Javne politike u službi javnog interesa

JAVNE POLITIKE U SLUŽBI JAVNOG INTERESA

Embasssy of the United StatesBosnia & Herzegovina

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

izgradnja javnih politika naslovna-final.pdf 1 6/20/14 1:55 PM

parlamentarke.indd 1 6/20/14 3:00 PM



C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K




C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K


Svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u ovom dokumentu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade, Vlade SAD ili Vanjskopolitičke inicijative BH već isključivo autorica.




C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K




C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K


Vanjskopolitička inicijativa BH je pod financijskim pokroviteljstvom Američke

ambasade u BiH sprovela niz aktivnosti u sklopu projekta pod nazivom “Parlament za

žene”. Osnovni cilj ovog projekta je osnaživanje novoosnovanog Kluba Parlamentarki

Parlamenta Federacije BiH. Članice Kluba parlamentarki su sačinile tri analize

sadržane u ovom dokumentu u nastojanju da kroz prijedloge politika u oblastima

koje imaju za cilj poboljšati položaj žena u BiH, doprinesu konstruktivnijem diskursu

unutar Parlamenta i javnosti u BiH.


4 JAVNE POLITIKE U SLUŽBI JAVNOG INTERESA

Društveno poduzetništvo u poljoprivredi -

katalizator socijalnih i ekonomskih promjena

u BiH

Komunikacija sa izbornim tijelom-potencijal

za povećanje političkog kapitala žena

Obrazovanje, edukacija, dokvalifikacija i

prekvalifikacija (cijelo-životno učenje) kao put

ka lakšem zapošljavanju žena u BiH

Sadržaj

5

10

14


5JAVNE POLITIKE U SLUŽBI JAVNOG INTERESA

Društveno poduzetništvo1: u poljoprivredi - katalizator društvenih i ekonomskih promjena u BiH

Stara ideja, nove interpretacije Davne 1826. godine društveni reformator Robert Owen je postavio i danas važno pitanje – ako udruživanje snaga u ratu očito povećava moć pojedinaca, zašto odbijamo da vjerujemo u moć udruživanja u miru? Zašto princip udruživanja resursa ne bi za čovjeka priskrbio načine da kreira, očuva, distribuira i uživa u bogatstvu? Više od stotinu godina kasnije na sastanku društvenih poduzetnika i onih koji podržavaju ovu ideju, a na inicijativu Evropske komisije, usvaja se Strazburška deklaracija2, koja podcrtava potrebu da se redefinira evropski socijalni i ekonomski model i to oslobađanjem razvojnog potencijala koji se nalazi u modelu društvenog poduzetništva. Dakle, udruživanje resursa u biznis modele koji motivirani ne profitom, nego kreiranjem društvenog dobra za širu zajednicu postaju princip poslovanja od kojeg se očekuje da odgovori na izazove modernog društva. Deklaracijom se predlaže 10 konkretnih koraka, koji, između ostalog, ističu važnost strateškog partnerstva između institucija vlasti i društvenih poduzetnika u kreiranju prostora u kojem će društvene inovacije - bilo da se radi o inoviranju procesa proizvodnje ili konačnog proizvoda - dovesti do angažiranja ljudi u radne odnose u kojima se neće osjećati eksploatisano nego zadovoljno. Jednom riječju, postoji način da se putem posla kreiranog u preduzeću koje vrednuje principe društvenog poduzetništva omogući pojedincu da istovremeno zadovolji osnovne egzistencijalne potrebe, ali i one koje ima kao društveno biće, član šire zajednice. Društvena preduzeća su posebno

1 U literaturi koja nastaje na jezicima naroda bivše Jugoslavije koristi se i termin socijalno poduzetništvo, ali ćemo mi radi konotacija koje se mogu vezati uz termin ‘socijalno’ u ovom radu radije koristiti termin ‘društveno’. Iako postoje druge razlike u tumačenju ovih pojmova, mi nećemo radi fokusa ovog rada ulaziti u debatu terminološke prirode.

2 Konferencija održana 16. i 17. januara 2014. godine. Deset principa za razvoj društvenog poduzetništva u Deklaraciji dostupni na http://ec.europa.eu/internal_market/conferences/2014/0116-social-entrepreneurs/docs/strasbourg-declaration_en.pdf.

ekološki osviještena i uvijek posluju na principima koji podrazumijevaju odnos poštovanja prema prirodi i njenim resursima.

Šta je društveno poduzetništvo? Kako se razlikuje od konvencionalnih firmi na tržištu? O kojim razvojnim potencijalima govori Strazburška deklaracija? Kakva je primjenjivost modela na kontekst BiH, posebno njenog poljoprivrednog sektora?

Ljudi prije kapitalaDruštveno preduzeće je možda lakše prepoznati nego definirati. Historijski gledano, koncept je prvi put postao zanimljiv tokom 18. i 19. stoljeća kada je dobar dio svijeta prolazio kroz korjenite društveno-ekonomske promjene. Već tada, a uslijed uspostavljenih odnosa između vlasnika kapitala i rada, postalo je jasno da će s vremenom veza između etike i ekonomskih odnosa postati jako važna. Ideje začetnice koncepta društvenog poduzetništva i pokreta solidarne ekonomije su se bazirale na prioritetu društvenih vrijednosti u odnosu na ostvarivanje profita za pojedince, vlasnike kapitala. Globalni problemi poput hronične nezaposlenosti, porasta broja socijalno isključenih kategorija stanovništva, te posebno ruralnog siromaštva u porastu koje je nedavna finansijska kriza samo dodatno naglasila, neki su od izazova sa kojima se tradicionalne firme ne mogu izboriti. Zašto mislimo da društveno poduzetništvo ima kapacitet da ponudi humanija rješenja za ove probleme?

Prije svega zato što je društveno poduzetništvo model koji čovjeka i njegovu zajednicu stavlja u centar ekonomskih aktivnosti. Iako ne postoji jedinstvena definicija društvenog poduzetništva, koja bi obuhvatila sve postojeće modele u svijetu može se reći da je „socijalno/društveno poduzetništvo način razmišljanja, odnosno proces stvaranja i razvijanja ekonomskih aktivnosti kombiniranjem rizika, kreativnosti i/ili inovativnosti uz

5

10

14

Zastupnice u Parlamentu FBiH, koje su autorice ove analize i preporuka su (abecednim redoslijedom): Čardžić Alma, Durić Jasminka, Jakupović Selma; Josipović Slavica; Mičić Spomenka i Almedina Livnjak, sekretarka Kluba parlamentarki Parlamenta FBiH.



pouzdanu upravljačku strukturu unutar nove ili postojeće organizacije, čiji je prioritetni cilj stvoriti nove društvene vrijednosti, a ako u tom procesu dođe do stvaranja profita, onda se on koristi za ostvarenje misije organizacije.“3

S druge strane, grupa naučnika i istraživača u 15 zemalja članica EU4 je definirala društvena preduzeća kao organizacije koje za svoj primarni cilj imaju dobrobit zajednice i u kojima je interes vlasnika kapitala ograničen. Pored te važne odrednice društvenih preduzeća predložili su i nekoliko indikatora prema kojima se društvena preduzeća razlikuju od drugih firmi na tržištu, a to su:

1. postojanje kontinuirane ekonomske aktivnosti kroz koju se proizvodi neko dobro ili usluga – ova osobina društvena preduzeća direktno i bez sumnje odvaja od nevladinih organizacija ili fondacija kojima je primarni cilj redistribucija grantova ili fondova na krajnje korisnike. Ona nam u osnovi kaže da je društveno preduzeće prije svega biznis orijentiran na proizvodnju utržive usluge ili dobra;

2. posjeduje visok stepen samostalnosti – društveno preduzeće osniva i njime upravlja grupa ljudi koji kroz mehanizme datog preduzeća zadovoljavaju određene potrebe. Iako ovakva preduzeća mogu biti direktno ili indirektno podržana od javnih institucija njima nikada ne upravljaju predstavnici vlasti nego isključivo građani/građanke osnivači;

3. podrazumijevaju postojanje određenog nivoa ekonomskog rizika – ova osobina upućuje na to da kao i svaka druga proizvodna inicijativa koja se pojavi na otvorenom tržištu, društvena preduzeća moraju da se kroz pravilnu raspodjelu svojih resursa bore za tržišni opstanak. Dakle, garant uspjeha ne postoji. Odnosno, uspjeh zavisi od rada;

4. moraju plaćati svoje radnike – društvena preduzeća nisu volonterske akcije nego pokušaj da se kreira tržišno povoljan proizvod ili usluga. Dakle, uzimajući u obzir da će društveno poduzetništvo biti zanimljivije ljudima sa određenom dozom altruizma i posvećenosti zajednici u odnosu na one koji to nisu, ipak treba voditi računa o materijalnim potrebama svakog pojedinca te tako osigurati adekvatnu plaću za ponuđeni rad;

5. odluke se donose demokratskim principom ‘jedan član, jedan glas’ – ovaj princip demokratskog upravljanja, iako kritikovan zbog sporosti i neefikasnosti u situaciji u kojoj postoji mnoštvo heterogenih interesa u organizaciji, jeste ipak izraz

3 Biro za ljudska prava Tuzla (2013), Dobre prakse i modeli socijalnog poduzetništva, str. 20-21.

4 EMES European Research Network. Najznačanija izdanja ove grupe naučnika su Borzaga C., i J. Defourny. eds. (2001), The Emergence of Social Enterprise, Londond and New York: Routledge.; Defourny J., Develtere P., Fonteneau, B. Eds. (1999), Social Economy – North and South, HIVA, KULueven. Većina principa navedenih ovdje su iz poglavlja kojem su autori Defourny and Nysenns u Nysenns, M., ed. (2006), Social Enterprise, London: Routledge.

ekonomske demokratije koja svakom pojedincu koji učestvuje u procesu proizvodnje daje prostor da iznese svoj stav o strateškim odrednicama firme u kojoj radi;

6. limitirana raspodjela profita – ovo je možda najznačajnija karakteristika društvenih preduzeća, odnosno ona koja ih na najočitiji način razlikuje od privatnih i javnih preduzeća na tržištu. Postoje društvena preduzeća koja ostvareni profit u cijelosti reinvestiraju, dok, također, postoje primjeri (uglavnom zadruge) koje imaju određenu diskreciju raspodjele dijela profita članovima, ali u vrlo limitiranoj formi. Dakle, društvena preduzeća profit posmatraju kao investiciju u daljnji razvoj, a ne kao svrhu postojanja preduzeća.

Navedeni principi se smatraju vodiljama koji naučnicima, ali i javnim institucijama pomažu da na tržištu prepoznaju stvarne kreatore društvenih vrijednosti. Ukratko, društveno preduzeće je participativni oblik upravljanja resursa koje slobodnom voljom udružuju građani kako bi na tržištu kreirali ekonomske i društvene vrijednosti za vlastito dobro i za dobro drugih članova zajednice.

Tabela 1. Osnovne razlike između društvenog i konvencionalnog preduzeća5

*Pod konvencionalnim preduzećima u ovom kontekstu smatraju se i mikro, mala i srednja preduzeća kao i korporacije – osnova za uporedbu je u strukturi, a ne veličini preduzeća

5 Adaptirana tabela iz „Dobre prakse i modeli socijalnog poduzetništva“, strana 28.

Društveno preduzeće

Konvencionalno preduzeće

SVRHA Zadovoljenje društvenih potreba i kreiranje društvene vrijednosti (primjeti problem)

Ostvarenje i maksimiziranje profita za vlasnike (primjeti prostor za zaradu)

PERCEPCIJA VRIJEDNOSTI

Ekonomska i društvena

Ekonomska

PRISTUP KREIRANJU VRIJEDNOSTI

Vrijednost kao sredstvo društvenih promjena

Zadovoljenje konzumenta

STRUKTURA I ODLUČIVANJE

Demokratsko odlučivanje

Jasna hijerarhijska struktura

PROFIT Reinvestiranje u biznis ili u ostvarenje nekog društvenog cilja

Raspodjela vlasnicima



Posebno je neophodno naglasiti da potenciranje prednosti koje društveno poduzetništvo ima u odnosu na druge vrste tradicionalnog ili konvencionalnog poduzetništva ne znači odbacivanje ovih modela. Ne treba zaboraviti da se ciljevi i jednog i drugog modela postižu efikasnom upotrebom resursa i ni u kom slučaju ne treba promovirati ideje društvenog poduzetništva tako što će se ‘gušiti’ privatna inicijativa na tržištu. Bitno je, naime, priznati da svaki od oblika organiziranja ekonomskih aktivnosti ima svoje prednosti i mane kao i svoje konzumente, pa tako mora imati i adekvatan tretman od strane politika.

Društveno poduzetništvo kao participatorni biznis model je posebno zanimljivo u vremenu koje je okarakterisano kao krizno za konvencionalni način poslovanja i u tom se kontekstu posmatra kao neka vrsta alternative tradicionalnim firmama u određenim oblastima. U svijetu su posebno uspješna bila ona društvena preduzeća koja su na neki način popunila tržišnu prazninu u onoj oblasti u kojoj su i javna sredstva znatno smanjena u posljednjih nekoliko godina – kroz pružanje usluga na bilo koji način ugroženim kategorijama društva. U tom smislu ih se može posmatrati kao izrazito koristan model koje službe za zapošljavanje mogu integrisati u svoje programe rada, te na taj način adresirati probleme socijalne isključenosti.

U ovom kontekstu važno je napomenuti da se u mnogim zemljama u regiji pod terminom ‘socijalno’, odnosno ‘društveno’ poduzetništvo smatraju one aktivnosti koje, prije svega, imaju za cilj da obavljanjem određenih ekonomskih aktivnosti u društvo uključe inače socijalno marginaliziranu i isključenu kategoriju ljudi, one članove društva koje ekonomska literatura prepoznaje kao teže ili teško zapošljive kategorije. Iako je istina da se model društvenog podzetništva često koristi u ove svrhe i kao takav dobija i ovu konotaciju, treba naglasiti da to ne mora i ne smije biti njegova jedina primjena. Oslanjanje modela društvenog poduzetništva na solidarnost, prisustvo ekonomske demokratije u upravljanju, postizanje društveno-korisnog cilja ne znači da se model kao takav treba svesti samo na rješavanje problema socijalne isključenosti jer vrijednosti koje društveno poduzetništvo promovira nisu samo vrijednosti koje nedostaju ili su korisne za ove kategorije članova društva. Zaista, u situaciji potpune individualizacije i komercijalizacije i roba i usluga, prepoznavanje da se društveni odnosi mogu graditi na principima solidarnosti i ekonomske demokratije ima potencijal da jače naglasi društvenu stranu svakog pojedinca, onu koja koristeći resurse društva tom istom društvu nešto i vrati. Dakle, model društvenog poduzetništva se jednako dobro može primjenjivati na rješavanje problema socijalne isključenosti angažmanom socijalno isključenih kategorija stanovništva na određenim produktivnim aktivnostima, ali isto tako ne mora nužno biti reduciran samo na takve vrste situacija. U osnovi, država i predstavnici vlasti u odnosu na model društvenog poduzetništva imaju dvojak zadatak:

a) da podržavaju korištenje modela društvenog poduzetništva kao instrument kojim se putem

radnog angažiranja može vratiti ljudski dignitet, posebno osjetljivim i isključenim kategorijama društva;

b) da istovremeno kreiraju takav društveno-ekonomski ambijent koji će biti povoljan za razvoj modela društvenog poduzetništva u svakoj drugoj oblasti zavisno od potreba članova društva.

Napomene radi, važno je istinsko društveno poduzetništvo razlikovati od praksi poznatih kao ‘društveno odgovorno poslovanje’, a koje se često vezuju uz društveno i filantropsko djelovanje korporacija i firmi. Društveno odgovorno poslovanje može biti pohvalan dio poslovnog odnosa kompanija prema njihovim zajednicama, ali društveno poduzetništvo je cjelokupna filozofija odnosa između rada, zarade i razvoja zajednice.

Oni koji imaju i oni koji nemaju – jedina stvarna razlika među ljudimaBiH se smatra izrazito ruralnom zemljom. Procjenjuje se da oko 60% njenog stanovništva živi u ruralnim područjima. U Evropi samo Crna Gora, Finska i Irska imaju veći udio ruralnog stanovništva u ukupnom stanovništvu. I pored postojanja potencijala za razvoj komercijalnih poljoprivrednih djelatnosti samo mali procent ruralnog stanovništva bavi se poljoprivredom, posebno poljoprivrednom proizvodnjom kojoj je cilj plasman proizvoda na tržište. Brojni su razlozi za ovakvo stanje - od neadekvatnih osnovnih administrativnih usluga, loše infrastrukture, pribjegavanje stanovništva sigurnijim izvorima prihoda (obično se radi o stalnim zaposlenjima u urbanim centrima ruralnih područja), te jednostavno neznanja kako udružene resurse orjentisati prema tržištu.6

Žene koje žive u ruralnim sredinama su značajni nosioci opstanka ruralnih domaćinstava. One obično nisu dio formalne radne snage. Njihov rad teško ili gotovo nikako ne dobija valorizaciju koju zaslužuje. Budući da postoji veliki potencijal za uzgajanje kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda vrjedilo bi ispitati razvojni potencijal modela društvenog podzetništva kroz koji žene svojim domaćinstvima mogu osigurati dodatne izvore finansija, ali i za sebe osigurati aktivnije učešće u lokalnoj zajednici. Posebno se atraktivnim čine aktivnosti na uzgoju ljekovitog i aromatičnog bilja, uzgoj malina, te drugog povrća i voća u plasteničkoj proizvodnji. Mnogi u svijetu isprobani modeli angažmana žena u ruralnim sredinama su se pokazali kao dobar način da se poveća učešće žena u ukupnom broju zaposlenih, da se intenzivira poljoprivredna proizvodnja, te da se ruralna područja putem participativnog modela poslovanja učine dinamičnijim prostorom za život.

6 UNDP (2013), Ruralni razvoj u BiH: Mit i stvarnost, dostupno na: http://www.ba.undp.org/content/dam/bosnia_and_herzegovina/docs/Research&Publications/NHDR/2013/NHDR2013/BiH_NHDR_Brochure.pdf.



Zakonski okvir U BiH ne postoji jedinstveno zakonsko rješenje koje se bavi pitanjima vezanim specifično uz društveno poduzetništvo. Kada su u pitanju strateški dokumenti koji prepoznaju važnost društvenog poduzetništva neophodno je spomenuti Strategiju socijalnog uključivanja7, koja je do sada usvojena na nivou Federacije BiH i Brčko Distrikta, ali ne i na nivou Vijeća ministara i Republike Srpske. Postojeći modeli društvenog poduzetništva u BiH se kreću u okviru mogućnosti predviđenih postojećim zakonskim rješenjima bilo da se radi o entitetskim zakonima o osobama sa invaliditetom8, zakonima o udruženjima i fondacijama9, zakonu o zadrugama i drugim sličnim zakonskim okvirima10.

Ono što je u ovom trenutku važno jeste da ne postoji zakonska prepreka za osnivanjem društvenih preduzeća. S druge strane, jasno je da postoje određene barijere, administrativni i finansijski nameti koji otežavaju tržišno poslovanje ovakvih poslovnih inicijativa. Idealno bi bilo da se ove barijere otklone putem posebnog zakona o društvenom poduzetništvu koji bi definirao prihvatljive oblike, bio jasan i precizan o pitanju dobijanja kvalifikacije ‘društvenog preduzeća’ i ukupnog reguliranja prava i obaveza ovakvih preduzeća na tržištu. Također, može se razmišljati i u pravcu harmonizacije postojećih zakona u smislu koji bi tretirao pitanja od značaja za društveno poduzetništvo. Prijedlog predstavnika pojedinih društvenih preduzeća je da ih se u pojedinim zakonskim rješenjima identificira kao ‘preduzeća od javnog interesa’. Uloga lokalnih vlasti koje bi trebalo da prepoznaju važnost ove ideje je da već sada izađu u susret postojećim inicijativama kroz olakšan pristup prostoru za rad, pomoć u organiziranju dodatnih edukacija kako uposlenika preduzeća tako i uposlenika lokalnih vlasti o temama koje su od interesa za širu zajednicu.

Za početak, uputno bi bilo razmišljati o izradi dokumenta u obliku radnog materijala ili u bilo kojoj drugoj pravnoj formi u kojem bi se objasnile osnovne odrednice ovakvog oblika poslovanja i u radnoj formi odredile potencijalne olakšice – ovakav materijal bi poslužio i kao dobra osnova za upoznavanje sa pojmom i mogućnostima društvenog poduzetništva svih onih koji učestvuju u procesu donošenja odluka.

7 http://www.dep.gov.ba/razvojni_dokumenti/socijalne_ukljucenosti/Archive.aspx?langTag=bs-BA&template_id=140&pageIndex=1

8 Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom („Službene novine FBiH“, br. 2/10), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida („Službeni glasnik RS“, br. 59/9)

9 Zakon o udruženjima i fondacijama („Službene novine FBiH“, br. 45/02)

10 Pored već navedenih zakona korisni su i Zakon o privrednim drustvima; Zakon o volontiranju; Zakon o socijalnoj zastiti

Etika kao pokretač posla, solidarnost i razvoj zajednice kao posljedica Društveno poduzetništvo je koncept koji ujedinjuje želju za rješavanjem društvenih problema i ostvarenjem dobiti i predstavlja značajan korak u razvoju humanijeg i tolerantnijeg društva i društveno-ekonomskih odnosa. Pored toga, putem društvenog poduzetništva se jača ekološka svijest i želja za društveno korisnim aktivizmom, te se poboljšava ukupni kvalitet života u zajednici.

Društvena preduzeća i kooperative nude model za osnaživanje posebno ranjivih grupa i to putem njihovog uključivanja u upravljačke strukture, gdje je fokus, pored zapošljavanja, stavljen i na dodatno obrazovanje i razvoj, pristup servisima i društvenu participaciju kao koncept aktivne inkluzije fokusirajuci se na pojedince/ke koji su najudaljeniji od tržišta rada.

Iako u BiH ne postoji jasna i jedinstvena zakonska regulativa koja definira obrise sektora za društveno poduzetništvo koji je ionako smješten između javnog, privatnog i sektora civilnog društva, postoje primjeri iz prakse koji pokazuju da je kao model društveno poduzetništvo našlo svoju primjenu u oblastima poput poljoprivrede, informacijskih tehnologija, marketinga, grafičkog dizajna, edukacije i slično.

Vrijedi spomenuti primjere dobre prakse koji već postoje u BiH. Inspirativan je rad preduzeća koja želimo spomenuti i to u oblasti socijalnog uključivanja osoba sa invaliditetom, pružanju marketinških usluga i u poljoprivrednoj proizvodnji.

PRIMJERI DOBRE PRAKSE U BIH

Udruženje „HO Lotosice“ iz Tuzle nastalo je 1997. godine i broji oko 160 članova. Njegova osnovna misija je zalaganje za prava osoba sa invaliditetom, te mijenjanje percepcije društva o sposobnostima ove grupe stanovništva. Tokom 2004. godine Udruženje osniva preduzeće „Lotosice d.o.o.“ namijenjeno profesionalnoj rehabilitaciji osoba sa invaliditetom i ostvarivanju njihove ekonomske samostalnosti. Aktivnosti kojima se bavi ovo preduzeće su krojenje i šivanje, grafički dizajn, te pogon za obradu drveta. Sva ostvarena dobit se koristi za dodatno educiranje članova Udruženja.

Agencija za promociju društvene odgovornosti MaŠta d.o.o. i EkoMozaik d.o.o. su dva društvena preduzeća koja je osnovala Fondacija Mozaik i koji uz pomoć lokalnih partnera doprinose jačanju zajednice. MaŠta d.o.o. se bavi marketinškim aktivnostima, organizacijom promotivnih događaja i konferencija, te izradom vizuelnog identiteta. Najveći problem sa kojim se suočilo ovo preduzeće u svom dosadašnjem radu je izlazak na tržište među konkurente i potencijalne korisnike koji nisu dovoljno upoznati



sa modelom društvenog poduzetništva – vremenom su našli tržišnu nišu u radu sa organizacijama čiji se rad zasniva na sličnim ili istim principima i danas ostvaruju dobit.

EkoMozaik d.o.o. je trenutno najveći društveni biznis u BiH, koji se bavi organskom proizvodnjom ljekovitog bilja na području Općine Šekovići i zapošljava više od 100 radnika, uglavnom žena. Sva ostvarena dobit se usmjerava u društveno korisne i razvojno orijentirane projekte. Ovo društveno preduzeće u vlastitom najmodernijem stakleniku površine 5.017 m2 uzgoja vlastiti rasad. EkoMozaik je najveći individualni vlasnik pčelinjih društava u BiH. Oko 50 miliona vrijednih pčela u preko 1.000 pčelinjih zajednica vrijedno skuplja med i polen sa netaknute cvijetne visoravni Bišina.

Humanizacija ekonomije – zaključci i preporukeMi, zastupnice u Parlamentu FBiH ćemo podržati i promovirati sve inicijative koje vode ka kreiranju humanijeg okruženja kako za socijalno isključene kategorije društva, tako i za sve članove društva podjednako. Vodeći se idejom da su solidarnost i potreba za udruživanjem radi kreiranja ekonomske i društvene vrijednosti među najzanačajnim tekovinama modernog društva, pozivamo:

1. zastupnice i zastupnike u Parlamentu FBiH da putem svog individualnog i stranačkog djelovanja podrže ideju stvaranja humanijeg društveno-ekonomskog prostora u BiH, a buduće zastupnice i zastupnike u Parlamentu FBiH da nastave predano raditi na realizaciji ideje koju smo pokušale predstaviti u ovom dokumentu;

2. sve nivoe vlasti u BiH da u cilju jačanja društvenih veza, a radi postizanja boljeg životnog standarda za sve stanovnike ove zemlje iskoriste postojeće kapacitete kako bi putem modela društvenog poduzetništva pomogli zapošljavanje svih kategorija stanovništva, a posebno onih koje su po nekom osnovu isključene iz svoje zajednice.

Na osnovu ovog kratkog dokumenta, i niza drugih dokumenata koji su na ovu i srodne teme već urađeni kako u institucijama vlasti tako i u nevladinom sektoru, preporučujemo:

1. Da se izvrši harmonizacija postojećih zakona koji na indirektan način uređuju ovu oblasti i to na način da se predlože mehanizmi podrške razvoju društvenog poduzetništva u BiH kroz saradnju sa institucijama koje se bave politikama zapošljavanja;

2. Da se kroz donošenje novih zakona i drugih propisa prepozna važnost društvenog poduzetništva kao modela za rješavanje nezaposlenosti u našem društvu;

3. Da se kroz edukaciju svih kategorija javnog, privatnog i civilnog društva, a posebno mlađe populacije ukaže na razvojne mogućnosti modela društveno-orjentisanog poslovanja.

4. Da se kategorija žena u ruralnim područjima prepozna kao potencijalni generator razvoja ruralne BiH.

5. da se izvrši harmonizacija postojećih zakona koji na indirektan način uređuju ovu oblasti i to na način da se predlože mehanizmi podrške razvoju društvenog poduzetništva u BiH;

6. da se donošenjem novih zakona i drugih propisa prepozna važnost društvenog poduzetništva kao modela za rješavanje nezaposlenosti u našem društvu;

7. da se edukacijom svih kategorija javnog, privatnog i civilnog društva, a posebno mlađe populacije ukaže na razvojne mogućnosti modela društveno-orjentisanog poslovanja.



Komunikacija sa biračkim tijelom - potencijal za povećanje političkog kapitala žena

(Ne)vidljivost žena u politiciŽene su nedovoljno zastupljene u političkom životu i odlučivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iako čine više od polovine biračkog tijela, žene nisu ni približno toliko zastupljene u zakonodavnoj vlasti, dok se gotovo zanemarivi procenti bilježe u smislu učešća žena u izvršnoj vlasti. Iz ovog razloga, posebni interesi i pitanja žena nisu adekvatno predstavljeni u političkim debatama i odlučivanju, te najčešće vrlo teško dolaze na dnevni red. Ovo je u suprotnosti sa zakonskim okvirom koji garantira ravnopravnost spolova u svim sferama života te utemeljuje kvotu koja se tiče političkog prava žena da budu birane. Naime, političke prakse tokom izbornih kampanja marginaliziraju žene, što dovodi do njihovog slabijeg izbornog rezultata, dok se tokom ključnih perioda između izbora ne iskorištavaju šanse za stalnu i prilagođenu komunikaciju sa biračkim tijelom, naročito njegovim ženskim dijelom, da bi se identificirale potrebe žena i zagovarale adekvatne politike. Iz ovog razloga žene najčešće ne glasaju sa žene. Ovaj politički sažetak je rezultat analize koja je rezultirala preporukama o do sada neeksploatisanim metodama komunikacije sa biračkim tijelom tokom izbornih kampanja, ali i tokom mandata radi uspostavljanja boljeg kontakta, naročito sa ženskim biračkim tijelom i dvosmjerne komunikacije sa ženama o pitanjima koja ih naročito dotiču i zabrinjavaju.

Formalna jednakopravnostUstavi Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine zabranjuju diskriminaciju na osnovu spola u ostvarivanju prava i sloboda i kao takvi garantiraju principe rodne ravnopravnosti u svim sferama života, uključujući politički život, učešće u izborima, te implementaciji izbornog rezultata. Izborni zakon Bosne i Hercegovine11 decidno regulira prava manje zastupljenog spola. Prema posljednjoj izmjeni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kandidatske liste moraju sadržavati najmanje

11 ,,Službeni glasnik BiH”, br. 23/01, 07/02, 09/02, 20/02, 25/02, 04/04, 20/04, 25/04, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10 i 18/13

40% kandidata/kandidatkinja manje zastupljenog spola. U sadašnjem kontekstu, manje zastupljen spol su žene. Prema Zakonu o finansiranju političkih stranaka12 iz državnog budžeta se 10% od ukupnog iznosa koji se dodjeljuje političkim strankama i koalicijama raspoređuje parlamentarnim grupama srazmjerno broju zastupničkih, odnosno delegatskih mjesta koja pripadaju manje zastupljenom spolu (član 10. stav 1.).

Pored zakona koji se tiču direktno izbornog procesa, Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine13, također, nalaže rodnu ravnopravnost u izbornom procesu i procesu uspostavljanja vlasti. Prema ovom zakonu, “državna tijela na svim nivoima organizacije vlasti i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, političke stranke, pravna lica s javnim ovlaštenjima, pravna lica koja su u vlasništvu ili pod kontrolom države, entiteta, kantona, grada ili općine ili nad čijim radom javni organ vrši kontrolu, osigurat će i promovirati ravnopravnu zastupljenost spolova u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju. Ova obaveza postoji i za sve ovlaštene predlagače prilikom izbora predstavnika i delegacija u međunarodnim organizacijama i tijelima” (član 20. stav 1.). Ovaj zakon utvrđuje i kvotu od 40 procenata da bi se garantirala ravnopravnost manje zastupljenom spolu, te promovira posebne mjere za postizanje ravnopravnosti, dok se u suprotnom manifestuje diskriminacija (član 20. st. 2., 3. i 4.).

Prethodno izložene ustavne i zakonske odredbe upućuju na zaključak da postoje formalni uvjeti za rodnu ravnopravnost u političkom životu, izbornom procesu i organima vlasti. Ipak, pravila i prakse političkih stranaka imaju ključnu ulogu u ovim procesima. U tom kontekstu, pregled statuta tri političke stranke zastupljene u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (SDA, HDZBiH, SDPBiH) ukazao je na raznolikost statutarnih odredbi o zastupljenosti žena u stranačkim organima i na kandidatskim listama. Kvota zastupljenosti žena u stranačkim organima, ako je uopće regulirana, kreće se od

12 Neslužbeni prečišćeni tekst “Službeni glasnik BiH”, br. 22/00, 102/09 i 54/10

13 “Službeni glasnik BiH”, br. 32/10

Zastupnice u Parlamentu FBiH, koje su autorice ove analize i preporuka su (abecednim redoslijedom): Antić Marija, Čikić Aida, Grgić Mira, Sakić Ljiljana, Vučić Tanja, Zildžić Alma, Zovko Ljilja



15% do 35%, sve stranke imaju organizacije žena, a jedna stranka regulira “ravnomjerno” raspoređivanje oba spola na kandidatskim listama.

Institucionalni okvir - prostor za žene u političkom životu FederacijeZahvaljujući izmjenama Izbornog zakona BiH iz 2013. godine, žene mogu biti zastupljene u većem broju na kandidatskim listama za skupštine kantona i Zastupnički/Predstavnički dom Parlamenta Federacije, s obzirom na povećanje kvote od 33 na 40 procenata za manje zastupljen spol. Iako se ovim ne garantira i veći broj mandata za žene, zbog sistema otvorenih lista, njihova brojnost na kandidatskim listama može uticati na njihovu vidljivost

i prepoznavanje među biračkim tijelom te veće šanse za izbor u zakonodavnu vlasti. U kontekstu Doma naroda Parlamenta FBiH, kako delegate/izaslanike ovog doma biraju kantonalne skupštine iz reda svojih poslanika/zastupnika po proceduri utvrđenoj Ustavom, broj mandata za žene nije zagarantiran, iako bi Zakon o ravnopravnosti spolova BiH trebao biti direktno primjenjiv.

Što se tiče zastupljenosti žena u izvršnoj vlasti FBiH, Zakonom o Vladi FBiH14 nije određena polna zastupljenost, ali Zakon o ravnopravnosti spolova BiH treba biti primjenjen i na funkcije predsjednika i dopredsjednika, kao i članova Vlade. Jednako se može tvrditi i za kantonalne vlade, koje broje ukupno 10 premijera i 80 ministarstava. S obzirom da se načelnici opština u BiH biraju direktno, procenti o minimalnoj zastupljenosti žena nisu primjenjivi.

14 “Sl. novine FBiH”, br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06, 8/06.

Tabela 1. Procentualno učešće žena u zakonodavnim tijelima nakon općih izbora u periodu 2002.-2010.godina

2002 2006 2010

Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH 14,3% 11,9% 21,4%

Narodna skupština Republike Srpske 16,9% 23,0% 21,68%

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH 21,4% 25,5% 17,35%

Skupštine kantona 21,9% - 16,96%

Tabela 2. Izabrani dužnosnici/ice na lokalnim izborima u periodu 2004. - 2012. godina (procentualno učešće)

2004 2008 2012

Muškarci Žene Muškarci Žene Muškarci Žene

Načelnik/načelnica 97,86% 2,14% 97,15% 2,85% 96,42% 3,58%

Vijećnici/vijećnice 82,6% 17,14% 85,1% 14,9% 83,81% 16,19%

Raskorak između norme i stvarnosti - statistički pregled učešća žena u vlastiBez obzira na zakonske norme i institucionalni prostor za biranje i imenovanje žena na mjesta odlučivanja u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, žene ostaju podzastupljene u vlasti na svim nivoima. Zastupljenost žena u zakonodavnim tijelima u Bosni i Hercegovini od oko 20% je blizu prosječne zastupljenosti žena u parlamentima u Evropi, međutim, to je i dalje ispod nivoa koji bi osigurao kritičnu masu zastupnica koje bi mogle nametnuti teme koje se tiču prava žena.

Što se tiče izvršne vlasti procent žena na pozicijama ministrica je zanemariv. Naime, nakon izbora 2010. godine u Vijeće ministara Bosne i Hercegovine kao ministrica nije imenovana niti jedna žena. U Vladi Federacije Bosne i Hercegovine na jednu ministarsku poziciju imenovana je žena, što iznosi 6% od ukupnog broja ministarskih pozicija u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Na posljednjim lokalnim izborima 2012. godine, u odnosu na prethodne izbore, izabrano je pet načelnica općina, što je za jednu više, a povećan je i broj vijećnica.



Komunikacija sa biračkim tijelom - neiskorišten potencijal iz ženske političke perspektiveOčigledno je da biračka volja ne ide u korist žena. Razlozi su višestruki, ali se najvećim dijelom tiču općeg poimanja uloge žene u društvu i stereotipnog tumačenja uloga žena i muškaraca. Žene koje se bave politikom su nevidljive ili ih se čini takvim. Naime, fokus grupa sa zastupnicama u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine je demonstrirala niz izazova za kandidatkinje na izborima u smislu njihovog predstavljanja izbornim jedinicama i resursima za izbornu kampanju. Bez obzira na zakonske odredbe, kandidatkinje na izborima nemaju zagarantiranu kvotu u pristupu resursima te organiziranom kontaktu sa biračkim tijelom.

Najčešći način predstavljanja političkih kandidata izbornim jedinicama su debate i tribine na opće ili posebne teme. Međutim, najčešće samo uzak krug stranačkih zvaničnika ima priliku govoriti na debatama ili tribinama, što obično ne uključuje žene. Pojedine partije imaju praksu “najmanje jedne žene” koja se lično predstavlja ili lično govori na skupovima. Pored ovoga, sredstva koja se ulažu u izborne kampanje obično nisu ravnomjerno podijeljena između kandidata i kandidatkinja. Ovo rezultira manjkom plakata na kojima se predstavljaju žene, rijetkim učešćem žena u radio i TV emisijama, kao i intervjuima u printanim medijima.

Prethodna iskustva predočena u fokus grupi se odnose na izborne kampanje, dok se naglašava da komunikacija sa biračkim tijelom i rad na terenu u periodu između izbora općenito nisu redovni. Iz ovog razloga se postavlja pitanje da li članovi i članice Parlamenta imaju dovoljno informacija o svojim izbornim jedinicama, sastavu stanovništva, te lokalnim problemima i resursima. Na isti način parlamentarke ne uspostavljaju dvosmjernu komunikaciju sa ženskim biračkim tijelom radi identifikacije pitanja koja naročito zabrinjavaju žene, kao što su rodna i dobna diskriminacija pri zapošljavanju, smanjen pristup formalnom i neformalnom obrazovanju, nedovoljan pristup ekonomskim resursima, porodiljsko odsustvo i naknade, reproduktivno zdravlje, briga za djecu i starije, pomirenje privatnog i profesionalnog života, te nasilje nad ženama i djecom.

Zastupničke kancelarije koje su pojedine partije zastupljene u Parlamentu Federacije uspostavile u svojim prostorijama radi komunikacije sa biračkim tijelom tokom trajanja mandata, predstavljaju način iniciranja komunikacije od izabranih zvaničnika i zvaničnica sa građanstvom. Međutim, iskustva su jednako pokazala nezainteresiranost biračkog tijela ili neinformiranost o tome kako predstavnici/e u vlasti mogu pomoći rješavanje njihovih pitanja. Naime, vrlo su česti zahtjevi za pronalaženje zaposlenja ili slični individualni zahtjevi, dok se najčešće dešava da u ove kancelarije dolaze članovi dotične političke stranke.

Političke “klinike” - britanski primjer komunikacije sa biračkim tijelomOčigledno je da je redovna i dosljedna komunikacija komunikacija sa biračkim tijelom neokupiran prostor koji žene koje se bave politikom mogu ispuniti kvalitetnim radom te za sebe osigurati bolje izborne rezultate. Jedan primjer komunikacije se biračkim tijelom, kojim se ostvaruje direktan kontakt sa odgovarajućim ciljnim grupama, jeste primjer britanskih politikih “klinika”.

Članovi/članice parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva jedan dio svog radnog vremena provode u parlamentu, a drugi u svojoj izbornoj jedinici radeći na terenu. Na terenu, u svojim izbornim jedinicama članovi/članice parlamenta često imaju svoje “klinike” (eng. surgeries), koje se održavaju u uredima i gdje građani dolaze da razgovaraju o pitanjima koja ih se tiču. Članovi/članice parlamenta, također, posjećuju različite događaje, škole, zdravstvene institucije, lokalne vlasti, nevladine organizacije, firme i nastoje da se sastanu sa što je moguće više građana. Na ovaj način oni ostvaruju uvid u kontekst i pitanja čije rješavanje mogu zagovarati u parlamentu. Ključni aspekti organiziranja „klinika“ su: a) odabir lokacije, b) najava „klinike“ i c) materijali. Lokacija „klinike“ može biti javni, komunalni ili općinski prostor koji se ne mora dodatno plaćati i koji je dostupan većini građana. Dosljednost u terminima je ključna.

Na „klinici“ građani predočavaju svoje probleme članovima i članicama parlamenta. Ključna je analiza pojedinačnih ili kolektivnih zahtjeva građana, te donošenje odluke o tome šta se može uraditi u vezi sa ovim pitanjima (rješavanje, delegiranje ili odbijanje). U svakom slučaju, osiguranje povratne informacije građanima je nezaobilazno.

“Novi mediji” - šansa za političarkeTradicionalni mediji obično zanemaruju političarke. Ovo je ponekad rezultat stranačkih politika predstavljanja, a ponekad stereotipnih poimanja medija o ulozi žene u društvu, te učešću žena u političkom životu. Iz ovog razloga žene moraju tražiti alternativni medijski prostor putem kojeg će plasirati i zagovarati svoje političke ideje i voditi političke kampanje. Prema analizi Evropskog parlamenta15, “novi mediji” su šansa za političarke.

“Novi mediji” su web stranice, internet portali, web forumi, društvene mreže, npr. Facebook, Twitter, te blogovi. Oni su neeksploatisani prostor jer se može tvrditi da političari zanemaruju i nisu aktivni u “novim medijima.” Na ovaj način se stvara prilika za političarke da razgovaraju sa biračkim tijelom o tzv. ženskim pitanjima. “Novi mediji” omogućavaju prostor za bolje prenošenje poruka, ostvaruju

15 European Parliament (2013) Women in decision-making: The role of the new media for increased political participation. Dostupno na http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/etudes/join/2013/493010/IPOL-FEMM_ET%282013%29493010_EN.pdf.



se bolji uvjeti za veću iskrenost, ciljane izjave, dolazi do povećanja povjerenja između političarki i građana/građanki. Jasno je da ova vrsta komunikacije sa izbornim tijelom nije prilagođena svim ciljnim skupinama, odnosno ne onima koji nemaju pristup internetu. Međutim, “novi mediji” smanjuju društvene barijere i naročito mogu poslužiti u komunikaciji sa marginaliziranim grupama, kao što su manjine po svim osnovama, ali i sa djevojkama i mlađim ženama kao novim političkim snagama te mnogobrojnim abstinentima i skepticima. Putem direktne i interaktivne komunikacije mogu se graditi i mreže sa građanima i organizacijama civilnog društva u vezi sa zajedničkim pitanjima.

Komuniciranjem putem “novih medija” političarke prikupljaju podršku za svoje političko djelovanje, obavještavaju građane/građanke o svojim političkim rezultatima, a naročito insistiraju na pitanjima koje se naročito tiču žena, a koja obično ne dobivaju zasluženi prostor u političkim debatama.

Novi put Pozivajući se na Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Izborni zakon Bosne i Hercegovine, Zakon o finansiranju političkih partija Bosne i Hercegovine, Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine, te međunarodne konvencije i deklaracije o rodnoj ravnopravnosti, a imajući u vidu nisko učešće žena u političkom životu u Bosni i Hercegovini, te dokazana ograničenja u pristupu političkoj moći i mjestima odlučivanja za žene, prepoznaje se da žene u politici nemaju jednak pristup resursima niti jednake šanse u izbornim kampanjama i predstavljanju biračkom tijelu, te se preporučuje Klubu parlamentarki Federacije Bosne i Hercegovine da radi povećanja broja žena u politici kroz fer i demokratske izbore donese sljedeće:

Smjernice Kluba parlamentarki za komunikaciju sa biračkim tijelom

1. Parlamentarke sačinjavaju plan komunikacije sa građanima/građankama predviđajući redovne sastanke u svojim izbornim jedinicama, osiguravajući prostor u komunalnim objektima, te obavještavajući građanstvo o terminima i mjestima sastanaka.

2. Parlamentarke pripremaju komplet materijala za komunikaciju sa građanstvom, bilježe pitanja i zapažanja, te se obavezuju da osiguraju povratnu informaciju građanima/građankama o poduzetim radnjama prema njihovim zahtjevima.

3. Pored direktnog kontakta, parlamentarke sa izbornim tijelom komuniciraju i putem “novih medija” te u te svrhe koriste potencijal web stranice Kluba parlamentarki http://www.klubparlamentarki-pfbih.ba/, kreiraju svoje web stranice, prema potrebi, otvaraju i redovno ažuriraju Facebook, Twitter i druge račune, kao i blogove, te koriste “nove medije” za plasiranje svojih ideja i politika, predstavljanje rezultata i prikupljanje podrške sa posebnim osvrtom na marginalizirane skupine, te umrežavanje sa organizacijama civilnog društva.

4. Parlamentarke definiraju oblasti svoje specijalizacije i razvijaju profile koje ih čine prepoznatljivim u zagovaranju određenih pitanja.

5. Parlamentarke prenose dobre prakse komunikacije sa biračkim tijelom i rada na terenu svojim političkim strankama preko odgovornih organa i organizacija žena.



Obrazovanje, edukacija, dokvalifikacija i prekvalifikacija (cjeloživotno učenje) kao put ka lakšem zapošljavanju žena1. Podizanje poslovnih vještina za žene za bolje i razvijenije društvoKao zemlja sa najvećom stopom nezaposlenosti u Evropi, Bosna i Hercegovina mora nastaviti i poboljšati provođenje mjera koje će smanjiti nezaposlenost, posebno strateški važnih, a ugroženih kategorija, kao što su žene. Jedan od načina, pored otvaranja novih radnih mjesta, jeste i podizanje vještina radne snage. Danas najsnažnije ekonomije, odnosno najrazvijenije zemlje, poput skandinavskih, imaju najveću stopu uključenosti i aktivnosti žena na tržištu rada i postoji snažna pozitivna korelacija između stope aktivnosti žena, njihovog nivoa vještina i ekonomskog razvoja društva. U tom kontekstu, razvoj vještina kod žena putem obrazovanja, dokvalifikacije ili prekvalifikacije, je jedna od najboljih svjetskih praksi kao put ka lakšem zapošljavanju. Prognoze ekonomskog rasta za Bosnu i Hercegovinu postaju pozitivnije i od vitalnog je značaja iskoristiti, u ovoj i u narednoj godini, takvu situaciju jer može doći i do značajnijeg kreiranja novih radnih mjesta što bi svakako pomoglo i situaciju ženske populacije na tržištu rada. Dok su neka rješenja kompleksnija i skuplja za provesti, postoji određeni broj aktivnosti, navedenih u ovom dokumentu, za koje je dovoljno postići dovoljan nivo političke volje i provesti mjere koje će smanjiti nezaposlenost čak i bez otvaranja novih radnih mjesta.I sama Evropska unija ističe važnost obrazovanja odraslih, te putem jednog od svojih sedam programa strategije Evropa 2020 (Program za nove vještine i radna mjesta) podstiče modernizaciju tržišta rada, te osnaživanje ljudi putem razvoja njihovih vještina tokom cijelog života s ciljem povećanog učešća radne snage i boljeg odnosa ponude i potražnje. Tako da i iz same perspektive evropskih integracija to je put kojim treba ići i što veći broj mjera da se provede lakše će biti u nastavku procesa.U Bosni i Hercegovini postoje brojni pokazatelji koji demonstriraju da neadekvatne kvalifikacije vode ka

povećanju stope nezaposlenosti i siromaštva, te postoji ozbiljan disbalans kvalifikacija radne snage i potreba tržišta rada. Zbog izražene dugoročne nezaposlenosti većina registriranih nezaposlenih osoba posjeduje zastarjelo znanje, vještine i kompetencije. Postoji veliki broj nezaposlenih osoba sa zanimanjima/zanatima koja nisu bila potrebna ni u posljednjih 10 godina. Neusklađenost, dakle, nije problem u globalnom smislu kvalifikacija, nego i u smislu vještina i kompetencija koje obrazovni sistem osigurava a država ne priznaje neformalno obrazovanje. Zbog visoke stope nezaposlenosti među mladim ženama jača zabrinutost da će to biti „izgubljena generacija“ s dugoročnim pogubnim efektima ne samo po njih, već i ekonomiju u cjelini.

2. Primjeri izvrsnosti uprkos teškoj opštoj situacijiIako je situacija na tržištu rada veoma teška, posebno po pitanju ženske populacije, ima nekoliko odličnih primjera dobrih praksi koje trebaju koristiti kao primjer svim drugim lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine. Razvoj poduzetničkih vještina na pojedinim lokacijama, uz nekoliko drugih faktora, dovelo je do situacije u kojoj je nezaposlenost gotovo pa iščezla, odnosno nezaposlenost žena je na minimalnom nivou i gdje je gotovo svaka osoba koja traži posao bila u prilici i da dobije zaposlenje. Naime, Goražde, Teslić, Žepče i Tešanj su svijetli primjeri koji potvrđuju da u određenim okolnostima, i kada usko sarađuju svi potrebni akteri na lokalnom nivou, uspjeh je garantiran. U Bosni i Hercegovini trenutno postoje tri općine nagrađene prestižnom međunarodnom BEAR nagradom (Business Area of Excellence): Teslić, Žepče i Tešanj, koji spadaju u mjesta sa najnižom stopom

Zastupnice u Parlamentu FBiH, koje su autorice ove analize i preporuka su (abecednim redoslijedom): Borić Besima, Brčić Aida, Čerkez Katica, Mahmutbegović Melika, Sabljaković Hafeza, Vehabović Belkisa, Zubić Jasmina



nezaposlenosti u Evropi gdje su istovremeno strani investitori poželjni i ujedno veoma zadovoljni poslovnom klimom. Ovo su odlični primjeri i za zapošljavanje i za razvoj vještina kod žena jer nekoliko fabrika u navedenom području se primarno oslanja na žensku radnu snagu i to veoma uspješno. Inicijalno, veliki broj raspoloživih mladih nezaposlenih žena osiguravao je veći kvalitet korisnica i polaznica aktivnosti prekvalifikacije i dokvalifikacije koje su se odvijale u navedenim područjima. Drugim riječima, visoka stopa nezaposlenosti je dovela do situacije da i mnogo kvalitetnog radnog kadra bude nezaposleno, odnosno poboljšan je kvalitet aplikantica i samim tim finalna selekcija osoba koje su dobile posao.

Ovakve prakse direktno sprečavaju odliv mozgova, iako je ovaj skupi fenomen i dalje u velikoj mjeri prisutan.

Kompleksnost problema zapošljavanja traži usvajanje i efikasnu provedbu strategije zapošljavanja s posebnom operacionalizacijom mjera za rješavanje dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih, žena i drugih skupina. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine na dan, 30.04.2013. na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini bilo je evidentirano 549.519 osoba. U Federaciji Bosne i Hercegovine, nezaposlenost se smanjila za 1.310 osoba (0,34%), u Republici Srpskoj za 2.703 osobe (1,74%) i u Brčko Distriktu za 48 osoba (0,38%). U isto vrijeme, a prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, u martu 2013. godine broj zaposlenih u pravnim licima u Bosni i Hercegovini bio je 648.421 od čega su 264.596 žene, odnosno 40%. Stopa registrirane nezaposlenosti za mart 2013. godine iznosila je 46,1% i u odnosu na februar 2013. godine nije se mijenjala.

U strukturi lica koja traže zaposlenje zaključno sa 30.04.2013. godine NKV radnika je 159.611 ili 29,05%, PKV 11.048 ili 2,01%, KV 190.601 ili 34,69%, VKV 3.724 ili 0,68%, NSS 1.780 ili 0,32%, SSS 139.883 ili 25,46%, VŠS 7.640 ili 1,39% i VSS 35.232 ili 6,41%. Najveći broj evidentirane nezaposlenosti čine osobe s trećim stepenom obrazovanja KV radnici 34,69%, te NKV radnici 29,05%.

“Rezultati istraživanja tržišta rada za 2011/2012. godinu u Federaciji Bosne i Hercegovine, koje Federalni zavod za zapošljavanje i kantonalne službe za zapošljavanje provode putem anketiranja poslodavaca, ukazuju na to da su razlozi nezadovoljstva poslodavaca radnom snagom u tome što kandidati nemaju kvalitetno praktično i radno iskustvo (32,5 %), opće znanje i socijalne i organizacijske vještine (13,4 %), te poduzetničke vještine (7,7 %).

Ako se fokusiramo isključivo na nezaposlenost žena, web stranica Federalnog zavoda za zapošljavanje nudi komparativni prikaz broja nezaposlenih žena od 2008. godine do 2014. godine. Primjetan je stalni rast broja nezaposlenih žena, ali je ohrabrujuće da je u ovoj godini taj rast manje intenzivan nego prethodnih godina i moguće je očekivati čak i promjenu trenda u 2014. godini. Naravno, sa prognozama ove vrste treba biti veoma oprezan jer trenutn aekonomska situacija u cijeloj Bosni i Hercegovini, pogotovo nakon što se procijene štete nakon poplava, i dalje ograničava mogućnost otvaranja novih radnih mjesta u kompanijama. Pad stope nezaposlenosti žena u 2014. godini može biti djelomično objašnjen i činjenicom da u ovoj godini na tržište rada treba da uđu generacije rođene u periodu 1993.-1996. gdje je bio izuzetno smanjen broj novorođenih pa time i populacija žena.



Zastario i nefunkcionalan obrazovni sistem (nepripremljenost mladih žena za tržište rada) je i dalje veoma udaljen od potreba poslodavaca jer ne nudi u dovoljnoj mjeri mladima praktičan rad u kompanijama. Na taj način mladi se nalaze u situaciji da posjeduju diplomu, ali su u suštini bez vještina i kompetencija koje bi im otvorile vrata kompanija i donijele puno brže prva radna iskustva i napredovanje u karijeri.

U usklađivanju ponude radne snage sa potražnjom potrebno je revidirati nastavne programe i profile stručnjaka koje daje srednje obrazovanje i I i II ciklus visokog obrazovanja. Programi prekvalifikacije i dokvalifikacije, posebno za proizvodna zanimanja, moraju biti sastavni dio aktivnosti u okviru javnih i privatnih institucija za posredovanje u zapošljavanju.

Komitet za eliminaciju diskriminacije žena je u okviru bilateralnih aktivnosti sa Bosnom i Hercegovinom istakao da je Bosna i Hercegovina poduzela različite mjere da podrži učešće žena na tržištu rada kao dio Strategije zapošlјavanja u Bosni i Hercegovini (2010.-2014.) i odgovarajućih entitetskih strategija za zapošlјavanje. Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine za period 2013.-2017. daje prioritet ekonomskom učešću žena kroz razvijanje mjera koje će olakšati pomirenje privatnog i profesionalnog života. Međutim, Komitet je bio zabrinut zbog izrazito niskog učešća žena na tržištu rada uprkos njihovom visokom stepenu obrazovanja, te zbog evidentno disproporcialnog broja žena zaposlenih u sektorima, kao što su zdravstvena njega, obrazovanje i polјoprivreda. Također, žene čine veliki broj zaposlenih u neformalnom sektoru, u sivoj ekonomiji kao i najveći postotak osoba zaposlenih po ugovoru o radu na određeno vrijeme. Problem je i isklјučenosti sa formalnog tržišta rada ugroženih grupa žena, kao što su raseljene osobe, žene iz ruralnih područja i pripadnice romske populacije. Također, nedostatak institucionalnog okvira za provođenje zabrane diskriminacije na osnovu spolova i seksualnog uznemiravanja na radu i pomankanja mjera kojima bi se omogućilo prijavlјivanje ovakvih djela i informiranje žena o njihovim pravima, su neke od oblasti u kojima je potrebno poboljšanje. Naime, 12 različitih režima s različitim propisima o zaštiti materinstva koji zavise od prebivališta žene negativno utiču na njihovu mogućnost učešća u radnoj snazi i učvršćuje neravnopravnu podjelu porodičnih odgovornosti između žena i muškaraca.

Posebni programi prekvalifikacije, zapošljavanja i samozapošljavanja žena putem analiziranih službi/zavoda za zapošljavanje u Kantonu Sarajevo, Kantonu Tuzla i Republici Srpskoj ne provode se redovito nego povremeno s vrlo ograničenim brojem žena uključenih u te programe. Putem Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo, programe prekvalifikacije, zapošljavanja i samozapošljavanja, su u 2012. godini, pohađale 122 žene. U okviru Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona u 2012./2013. godini nije bilo posebnih programa za žene, a program zapošljavanja i samozapošljavanja žena proveden je u 2011. godini. Putem Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske program prekvalifikacije žena je u

2012. godini obuhvatio 59 žena. U Kantonu Sarajevo izražen je nesrazmjer u broju nezaposlenih između žena i muškaraca prijavljenih u službe/zavode za zapošljavanje - u 2012. godini je prijavljeno 19.348 žena i 9.111 muškaraca poslije završenog školovanja te 24.333 žene i 20.226 muškaraca poslije gubitka posla. Generalno, veliki broj žena registriranih kao nezaposlene, otpada na one koje su formalno registrirane na birou za zapošljavanje kako bi mogle koristiti zdravstveno osiguranje, a realno predstavljaju ‘domaćice’ koje ne traže posao i koje su zbog dugoročne i strukturalne nezaposlenosti izgubile nadu da mogu naći posao.

Pitanje obrazovanja odraslih, prekvalificiranje i dokvalificiranje kao i cjeloživotno učenje, formalno i neformalno, nije adekvatno ni sistemski riješeno u Bosni i Hercegovini jer ne postoji sistem obrazovanja odraslih. Našoj zemlji predstoji posao sistemskog utemeljenja obrazovanja odraslih kao dijela cjeloživotnog učenja.

U Federaciji Bosne i Hercegovine nisu stvorene formalne pretpostavke zbog sukoba nadležnosti u oblasti obrazovanja, ali situacija se može popraviti među kantonima ako se u Federaciji Bosne i Hercegovine donese zakon o obrazovanju odraslih, ili ako se zakon donese u svim kantonima pojedinačno, kako bi se stvorile i formalne pretpostavke za unapređenje ove oblasti, što bi povećalo zapošljavanje, odnosno smanjilo broj nezaposlenih. U Kantonu Sarajevo nacrt zakona o obrazovanju odraslih je spreman.

Dobar primjer za to je saradnja postignuta između ključnih aktera u ekonomskom razvoju Kantona Goražde u okviru projekta „Smanjivanje disbalansa između ponude i potražnje za radnom snagom i poboljšanje kompetencija, konkurentnosti i zapošljavanja radne snage“. Cilj ovog projekta koji se proveo pod pokroviteljstvom Delegacije EU u BiH bio je poboljšanje kvaliteta i jačanje kapaciteta ljudskih resursa, a time i konkurentnosti lokalnih preduzeća iz ovog regiona, te stvaranje uvjeta za bolju zaposlenost nezaposlenih osoba s područja Goražda. Direktna posljedica bit će bolje funkcioniranje tržišta rada, jačanje institucionalnih kapaciteta i povezivanje sektora rada i sektora obrazovanja na lokalnom nivou što veliki broj lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini, također, može postići na sličan način.

Obrazovanje odraslih, prekvalifikacije i dokvalifikacije mogu biti kvalitetni alati za brže zapošljavanje, ali jedino ukoliko službe za zapošljavanje aktivno provode programe zapošljavanja i ubrzavaju povratak nezaposlenih na tržište rada. Potrebno je ovom problemu pristupiti na način da se sagledaju realni pokazatelji trenutnog stanja i potrebe za radnom snagom, posebno deficitarnih profila, te u skladu s tim planirati mjere i institucije koje bi te mjere provele, kao i potrebna sredstva s posebnim fokusom na zapošljavanje žena. Mjere će naravno biti uspješnije ako domaća ekonomija nastavi imati stopu rasta i nastavi kreirati više radnih mjesta nego što ih se ugasi. Ovaj segment može biti posebno zanimljiv jer je povećana potreba za



deficitarnim zanimanjima i van Bosne i Hercegovine, pa je i u tom smislu potrebno istražiti tržište rada i van granica države Bosne i iskoristiti ga kao potencijal za privremeno ili sezonsko zapošljavanje nezaposlenih građana Bosne i Hercegovine.

Realan prostor za provođenje mjera prekvalifikacije i dokvalifikacije su žene sa nižim stepenom obrazovanja KV, VK, SSS, posebno u specifičnim zanimanjima ili znanjima. U posljednje vrijeme se iskazala povećana potreba za određenim profilima zanimanja koji su deficitarni, a, s druge strane, postoji realna mogućnost da se ljudi sličnog obrazovnog profila prekvalifikuju ili dokvalifikuju i to u kratkom vremenu za ta zanimanja.

U općoj nezaposlenosti posebno se ističe nezaposlenost žena koje se na tržištu rada susreću s višestrukom diskriminacijom, manjkom društvene i institucionalne podrške za zapošljavanje, te im više nego drugim grupama prijeti socijalna isključenost kao posljedica dugotrajne nezaposlenosti.

Prema UNDP i DIFD ključni razlozi socijalne marginalizacije žena su loše stanje privrede i segregacija na tržištu rada. Žene u dobi od 16 do 64 godine čine samo oko 37% radne snage u Bosni i Hercegovini. Na čelu 25% domaćinstava u državi su žene, a 16% siromašnog stanovništva živi u takvim domaćinstvima. Generalno, Zakon o posredovanju pri zapošljavanju je odavno prevaziđen, aktivne mjere zapošljavanja su u drugom planu, najviše sredstava se troši na troškove zdravstvenog osiguranja, a Federalni zavod za zapošljavanje ne može ispuniti svoju svrhu postojanja na tržištu.

3. Prioriteti djelovanja, predstojeći koraci i konkretne preporukeU radu s ženama i drugim socijalno isključenim grupama, te u skladu s nacionalnim strategijama i planovima zapošljavanja, a radi pružanja podrške za unapređenje zapošljavanja žena, treba raditi na edukaciji i osnaživanju nezaposlenih žena te pružati besplatno pravno savjetovanje o radnim i socijalnim pravima. Posebnu pažnju treba posvetiti najranjivijoj i najvećoj skupini nezaposlenih žena – starijim od 40 godina, dugotrajno nezaposlenim, neaktivnim u traženju posla i samohranim majkama.

Strategije i zakoni o obrazovanju odraslih pružaju novu šansu radnoj snazi da stekne vještine i kvalifikacije koje tržište rada traži. Iako je obrazovanje odraslih u Bosni i Hercegovini spomenuto u Strategiji za razvoj stručnog obrazovanja (2007) i Strateškim pravcima za razvoj obrazovanja u Bosni i Hercegovini s planom implementiranja 2008.-2015., Strategija za obrazovanje odraslih nije usvojena ni na državnom ni na entitetskim nivoima. Republika Srpska je usvojila Zakon o obrazovanju odraslih u junu 2009. godine. Trenutno je Unsko-sanski kanton jedini usvojio Zakon o obrazovanju odraslih u Federaciji Bosne i Hercegovine, a Kanton Sarajevo je pokrenuo proceduru usvajanja Zakona o obrazovanju

odraslih, te je nedavno završena faza javnih konsultacija.

Jačanje poduzetništva i poduzetničkog duha i tržišnih prilika za žene je veoma važna oblast u kojoj treba prioritetno djelovati jer kompanije koje se uspiju razviti, zapošljavaju onda i više osoba, a efekt multiplikacije se prenosi i na druge oblasti. U skladu s navedenim prioritetom programi prekvalifikacije i dokvalifikacije posebno za proizvodna zanimanja, moraju biti sastavni dio aktivnosti u okviru javnih i privatnih institucija za posredovanje u zapošljavanju. Tome moraju biti posvećene i aktivnosti da se rješava dugoročna nezaposlenost posebno osjetljivih grupa mladih, žena i osoba sa invaliditetom. Programi cjeloživotnog učenja i stalnog usavršavanja moraju doprinositi jačanju konkurentnosti u ponudi radne snage.

Lista mjera je duga, čak i nakon što se izvrši analiza prioriteta, a ove aktivnosti ispod su osnova za sve naredne aktivnosti i poboljšanja u ovoj oblasti:

1. poduzeti djelotvorne mjere da se integrišu ugrožene grupe žena i žene koje rade u sivoj ekonomiji na formalno tržište rada na način da se pažljivo prate radni uslovi žena u neformalnom sektoru i onih koje su zaposlene po osnovu ugovora na određeno vrijeme jačanjem inspekcija rada i osiguravanjem njihovog pristupa socijalnim uslugama i socijalnom osiguranju

2. usvojiti djelotvorne mjere uklјučujući privremene posebne mjere, radi ukidanja i horizontalne i vertikalne segregacije u zanimanjima zasnovane na stereotipima u vezi sa spolom, što podrazumijeva, na primjer, više alociranih sredstava za zapošljavanje žena putem kampanja i podizanja svijesti i putem finansiranja programa zavoda, odnosno javnih službi za zapošljavanje koji su isključivo fokusirani na zapošljavanje žena

3. u kantonalnim skupštinama pokrenuti inicijativu za donošenje zakona o obrazovanju odraslih,

4. službe za zapošljavanje trebaju nastaviti sa specijalnim mjerama prekvalifikacija i dokvalifikacija žena. Sva ova aktivnost mora biti prezentirana u javnosti kao zahtjev Kluba parlamentarki za rješavanje pitanja dugoročno nezaposlenih, ali i osposobljavanja kadrova za tržište rada,

5. neophodno je intenzivirati provođenje ak-tivnih mjera zapošljavanja, uskladiti obrazovne programe i upisne politike s potrebama tržiš-ta rada i utvrditi način odgovornosti za učesnike/ce u sistemu obrazovanja u kontekstu upisnih politika,

6. Međunarodna organizacija za rad (ILO) je pozvala na ulaganje više sredstava u stručno obučavanje mladih kako bi bili pripremljeni za slobodna radna mesta. Zemlje koje su očuvale razvijeni sistem obuke (Nemačka, Austrija, Švajcarska) imaju najmanju stopu nezaposlenosti mladih,

7. izdavanje brošure koja je praktični vodič kroz radna prava, ali i pisanje biografije i molbe, a sadrži



i posjetnice, te osobni planer za traženje posla. Priručnik će biti objavljen i dostupan nezaposlenim ženama u elektronskom obliku,

8. pravno savjetovanje s ciljem pomoći ženama u ostvarenju radnih i socijalnih prava. Online savjet može se zatražiti svakodnevno,

9. osposobljavanje žena i pružanje stručne podrške za pisanje projekata prema međunarodnim donatorima koji financiraju projekte i u perspektivi sredstava iz IPA fondova upravo za ove namjene. Preduvjet je usvajanje strategija na državnom i entitetskim nivoima koje tretiraju ovu oblast radi trenutnog pristupa Evropske komisije za sredstva iz IPA II, jer bez usvojenih strategija i konkretnih razrađenih planova i mjera, nema ni novca za financiranje istih.

10. započeti sa sistemskim rješavanjem obrazovanja odraslih,

11. jačati programe pripreme za rad za poznatog poslodavca bez formalne certifikacije, dakle procesa koji bi rezultirali potpunom prilagođavanju, potrebama poslodavaca, podizanju konkurentnosti nezaposlene osobe i boljim i fleksibilnijim mjerama javnih vlasti i službi za zapošljavanje. Pravni okvir bi trebalo traziti u zakonima o obrazovanju odraslih u segmentima koji definiraju neformalno obrazovanje,

12. jačati programe učenja na daljinu koji bi omogućili brže, suvremenije, jednostavnije i jeftinije programe edukacije za nezaposlene osobe, a sve s ciljem podizanje njihove konkurentnosti na tržistu,

13. osmisliti sistem fiskalnih i parafiskalnih olakšica za poslodavce koji vrše zapošljavanje dugoročno nezaposlenih osoba i teže zapošljivih kategorija. Posebno u kontekstu nedavnih poplava i prirodnih nepogoda potrebno je za poslodavce, čije su kompanije ugrožene poplavama, rasteretiti i smanjiti namete pri zapošljavanju,

14. lobirati da se javne službe za zapošljavanje rasterete od administriranja naknada, te razdvojiti aktivne i pasivne tražioce posla,

15. lobirati da se modernizira Zakon o radu u smislu uvođenja veće fleksibilnosti, kao i veće sigurnosti za određene kategorije korisnika. Generalno, modernizacija zakona o radu je potrebna prije svega kako bi privrednici mogli nastaviti povećati zapošljavanje radne snage, bez toga ostajemo u začaranom krugu i sa istim brojem radnih mjesta jer je javni sektor već pretrpan i trajno neodrživ jer ima mnogo više zaposlenih nego što je potrebno,

16. zbog inklinacije mladih žena ka volonterskom radu, pomoglo bi priznavanje volonterskog rada tokom određenog perioda kao prethodnog radnog iskustva pri zapošljavanju,

17. uvezati izradu pedagoških standarda u Federaciji Bosne i Hercegovine, a pravni osnov je Konvencija o pravima djeteta. Ustav pruža ove mogućnosti i trenutnu situaciju je potrebno poboljšati.

4. SažetakU nedostatku mogućnosti pozitivnog uticaja na otvaranje novih radnih mjesta, razvoj vještina putem obrazovanja, edukacije, dokvalifikacije i prekvalifikacije žena je najvažniji put ka lakšem zapošljavanju žena, a poboljšanje nivoa vještina na tržištu rada je često garant kvalitetnijeg života i većeg nivoa primanja za pojedinca. Radi se o ciljnoj grupi koja je više ugrožena među nezaposlenima i manje zastupljena među zaposlenima u odnosu na muškarce i zato je potrebno nastaviti provoditi specijalne aktivne mjere na tržištu rada koje bi ovakvu situaciju uravnotežile. Žensko poduzetništvo je posebno vrijedna oblast u povoju koja tek treba da doživi svoj pravi razvoj. Drugi specifični koraci su već pokrenuti, na primjer u parlamentarnoj proceduri je Nacrt Zakona o principima obrazovanja odraslih u Federaciji Bosne i Hercegovine. Na sličnim modernizacijama pravnog okvira (uključujući prije svega Zakon o radu) treba nastaviti raditi, odnosno reformisati sistem koji mora biti puno povoljniji za poslovanje kompanija i spremniji da u kratkom roku pojedincima pruži vještine potrebne da dobiju zaposlenje i zadovolje potrebe tržišta, odnosno poslodavca.





Hamdije Kreševljakovića br. 371000 Sarajevowww.klubparlamentarki-pfbih.ba

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K



Documents

Javne politike u službi javnog interesa