KATARINA KOPREK

MODALITETI GREGORIJANSKIH

NAPJEVAPovijesni pregled i interpretacijske mogućnostiK

ata

rin

a K

opr

eK •

MO

DA

LIT

ETI G

REG

OR

IJA

NSK

IH N

APJ

EVA

ISBN: 978-953-6420-15-5

160,

00 k

n

Saznanja u ovoj knjizi nisu �nalna i konkluzivna, već su sintetizirana usmjerava-jući čitatelja na širu vizuru fenomena modalnosti. U ovoj se knjizi različiti vidovi promatranja modalnosti sintetiziraju da bi doveli do njezine praktične vrijed-nosti. Autorica izlaže modalne faktore jednostavno i jasno, povijesno i liturgijski kronološki i s tehničkim karakteristikama uvjetovanih tekstualno-melodijskom i modalno-egzegetskom analizom liturgijskih recitativa svetkovina, reljefnim prikazima i aforizmima iz opatije Cluny u svjetlu pisane liturgijsko-glazbene tradicije (Tonarija) istoga povijesnog razdoblja, ethosom octoechosa te sred-njovjekovnim tumačenjem ethosa osam modusa.

Doc. mr. art. Blaženko Juračić

Ova vrijedna knjiga u koju je uloženo puno truda i napora otkriva ono što nije bilo otkriveno i sabire na jednom mjestu ono što nazivamo crkvenim modusima koji su utkani u gregorijansku kompoziciju u svim njezinim oblicima od najjedno-stavnije psalmodije do dugih i zahtjevnih napjeva graduala, tractusa i cantica. U knjizi je otkri ven svijet duhovnoga, emotivnoga i teološkoga razumijevanja stare gregorijanske melodije i njezine najuže veze s porukom riječi koja nije bilo kakva riječ, već Riječ Božja koja poučava, tješi, budi nadu i otvara horizonte vječnosti. Upravo uz tu biblijsku riječ stapa se gregorijanska melodija koja prati ritam riječi i njezinu poruku. Knjiga će biti odličan priručnik studentima crkvene glazbe na Institutu za crkvenu glazbu, a vjerujem da će mnogi znatiželjnici, muzikolozi i skladatelji posegnuti za njom u želji da otkriju svijet gregorijanskoga modaliteta i pokušaju ga utkati u suvremeni glazbeni izričaj.

Prof. mr. art. Miroslav Martinjak

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU • KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET1

Katarina Koprek MODALITETI GREGORIJANSKIH NAPJEVA

Povijesni pregled i interpretacijske mogućnosti

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTETSVEUČILIŠTA U ZAGREBUKatarina Koprek, Modaliteti gregorijanskih napjeva. Povijesni pregled i interpretacijske mogućnosti

Biblioteka GregorijanikaKnjiga I.

nakladnikSveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet

za nakladnikaMario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

povjerenstvo za izdavačku djelatnost katoličkoga bogoslovnog fakulteta sveučilišta u zagrebuNenad Malović, Anto Barišić, Ana Biočić, Nedjeljka s. Valerija Kovač, Vanda Kra� Soić

recenzentiBlaženko Juračić, SplitMiroslav Martinjak, ZagrebAlberto Turco, Verona

jezična lektura i korekturaBožica Vuić, prof.

prijelom i grafičko oblikovanjeTomislav Košćak

tisakPrintera, Sveta Nedelja

naklada: 200

ISBN: 978-953-6420-15-5

Tiskano u veljači 2019.

CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001022006.

© Copyright: Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet

Katarina Koprek

MODALITETI GREGORIJANSKIH

NAPJEVAPovijesni pregled i interpretacijske mogućnosti

sveučilište u zagrebu • katolički bogoslovni fakultet zagreb, 2019.

5

Sadržaj

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

1. Modalitet kao sustav klasi�kacije gregorijanskoga repertoara . . . . . . . . . . . . 161.1. Sustav klasi�kacije gregorijanskih napjeva (octoechos) . . . . . . . . . . . . . . . . 16

2. Modalitet kao znanost o modalitetu gregorijanskoga repertoara . . . . . . . . . 202.1. Periodizacija modalne evolucije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

2.1.1. Arhaični modalitet (do 4. stoljeća) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242.1.2. Modalna evolucija arhaičnih modusa

(modalitet od 4. do 8. stoljeća) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

2.2. Kriteriji za proučavanje modusa ochtoechosa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322.2.1. Ljestvica modusa i njezina struktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332.2.2. Hijerarhija stupnjeva u ljestvici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332.2.3. Modalne note . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

2.2.3.1. protus autenticus – I. modus (dorski) . . . . . . . . . . . . . 342.2.3.2. protus plagalis – II. modus (hipodorski) . . . . . . . . . . . 362.2.3.3. deuterus autenticus – III. modus (frigijski) . . . . . . . . 402.2.3.4. deuterus plagalis – IV. modus (hipofrigijski) . . . . . . 442.2.3.5. tritus autenticus – V. modus (lidijski) . . . . . . . . . . . . . 482.2.3.6. tritus plagalis –VI. modus (hipolidijski) . . . . . . . . . . . 532.2.3.7. tetrardus autenticus – VII. modus (miksolidijski) . . . . . 562.2.3.8. tetrardus plagalis – VIII. modus (hipomiksolidijski) . . . . 59

2.2.4. Karakteristične melodijske formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

6

3. Modalitet i etički pristup gregorijanskome repertoaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . 653.1. Glazba u grčkoj �lozo�ji i kulturi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 653.2. Glazba u kršćanskoj �lozo�ji i kulturi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

4. Modaliet i ethos gregorijanskoga repertoara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 714.1. Ethos octoechosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 714.2. Reljefni prikaz modusa iz opatije Cluny (11. st.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 724.3. Srednjovjekovna tumačenja ethosa osam modusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 764.4. Reljefni prikazi i aforizmi iz opatije Cluny u svjetlu pisane liturgijsko-

-glazbene tradicije (Tonarija) istoga povijesnoga razdoblja . . . . . . . . . . . . 774.5. Interpretacija ethosa gregorijanskih modusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

4.5.1. Prvi modus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 814.5.2. Drugi modus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 824.5.3. Treći modus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 834.5.4. Četvrti modus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 854.5.5. Peti modus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 874.5.6. Šesti modus. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 884.5.7. Sedmi modus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 894.5.8. Osmi modus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90

5. Modalitet kao područje tekstualno-melodijske, semiološko-modalne i egzegetske analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 925.1. Gregorijanski napjevi ulaznih pjesama (Introitus)

u vremenu došašća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 955.1.1. Prva nedjelja došašća: In. VIII. Ad te levavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 965.1.2. Druga nedjelja došašća: In. VII. Populus Sion (GT 18) . . . . . . . . . . 1025.1.3. Treća nedjelja došašća: In. I. Gaudete (GT 21) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1045.1.4. Četvrta nedjelja došašća: In. I. Rorate caeli desuper (GT 34) . . . . . . 106

5.2. Gregorijanski napjevi ulaznih pjesama (introitus) svetkovine Božića i Bogojavljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1075.2.1. Kratki povijesni prikaz razvoja božićnih misa. . . . . . . . . . . . . . . . . . 1085.2.2. Misa bdjenja: In. VI. Hodie scietis (GT 38) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1095.2.3. Misa polnoćka: In. II. Dominus dixit ad me (GT 41) . . . . . . . . . . . . 111

7

5.2.4. Misa zornica: In. VIII. Lux fulgebit (GT 44) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1155.2.4.1. Riječ hodie u ulaznim pjesmama i bogoslužju općenito . . . 117

5.2.5. Danja misa: In. VII. Puer natus est (GT 47) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1195.2.6. Misa svetkovine Bogojavljenja: In. II. Ecce advenit (GT 56). . . . . . 126

5.3. Gregorijanski napjevi ulaznih pjesama (introitus) korizmenoga vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1285.3.1. Prva nedjelja korizme: In. VIII. Invocabit me (GrN 60) . . . . . . . . . 1295.3.2. Druga nedjelja korizme: In. III. Tibi dixit (GrN 69). . . . . . . . . . . . . 1335.3.3. Treća nedjelja korizme: In. VII. Oculi mei (GT 96) . . . . . . . . . . . . . 1365.3.4. Četvrta nedjelja korizme: In. V. Laetare Ierusalem (GT 108) . . . . 1395.3.5. Peta nedjelja korizme: In. IV. Judica me Deus (GrN 89) . . . . . . . . . 1435.3.6. NEDJELJA MUKE GOSPODNE – CVJETNICA:

Ant. VII. Hosanna �lio David (GT 137) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1465.3.7. VELIKI ČETVRTAK – MISA VEČERE GOSPODNJE:

In. IV. Nos autem (GrN 128) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

5.4. Ulazna pjesma (Intoritus) svetkovine uskrsnuća Gospodnjega: Resurexi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150

5.5. Tekstualno-melodijska i modalno-egzegetska analiza liturgijskih recitativa svetkovina Uskrsa, Božića i Bogojavljenja . . . . . . . 1555.5.1. Hvalospjev uskrsnoj svijeći – EXULTET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1555.5.2. Navještaj Vazma – ANNUNTIATIO PASCHE . . . . . . . . . . . . . . . . . 1665.5.3. Navještaj Isusova rođenja – KALENDAE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168

ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

O autorici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

9

Skraćenice

Izvori u tiskuE = Le Codex 121 de la Bibliothèque d’Einsiedeln (Xe-XIe siècle), Antiphonale

Missarum Sancti Gregorii, Imprimerie Saint-Pierre, Solesmes 1894 (Pa-leographie Musicale /PM/, IV) – (sanktgalenska notacija)

L = Laon, Bibliothèque muncipale 239 (10. st.) - Graduel èscrit sans doute a Laon, au dèbut du X siècle), (Paleographie Musicale /PM X) – (laonska ili metenska notacija)

AM = Antiphonale monasticum pro diurnis horis juxta vota RR. DD. Abbatum Congregationum Confoederatarum Ordinis Sancti Benedicti a Solesmen-sibus monachis restitutum, Desclée & Co, Tournai 1934, 2005.-2007.

PsM = Psalterium cum canticis novi & veteris testamenti iuxta regulam S.P.N. Benedicti & alia schemata liturgiæ horarum monasticæ […], Abbaye Saint-Pierre de Solesmes – Desclée, Solesmis MCMLXXXI

GrN = Graduale Novum Editio Magis Critica Iuxta SC 117: Tomus I: De Dominicis Et Festis 2011.

Graduale Novum Editio Magis Critica Iuxta SC 117: Tomus II: De Feriis Et Sanctis Gebundene Ausgabe 2018.

GR = Graduale Romanum: Sacrosanctae Romanae Ecclesiae de tempore et de sanctis, Solesmes, 1974.

MR = Missale romanum ex decreto Sacrosancti Oecumenici Concilii Vaticani II instauratum. Auctoritate Pauli PP. VI promulgatum, Ioannis Pauli PP. II cura recognitum. Editio typica tertia, reimpressio emendata, Città del Vaticano, Libreria editrice Vaticana, 2008.

GT = Graduale Triplex seu Graduale Romanum Pauli PP. VI cura recogni-tum..., Sablé sur Sarthe, Abbaye Saint-Pierre de Solemes, 1979.

10

LU = Liber usualis Missae et O�cii pro dominicis et festis I. vel II. classis cum cantu Gregoriano ex editione Vaticana adamussim excerpto a Solesmensi-bus Monachis diligenter ornato, Desclée et Socii, Romae-Tornaci 1923

SC = Sacrosanctum ConciliumPL = Patrologiae cursus completus, series latina, ed. J.-P. Migne, 221 vols.

(Paris, 1844-64)SG = Sanktgalenska notacija

Gregorijanka periodikaRG = Revue gregorienneEG = Études grégoriennesBzG = Beiträge zur GregorianikPM = Paleographie Musicale

Glazbeno-liturgijski obliciAnt. = AntiphonaIn. = IntroitusGr. = GradualeTr. = TractusOf. = O�ertoriumCo. = CommunioCant. = CanticumPs. = Psalmus

Knjige Starog i Novog zavjetaPost = Knjiga PostankaIzl = Knjiga IzlaskaJš = Jošua1 Kr = Prva knjiga o kraljevimaIz = IzaijaJon = JonaMt = Evanđelje po MatejuMk = Evanđelje po MarkuLk = Evanđelje po LukiIv = Evanđelje po Ivanu1Kor = Prva poslanica KorinćanimaFil = Poslanica FilipljanimaGal = Poslanica GalaćanimaOtk = Otkrivenje

11

Uvod

Pojam modaliteta u glazbi zapravo podrazumijeva određeni način melo-dijske ekspresije, koja se izražava u određenom povijesnom razdoblju, u određenom geografskom području i u kontekstu određene civilizacije. Ono što razlikuje jedan modalitet od drugoga jest homogenost modusa (načina) u kojima se artikulira. U području glazbe modus treba shvatiti kao slože-nu glazbenu strukturu u kojoj različiti stupnjevi određene ljestvice, njihova organizacija u karakteristične formule, doprinose formiranju izvorne me-lodijske sheme, dinamički zasnovane na tradicionalnim odnosima blisko-sti, privlačnosti i kretanja. Valja imati na umu da u živoj glazbenoj kulturi modusi nikada nisu bili niz zatvorenih melodijskih sustava. Naprotiv, mo-dalni tipovi postupno postaju složeniji, rađaju se novi, razmjenjuju se for-mule između modusa i modusa, i nameću se a�niteti nadogradnje. Dakle, u svakom se modalitetu, malo po malo, formirala neka vrsta „opće ljestvice“ čija je karakteristična �zionomija smatrana kao supstrat modalne dinamike konteksta, načina i izvornosti.

Modalitet srednjovjekovne monodije, gregorijanskoga korala, kojim se bavimo u ovoj knjizi, odnosi se na glazbeni sustav organizacije tono-va, istraživanje tonalne strukture i načina komponiranja te otkrivanje pr-vih modalnih zakonitosti srednjovjekovne monodije.1 Tako gregorijanski modusi nisu ništa drugo nego jedan od mnogih mogućih oblika modal-ne koncepcije (modaliteta) drevnih glazbenih civilizacija: grčki modalitet,

1 Modalitet (lat. modus – mjera, veličina, pravilo, način) u glazbi označava skupni naziv za karakteristična melodijska obilježja napjeva koji se temelje na starocrkvenim ljestvicama.

12

modaliteti gregorijanskih napjeva

kineski modalitet, indijski modalitet… Za nas je osobito značajan onaj me-diteranski, tj. grčki. Europa je vrlo brzo prihvatila grčka učenja i spozna-je o glazbi, (etosu), dok se rascjep između europske glazbe i bliskoistočne glazbe dogodio u trenutku stjecanja vertikalne dimenzije glazbe početkom 17. stoljeća – putem harmonije preko koje je zapadna kultivirana glazba modalitet progresivno napustila.

U znanosti muzikologije o gregorijanskom modalitetu postoje dvije struje. Jednoj pripada belgijski muzikolog Antoine Auda2 i hrvatski muziko-log Miljenko (Milutin) Dabo-Peranić3 kojoj je cilj isticati liniju kontinuiteta između klasične grčke teorije i srednjovjekovnoga Zapada, posredovanjem Boetija. Drugu, predstavljaju Henri Potiron4 i Jacques Chailley,5 muzikolozi koji imaju širi pogled i vide doprinos raznih utjecaja izvan zapadnoga svi-jeta u razvoju teorije i prakse srednjovjekovne glazbe koje su ostavile svoj trag u raspravama karolinškoga razdoblja. U skladu s posljednjom muziko-loškom strujom, dobro je pogledati kako je modalitet zastupljen u medite-

2 Antoine AUDA (1879. – 1964.), belgijski muzikolog i glazbenik, zborovođa u Maîtrise de St Joseph, Marseilles i brat laik salezijanskoga reda. Usp. Davitt MORONEY, u: Grove Music – Objavljeno online, siječanj 2001 e-ISBN: 9781561592630.

3 Miljenko (Milutin) DABO PERANIĆ, muzikolog i publicist (Novalja na Pagu, 5. XI. 1923. – New York, 22. IX. 1993.). Nižu franjevačku gimnaziju polazio je na Badiji 1935.–39., a višu u Dubrovniku 1940. – 44. Klasične jezike studirao u Zagrebu 1947. – 50. i na Sorbonni u Parizu 1955. – 58. Uz studij na Sorbonni radi doktorsku disertaciju na Muzikološkom institutu; doktorat stječe 1959. tezom Les harmonies grecques classiques, ces inconnues – Les harmonies pettéiques. U svojemu muzikološkom radu Dabo se, jedi-ni od hrvatskih muzikologa, posvetio isključivo proučavanju povijesti teorije i �lozo�je antičke grčke glazbe. Protivno većini europskih istraživača, zastupa tezu o izvornoj uzla-znosti starogrčkih ljestvica i „harmonija“, smatrajući zabunom mišljenje helenista da su one izvorno silazne te govori o istovjetnosti starogrčkih i gregorijanskih modusa. Usp. S. TUKSAR i J. ŠONJE (1993) Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža 2009. – 2017.

4 Henri POTIRON, (1882. – 1972.) francuski muzikolog i skladatelj; profesor na Insti-tutu za gregorijansko pjevanje u Parizu. Godine 1954. stekao je doktorat na Sorbonni s disertacijom Boèce, théoricien de la musique grecque (objavljeno u Parizu, 1954.). Među njegovim skladbama su mise, moteti i skladbe za orgulje.

5 Jacques CHAILLEY (1910. – 1999.) francuski muzikolog i skladatelj 20. stoljeća. Objavio je mnogo zapaženih djela od kojih o grčkoj glazbi, a napose o srednjovjekovnoj glazbi kojom je bio fasciniran.

13

Uvod

ranskome svijetu, pa čak i dalje, na Istok, još od davnih vremena. Tako mo-dalitetna problematika gregorijanskoga repertoara postaje neiscrpna tema unutar uskoga prostora jednoga gledišta. Ona zahtijeva interdisciplinaran pristup, brojna područja istraživanja i njihove recipročne povezanosti.

Među mogućim klasi�kacijskim sustavima gregorijanskoga repertoa-ra svoju pozornost najprije usmjeravamo na već potvrđen sustav koji se i danas u velikoj mjeri koristi u liturgijskim knjigama poznat pod terminom grčke riječi octoechos – teoriju o osam modusa.6 Stoga treba objasniti zna-čenje rimskoga broja (od I. do VIII.) koji se javlja na početku svakog djela i označava njegovu glazbenu pripadnost koja de�nira (uvjetno i obvezno) cjelokupnu melodijsku strukturu djela.

Zahvaljujući novijem proučavanju modalne problematike, usmjerene s onu stranu tradicionalne modalne koncepcije octoehosa ili teorije o osam modusa potvrđeno je postojanje arhaične modalnosti i njezinih evolucij-skih procesa.7 Tako je modalitet shvaćen kao fenomen u stalnom razvoju – rezultat dugoga i složenoga procesa u kojemu je moguće raspoznati progre-sivne stadije povezane s razvojem liturgijskoga repertoara. Iz ovoga razloga čini se opravdanim učiniti periodizaciju modalne evolucije utemeljene na suštinskom razlikovanju modaliteta prvobitnih formi gregorijanskoga re-pertoara naspram sistematizacije kroz �ltar octoechosa u 8. stoljeću.

Razmišljanje o modalnosti uglavnom je kon�gurirano oko nagađanja o emocionalnoj snazi gregorijanskih modusa pronalazeći njihovo podrijetlo u staroj grčkoj kulturi. Upravo tu nalazimo prva teoretiziranja o postojanju odnosa između glazbe i svijeta morala – etike. Grci su glazbu promatrali i

6 Octoechos = osmoglasnik – pojam preuzet iz Bizanta. U gregorijanskom koralu označava teoriju o osam modusa – sistemetizacija učinjena u 8. stoljeću.

7 Naime, modalna je koncepcija u davnim vremenima bila podložna dugom evolucijskom putu, kako posljednjih desetljeća pokazuju studije gregorijanista Dom Jean Claire i Alber-ta Turca. Dom Jean CLAIRE, (1920. – 2006.), redovnik benediktinac, muzkolog gregori-janista iz opatije Saint-Pierre de Solesmes. Alberto TURCO (1937. – ) svećenik, muziko-log gregorijanista. Djeluje u Veroni i umjetnički je voditelj muške schole cantorum Nova Schola Gregoriana te ženske schole cantorum In Dulci Jubilo. Predavao je gregorijansko pjevanje na ambrozijanskom Papinskom učilištu za svetu glazbu u Milanu te Papinskom institutu za crkvenu glazbu u Rimu. Autor je raznih studija o gregorijanskom i ambrozi-janskom pjevanju i urednik dosad neobjavljenih djela ranijih veronskih skladatelja.

14

modaliteti gregorijanskih napjeva

prosuđivali s etičkoga stajališta, nastojeći ustanoviti koliko im ona donosi dobra, a koliko zla. Prema tom idealu upućivanje na glazbu koncipiranu u skladu sa strogim zakonom, presudno je za poštivanje reda u glazbenim žanrovima kao ogledalo dobroga društvenoga poretka, u čemu nas u tom smislu poučavaju mnoga svjedočanstva grčke glazbene povijesti. Modusi koji su skloni preuzimati čak i društvenu i odgojnu funkciju u Grka (pri-mjerice u Platona i drugih �lozofa od 5. do 3. stoljeća prije Krista), a ka-snije u neoplatonizmima transplantirani u rano kršćanstvo prilagođeni su novim potrebama Crkve koja nastaje. Etički ideal koji je svojstven konceptu glazbe u klasičnom svijetu konstituiran je kao temeljni ideološki – teorijski okvir na kojem i kršćanski svijet postavlja vlastite procjene u povijesti glaz-be ranoga srednjeg vijeka na Zapadu.

U modalnoj glazbi, još uvijek i danas živoj, primjećuje se modalni osje-ćaj (ethos) povezan s modusima octoechosa. Tako ovaj pojam modalnoga osjećaja i na Zapadu predstavlja tradicionalnu vrijednost. Ideju o poveza-nosti glazbe i stanja duše jasno je izrazio Platon i �lozo�ja drevne Grčke. U srednjemu vijeku osam gregorijanskih modusa smatralo se savršeno prila-godljivima za različita duševna stanja. Prema mnogim znanstvenicima, uz svaki od njih mogu se vezati neki osjećaji – ethos.

Pojam glazbenoga ethosa nalazimo i u Svetom pismu i spisima crkve-nih otaca. Strast koju je srednji vijek stavio u istraživanje grčko-latinske baštine bez sumnje objašnjava zašto se ova tema ponovno vraća u snazi raznih pisanih rasprava i pod dlijetom kipara u jedanaestom stoljeću. Tako u velikoj crkvi opatije Cluny s kraja 11. stoljeća postoje dva kapitela svaki s četiri reljefa koji prikazuju osam starocrkvenih modusa s latinskim hek-sametrom na kojima se temelji modalitet gregorijanskih napjeva. Svaka je �gura na stupu trebala simbolizirati jednu od osam starocrkvenih modusa gregorijanskih napjeva. Brojni su muzikolozi i znanstvenici pokušali otkriti njihovo značenje kako bi deducirali opću značajku kojom bi se opisao i interpretirao epistemološki i emocionalni karakter svake ljestvice.

U srednjem vijeku postojali su i mnogi drugi pokušaji tumačenja osam modusa. Prema pitagorejskoj školi neki su srednjovjekovni teoretičari po-vezali osam modusa sa simboličkim značenjem brojeva. No, svi se oni ra-zlikuju jedan od drugoga. Očito je međutim, da je za sve autore važno po-vezati određena iskustva Boga s određenim modusima. Modus tako otvara

15

Uvod

zvučni prostor u koji ulazimo i susrećemo Boga, a svaki zvučni prostor modusa ima svoju nijansu iskustva Boga!

Istinska vrijednost gregorijanskih napjeva očita je u bogatstvu njihova melodijskoga sklopa koji se identi�cira s pojmom gregorijanskoga moda-liteteta. Gregorijanski modalitet dakle izučava estetetičku činjenicu po-našanja melodije. No, temelj gregorijanskoga modaliteta jest tekst. Tekst povjeren memoriji koji se sjedinjuje s melodijom ima utjecaj na gregori-janski modalitet. Tekst i njegova melodijsko-modalna realizacija povezana je neumatskom formom adijastematkoga neumatskog zapisa kao posred-nika između teksta i njegove melodijsko-modalne realizacije. Neume su u konačnici točka susreta gregorijanskoga studija – pitanje gregorijanskoga modaliteta. Zato proučavanje modaliteta ne bi trebalo odvajati od semi-ologije. S tim u vezi, adijastematska notacija najvjernija je globalna slika repertoara koji se prenosio oralno. Naime, podatci iz gregorijanske semio-logije gledani u svjetlu melodijske strukture i modaliteta, otkrivaju glazbe-no značenje paleografskih znakova. Stoga je važno temeljito studirati tekst u vezi s melodijsko-modalnom stvarnošću, s ciljem da se učini zamjetljivim globalnost konkretnoga teksta u koji su neume uvrštene da bi se postigla prikladna zvučna realizacija – zvučna egzegeza. Tako je cilj gregorijansko-ga zapisa egzegeza koja se realizira kroz zvuk. Tekst, melodija i neumatski znak u uskoj su korelaciji s egezegezom.

Predmet tekstualno-melodijske, semiološko-modalne i egzegetske analize gregorijanskoga repertoara je ulazna pjesma (Introitus) liturgijsko-ga vremena, adventa, Božića, korizme i Uskrsa, skladana u poluukrašenom stilu za scholu, u kojima se ogledaju svi modusi octoechosa, kao i liturgijskih recitativa svetkovina: Uskrs, Božić, Bogojavljenje!

16

1. Modalitet kao sustav klasi�kacije gregorijanskoga repertoara

Klasi�kacija je prirodna aktivnost ljudskoga uma, zapravo dio znan-stvene i svakodnevne metode poimanja koja se sastoji od promatranja,

opisivanja i razvrstavanja.

1.1. Sustav klasi�kacije gregorijanskih napjeva (octoechos)

Među mogućim klasi�kacijskim sustavima gregorijanskoga repertoara, usmjerit ćemo svoju pozornost na već potvrđen sustav koji se i danas u velikoj mjeri koristi u liturgijskim knjigama poznat pod terminom grčke riječi octoechos. Ovaj sustav razvijen je u srednjem vijeku, stoljećima se utvrđivao u smislu označavanja sustava od osam modusa, prema kojima srednjevjekovni rukopisi razvrstavaju sveukupnost gregorijanskih uloma-ka. Prvi, temeljni, klasi�kacijski podatak proizlazi iz najstarijega glazbenog svjedočanstva gregorijanskoga repertoara Tonarija iz Saint-Riquiera8, koji datira prije 800. godine, na sjeveru Francuske, a zadržava se i kasnije kao

8 Usp. M. HUGLO, Paris, B.N. lat. 13159, u: Revue gregorienne 31, Solesmes 1952, str. 176. i 224. Tonarius ili Tonarium = liturgijska knjiga, a odnosi na zbirku liturgijskih napjeva koji pripadaju tradicionalnom fondu Katoličke crkve. Napjevi u tonariju uređeni su po redoslijedu crkvenih modusa – tonusa. Tonarij iz Saint-Riquiera je najstarije glazbeno svjedočanstvo spajanja rimske i galikanske liturgije pri kraju 8. stoljeća. U ovome ruko-pisu označene su samo prve riječi napjeva i modus napjeva novonastaloga repertoara – gregorijanskoga (bez notacije)!

17

1. Modalitet kao sustav klasi�kacije gregorijanskoga repertoara

autoritativni sustav i temelj polifono-instrumentalnoj glazbi sljedećih sto-ljeća, (gotovo do 17. stoljeća).

Tonarij iz Saint-Riquiera

U oktokordalnoj klasi�kaciji napjeva izdvajamo tri glavne osobine. Prije svega završetak kompozicije, to jest završni ton napjeva (nota �nalis). Ovaj ton pretpostavlja snažni funkcionalni element sustava i neizbježan je za klasi�ciranje napjeva.

Napjevi su dakle, klasi�cirani prema četiri note �nalis: re, mi, fa, sol. Za svaki od tih �nala postoji kategorija napjeva de�nirana u modus zabilježe-na prema grčkim rednim brojevima do četiri: Protus (re), Deuterus (mi), Tritus (fa), Tetrardus (sol).9

Drugi bitan element oktokordalnoga razvrstavanja vrši dominanta na-pjeva, odnosno ton s većom učestalošću u skladbi i ton na kojemu se od-vija recitativ psalmodijskoga stiha (tenor). Kako bi se zajamčila modalna izjednačenost izvođenja, recitativni ton psalmodije i dominanta, teoretski,

9 N. ŠULESKI JURINJAK, Začetak modalne teorije, u: THEORIA, godina XVII, broj 17, rujan 2015. Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara (HDGT), str. 13-15.

18

modaliteti gregorijanskih napjeva

trebali bi se podudarati, no u stvarnosti česti su slučajevi divergencije. Ra-zlog tomu nalazimo u povijesnoj evoluciji strukture gregorijanskoga reper-toara kao i u kasnijim intervencijama koje su učinjene na već postojećem repertoaru stvaranom prema drugim načelima. Stoga je potrebno termino-loški razlikovati dva entiteta dominantu kompozicije (napjeva) i recitativni ton ili psalmodijski tenor.

Konačno, octoechos dovodi u pitanje parametar opsega (ambitus) unu-tar kojega se nalazi napjev. Kada se melodijski opseg razvija iznad �nala, modus dobiva naziv autentičan (izvorni), a kada se melodija razvija ispod �nala naziva se plagalnim (izvedenim). Plagalni (izvedeni) modusi nastali su iz autentičnih, tako da se gornji tetrakord (gornja četiri tona ljestvice) ljestvice autentičnih modusa spustio za oktavu, tj. osam tonova niže. Prema tome, svaka plagalna ljestvica spušta se za kvartu ispod note �nalis i penje za kvintu iznad note �nalis. Dok je završni ton isti u autentičnom i u pla-galnom modusu, dominanta im nije zajednička. Autentični modusi imaju dominantu položenu za kvintu iznad tonike, osim III. modusa, kod kojeg je dominanta ton do (ti prelazi u do). Plagalni modusi imaju dominan-tu smještenu za interval terce iznad tonike, osim IV. modusa kod kojeg je dominanta ton la (sol prelazi u la) i VIII. modusa kod kojeg je dominanta ton do (ti prelazi u do). Svaka se ljestvica može podijeliti na dva tetrakorda (dva niza po četiri tona). Polustepeni različito su smješteni u tetrakordima pojedinih modusa.

Na temelju ovoga klasi�kacijskoga sustava srednjovjekovni teoretičari, počevši od četiri �nalna tona, identi�cirali su osam ljestvica od osam to-nova u svakoj ljestvici. Svaka modalna ljestvica organizirana je od nekoliko vrsta kvarta i kvinta. Kvinte su zajedničke autentičnim i plagalnim modu-sima, a kvarte se nalaze iznad kvinte u autentičnim i ispod u plagalnim modusima. Pojedini modusi prepoznaju se zahvaljujući rimskim brojevima – parnim brojevima II., IV.,VI., VIII. za plagalne, a neparnim I., III., V. i VII. za autentične moduse.

Za utvrđivanje modusa ponekad se koristi grčka teminologija: dorski, frigijski lidijski i miksolidijski – a za plagalne moduse dodaje se pre�ks hipo relativnom autentičnom imenu,: II. postaje hipodorski modus, IV. – hipofri-gijski, VI. – hipolidijski, VIII. – hipomiksolidijski. Tako su sve gregorijanske melodije klasi�cirane, bilo u četiri kategorije nazvane četiri modusa (Protus,

19

2. Modalitet kao znanost o modalitetu gregorijanskoga repertoara

Deuterus, Tritus, Tetrardus), bilo u osam podkategorija, to jest osam tonusa, koji odgovaraju osam psalmodijskih tonusa. Ovo objašnjenje elemenata vid-ljivo je na priloženoj tablici:

MODUSI

Protus plagalis (II. modus)HIPODORSKI

Protus autenticus (I. modus)DORSKI

quarta

PROTUS

quinta

quarta

Protus plagalis (IV. modus)HIPOFRIGIJSKI

quarta

Protus autenticus (III. modus)FRIGIJSKI

quinta

DEUTERUS

quarta

Protus plagalis (VI. modus)HIPOLIDIJSKI

Protus autenticus (V. modus)LIDIJSKI

quarta

quinta

TRITUS

quarta

Protus plagalis (VIII. modus)HIPOMIKSOLIDIJSKI

quarta

Protus autenticus (VII. modus)MIKSOLIDIJSKI

quinta

TETRARDUS

quarta

20

2. Modalitet kao znanost o modalitetu gregorijanskoga repertoara

Znanost o modalitetu gregorijanskih napjeva je objektivno, sistematizi-rano i argumentirano znanje o činjenicama, pojavama i njihovim vje-

rojatnim uzrocima. No, znanost o gregorijanskom modalitetu nije samo skup znanja, već i način razmišljanja i gledanja glazbene stvarnosti.

Objašnjenje gregorijanskoga modaliteta još je uvijek usmjereno na osam tonusa-modusa octoechosa, koji su od 10. stoljeća postali pseudo-ljestvice,10 pogrešno nazvane imenima grčkih teoretičara i pobrkane s grč-kim ljestvicama.

Ipak, oktokordalna teorija nije u stanju objasniti ponašanje svih melo-dija u gregorijanskom repertoaru jer ne vodi računa o postojanju osnovnih anomalija. Primjerice: zašto položaj dominante – dominante na kvinti ili na terci – ne slijedi jedan stalni model? Koji je razlog česte divergencije između dominante kompozicije i psalmodijskoga tenora? U autentičnom deuterusu dominanta koja bi se trebala nalaziti na kvinti u stvari predsta-vlja psalmodijski tenor na seksti. Plagalni tetrardus predstavlja isti tip po-maknuća tona prema gore.

Oba spomenuta slučaja bila su obrazlagana argumentacijama vezanim za pretpostavljenu nestabilnost tona ti, koja bi pokazivala tendenciju prema razrješavanju na ton do. No, to objašnjenje ne odolijeva pred pomaknućem

10 Temelj teorije glazbene umjetnosti u Grčkoj je tetrakord – slijed od četiriju tonova u silaznoj ljestvici. Tetrakord je primarni elemenat, osnovna jezgra iz koje su nastale grčke ljestvice.

21

2. Modalitet kao znanost o modalitetu gregorijanskoga repertoara

dominante plagalnoga deuterusa, koji s tona sol prelazi na ton la. Osim toga postoje melodije koje, premda klasi�cirane u liturgijskim knjigama u istoj modalnoj kategoriji, predstavljaju različite strukture. Klasi�cirane su na isti način samo zato što je jedini zajednički element predstavljen kao nota �na-lis, no zapravo se nalazimo pred bitno različitim tipovima:

Portio mea, Domine, PsM 339

Domine in virtute tua, PsM 31

Postoje primjeri u kojima je ista melodijska struktura antifona klasi�ci-rana u različite modalne kategorije zbog različite note �nalis: