. Degen 1843. salio zvono »Presve-tog Trojstva«. Ina~e I. K. Tkal~i}, str. 109, spominje malo zvono »Presvetog Trojstva«,nazvan i »Cinku{«, saliven 1650. godine. Ivan~an tako|er navodi da je glede velikogzvona »Sv. Spasitelja«, kustos [idi} sastavio i propise o zvonjenju.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2330

31

Kapela sv. Dizme u Zagrebu ima tri zvona i na jednom jezapisano: »GLORIA DEO 1706.«

Ivan (Joannes) Foresti nastavio je s radom u Kaptolskojradionici u Zagrebu i prvi je upotrijebio hrvatski natpis na zvonu:»OV ZVON JE NASEGA ARKIB. MIK. CHUDOTVORCZA LETO1725.« Za crkve u Zagreba~koj nadbiskupiji salio je zvona za`upnu ckvu sv. Ane u Loboru 1719. godine, zvono sv. Barbare u`upnoj crkvi u Gornjoj Rijeci 1719. godine, zvono »Sv. Marije« za`upnu crkvu u Velikom Trgovi{}u 1722. godine, za `upnu crkvuMB Snije`ne u Kamenskom 1725. godine, za `upnu crkvu sv.Marije Magdalene u Donjoj Kup~ini 1730. godine, za Franjeva~kucrkvu na Kaptolu u Zagrebu 1731. godine i za `upnu crkvu sv.Lovre u Vivodini.

Zvonoljeva~ki rad nastavila je njegova udovica Anna Mariaro|. Reiner od 1735. godine koja je salila preko 80 zvona, me|uostalim za Franjeva~ku crkvu na Kaptolu 1744. godine, za `upnucrkvu sv. Ivana Nepomuka u Stupniku 1751. godine, za kapeluSvih Svetih u Trgu, `upa Ozalj 1753. godine. Ova zvona ukrasioje motivima ranosredovje~nih dalmatinskih spomenika.

U Zagreba~koj zvonoljeva~nici, nakon talijanskih zvono-ljeva~a Franchia i Forestia, te francuskog F. Duboisa, djelovao jeIvan (Joannes) Schulz (1751. – 1758.), rodom iz Njema~ke. Zvo-na su mu jednostavna, ali sa signaturom. On je salio zvono i zazagreba~ku zvonarnicu 1754. godine, zatim veliko (1754.) i malo(1755.) zvono u Mariji Bistrici. Od njega je zvono u kapeli sv. Bar-bare u Dragani}kom Vrhu, `upa Dragani} iz 1751. godine, sre-dnje zvono u `upnoj crkvi u Re~ici kod Karlovca iz 1754. godine.I. Schulz umro je 1758. godine.

S radom je nastavila njegova udovica Anna Schulz ro|.Jäger (1758). Od nje potje~e poznato zvono u kapeli sv. Roka(prije sv. Andrije) u Krivaju, `upa Lipovljani. Zvono je trebalo biti1916. godine upotrijebljeno u ratne svrhe, ali su ga vjernici sakrilii sa~uvali. Od Anne Schulz zvonoljevarstvo je preuzeo JohannFriedmann 1758. godine.

Ivan (Joannes) Friedmann radio je u Kaptolskoj zvono-ljeva~nici u Zagrebu od 1758. do 1765. godine. Salio je vi{e zvo-na od kojih spominjemo zvono za kapelu BDM u Tkalcu iz 1761.godine, za `upnu crkvu sv. Jurja u Dragani}u iz 1760. godine, za`upnu crkvu sv. Martina u [}itarjevu iz 1761. godine.

Kaptolsku zvonoljeva~nicu preuzeo je od 1767. – 1775. go-dine Ivan Rieser (Joannes, Johann Christian Riser). Od njegapotje~e zvono za kapelu sv. Ivana Krstitelja u Bu{evcu, `upa Vuko-vina iz 1767. godine. @upna crkva sv. [imuna u Marku{evcu ima

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2331

32

od njega zvono iz 1767. godine. Godine 1768. salio je zvono MajkeBo`je za kapelu sv. Kri`a u Ladu~u nad Sutlom i za kapelu sv. Kri`au Mariji Gorici. Za crkvu sv. Katarine u Zagrebu salio je jedno zvo-no 1772. godine i zvono za `upnu crkvu u G. Rijeci.

I. Rieser umro je 1775. godine kada je s radom nastavilanjegova udovica Lucija (1775. – 1777.). Godine 1777. salila jezvono za `upnu crkvu u Gra~anima. Potpisivala se samo inicija-lima. Zvona su bila vrlo lijepa.

Od Ivana i Lucije Rieser godine 1782. Kaptolsku zvonolje-va~nicu preuzeo je Josip Angerer, o`eniv{i se njihovom k}erkomReginom. On je nakon I. Risera i J. Fridmanna uveo novi tip sk-ladnih dimenzija u lijevanju zvona. Tako|er je nastojao konkuri-rati majstorima iz Graza ~ija su zvona preplavila Zagreb. Radio jekratko i prigodom otpremanja zvona za ratne svrhe, godine 1916.,ostalo je oko 30 potpisanih i datiranih njegovih zvona.

Od J. Angerera poznata su zvona u `upnoj crkvi sv. Martinau Hrneti}u iz 1770. godine, veliko zvono u `upnoj crkvi sv. Lovreu Petrinji iz 1719., nanovo preliveno 1883. godine te zvono u kapelisv. Ivana Krstitelja u Hra{}u, `upa Svetice iz 1796. godine.

Od J. Angerera potje~e najstarije postoje}e zvono u Zagre-ba~koj katedrali, zvono »SV. STJEPANA KRALJA«, s natpisom:»IOSEPHUS ANGERER ME FVDIT ZAGRABIAE./ ANNO 1777«,te`ine 1100 kg, smje{teno u ju`nom zvoniku, zvano jo{ i »[tefan«.

J. Angerera naslijedio je Filip Bauer (1776. – 1796.) koji jesalio zvono za `upnu crkvu sv. Martina pod Oki}em 1783. godi-ne. Umro je u svojoj 36. godini `ivota.

Zagreba~ku zvonoljeva~nicu preuzeo je 1784. godine AntunSchiffer (Antonius Schifferer). Ro|en u Kopru 1757. godine, ra-dio je u Ljubljani, u suradnji sa celjskim zvonoljeva~em Ivanom\urom Steinmetzom. Prvo zvono u Zagreba~koj zvonoljeva~nicisalio je 1784. za `upnu crkvu sv. Luke evan|elista u Novskoj.Pomo}u zagreba~kog zlatara Ferde Eberharda isplatio je godine1787. suvlasni{tvo I. \. Steinmetzu i otada je radio samostalnopod svojim imenom (Siffrer, Shiffer, Sifrer, Schifferrer, Schiferer).Nije volio ornamentiku pa je natpise stavljao izme|u dviju vodo-ravnih crta. Salio je najve}e zvono 1785. i srednje zvono 1817.godine u `upnoj crkvi u Sv. Ivanu Zelini.

Njegova su zvona u `upnoj crkvi Poho|enja BDM u Mahi}nuiz 1786, veliko zvono iz 1787. i zvono BDM u crkvi sv. Marije u Za-grebu iz 1796. godine, malo zvono u `upnoj crkvi u Sv. Kri`uZa~retju iz 1789., zvono u ̀ upnoj crkvi sv. Nikole u Krapini iz 1797.,zvono u `upnoj crkvi sv. Ivana u Zagrebu iz 1793., zvono u pavlin-skoj crkvi Ro|enja BDM u Sveticama iz 1795., zvono u ̀ upnoj crkvi

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2332

33

sv. [imuna u Marku{evcu iz 1796., veliko zvono u `upnoj crkviUznesenja BDM u Novigradu na Dobri iz 1807. godine.

Veliko zvono u `upnoj crkvi sv. Vida u Vrbovcu salio je 1803.,zvono »Sv. Florijana« u Franjeva~koj crkvi u Karlovcu 1814., velikozvono u `upnoj crkvi Presv. Trojstva u Visokom 1817., srednje zvo-no u `upnoj crkvi sv. M. Magdalene u D. Kup~ini 1833. godine.41

Zvono »Sv. Florijana«, nazvan Cinku{, ili kako ga Kukuljevi}naziva »Mali zvon« u zagreba~koj katedrali salio je 1808. godineAntun Schiffer. Na njemu je natpis: »ME FVDIT ANTONIVM SCHIF-FRER ZAGRABIAE 1808.« i danas redovito zvoni u 8 i 14 sati. Zvo-no »Sv. Kvirina« salio je 1812. godine s natpisom: »FVSA PERANT. SCHIFFRER 1812.« koje je 1916. godine skinuto i upotrije-bljeno u ratne svrhe.

Posljednje zvono s njegovim imenom saliveno je nakon njego-ve smrti u sije~nju 1834. godine, po narud`bi zagreba~kog bisku-pa Aleksandra Alagovi}a i posve}eno je svetom Aleksandru, slikom sveca u biskupskom ornatu (aleksandrijski patrijarha) i na-tpisom: »IN HONOREM S. ALEXANDRI«. U lovorovom vijencu, kojegdr`e an|eli sa svake strane, nalaze se inicijali A.A/ E.Z (AleksandarAlagovi}/Episcopos Zagrabiensis), a ispod vijenca: FUN-DA-TOR1835., zatim: »GEGOSSEN UNTER ANTON SCHIFFER IN AGRAM«.Zvono se nalazi u stalnom postavu Muzeja Grada Zagreba s vidlji-vom dekoracijom i navedenim natpisima na pla{tu zvona.

Henrik Degen (1833. – 1861.), rodom iz Lübecka42, bio jepomo}nik A. Schifferu u Kaptolskoj zvonoljeva~nici. God. 1837.vjen~ao se sa Schifferovom udovicom i od tada je lijevao sva zvo-na pod svojim imenom.

H. Degen ukra{avao je zvona figurama i biljnom dekoracijomu obliku {irokih vijenaca od ru`a i hrastovih gran~ica. Simetrija munije bila va`na ve} je ornamentikom ispunio cijeli pla{t zvona.Salio je preko 260 zvona, a katedralna zvona »Presvetog Troj-stva« i »Sv. Ladislava« prava su remek djela.

41 Kako do sada nisam prona{la popis svih zvona koja su 1916. godine bila otprem-ljena za ratne svrhe, to za sada ne mogu utvrditi koja zvona i danas postoje, a kojihvi{e nema. Za zagreba~ku katedralu sastavio je popis tada{nji kustos Lj. Ivan~an,te je kod svakog zvona nazna~eno da je skinuto i upotrijebljeno za ratne svrhe. Takosu na jednom mjestu navedena sva skinuta katedralna zvona 1916. godine.

42 Domovnicu H. Degenu je izdala Policijska direkcija Lübecka, 20. travnja 1830.,potvr|uju}i Degenovu zavi~ajnost nakon putovanja u Francusku i dalje po Europidok se nije nastanio u Zagrebu. Domovnica je prezentirana, s jednim od njegovihzvona, u stalnom postavu MGZ, kat. jedinica br. 5315.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2333

34

Prvo Degenovo zvono posjeduje `upna crkva u Vele{evcuiz 1833. godine. U `upnoj crkvi u Stupniku nalazi se veliko zvo-no iz 1835. godine, u Franjeva~koj crkvi u Krapini je zvono iz1837., u Odri iz 1840., u kapeli u Sv. Ivanu Zelini, veliko zvono u`upnoj crkvi u Farka{i}u iz 1844. godine, zatim u `upnoj crkvi uRemetama iz 1845. godine, zvono BDM i srednje zvono u `upnojcrkvi u Velikoj Gorici, iz 1857. godine, zatim sva tri zvona u crkvisv. Petra u Zagrebu, veliko zvono iz 1859. i mali cinku{ iz 1839.godine u `upnoj crkvi u Martinskoj Vesi.

H. Degen je salio preko 260 zvona za crkve i kapele u Zagre-bu i Hrvatskoj. On je izradio i veliku {trcaljku 1835. godine, kojom suse Zagrep~ani branili od po`ara do 1870. godine, kad je osnovanoVatrogasno dru{tvo. Umro je tragi~no, pav{i s velike visine prinamje{tanju zvona, u Molvama, 4. kolovoza 1861. gdje je i pokopan.

Zvono »Sv. Ladislava« iz zagreba~ke katedrale, prelio jeDegen iz starog zvona kojeg su u Celju 1721. godine salili Baltha-sar Schmidt s Ivanom Forestijem, te`ine 2.760 kg. U njega je tadabilo prelito staro zvono »Sv. Emerika«, saliveno 1671. godine,te`ine 537 kg.

Na zvonu je bio reljefni lik sv. Ladislava Kralja i natpis: »D.LADISLAI/ FVNDATORIS SVI/ DIVACIT PROPRIIS/ EXPENS ECCLE-SIA/ CATHEDRALIS/ ZAGRABIENSIS HANC/ CAMPANAM HONO-RI« (U ~ast sv. Ladislavu, svom utemeljitelju, Zagreba~ka crkvapostavlja ovo zvono43). S druge strane: »FVSA PER HENRICVMDEGEN/ ZAGRABIAE MENSE/ OCTOBRI ANNO 1837.« (Salivenopo Henriku Degenu u Zagrebu, mjeseca listopada, godine 1837.)

Po rubu zvona: »SANCTAE LADISLAE REX ET CONFESSORCHRISTI/ ORA PRO POPVLO, INTERVENI PRO CLERO« (SvetiLadislave, kralju i Kristov ispovjedao~e, moli za narod, posredujza sve}enstvo). Zvono je ukrasio reljefnim vijencem od ru`a. Ovozvono je zajedno sa zvonom »Sv. Marije«, kojeg je iz starog zvo-na iz 1645. godine prelio Mato Majer 1896. godine, 16. kolovo-za 1916. godine razbijeno u zvoniku i spu{teno u komadima teotpremljeno za ratne svrhe. U riznici je sa~uvan reljefni lik sv. La-dislava s istoimenog zvona (M 504).

Zvono »Presvetoga Trojstva,44 najve}e je zvono zagreba~kekatedrale. Preliveno je iz starijeg zvona (»Sv. Spasitelja«, te`ine

43 Hrvatski tekst s latinskog preveo J. Klari}, »Zvona katedrale«, u: Na{a katedrala3(1999), str. 21.

44 I. K. Tkal~i} u: Prvostolna crkva zagreba~ka neko} i sada, Zagreb 1885., navodida je zvono Presvetog Trojstva lijevano 1650. godine, i zvalo se malo zvono ilicinku{. Dana{nji cinku{ saliven je 1808. godine i posve}en je sv. Florijanu. Prema

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2334

35

5.320 kg, lijevao ga je Ga{par Franki 1707.) 30. o`ujka 1843.Spomenuto zvono je puklo 26. lipnja 1841. Tada{nji zagreba~kibiskup Juraj Haulik predlo`io je da se iz njega izlije novo, ve}ezvono i sam je sudjelovao u financiranju toga pothvata.

Od toga zvona je dodatkom novog materijala prelio H. De-gen u no}i 2. – 3. lipnja 1843. godine novo veliko zvono (tekst nazvonu ima podatak od 30. travnja 1843.).

Zvono je te{ko 6.452 kg, s promjerom 2,16 m, a po te`ini jeprema Do~kalu na 123. mjestu u svijetu.

Za dopremu zvona iz zvonoljeva~nice u Zvonarni~koj ulici br.3 do pred katedralu H. Degen je dao izraditi i posebna kola jerobi~na ne bi mogla podnijeti toliku te`inu. Kola je vuklo osamjakih bijelih volova, oki}enih cvije}em i vijencima. Prijevoz su pra-tili svi Zagreb~ani uz glazbu, a zvonila su sva zvona na svimzagreba~kim crkvama. Zvono je blagoslovljeno 12. listopada, au toranj je bilo podignuto 18. listopada 1843. godine. Tom prigo-dom H. Degen stao je pod napravljene skele, za koje su nekigovorili da su preslabe i rekao: »Ako se skele sa zvonom sru{e,neka i mene `ivoga pokopaju.«45 Kad su zvono sretno smjestili ikada je ono prvi puta zazvonilo, sav je okupljeni Bo`ji narod predkatedralom pokleknuo.

Zvono sa svojom te`inom od 6.452,5 kg i dubokim sna`nimglasom, ~ulo se uokrug do 20 km. Zagreb je tada imao 20,000stanovnika koji su u`ivali u njegovom pozivaju}em i o~ara-vaju}em glasu.46

M. Vrhovcu, veliko zvono Presvetog Trojstva preliveno je iz puknutog zvona »Sv.Spasitelja«, te`ine 5.320 kg, kojeg i Vrhovac prigodom vizitacije 1792. godine na-ziva najve}e od {est zvona »... numerat turris campanas sex, quarum prima S. Sal-vatoris maxima est.«

45 R. Horvat, Pro{lost Grada Zagreba, Zagreb 1992., str. 288.

46 Prema »Liber momorabilium«, donosimo ovdje bilje{ke od suvremenika, `upnikau D. Zelini, L. Mato{i}a: »Anno 1843 Campana major Cathedralis Ecclesiae Zagrabien-sis fusa est; Campana haex juxta propriam fassionem Fusoris Henrici Degen haberedecebatur in pondere centum et decem (110) Centenarium Massam; Quod etiamVenerabile capitulm ultro credidit; Sed secundum unanimen relationem duo Canoni-ci ejusdem Venerabilis Capituli mempe: DD. Emericus Pendelin (1777.–1852.) etMathias Belloberg (1791.–1877.) fidemictis habere noluerunt; et Campana ad ipso-rum adursionem publice ponderari debebat, quod et factum est, atque ita ad memo-ratorum duorum Canonicorum summam confusionem eadem Campana sustinuit fe-liciter pondus centum et quindecim Centenariorum, ac viginti trium librarum (dico 115Cent. et 23 librarum boni ponderis) quam supernatantiam dicti duo Canonici suadentecommuni justitia eidem Fusori et propriis supersolvere compellebantur: hic illud in-signe principium applicari posset.« , u: KL XCI (1940) 11, str. 130.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2335

36

Nekada{nja zvonarnica u Zagrebu u dana{njoj Zvo-narni~koj ulici. Poru{ena je 1935. godine. Prematradijiciji na tome se mjestu nalazio samostan temp-lara, a zgrada zvonarnice je vjerojatno bila kapela.

Otada je zvono Presvetog Trojstva redovito zvonilo na ve-like blagdane (Bo`i}, Uskrs, Duhovi, Tijelovo, Petrovo i UznesenjeBDM); Zvono je pozivalo na euharistijska slavlja i klanjanja, zatimna korizmene propovijedi i na Ve~ernjicu na Staru godinu. Zvo-nilo je prigodom smrti papa, za pokojne nadbiskupe, biskupe,kanonike i prebendare te u vrijeme kad je to odredio kanonikkustos. Veliko zvono je redovito zvonilo prigodom slu`benogodlaska Zagreba~kog nadbiskupa i o njegovu povratku u Zagreb.

H. Degena je naslijedio Alojzije (Vjekoslav) Koch (1863. –1882.), koji je do tada radio u Temi{varu. A. Koch potje~e iz sta-re zvonoljevarske obitelji u Freibergu u Njema~koj. On je zvonar-nicu kupio od Kaptola godine1879. godine koja je tako postalanjegovo vlasni{tvo. Salio je preko 300 zvona.

Prvo zvono A. Koch salio je za kapelu sv. Petra i Presv. Troj-stva u Gorici Petri~koj, `upa Samarica 1863 godine. Gornje dijelo-ve zvona ukra{avao je vijencem od li{}a. Natpise je stavljao samoako su bili naru~eni.

Kod Vjeko-slava Kocha izu~ioje zvonoljevarstvoMatija Majer(Mayer Mathias)koji je 1882. godi-ne postao vla-snikom Kaptolskezvonarnice dosmrti 1897. godi-ne. Salio je oko280 zvona. Ponarud`bi `upnika@erjavi}a salio jezvono za `upnucrkvu u Mariji Bi-strici 1882. godi-ne. Iz starog zvo-na prelio je godine1883. »Sv. Fabija-na i Sebastijana«u Dubrancu. Salioje zvono za ta-da{nju kapelu Sv.Tri Kralja u Donjoj

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2336

37

Lomnici 1885. godine, zatim tri nova zvona za crkvu u Vukovini1891. godine.

Godine 1896. prelio je katedralno zvono »Sv. Marije«, sali-veno 1645. godine.

Kaptolsku zvonarnicu preuzeli su godine 1899. od M. Maje-ra bra}a Rudolf i Miroslav Perner. Oni su potomci zvonoljevar-ske obitelji iz ~e{kih Budjejovica. Bra}a Perner su iz ^e{ke do-nijela novi model zvona s novim na~inom ukra{avanja, a pro-izvodili su i druge metalne predmete. Stariji brat Rudolf ponovnose vratio u Budjejovice, dok je mla|i brat Miroslav radio u Zagre-bu do 1902. godine.

U istoj zvonoljeva~nici bili su zaposleni Ivan Lebi{ i AntunBlazina (Bla`ina). Lebi{ (Löbisch) Ivan, podrijetlom ^eh, ro|enje u Rijeci. Radio je s A. Blazinom kod tvrtke »Eisenhut i drug«u Zagrebu koja je poslovala od 1900. – 1906. godine. Oni su odKochovih nasljednika kupili zvonoljeva~nicu u Zvonarni~koj ulicikoja je otada radila pod nazivom »Lebi{ i Blazina«. U razdobljuod 1903. do 1909. godine saliveno je u njoj oko 280 zvona.

Nakon Lebi{eve smrti 1909. godine, A. Blazina je isplationjegove nasljednike i radio pod svojim imenom u razdoblju od1909. – 1930. godine. Na pro~elju zgrade nalazio se natpis: PRVAHRVATSKA LJEVAONA ZVONA/ I UMJETNIH KOVINA SA ELEK-TRI^NIM POGONOM/ VLASNIK/ ANTUN BLAZINA/ UTEMELJENOGOD. 1457. Njegov sin Jakob Blazina djelovao je u njoj do 1935.godine. Te godine je Kaptolska zvonarnica sru{ena, a zemlji{teje prodano za gradnju ku}a. Ve}ina kalupa za ukra{avanje zvo-na pohranjena su po zagreba~kim muzejima.

U crkvama Zagreba~ke nadbiskupije J. Blazina je salio zvo-na za crkvu u Pregradi 1923. godine, te`ine 1.447 kg i za `upnucrkvu sv. Petra u Mre`nici. Za crkvu sv. Bla`a u Zagrebu salio jezvona godine 1924. po nacrtu I. Kerdi}a s reljefima Ro|enja Kri-stova i Navje{tenja. Salio je dva zvona i za crkvu Majke Bo`jeRemetske 1922. godine.

Kvirin Lebi{, sin Ivanov, radio je na Rijeci 1919. – 1926.godine, a u radionici na Selskoj cesti u Zagrebu 1926. – 1934.godine, te od 1934. do 1939. godine u Gorjanskoj ulici br. 50.Njegova udovica Dragica, ro|ena Lenarti}, nastavila je s obrtomod 1939. do 1940. godine pod nazivom »CRKVENA ZVONA- KVI-RIN LEBI[«.

U me|uvremenu je prodana i poru{ena Kaptolska zvonarni-ca. Velika potra`nja zvona uzrokovala je izgradnju modernijihzvonoljeva~nica, budu}i da se nastojalo nadomjestiti zvona kojasu za vrijeme I. svjetskog rata upotrijebljena za ratne svrhe. Kvi-

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2337

38

rin Lebi{ je samo za Zagreba~ku nadbiskupiju salio oko 220 zvo-na, a isto toliko po drugim biskupijama.

Za sva zvona K. Lebi{ koristio je hrvatske natpise s godinomizrade. Rad mu je bio donekle olak{an upotrebom plina u lijevanjuzvona umjesto koksa. Zvona su bila kvalitetna i lijevana su podstru~nim nadzorom. Za grobnu kapelu Gospe od An|ela u Cavta-tu model zvona izradio je I. Me{trovi} 1922. s reljefnim prizorimana temu ljubavi, `ivota i smrti, a I. Kerdi} je 1924. godine izradiomodele s prizorom Poklonstvo kraljeva i pastira zatim prizor kakoRahela oplakuje svoje sinove. Nakon smrti K. Lebi{a 1939. godi-ne, radom je nastavila njegova udovica Dragica, ro|ena Lenarti}.Ona je imala natpis u obliku pe~atnog medaljona na kojem jereljefni prikaz zvonika zagreba~ke katedrale s pogledom saStrossmayerova {etali{ta. Radionica je radila pod nazivom: »Prvaodlikovana ljevaonica u Zagrebu«. Zbog nemogu}nosti dobavematerijala s po~etkom II. svjetskog rata, ljevaonica je prestala sradom 1940. godine.

U Zagrebu je jo{ u 18. st. radila zvonoljeva~nica Tome Igli-cha, koja je salila malo zvono 1739. godine u Mariji Bistrici.

Po~etkom 20. stolje}a osim Kaptolske zvonarnice radila je itvrtka »Eisenhut i drug«. U njoj su radili I. Lebi{ i A. Bla`ina kojisu 1903. godine preuzeli Kaptolsku radionicu i njihovim odlaskomje tvrtka »Eisenhut i drug« prestala s radom.

Viktor [iki}, zvonoljeva~ u Zagrebu, djeluje od 1950. do1994. godine, a svog prvijenca darovao je zagreba~koj katedrali1951. godine kao zahvalni dar za ozdravljenje. V. [iki} je salio vi{eod stotinu zvona, me|u njima za `upnu crkvu u Stojdragi u@umberku i ono za krematorij 1985. godine. Radio je pod ote-`anim uvjetima budu}i da su komunisti~ke vlasti nastojale uni{titizvonoljeva~ki obrt. Zbog toga je morao izbrisati naslov »zvo-noljevaonica« ali sama izrada zvona nije se mogla zaustaviti. Zvo-na su se i dalje lijevala u »Ljevaonici«.

Nakon {to je zagreba~ka katedrala 1916. godine ostala bezsvoja ~etiri zvona, Prvostolni Kaptol zagreba~ki odlu~io je 1949.godine saliti novo zvono »Sv. Ladislava«.

Nakon mnogih pote{ko}a, zvono »Sv. Ladislava« bilo je sa-liveno u »Prvoj Primorskoj ljevaonici kovina i zvona« u Rijeci, 28.prosinca 1950. godine i dopremljeno u Zagreb. Bilo je te{ko 1.720kg, s glasom C. Blagoslovio ga je, 1. velja~e 1951. mons. FranjoSalis Seewis, pomo}ni biskup zagreba~ki koji je ujedno obavljaodu`nosti u nemogu}nosti vr{enja nadbiskupske slu`be zagre-ba~kog nadbiskupa, bl. Alojzija Stepinca koji je tada bio osu|enik

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2338

39

i zato~enik komunisti~kog re`ima. Novo zvono prvi put je zazvo-nilo u podne na Svije}nicu 1951. godine. 47

Kako je zvono zvonilo mutno i bez zvonkosti, jer mu jeve}inski materijal bio kositar, nisu bili njime odu{evljeni, zbog togaje kasnije poslu`ilo kao dodatni materijal pri izradi novog ante-pendija za »koncilski oltar« 1983. godine.

Dolaskom slobode i stvaranjem neovisne Hrvatske dr`ave,nastavlja se tradicija hrvatskih zvonoljeva~a pod punim imenom:»Ljevaonica crkvenih zvona, umjetnina i obojenih metala Tr`ec«,a koji je i novi vlasnik od 1990. godine. Josip Tr`ec radi po proku-{anoj metodi i tehnologiji hrvatskih i europskih zvonoljeva~a. Radje tako|er olak{an kori{tenjem plina umjesto koksa. Godine 1994.Obrtni~ka komora u Zagrebu dodijelila je tvrtki Tr`ec statusUmjetni~kog zanata.48 Jubilarno, pedesteo, zvono saliveno je zaMuzej za umjetnost i obrt, ustanovu koja ve} ima poznatu zbirkuzvona. Tvrtka se tako|er uklju~ila u obnovu crkvi poru{enihtijekom Domovinskog rata 1991. – 1995. godine. Osim za crkvusv. Mateja u Dugavama, Nuncijaturu u Zagrebu, kapelu sv. Jurjau Zagrebu, salio je zvona za crkve u Splitu, Osijeku, Sisku, Jase-novcu, Pisarovini i dr.

ZVONA ZAGREBA^KE KATEDRALE SKINUTAZA RATNE SVRHE 1916. GODINE

Zagreba~ka zvona su osim liturgijske upotrebe kroz povijestobilje`avala va`ne doga|aje za ~itav Hrvatski narod kao i za Za-greba~ku nadbiskupiju. Prigodom odlaska na slu`beni putzagreba~kih biskupa i nadbiskupa zvonila su katedralna zvonakoja su tako|er ogla{avala i njihov povratak. U novije vrijeme sve-~ano su zvonila prigodom Me|unarodnog priznanja RepublikeHrvatske 1992. godine, priklju~iv{i se tu`noj glazbi svih zvona uHrvatskoj svakog petka u 15 sati mole}i za trajni i pravedni mir.Radosno suzvu~je katedralnih zvona do`ivjeli smo 10. i 11. ruj-na 1994. godine prigodom Prvog pastirskog pohoda pape IvanaPavla II. Hrvatskoj povodom 900. godi{njeg jubileja Zagreba~kenad/biskupije. Ista radost ponovila se 2. i 3. listopada 1998. go-dine kad je papa Ivan Pavao II. po drugi put posjetio Hrvatsku iu Mariji Bistrici proglasio bla`enim zagreba~kog nadbiskupa, kar-

47 Vidi: Slu`beni vjesnik Zagreba~ke nadbiskupije za godinu 1951.

48 Donacijom za zvono do vi{estoljetne poruke generacijama, u: Glas Koncila,XXXVI(1997)13, str. 20.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2339

40

dinala i mu~enika Alojzija Ste-pinca, povezav{i tako mu-~eni~ko svjedo~enje sv. Duje idrugih mu~enika na ovim pro-storima prije 1700 godina. Potre}i puta su zvona zagreba~kekatedrale pratila istog hodo-~asnika s ponosnih katedralnihzvona Krka, Rijeke, Zadra, Du-brovnika, Osijeka i \akova2003. godine.

No ne samo da je njihovoogla{avanje pozivalo na radost isolidarnost u posebnim trenuci-ma, i njihova {utnja je mnogogovorila tijekom povijesti. Njihovmuk bio je zlokoban u 17. sto-lje}u kad su zvona bila rasta-ljena u dva stra{na po`ara,1624. i 1645. godine. Ponovnosalivena i ukra{ena zvona nekasu za{utjela i kasnije, posebicetijekom I. svjetskog rata, kad je

bila uni{tena polovica svih svjetskih crkvenih zvona. Drugi svjetskirat nije iskoristio sva skinuta zvona, ali njih oko 47.000 nikada nijebilo vra}eno u svoje zvonike, jer su porazbijana postala grobljezvona u raznim dijelovima svijeta.

Zemaljska vlada ustanovila je u Zagrebu, 30. kolovoza 1910.godine, »Zemaljsko povjerenstvo za ~uvanje umjetnih i histori~nihspomenika u kraljevinama Hrvatske i Slavonije« pod nadzoromhrvatskog bana. Prvog predsjednika tog Povjerenstva imenovaoje kralj, u osobi dr. Tadije Smi~iklasa, dok je hrvatski Ban imeno-vao devet ~lanova. To su bili: dr. Janko Barle, dr. Ivan Bojni~i}, dr.Josip Brun{mid, dr. Viktor Hoffiller, dr. Emilij Laszowski, arhitektMartin Pilar, prof. Klai}, dr. Manojlovi} i Zeremski, stru~njaci ~ijesu aktivnosti obuhva}ale crkveni, sveu~ili{ni, muzejski, konzerva-torski i arhivski rad. Ban je imenovao i tajnika, prof. \uru Szabu.

Jedna od glavnih zada}a Povjerenstva bila je inventarizacijaspomenika kulture. Djelovanje je zapo~eo \. Szabo najprije poHrvatskom Zagorju.

Na sjednici Povjerenstva, 1912. godine, odlu~eno je da senastavi rad I. K. Tkal~i}a i I. Kukuljevi}a Sakcinskog s priku-pljanjem povijesne gra|e za zagreba~ku katedralu. Povijest

Zvono »Sv. Ladislava», salio ga jeH. Degen 1837. Pretopljeno je u ratnesvrhe 1916. godine.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2340

41

zagreba~ke katedrale trebao je obraditi kanonik J. Barle, njezinuarhitekturu obvezao se istra`iti arhitekt M. Pilar, a za prou~avanjekatedralne Riznice zadu`en je J. Brun{mid. On je u taj rad uklju~ioV. Tkal~i}a koji je tada dokazao i svoje fotografske sposobnostis tada{njom najmodernijom opremom (Agfa chromo-isolar stak-lenim plo~ama veli~ine: 13x18; 18x24 i 24x30 cm).

Me|u snimljenim dragocjenostima Riznice, V. Tkal~i} je tadasnimio tako|er i katedralno veliko zvono »Presvetog Trojstva«,zatim zvono »Sv. Ladislava«, zvono zvano Prebendar i zvono »Sv.Florijana« (»Cinku{«). Povjerenstvo je 1915. godine izvijestilo hr-vatskog bana da }e se i objelodaniti publikacija o Riznici zagre-ba~ke katedrale. Me|utim se sav rad morao usredoto~iti naza{titu zvona.

Povjerenstvo je 11. velja~e 1916. sastavilo program sasljede}im to~kama:

1. Treba popisati i izmjeriti sva zvona2. Sa~uvati velika zvona3. Sa~uvati zvona s goti~kim i ne~itkim natpisima4. Sa~uvati zvona od kulturnog i povijesnog zna~enja5. Sa~uvati zvona s umjetni~kim ornamentimaHitnom intervencijom Povjerenstva omogu}eno je da se

nadziru sabirni centri te da se izvr{i stru~ni pregled i fotografiranjesvih zvona prije nego su bila odvezena. U ime Povjerenstva ovuakciju je vodio V. Hoffiller i zbog intervencija odlazio u Ratno mi-nistarstvo u Be~ ili ~ak u budimpe{tanske tvornice jer sedoga|alo da su neki primjerci bili upu}ivani u krivom smjeru. Tra-galo se za zvonima salivenima do 1600. godine. Prvotno je bilapostavljena vremenska granica lijevanja zvona do 1800. godine,ali se od nje moralo odstupiti. U tom poslu bio je najvi{e anga-`iran V. Tkal~i}.

Do 4. studenog 1916. godine iz Zagreba je, prema izvje{tajuza Zentraltransportleitung u Be~u,49 iz deset sabirnih centaraodvezeno 158.905 kg zvonovine. Snala`ljivo{}u V. Hoffillera, go-dine 1917., vra}eno je 18 zvona, koja su imala svojstva spome-nika kulture. Me|u vra}enima bile su i kvake u Nadbiskupskomdvoru i kaptolskim kurijama te Bolleove krovne kupole, zbognjihovih monumentalnosti.

49 Tkal~i}ev zbornik - Zbornik radova posve}en 70. godi{njici Vladimira Tkal~i}a, I.svezak, Zagreb 1955.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2341

42

Zvono »Prebendar«, saliveno 1785.godine u Be~u. Pretopljeno u ratnesvrhe 1916.

Dana 16. kolovoza 1916.godine po~elo je skidanje zvonaiz zvonika zagreba~ke katedra-le.50 Zagreb je toga dana moraoslu{ati pola dana razbijanje zvo-na »Sv. Ladislava«, jer ga dru-ga~ije nisu mogli iznijeti iz kate-dralnog zvonika. Tada su skinu-ta sljede}a zvona:

1. Zvono »BDM«, te`ine1.772 kg, kojeg je 1896. godineiz starog zvona prelio M. Majer.

2. Zvono »Sv. Ladislava«,te`ine 3.122kg, kojeg je iz sta-rog zvona prelio H. Degen 1837.godine. Ova zvona razbijena suu tornju i spu{tena u komadima.Od zvona »Sv. Ladislava« uspiose sa~uvati njegov reljefni lik inalazi se u Riznici (M 504).

3. Zvono »Sv. Kvirina«, te-`ine 364 kg, kojeg je 1812. go-dine salio A. Schifer.

4. Zvono »Prebendar«, sali-veno u Be~u 1785. godine, te-`ine 336 kg.

Tako|er je bio skinut i »Cin-ku{« koji je ipak zadnji ~asspa{en.

Zvona su bila otpremana`eljezni~kim vagonima 26., 30. i31. kolovoza 1916. godine. Zazvona zagreba~ke katedrale bilaje odre|ena od{teta po c. k. voj-nom eraru, 23. travnja 1917. go-dine, te je isti dan ulo`ena u {te-dionicu Wiener Bank Vereina, br.3746, ali je propa{}u Austro-Ugarske polog propao.

U lipnju i srpnju 1918. godi-ne skinute su za ratne svrhe ba-

Reljefni lik sv. Ladislava s istoimenogzvona, sa~uvan je u riznicizagreba~ke katedrale.

50 Lj. Ivan~an, Inventar Metropolitanske crkve zagreba~ke, Zagreb 1915., str 102.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2342

43

krene uvale i `ljebovi s krova katedrale, sveukupno 5.502 kgbakra, bez od{tete. Vojni erar bio se obvezao nadomjestiti bakarpocin~anim limom o svom tro{ku, a katedrala je platila galvani-ziranje `ljebova. Tako je zagreba~ka katedrala ostala bez svojihzvona sve do najnovijeg doba.

Domi{ljati i hrabri vjernici su kod otpremanja zvona uspjelineka zvona sakriti i tako sa~uvati. Tako|er nisu htjeli ostati dugobez njih, a najve}i broj nadokna|en je prigodom velike proslaveTisu}ite obljetnice Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine.

Osam zvona, koja rado uspore|ujemo s »oktetnim sasta-vom«, Zagreba~ka katedrala dobila je tek u novije vrijeme, 1986.– 1988. godine, darom kanonika Milana Balenovi}a.

Nakon dosada{njih iskustava uni{tavanja zvona, posebicetijekom obaju svjetskih ratova i u srpskoj agresiji na Hrvatsku1991. – 1995. godine, pozivaju se vlasnici zvona da se sva zvo-na u Zagreba~koj nadbiskupiju inventariziraju, registriraju i za{titekao spomenici kulture od nacionalnog zna~enja.

Njima se pridru`ujemo i mi s nadom da sve nepo}udnemetamorfoze zvona, kako ih naziva spominjani K. Kramer, ko-na~no postanu pro{lost te da se ostvari poruka s njihovim najsta-rijim natpisima: O REX GLORIAE VENI CUM PACE.

A. POSTOJE]A ZVONA ZAGREBA^KE KATEDRALE SALIVENA U ZAGREBU

1. Najve}e zvono zagreba~ke katedrale je zvono »PresvetogTrojstva«.

Prelio ga je Henrik DEGEN iz starog, puknutog zvona »Sv.Spasitelja«, 30. o`ujka 1843. godine. Te`ina mu je 6.454 kg, do-nji promjer iznosi 219 cm. Osnovni ton: g/0+3 (Gornja oktava: g/+3,5 i terca: b/0+4). Smje{teno je u ju`nom zvoniku. Zvoni re-dovito uo~i svetkovina: Bo`i}, Nova Godina, Uskrs, Duhovi, Tijelo-vo, Velika Gospa, Svi Sveti; za procesije i zajedno sa svim zvoni-ma, kao {to je bilo petkom u 15 sati tijekom Domovinskog rata1991. – 1995. godine; povodom Me|unarodnog priznanja Repu-blike Hrvatske 15. sije~nja 1992. godine i prigodom apostolskihpohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 1994., 1998. i 2003. go-dine. Izvanredno zvoni prigodom smrti pape, nadbiskupa, bisku-pa, kanonika i prebendara, te kad odredi kanonik kustos. (Pri-ja{njih godina zvonilo je veliko zvono kad je zagreba~ki Nad-biskup slu`beno odlazio iz Zagreba i za njegova povratka). Ve-liko zvono ogla{ava i to~no vrijeme, udaraju}i batom svaki puni

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2343

44

sat. Premda se u Zagrebu raz-vila velegradska buka, ipak seveliko zvono sa svojim dubokimzvukom i ugodnom bojom ~ujenadaleko po gradu.

Zvono je ukra{eno reljef-nim slikama Presvetog Trojstva,Raspetog Spasitelja na kri`u ipod kri`em Majke Bo`je i MarijeMagdalene; slijede reljefne slikesv. Josipa s Isusom u naru~ju telik sv. Stjepana Kralja.51

Natpis, u gornjem dijeluzvona: »SANCTUS DEUS, SANC-TUS FORTIS, SANCTUS IMMOR-TALIS! MISERERE NOBIS. ECCECRUCEM DOMINI. FUGITE PAR-TES ADVERSAE. - ADORAMUSTE CHRISTE, ET BENEDICIMUSTIBI, QUIA PER CRUCEM TUAMREDEMISTI MUNDUM.« (SvetiBo`e, sveti Jaki, sveti Besmrtni!Smiluj nam se. Evo kri`a Gospo-dnjega. Bje`ite sile neprijateljske.- Klanjamo Ti se, Kriste i blagosli-

vljamo i Te, jer si po svojem kri`u otkupio svijet). Zatim malo vi{e,na prednjoj strani: »SANCTISSIME TRINITATIS GLORIAE CRUCIFIXIDNI. SALVATORIS LAUDI, HONORIQUE B. V. MATRIS MARIAE, ETSPONSI HUJUS S. JOSEPHI, AC DIVI REGIS STEPHANI - CAMPA-NAM HANC MUNIFICENTIA EXELLMI, ILLUSRISSIMI ETC. ROSSI.DNI PRAESULIS GEORGII HAULIK ET DOS. CATH. ECCLAE. SPON-SAE EJUS DICAVIT.« (Na slavu Presvetog Trojstva, na hvalu Spasi-telja Gospodina Raspetoga, na ~ast Bla`ene Djevice Majke te sve-tog Josipa njezina Zaru~nika, svetog Stjepana Kralja, blagonaklo-nost preuzvi`enog, presvijetlog i pre~asnog gospodina biskupaJurja Haulika podarila je ovo zvono stolnoj crkvi, svojoj Zaru~nici).

Na drugoj strani pi{e: »QUAM ILLMO AC RSSMIS DNIS JOS.SCHROTT PRAEP. MAIORE ET EPPO BELGRAD. JOS. HORVATLECTORE, FRAN. XAV. KORITICH CANTORE ET FRAN. ERAPH.TUSKAN CUSTODE CAPITULI EXISTENTIBUS FUDIT HENRICUS

Zvono Presvetoga Trojstva, povezanos mehanizmom toranjskih satova.Godine 1843. Henrik Degen ga je pre-lio iz starog zvona Svetog Spasitelja.

51 Opis i natpis prema: Lj. Ivan~an, Inventar Metropolitanske crkve Zagreba~ke,Zagreb 1915., str. 94-95. Prijevod: J. Klari}, Na{a katedrala, 3(1999), str. 21.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2344

45

DEGEN ZAGR. DIE XXX. MRT. ANNO MDCCCXXXXIII.« (Dok je pre-svijetli i pre~asni gospodin Josip Schrott bio veliki prepo{t i Be-ogradski biskup, a pre~asna gospoda Josip Horvat, lektor, FranjoKs. Koriti}, kantor, i Franjo Serafski Tu{kan, kustos Zagreba~kogkaptola, salio je ovo zvono Henrik Degen, u Zagrebu, dana 30.o`ujka 1843. godine).

Zvono je ukra{eno po donjem rubu kao i uz natpise {irokimvijencem bogato isprepleten cvjetnim motivima, klasjem i hrasto-vim gran~icama.

Prigodom 100. obljetnice lijevanja velikog zvona, na Spaso-vo, 3. svibnja 1943. godine, Hrvatski dr`avni krugoval prenosioje zvonjenje velikog zvona, kako bi svi mogli u`ivati u veli-~anstvenom zvuku. Tako|er je tada{nji pomo}ni biskup F. SalisSeewis slavio sve~ani Te Deum za ovaj jubilej.

2. Najstarije zvono zagreba~ke katedrale je zvono »Sv.Stjepana Kralja«, »[tefan«. Te{ko je 1.100 kg, donji promjer iznosi131 cm. Osnovni ton: es/1-3 (Gornja oktava: es/2-1). Smje{tenoje u ju`nom zvoniku.

Salio ga je u Zagrebu Josip Angerer 1777. godine. Uz tekstse nalaze i biljne dekoracije. Biskup M. Vrhovac navodi da je zvo-no biskup J. Galjuf (1772. – 1786.) dao preliti iz starijeg zvona.52

Zvono »Sv. Stjepana« odbrojava to~no vrijeme u intervalu~etvrtine sata, dok puni sat otkuca veliko zvono. Redovito zvonisa svim zvonima uo~i svetkovina.

3. Iz po~etka 19. stolje}a potje~e i malo zvono »Sv. Florija-na« ili »Cinku{«. Smje{teno je u sjevernom zvoniku. Donji promjer

iznosi 56 cm, te`ine 110 kg. Imasimpati~an, ali jo{ neispitan ton.Biskup M. Vrhovac, prigodomvizitacije 1792. godine, navodizvono sv. Martina kojeg nazivajucinku{: »Campanulam S. Martiniczinkuss vulgo dictam«. Cinku{je pozivao kanonike i nadarbe-nike na konventualnu sv. Misukoja je po~injala u 9 sati te naVe~ernjicu koja se molila u 15sati, jedan sat prije, tako da suse stigli na vrijeme spremiti, pa

Zvono »Sv. Stjepana kralja« ili »[tefan«,salio ga je Josip Angerer 1777.

52 Strojopisni prijepis Vrhov~eve vizitacije i inventara zagreba~ke katedrale iz 1792.godine, prema izvorniku: Protokoli br. 205 u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu u:A. Ivandija, Riznica zagreba~ke katedrale, Dokumenti i nacrti, Zagreb 1989., D 7.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2345

46

Zvono »Mala Gospa«, salio ga jeViktor [iki} 1950. godine u Zagrebu.

je i danas ostala tradicija da zvo-ni svakodnevno, redovito u 8 i14 sati. U starija vremena kano-nici su dolazili na sastanke ilimolitvu na glas »Ve}eg zvona«,ad sonum maioris campanae.53

Za vrijeme potresa 1880. godineCinku{ je zajedno s tada{njimzvonima ostao visjeti bez zidovai kupole zvonika. Kako je bionapravljen privremeni drveni tor-nji}, na vrhu tog tornji}a napra-vljena je bila laterna gdje je bilosmje{ten i Cinku{, i 20. kolovo-za 1881. godine je ponovno re-dovito zvonio jutrom u 8 i poslijepodne u 2 sata. U novije vrijemeje zatvorenicima u Petrinjskoj uli-ci slu`io za vremensku orijenta-ciju. Prigodom namje{tanja no-vih zvona 1986. godine, moraoje ponovno malo za{utjeti. Nai-me, privremeno je bio smje{tenna najvi{em mjestu, u polju jakihelektri~nih naboja, pa je privla~iogromove vi{e od gromobrana.

Zvono je salio Antun Schif-fer godine 1808., kako je doku-mentirano tekstom: »ME FVDITANTONIVM SCHIFFER ZAGRA-BIAE 1808.« Na sredini pla{tazvona nalaze se ~etiri figuralnalika, od kojih se raspoznaje naosvijetljenoj strani lik `ene u du-goj odje}i kako zalijeva cvije}e.Donji obod zvona ukra{en je sti-liziranim linijama u dva reda.

4. Zvono »Mala Gospa«,ve} spomenuti prvijenac iz godi-

Zvono »Sv. Florijana« ili »Cinku{«, salioga je Antun Schiffer 1808. u Zagrebu.

53 Lj. Ivan~an, Nar. Starine 1925, X; Juraj Kocijani}, Zagreba~ka katedrala, Zagreb1946., str. 13.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2346

47

ne 1950. i zavjetni je dar u zahvalu za ozdravljenje zvonoljeva~aViktora [iki}a iz Zagreba. Te{ko je 180 kg, donji promjer iznosi:62 cm, osnovnog tona e. Smje{teno je u ju`nom zvoniku nakon{to ga je blagoslovio zagreba~ki biskup, mons. Franjo Salis Se-ewis, ordinarij sede impedita.54

Osim redovitog zvonjenja kad zvone sva zvona, svakodne-vno se ogla{ava nakon ve~ernjeg Pozdravljenja na spomen svihpokojnika.

Po gornjem rubu zvona u vodoravnom nizu nalaze se an|e-oske glavice. Po sredini zvona je natpis: »SALIO MALOJ GOSPINA ^AST/ NA SVOJEG PRVIJENCA/ [IKI] VIKTOR/ 1950.«

Ovaj dar Nadbiskupskom Duhovnom Stolu i Zagreba~kojkatedrali bio je sa zahvalno{}u primljen i u Slu`benom vjesnikuZagreba~ke nadbiskupije je objelodanjen s punom adresom novezvonoljeva~nice.55 [to je taj dar tada zna~io za sredi{nje crkveneustanove u Zagrebu koje su u te{kim poslijeratnim okolnostimazbrinjavale vi{e od trideset sve}enika zatvorenika i me|u njima uzatvoru u Lepoglavi zagreba~kog nadbiskupa, sada{njeg bla-`enika kardinala Alojzija Stepinca, moglo bi ispri~ati samo to zvo-no kao svjedok svega zbivanja. Upravo se tih dana po~elazao{travati politi~ka situacija s obzirom na polo`aj i djelovanjeKatoli~ke Crkve u Hrvatskoj. Ve} sljede}e godine bio je ukinutvjeronauk u {kolama, a Katoli~ki bogoslovni fakultet je izbrisan izZagreba~kog sveu~ili{ta.

B. KATEDRALNA ZVONA SALIVENA ZVONOLJEVA^NICI GRASSMAYR U INNSBRUCKU

5. Zvono »Uznesenja BDM« ili »Velika Gospa«, titular Zagre-ba~ke katedrale, u sjevernom zvoniku, saliveno je 1985. godineu Innsbrucku u ve} navedenoj zvonoljeva~nici Grassmayr s ostalatri zvona. Zvono je te{ko 3.098 kg, s promjerom 170,5 cm. Osno-vni mu je ton B, i zajedno s jo{ ~etiri zvona daje suzvu~je G-Molakorda dok preostala tri zvona ~ine akusti~nu pratnju.56

54 Zagreba~ki nadbiskup, sada bl. Alojzije Stepinac, bio je u zatvoru u Lepoglavi do5. prosinca 1951.

55 »U Zagrebu je otvorio novu zvonoljevaonicu g. Viktor [iki}, Savska cesta 200. Istije zvonoljeva~ darovao jedno zvono od 135 kg Nadbiskupskom Duhovnom Stolu(NDS), a NDS Prvostolnoj crkvi. G. [iki} raspola`e potrebnim materijalom za lijevanjezvona«. SVZN za 1951. godinu, str. 17.

56 Zvona mogu proizvoditi oko 50 tonova. Godine 1985. ing. Pitschel ispitao jepostoje}a zvona zagreba~ke prvostolnice, te je za veliko zvono Presv. Trojstva izja-

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2347

48

Darovatelj, zagreba~ki ka-nonik Milan Balenovi}, ra~unaoje na muzi~ko suzvu~je s pos-toje}im zvonima kao i s kontinu-itetom zvona zagreba~ke kate-drale. Tako ovo zvono zamje-njuje ono skinuto 1916. godine»Sv. Marije«, a nagla{ava titularzagreba~ke prvostolnice.

Na kruni{tu zvona nalazi segrb Prvostolnog Kaptola: MajkaBo`ja s Isusom u naru~ju primamaketu zagreba~ke katedralekoju joj kle~e}i pru`a kralj Ladi-slav.57 Do njega je austrijskiorao, zatim Hrvatski grb i grb bl.Alojzija Stepinca.

Na pla{tu zvona nalazi sereljefni lik Uznesenja BDM, zatimgrb ljevaonice s natpisom u kar-

tu{i s an|eoskom glavicom: »MICH GOSS J(ohann). GRASSMAYRIN INNSBRUCK 1985.« Po gornjem okviru od dvije crte nalazi senatpis: »NA ^AST BD MARIJI NA NEBO UZNESENOJ ILI VELIKOJGOSPI, TITULARU ZAGREBA^KE KATEDRALE.«

Po donjem dijelu zvona, ponad trostrukih vodoravnih crtanastavlja se tekst:

»NA SPOMEN 900. GODI[NJICE OSNUTKA ZAGREBA^KEBISKUPIJE I KAPTOLA DAROVAO MILAN BALENOVI], KANONIKZAGREBA^KI G. 1985.«58

Zvono »Uznesenja BDM« ili »VelikaGospa«, saliveno u Innsbrucku 1985.

vio da je vrlo lijepo i markantno, s osonvnim tonom g/0, pa su prema velikom zvo-nu harmoni~no uskla|ena i lijevana nova zvona. Uz osnovni ton zvona UznesenjaBDM, b/0+5, ispitao je ostale vrijednosti: Gornju oktavu: b/1+5; Donju oktavu: B+5i tercu: des/1+6.

57 Kod nekih opisa se kle~e}i kralj na pe~atnjaku navodi da je sv. Stjepan. Kako jeosnivanje Zagreba~ke biskupije bilo vezano uz osobu sv. Ladislava, koji je i odre-dio da se gradi zagreba~ka katedrala koju predstavlja prikazana maketa, a koji je ina baroknim oltarnim krilima prikazan kako razmatra nacrte o gradnji, smatram dalik kralja na povijesnom kaptolskom pe~atnjaku predstavlja sv. Ladislava.

58 Natpise i dokumentaciju o novim zvonima zagreba~ke katedrale prikupio jetada{nji kustos, dr. Antun Ivandija, u: Riznica zagreba~ke katedrale, Dokumenti inacrti Zagreb 1989, D 50

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2348

49

Ovo zvono »Velike Gospe«,zatim »Sveta Tri Kralja« i zvono»Sv. Kvirina«, sve~ano je blago-slovio kardinal Franjo Kuhari}nakon ve~ernje sv. Mise, 26. lip-nja 1986. godine.

Zvono je smje{teno je usjeverni zvonik. Zvoni redovitozajedno sa svim zvonima uo~isvetkovina, zatim nedjeljom zaPozdravljenje ujutro, podne i na-ve~er, nedjeljom prije konven-tualne sv. mise u 9, 45 i prije sv.mise u 11, 15 sati.

6. Zvono »Sveta Tri Kralja«,smje{teno u sjevernom zvoniku,saliveno u Innsbrucku 1985. go-dine. Te{ko je 2.163 kg, promje-ra 151 cm. Osnovni ton je C1.59

Na kruni{tu zvona nalazi se grbPrvostolnog kaptola zagreba~-kog, grb bl. Alojzija Stepinca, hr-

vatski grb i austrijski orao. Na pla{tu zvona nalazi se grb zvo-noljeva~nice, uspravni krilati lav koji u prednjoj {api dr`i lepeza-sti stru~ak, a desnom {apom se upire o zvono koje stoji na ~etvr-tastoj kartu{i s natpisom: »MICH GOSS J. GRASSMAYR IN INN-SBRUCK 1985.« Na donjoj stranici kartu{e nalazi se an|eoskaglavica. Tu je i reljefni prikaz Svetih Triju Kraljeva. Po gornjem idonjem dijelu zvona te~e tekst: »NA SLAVU NAMA OBJAVLJE-NOM BOGU PREKO SVETIH MUDRACA ILI KRALJEVA/ NA SPO-MEN 900. GODI[NJICE OSNUTKA ZAGREBA~KE BISKUPIJE IKAPTOLA U ZNAK ZAHVALNOSTI DAROVAO MILAN BALENOVI]KANONIK ZAGREBA^KI 1985.«

Zvoni redovito zajedno sa svim zvonima uo~i svetkovina,zatim nedjeljom petnaest minuta prije po~etka svetih misa: 6,45;7,45; 8,45; 9,45; 11,15 i u podne u 12 sati. Radnim danom zvoniPozdravljenje ujutro, u podne i nave~er, i prije konventualne sv.mise u 8,45 sati.

7. Zvono »Sveti Kvirin«, nalazi se u sjevernom zvoniku. Sali-veno je u Innsbrucku 1985. godine. Te`ina mu je 640 kg, promjera

Zvono »Sveta Tri Kralja«, saliveno uInnsbrucku 1985. (Na njemu se nalazihrvatski grb i grb zagreba~kognadbiskupa Alojzija Stepinca.

59 Osnovni ton: c/1+5; Gornja oktava: c/2+5; Donja oktava: c/0+6; Terca: es/1+5.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2349

50

Zvono »Sv. Mihaela«, salivenou Innsbrucku 1986.

100 cm. Osnovni ton (prima): G1.60 Na kruni{tu je grb Prvostol-nog Kaptola, grb bl. Alojzija Ste-pinca, Hrvatski grb i austrijskiorao. Na pla{tu zvona je grbzvonoljeva~nice i natpis: »MICHGOSS J. GRASSMAYR IN INN-SBRUCK 1985.« Zatim je natpis:»NA ^AST SV. KVIRINU, SISA^-KOM BISKUPU, PRVOM BIS-KUPU TERITORIJA SADA[NJEZAGREBA^KE NADBISKUPIJE.

NA SPOMEN 900. GODI[-NJICE OSNUTKA ZAGRE-BA^KE BISKUPIJE I KAPTOLADAROVAO MILAN BALENOVI],KANONIK ZAGREBA^KI G.1985.«

Zvoni redovito zajedno sasvim zvonima uo~i svetkovina te nedjeljom u 9,45 sati. Radnimdanom zvoni redovito u 6,45 i prije ve~ernje sv. mise, do 2000.godine u 5,15, a otada u zimsko doba u 17, 45 i u ljetno 18, 45sati do 2005., kada su ve~ernje sv. mise i u ljetno doba u 18 sati.

Zajedno s velikim zvonom, zatim Velikom Gospom, zvonomSv. Tri Kralja i sv. Stjepanom daje G - Mol akord.

8. Zvono »Sv. Mihaela«,smje{teno je u sjevernom zvo-niku. Lijevano je u Innsbrucku1986. godine. Te{ko je 945 kg,promjera 112 cm s osnovnimtonom: f 1. Zvoni redovito sasvim zvonima.

Na kruni{tu je grb Prvostol-nog Kaptola, bl. Alojzija Stepin-ca, Hrvatski grb i austrijski orao.Uz grb ljevaonice stoji natpis:»MICH GOSS J. GARSSMYR ININNSBRUCK 1986.« Uz reljefnilik sv. Mihaela Arkan|ela s pla-menim uzdignutim ma~em u za-

Zvono »Sv. Kvirina«, salivenou Innsbrucku 1985.

60 Osnovni ton:g/1+5; Gornja oktava: g/2+5; Donja oktava: g/0+6; Terca: b/1+6.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2350

51

mahu sa {titom s kri`em. Pod nogama naglavce le`i Lucifer. Nat-pis na zvonu: »NEKA ZVONE OVA ZVONA NA SLAVU BO@JU,PONOS HRVATSKOG NARODA. DAROVAO KANONIK MILAN BA-LENOVI].« Zvono je bilo saliveno 1986. godine, ali je u Zagrebdopremljeno 1988. i u zvonik postavljeno 23. lipnja 1990. godine.Tada{nji kustos, dr. Antun Ivandija je zabilje`io:

»Subota, 23. lipnja 1990. Danas je podignuto u sjeverni to-ranj zvono, nekoliko minuta prije 6 sati izjutra. Dizalica pripadaZAGREBA^KIM TRANSPORTIMA.«

Zvona salivena u zvonoljeva~nici Johann Grassmayr u Inn-sbrucku 1985. – 1986. godine vrhunske su kvalitete iz »ReinerZinnbronze«, tj. u omjeru od 80 postotnog bakra i 20 postotnogcinka, salivena na temperaturi od 1200°C. Odre|eno je i uskla-|eno suzvu~je prema ve} postoje}im katedralnim zvonima. Ve}je spomenuto da zvona »Presvetog Trojstva«, »Uznesenja BDM«,»Sv. Stjepana«, »Sv. Tri Kralja« i »Sv. Kvirina« daju milozvu~ni G-mol akord uz harmoni~nu pratnju ostalih triju zvona, »Male Go-spe«, »Sv. Mihaela« i »Cinku{a«.

Nova zvona zagreba~ke katedrale, koja su salivena u Inn-sbrucku, osim tekstova na hrvatskim jezikom te reljefnim slikamasvetaca, isti~u se kruni{tem ukra{enim grbovima. Tu se nalazi grbbl. Alojzija Stepinca, hrvatski grb, povijesni grb Prvostolnog kap-tola zagreba~kog i austrijski grb. Tako su zvona diskretno na-vijestila kasnije doga|aje, koje su potvrdila svojim harmoni~nimsuzvu~jem promociju Me|unarodnog priznanje Republike Hrva-tske, 15. sije~nja 1992. godine s Papinom i Hrvatskom zastavomna pro~elju katedrale. Zagreba~ka katedrala tada je bila i jedinomjesto javne zahvale za taj doga|aj, budu}i da se posvuda jo{zbog srpske agresije na Hrvatsku ogla{avala uzbuna i prijetilaratna opasnost.

Tijekom pripreme za postavljanje novih zvona u zvonikezagreba~ke katedrale, nakon obnovljene njezine unutra{njosti,ispitivala se i gra|evinska ~vrsto}a zvonika kao i njihova statika.Posve}ena je sva pa`nja sigurnom smje{taju te se posebno ispi-tivalo postolje i nosivost. Postolje zvona nose zvuk i prigodomzvonjenja preuzimaju njihovu snagu. Zato postolje mora biti ~vr-sto ugra|eno u deku nosa~a a preko njih do temelja u tlu zvonika.Na podru~ju sjevernog zvonika provedene su i geomehani~kaistra`ivanja tijekom 1987. godine.

Va`no je bilo utvrditi mogu}e uzroke o{te}enja na kon-strukciji tornja sa stajali{ta utjecaja geotehni~kih uvjeta temeljenja,sastav i mehani~ka svojstva tla, kao i ocjenu utjecaja petog zvo-

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2351

52

na »Sv. Mihaela«, smje{tenog u sjevernom zvoniku 1990. godi-ne.61

Prema savjetu prof. Vladimira Vernera, eksperta UN-a za sta-tiku, provedena je geostati~ka analiza nosivosti i utjecajnihslijeganja tla na dubini od 15 metara.62 Na temelju dobivenih rezul-tata izra|ena je i »Dopunska studija o stabilitetu sjevernog tornjazagreba~ke katedrale« 1989. godine. Rezultati ovih analiza poka-zali su da je gradnja sjevernog zvonika imala veliki utjecaj naslijeganje okolice. Prema raspodjeli tla u dubini, konsolidacija tlai realizacija slijeganja odvijala se u toku gradnje sjevernog zvo-nika, dok se ostatak realizirao kroz du`i vremenski period, tijekomslijede}ih 16 godina od njegove kona~ne izgradnje. Tako|er setom prigodom provela analiza seizmolo{kih opa`anja te se pra-tilo stanje nastalih pukotina.63

Potrebno je promatrati i nadalje nastale promjene. Naro~itoje uputno pratiti djelovanje vibracija prigodom zvonjenja. Posebi-ce je to va`no sustavno i neprestano kontrolirati kod zgrada kojesu u sredi{tu jakog cestovnog prometa koji je najja~i faktoroptere}enja arhitektonskih spomenika.64

Prigodom postavljanja novih zvona, provedena je i elektri-fikacija svih zvona s komandnim mjestima kod zvonara u tornjukao i u sakristiji katedrale. Prije same monta`e, uklonjeni su imehani~ki nedostaci pri le`i{tu zvona.65 Nova zvona dignuta suu sjeverni zvonik u utorak, 15. srpnja 1986. godine, zra~nim pu-tem pomo}u dizalice. Privremeno je tom prigodom bio skinutdevet metara visok stup bifore na pro~elju katedrale.

61 Istra`ivanje je izvr{ila »Geotehnika« na zahtjev kanonika kustosa A. Ivandije uzkonzultacije s prof. dr. Vladimirom Wernerom, ekspertom Ujedinjenih nacija za sta-tiku.

62 Dr. A. Ivandija, Riznica zagreba~ke katedrale, Dokumenti i nacrti, Zagreb 1989.,N 187.

63 A. Ivandija, Dokumenti na crti, Zagreb 1989., N 189.

64 U Zagrebu je u organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda, 20. listopada 1999.godine, odr`ao predavanje s popratnim video projekcijama ing. Dario Almesber-ger, docent Gra|evinskog fakulteta u Trstu, ASSIRCO-ROMA, CISM - Udine i direk-tor firme SER. CO. TEC, na temu: DIJAGNOZA I MONITORING SPOMENIKA KUL-TURE S KONTROLAMA BEZ RAZARANJA.Teoretskim prikazima izlo`io je razli~ite medode koje daju informacije o situacijiobjekta. Naj~e{}a o{te}enja nastaju gdje se spajaju elementi kao ~elik, `eljezo idr. koji razaraju kamen i pukotine ubrzavaju koroziju zbog vlage. No, od svih poja-va najopasnije su vibracije od cestovnog prometa i vjetra.

65 Radove za smje{taj zvona kao i za elektrifikaciju izveo je Luka Ivandija.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2352

53

Nakon pobjedonosne akcije Oluje u rujnu 1995. godine,pred katedralom se na svom proputovanju za Knin zaustavilo izvono saliveno 1994. godine za prvi pohod pape Ivana Pavla II.Hrvatskoj i Zagrebu s natpisom: ZVONIO SAM NA MISI PAPE IVA-NA PAVLA II./U ZAGREBU, 11 RUJNA 1994. O 900. OBLJETNICIZAGREBA^KE NADBISKUPIJE. Sva hrvatska zvona pratila supapu Ivana Pavla II. i prigodom sve~ane beatifikacije zagreba~kognadbiskupa, kardinala Alojzija Stepinca, 3. listopada 1998. godi-ne. Hrvatska zvona su sve~ano najavila i Papino jubilarno stotoputovanje, koje se dogodilo za Duhove 2003. godine u Hrvatskoj,ujediniv{i se zajedno s melodijom ostalih hrvatskih katedrala.Bo`ji narod razumije, voli i prepoznaje glas crkvenih zvona i `elida ga taj glas i nadalje zove i prati na njegovu vjerni~kom putuprema Eshatonu.

PORUKA ZVONA

Danas kada se slika svijeta sve br`e i dublje mijenja, zvonapredstavljaju dio sa~uvane kulturne ba{tine i identiteta kr{}anskezajednice i naroda. Njihova raznovrsna zada}a tijekom povijestibila je u slu`bi kako pojedinaca tako i ~itavih naroda.

U vremenima bez tiska, telefona, radija, interneta i satelitskekomunikacije, zvona su bila va`ni posrednici informacija. I danassu ona glasnogovornici `upe i prate sve doga|aje u `upskojzajednici i ~itavog naroda. Njihova muzikalna kvaliteta u skladus arhitektonskom slikom o`ivljuju gra|evinski objekt.

Zbog dosada{njeg nacionalnog i povijesnog zna~enja zvo-na, apeliramo da se sva zvona u Zagreba~koj nadbiskupiju uvr-ste u spomeni~ku ba{tinu utvr|ivanjem njihovih svojstava spome-nika kulture od nacionalnog zna~enja.

Tradicionalna funkcija zvona prigodom liturgijskog slavljadoprinosi duhovnoj izgradnji pojedinaca i zajednica. Njihovamelodija, {ire}i se prostornom rezonancijom poti~e pojedincekoje aktivira na dijalog i aktivnost u liturgiji `ivota. Lijepo ukra{enozvono svojim zvonkim glasom pjeva hvalu Bogu. S njihovomzvonkom melodijom te s natpisima na pla{tu zvona i mi sje-dinjujemo svoje molitve i nakane poput Izraelaca koji su sodjekom zvon~i}a na velikosve}eni~kom pla{tu ujedinjavali svojemolitve svemogu}em Bogu za dobro svoje, svojih obitelji isvojega naroda.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2353

54

ZUSAMMENFASUNG

DIE GLOCKEN DER ZAGREBER KATHEDRALE –INTEGRALTEIL DER EUROPÄISCHEN KULTURERBE

In den neugotischen Türmen der Zagreber Kathedrale, die108 Meter hoch sind, befinden sich acht Glocken.

Obwohl das Zagreber Domkapitel seine eigene Glocken-gießerei schon in ersten Jahren des Zagreber Bistums hatte,dokumentierte Domkapitel erst im Jahr 1457 Glockengie3erei inZagreb. Manche Glocken der Zagreber Kathedrale wurden nichtGlockengießerei wurde nur iz Zagreb sondern auch in Österrei-ch und Slowenien gegossen. Die Meister, die in Zagreber Gloc-kengießerei gearbeitet haben, sind zuerst aus Italien, danach ausFrankreich, Österreich und Deutschland zu erwähnen. Es ist zuerwähnen da3 schon im 15. Jh, die Zagreber Meister auch in Ita-lien gearbeitet haben.

Im ältesten bewahrten Inventarbuch der Zagreber Kathedra-le, aus dem Jahr 1394, finden wir da3 die damalige Kathedrale 6Glocken gehabt hatte. Sie wurden leider im Jahr 1645 im gros-sen Brand verschmolzen. Nachdem wurden wieder neue Glockengegossen und im Inventarbuch im Jahr 1792 ist angegeben, da3die Zagreber Kathedrale wieder 6 Glocken gehabt hat. Eine da-von wurde im Jahr 1841 geplatzt und wieder im Jahr 1843 in Za-greb gegossen mit dem Namen: »Die Gloke der heiligsten Drei-feiltigkeit«, mit Gewicht von 6454 kg im Südturm.

Im I. Weltkrieg wurden 4 Kathedralglocken fiir den Kanonenverschmolzen, so daß die Zagreber Kathedrale erst in Jahren1985 – 1986 wieder neue Glocken bekommen hat.

Die älteste Glocke der Zagreber Kathedrale stammt aus demJahr 1777. Sie wurde in Zagreb von Josephus Angerer mit demNamen »Des heiligen Stefans« mit Gewicht von 1100 kg gegos-sen und befindet sich im Südturm. Im Jahr 1808 hat Antun Schif-fer eine kleine Glocke, von 110 kg, in Zagreb gegossen, und sieheißt »Cinku{«, und befindet sich im Nordturm, und dem »Heili-gen Florian« geweiht ist.

Die Glocke der »Mariä Geburt«, von 180 kg, im Südturm, hatin Zagreb Viktor [iki} im Jahr 1950 gegossen.

In Jahren 1985 – 1986. wurden, dank der Spende von MilanBalenovi}, 4 Glocken in Innsbruck in Grassmayr Gießerei gegos-sen, und zwar: »Die Glocke der Mariä Himmelfahrt«, im Nordturm,mit Gewicht von 3098 kg, die Glocke vom »Drei heiligen Könige«,

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2354

55

im Nordturm, mit Gewicht von 2163 kg, die Glocke des »HeiligenQuirins«, im Nordturm, mit Gewicht von 640 kg und vom »Heili-gen Erzengel Michael«, im Nordturm, mit Gewicht von 954 kg.

Fünf Glocken geben den G-Mol Akkord und drei Glockenbegleiten ihre melodische Begleitung.

Wegen der nationalen, historischen und kulturellen Bedeu-tung der Kirchenglocken ist es sehr wichtig alle Glocken in Zagre-ber Erzbistum zu inventarisieren und als Kulturgüter von der na-tionalen Bedeutung zu registrieren.

LITERATURA I IZVORI:

ANTOLOVI], Josip, Duhovni velikani, I-II, Zagreb 1998.ANU[I], Helena, Prona|eno najstarije kvarnersko zvono, u: GK

43(2004)46, str. 34.JERUZALEMSKA BIBLIJA, Zagreb 1994.BÖHME, Ulrich, »Geläute - noch ein Thema?«, u: »Kunst und Kir-

che«, Mainz-München-Darmstadt-Linz, 1995., br. 1.BOSILJ, Ivan, Zvona, Zagreb 2000.DOBRONI], Lelja, Biskupski i kaptolski Zagreb, Zagreb 1991.DO^KAL, Kamilo, Na{a Zvona i njihovi lijevaoci, Zagreb 1942.Dru`ina, Slovenski katoli{ki tednik, Ljubljana 45(1996),14-15.Enciklopedija Hrvatske umjetnosti 1; 2, Zagreb 1995; 1996.HERWEGEN, Ildefons: Sveti Benedikt/Lik i zna~enje, Zadar 1969.Glas Koncila, 36 (1997) 13; 43(2004)46Hrvatski biografski leksikon, 1-5, Zagreb 1983.-2002.IVAN^AN, Ljudevit: Inventar metropolitanske crkve Zagreba~ke,

Zagreb 1915.IVAN^AN, Ljudevit: Podaci o kanonicima, Zagreb (1915).IVANDIJA, Antun: Riznica zagreba~ke katedrale, Dokumenti i

nacrti, Zagreb 1989.IVANDIJA, Antun: Zagreba~ka katedrala (Vodi~), Zagreb 1989.JENA, Günter, »...Der ganze Tempel singt« u: »Kunst und Kirche«,

Mainz-Münster-Linz-Darmstadt, 1995., br. 1.Katoli~ki list, Zagreb, 1849. – 1944.KLARI], Josip: Zvona katedrale, u: Na{a katedrala, Zagreb

3(1999).KOCIJANI], Juraj, Zagreba~ka katedrala, Zagreb (1946).KRAMER, Kurt, »Vom Schicksal der Glocken« u: »Kunst und Kir-

che«, Mainz-Münster-Darmstadt-Linz, 1995., br. 1.

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2355

56

KUKULJEVI], Ivan Sakcinski, Prvostolna crkva zagreba~ka, Za-greb 1856.

Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr{}anstva,Zagreb 1979.

Op}i {ematizam Katoli~ke crkve u Jugoslaviji, Sarajevo 1939.PETRI^, Franci, Zvonovi se veselijo in jo~ejo, u: Dru`ina, Ljublja-

na, 45 (1996)14-15.Povijesni spomenici zagreba~ke biskupije, (1395. – 1420.),

Zagreb 1992; (1421. – 1440.), Zagreb 1994.RUKAVINA, Vjero~ka, Veliko zvono Sv. Trojstva u Zagreba~koj

katedrali, u: Iz starog i novog Zagreba, VII, Zagreb 1996.TKAL^I], Ivan Krstitelj: Prvostolna crkva zagreba~ka neko~ i

sada, Zagreb 1885.TKAL^I], Ivan Krstitelj: Stari bogoslu`ni obredi u Stolnoj crkvi

zagreba~koj, u: Katoli~ki list, 46(1895) 2327, 39-40. Tkal~i}evzbornik, I, Zagreb 1955. Slu`beni vjesnik Zagreba~ke nad-biskupije, Zagreb 1951.Starohrvatski spomenici otkriveni uSplitu i okolici, u: Svijet, Ilustrov. tjednik, Knjiga XII; VI (1931)6.[ematizam zagreba~ke nadbiskupije, Zagreb 1966. Vrhov-~eva vizitacija i inventari katedrale god 1792., prema: Proto-koli Nadb. arhiva, br. 205, u: A. Ivandija: Riznica zagreba~kekatedrale, Dokumenti i nacrti, D 7. 30

prel01.p65 14. 07. 05, 10:2356

Nadbiskupija zagrebačka

Ured za kulturna dobra2004.

22

Kipar Ante Starčević•Suđen sam dva puta po šest mjeseci...

Iz novije hrvatske sakralne arhitekture:•Sv. Križ, Zagreb-Siget•Sv. Kvirin Sisački, Sisak•Sv. Pavao, Zagreb-Retkovec•Sv. Ivan Nepomuk, Glina

Zaštita misnog ruha iz Dijecezanskog muzeja zagrebačke nadbiskupije Događanja

Iz sadržaja:

crkvenakulturnadobra

ZVONA ZAGREBAČKE PRVOSTOLNICE INTEGRALNI DIO EUROPSKE KULTURNE BAŠTINE

crkvena

kulturna

dobra

222004.

Na

db

iskup

ija za

gre

ba

čkaU

red

za ku

lturn

a d

ob

raZ

VO

NA

ZA

GR

EB

AČ

KE P

RV

OST

OLN

ICE

INT

EGR

ALN

I DIO

EUR

OP

SKE K

ULT

UR

NE B

AŠT

INE

TEMA BROJA:

Sv. Kvirin Sisački, Sisak

analecta

Sv. Križ, Zagreb-Siget

Sv. Pavao, Zagreb-RetkovecSv. Ivan Nepomuk, Glina