LITERATURA

Božić, Ćirković, Ekmečić, Dedijer, Istorija Jugoslavije, Beograd 1982.Vaso Bogdanov, Istorija političkih stranaka u Hrvatskoj.Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, porijeklo, povijest, politika.Vasa Ćubrilović, Istorija političke misli u Srbiji 19. veka.Dimitrije Đorđević, Carinski rat Austrougarske i Srbije 1906 – 1911, Beograd 1962.Dimitrije Đorđević, Ogledi iz novije balkanske istorije, Beograd 1989.Milorad Ekmečić, Stvaranje Jugoslavije, 1 i 2, Beograd 1989.Milorad Ekmečić, Ratni ciljevi Srbije 1914., Beograd 1973.Milorad Ekmečić, Stvaranje Jugoslavije 1790 – 1918, Beograd 1989.Enciklopedija LarousseFerdo Gestring i Vasilj Melik, Historija Slovenaca od kraja 18. stoljeća do 1918., Sarajevo 1979.Mirjana Gross, Povijest pravaške ideologije, Zagreb 1973.Petar Hanak, Povijest Mađarske, Zagreb 1995.Istorija srpskog naroda, izdanje Srpske književne zadruge, Beograd 1983.Istorija SKJ, Beograd 1985.Dragoslav Janković, O političkim strankama u Srbiji 19. veka, Beograd 1951.Dragoslav Janković, Jugoslavensko pitanje i Krfska deklaracija, Beograd 1967.Edvard Kardelj, Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja, Beograd 1959.Igor Karaman, Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeću, Zagreb 1982.Petar Korunić, Jugoslavenizam i federalizam u hrvatskom nacionalnom preporodu 1835 – 1975, Zagreb 1979.Bogdan Krizman, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, Hrvatsko-srpski politički odnosi, Zagreb 1989.Jovan Marijanović, Nastanak i razvoj radničkog pokreta u jugoslavenskim zemljama do Prvog svjetskog rata, Beograd 1958.Viktor Novak, Franjo Rački.Branko Pavičević, Stvaranje crnogorske države, Beograd 1975.Rade Petrović, Nacionalno pitanje u Dalmaciji u 19. stoljeću, Sarajevo 1968.Vasilj popović, Istočno pitanje.Vladimir Petrovič potemkin, Historija diplomatije.Lazar Rakić, Radikalna stranka u Vojvodini.Šidak, Gross, Karaman, Šepić, Povijest hrvatskog naroda.Jaroslav Šidak, Hrvatski narodni preporod – Ilirski pokret, Zagreb 1989.Ferdo Šišić, Biskup Strossmayer i jugoslavenska misao.Ferdo šišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda.Evgenij Viktorovič Tarle, Istorija novog veka.Dragan Taškovski, Rađanje makedonske nacije.Marija Todorova, Imaginarni Balkan.Erih Zolner, Povijest Austrije, Zagreb 1997.Zwitter, Bogdanov, Šidak, Nacionalno pitanje u Habsburškoj monarhiji.MatuzIhsanogluInaldžik

SELIM III. (1789. – 1807.)STANJE U CARSTVU

- Paralelna vlast ajana.- Janjičari koji se mješaju u privrene poslove i najveća su opasnost po unutarnji mir Carstva.- Carstvo se nalazi u ratu protiv Rusije i Austrije koje pokušavaju restaurirati Bizantsko Carstvo.

Da bi sproveo reforme sultanu je neophodan mir. U korist mu ide izbijanje revolucije u Francuskoj 1789. kada se europske sile okreću prilikama u Francuskoj. U korist mu ide i smrt Josipa II. koji je bio nosilac ideje rata protiv Osmanlija.

- Mir u Svištovu 1791. (leopold II.)- Mir u Jašiju 1792. (Katarina II., Krim dobija nezavisnost).

REFORME NIZAMI DŽEDID- Uvođenje reda u državnoj upravi, sprovođenje stroge kontrole nad svim kadijama.- Stroga kontrola nad prihodima i rashodima.- Smjenjivanje valija i sandžakbegova u svim provincijama i postavljanje novih ljudi.- Ajane više ne postavljaju sandžakbezi već ih bira narod u kadilucima.- Zakon o vezirima i ejaletima (28 ejaleta, veziri se prmještaju iz bližih pokrajina kako bi se

smanjili troškovi transporta).- Ključni zadatak bio mu je ukidanje janjičara. Formira novu vojsku od 12.000 vojnika za koju

podiže infrastrukturu i obrazuje oficirske kadrove. Vojska je obrazovana po uzoru na europsku a obučavaju ih francuski stručnjaci. Stvorena je neovisna riznica koja je održavala ovu vojsku. Dobre plaće u službi. Regrutovanje mladića iz Anadolije.

OSNOVNE VRIJEDNOSTI- Obrazovao je i ustrojio novu vojsku, utvrdio blagajnu za njihovo izdržavanje, prvi puta

nastipaju protiv Napoleona u Egiptu i Siriji.- Napravio je popis svih timara u Osmanskom Carstvu

(OVE REFORME IZUZELE SU BOSANSKI EJALET)- Dao je šejh-ul-islamu ovlasti da iskorijeni korupciju u sudstvu (nadzor nad kadijama)

MUSTAFA IV. (1807. – 1808.)- Obustavlja sve reforme.- Ubijaju ga pristalice Selima III.

MAHMUD II. (1808. – 1839.)Prihvata reformatorske ideje Selima III. izmiruje se sa lokalnim vladarima (ajanima) kako bi mogao krenuti u obračun sa janjičarima. 1808. potpisuje s ajanima SENEDI ITIFAK (Povelju o slozi) (nije se odnosila na Bosanski ejalet)

1. Ajani se obavezuju da će biti vjerni sultanu.2. Ajani se obavezuju da će sudjelovati u organizaciji vojske tj. u njenoj mobilizaciji.3. Ajani se obavezuju da će sudjelovati u financijskim djelatnostima tj. prikupljanju poreza.4. Sultan se obavezuje da će štititi prava ajana.

REFORMEDva perioda reformi:

1. Vojne reforme do 1830.2. Civilne reforme od 1830.

VOJNE REFORME- 1826. Osnovane EŠKINDŽIJE, vojnici koji čine jezgro nove vojske. Uvodi novu vrstu vojske

SEGBANI DŽEDID. Bosna postaje nebranjena provincija.- 1826./27. Ukinut janjičarski red i red spahija. 1826. Zakonom ukida janjičare i zabranjuje

njihovo ime, ubojstva janjičara na Atmejdanu. Od 1826. u Carstvu više nema janjičara. Odluka je bila integralna i morala se sprovesti u čitavom Carstvu. 1827. ukinuti su janjičari i u Bosanskom ejaletu.

- 1834./35. Ukinute kapetanije. Kapetani postaju državni službenici MUTESELIMI.- Ukinuti svi rodovi vojske koji su bili vezani za janjičare (VAKAYI HAJRIJE – sretni događaji)- Organizovana nova vojska, konjica i artiljerija. U sastav armije ulaze i Pobjedničke

Muhammedove trupe (1827.)- Uvodi vojni i državni savjet i vrhovni sud.- 1827. Osnovana vojna medicinska škola.- Taksa za sveti rat kojoj su podlijegale prodavnice i pijace.

CIVILNE REFORME- Umjesto divanskog vijeća obrazuje vladu sa predsjednikom vlade (velikim vezirom) i

ministrima (vezirima) koji su za svoj rad plaćeni.- Ostaje podjela na 28 ejaleta.- Uvodi se Sultanov savjet (od 1838. Savjet Visoke Porte) koji je proučavao prijedloge zakona.- Škole za sudsko obrazovanje, književno obrazovanje, škole za vojne i mornaričke inžinjere i

škola za vojne nauke.- Prihodi carske riznice povjereni su upravi vjerskih fondacija.- Zakupnine, porezi i takse oduzeti su nadležnima i dodijeljeni upravi.

TERITORIJALNE PROMJENE- Carstvo gubi Rumuniju.- Srbija postaje nasljedna kneževina.- Samostalnost Grčke i Egipta.- Sirija pod vlašću Egipta.

ABDUL MEDŽID I. (1839. – 1861.)

TANZIMAT- Predviđa ukidanje tradicionalnih i uvođenje novih ustanova po uzoru na Europu.

MINISTARSTVA- Ministarstvo unutarnjih poslova- Ministarstvo vanjskih poslova- Ministarstvo financija

MUSTAFA REŠID-PAŠA (1800. – 1858.), ministar vanjskih poslova, veliki vezir.

EKONOMSKA I SOCIJALNA VIJEĆA I MINISTARSTVASavjetodavno vijeće (Medžlis) sastavljeno je od stručnjaka u mirovini, viših pisara i službenika. Imalo ga je svako ministarstvo. Za vrijeme Tanzimata postaju zasebna ministarstva:

- Ministarstvo za trgovinu (1839.)- Ministarstvo za javno školstvo (1856.)- Ministarstvo poljoprivrede (1846. Od 1862. Ministarstvo za trgovinu i poljoprivredu)- Ministarstvo za javne radove (1870.)

IZVRŠNI ORGANI (MINISTARSTVA)- Ministarstvo rata (BAB-I-SERASKER), vojna institucija, Ministarstvo rata od 1900.- Ministarstvo mornarice (1866.)- Ministarstvo za sudske sporove (Ministarstvo pravosuđa) (1870.)

a) Prvostepeni sud sa građanskom, kaznenom i upravnom sekcijom.b) Trgovački sud.

ZAKONODAVNI ORGANI (MINISTARSTVA)- Vrhovno vijeće za sudske propise (od 1854. Ima potpunu zakonodavnu vlast. Do tad je imalo

samo sudske funkcije. Osniva se VISOKO VIJEĆE TANZIMATA. Od 1861 ponovo ujedinjeni kao VRHOVNO VIJEĆE ZA SUDSKE PROPISE (Fuad i Alija). 1867. Opet se dijeli na:a) Državno vijeće, centralno državno tijelo (Midhat-paša)b) Vijeće za sudske propise (Ahmet Dževdet-paša)

HATTI-HUMAJUN (3. XI. 1839.)- MAZBAT (protokol)- IRADA (sultanova potvrda), sultanov pristanak na stvaranje novih ustanova što će:

a) Jamčiti njegovim podanicima sigurnost života, časti i imovine. b) Utvrditi redova način određivanja i ubiranja poreza. c) Nove metode regrutiranja, uvježbavanja i održavanja vojnih snaga.

- Stvaranje zakonodavnog aparata – prvi korak u ograničavanju sultanove vlasti.

HATIŠERIF OD GILHANE (1839.)- Svi podanici Osmanskog Crastva postaju ravnopravni (ukida se podjela na asker i raju) bez

obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.- Svakoj osobi će biti suđeno u skladu sa zakonom nakon provedene istrage. - Svi plaćaju poreze direktno državi, u skladu sa svojim prihodima i imetkom. Ukinut je zakup

poreza.- Sva mjesta morat će da pripreme vojni kontigent u skladu sa zakonom.- Vojni rok neće biti duži od 5 godina.

HATI HUMAJUN (1856.)- Nemuslimanskim podanicima Carstva garantuje se poštivanje njihovih tradicionalnih

povlastica, sloboda vjeroispovijesti, sloboda raspolaganja svojom imovinom.- Svi pripadnici Carstva su jednaki u pogledu plaćanja poreza, pravde i obrazovanja.- Svi pripadnici Carstva imaju pristup istim poslovima i školovanju.- Za sve važi zakon o vojnom regrutovanju.- Reorganizacija provincijskih administrativnih struktura.- Država raspolaže godišnjim budžetom.

TAČKE:1. Izjednačavanje vjera, položaj nemuslimana.2. Uvođenje pravnih poslova (sudstvo)3. Mjere koje govore o poboljšanju rada policije.4. Unapređivanje trgovine i sredstava za oživljavanje privrede (izgrada infrastruktura,

puteva, uređenje financija). Carstvo otvara granice za uvoz stranog kapitala.5. Prosvjetne reforme.6. U vojsku se uzimaju i muslimani i nemuslimani. Ukida se harač.7. I nemuslimani imaju pravo na dobivanje javnih zvanja i položaja.

SAFERSKA NAREDBA – ZAKON O ČIFLUCIMA (1859.)1. Kada su čifluk, zgrade, oruđa, konji i volovi u posjedu čifluk sahibije, čifčija, ukoliko bude

angažovan, dobija plaću za svoj rad.2. Kada su zgrade i oruđa u posjedu čifluk sahibije, a čifluk samostalno obrađuje čifčija, tada

čifčija dobija polovinu.3. Zgrade su čifluk sahibijine a oruđa i rad čifčijini, čifčija dobija 2/3 ili ¾.4. Zgrade pripadaju čifčiji ili čifluk sahibiji a sve ostalo je čifčijino.

ABDUL HAMID (1876. – 1909.)Po prvi puta Osmansko Carstvo ulazi u ustavni period (23. XII. 1876. – 14. II. 1878.) Ustav je izradio Midhat-paša. Prvo zasjedanje parlamenta bilo je 1877. Sultan je sačuvao veliki dio tradicionalnih prava. Osmanskim provincijama obnovljene su povlastice iz 1839. i 1856.Gornji dom – članove imenuje sultan doživotno.Donji dom (Skupština) – narod bira poslanike. Skupština izglasava budžet i zakone.