Jurska mačka: Trebam li klonirati svoju mačku?

Bio je to poslovni neuspjeh: U prosincu 2006., Genetic Savings and Clone, tvrtka u kojoj ste, za samo 32 000 američkih dolara mogli klonirati svoju mačku, se zatvorila. Očigledno, nije bilo potrebe za kloniranom mačkom. U svakom slučaju, ne po toj cijeni.

Osim što to nije bio vrlo profitabilan poslovan pothvat, je li kloniranje mačkica etički? Pogledajmo prvo što je uopće kloniranje. Riječ „klonirati“ odnosi se na stvaranje genetički identične jedinke nekog živog bića. Doista, mi rutinski kloniramo biljke svaki put kada odrežemo mladicu jedne biljke kako bismo uzgojili drugu. Umjesto toga, znanstvenici uglavnom stvaraju genetički jednakog blizanca prebacivanjem jezgre stanice iz tijela jedne u jaje druge životinje. Ovaj proces naziva se „nuklearni transfer“. Stvoreni embrij usađen je u maternicu životinje koja će, uz ponešto sreće, donijeti klona na svijet. Počevši s ovcom Dolly 1996., do sada je klonirano šesnaest različitih vrsta sisavaca, ali znanost je još daleko od samog pokušaja kloniranja ljudskog bića.

O ideji kloniranja nečijeg pokojnog ljubimca bi trebalo porazmisliti. Zar ne treba ljubimac biti nešto nezamjenjivo, posebno, jedinstveno? Kako izgleda to ostaje slučaj čak i kada netko klonira svoju mačku: samo 99.8% životinjske DNA je reproducirano prilikom procesa kloniranja – ostatak dolazi od jajne stanice domaćina. Znajući da genetička razlika između nas i čimpanzi iznosi manje od svega 1%, 0.2 postotna razlika između mačke i njezine kopije može biti značajna. Također, kopija bi se razvijala unutar drugačije mačje maternice, stvarajući tako dodatne razlike između nje i originala. Zdravlje te ishrana surogat majke može utjecati na krznene šare klona, unatoč jakom genetskom rasporedu da izgleda upravo poput originala. Nadalje, klon ne bi odrastao u istom okruženju. Stoga bi njegova osobnost također mogla biti znatno drugačija.

Kad se sve zbroji, kopija i original vjerojatno ne bi sličile uopće. Doista, sve što je web-stranica Genetic Savings and Clone-a obećavala bila je „sličnost“, ali ne i identičnost. Kako je jedan znanstvenik koji se bavi kloniranjem rekao „Ne postoji ništa poput uskrsnuća, barem ne kod životinja“. Dodajte k tomu da je proces kloniranja pun tehničkih problema: manje od 10% oplođenih jajnih stanica implantiranih u maternicu završavaju živorođenim bićem. Mnogi klonovi isto tako umru ubrzo nakon rođenja. Klonovi koji prežive često imaju genetičke abnormalnosti. U međuvremenu tisuće i tisuće mačaka u skloništima za životinje čekaju da ih netko udomi.

Iako bi moral ove priče mogao biti da postoje bolji i etički prihvatljiviji načini da se podijelite suvišnih 32 000 dolara, postoji druga strana kloniranja životinja, koju vrijedi shvatiti ozbiljnije. S učestalim smanjenjem bioraznolikosti uzrokovanim našim nepoštenim ponašanjem – ponekad doista nemilosrdnim – proširivanjem našeg ljudskog staništa, neki znanstvenici došli su do zaključka da bi kloniranje moglo bi to odgovor na očuvanje ugroženih vrsta. U skladu s ovim osjećajem, 2003. Audubon centar za istraživanje ugroženih vrsta kloniralo je afričku divlju mačku imena Ditteaux (lažan francuski za „ditto“ – znak ponavljanja). Razmišljajući u širim razmjerima, japanski znanstvenici rade na oživljavanju davno izumrlog vunastog mamuta, dosad bezuspješno. Banka gena San Diego dosad ima već preko 450 zamrznutih uzoraka različitih životinjskih vrsta. Jednog dana, ovaj „Smrznuti zoološki vrt“, kako ga se ponekad naziva, bi mogao biti posljednja nada za opstanak.

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Navedite neke moralne vrijednosne i preskriptivne sudove koje smatrate da su važni za ovaj slučaj. Koje od njih smatrate najvažnijima? Koji od njih bi pobili druge sudove vezane uz ovaj slučaj?

2. Navedite ne-moralne normativne sudove koje smatrate važnima za ovaj slučaj. Mislite li da ijedan od njih nadmašuje moralne sudove? Zašto ili zašto ne? Koje od činjenica navedenih u ovom slučaju (koje deskriptivne tvrdnje) su najvažnije u odluci je li kloniranje životinja moralno?

3. Uzmite u obzir razliku između kloniranja ljubimaca i kloniranja ugroženih vrsta. Koji se od deskriptivnih i moralnih tvrdnji mogu primijeniti na ugrožene vrste, ali ne i na ljubimce? Mislite li da je kloniranje ugroženih vrsta moralno dopustivo? Je li bioraznolikost fundamentalna vrijednost koju bismo trebali promovirati?

4. Problem kod oživljavanja izumrle vrste jest da ne znamo koje bi efekte njezino oživljenje imalo na postojeće vrste. Primjerice, razmislite o pokušaju oživljavanja izumrle vrste insekta. Što ako taj insekt nema nijednog prirodnog predatora i u stanju je uništiti druge vrste ili usjeve? Koji problemi poput ovih bude zabrinutost uz ideju povratka izumrlih vrsta u život?

Izvor: Ethical Choices, An Introduction to Moral Philosophy with Cases, Richard Burnor and Yvonne Raley

Prevela: Katja ŽivkovićPripremio: Zorislav Jelenčić, prof.

zorislav.jelencic@gmail.com