JE LI MOJE DIJETE SPREMNO ZA ŠKOLU?

Pedagoška godina u vrtiću prije polaska u školu zna potaknuti zabrinutost kod roditelja koji

većinom očekuju pojačan rad odgojitelja i stručno razvojne službe u procesu pripreme

djeteta za školu. Zanimaju ih radni listići, koliko slova dijete zna, je li zna čitati i pisati, drži li

pravilno olovku i dr. Problemi s izgovorom potiču roditelje da kontaktiraju logopede kako bi

dijete bilo spremno do polaska u školu.

Dobra vijest je da priprema djeteta za polazak u školu ne počinje samo u zadnjoj godini

djetetova boravka u vrtiću, već od trenutka kada je dijete uključeno u predškolsku ustanovu.

Od najmlađih dana stječu vještine koje će im olakšati polazak u školu. Zadnja pedagoška

godina u vrtiću je prilika da se upoznaju sa zadacima koji će ih dočekati i u školi, te radnim

listićima koji pokazuju rezultate dugogodišnjeg rada. Nekoj djeci je potrebno još malo vježbe

kako bi usavršili svoje vještine, a nekoj ne. Bitno je da je proces usvajanja vještina potrebnih

za školu započeo, te da će dijete uz malo vježbe biti zrelo za školu.

Zrelost za školu je optimalan stupanj razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija

djeteta koje mu omogućuju svladavanje nastavnog plana i programa. Zrelost ovisi

biološkom razvoju, ali i o tome koliko je okolina omogućila ovladavanje potrebnim

iskustvima. Obuhvaća tjelesnu, intelektualnu, emocionalnu i socijalnu zrelost.

Tjelesna zrelost znači da je dijete prosječno visoko oko 120 cm za dječake i 117 cm za

djevojčice te teško oko 20 kg. Isto tako da je steklo određenu mišićnu snagu, razvijenost

osjetnih organa, da se normalno hrani jer je bitno da može svladati svakodnevne zahtjeve

škole kao što je hodanje do škole, nošenje torbe s knjigama, sjedenje u klupi i sl. Bitno je i da

je dijete uspostavilo kontrolu organa za izlučivanje, te da su se pojavili trajni zubi. Tjelesnu

zrelost procjenjuje liječnik školske medicine, a postoji i školska procjena zrelosti za školu koja

većinom podrazumijeva intelektualnu i socio-emocionalnu zrelost.

Pitanje intelektualne zrelosti djeteta koje kreće u školu značajno je zbog toga što su

osnovni zadaci koje će dijete savladavati u školi intelektualne prirode. Intelektualna zrelost

uključuje primjerenu govornu razvijenost koji

je bitan za komunikaciju, prenošenje iskustva i

učenja. Dijete mora imati ispravan izgovor

riječi, glasovnu analizu (rastavljanje na glasove;

npr. mama – m a m a), glasovnu sintezu

(sastavljanje glasova; npr. m a m a – mama),

primjeren rječnik, mora moći dijaloško čitati

priče, prepričavati, verbalno definirati. Uz

govornu razvijenost, dijetetova fina motorika

šake i prstiju mora biti razvijena da ono može

pravilno držati olovku, vući crte od točke do

točke i između crta, povlačiti valovite, kružne i uglaste linije, precrtati krug, trokut, kvadrat i

romb. Dijete bi do sada već trebalo uspostaviti dominaciju lijeve ili desne ruke (lateralizacija).

Predškolac bi već trebao mehanički brojati do 30 i imati pojam broja u sklopu od 10

elemenata, znati osnovne boje i prijelazne tonove. Bitna je i dobra prostorna i vremenska

orijentacija. Dijete bi trebalo znati što je gore, dolje, iza, ispred, iznad, ispod, lijevo – desno i

uočiti smjer kretanja. Isto tako bi trebalo znati kad je jutro – podne – večer, prije podne –

poslije podne, jučer – danas – sutra, koja su godišnja doba i imenovati dane u tjednu.

Djetetova namjerna pažnja je u prosjeku od 10 do 15 minuta, ali u školi se taj period produži.

Dijete bi trebalo moći ostati u igri nekih 60 minuta.

Osim što će u školi morati učiti, pamtiti i zaključivati, dijete će biti suočeno i s novim

odraslim osobama i oko trideset vršnjaka, te s mnogobrojnim novim situacijama u kojima će

se samo morati snalaziti. Za dobro

snalaženje u takvim situacijama nužna je

njegova emocionalna i socijalna zrelost.

Ona podrazumijeva osjećaj sigurnosti i

samopouzdanja, sposobnost surađivanja s

drugima, emocionalnu kontrolu,

prilagođavanje na društvene obaveze, te

da dijete ima svoj krug prijatelja i usvojene

norme ponašanja. Socio-emocionalna zrelost omogućava djetetu da se lakše nosi s

posljedicama uspjeha i neuspjeha, da lakše prihvati odgovornosti koje škola nosi, stekne

prijatelje i održi prijateljstva.

Djeca koja do 01. travnja u tekućoj pedagoškoj godini pune 6 godina su školski obveznici i

moraju proći proces procjene spremnosti za školu od strane školskog liječnika i školske

ustanove. Ako dijete kasnije puni 6 godina, a pokazuje zrelost za školu roditelji mogu zatražiti

prijevremeni upis u školu. U slučaju da dijete iz bilo koja od ova 3 navedena područja ne

pokazuje spremnost za školu, roditelj može tražiti odgodu polaska u školu.

Kako roditelji mogu pomoći djetetu?

Roditelj može:

• biti dosljedan u odnosu na djetetove obveze,

• dozvoliti djetetu da uči na svojim greškama,

• ne raditi umjesto djeteta,

• smisleno hvaliti dijete,

• logički objašnjavati što želite, ne zapovijedati,

• kritizirajte ponašanje, ne dijete,

• svakodnevno razgovarajte i slušajte dijete,

• odvojite vrijeme za kvalitetno druženje s djetetom,

• dogovarati jasna pravila i granice,

• omogućiti svakodnevnu igru.

Na vrijeme i u dobroj atmosferi:

obavijestite i razgovarajte s djetetom o svim promjenama,

poticati pozitivne stavove prema školi i učenju,

upoznajte ga s osobama koje mu mogu pomoći dok ste Vi odsutni,

osigurati radni stol (prostor),

zajedno s djetetom nabavite potreban pribor i odjeću za školu,

uvježbajte s djetetom put do škole,

naučite dijete adresu stanovanja i osnovne brojeve telefona,

kod kuće svečano obilježiti prvi dan polaska u školu,

ostavite dio godišnjeg odmora kako bi mogli ispratiti i dočekati dijete u početku,

po povratku iz škole, sa zanimanjem razgovarati o događajima i doživljajima.

Bilo bi dobro poticati dijete da:

se samo obuče, obuje, umije, opere zube i sl.,

samo uzme jednostavni obrok kod kuće,

zaključa i otključa vrata,

nauči kako i kada može koristiti telefon,

zapamti osnovne podatke o sebi i svojoj obitelji,

zapamti ili prepoznaje položaj kazaljki na satu,

samostalno ode u dućan i kupi par sitnica,

razgovara s Vama o navedenom i samostalno zaključuje o važnosti istog,

priča o tome što ga brine ili plaši kada nije s Vama,

osvještava opasne situacije i zna kome se obratiti za pomoć,

odredi miran kutak gdje ćete se baviti djetetom u vrijeme kada će pisati domaće

zadaće.

Pripemila: Antonia Sunara, mag. psych.; DV Grigor Vitez

Vrtić po mjeri suvremene obitelji 2, UP.02.2.2.08.0016

Izvori:

Pejinović Jurić, A. (2015). Zrelost za školu. Sveučilište u Zagrebu Učiteljski faklutet

(završni rad)

Oštarčević, J. (2008). Priručnik za upis djece u prvi razred. Zagreb: Agencija za odgoj i

obrazovanje.