Jastrebarsko - Novosti - putnik 3/2004 [email protected] tel./fax.: 01-61-98-804 NAPISALI, UREDILI I PRIPREMILI: Marijana Badovinac, Ante Badurina, Kristijana BaniÊ,

PUTNIKPUTNIKGlasilo æupe Sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko - BROJ 3 / 2004 - cijena 12 kn

Sretan Uskrs!

2 PUTNIK 3 / 2004

USKRS - TEMA BROJA

“PUTNIK”

GLASILO ZA VJERSKU IZOBRAZBU I AKTIVNOSTI ÆUPE SV. NIKOLE BISKUPA

JASTREBARSKO

GLAVNI ODGOVORNI UREDIK:STJEPAN ROÆANKOVIΔ, upr. æupe

LEKTOR:prof. Nino ©krabe

GRAFI»KA PRIPREMAKreπimir Leopold (grafiËki urednik),

Goran NjeæiÊ (tehniËki urednik),Robert KovaË (direktor) za

Studio “dizajn KovaË”[email protected]

tel./fax.: 01-61-98-804www.dizajn-kovac.hr

NAPISALI, UREDILI I PRIPREMILI:Marijana Badovinac, Ante Badurina,

Kristijana BaniÊ, Marina BastaπiÊ, Zoran GrgiÊæ. vikar, Ante KelentriÊ, Damir LackoviÊ,–urica LonËariÊ, Ana Novosel, Jasnica

VojvodiÊ, Smiljana PopoviÊ, s. Paula Puzjak, Mirko ©krabe, Nino ©krabe, Marijan Vic

TISAKGIPA d.o.o., ZAGREB

tel.: 01-30-40-777

ADRESA UREDNI©TVA:ÆUPNI URED

TRG KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA 1,10450 JASTREBARSKOTel./fax: 01/6281-756

e-mail: [email protected]

GLASILO IZLAZI PERIODI»NO

USKRSNUΔE

Vjerujem da si uskrsnuo,

da æiviπ,

da ne leæiπ viπe u grobu,

nego ideπ k Bogu

sile i moÊi,

i da te od njega viπe niπta ne dijeli.

Ostavljaπ pokrov bijeli

osmiπljavaπ svemir cijeli.

©to mene ne uskrsneπ,

πto mene na se ne privuËeπ :

moje prazno oko

i srce prazno, ali duboko

ruke koje grle prikaze.

Uskrsni me!

Sruπi zidove koji osamu sobom vuku,

ti nemaπ viπe svojih ruku

ja ti nudim svoje.

Ti nemaπ druge noge

ja ti dajem svoje.

Ti nemaπ druge oËi,

gledaj kroz moje.

Nudim ti srce

obvito mnogim ovojima

besciljnog æivota!

S tobom Êu uskrsnuti ja

na nov æivot u tebi :

ja Êu biti ti

a ti ja

od tebe oduvijek

æeljan izmjena!

Æpk

Uskrs juËer i danas

Uskrs je bio juËer, Gospodine,ali Uskrs je i danas.

Uvijek, kad smo pripravni umrijeti sebi,

s tobom otvaramo pukotinuu grobu naπega srca,

i izvor provre, a æivot poteËe.

Uskrs je bio juËer, Gospodine,ali Uskrs je i danas,

kad dijete dijeli svoje bonbone s drugima,

nakon potajne borbe,da sve zadræi sebi;

kad se muæ i æena ponovo zagrle,nakon sitne prepirke ili teπke svae;

kad suparnici poslije dugog pogaanja

sklope pravedan ugovor;kad znanstvenik otkrije

spasonosni lijeki lijeËnik vrati u æivot nesretnika

koji bi bez njega izdahnuo;kad se otvore vrata zatvora,

kad kazna isteËe,kad uhiÊenik u Êeliji

podijeli cigarete svojim sudrugovima;kad Ëovjek nakon mnogo muka

nae posaoi prvu plaÊu donese svojima;

kad novine donesu vijest,da je na konferenciji velikih

ostvaren napredak u rjeπavanjusvjetskih problema…

Uskrs je svaki dan,tisuÊu puta.

Michel Quoist / A. Jarm

Proπlo je godinu dana od pr-vog broja «Putnikafl. Nadam seda ste zadovoljni naËinom pi-sanja, tekstovima i samomtehniËkom opremom Ëasopi-sa. Za sada joπ uvijek izlazi sa-mo dva puta godiπnje, ali na-dam se u skorijoj buduÊnosti iËeπÊe, uz viπe suradnje i zau-zetosti cijele naπe zajednice.Ovaj put smo se potrudili daVam ponudimo dobrih teksto-va, koji Êe Vas pribliæiti tajnenajveÊeg krπÊanskog blagda-na, ali tu su i druge informa-cije i dogaanja iz naπe æupe.Doπlo je proljeÊe... Nov æivotulazi u prirodu. Sve se obnav-lja, sve se pomlauje, sve klija,sve raste, sve tjera van. Zeleni-lo, cvijeÊe … Pred tim novim,mladim æivotom bjeæi smrt iled stare, mrazovite zime. I unaπim srcima treba proklijatinovi, mladi æivot. Pred vrati-ma naπih duπa stoji sveto us-krsno proljeÊe i kuca … «Preni se, probudi se ËovjeËe, da te u snu ne zateËe uskrs-no proljeÊe!fl Uskrsnuli Spasitelj æeli probuditi u naπim duπama novo proljeÊe.Slavimo Uskrs, naπ najveÊi krπÊanski blagdan odnosno dogaaj. Uksrs nas podsje-Êa na uskrsnuÊe Isusa Krista od mrtvih. UsksnuÊe je Ëin kojim je Isus zavrπio svo-je zemaljsko poslanje. Iz ljubavi prema ljudima izruËio se dragovoljno samoj smr-ti. Bog ga je treÊi dan uskrisio od mrtvih i tako opravdao njegovo poslanje, obeÊa-vajuÊi u isto vrijeme da Êe svi oni koji budu slijedili Isusov æivot ljubavi i nesebiË-na darivanja takoer s njime uskrsnuti od mrtvih. To je smisao uskrsnuÊa: pobi-jediti samu smrt i uÊi u æivot vjeËni. To Ëovjek sam po sebi, svojim silama, ne moæeostvariti. UskrsnuÊe je Ëovjeku darovano. Uskrs je neπto najljepπe πto se Ëovjekumoæe dogoditi. Uskrs je za sve nas poziv na svakodnevno umiranje i uskrπavanje.Samo ono πto umre, moÊi Êe i uskrsnuti. Tko umre sebi, svome egoizmu i svojimiluzijama, uskrsnut Êe pun ljubavi, sreÊe i boæanskog mira. KonaËno uskrsnuÊedogodit Êe se nakon smrti, ali ono se mora svakodnevno pripremati veÊ u ovomæivotu. U tom smislu, Uskrs je poziv na hrabrost umiranja sebi, kako bi nas veÊ uovom æivotu proæela ljubav Boæja, odnosno Duh Sveti koji oæivljuje i uskrπava mr-tve. Tko bude vjerovao i nesebiËno ljubio, sigurno Êe uskrsnuti na æivot vjeËni. Isu-sovo uskrsnuÊe je jamstvo da Êemo i mi uskrsnuti, i spoznaja da smrt nema zad-nju rijeË u naπem æivotu. Zadnju rijeË ima æivot. BuduÊnost pripada Ljubavi kojaje jaËa od Smrti. Bog je ljubav i koji ostaju u ljubavi, ostaju u Bogu, pobjeuju smrti ulaze u æivot vjeËni. UskrsnuÊe poËinje veÊ ovdje na zemlji po æivotu iz ljubavi.Uskrs je pobjeda ljubavi i svaki koji nesebiËno i velikoduπno ljubi, uskrsnut Êe naæivot vjeËni.

Neka svima zasja svjetlo slavno uskrsloga Krista! ÆeleÊi Vam obilje radosti od Us-krsloga Gospodina iskreno Vas pozdravljam!

Urednik

3

USKRS - TEMA BROJA

PUTNIK 3 / 2004

C4

8

11

15

17

21

22

24

25

26

32

34

Uskrs

Razgovor s...

Sakramenti

Iskustva vjere

Svibanj

Razmiπljanja

Svjedoci vjere

Spomen na...

SjeÊanje na...

Dogaanjau Æupi

Ministrantskestranice

Iz Æupnog ureda

SADRÆAJijenjeni Ëitatelji,

Uskrs! Najpotresniji, najveÊi i naj-vaæniji dan u povijesti ËovjeËanstva ikrπÊanstva. To je naπ najveÊi blagdan.Svetkovina nad svetkovinama. Uskrs-nuli Isus Krist! Kako te rijeËi zvuËe po-tresno i uzbudljivo, sveËano i radosno.Isus Krist, pravi Bog i pravi Ëovjek, do-πao je k nama, bio nam je u svemu sli-Ëan osim u grijehu. Proæivio je i isku-sio na svojoj koæi teπku i muËnu tjes-kobu muke, patnje, poniæenja, kriæa isame smrti, te svrπio u grobu. On uskr-sava. Dogaa se najveÊe Ëudo otkadapostoji ovaj svijet.

Gospodin je uskrsnuo! On je æiv idanas meu nama... Nudi nam svojmir i poziva nas da budemo radosni.Zar to nije najradosnija vijest, koja od-zvanja veÊ toliko stoljeÊa. Odzvanja ijasno nam govori: i mi Êemo jednomleÊi u grob, ali grob nas neÊe moÊi za-dræati kao πto nije mogao ni Krista.DoÊi Êe dan kad Êe nas naπ Spasitelj

uskrsnuti. No, ograniËeni razum ostajenijem pred tolikom tajnom. Kao da ni-je u stanju shvatiti tu Ëudnu istinu...No, to je tako i nikako drugaËije. «Do-godilo se ono πto nije nikome nikadauspjelo: Jedan, Jedinstveni, Jedinoro-eni od vjeËnoga Oca, Isus Krist ‡ uniπ-tava smrt i vraÊa æivot.fl Toga je trenut-ka povijest krenula sretnim tokom.Smrt je pobijeena. Naπao se Jedino-roeni od Oca, koji je obasjao blista-vim svjetlom pomrËinu ljudskog pos-

tojanja. Naπao se On, Jedini, koji je do-nio jedinu pravu radosnu vijest: Smrtje pobijeena. Æivot traje bez svrπetka.

Na ovaj naπ najveÊi blagdan znamoda smo neπto viπe nego samo ljudi.Uvjereni smo da sav naπ rad, sve naπebrige, tjeskobe, patnje, kriæevi sva-kodnevni i poteπkoÊe imaju svoj punii pravi smisao. I neizmjernu vrijed-nost.

»injenica da je Isus uskrsnuo odmrtvih, bila je i ostala temelj naπeg vje-rovanja. Zbog toga je neuniπtiva naπavjera, zato πto je neuniπtiv naπ uskrsniKrist. Dovoljno je otvoriti Sveto PismoNovoga zavjeta, pa se uvjeriti da nemajednoglasnijeg svjedoËanstva od toga.Vrhunac svih spisa uvijek je isti: «Boguskrisi svoga Sina od mrtvih (1 Sol 1,10) i apostoli su «vidjeli Gospodinafl(Iv 20,25).

Moæe se s pravom reÊi da naπa vje-ra stoji i pada s uskrsnuÊem. O tome jepisao sv. Pavao KorinÊanima, kada jeËuo da su neki tvrdili da nema uskrs-nuÊa od mrtvih: «Ako li Krist nije us-krsnuo, onda je neosnovano naπe pro-povijedanje, neosnovana je i vaπa vje-

ra … bez ikakve je vrijednosti vaπavjera; vi ste joπ u svojim grijesimafl (1Kor 15,14,17). Bez uskrsnuÊa ‡ nastav-lja Pavao ‡ mi apostoli smo laπci, a viste kukavno prevareni. Jer, «ako se sa-mo u ovome æivotu uzdamo u Krista,najbjedniji smo od svih ljudifl (1 Kor15, 19).

Jasno je to kao podnevno sunce, dabi bez Kristova uskrnuÊa, a isto tako inaπeg, vjera bila uzaludna, suviπna.Upravo od sv. Pavla posjedujemo naj-starije svjedoËanstvo o uskrnuÊu. On

naglaπava da je to svjedoËanstvo pri-mio predajom. «Predao sam vam naj-prije ono πto sam primio, da je Krist,suglasno Pismima, umro za naπe grije-he, da je pokopan, da je treÊi dan, su-glasno s Pismom, uskrsnuo, da se uka-zao Kefi, potom dvanaestorici. Zatimse ukazao braÊi, kojih je bilo zajednoviπe od pet stotina, od kojih veÊina joπi sada æivi, a neki su veÊ pomrli. Po-tom se ukazao svim apostolima. A na-posljetku, ukazao se i meni kao nedo-noπËetufl (1 Kor 15, 3-8).

Evanelje nam donosi dirljive sus-rete uskrslog Krista s apostolima. Zna-mo kako je na njih porazno djelovalasmrt Kristova na kriæu. Bili su æalosni,razoËarani, tjeskobni. Bili su πokirani,puni straha i sumnje …

I sad raspeti Isus dolazi æiv meunjih, ukazuje im se i omoguÊuje im daga vide, da je on to, onaj isti koji je snjima bio tri godine. Gledali su ga svo-jim oËima, sluπali ga, divili mu se kakoje Ëinio Ëudesna djela. On je opet æiv.Apostoli ne mogu doÊi k sebi. Ne sna-laze se. Isus im kaæe: «Mir vama!fl Eva-nelist Luka veli: «Oni izbezumljeni ipuni straha. Povjerovaπe da gledajuduhafl. A Isus im reËe: - Zaπto ste zbu-njeni? »emu se takve sumnje raaju uvaπim srcima? Pogledajte moje ruke imoje noge: Ta ja sam! Opipajte me ividite jer duh tijela ni kostiju nemakao πto vidite da ja imamfl (Lk 24, 36-39).

Apostoli doæivljavaju preokret. Po-Ëinju shvaÊati ono πto im je Isus govo-rio dok je bio s njima. Postaje im jasnoda se trebalo sve ispuniti o Isusu πto jebilo napisano u Pismima. Luka veli:«Tada im otvori pamet da razumiju Pis-ma … da Mesija mora trpjeti i treÊi danuskrsnuti od mrtvih i da se na temeljunjegova imena mora propovijedatiobraÊenje i opraπtanje grijeha svim na-rodima …fl (Lk 24, 45-47). Apostoliotada neustraπivo, otvoreno i hrabrosvjedoËe da je raspeti Isus Krist uskrs-nuo i da æivi.

KrπÊanstvo je nezamislivo bez us-krsloga Krista. «Uskrsnuli je srediπte,æariπte krπÊanstva, æariπte naπeg æivo-ta u Bogu, izvor æive vode πto struji izvjeËnosti, iz onostranosti, iza granicagroba i smrti u duπu i biÊa krπtenika,jamËi mu sudioniπtvo u Boæjem æivotui buduÊnosti s Bogom. Na jedan bo-æanski naËin, uskrsli je naπ prijatelj,

Uskrs

4 PUTNIK 3 / 2004

TEMA BROJA

5PUTNIK 3 / 2004

svaËiji suvremenik. Stara Crkva je totako divno izrazila liturgijom krπtenjau uskrsnoj noÊi. Krπtenik πto je izro-nio iz krsne vode i zaplivao rijekomBoæjeg æivota, oznaËuje i osiguravaπto Êe biti jednoga dana: «Iz prostorasmrti i groba prijeÊi Êe u novi besmrt-ni æivot s uskrslim Gospodinom.fl

UskrsnuÊe je kamen temeljac naπevjere i nade. Uskrsli je Krist naπe spase-nje, naπ æivot i naπe uskrsnuÊe. On samje rekao: «Ja sam uskrsnuÊe i æivot! Tkovjeruje u mene, ako i umre, æivjet Êe.Tko god æivi i vjeruje u me, sigurno ne-

Êe nikada umrijetifl (Iv 11, 25-26). BitikrπÊanin znaËi ponajprije vjerovati daje Isus Krist koga su ljudi razapeli, us-krsnuo od mrtvih, æivjeti iz te vjere u

nadi da Êe On i nas uskrsnuti za æivotvjeËni.

Sveti Pavao naglaπava kako smo kr-πtenjem sjedinjeni s Kristom. «Zar neznate da smo svi, koji smo krπteni uKristu Isusu, u njegovu smrt krπteni?Dakle, s njim smo zajedno ukopani pokrπtenju u smrt da bismo, kao πto jeKrist uskrsnuo od mrtvih slavom OËe-vom, i mi æivjeli novim æivotom.fl

Koliko smo svjesni toga i kako Us-krsnuli æivi u nama i mi u njemu? To jepitanje koje nam se uvijek iznova pos-tavlja. Svatko od nas bi trebao dati od-

govor. A najbolji odgovor dat Êemosvojim æivotom.

Svakogodiπnje slavlje uskrsnulogotajstva poziv je nama, da u ovoj krizi

vremena u kojem æivimo malo pre-dahnemo, zastanemo, preispitamosvoj prijeeni put i razmislimo o tomkako uvijek iznova moæemo doæivjeti iproslaviti Uskrs. Slaviti UskrsnuÊe neznaËi samo slaviti davnu proπlost iliobnavljati i dozivati u svijest spomenna minule velike dane slave i radosti.Slaviti uskrsnuÊe znaËi ponajprije za-viriti malo dublje u svoju duπu (u se-be) i pogledati koliko æivimo ozbiljnoæivotom vjere. Vjera je Ëin naπega pov-jerenja i potpunog predanja Bogu.Vjerovati Bogu znaËi biti mu uvijek ot-voren, posluπan, iskren. U njega seuvijek pouzdavati i biti spreman nasve πto on od nas traæi. To znaËi bitistalno svjestan Boæje nazoËnosti u us-krslom Isusu, koji trajno æivi u svojojCrkvi. Slaviti uskrsnuÊe znaËi sve πtoimamo i πto posjedujemo, Ëitav svoj æi-vot povjeriti Kristu. Dopustiti njegovuDuhu da nas toliko i tako proæme, daue u svaku poru naπega biÊa, da on unama izvodi svoja divna djela ljubavi,radosti mira, spasenja…

Svake godine, tako i ove, Uskrs naspoziva na uskrsnu radost i mir. Raduj-mo se, ali istinski. Uskrsli je meu na-ma i u nama.

Radujmo se unatoË tome πto nas sa-lijeÊu patnje, nezgode, boli i razni æi-votni kriæevi. Sve to ima svoj puni smi-sao, jer samo «po muci i kriæufl ide sesigurno u susret k slavi uskrsnuÊa. Tonam poruËuje Uskrsnuli.

Æpk

On je dao ljubav,jer je praπtao.

On je dao snagu,jer je trpio.

On je dao nadu,jer je uskrsnuo.

»ovjeËe, traæiπ svjetlo?On Êe ti ga dati.Æeno, traæiπ glas?On Êe te zvati.

Znaπ li nekoga tko je uvijek uz tebe bio?

Da, to je onaj koji je za tebe trpio.

Petra TrumbetiÊ, 8. g

TEMA BROJA

6 PUTNIK 3 / 2004

TEMA BROJA

Uskrs je najveÊi i najvaæniji krπÊanskiblagdan. Na Uskrs slavimo srediπnji do-gaaj krπÊanstva, Kristovo uskrsnuÊe.Zato biti krπÊanin znaËi ponajprije vjero-vati da je Bog Isusa, onog istog kojeg suljudi raspeli, uskrisio i uËinio gospoda-rem svega stvorenoga. Kristovo uskrs-nuÊe je bilo pripravljeno kroz cijeli Starizavjet, a kad je jednom ostvareno, svakrπÊanska pokoljenja rijeËju i æivotomsvjedoËe za tu temeljnu istinu povijesti ‡Krist je uskrsnuo, s njime i mi nepresta-no uskrsavamo. Prvo svjedoËasntvo zauskrsnuloga Krista dali su njegovi uËeni-ci. Prema Djelima apostolskim, krπÊan-ska se zajednica zasniva, razvija i πiri natoj Ëinjenici i na vjernosti uskrslomeKristu. »injenica Kristova uskrsnuÊaprenosi se tako svim buduÊim krπÊan-skim naraπtajima, sve do danas. Kristovoje uskrsnuÊe poËetak novoga svijeta izalog je naπeg uskrsnuÊa, koje se veÊ sa-da ostvaruje, dok se s mukom i napo-rom opiremo zlu i grijehu, a koje Êe se upunini oËitovati kada se Krist jasno ob-javi svijetu na kraju vremena. Danaπnjiblagdan poziva nas na uskrsnu radost iporuËuje da zbilju uskrslog Isusa πirimooko sebe, pobjeujuÊi smrt i unoseÊi usvijet pouzdanje, vjeru i nadu. Uzdigni-

mo se k njemu, koji je prah naπe nisko-Êe uzeo u tijelo slave, i ugledajmo se usvemu u njegovu poniznost i strpljivost,da mu se moæemo pridruæiti u njegovuuskrsnuÊu. Eto, to je sve πto ja imam re-Êi o Uskrsu!

Luka PaveliÊ, 8. a

©to mi znaËi Uskrs?

Uskrs bi nam trebao predstavljati viπeod onoga πto nam zapravo predstavlja.Ponekad ne shvaÊamo smisao po-jedinog blagdana i njegovo pravoznaËenje, veÊ samo njegove karakteris-tike i povrπne Ëinjenice. Uskrsno vri-jeme trebalo bi nam znaËiti pravi trenu-tak da sve svoje loπe karakterne crteispravimo i promijenimo. U vrijemekorizme trebali bismo se duhovnoizgraivati i viπe razumjeti cijelu naπuvrijednost i zaπto smo mi takvi, paispraviti svaku primijeÊenu pogreπku ipotruditi se da ih poËnemo primjeÊivati.Uskrs je blagdan uskrsnuÊa, prelaskatijela u nepoznato, veliko, uzviπeno,nama misteriozno stanje, pa i mi tre-bamo postati bolji, odnosno najbolji πtomoæemo biti, kako bi drugima bili prim-jer, a i sami sebi postali biÊe puno vri-jednosti u svakom smislu.

Marija Novosel, 8. f

Moje razmiπljanje o Uskrsu iuskrsnom vremenu

Kada razmiπljam o svemu tome,doem do nekog zakljuËka, da bismo semi, ljudi, trebali malo viπe ærtvovati. Nesamo u vrijeme korizme, nego i cijelugodinu... Morali bismo shvatiti da Êemotim malim ærtvovanjima ili nekakvimodricanjima biti bliæe raju. Moramonekako pokuπati razumjeti patnju, kojuje prolazio Isus Krist, da bi nas grjeπnikeoslobodio od grijeha. Isusova patnja ismrt na kriæu pokazuje nam njegovuveliku ljubav prema nama svima. Dasvaki Ëovjek makar mali dio te ljubavipruæa bliænjemu svome, ovaj svijet, ovajokrutni svijet, u kojem æivimo, bio biljepπi, mirniji i ne bi bilo tolike patnje iratovanja, garantirano... Sam Isus nam jesvojim æivotom i svojom smrÊu pokazaoi dokazao da ljubav i dobrota uvijekpobjeuju!!!

Bernarda Rundek, 8. c

Uskrs

©to je Uskrs? Svaki bi Ëovjek rekao daje Uskrs blagdan. To je istina, ali to nijebilo kakav blagdan, to je blagdan kojimobiljeæavamo uskrsnuÊe Isusa! Isusa,koji je raspet radi nas i naπih grijeha... U

Uskrs

danaπnje vrijeme Uskrs dolazi nakonrazdoblja korizme, koja traje 40 dana. Akorizma zapoËinje »istom srijedom iliPepelnicom... U korizmi je svakod-nevno kriæni put, u kojem vidimo πto jesve Isus radi nas morao proÊi, a mi smomu samo bili na teret i muËili ga,umjesto da smo mu pomogli. Jer nijeIsus to Ëinio radi sebe, veÊ radi nas! Torazdoblje ljudi obiËno smatraju odrican-jem, ali nije bit u tome! Bitno je da mi,ljudi, budemo bolji prema svojoj okoli-ni, da sve cijenimo i poπtujemo! Jer, nevrijedi Ëovjeku odricanje, ako nemasrca!

Mirela KovaËeviÊ, 8. a

Uskrs- …temeljni blagdan i dokaz dapostoji i vjeËni æivot. On predstavljaneizmjerni izvor nade, da ovaj naπ svag-daπnji, naporan i ponekad neizdræivi putmoramo prijeÊi jer nakon svih muka sli-jedi nagrada...

Zrinka BoriËeviÊ, 7. d

Uskrs

Ja volim Uskrs. Volim ga jer je togdana Isus uskrsnuo. Isus je oæivio. Kadje Isus, naπ brat, uskrsnuo, otvorio jevrata Raja. Sada nas on Ëeka na vratimaRaja. Radujte se, braÊo i sestre, jer Isus jeæiv.

Karla LovasiÊ, 3. a

Kriæ

Za mene Isusov kriæ predstavljaljudske grijehe koje je Isus dragovoljnoprimio na sebe, kako bi ih poniπtiocjelom svijetu. Mislim da se u kriæu krijetajna velike, Ëak za Ëovjeka neshvatljiveljubavi prema svakome Ëovjeku. Bog jeæelio uniπtiti grijehe svijeta Isusovimkriæem, jer smatram da je ærtva nevinogjaËa od zla i grijeha.

Marina VuËina, 8. e

Judina izdaja

Isus se sa svojim uËenicima uputio uGetsemanski vrt. Tamo je molio sve doknisu doπlli vojnici predvoeni Judom,koji Isusa odaje svojim poljupcem uËelo. On je za 30 zlatnika ærtvovaoIsusov, a kasnije kad je shvatio kakvu jepogreπku uËinio, i svoj æivot.

To je dokaz koliko smo mi ljudi slabi.Juda je uËinio veliku pogreπku predavπiIsusa æidovskim straæarima. Svog uËitel-ja «prodaofl je za male novce i timepokazao kolika je kukavica. »ak ga je isam Isus nazvao izdajicom, ali ga nijemrzio, veÊ je dok su ga pribijali na kriæ,molio i za njega i za sve svoje neprijatel-je. Juda je dokaz koliko je veliko Boæjemilosre pa Ëak i prema onima koji gane zasluæuju, ali Bog svima uvijek dajedrugu priliku.

Ivona GustetiÊ, 8. e

7

TEMA BROJA

PUTNIK 3 / 2004

MOLITVA

Boæe, Ti si me uËinio da postojim, i neka postojim.

Neka postojim za druge, a ne samoza sebe,

neka moje ruke obuhvate Ëitav svijet.Daj da budu njeæne, prema svima.

Boæe, Ti si me uËinio da æivim,neka æivim da volim,

svoje prijatelje i neprijatelje,mjesec i rijeku, stvari i boje.

Daj da osjeÊam, ali samo ljubav,prema svemu i svima.

Boæe, Ti si me uËinio da budem,i neka budem... sa svima!Ti si me uËinio da hodam,

i neka je tako!Odvedi me na pravi put,

na put Ëovjeka prema Ëovjeku,na put æivota prema æivotu,

na stazu slobode prema slobodi!

Marina BastaπiÊ

8 PUTNIK 3 / 2004

RAZGOVOR S...

Poπtovani vlË. Vlado!

Drago mi je πto smo uspostavili surad-nju oko naπega lista «Putnikfl, glasila æupesvetog Nikole biskupa u Jastrebarskom!Raduje me posebno jer ste i sami izovoga kraja!

P: Molio bih Vas da nam se ukratkopredstavite?

Roen sam u æupi Sv. Martin podOkiÊem, nedaleko od æupe Jastrebarsko.PotjeËem iz brojnije vjerniËke obitelji,nastanjene u selu KonπÊica. Moje joπËetvero braÊe i dvije sestre, roditeljiStjepan i Danica, odgajali su uvjerniËkom duhu. U obitelji se svakogadana molilo, a nedjeljom odlazilo naeuharistiju. Mogu kazati da smo mojabraÊa, sestre i ja odrastali u obiteljskomozraËju, u kojem su naπi roditelji namabili svjedoci vjere. UËili su nas i svojimæivotom pokazivali kako je æivot borba,Ëesto pun napora i kuπnji, ali pouzdan-jem u Boga sve je moguÊe lakπe pre-broditi. Uz rad na poljoprivredi, koji nijelak u brdovitom krajoliku Samoborskoggorja, roditelji su prioritet stavili na πkolu.«Naπoj djeci moramo dati πkolu i osposo-biti ih za æivotfl - bio je to njihov æivotnimoto. Tako sam i ja nakon zavrπeneosnovne πkole u Sv. Martinu pod OkiÊemnastavio svoje πkolovanje u Zagrebu:najprije za graevinskog tehniËara, azatim, nakon ©uvarove reforme, prebaciosam se za zanimanje geometra. Kako mije taj smjer postao jako zanimljiv, nas-tavio sam i studij na Geodetskom fakulte-tu kojeg sam zavrπio i diplomirao 1986.

P: Kako je na Vas djelovalo pod-neblje u kojem ste se rodili i æivjeli?©to je posebno djelovalo na odlukuda ste krenuli putem sveÊeniπtva?

KonπÊica je uvijek bila æivo mjesto.Selo nije veliko, a u njemu ima mnogodjece. I danas moja braÊa i sestre imajuviπe djece. Imam 22 neÊaka. Mogu kaza-ti, iako smo æivjeli skromno, naπe djet-injstvo je obiljeæeno smijehom, pjesmomi igrom.

VeÊ za vrijeme studija poËeo sam inten-zivnije promiπljati i æivjeti svoj vjerniËkiæivot. Nisam se mogao zadovoljiti njego-

vanjem samo tradicionalnog vjerskog æiv-ota. Zajednica mladih u Samoboru, æupesv. Anastazije, pruæala mi je divnetrenutke, u kojima se moja vjera pro-dubljivala i jaËala. Tu je poËelo mojeintenzivnije promiπljanje o duhovnompozivu. Uz studij, bavio sam se i nogome-tom u klubu «KonπÊicafl, ali polako sam iztoga izlazio i svoje slobodno vrijemeposvetio veÊem angaæmanu u svojoj æupiu Sv. Martinu i Sv. Anastaziji u Samoboru.U vremenu traæenja i propitkivanja sazri-jevala je i spoznaja da me Gospodinzove. Odluka da krenem u sveÊeniËkipoziv donesena je u mojoj dvadeset sed-moj godini æivota. Nakon πest, menidoista lijepih godina, provedenih uBogosloviji, zareen sam 1993, po ruka-ma blagopokojnog kardinala FranjeKuhariÊa, za sveÊenika. Svoju akonsku ikapelansku sluæbu vrπio sam u æupi Sv.Petra u Zagrebu. Pet godina provedenih

u toj velikoj gradskoj æupi, za mene subile divna πkola, u kojoj sam sve steËenona Teoloπkom fakultetu pokuπaoprenositi najviπe mladima, koji su se uveÊem broju tijekom tjedna okupljali uæupi. Uz svestranog i angaæiranog æupni-ka mons. Matiju Stepinca i ostale surad-nike, koji su djelovali u æupi, mogao samuËiti i usvajati pastoralna iskustva, koja sui te kako potrebna u sveÊeniËkomsluæenju.

Nakon Petrove odlazim u Stenjevec. Natom podruËju osnovana je nova æupa sv.Nikole biskupa. Povjerena mi je zadaÊaformiranja nove æupe i gradnja novogpastoralnog centra. U novoj æupi ostaosam samo godinu dana. Godina, koje seuvijek rado sjeÊam i danas, kada jemarom æupnika A. Sentea i æupljanacrkva sagraena. Zajednica finofunkcionira, uvijek rado u nju navraÊam.

Nakon toga dolazim u Bogosloviju iobavljam sluæbu povjerenika za pastoralduhovnih zvanja u Nadbiskupiji, misi-

jskog animatora, a uz to vrπim sluæbuodgajatelja u Bogosloviji.

P: Rekli ste da sluæbujete uBogosloviji i u pastoralu ministranta,zatim kao voditelj za pastoralduhovnih zvanja, a donedavno i upovjerenstvu za Misije... Kako sve touspijevate spojiti s obzirom da odgojmladih sveÊenika traæi cijelog Ëovje-ka?

Ako se æeli dobro raditi, svaka od ovihsluæbi trebala bi imati posebno zaduæenuosobu. Naæalost, zbog velikog manjkasveÊenika, danas mnogi sveÊenici obavl-jaju viπe sluæbi koje im povjerava nad-biskup. To je naæalost naπa trenutnasituacija.

UnatoË svemu moramo biti voenioptimizmom. Ono πto su mi roditeljiusadili kao æivotnu realnost, da je æivotborba, a uza sve izazove treba imatipouzdanja u Boæju pomoÊ, nastojimzauzeto raditi prema svojim moguÊnosti-ma. Volim rad s ministrantima. Vikendsusreti ministranata u DjeËaËkom sje-meniπtu na ©alati lijepo su posjeÊeni.Ministranti rado dolaze na susrete, neki iviπe puta i to me veseli.

Iza mene su lijepa iskustva rada na mis-ijskom podruËju. Susreti s naπim mision-arima, koji se svake godine vraÊaju udomovinu na odmor, uvijek su jednoobogaÊenje. U njima susreÊemo mladecrkve u misijskim zemljama, koje u sebinose ne mali optimizam i zanos vjere.Nama, Crkvi na Zapadu, gdje se osjeÊazamor i indiferentizam na podruËju vjere,to moæe biti inspiracija za novu evange-lizaciju.

Razgovor za «Putnikfl

VlË. Vlado Razum

UËili su nas i svojim æivo-tom pokazivali kako je æi-vot borba, Ëesto pun napo-ra i kuπnji, ali pouzdanjemu Boga sve je moguÊe lakπeprebroditi.

9

RAZGOVOR S...

PUTNIK 3 / 2004

Rad u odgoju i formaciji bogoslovazasigurno je najzahtjevnija sluæba kojatraæi stalnu prisutnost, mnogo razgovora,bodrenja i pomoÊi u rjeπavanju moguÊihproblema i kriza, kroz koje danas prolazemladi ljudi pa tako i naπi bogoslovi.Raduje me kada kod bogoslova otkrivamzanos i htijenje da se hrabro suoËava sizazovima sveÊeniËkog poziva, a zbunju-je me i æalosti mlakost i povrπnost u pris-tupu sveÊeniËkom pozivu. I toga imanaæalost.

P: Bliæi nam se vrijeme Uskrsa!SvijeÊu Vazmenog bdijenja tek πtonismo upalili! Kako biste ukratkoopisali sveÊenika danas u svjetluuskrsne tajne i radosti?

Isus kaæe svojima: «Vi ste svjetlost svije-ta!fl On koji je doπao da æivot imamo i tou izobilju da ga imamo, æeli svojim æivo-tom obdariti i Ëovjeka, koji je uπao u treÊetisuÊljeÊe. Kao od samog poËetka, tako idanas, treba Ëovjeka. Treba nas, kako bi idanas mogao djelovati. Sigurno, Ëovjeknaπeg vremena traæi orijentir. Osobuidentifikacije, koja mu imponira svojimæivotom i svojim æivotnim optimizmom iæivotnom vedrinom... Danas, dok proma-tramo lica ljudi, vidimo sve viπe tmurnih ibeznadnih pogleda. SveÊenik je Ëovjek,noπen uskrsnom vjerom, ne moæe bititmurna lica. On je osoba nade i vjere.Svjedok Uskrsloga... SveÊenik, ako nijecjelovita osoba, ukorijenjena u svojojvjeri, moæe postati Ëisti aktivist ili serviser.

On je po svojoj prvotnoj sluæbi duhovnik,voa duπa, a tek onda sve ostalo. Da bidruge uËio moliti, njemu mora molitvabiti vaæna. Da bi druge uvodio u sakra-mentalni æivot, on mora biti obiljeæensakramentalnim æivotom. Da bi drugeoduπevio za πto dublje poznavanje i svje-doËenje vjere, sam je mora neprestanoprodubljivati i svjedoËiti. Da, to je uvijekjedan veliki izazov. Uskrsli æeli i danasbiti izvor nade i utjehe na putu. On trebaËovjeka. SveÊenik tako postaje sakrament‡ znak i putokaz vjere.

P: Smatrate li da sveÊenici mogupruæiti danaπnjem svijetu, nama,novi smjer izlaza iz cjelokupne situ-acije i kako?

Samo onoliko koliko istinski vjerujusvome UËitelju. Nema drugog imena pokojem bi se mogli spasiti. Isus je jediniSpasitelj. On je izlaz i prolaz u ljepπubuduÊnost. Æivimo u vremenu zaborava.Mnogi izrazi tradicije, koja je bila obi-ljeæena vjerom, olako se odbacuju.Usmjerenost na Boga zamijenjena jeantropocentriËnoπÊu. »ovjeku Bog netreba. On je dostatan sebi. On bira pravi-la i kriterije. Takav svijet, veÊ sada vidi-mo, pokazuje rezultate beznaa, nemira,raznih podjela i sukoba. Svijet bez Boganema buduÊnosti. Cjelokupna Crkva, a tosmo svi mi, ima zadaÊu ponuditi svijetu,ne samo doktrinu veÊ prije svega ambi-jent raanja novih moguÊnosti i novihæivotnih modela. Oni zapravo nisu novi,

stari su koliko i Crkva. Isus je trajnainspiracija kako æivjeti svoje Ëovjeπtvo.Crkva ima zadaÊu æivjeti njegovim æivo-tom, koji je obiljeæen sluæenjem. PrvakrπÊanska zajednica nastojala je inten-zivno æivjeti duh sluæenja. U njoj svimabijaπe sve zajedniËko, a ljudi su se pre-poznavali kao braÊa i prijatelji. O tomepristupu ovisi i naπa vjerodostojnost.Pozvani smo gajiti duh solidarnosti ibrige za konkretnog Ëovjeka, kojeg jeBog stavio na naπ æivotni put. SveÊenik jeu svemu tome vaæna karika, ali nije jedi-na. Svi smo odgovorni za svijet u kojemæivimo. Nitko od krπtenih nije izuzet odKristova poziva: budite mi svjedoci!

SveÊenik ima odgovornu zadaÊu ani-miranja, povezivanja i uËvrπÊivanja braÊeu vjeri, a svi smo odgovorni za svijet ukojem æivimo. Svi smo odgovorni daCrkva postane primamljiv znak i putokazprema buduÊnosti, u kojoj Êe biti ljepπeæivjeti.

Svi smo odgovorni za svi-jet u kojem æivimo. Nitkood krπtenih nije izuzet odKristova poziva: budite misvjedoci!

Naπe vrijeme vapi za ve-likim ljudima ‡ ljudima du-ha.

P: ©to mi moæemo, konkretno, kaovjernici uËiniti na porastu duhovnihzvanja odnosno kako se mi moæemoπto viπe zauzeti da se ostvare zvanjakoja mladi ljudi nose u srcu?

Ono πto obiljeæava æivot jednog vjerni-ka jest njegova pripadnost Crkvi i druπtvuu kojem æivi. Æivimo u vremenu individ-ualizma. Svatko æivi za sebe. Æeli svijeturediti kako bi njemu bilo bolje. »ovjekËesto zaboravlja na druge. KrπÊanin prijesvega mora probuditi u sebi svijestodgovornosti za Crkvu i svijet u kojemæivi. Takav vjernik ozbiljno promiπljakako i na koji naËin postati πto odgov-orniji Ëlan Crkve i druπtva. Dok tako nepostavimo stvar, uvijek Êe se odgov-ornost prebacivati na drugoga, a vjerski idruπtveni æivot Êe jenjavati. Mnogi danasbjeæe od æivotnih odgovornosti, a to ihvodi prema neostvarenoj buduÊnosti.Vjerujem da na vrata mnogih srdaca kucaKrist i zove ih da ga slijede. Teπko mu jeprodrijeti do njihova srca jer su njihovavanjska i unutarnja osjetila ispunjenabukom svijeta. Stoga je danas potrebnogovoriti o uzviπenosti sveÊeniËkog pozi-va i prelamati tabue, koji su vezani uzsveÊeniËki poziv. Ima roditelja vjernika,koji nikako ne bi æeljeli da im dijetepostane sveÊenik. Za njih je to promaπenæivot. Takvima je najbolji govor naπuzorni sveÊeniËki æivot. SveÊenik je znak,najbolji govor o uzviπenosti poziva, kojegGospodin upuÊuje nekom mladiÊu ilidjevojci da ga izbliza slijede u nekom odduhovnih poziva.

Nadalje, potrebno je u naπim zajednica-ma probuditi molitvu za zvanja. To jezahtjev kojeg je sam Gospodin staviopred nas: «Molite gospodara æetve dapoπalje radnike u æetvu svoju!fl Uz to jepotreban i intenzivniji organizirani rad smladima u æupi. Za njih treba organiziratii duhovne vjeæbe i hodoËaπÊa, vaæni su iduhovni susreti s mladima drugih æupa,na primjer na razini dekanata.

P: ©to znaËi Uskrs za Vas?

Uskrs daje smisao svim naπim napori-ma i kuπnjama. Pavao sam kaæe: «AkoKrist nije uskrsnuo, uzaludna je vjeranaπa!fl Isusova patnja i muka ima smisaojer je uskrsnuÊem pobijeena, a pobi-jeena je i Ëovjekova najveÊa neprijatelji-ca, smrt. Spoznaja da Êu uskrsnuti nanovi æivot daje najdublji smisao ljudskompostojanju. Tako bi trebalo biti. Danasmnogi, naæalost i krπÊani, radijeprihvaÊaju ideju reinkarnacije nego

stvarnost uskrsnuÊa. »emu veliËati kriæ,ako nema svijetle strane kriæa, a to jeuskrsnuÊe. Kristova patnja i smrt ima svojsmisao u uskrsnuÊu. To je temelj naπevjere i daje najdublji smisao naπoj vjeri.Korizmeno vrijeme je dobra prilika zaprodubljenje naπe vjere u cjelovitostKristova zemaljskog æivota, koji je za nasotkupiteljski. Prva krπÊanska zajednica usebi je gajila i bila noπena dubokomsvijeπÊu da je Spasitelj uskrsnuo i da jeæiv. Prisutan meu njima... Uskrsnastvarnost trajno uprisutnjuje Krista meunama. Povezani u vjeri s njim i mi veÊovdje doæivljavamo predokus vjeËnestvarnosti, koja u vremenu raa æivotnimoptimizmom πto pokreÊe na put angaæi-rane vjere.

P: VeleËasni Vlado na kraju jednaporuka za sve Ëitatelje «Putnikafl,onako od srca srcu!

Æivimo u vremenu kada mnogi olakoraskidaju s vjerom i Crkvom. Mnogi kojise nazivaju krπÊanima, kritiËki, a Ëesto i

kritizerski se odnose prema Crkvi i njez-inu æivotu. Naπe vrijeme vapi za velikimljudima ‡ ljudima duha. Programi iplanovi imaju smisao, ukoliko Êe biti ljudikoji Êe ih ostvarivati. Isus koji je istina,neprestano nas izaziva da mi u svijetukoji je obiljeæen laæju i nepravdama,budemo ljudi od istine.

Æelio bih posebno mlade potaknuti dase ne zadovolje povrπnoπÊu i mlakoπÊuvjere. Oni su stvarno buduÊnost Crkve idruπtva. U naπim sinodalnim dogaanji-ma pozvani smo kroËiti na put, koji nasvodi u novost æivota. Isus je ta stara, auvijek mlada novost æivota. On Ëeka izove. Na nama je da se opredijelimo ikrenemo. Odvaæno i hrabro... On neÊerazoËarati...

P: Zahvaljujemo Vam na suradnji iæelimo i molimo obilje Boæjegblagoslova za Vas i sve Vaπe djelovan-je u buduÊem nastojanju. Mir iblagoslov!

Zoran GrgiÊ, æupni vikar

10 PUTNIK 3 / 2004

RAZGOVOR S...

Tko trpi zbog bolesti, upada ne samou tjelesnu, nego i u duπevnu krizu. Za-to treba pomoÊ Ëovjeka koji Êe ga Ëuti istati uza nj. Crkva zato naglaπava sakra-ment BolesniËkog pomazanja!

S misterijem patnje suoËavamo seosobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj ituoj, doæivljavamo πto znaËi trpjeti ibiti ispunjen strahom i tjeskobom predneizvjesnom buduÊnoπÊu i pred smrÊu.Bolest je iskuπenje za naπu vjeru, za na-πe pouzdanje i za naπu ljubav.

O patnji ne bi trebalo previπe govori-ti. »ak ni o njezinu smislu, Ëesto je bo-lje πutjeti i nastojati pomoÊi nenametlji-vom prisutnoπÊu. No, i s patnjom i s bo-leπÊu se treba suoËiti

Isus Krist nam je pokazao da samoljubav moæe dati smisao (“znaËenje”)patnji i smrti. U trenucima patnje i na-πeg “prijelaza” kroz smrt, ljubav trebabiti naπa najistinitija i posljednja rijeË.Tako se pridruæujemo Kristovu vazme-nom otajstvu: njegovu “prijelazu” krozsmrt u æivot.

Isus je svojoj zajednici - Crkvi - pov-jerio da bude prisutna bolesnima i svi-ma koji pate i da se za njih brine onakokako im je on bio prisutan i kako se onbrinuo za njih.

Kristova zajednica - Crkva - od poËet-ka je posebnu paænju poklanjala boles-nima. VeÊ su Apostoli po Kristovu nalo-gu “mazali uljem i ozdravljali mnogenemoÊnike” (Mk 6,13). A sv. Jakov piπeu svojoj poslanici: “Boluje !i tko meduvama? Neka dozove starjeπine (prezbi-

tere, sveÊenike) Crkve! Oni neka molenad njim, maæuÊi ga uljem u ime Gos-podnje, pa Êe molitva vjere spasiti ne-moÊnika; Gospodin Êe ga podiÊi, paako je sagrijeπio, oprostit Êe mu se” (Jak5.74-15).

U Markovu evanelju i u Jakovljevojposlanici zapravo je rijeË o sakramentubolesniËkog pomazanja. SakramentbolesniËkog pomazanja na poseban jenaËin “znak” (simbol) susreta uskrslogKrista i njegove zajednice s bolesni-kom. U tom se susretu oËituju i dariva-ju paænja i ljubav Krista i njegove Crkveprema bolesnoj braÊi. S a k r a m e n tbolesniËkog pomazanja, veÊ prema pri-likama, moæe se slaviti na viπe naËina:

• redovno zajedniËko slavljenje bo-lesniËkog pomazanja izvan mise ili podmisom

• redovno pojedinaËno slavljenje bo-lesniËkog pomazanja

• zajedniËko ili pojedinaËno slavlje-nje bolesniËkog pomazanja u bliæojsmrtnoj opasnosti.

U svim je oblicima slavljenja boles-niËkog pomazanja zajedniËko ovo:

- susret s bolesnikom u Kristovo ime

i u ime njegove zajednice (to se dogaai onda kad se susreÊu samo sveÊenik ibolesnik);

- priznavanje grijeha i molitva zaoproπtenje (opÊenitom ispovijedi u po-kajniËkom Ëinu ili sakramentom pomi-renja);

- sluπanje Boæje rijeËi Ëitanjem iz Sve-tog pisma (u smrtnoj opasnosti dovolj-no je kratko podsjetiti na bitno iz eva-neoske poruke: na ljubav kojom nasBog prihvaÊa i koju od nas oËekuje);

- polaganje ruku i pomazanje svetimuljem na Ëelu i rukama (to je ujedno inajbitniji dio samog obreda sakramen-ta);

- sveopÊa (vjerniËka) molitva kojom

se istiËe povezanost bolesnika sa svomKristovom zajednicom i sa svim ljudi-ma;

- euharistija: ako je moguÊe, dobro jeslaviti sakrament bolesniËkog pomaza-nja za vrijeme euharistijskog slavlja jerse time istiËe da se bolesnik pridruæujeKristovu vazmenom otajstvu (otajstvunjegove muke, smrti i uskrsnuÊa), kojese spominje i postaje prisutno osobitou euharistiji.

11PUTNIK 3 / 2004

SAKRAMENTI

BolesniËkopomazanje

U smrtnoj opasnosti bolesniku se do-nosi POPUDBINA, tj. bolesnik se pri-ËeπÊuje Kristovim tijelom da bi mu bila“hrana” i snaga na njegovu “putu”, unjegovu “prijelazu” kroz smrt u novi æi-vot.

Sakrament bolesniËkog poma-zanja moæe se dijeliti svim vjernicimakoji su teæe bolesni (npr. prije operaci-je uslijed opasne bolesti, starijim i bo-lesnim osobama kojima su snage znat-no popustile i sl.) te vjernicima koji suzbog bolesti ili starosti pogibeljno bo-lesni, ali ipak æele podrπku Crkve i sa-kramentalnu milost.

Za vrijeme slavljenja sakramenta bo-lesniËkog pomazanja sveÊenik maæebolesnika svetim uljem na Ëelu i ruka-ma govoreÊi:

OVIM SVETIM POMAZANJEMI SVOJIM PREBLAGIM MILOSR–EM

NEKA TE GOSPODINMILO©ΔU DUHA SVETOGA

POMOGNE.Bolesnik i zajednica: AMEN.NEKA TE SLOBODNA OD

GRIJEHA SPASII MILOSTIVO PRIDIGNE.

Bolesnik i zajednica: AMEN.

Ukratko bismo o sakramentu boles-niËkog pomazanja mogli reÊi ovo:

Sakrament bolesniËkog pomazanjajest sakrament susreta uskrslog Krista injegove zajednice s bolesnom braÊom.Po tom sakramentu bolesnik prima“milost Duha Svetoga” (“milost” znaËinezasluæeni Boæji dar, dar Ljubavi). Pri-mljena “milost” Duha Svetoga pomaæe

spasenju svega Ëovjeka (Ëovjeka kaoduhovno-tjelesnog biÊa). Bolesnika is-punja pouzdanjem u Boga. Ispunja gasnagom u patnji i u tjeskobi pred neiz-vjesnom buduÊnoπÊu i smrÊu. JaËa ga

da ne podlegne u iskuπenju (napasti)zla i Zloga. Moæe mu dati da postigne iozdravljenje, ako to sluæi njegovu do-bru i spasenju. Daje oproπtenje grijeha(i teπkih ako se bolesnik ne moæe is-povjediti).

Crkva je kao zajednica vjernika upra-vo danas, zbog porasta broja starih ibolesnih, jaËe stavljena pred zadaÊu dase posveti bolesnima i bude uz njih «upoljuljanosti njihove egzistencijefl. Bo-lesniËko pomazanje pokazuje kako sebolest moæe duhovno vladati. Radi se otome da bolest pretvorimo u Ëin preda-nja i ljubavi i tako dopustimo da onapostane najtrajnijom i najjaËom molit-

vom koja je moguÊa. Moæemo reÊi daje to molitva predanja u OËeve ruke!


12 PUTNIK 3 / 2004

SAKRAMENTI

Malo sam prelistavao matice umrlih,ali i kad upisujem umrle, ima dostaonih koji nisu provieni svetim sakra-mentima ‡ ispovijed, bolesniËkopomazanje i popudbina. Sigurno daima onih koji su iznenada umrli, aliima onih, kojima se nitko nije sjetiopozvati sveÊenika na Ëasu smrti. Nijeto samo na ovoj æupi, i u drugim æupa-ma je situacija manje-viπe ista. MisveÊenici koristimo priliku i molimovjernike da se pobrinu da njihoviumiruÊi s Gospodinom pou na puto-vanje s kojeg nema povratka i poprav-ka. U mnogo sluËajeva ove molbesveÊenika ostaju glas vapi-juÊega u pustinji i uzaludne su.VeÊina umrlih, uz sredstvadanaπnjih komunikacija ‡ tele-fon i automobil, mogli bi imatisveÊenika uz sebe na Ëasusmrti. Koga kriviti za ovakvostanje? SveÊenike? Nikako!Nisam joπ Ëuo niti za jednogsveÊenika koji se ogluπio napoziv da doe k umiruÊem.Kriviti umiruÊe? Moæda samoponekog okorjelog, koji neæeli sveÊenika. Takvih je jakomalo.

Blaæene smrti onih, koji suprovieni svetim sakramenti-ma, idu uglavnom u zaslugeukuÊana i rodbine, a ne-provieni padaju na savjestonih, koji su bili uz njih dok subolovali ili kad su umirali.Velika je odgovornost onih, koji su uzbolesnike u njihovim posljednjimËasovima. Oni zapravo kod mnogihumiruÊih dræe kljuË njihove vjeËnesudbine u svojim rukama i odluËuju onjoj.

Svjesni smo vremena u kojem æivi-mo. Pred tom Ëinjenicom ne smijemozatvoriti oËi. Koliko ima samo onihkoji godinama zanemaruju svojeduænosti prema Bogu. »ak se izrugujuvjernicima, koji æive svoju vjeru.Koliko ima onih koji se cijelog æivotakockaju sa svojom vjeËnom sudbi-nom. Zato je prevaæno uËiniti sve daovakvi barem u posljednjim Ëasovimasvoga æivota poput desnog razbojnika

zavape: «Isuse, sjeti me se kada doeπu kraljevstvo svoje!fl (Lk 23, 42) A to jeduænost u prvom redu onih, koji su uzbolesnika u posljednjim Ëasovima nje-gova æivota.

Kad netko oboli ili mu se na druginaËin pribliæi smrt, onda se rodbinarazleti na sve strane i Ëini sve dapomogne bolesnikovu zdravlju i damu ovozemaljski æivot produæi baremza nekoliko dana ili sati. TrËi se polijeËnika, traæe se najbolji lijekovi…»esto je to znak ljubavi premabolesniku i poπtovanju njegova æivota.Ljudsko znanje i napredak znanosti su

Boæji darovi, koje Ëovjek ima pravoËak i duænost koristiti za olakπanjebolova i produæenje æivota. No, mnogine razmiπljaju da Êe taj æivot ipak, uzasve naπe nastojanje, doÊi svome krajui da Êe njihov dragi bolesnik umrijeti.

Kako protumaËiti ponaπanje onih,kojima ni na kraj pameti nije da uzlijeËnika pozovu i sveÊenika? Posebnoje teπko naÊi odgovor na ovo pitanje,kad se radi o bolesniku koji dugoboluje od neizljeËive bolesti. A kad tajnaπ dragi bolesnik umre, onda seodmah ide po sveÊenika da doe nasprovod. Kod mnogih je to prvi ilijedan od vrlo rijetkih susreta sasveÊenikom. Na pitanje sveÊenika je li

se pokojnik ili pokojnica ispovijedio,rodbina Êe naÊi stotinu razloga (neu-vjerljivih) da opravdaju svoje NE.SveÊenici redovito, osim u vrlo teπkimsluËajevima, ne odbijaju poÊi na takavsprovod. Vrlo Ëesto Êe se tamo naÊibrojni vijenci i limena glazba, asveÊenik Êe se osjeÊati neugodno.Doπao se oprostiti s onim, kojeganikada nije upoznao, a æivio je uneposrednoj njegovoj blizini. Doπao jemoliti za onoga, koji ga je ignoriraocijelog æivota samo zbog toga πto jesveÊenik i moliti molitve, koje naovakvim sprovodima vrlo Ëudno

zvuËe, jer pokojnik nije zavirio ni ujednu crkvu, ostajao je gluh na svepozive da promijeni svoj æivot. Poslijeukopa pale se svijeÊe i donosi cvijeÊena grobove jednako i jednima i drugi-ma. Tone naπih upaljenih svijeÊa inaramci cvijeÊa ne koriste duπamanaπih pokojnika niπta. To je za naπuduπu. Za njih je vaæno kako su æivjeli,kako su ljubili Boga i bliænjega, kakosu provodili posebno one zadnje satesvoga zemaljskog æivota.

Dragu æupljani, ukuÊani svojih naj-draæih, koji su teπko bolesni ili umiru,omoguÊite im da svoj æivot predaju uBoæje ruke!

Æpk

Sakramenti u æivotu…

13

SAKRAMENTI

PUTNIK 3 / 2004

SjeÊam se, joπ iz djetinjstva, pjesme ko-jom smo Ëesto zapoËeli Misu: «Tvoj sve-Êenik kod oltara svetu sluæbu zapoËe,tajne spasa nam otvara, koje Isus poda-de…fl Otkad znam za sebe, sveÊenici suuvijek bili prisutni u mom æivotu. Meu-tim, nisam nikad o njima razmiπljala.

Prije par mjeseci jedna mi je obiteljpovjerila da ih je njihov æupnik zamolioda mu budu dom; da kod njih dolazi naruËak, da mu Ëiste, peru, ureuju æupnidvor. Ta me je vijest rastuæila... Poznajemstarog sveÊenika, bez Ëasnih sestara, Ëakje i domaÊicu teπko naÊi, mirovinu muodgaaju zbog nedostatka mladih sveÊe-nika ‡ i sad nakon svega mora prosjaËitiza dom. Imala sam sreÊu da me je taj istisveÊenik krstio, prvi puta ispovijedio,priËestio, pripremio za druge sakramen-te, odgajao na vjeronauku i dao mi vjeruu æivoga Boga. Moja obitelj takoer jeæivjela, izgraivala se i rasla od duhovnehrane, koju nam je on za oltarom posluæ-ivao. Iz osobnog iskustva zato moguposvjedoËiti da je æivio Kristove rijeËi: «Æi-vot svoj dajem za ovce.fl »itav æivot daro-vao se Bogu i ljudima, iskreno i ponizno,bez zaostatka. A, mi, njegovi æupljani ivjernici nismo spremni vidjeti da je naπduhovni pastir napuπten i sam u starosti.Jesmo li uopÊe primili poruku Evanelja izaæivjeli je, kad ne prepoznajemo osnov-ne ljudske potrebe i to onih po kojimanam dolazi æivot?

Taj dogaaj potaknuo me na traæenje i

promiπljanje o znaËenju sveÊenika u æivo-tu nas laika. Ovaj Ëlanak nikao je iz togpromiπljanja i osjeÊam potrebu podijelitiga.

Ponajprije, πto sama rijeË znaËi... SveÊe-nik... U Starom savezu sveÊenici su biliposrednici izmeu Boga i izabranog na-roda; smjeli su za razliku od naroda pris-tupati u Bogu pridræan prostor i prinositimu molitve i darove naroda. U Novomzavjetu, za nas je jedini posrednik izmeu

Boga i ljudi Isus Krist ( 1 Tim 2,5) ‡ Veli-ki SveÊenik. On se za nas prikazuje Ocubez pridræaja. Po krπtenju svaki vjernikuz proroËku i kraljevsku dobiva i sveÊe-niËku sluæbu. Tako cijela crkva ispunjenaKristovim svetim duhom smije sudjelova-ti u tom Kristovu sveÊeniπtvu. Po svakomod nas izvrπava se posveÊenje svijeta, ta-ko da na sv. Misi prinosimo svoj rad isvoj æivot Bogu.

Za razliku od ovog krsnog sveÊeniπtva,razlikuje se sluæiteljsko (ministerijalno)sveÊeniπtvo. To su naπi sveÊenici.

Nazivamo ih joπ i prezbiterima (grËki,starjeπina). Oni se kao pastiri brinu zaBoæju crkvu. Oni okupljenu zajednicupovezuju s biskupom, Ëine je vidljivomcrkvom i na taj joj naËin omoguÊuju izvr-πavanje njezine sveÊeniËke sluæbe. Zatoprezbitera zovemo sveÊenik. To pretpos-tavlja od Krista ovlaπtene i osposobljenesluæbenike milosti. Od Njega primajuposlanje i pravo ‡ svetu vlast, da djelujuu osobi Krista Glave (in persona Christi

Capitis). Crkva im tu sluæbu daje, da buduKristovi poslanici i po Boæjem daru Ëine idaju πto ne mogu Ëiniti i davati kao obiË-ni ljudi sami po sebi, pa se ta crkvenasluæba predaje posebnim sakramentom.

Upravo sada dolazimo do tajne, kojojse najviπe divim: sakramenat. Bez obzirakakav sveÊenik bio Ëovjek po naravi: to-pao i drag, ili robustan i strog, simpatiËanili nepristupaËan, milost nadograuje na-rav, nadopunjava je i on je uvijek sveÊe-

Tajna Velikog Ëetvrtka

SAKRAMENTI

14 PUTNIK 3 / 2004

Draga moja ljubavi!

Na postaji gdje naπ Spasitelj treÊi putpada pod kriæem, razmiπljam o naπimkriæevima. O prvim godinama naπegzajedniËkog æivota, o mojoj nezrelosti,

o naπem muËnom i bolnom traæenju danaemo put jedno drugome, nerazumi-jevanju, neprihvaÊanju.

Dane i godine, vjeËnost naπeg izb-jegliπtva, hodanja po svijetu, seobe izsobe u sobu, iz stana u stan, svu tumuku razmiπljajuÊi o naπim roditeljima,braÊi i sestrama, brizi o njima, o naπemodnosu. Povratak u Domovinu, u pot-puno nepoznatu sredinu, gdje nikoganismo poznavali... Onih teπkih kiπnihdana, suza naπe Kristine, kad se vraÊalaiz πkole tada joπ nemajuÊi prijatelja,zajedniËkih suza koje joπ osjeÊam nalicu...

NemajuÊi vlastiti krov nad glavom,lutajuÊi i traæeÊi rjeπenje, koje nisammogao pronaÊi, sve to bez zdravekomunikacije i razilaæenja u miπljeni-ma, koja su kidala moje srce... Jednone mogu poreÊi, sve to proosmozajedno, ljubavi moja, jer GospodinhoÊe da budemo par. No, Gospodinpriprema naπe putove i na te putovestavlja kuπnje i darove pa tako namposla ovu novu obitelj, gdje nam je

poËeo svitati novi dan, prvo sunËanojutro! Tu sam pronaπao sebe i nas.

U kriæu je naπ spas, a ja pod timkriæem padoh ne tri puta nego tristotrideset i tri. I viπe... Molim te,Gospodine, budi prema nama milostiv

po svojoj ljubavi, a ne ponaπim uËestalim padovima.

Gospodine Isuse Kriste, dajnam snagu da naπe kriæevenosimo zajedniËki, pomaæuÊijedno drugome u trenucimaiznemoglosti i krize, i da sevolimo kao πto smo pred tvo-jim licem i obeÊali «Do krajasvog æivota u dobru i zlu.fl

Ljubavi moja, volim te svimsrcem svojim i svom duπomsvojom!

Tvoj Hrvoje

Dragi moj Hrvoje!

StojeÊi ovako ispred kriæa pred kojimnaπ Isus pada po treÊi put, ne mogu ada se ne sjetim dana naπeg vjenËanja inaπeg starog mudrog æupnika i njegov-

Deveta postaja: Isus pada treÊi put pod kriæem

15PUTNIK 3 / 2004

ISKUSTVA VJERE

nik za narod. Sacerdas alter Christus ‡ go-vori srednjovjekovna izreka. SveÊenik jedrugi Krist. Usporedimo sa sakramentombraka, koji si podjeljuju supruænici. Upra-vo iz sakramenta braka ‡ tog tajanstve-nog izvora æivota u Duhu svetom ‡ crpise sva snaga zajedniπtva, savladava nera-zumijevanje, ostvaruje ljubav. Dobiva semudrost za odgoj djece. Jednako je tako iu sveÊeniπtvu: sakrament je znak zaOnog koji se ne vidi. Svjestan toga piπe p.Mihael Pro, muËenik iz Meksika: «NakonsveÊeniËkog reenja, neπto je u meni πtonisam nikad prije Êutio i πto mi sve stvaripokazuje u novom svjetlu. To je sveÊeniË-ka oznaka, πto je Duh Sveti udahnjuje uduπu…fl

Æelim naglasiti da je sveÊenik prije sve-ga dar nama ‡ laicima. Pa kad nam dola-zi u kuÊu, najËeπÊe na blagoslov doma,uredimo kuÊu, pripravimo najbolja jela,lice namjestimo na dobri fini izraz i takopostajemo Marte... Moæda bi bilo bolje ot-voriti se, povjeriti probleme, boli, nemoÊi‡ tad bismo bili viπe sliËni Mariji, koja jesjela do Isusovih nogu i izabrala bolji dio.Marija, Marta i brat im Lazar bili su prijesvega osobni prijatelji Isusovi. Kad bismomi prijateljevali s naπim sveÊenicima ‡onda oni ne bi ostali napuπteni pod sta-rost. Jednom je rekao pokojni kardinalKuhariÊ da smo viπe braÊa i sestre po kr-πtenju nego li po krvi. Iz tog proizlazi danam je sveÊenik kao otac u obitelji ‡ otacu æupskoj zajednici. Otac se ærtvuje zasvoju obitelj, sluæi joj. SveÊenici su tako-er, sliËni Kristu, koji je za nas dragovoljnouzeo «lik slugefl - dragovoljno svima slu-ge. Na Veliki Ëetvrtak u nekim crkvamasveÊenici peru noge vjernicima kao sim-boliku i sjeÊanje na Posljednju veËeru kadje Isus svima oprao noge. I danas Krist,sveÊenici, ponizno æupljanima peru no-ge. Koje li tajne simbolike: Veliki Ëetvrtakupravo je dan kad slavimo sveÊeniËkidan. Svatko na svoj dan (roendan, imen-dan, Dan æena), nosi najljepπu odjeÊu,Ëaste ga i Ëestitaju mu. A svojim sveÊeni-cima Bog posvjeπÊuje da su samo slugeKristove.

Za kraj, æelim podsjetiti samo na jednumajku, Baru Stepinac. Tko je bio u Kraπi-Êu, u æupskom stanu blaæenog AlojzijaStepinca ‡ zna o kome govorim. Ne moæese ne primijetiti veliku uokvirenu fotogra-fiju æene blagog lica, koja nagovjeπÊujeËvrsti duh. Tri puta tjedno postila je da binjezin Lojzek postao sveÊenik. Nije odus-tajala ni kad se Ëinilo da je on odustao.Drage mame, bake, moæemo s mladimazapjevati: «Bog je stavio malo sjeme napoËetak moga puta…fl

V.B.

og poklona nama tek vjenËanom paru.Ti si Hrvoje dobio kriæ uz njegove rijeËi«Sad si dobio kriæ, uzmi ga i nosi cijelisvoj æivotfl, a meni je poklonio sjajnukrunicu i rekao: «Moli se da mu budelakπe nositi kriæ.fl Znaπ, Hrvoje,znaËenje tih rijeËi u potpunostishvaÊam tek sad kada smo prevalili 17godina braka. Kad samo pomislimkoliko sam puta u ovih 17 godinanabacila joπ tereta tvog veÊ teπkogkriæa mog teπkog karaktera. Kolikoputa sam, pala ja pod teæinom svojihodluka i æivota iz krajnosti u krajnost,ili Êemo biti savrπeni ili ne pripadamozajedno. Koliko puta nas je zaveo svijeti razmiπljanje svijeta. Naπa Golgota jebila nezrelost i stanje nepovjerenja, toje bio naπ kriæ pod kojim smo mi kaopar padali mnogo puta. Danas znamoda svaki put vodi nekamo. Nas jeodveo na Fratrovac, gdje smo se kaopar naπli u Isusovom toplom zagrljaju,gdje smo shvatili rijeËi «Isus Ëovjekunikad ne uskraÊuje radost, osim akomu sprema joπ veÊu.fl Hvala ti, Isuse, natoj beskrajnoj radosti, na darovima kojesmo dobili, na povjerenju, da svaki kriæiza sebe radost uskrsnuÊa. Da tvojuljubav prepoznajemo u parovima iljudima koje stavljaπ i πaljeπ na naπ put.Hvala ti, Isuse, na spoznaji da prihvati-ti svoj kriæ ne znaËi pomiriti se sa stan-jem pod izgovor «Takvu me Bog stvo-rio, nego umirati svom karakteru svaki

danfl. Hvala ti, Isuse, πto si nastako volio i htio umrijeti nakriæu za naπe grijehe i pro-puste. Samo s tobom i uz tebemi moæemo postati onakavpar kakav si nas zamislio. Ihvala ti, Isuse, πto si upravomene zamislio pored mogHrvoja.

Snjeæana Agostini

Uredila: Smiljana PopoviÊ

Iskustvo vjere

«Sram me je, ne æelim iÊi uprocesiji!fl - paniËno samrazmiπljao dok se crkva sv.Nikole polako praznila odvjernika, koji su se jedan za

drugim ukljuËivali u procesiju... Bilo jeto negdje 1977. ili 1978 ... U πkoli sunas bombardirali «istinomfl o djeËjemlogoru u Jaski, a neki nastavnici Ëakjavno «tumaËilifl da su u tom logoruËasne sestre ubijale djecu. Pokojni kar-dinal Stepinac bio je u udæbenicima ina nastavnim satovima «ustaπki slugafl...SreÊom, moji roditelji su mi kod kuÊepriËali stvarnu istinu o iscrpljenoj ibolesnoj djeci s Kozare, koju su Ëasnesestre njegovale, usprkos teπkim ratnimuvjetima i sveopÊoj neimaπtini. No, midjeca nauËili smo biti dvije osobnosti,jedna je bila ona koju smo morali æivjetiu πkoli, druga je bila ona koju smo æiv-jeli kod kuÊe, u crkvi, na vjeronauku...Samo pola mog razreda iπlo je navjeronauk...

No, najteæe nam je padao sukob tedvije osobnosti, a jedan takav sukobupravo se zbivao u meni, te davne1977. ili 1978... Kao trinaestogodiπnjidjeËak, prisustvovao sam nedjeljnojsvetoj Misi, a veleËasni ©paniÊ nas jeupravo pozvao da krenemo u procesi-ju...

Procesija je iπla oko crkve, pa nacestu do stare ljekarne, odakle sevraÊala natrag u crkvu, jer tada je viπeod toga bilo strogo zabranjeno. No, i tajmali dio ulice, tih dvjesto ‡ tristometara, u meni je raalo sram i otpor,

jer sam se bojao da me netko ne vidi odmojih πkolskih kolega. Crkva je veÊ bilapoluprazna, a ja sam se stisnuo umraku kuta crkve, uz Mariju i svesrdnose molio za hrabrost, jer gore od svegabilo bi ostati sam u crkvi, gore od svegabi bilo poreÊi ono u πto sam istinskivjerovao.

U jednom trenu sam se smirio ilagano krenuo s ostatkom ljudi u pro-cesiju... SjeÊam se i danas tog sunËanogdana, sjeÊam se i danas mira, koji jeuπao u moju duπu... Doπavπi na ulicu,osjetih da rastem, osjetih neobiËnoveselje, veliku radost u svom srcu...Poæelio sam viknuti, no, vikao sam usebi: «Pogledajte, i ja sam tu!fl. Tog trenaimao sam osjeÊaj da sam barem desetputa veÊi od svih ostalih vjernika u pro-cesiji...

Nikad se od tada nisam postidiosvoje vjere, zato i sad priËam istinu oonom πto mi se tada, kao djeËaku kojitek poËinje shvaÊati bit æivota i bit

vjere, dogodilo... Danas znam Tko jetada zajedno sa mnom hodao u proce-siji... «Gospodine, nisam dostojan daueπ pod krov moj, nego samo recirijeË i ozdravit Êe duπa moja.fl

Damir LackoviÊ

16 PUTNIK 3 / 2004

ISKUSTVA VJERE

U ovom vremenu raznih skupnih,zajedniËarskih, ali i intimnih, osobnihpriprema za najveÊi dogaaj ukrπÊanstvu, uskrsnuÊe naπegaGospodina, moæda i nedovoljnorazmiπljamo i govorimo o onoj kojasvoga Isusa gleda u mukama Kriæa, pokojem Crkva prima milost Spasenja. Aprevaæna je ta njena uloga πto je ima ukrπÊanskoj predaji ocrtanoj veÊ upisamskoj objavi. Marija u punomsvjetlu nastupa kod Luke; ona imaprvenstvenu ulogu u poËecimaevanelja odlikujuÊi se istinskom osob-noπÊu, ona u vrijeme raanja Crkvemoli zajedno s uËenicima u dvoraniveËere. Ivan zato i uokviruje Isusovjavni æivot dvama marijanskim prizori-ma (Iv 2, 1-12; 19, 25 sl.); Isus u Kani ina Kalvariji svojim autoritetom utvrujeMarijinu zadaÊu, prvo njenu zadaÊukao vjernice, a zatim i kao majke nje-govih uËenika.

Ta Marija u prvi mah izgleda sliËnasvojim suvremenicama. Kako svjedoËenatpisi iz onoga vremena, ime koje jenekoÊ nosila i Mojsijeva sestra, bilo je uIsusovo doba sasvim obiËno. Ono je utadaπnjem aramejskom vjerojatnoznaËilo «kraljevnafl, «gospoafl. ULukinom prikazu Marija nije obiËnaæidovska æena. U prizoru navjeπtenja ipohoenja (Lk 1, 26-56) on je prikazu-je kao KÊer sionsku, u smislu koji je tajizraz imao u SZ, to jest kao oliËenjenaroda Boæjega. Anelov «Raduj seflnije uobiËajen pozdrav; on budisjeÊanje na obeÊanja o dolaskuGospodinovu u svoj sveti grad. Oslov«milosti punafl, najvrsniji predmet Boæjeljubavi, moæe biti podsjeÊaj nazaruËnicu iz Pjesme nad pjesmama.

»injenicu Marijina djeviËanstva priIsusovu zaËeÊu potvruju svievanelisti. U palestinskoj sredini tomjesto koje se pridaje djeviËanstvu unastupu mesijanstva javlja se kao novaËinjenica. Do tada Biblija nijedjeviËanstvu pripisivala religioznu vri-jednost. Kad joj aneo najavljuje da Êe

biti majka Mesije, ona mu prema Luki,odgovara: «Kako Êe to biti, kad ja neznam muæa?fl. Ako Marija, kaozaruËnica jednog od Davidovihpotomaka, pri navjeπtaju svog mesijan-skog materinstva iznosi primjedbu dane zna muæa (da se s muæem ne sasta-je), onda je najvjerojatniji smisaonjezinih rijeËi to da se s njim uopÊe nekani sastajati. To sigurno potvruje izabuna oko spominjanja Isusove braÊe,jer u staroj predaji te tvrdnje nema. IsusumiruÊi povjerava svoju majku jednomod svojih uËenika (Iv 19, 26), a to sig-urno pretpostavlja da ona nema drugihsinova. Dakle, Jakov i Josip, braÊaIsusova, sinovi su, Ëini se, jedne drugeMarije (Mt 27, 56).

Naravno, predaja o Mariji u prvomredu govori kao o «Isusovoj majkifl.Njime je odreena sva njezina uloga udjelu spasenja. To je majËinstvo drago-voljno i sa svim obavezama koje majkaostvaruje. Kad je dokraja prosvijetljena,Marija prihvaÊa, ona je sluæbenicaGospodnja poput Abrahama, Mojsija iproroka. Marija je uz Isusa i podkriæem. Na Kalvariji se dopunjuje njezi-no materinstvo. Marija stoji uspravnopodno kriæa, opisuje Ivan (Iv 19, 25).

Marija nipoπto nije uzveliËana naprimjerima neke izuzetne mudrosti,obrazovanosti, sposobnosti, ona jeprikazana u svojoj vjeri, podloæna onimistim nejasnoÊama, onom istom hodukroz iskustvo dogaaja, kojima je obil-jeæen i svaki vjernik kroz Ëitavu povi-jest Crkve do danas. Zato sigurnomoæemo reÊi da je Marija prvi vjernik, aIsus veÊ od navjeπtenja stoji kao jedinipredmet njezina vjerovanja. Marijasvoju veliku vjeru iskazuje i kroz pov-jerenje koje pokazuje prema BoæjojrijeËi po anelu. Ona je prihvaÊa Ëak ionda kad ruπi njezine namisli i kadJosipa nuæno baca u zabrinutost.Vjerna, Marija takva i ostaje u πutnji,kad joj Sin ulazi u javni æivot, ostajetakva sve do kriæa i pod kriæem.Upravo zbog te vjere koja paæljivo Ëuva

Boæju rijeË, proglaπava Isus blaæenomonu koja ga je nosila u utrobi.

Zato se Marijin misterij najboljerazjaπnjava upravo tom povezanoπÊu smisterijem Crkve, a u svjetlu Pisma. Jer,misterij Crkve otkriva u punom svjetluono πto je u Marijinom misterijuproæivljavano na skrovit naËin. Na jed-noj i na drugoj strani stoji misterijdjeviËanstva, misterij zaruka gdje jeBog zaruËnik; na jednoj i na drugojstrani misterij materinstva i sinovstva, ukojemu je na djelu Duh Sveti. Upravoona «milosti punafl i njezinim posre-dovanjem Sin Boæji, jedini Posrednik,postao je bratom svih ljudi i utvrdio snjima svoju organsku vezu, jednakokao πto ga oni uopÊe ne dosiæu, a da neprou kroz Crkvu, koja je njegovoTijelo (Kol 1, 18). Stav krπÊana premaMariji voen je tom temeljnom Ëinjeni-com. I zato je Marija u tako izravnojvezi sa stavom krπÊana prema Crkvi,svojoj Majci.

I hrvatski narod veÊ stoljeÊimaposebnu paænju iskazuje Mariji kaosvojoj zaπtitnici, kojoj se u molitvama ipjesmama utjeËe. Moæda upravo zatosnaænije i iskrenije od bilo koje uËeneteologije govore rijeËi pjesme «RajskaDjevo kraljice Hrvata…fl, a Marijin pris-tanak «Evo sluæbenice Gospodnje, nekami bude po rijeËi tvojojfl (Lk 1, 38)poziva da osobnu vjeru svakodnevnopo njemu ispitujemo.

A. K.

Marija, majka uskrsloga

17

SVIBANJ - MJESEC DVIJU MAJKI

PUTNIK 3 / 2004

18 PUTNIK 3 / 2004


BEZGRJE©NO SRCE MARIJINO

Srce Marijino naπiroko se predstavljau vjerskoj umjetnosti, osobito u 20.stoljeÊu i poistovjeÊuje se s Marijinommaterinskom ljubavlju, koja se izlijevau brizi za Crkvu. Blagdan je uveden usveopÊu Crkvu 1944. zajedno s novommisom i oficijem, a slavi se 22.kolovoza (tjedan dana nakon MarijinaUznesenja). Nakon II. vatikanskog sab-ora sveden je na spomen po slobod-nom izboru. Mnoge redovniËke zajed-nice te crkve i nacije posveÊene su podtim imenom.

MARIJANSKA GODINA

Godina u Ëast Blaæene DjeviceMarije oznaËena je posebnimdogaajima, molitvama, poko-rom. Marijanske godine suvreme-na su pojava po uzoru na tradicio-nalne Svete godine. Papa IvanPavao II. marijanskom godinomproglasio je Ëetrnaest mjeseci, kojizavrπavaju blagdanom UzaπaπÊa1988, djelomice kao pripremu zatreÊe tisuÊljeÊe krπÊanstva.

MARIJINO UZNESENJE

Svetkovina Uznesenja (15.kolovoza) slavi Marijin prijelaz unebo na kraju njezina zemaljskogæivota, boæansko priznanje zanjezinu vjernost i ulogu kao MajkeSina Boæjega. Misao da je Marijadoæivjela uznesenje, ne postojiizravno u Novom zavjetu, niti unajranijoj tradiciji, veÊ se postup-no razvila iz crkvenog molitvenogæivota, biblijskog razmiπljanja i sakra-menata. Izgleda da je prvi javni blag-dan povezan s njom poËeo poËetkom5. st. u Jeruzalemu.

MARIOLOGIJA

To je grana teologije koja za svojpredmet istraæivanja ima BlaæenuDjevicu Mariju. Prvi se puta javlja u 17.st. kao sustavno ureena nauka. Novijidokumenti Crkve, koji se baveMarijom, su Dogmatska konstitucija oCrkvi (Lumen Gentium), te uz njega idva znanstvena Ëasopisa Marianum iEphemerides Mariologicae.

BEZGRJE©NO ZA»EΔE

Bezgrjeπno zaËeÊe je vjerovanje da jeMariji, Isusovoj majci, Bog podariomilost saËuvanosti od istoËnog grijehaod prvog trenutka njezina postojanja.«Bezgrjeπnofl se, znaËi, odnosi naodsustvo grijeha ili mrlje, a «zaËeÊefl seodnosi na sam poËetak Marijin. Tovjerovanje nema nikakve veze sa spol-nim naËinom Marijina zaËeÊa niti snaËinom na koji je kasnije zaËela svojejedino dijete po osjenjenju DuhaSvetoga (djeviËanski zaËela Isusa).Naprotiv, to pokazuje Boæju milostivostprema toj æeni jer je doπla na svijet bezljage istoËnog grijeha, bezgrjeπna je ili«milosti punafl. Bezgrjeπno zaËeÊe slavi

se liturgijskim blagdanom 8. prosinca,koji se svrstava meu svetkovine.

A. K.

Majka ‡ rijeË koja obuhvaÊa svu snagu, ljubav i ljepotu æivota

ReËe mi jednom jedna majka kojavoli cijelim srcem svoju obitelj! Reklami je ove gore netom proËitane rijeËinaslova. Trebala je nastaviti govoritiona sama ili pisati o tome πto je u ovihnekoliko rijeËi mislila ili πto zapravostoji iza tih rijeËi! Naravno, ona to piπe

poput vrsnog majstora od pera u srcasvoje djece, kao i onima oko sebe. Onabi trebala i sve majke bi, zapravo, tre-bale pisati ovaj tekst jer govore i piπu iljube i svjedoËe drugaËije od mene!One bi trebale pisati jer nose to iskust-vo u sebi! Neka mi oproste sve majkeπto Êu se ja osvrnuti na ove navedenerijeËi iz perspektive voljenosti i sina!

Majka ‡ rijeËSve rijeËi koje sam nauËio u svom

æivotu poËele su zahvaljujuÊi prvojrijeËi koju sam nauËio: mama! Naravno,i one koja me je nauËila tu rijeË. Od njeje sve poËelo! Od nje je poËela ljubavprema æivotu jer sam to zajedno smajËinim mlijekom usisao duboko ukrv, u tijelo, u misli, u srce! Duboka je

ta rijeË mama, koja zvuËi poputnekog poËetnog biÊa koje brujiu svima nama. Poput jeke jeπto se πiri cijelim svemirom.HoÊu reÊi, da majka i otac nisusamo bioloπki faktori ili samogenetiËki prenositelji raznihosobina, veÊ da je majka onakoja oplemenjuje svojimrijeËima. Svojim rijeËima kojenam izgovara dok nam ËitapriËu ili joπ bolje dok izmiπljapriËu, u kojoj smo mi glavnijunaci i u kojoj se osjeÊamoljubljeni i dirnuti. Osim πto dajesnagu, uËi æivotu, formira sus-tav vrijednosti, dajeoblikovnicu naπem razmiπljan-ju, majka je ona koja svojuljubav pretaËe iz rijeËi u uho.Ljubav se, ipak, ne da nikakoprenijeti nijednim genetiËkimkodom (barem dosada nisamuspio to pronaÊi u svoj litera-

turi o raanju i genetici). Koliko li jesamo njeænih rijeËi upuÊeno mojembiÊu u nutrinu! Koliko je viπe od ikojerijeËi govorio njezin dodir mojem biÊudok me je nosila pod srcem, koje jezvonilo i davalo mi znati da je ona takoja me voli i koja me prati na putu.Ona je joπ dok je bio mrak oko mene idok sam bio u veliko pitanje postavl-jen, ona je davala hranu i osjeÊao samse dobro. Ona je govorila mnoge rijeËii to se pretoËilo u moje biÊe, koje nas-toji barem dio toga neba prenijetidrugima.

Ima li iπta drugo smisla reÊi, ako sene vratimo svi na trenutak te prve rijeËiMAMA!? To je retoriËko pitanje.

19PUTNIK 3 / 2004


Nemojte davati odgovor veÊ se sjetite,ako moæete da ta rijeË MAMA nije samorijeË, veÊ da je rijeË koja oznaËava prvuljubav koju smo ikada osjetili idopustite mi biti kategoriËkim, nikadaneÊemo moÊi zaboraviti, unatoË svihsvaa i nesuglasica, koje æivot donese sonom koju zovemo mama.

Majka ‡ rijeË koja obuhvaÊa Mama jest ona KOJA je prisutna, i

kada nije kraj nas u neposrednoj blizi-ni. Ona je u nekima toliko prisutna dase ne odvajaju ni kao odrasli od njezinehaljine, suknje, tako se barem kaæe. ToveÊ daje na znaËenje da smo se vezaliuz nju, a da zapravo nismo shvatilinjezinu ljubav, KOJU je u nas toËila ipokazivala vjeπto poput najboljegtkalca. Njezina me je ljubav uvijekradovala, ne samo zato πto je bilanamijenjena meni, veÊ πto je taljubav bila uvijek ona, koja me jeupuÊivala na druge. Barem sam jetako shvatio, kad je ohrabrivala dase nasmijem jer sam i drugima, a dato tada nisam ni bio svjestan, davaosnagu! Njezinu snagu! Ona KOJA jenenadomjestiva. Ona KOJA jeohrabrivala! Ona KOJA je mojamajka!

Koja god rijeË bila upuÊena ljudi-ma, uvijek poËinje rijeËju koju samprvu nauËio. Mama koja me jenauËila prve korake je ona KOJAme je nauËila hodati i u æivotu.Hrabro, odvaæno... Ponekad seudaljavala da steknem sigurnost, aliuvijek prisutna kada sam bio navagi, pasti ili se odræati! Ona je ona,KOJA je jednostavno ona, KOJA jeljubav mi dala, ljubiti me nauËila, ljubavme nauËila davati drugima.

Iz svega do sada, da se ne ponavljam,daje se naslutiti da me ona prva uspjelaobuhvatiti i obuhvaÊa cijeli moj æivot.Ne da se nisam odvojio od nje jer fiziËkijesam, veÊ je ona koja obuhvaÊa mojæivot, a æivot nije samo ono πto se vidi!ObuhvaÊa ona cijeli moj svijet i obuh-vaÊa svakoga njegova mama.Odnosno, njezina ljubav obuhvaÊa izahvaÊa i prihvaÊa, kada sam nesh-vaÊen i neprihvaÊen i uhvaÊen u laæi.Ona je ona koja me je nauËila razumjetida ljubav prihvaÊa i obuhvaÊa dijelove,koje Ëovjek inaËe u svom æivotu sam nemoæe prihvati ili protumaËiti. NauËilame svojim obuhvaÊanjem mene obuh-

vatiti ljude oko sebe.Pitate kako je i zaπto neki Ëovjek

dobar? Imao je dobru mamu, rekaobih...

Majka ‡ rijeË koja obuhvaÊa svusnagu, ljubav i ljepotu æivota

Ne treba niπta reÊi veÊ si malo prib-liæiti onaj susret jedne Æene i njenogSina, kada je bio odbaËen i gaæen,udaran i posramljen kao najveÊiZloËinac ljubavi, koju je imao od Oca ikoju je majka Njegova Ëuvala i prebi-rala u srcu!

Koju snagu? SVU! Cijelu snaguljubavi, koja mu je dala æivot! Dala muje æivotnu snagu da nastavi iz blata ipada! Treba li napominjati πto suznaËile majke, koje su doËekivale rat-

nike s bojiπta!? Treba li spominjatisnagu koju daje ljubav æene, koja vaspozna bolje od vas samih!?

OsjeÊaj koji daje mama u prvim god-inama æivota je prevaæan! On je pre-vaæan... ©to nam znaËi majka, znamoponajprije kada je nema uz nas, anismo se sjetili zahvaliti joj za svetrenutke kojima nas je njeæna i ozarenalica prihvaÊala i davala snagu, odnosnoupuÊivala na onu vjeËnu ljepotu. Kadabi se rijeËima moglo prikazati πto miznaËi majka, onda biste ostavili svepostrance i ne biste primijetili onu æenukoja stoji iza vas i prati vas i raduje sesvakom vaπem uspjehu!

Kako izgleda moja majka? Kako bihvam je najbolje opisao!? Imate majku ili

nekoga tko vam je kao majka? Morateimati to iskustvo! Morate imati iskustvoda ste voljeni i da za to ne morate niπtaplatiti. NeÊe vam kamate uraËunati! Ne,majka to ne Ëini! Ona daje! Dakle, usu-dio bih se reÊi da je majka najljepπezanimanje, oprostite ali joπ viπe od zan-imanja, ZVANJE, koje netko dobije kaodar od Boga!

Pripazite vi koji niste majke, na majkeoko sebe! Zahvali Bogu za svaku majkukoja daruje æivot i koja je jednostavnoona koja jaËa, ljubi i daje ljepotu æivotu!


Majka

Majka je jedinstvena i nezamjenjiva.Osoba koja je uvijek uz nas, osobakoja nas bodri, osoba koja nasuzdiæe kad zaboravimo letjeti…Jednom rijeËju, osoba koja nas voli.Majci moæemo reÊi sve i ona Êe namuvijek pomoÊi, nikad nas neÊeodbiti, ali moramo znati da je njojnekad teπko, da i ona nekad prolazikroz teπka vremena, pa i mi tre-bamo pripaziti na svoja djela, da neuËinimo neπto πto bi ju joπ viπe baci-lo u depresiju. Ja jako volim svojumajku i ne mogu zamisliti æivot beznje, a i ne æelim. Takav æivot je stoposto grozan i onoj djeci koja tajæivot æive, stvarno je teπko. Majka… Ona je sunce koje obasjava naπæivot, ona je za nas neka vrstaanela… Ona je æena koja nas jedovela na ovaj svijet i zato joj uvijektrebamo biti zahvalni i zahvaljivatijoj Ëitav æivot, a to Ëinimo samo tako

da joj uzvraÊamo svu ljubav koju je onanama ikad pruæila…

N.N.

Moja majka

Ona me je na ovaj svijet donijela, oname je svojim mlijekom hranila, u svo-jem naruËju πtitila, noÊu nada mnombdjela. Kad mi je bilo loπe, ona metjeπila, milovala i lijepim rijeËima smiri-vala. Ona se ærtvovala za moje dobro.Za moje dobro noÊu nije spavala, samoda bi meni æeljeno pruæila. Mojamajka... Ona je vrijedna ljubavi, vrijed-na poπtovanja. Moja prijateljica... Krajnje ne moram skrivati suze, bol, æalost,

20 PUTNIK 3 / 2004

sreÊu, ljubav. Ne moram skrivati svojepravo ja... Ona ti jedina iskreno govorio tvojim manama i vrlinama, o dobru izlu, o ljubavi i patnji, o uspjesima ipadovima, o æivotu. Za mene je mojamajka najbolja osoba na svijetu i njunajiskrenije volim i poπtujem. Ona mije pruæila πansu za æivot. ©ansu da i japostanem majka, da i ja doæivim velikumajËinsku ljubav... Pa zato moja majko,ja te volim iz svog srca, i iz dubine duπemojeg postojanja!

Marina

Moja majka

Moja majka Nada radi kao agronom upoljoprivrednom duÊanu Pavin. VraÊase kuÊi u pola pet, a nekad i kasnije.No, tada ne ide spavati, nego brine zamene i brata.

Kad se vrati kuÊi, doËeka je mnogoposla. Treba oprati rublje, oËistiti kuÊu,kuhati veËeru i joπ mnogo stvari, kojene stanu na papir. Moja mama imaodmora samo nedjeljom, kada ne moraiÊi na posao, no i tada mora obaviti sveone poslove koje preko tjedna nijestigla.

Moja mama je dobra i blaga. Onasvima voli pomagati. Najviπe pomaæemeni i bratu. ©to god ne znamo, mamu

uvijek, ali baπ uvijek moæemopozvati u pomoÊ. Dok je bakabila u toplicama, mama je usta-la u pet ujutro, kako bi namskuhala ruËak, a spavati je iπlakasno naveËer. Kada moj brat ilija imamo roendan ili nekoslavlje, mama se uvijek potrudida nam je πto bolje. Ona brineda sam uvijek Ëista, ureena isretna. Kad nisam dobra ilineπto krivo uËinim, mama senaljuti na mene, ali ta ljutnjavrlo brzo proe.

Najdraæe mi je to πto mamaima povjerenja u mene. Ja svojumamu jako volim i ne bih jemijenjala za sva blaga ovog svi-jeta.

Sara CelinπÊak, 5. f

Moja mama zove se Slaana.Ona je jako dobra i draga.Stalno se smije i uvijek je dobrevolje, makar je u srcu ponekad

tuæna. Moja mama jako voli djecu, a idjeca nju. Ona svakom djetetu znapriÊi. Moja mama je stroga, voli red idisciplinu, ali ja znam da ona to Ëini zamoje dobro. Ako vidi da neko dijeteradi neπto πto ne treba, mama uvijekupozori to dijete. Ali unatoË tome, sva

je djeca jak vole. Moja mama se znaprikloniti i starima i mladima. Mamavoli biti okruæena s ljudima koji ju vole,a i koje ona voli. To je Ëini sretnom. No,πto drugo mogu reÊi, nego da je mojamama najbolja mama na svijetu!!

Mirela KovaËeviÊ, 8. a

Moja mama

Moja mama je dobra. Ona je jakobriæna. Jako se brine za mene. Njena jeljubav neizmjerna. I ja nju jako volim.Njeno je lice puno topline, a oËi jojizdaju blagost. Moja mama je najboljamama na svijetu.

Karla LovasiÊ, 3. a

Imam jednu duπu

Imam jednu duπu πto me mnogo voli

I koja me stalno briænom miπlju prati,

Imam jednu duπu πto se za me moli,To je moja

Mati!

Ja ne znam za ljubav iskreniju, jaËu,Nit za rijeËi πto su toplije no njene,Ja znam da bi mnogo, vrlo mnogo

dala,Samo da joj dijete na kriv put

ne skrene.

Kad napuste svi me πto mi vjerni bjehu,

Usamljeno srce presjetno zaboli,Onda ona doe i uz mene sjedne;

I ja vidim da me joπ jedino ona,Ona vjerno voli.

Njoj poznate nisu te otmjene fraze,Koje ljudi rabe kukavni na djelu,

Ona nije iπla u visoke πkole,VeÊ mi zbori prosto, kao πto se

zboriObiËno na selu.

Zato moju duπu kad napuste ljudi,I kad tako doe iznenada tama

Ne prevlada oËaj, jer osjeÊa stalnoDa je netko uz nju i da nije sama.

Imam jednu duπu πto me mnogovoli

I koja me stlano briænom miπljuprati,

Imam jednu duπu πto se za me moli,A ta duπa dragaTo je moja mati!

Ante JakπiÊ

PUTNIK 3 / 2004


Stalno me neπto kopkalo, govorilo mi, napiπi neπto za“Putnik”, a ja ne znam πto. Tada sam se sjetila i zamolilasvog najboljeg prijatelja Isusa za pomoÊ i rijeËi su potek-le...

Gledam oko sebe i vidim mnogo ljudi hladna pogledai to me boli. Moj jadan i ispaÊeni hrvatski narod luta.

Zar ste zaboravili da smo odabrani, da imamo svojanajveÊeg zaπtitnika, svoga Boga, Isusa Krista? Ne hodajbesciljno, okreni se svome izvoru! Tako moÊnog zaπtitni-ka imamo, najveÊeg na svijetu... On Ëeka strpljivo inenametljivo da mu se obratiπ...

Molimo ljudi, molimo Gospodina naπega Isusa Krista,obratimo mu se! Toliko nas je volio da je za nas æivot daona kriæu da nas spasi.

Padamo pod teretom grijeha. Grijeh nas uniπtava. Bitgrijeha je u tome, πto se Ëovjek odvojio od svoga stvoritel-ja Boga. »ovjek ne moæe bez Boga, kad bi to bar shvatio.Tko prije shvati prije Êe biti spaπen.

Ljudi su tako ogorËeni, jadni, govore kako viπe nemogu dalje, ne znaju kako, ali ja znam, ËovjeËe! Shvati da nemoæeπ sam, shvati da si malen i bespomoÊan bez naπegGospodina Boga. Pa veÊ sutra moæeπ zavrπiti pod kotaËimanekog automobila i πto onda? HoÊeπ da ti duπa izgubljenaluta zauvijek? Spasi se, obrati se, Gospodin samo Ëeka da gazamoliπ za pomoÊ! Hrvatsku smo oslobodili, ali sada tre-

bamo osloboditi hrvatskog Ëovjeka od njega samoga, iznu-tra, i sve ljude dobre volje osvijestiti.

Oslobodi duh, oËisti duπu od grijeha, tada si slobodanËovjek! Vjeæbaj se u vjeri, uËvrsti je, stalno si govori: Ja vjeru-jem u dobro i æelim drugima dobro! Opraπtaj drugima, tadasi sebe oslobodio... Za sve nevolje svijeta imamo rjeπenje.Sve nam je na dohvat ruke, sve nam je dano, samo trebaπpruæiti ruku i zatraæiti pomoÊ od Isusa.

Imamo Bibliju, Sveto Pismo, sve odgovore Êeπ naÊi tamo,vjeruj! Poπtuj deset Boæjih zapovijedi!. NauËi moliti krunicu!Dana su nam najmoÊnija oruæja svijeta, samo ih trebamokoristiti...

Vjeruj! Probaj! Nemaπ πto izgubiti... Uvijek se moæeπ vratitina staro...

Krunica je nevjerojatno oruæje protiv zla. Vjeruj! UËi svojudjecu!

Svaka nas rijeË Novog zavjeta lijeËi.«Sve πto Isus zabranjuje ili zapovijeda jest ljekovito, to je

uvijek lijek.flMoæda ga ne razumijemo kao takvog, ali uzmimo ga...

Razumijeπ li se u sastav tableta koje ti lijeËnik propisuje?Ne... Imaπ povjerenja u lijeËnika.

Kad Isus kaæe: oprosti bliænjemu, priznaj svoje grijehe,ljubi bliænjega, moli za svoje neprijatelje, on ne objaπnjavaetiËko naËelo i uzor, nego daje recept.

Neprijatelja mogu uniπtiti tek kad ga ljubim, kad premanjemu osjeÊam samilost. Nama je dosta teπko shvatiti, ali kad

Isus kaæe, to jezakon! Mir se nepostiæe oruæjemnego ljubavlju.

Ne srami se i neboj se svjedoËitisvoju vjeru!Ponosno hodiuzdignuta Ëela, jervjera te tvojaspaπava... Ako ti serugaju, ako ti sesmiju, jadni oni,æali ih, jer ti znaππto oni propuπtaju.Rekao je Isus:«Blago onima kojibudu progonjenizbog imena mogafl.

Probudi se mojhrvatski narode i svi vi ljudi dobre volje! Moæemo biti prim-jer drugima, moæemo biti najbolji uz naπeg prijatelja IsusaKrista.

Beskrajnom ludom ljubavlju Bog je odluËio spasiti Ëovje-ka... Sjeti se da smo odabrani!

Verica Divjak

PUTNIK 3 / 2004

Sjetite se da smo odabrani

RAZMI©LJANJE ...

21

U godini blaæenog Augustina KaæotiÊa

22 PUTNIK 3 / 2004

ZagrebaËka biskupija postoji viπeod devet stotina godina. U toj dugoj iburnoj proπlosti imala je mnogo bis-kupa i nadbiskupa, koji su svojim kre-posnim æivotima, uËenoπÊu i apostol-skom revnoπÊu vodili od Boga impovjereno stado. Meu njima poseb-no odskaËe lik blaæenog AugustinaKaæotiÊa, sveca koji na zadivljujuÊinaËin povezuje sjever i jug Lijepe na-πe, te koji je poput Spasitelja «proπaozadovoljan ËineÊi dobro.fl(Dj 10, 38)

Augustin se rodio u Trogiru oko1260, a bio je iz patricijske obiteljiKaæotiÊ. Otac Nikola bio je poznat

kao ugledanposlovan Ëov-jek, a majkaRadoslava (r.Saladini) isti-cala se kre-posnim æivo-tom i u duπuA u g u s t i n augradila je os-jeÊaj dobrote,pravednosti iljubavi premas i r o m a s i m a .Augustin je umladenaËkojdobi odluËiouÊi u red pro-p o v j e d n i k a .Iako su domi-nikanci u tovrijeme imalikuÊu u Trogi-ru, vjerojatnijeje da je Augus-tin u samosta-nu bio u Spli-tu, gdje je kaomladi redov-nik stekao isva znanja.

U povijes-nim se vrelima

Augustinovo ime prvi put spominje28. listopada 1286. u oporuci StaneSaladini, koja je svom unuku ostavila50 libara za nabavu knjiga. Kada je1286. krenuo na put u Pariz na studij,napali su ga plaÊenici obitelji Casate,æeljni osvete zbog smrti preminulogmilanskog kardinala, koji je bio Ëlannjihove obitelji. S njim je bio tada bratJakov Ursini koji je smrtno pogoen,a Augustin je zadobio teπku povreduglave te ostao leæati u snijegu. Naπaoga je Paganus de Petra, koji ga je pre-veo u dvorac Rebeco gdje je bio nje-

govan. Brat Augustin je kasnije postaobiskup i proslavio se mnogim Ëudesi-ma.

Bio je izuzetno cijenjen u europ-skim intelektualnim krugovima narazmeu izmeu 13. i 14. stoljeÊa. Me-u brojnim Augustinovim prijateljimaistaknuto mjesto pripada Nikoli Bo-ccasiniju, koji je naπeg blaæenikaupoznao dok je bio vrhovni starjeπinadominikanskog reda. Godine 1301.kardinal Boccasini ukljuËio je Augus-tina u poslanstvo, koje je kao papinlegat predvodio u Hrvatsku i Ugarsku.Boccasini je 1303. postao papa Bene-dikt XI, a KaæotiÊu je tada povjerioupravu ZagrebaËke biskupije. Papa jeKaæotiÊev izbor za zagrebaËkog nad-biskupa obrazloæio ovim rijeËima: «Ubuli od 9.12.1303. … upravljamo oËinaπe pameti na tebe, Ëlana Reda bra-Êe propovjednika, kojeg uoËismo kaouËena Ëovjeka ureπena ozbiljnoπÊuponaπanja, zauzeta za duhovne stvari,vjeπta u vremenitim stvarimafl.

Nakon πto je proglaπen za biskupa,zapoËeo je svestranu obnovu svojeprostrane biskupije. Provodi obnovubogosluæja, uvodi obavezni zajedniË-ki Ëasoslov za sve Ëlanove Kaptola.

Biskup Augustin je bio posebno bli-zak najsiromaπnijima, s kojima je dije-lio svoje biskupske prihode. Poklo-nio je 22. svibnja 1320. svoj posjed»azmanskoj æupaniji.

Povijesna vrela svjedoËe da je bis-kup KaæotiÊ bio oduπevljeni pobornikhodoËaπÊa i liturgijskih okupljanja na-roda, koji na taj naËin javno potvru-je svoju vjeru. Svestrano zanimanjebiskupa KaæotiÊa oËituje se u njego-voj rukopisnoj ostavπtini u kojoj su se‡ prema Ivanu GoriËkom ‡ nalazileknjige iz podruËja slobodnih vjeπtina,medicinski rukopisi, djela iz crkvenoggovorniπtva, pravni i teoloπki spisi inove legende. Desetak kodeksa iz

U godini blaæenog Augustina KaæotiÊa

SVJEDOCI VJERE

Augustinove osobne knjiænice i danasse nalazi u trezoru Metropolitane.

Blaæeni KaæotiÊ usmjerio je svojenapore da u domaÊoj sredini obnovi ireformira πkolstvo, teæeÊi vjerskom ikulturnom prosvjeÊivanju zaostalog isiromaπnog naroda. S njime je zapo-Ëelo novo razdoblje u æivotu Zagre-baËke biskupije. KaæotiÊ je svoju bis-kupsku Ëast i ovlasti æivio kao sluæe-nje svojem narodu u punoj odgovor-nosti svojega poziva. Zato se i govorio KaæotiÊevom vremenu ZagrebaËkebiskupije. ©kolski program KaæotiÊe-va vremena slijedi klasiËnih sedam«slobodnih vjeπtinafl (literarni smjer:gramatika, retorika i dijalektika; znan-stveni smjer: aritmetika, geometrija,glazba i astronomija).

Augustin KaæotiÊ pripada uskomkrugu uËenih ljudi srednjega vijeka,koji pridaju vaænost pro-uËavanju prirodnih zna-nosti i medicine. Ime bis-kupa KaæotiÊa vezano je iuz izgradnju razliËitih po-vijesnih znamenitosti. Ve-zano je i uz legendu onajpopularnijem zagre-baËkom zdencu Mandu-πevcu. KaæotiÊeva spisa-teljska djelatnost zadire usam poËetak teoloπkemisli u Hrvata. Njegovaizlaganja o pitanjima krπ-tavanja slika i drugimoblicima praznovjerjaodraz su poznavanjavjerskih prilika u Hrvat-skoj.

Augustin polazi odanalize pojma krivovjerjai dokazuje da on u sebiukljuËuje krivo miπljenjeu razumu i tvrdoglavost uvolji glede vjerskih istinai morala.

Gatanje ili bajanje defi-nira kao nedozvoljeno is-traæivanje buduÊnosti,koja se ne mora ostvariti.Ako se do nekog uËinkadolazi uzroËnom spozna-jom, onda to nije gatanjenego umijeÊe.

Pod zazivanjem duho-va podrazumijeva zaziva-nje zlih duhova da se is-pune naπe æelje.

Svetogre ‡ smatra da su to uvredeBoga i Bogu posveÊenih stvari...

Augustin optuæuje astrologe kadpomoÊu slika izvode Ëarolije i takopostignute uËinke proglaπavaju dje-lom nebeskih sila.

KaæotiÊ jasno propovijeda, navijeπtablage vijesti. Umoren je u Luceri i od-mah nakon pokopa ljudi su ga smatra-li svecem.

Od 1700. papa Inocent XII odobra-va javno πtovanje Augustina KaæotiÊa.KaæotiÊev æivot i predani sud nisu os-tali nezamjetljivi kod vjernika. O nje-govoj uËenosti i svetosti piπu mnogisuvremenici i kasniji pisci.

Godine 1986. utemeljena je Zajedni-ca apostolskog æivota bl. AugustinaKaæotiÊa.

Svjedoci smo milosnih usliπanja pozagovoru blaæenog Augustina Kaæoti-

Êa, s kojim je javnost upoznata prekoglasila «Blaæeni Augustin KaæotiÊfl. Au-gustinovo i naπe vrijeme imaju punosliËnosti te nam je radi toga on veomablizak. Nakon prestanka rata predsto-ji obnova hrvatskog naroda u duhov-nom i materijalnom smislu. U toj kor-jenitoj obnovi uzor imamo u uËenomtrogirskom dominikancu i zagrebaË-kom biskupu, koji je svim silama nas-tojao ukloniti ili bar umanjiti bijedu,zalaæuÊi se za sveopÊi preporod vlas-titog naroda.

Trebali bismo zduπno i sa svom svi-jeπÊu slijediti primjer blaæenog Augus-tina KaæotiÊa, sveca i Ëovjeka koji je upovijesti hrvatskog naroda i Crkveugradio sav svoj svetaËki æivot i rad.

Kristijana BaniÊ, vjerouËiteljica

PUTNIK 3 / 2004

SVJEDOCI VJERE

23

Roen je 15. travnja 1919. u PribiÊu, aza prezbitera je zareen 15. srpnja 1945,u teπkim vremenima za KatoliËku CrkvuHrvata.

Za biskupa je zareen 1964. za vrijemeII. Vatikanskog koncila, a to je bilo vrije-me kada se katoliËka Crkva otvarala svi-jetu. Godine 1970. Franjo KuhariÊ ime-novan je za zagrebaËkog nadbiskupa.Kardinal je postao 1983, tada ga je PapaIvan Pavao II. uvrstio u kardinalski zbor.Umirovljen je 5. srpnja 1997, a sluæbu za-grebaËkog nadbiskupa preda je mons.Josipu BozaniÊu 4. listopada 1997. Se-damdeset i peti apostolski nasljednik pr-vi je uËitelj vjere u mjesnoj Crkvi. Neu-morno je propovijedao u svim dijelovi-ma ZagrebaËke nadbiskupije, ali i izvannjenih granica, pa i izvan domovine.Osobito je rado pohodio hrvatske vjerni-ke na svim kontinentima. Kardinal Ku-hariÊ bio je jako zaokupljen Ëovjekom.Æelio mu je dobro ne samo na Zemlji ne-go i u vjeËnosti.

ÆiveÊi otvorena srca i otvorenih oËijusvoje doba, kardinal KuhariÊ neumornoje i proroËki otkrivao prave vrijednosti,pravu istinu i pravi put Ëovjeka.

Bio je sveÊenik i Ëovjek osobne dubo-ke zdrave poboænosti, osobito molitve.Redovito je molio krunicu i meditiraonad tekstovima Sv. Pisma. To je praktici-rao cijeli svoj æivot unatoË brojnim oba-vezama. Slobodno vrijeme bi koristio zaËitanje najkvalitetnije duhovne literature.Propovijedi nikad nije Ëitao, a one suuvijek odisale duboko misaonoπÊu, du-hovnoπÊu, uvjerljivoπÊu i jasnoÊom eva-neoske istine.

Blagopokojni kardinal bio je sveÊeniki biskup duboke osobne i proæiv-ljene vjere, koju je svjedoËio jasno-Êom svojih stavova, uvijek na stra-ni Boæjoj, u obrani Evanelja i Crk-ve, kao i svog naroda, braneÊipravdu, æivot, moral i istinu o apos-tolskoj Boæjoj istini. Zastupao je ibranio krπÊanska naËela na svimapodruËjima nacionalnog, crkve-nog, druπtvenog, obiteljskog iosobnog æivota.

Stoga ga je hrvatski narod prih-

vatio kao simbol domoljublja i zdravogæivota. Kardinal je Ëesto odlazio u posje-te bolesnicima, posjeÊivao je branitelje iranjenike.

Bio je strpljiv Ëovjek koji je opraπtao,ali je i od naroda traæio da opraπta i mo-li.

Bio je i velik karitativac te je istinski æi-vio Isusovu poruku: «… neka ne zna lje-vica, πto Ëini desnica.fl

Svoju je mirovinu dijelio s onima, kojisu god zakucali na vrata njegova dobrogi dareæljivog srca. Na srcu su mu bile iobitelji sa mnogobrojnom djecom. I nji-ma je svesrdno pomagao, dajuÊi i zadnju

kunu iz ladice svog radnog stola. »estoje znao reÊi: «Nije dobro potrebnima di-jeliti puke fraze i suosjeÊati s njima, negoim to treba i djelima pokazati, tj. da smos njima i da razumijemo njihove tegobe,bile one financijske, bilo neke druge.fl

Do svog umirovljenja bio je kancelarKatoliËkog bogoslovnog fakulteta u Za-grebu, te je mudro i odluËno stajao izatog fakulteta u teπkim i prijelaznim vre-menima hrvatske demokracije.

Bio je nadbiskup koji je uvijek imaovremena za ljude. Primao je ljude razliËi-tih uvjerenja i pogleda na svijet i za sva-koga je imao poneku rijeË, koja bi ostalau «srcufl. Njegovo rodoljublje nije bilo is-kljuËivo veÊ je podrazumijevalo Ëovje-koljublje, poπtujuÊi svjetonazorskoopredjeljenje Ëovjeka.

Ljudi su ga spontano prihvaÊali, nezbog toga πto ih je fascinirao svojim rije-Ëima i obeÊanjima, veÊ zbog toga πto sumu jednostavno vjerovali.

Po Ëemu Êemo ga posebno pamtiti?Bio je pastir koji nije okupljao samo sta-do Crkve koju je posjedovao, nego je biopastir cijelog hrvatskog naroda. Dosto-janstveno i hrabro je govorio istinu i on-da kada je to bilo uistinu opasno. S punoljubavi je govorio mladima, te o njiho-vom æivotu i potrebi da saËuvaju ËistoÊui dostojanstvo. S puno ljubavi se obraÊaoi obiteljima jer je i sam bio iz brojne obi-telji. Bio je trinaesto dijete. Znao je da hr-vatski narod ne moæe opstati bez obite-lji. Takoer je imao divne propovijedi,obiËno nadahnute mislima Sv. Pisma,nad kojim je jako Ëesto meditirao. Kakose joπ 1997. povukao u mirovinu i nakontoga se jako malo pojavljivao u javnosti,

srca mnogih ljudi ispunila je tuga,kada su Ëuli vijest da je Kardinalblago u Gospodinu preminuo 11.oæujka. Od tada su evo veÊ proπledvije godine, ali Kardinalova lju-bav za nas ostavila je vidljive tra-gove i u Crkvi, i u obitelji, i u dru-πtvu.

Neka poËiva u miru!

Kristijana BaniÊ, vjerouËiteljica

Franjo kardinal KuhariÊ (1919-2002)

24 PUTNIK 3 / 2004

SPOMEN NA ...

U nedjelju 28. prosinca 2003. u 82.godini æivota i 56. godini sveÊeniπtvaumro je u SveÊeniËkom domu u Za-grebu Branimir ©timac, sveÊenik, kojije sluæbovao u Poæeπkoj biskupiji, arodio se u naπoj æupi Jastrebarsko, 8.kolovoza 1922. u CvetkoviÊu, od ocaAntuna i majke Franciske ro. ©timac.PuËku πkolu polazio je u rodnomCvetkoviÊu, a potom NadbiskupskuklasiËnu gimnaziju u Zagrebu, na ko-joj je poloæio ispit zrelosti 1942. Stu-pio je u Nadbiskupsko bogoslovnosjemeniπte u Zagrebu 1943. Na Kato-liËkom bogoslovnom fakultetu zavr-πio je studij teologije od 14 semestarate ga je 29. lipnja 1948. zagrebaËki po-moÊni biskup dr. Franjo Salis ‡ Seeviszaredio za sveÊenika.

Kao kapelan sluæbovao je 1949. uVisokom, 1950. u Svetom Ivanu u Za-grebu, otkud je te iste godine otiπao uvojsku i ostao do listopada 1951, kadje ponovno nakratko bio kapelan u

Visokom. Od studenoga 1951. pa do1953. bio je kapelan u Mihovljanu, dabi od 1953. do 1955. bio kapelan uOriovcu, gdje je u travnju 1954. na-kratko bio i privremeni upravitelj æu-pe. Iz Oriovca je 1956. godine otiπao uPleπivicu kao upravitelj æupe, odaklese te iste godine ponovno vratio zaupravitelja æupe u Oriovac. Te iste1956. godine na nekoliko mjeseciprivremeno mu je bila povjerena iuprava æupe Nova Kapela, dok je æup-nik Augustin Kralj bio u zatvoru. Go-dine 1967. bio je imenovan æupnikomu Oriovcu i kao takav je djelovao u tojæupi sve do ljeta 1993. Njegovom zas-lugom osnovana je 1967. æupa Luæani,a 1993. æupa Brodski Stupnik, koju jenakon Ëetrdeset godina boravka uOriovcu preuzeo kao prvi upravitelj uljetu 1993. i vodio je do svog um-irovljenja u sijeËnju 1996. Otada dosvoje smrti æivio je u SveÊeniËkom do-mu u Zagrebu. Bio je sveÊenik vjeran

svome poslanju, poærtvovan u pasto-ralnom radu, trajno vezan za knjigu iuËenje stranih jezika, neupitne du-hovnosti i jasne crkvenosti.

Sprovod je bio u njegovoj rodnojæupi Jastrebarsko. U cistercitskoj crkvisprovodnu misu predvodio je poæeπkibiskup dr. Antun ©kvorËeviÊ uz kon-celebraciju dvadesetak sveÊenika,meu kojima su bili æupnici æupa ukojima je on sluæbovao: Mirko Rogi-niÊ iz Brodskog Stupnika i ZvonimirMarjanoviÊ iz Oriovca, zajedno s bro-jim vjernicima i sveÊenicima jaskan-skog dekanata. Na misi je pjevao Æup-ski crkveni zbor sv. Nikole Jastrebar-sko.

Nakon toga sprovodna povorkakrenula je iz cistercitske crkve premagroblju u CvetkoviÊu, gdje je ukopanu obiteljsku grobnicu.

Preuzeto iz Glasa koncila, broj 2(1542), godiπte XLIII.

Branimir ©timac,sveÊenik

Obiteljska zajednica

«Crkva je plodna zemlja, bogata velikomraznovrsnoπÊu. Pogledaj tu, proljetne pu-poljke djeviËanskog æivota. Pogledaj tamo,kao u nekom vrtu, teπki plodovi udoviπtva.Pogledaj napokon æetvu Crkve, koja ispunjaspremiπte svijeta preobilnom ljetinom braË-noga æivota i muljaËe Gospodina Isusa,koje se prelijevaju trsovim sokom. Gle-daj kako su preobilni plodovi æenidbeæivljene u punoj vjernosti.flAmbrozije

Dragi æupljani!S radoπÊu moæemo reÊi da u naπoj æupipostoje braËni parovi, koji su odluËili bi-ti plodne mladice na trsu Gospodinovavinograda. To znaËi, da je naπa obiteljskazajednica zapoËela sa radom i do sadaodræala nekoliko susreta. Prve «mladicefl,koje su odluËile i same biti plodnije i svojim«sokomfl braËnog æivota obogatiti svoje bliæ-nje, smo mi parovi ‡ «vikendaπifl - ËlanoviHrvatske zajednice braËnih susreta. Za krat-ko vrijeme nas veÊ ima 9 parova, a uz nas su

joπ æupnik Stjepan RoæankoviÊ i Ë.s. PaulaPuzjak. Pridruæili su nam se i neki parovikoji nisu vikendaπi. Kao πto je utvreno us-trojstvom zajednice susreti imaju molitveni iradni dio, a zavrπavaju druæenjem. Okuplja-mo se jednom mjeseËno, osim ako ne iskrs-ne radostan trenutak, koji æelimo meusob-no podijeliti. Krenuli smo uz rijeËi: «Gdje su

dvoje, ili troje u moje ime…fl i nije nam æao.Svaki brak i svaki braËni drug ima svoje vri-jednosti i posebnosti, koje je vrijedno podi-jeliti s bliænjima. Tako Êemo se meusobnoobogaÊivati, viπe uvaæavati, meusobno po-

magati i tako pomagati stvaranju stabilnijebraËne i obiteljske zajednice u æupi.Dragi naπi braËni parovi, bez obzira kolikobraËnog staæa imali, uzmite si malo vreme-na za sebe i doite, pridruæite nam se, zajed-no Êemo veselije, kvalitetnije i konkretni-je...Ne moæemo govoriti o kvaliteti obitelj-skog æivota, ako mi ‡ braËni par ‡ koji smo

temelj obitelji nismo stabilni, Ëvrsti, si-gurni i ne ljubimo se onakvom ljubav-lju kakvom nas On ljubi.

Zato doite! Pogledajte! Ostanite!

I na kraju, u stvari na poËetku, bio vamblagoslovljen i sretan Uskrs u svakomdjeliÊu vaπeg æivota!

Uz ove Salomonove rijeËi s radoπÊu vaspozdravljam i joπ jednom pozivam danam se pridruæite.

«Dao si svoje srce Gospodine, svojim vjerni-ma, nikada neÊe biti neaktivno i besplod-no… Tvoj peËat je znak, njime su oznaËenatvoja stvorenja.fl

Smiljana PopoviÊ

PUTNIK 3 / 2004 25

SJEΔANJE NA ...

DOGA–ANJA U ÆUPI

26 PUTNIK 3 / 2004

KONCERT MIROSLAVA ©KO-RE U DVORANI O© JASTRE-BARSKO

Koncert je odræan 22. 01. 2004. u20,00 sati u sportskoj dvorani O©‘’Ljubo BabiÊ ‘’ u Jastrebarskom. Kon-cert je imao dobrotvorni karakter. Nai-me, M. ©koro poklonio je svoj koncertza izgradnju vojne kapelice Sv.Sebasti-jan.

Ovogodiπnja proslava Sv. Sebastija-na, zaπtitnika vojne kapelanije DoËas-niËke πkole 20. 01. 2004., bila je takokoncipirana da smo slavili dan kapela-nije u tri dana:

1. dan ( 19. 01 04. ) bila je duhovnaobnova za sve Ëlanove kapelanije. Vo-ditelj je bio p. Mijo NikiÊ, a tema je gla-sila:’’ Ljubav i praπtanje u meuljud-skim odnosima’’. Oni koji su bili napredavanju i bili sudionici kratke dis-kusije bili su potaknuti da i sami neπtoËine na tom planu.

2. dan ( 20. 01 04.) proslave dana ka-pelanije, protekao je u sveËanom slav-lju sv. Mise koju je predvodio gen. vi-kar mons. Josip ©antiÊ zajedno sa se-

dam sveÊenika koncelebranata. Pod sv.Misom pjevao je zbor æupe Sv. Nikole ‡Jastrebarko i operna pjevaËica Valenti-na FijaÊko. Nakon euharistijskog slavljabio je kratki koncert operne pjevaËiceValentine.

3. dan proslave ( 22. 01. 04. ) bio jedobrotvorni koncert Miroslava ©kore .

Koncert je bio izuzetno dobro osmiπ-ljen i izveden, popraÊen ovacijamabrojnog gledateljstva. Smatram da su seposjetitelji dobro odmorili, raspoloæili idobro djelo uËinili. Joπ jednom bih sezahvalio gospodinu Miroslavu ©korikao njegov nekadaπnji kapelan i vjero-uËitelj!

Svim Jaskancima, gradskom pogla-varstvu, radiju Jaska kao i æupniku injegovim suradnicima veliko iiskreno HVALA!

Sveta Misa kojom se obiljeæ-io zavrπetak 27. naraπtaja Te-meljne doËasniËke izobrazbe i10. naraπtaja Viπe doËasniËkeizobrazbe sluæena je 04. velja-Ëe 2004. godine.

***Susret direktora papin-

skih misijskih djela 12.veljaËe 2004. godine obi-ljeæen je koncelebrira-nom Svetom Misom .

***Euharistijskim slavljem

16. veljaËe 2004. zapoËeoje izobrazbu 28.naraπtajTDI i 11. naraπtaj VDI.Vojni kapelan odræao jeuvodni sat sa svakomskupinom gdje je polaz-nicima predstavljena ka-pelanija isadræaji koje ka-pelanija nudi.

p. Ante Vukoja(vojni kapelan)

Biblijska grupa

Svi koji osjetite potrebu za razumije-vanjem Boæje rijeËi, koja nam je kaoblagodat s neba zapisana u Svetimknjigama Biblije, pridruæite nam se iprovjerite, nije li upravo ova zajednicaVaπ put shvaÊanja Boæje rijeËi, upuÊenesvakom pojedincu ponaosob.

Æelite saznati: - πto je Biblija?- kako se Ëita?- razmatranje tekstova- posadaπnjenje teksta

za ovo naπe vrijeme

Doite svaki petak u 20 sati!

VIJESTI IZ KAPELANIJE SVETI SEBASTIJAN

DOGA–ANJA U ÆUPI

I u kapeli Sv. Mirka uCvetkoviÊu odræana jetrodnevnica. »lanovi Molit-vene zajednice Bl. A. Stepi-nca okupljali su se u svojojkapeli i kroz tri dana po-sebno su upuÊivali molitvesvom zaπtitniku.

Prve veËeri, u subotu,imali smo klanjanje Presve-tom. U tiπini srca s mislimana muku Isusa Krista i na-πeg Blaæenika, preporuËilismo im sve svoje potrebe,boli i teπkoÊe.

U nedjelju smo se okupili prije Sv. Mi-se te uz Otajstva krunice svjetla i Molit-vu Bl. A. Stepincu, uputili svoje molbe izahvale za usliπane molitve.

TreÊeg dana smo uz krunicu i razma-

tranje Oca Pradela i Molitvu Bl. A. Ste-pincu zavrπili svoje trodnevno okuplja-nje.

Posebno se molilo za naπe obitelji, na-πe mlade, za sveÊeniËka i redovniËka

zvanja te svako dobro u naπojdomovini. Svaki susret smo za-poËinjali i zavrπavali pjesmom,posveÊenom Bl. A. Stepincu. Usrcima je vladalo zadovoljstvo,a u duπi mir, πto smo i uoËiovog StepinËeva mogli zahvali-ti Bl. A. Stepincu na usliπanimmolitvama i uputiti mu novemolbe, nove vapaje za pomoÊ.Na sam blagdan StepinËevamnogi Ëlanovi naπe Molitvenezajednice hodoËastili su u Kra-πiÊ ili u Katedralu.

Dragi naπi Ëitatelji i æupljani,svi koji joπ niste Ëlanovi Molitvene za-jednice Bl. A. Stepinca, pridruæite namse, da se zajedno molimo naπem Blaæe-niku i da molimo jedni za druge!

Mira Grdiπa

Ljubica i Zdravko Novosel pro-slavili su 10. veljaËe 2004. 25.obljetnicu braka. Zdravi, sretni,vjerni Bogu i jedan drugom, za-hvalili su Bogu za taj radosnidan. Obnovili su svoja obeÊanja

i svoju ljubav okrunili s dvojedjece, Anom i Zdravkom. »e-stitamo!Neka se i drugi odvaæe Boguzahvaliti i ljubav obnoviti!

s. Paula Puzjak

Dana 10. veljaËe2004. proslavili smospomendan blaæenogAlojzija kardinala Ste-pinca. Za njegov danpripremili smo se trod-nevnicom. Razmiπljalismo o Boæjoj rijeËi, πtoju je nama svima blaæ-eni Alojzije Stepinacponudio u svojim pro-povijedima. Ostati vje-ran Bogu i svetoj CrkviKatoliËkoj, voljeti svoju domovinu Hr-vatsku, za nju se moliti i Ëuvati je, zanju se zaloæiti... I ako nam sve oduzmu,ostaju nam ruke, koje moæemo u sva-kom trenutku sklopiti i zaufano diÊi kBogu molitvom, za sve ljude koji trpe,koji su potlaËeni i bespomoÊni, koji sustari i nemoÊni, za one koji ne znaju Ëi-niti dobro, koji mrze i Crkvu i naπ na-

rod hrvatski. On je bio vje-ran Bogu te kao da nam idanas govori rijeËima knji-ge Otkrivenja: «Ostani vje-ran do smrti i dat Êu ti kru-nu æivotafl (Otk 2,10). Vjer-nost do smrti! Vjernost kojane zna pogaanja. Takovjerni mogu biti samo ljudi,koji su usidreni u Bogu, ko-je ne ljuljaju vjetrovi povi-jesti, vjetrovi taπtine, vjetro-vi nevjere, vjetrovi Ëasti.

Molimo Gospodina da nas po zagovo-ru blaæenog Alojzija Stepinca Ëuva uvjeri, vjernosti Bogu i Crkvi, Ëuva naπhrvatski narod i oslobodi od svih zalaunutarnjih i vanjskih!

Ne prestanimo moliti! Naπ narod jepotreban jakog zagovora pred Gospo-dinom. Imamo svetih ljudi, koji su kodGospodina, ali mi ovdje i sada trebamo

sklopiti ruke, uzeti krunicu i vapiti Bo-gu za veliku pomoÊ, koja moæe odræatinarod, zaustaviti umiranje. Biti sloæni iustrajni u molitvi i dobrim djelima... Za-hvaljivati Bogu za æivot i primati i odga-jati nove æivote, da nam Domovina neostane pusta i prazna...

Molimo s blaæenikom:

«ObeÊajemo da Êemo ti ostativjerni i iskreni πtovatelji, vjernidok budu æuborili potoËiÊi naπi, πu-mile rijeke naπe, dok se bude pjeni-lo sinje more naπe. Vjerni dok sebudu zelenile livade naπe, dok sebudu zlatile njive naπe, dok se budusjenile tamne πume naπe, dok budemirisalo cvijeÊe Domovine naπe.fl

Blaæeni Alojzije Stepinac, moli za hr-vatski narod!

s. Paula Puzjak

Kako smo proslavili StepinËevo

DOGA–ANJA U ÆUPI

25. obljetnica braka ‡ 10. II.

PUTNIK 3 / 2004 27

28 PUTNIK 3 / 2004

Gospa Lurdska ‡ u naπoj Crkvi u ma-lom kutu πpilja ‡ Gospa Lurdska. Kodnje ima uvijek molitelja, mladih i starih.Svatko moli svoju molitvu. Gospi govo-ri svoje jade, muke, patnje, preporuke,zahvale. Uz Dan bolesnika pozvani susvi æupljani da omoguÊe svojim starijimi bolesnim doÊi u Crkvu. Okupio se li-jepi broj Isusovih izabranika ‡ bolesnihi starih, osamljenih. Pristupili su sakra-mentu sv. ispovijedi kako bi Ëista srcamogli slaviti Isusovu gozbu ljubavi ‡sv. Misu. Da bi mogli primiti u svoje sr-ce Isusa ‡ kruh s neba, manu ‡ kojinam se daje da ojaËani duhom moæe-mo dalje nositi za Isusom svoj kriæ æi-vota, do velikog dana, susreta s Gospo-dinom na pragu vjeËnosti. To nam iIsus nudi sebe, da moæemo sa psalmis-tom reÊi: «Pa da mi je i dolinom smrti

proÊi zla se ne bojim, jer ti si sa mnomfl(Ps 22).

Radosni i nahranjeni kruhom nebes-kim, pomazani sakramentom bolesniË-kog pomazanja... Okrijepljeni BoæjomRijeËi u sv. Misi, koju je sluæio naπ æup-nik Stjepan RoæankoviÊ i æupni vikarZoran GrgiÊ, svi su pozvani u vjero-nauËnu dvoranu da tamo okrijepe isvoje tijelo, hranom za koju se pobri-nuo gospodin æupnik, a da bude i ve-selo kao u mladim danima, pobrinulisu se «penziÊifl, naπi dragi tamburaπipod vodstvom gospodina Stanka Filko-viÊa.

Neka Gospodin blagoslovi naπedruæenje, da radosna srca s molitvom ipjesmom na usnama slavimo Gospodi-na i idemo u susret Uskrsu.

s. Paula Puzjak

Gospa Lurdska - II. svjetski Dan bolesnika

I u naπoj æupi slavili smo Gospu Lu-rdsku. Bilo je lijepo. Crkva je bila punanaroda, zdravog i bolesnog. Svi smodoπli da damo hvalu Mariji, ali i da jumolimo s puno nade i vjere da usliπanaπe molbe.

«O Marijo mila mi sada smo tuj,usliπi nam molbe daj vapaj nam Ëuj.fl

Mislim da su ovi stihovi bili u mislimasvih prisutnih. Bolesni su molili da oz-drave ili da se bar ublaæe njihove tego-be. Zdravi su pak imali mnogo drugihrazloga za vapaj u ovom naπem svijetu.Svi smo molili naπu zagovornicu da naspreporuËi Isusu. Tko ne moli majku usvim nevoljama? Zna ona sve naπe po-trebe, ali naπa je duænost da joj se utje-Ëemo i molimo.

Tko je bio u Lurdu,mogao je vidjeti s ko-liko ljubavi i preda-nosti dolaze bolesni-ci. Kolike majke do-vode svoju djecu, avodi ih nada i vjerada Êe se usliπati nji-hove molbe ‡ mnogesu i usliπane.

Kako je lijepo biti sMarijom. Mi smo ta-koer bili s njom. Lu-

rd je bio u nama pozdravljajuÊi ju spjesmom «Zdravo, zdravo, zdravo, oMarijo!fl

Poslije misnog slavlja i bolesniËkogpomazanja, okupili smo se u vjero-nauËnoj dvorani gdje je pripremljen

domjenak. Uz glazbu tamburaπa zabo-ravi se na brige i boli, a srce se otvori.OsjeÊala se radost barem na trenutak,pogotovo ako se zasvirala pjesma iz Ëi-je mladosti.

Tu su se sreli stari znanci i razmijeni-li koju rijeË iz prohujalih dana, sigurnosu govorili i o prilikama kako im je sa-da, koga imaju, mogu li joπ πto raditi ilisu samo sluπali i promatrali. Pa zar ni-su takvi susreti korisni?!

Raziπli smo se sigurno zadovoljniji zalijepo ispunjen dan, u nadi da Êemo sesresti i dogodine.

Pa zar to nije Lurd? Hvala ti Marijo!Koji se k Tebi utjeËe, utjehu pravu naÊiÊe...

Darinka FilkoviÊ

PUTNIK 3 / 2004

DOGA–ANJA U ÆUPI

DOGA–ANJA U ÆUPI

PUTNIK 3 / 2004 29

Æupski pjevaËki zbor (Zbor) djelujeveÊ viπe od 16 godina. Kroz to vrijemeokupljao je, i joπ uvijek okuplja vjerni-ke voljne darivanja vlastitog vremena ivolje pjevanju crkvenih i inih djela.Danas Zbor broji tridesetak Ëlanovapod umjetniËkim vodstvom Ë. s. PaulePuzjak.

17. veljaËe 2004. odræana je redovitaGodiπnja skupπtina Zbora, koja je ovegodine bila i izborna. Tako su u Uprav-ni odbor izabrani Zvonimir Bajda, Jele-na CrnkoviÊ, Josipa CrnkoviÊ, VesnaFabijaniÊ, Ana Novosel, Vladimir Siro-vica, Maja StrmeËki, Marijan Vic te IvicaVlaπiÊ. Æupnik vlË. Stjepan RoæankoviÊ

je Ëlan Upravnog odbora poduænosti. Za predsjednikaZbora izabran je Ivica Vla-πiÊ, za dopredsjednicu Josi-pa CrnkoviÊ. Blagajnicom jeimenovana Maja StrmeËki, atajnikom Marijan Vic. Statu-tom Zbora predvien je i iz-bor i djelovanje Nadzornogodbora u koji su izabraniDanica BoriËeviÊ, MarijanKlemeniÊ (predsjednik) teJasminka Vic.

Pozivamo one koji su primili od Bo-ga dar lijepog pjevanja da uzvrate uz-darjem svog slobodnog vremena pa za-

jedno s nama slave Gospodina u lijepojliturgijskoj pjesmi. Probe i druæenja susvakog utorka i Ëetvrtka.

s. Paula Puzjak

PoËetak ovoga kriænog puta bio jepredvien u KraπiÊu, rodnome mjestuBlaæenoga Alojzija Stepinca. Mladi izJaske krenuli su veselo autobusimaput KraπiÊa u 7 sati. Od samoga poËet-ka pjesma i veselje... BuduÊi da KraπiÊnije daleko, brzo smo stigli do prvepostaje ‡ KraπiÊa. Ispred æupne crkveu KraπiÊu doËekalo nas je mnoπtvomladih iz Karlovca, DraganiÊa, VelikeGorice, Duge Rese... i naπi domaÊi izokolnih sela. »aj, kava i svjeæa peciva

ostavljali su dojam da je pred namadoista jedan nadasve zanimljiv dan. UkraπiÊkoj smo crkvi izmolili molitvuza zagrebaËku biskupiju i Crkvu hr-vatsku, od æupnika primili blagoslovte laganim tempom krenuli put Pribi-Êa. SljedeÊa je postaja bila na samomeulasku u PribiÊ, gdje se na malom «je-zerufl nalazi grkokatoliËka crkva sv.Blagovijesti, a u sklopu svega toga je imanji kompleks iz vremena hrvatsko-ga narodnog preporoda. U PribiÊu

smo posjetili i crkvu sv. Siksta, jedinuu Hrvatskoj koja nosi naziv sv. Siksta(Siksto II. MuËenik). PribiÊki nas jeæupnik upoznao s povijesnim Ëinjeni-cama vezanim uz crkvu, te je istaknuokako je upravo u njoj bio krπten kardi-nal Franjo KuhariÊ. No, od svih rijeËiipak su najveÊi dojam ostavile one ko-je odaju poruku da svatko od nas imavaænu ulogu u æivotu, a kako Êe tauloga biti odigrana, ovisi o svakomeod nas pojedinaËno. Na kriæni smoput iπli, izmeu ostaloga, sa æeljom dajoπ jaËe doæivimo ljubav Boga, a toznaËi da osjetimo ljubav jedni premadrugima, da osjetimo da je joπ uvijekdobrota ta koja je najjaËe oruæje u ka-osu danaπnjice. I upravo su to naπeuloge Ëiji je «scenarijfl ispisao naπ Gos-podin. Ljubiti druge, biti dobar, prave-dan, poπten, iskren, vjerovati ‡ tadasam snaæan, i tada sam vrijedan! I jedi-na zadaÊa koju imamo, jest pridræava-ti se danih nam uloga i odræavati nji-hovu vrijednost, i uËiniti je trajnom.

Put se nastavlja prema crkvi MajkeBoæje Dolske (IV. postaja), crkvi kojaje znaËajna po tome πto je papa Ino-cent IV. (1352 ‡ 1362) dao oprost oni-ma koji pohode tu crkvu. Znamo dana IV. postaji svog kriænog puta IsussusreÊe svoju Majku, Majku, koja «sim-

HODIMO U NOVOSTI ÆIVOTANadbiskupijski kriæni put mladih

(Jastrebarsko i okolica, 13. oæujka 2004)

DOGA–ANJA U ÆUPI

bolizira sve majke i oËeve ovoga svi-jetafl, koja nas upuÊuje da budemo os-lonac svojoj djeci, ali moramo biti os-lonac i jedni drugima...

Put polako postaje onaj pravi: nas-tavkom puta prema SlavetiÊu poËelesu i prve uzbrdice. Kolona se maloproduæila, ali smo se ipak svi na vrije-me skupili u slavetiÊkoj crkvi sv. An-tuna Pustinjaka, u kojoj su joπ dan-da-nas u funkciji orgulje iz 1911. To je bi-la V. postaja, na kojoj smo se najduæezadræali, tzv. postaja prijateljstva, nakojoj smo shvatili da, iako je svijet da-nas pun laænih prijatelja, oni prijateljikoji su pronaeni u Bogu i od Bogaipak su najvredniji. Iako ih je moædamalo, oni postoje i nemojmo Ëekati daih spoznamo samo u nevolji, jer Boæ-ja su vrata neprestano otvorena, pre-ma svakome. Nakon sat vremena pro-vedenih u SlavetiÊu, uz pjesmu, jakodobro kuhano vino, slance i nezaobi-lazne krafne, polako krenusmo putBrebrovca, koji je znatno usporio put,jer Ëovjek jednostavno mora zastati iæivjeti nekoliko minuta sa Ëarima pri-rode koje pruæa okolni krajolik. Slije-dila je tzv. postaja πutnje, VI. postaja ‡Veronika pruæa Isusu rubac ‡ postajana kojoj je izreËena reËenica: «Trenu-tak utisnut u vjeËnost...fl ReËenica ko-ja nosi bezbroj znaËenja u sebi, aliipak ono najosnovnije raspoznalo sena ovome kriænom putu ‡ sati hoda-nja, ali neprocjenjivo vrijedan trenu-tak zajedniπtva, ljubavi, radosti, zajed-niËkoga jezika, sjedinjenja s Bogom iBoæjom rijeËi, duboko utisnut u naπuvjeËnost. Iako veÊ pomalo umorni,

stigosmo i do VII. postaje, kapeliceJosipa Radnika u Brebrovcu. Na VII.postaji svog kriænog puta Isus drugiput pada pod kriæem, ali je ponovosmogao snage podignuti se, jer znaoje da nije sam ‡ naπa smo snaga Bog,mi i naπi bliænji. To je bila postaja nakojoj smo obnovili i joπ jednu snagu ‡snagu za krenuti dalje. Ponovo gitara,pjesma, korak po korak i Petrovina,naπa VIII. postaja: «PrihvaÊaπ li onekoji su drugaËiji?fl Upamtimo: meunama nema onih koji su drugaËiji, isvi smo mi jedna zajednica, kojoj jenajpotrebnije da diπe velikoduπnoπÊu,dobrotom, ljubavlju, plemenitoπÊu,jer samo na taj naËin obogaÊujemo se-be i svijet. Na pola puta Volavje - Pe-trovina zastali smo pred pilom ‡ naπa

IX. postaja, te ona na kojoj Isus treÊiput pada pod kriæem. Svatko od nasnosi svoj kriæ, svatko od nas ima svo-je padove, ali svaki taj pad zapravo jenaπa pobjeda i oznaka puta koji vodijedino naprijed i prema vrhu.

Crkva Blaæene Djevice Marije Snjeæ-ne u Volavju bila je naπa X. postaja,koja nam je poruËila da je naπa vjerata na koju bismo se trebali osloniti, tenas poziva da prihvatimo vrijednostikoje nam Krist nudi, a jedna od tih vri-jednosti jest i ovaj kriæni put. Uskorosmo i nadomak Jaske, u kojoj su nampreostale joπ Ëetiri postaje: XI. kodcvetkovaËkoga groblja, XII. kod cis-tercitskog samostana te posljednjedvije u crkvi sv. Nikole, gdje se odræ-alo i misno slavlje, nakon kojega jeuslijedila veËera u jaskanskoj vojarni‡ tradicionalni vojniËki grah i kobase.

©to reÊi? Iako se sunce non-stop po-kuπavalo probiti kroz oblaËno nebo,ovaj je kriæni put itekako bio osunËani vedar. Zbog Ëega? To pitanje nekaostane otvoreno za svakog Ëitatelja.Ono πto je potrebno spomenuti, jestto da smo spoznali smisao krπÊanstva:«Boæja dobrota i ljubav, dareæljivost ipraπtanje, ljudima svih rasa i jezika isvih usmjerenja...fl Ne zaboravimo: svismo jedan, Boæji narod, narod u koje-mu je svatko od nas potreban svako-me, narod u kojemu su najosnovnijanaËela ljubav i vjera!

Maja FazliÊMarina BastaπiÊ

30 PUTNIK 3 / 2004PUTNIK 3 / 2004

ZaruËniËki teËaj

Priprava zaruËnika za brak odræala se u naπoj æupi kroz 5 dana, od 23.-27. veljaËe. Sudionici su bili iz jastrebarskog dekanata. Voditelj teËaja jebio pater Jure BosanËiÊ. SlijedeÊi zaruËniËki teËaj bit Êe krajem rujna,odnosno poËetkom listopada.

Tribina

Pred oko osamdesetak posjetitelja u Domu Hv-a odræali su u srijedu17. oæujka 2004. g. pater Mijo NikiÊ i dr. Miro JakovljeviÊ tribinunaslovljenu Vjera i duπevno zdravlje. U svojim izlaganjima, i pater NikiÊ, i dr. JakovljeviÊ, æeljeli su naglasitida je vjera preduvjet duπevnog zdravlja. Milost dolazi od Boga, amiloπÊu Boæjom Ëovjek djeluje na tjelesnoj, psiholoπkoj, socijalnoj iduhovnoj razini, koje kada su integrirane u cjelinu Ëine zrelu osobu.

Koncert ZagrebaËkog gitaristiËkog kvarteta

U Ëetvrtak 18. oæujka 2004. odræan je u naπoj æupnoj crkvi Sv. Nikole b.koncert ZagrebaËkog gitaristiËkog kvarteta u sklopu ciklusa Glazbeniprsten ZagrebaËke æupanije. Mladi komorni sastav, Darko Peluæan, MelitaIvkoviÊ, Krunoslav Pehar i Tomislav Vasilj, predstavili su se Jaskancimainterpretacijom djela Johanna Sebastiana Bacha, Samuela Barbera, CelsaMachada te Joaquina Turine. Mladi sviraËi oduπevili su sve prisutne.

Koncert

Uskrsni koncert æupskih zborova odræat Êe se u Centru za kulturu20. travnja 2004. g. u 20 sati. Pozivamo sve vjernike da svojimdolaskom uveliËaju proslavu Isusova uskrsnuÊa.

PUTNIK 3 / 2004

DOGA–ANJA U ÆUPI

31

Uskrsna torta

Biskvit crni: 10 jaja, 10 ælica πeÊera, 8 ælica oraha,5 ælica braπna, malo praπka za pecivoIstuci Ëvrsti snijeg, dodaj æumanjke, izmijeπaj ilagano umijeπaj orahe, braπno i praπak za pecivo.Od ove smjese ispeci dva tanka biskvita, okrugla iliËetvrtasta po æelji.

Biskvit æuti: 5 jaja, 5 ælica πeÊera, 5 ælicabraπna, malo praπka za pecivoIstuci Ëvrsti snijeg, dodaj æumanjke i laganoumijeπaj braπno i praπak za pecivo. Ispecijedan biskvit.

Krema: 5 dl mlijeka, 4 ælice oπtrog braπna, 25dag margarina, 15 dag πeÊera u prahu, 4 ælicerumaU malo hladnog mlijeka razmuti braπno i

ukuhaj u ostalo vrelo mlijeko, kuhaj uz mijeπanjedok bude dosta gusto. Ohladi ‡ povremeno promi-jeπaj da se ne naprave grudice. Dobro izmijeπajmargarin i πeÊer, i dodaj u ohlaenu kremu, dodajrum i filaj tortu. Nareæi voÊe iz kompota, moæeπmijeπati po æelji: ananas, breskve, marelice, viπnje,itd.Crni biskvit poprskaj sokom od kompota, premaæi

kremom i poredaj voÊe, stavi æuti biskvit, poprskajsokom, kremu, voÊe, pa crni biskvit poprskaj itanko premaæi kremom. Na tortu stavi janje. Okojanjeta i sa strane torte moæeπ posuti orahe i ukra-siti voÊem.

Janje: 6 dag margarina, 10 dag πeÊera, 15 dagbraπna, 1 jaje

0,5 praπka za pecivo, limunova korica, malo rumaMijeπaj margarin, πeÊer i æumanjak. Kad je pje-nasto izmijeπano, dodaj mlijeko, braπno, praπak,rum, limunovu koricu i na kraju snijeg od bje-lanjaka lagano izmijeπaj i stavi u namazan ibraπnom posipan kalup. Neka bude smjese do2/3 kalupa. Peci oko 45 minuta na 175°. Kad jepeËeno, nakon 2-3 minute izvadi iz kalupa i ohla-di. Ukrasi janje bijelom kremom pa pospi koko-som ili ga ukrasi πlagom. Zrncima kave napravioËi i njuπku.

s. Mira ©aπo

32 PUTNIK 3 / 2004

Ministrant je pozvan u æupnoj zajed-nici sluæiti s odreenom zadaÊom, ka-ko i sam naziv sluæbe govori. LatinskarijeË «ministrarefl znaËi sluæiti. Kao πtoministri u dræavi sluæe na dobro svih

graana, tako je i ministrant sluæbenikoltara. On je sudionik bogosluæja. Æup-na zajednica izabire i prihvaÊa minis-trante izmeu mnogo djeËaka i djevoj-Ëica. Ministrant treba biti radostan i po-nosan πto je pozvan na takouzviπenu sluæbu. Bogosluæjeje posebno slavlje u Ëast sa-mome Bogu. Biti u neposred-noj blizini Boæjoj nije samoposebna Ëast nego je to i od-govornost. Sveta misa je naj-uzviπenija molitva, koju vjerni-ci mogu prinijeti Bogu. Stogase od posluæitelja oltara oËe-kuje posebna pozornost i sa-branost. Zato ministrant po-zorno prati odvijanje obreda,moli se sabrano, dostojanstve-no i poboæno se vlada.

Vladanje ministranata trebavjernike poticati na molitvu.Nikako ne bi bilo u redu daministrant svojim ponaπanjemi dræanjem na bilo koji naËin ometasveÊenika ili vjernike.

Ministrantsko odijelo, koje nosi mi-nistrant, ne æeli ga samo uljepπati kaoosobu, veÊ æeli obogatiti liturgiju. Lije-po odjeven ministrant, uz sveËano i oz-

biljno ponaπanje, ukras je liturgije. Kaoπto briæno ukraπavamo oltar cvijeÊem isvijeÊama, tako je ministrant hvalos-pjev bogosluæja samom Bogu.

Dok gledam naπe ministrante i imamsusrete subotom te ministriranja kodoltara, sjetim se djetinjstva i ministrira-nja. Zamiπljam kako bi izgledali obrediu Crkvi, po kuÊama, bez dragih minis-

tranata? Æivi, razigrani, glasni, u minis-trantskim odijelima razliËitih krojeva iboja, natjeËu se, a nekad se i guraju,tko Êe koju haljinu dohvatiti ili kojusluæbu obaviti u liturgiji. Teπko ih je ne-

kad smiriti i srediti prije izlaska iz sak-ristije.

Nevjerojatno, kako taj djetinjasti za-nos nestaje uzrastom, Ëesto uz stid, pase pomalo udaljuju od oltara i klupa,sve bliæe vratima crkve, dok konaËnone iπËeznu, pa se neki, naæalost, nau

Ëak i u suprotnom taboru…Ministratni, ne sramite se ministrirati i

kad ste stariji, nemojte se bojati doÊiblizu oltara i biti na pomoÊi sveÊeniku!Od ministranata se redovito «regrutira-jufl buduÊi sveÊenici. Sigurno da svi ne-Êe biti sveÊenici, ali Ëinjenica je i da sugotovo svi sveÊenici bili nekad minis-tranti. Ima Ëak i nekih ateista i protivni-ka vjere, Ëak i progonitelja Crkve i vje-re, a bili su u djetinjstvu ministranti. Aliima i dosta velikana duha i vjere koji subili ministranti, a danas su na visokimdruπtvenim poloæajima. Zato, dragideËki i cure, lijepo je biti ministrant, alitek onda kad te ministriranje pozitivnomijenja, kad te Ëini boljim, tek onda sipravi ministrant...

Zapravo æelim reÊi ovo: ako te tvojasluæba uËvrπÊuje u vjeri, ako te ona po-tiËe da molitvu, ako preko nje poËinjeπbolje slaviti misu, postajeπ bolji Ëovjek,onda ona za tebe ima i osobni smisao.Ministranti pripomaæu da bogosluæjebude ljepπe. Oni sluæe sveÊeniku, a sa-mim time i Bogu. Ali, dragi ministranti,nije vaæno da vi besprijekorno ministri-rate, a kad izaete iz crkve niste sprem-ni pomoÊi drugima, ili ste drugima nasablazan i dajete loπ primjer. Jer tvojaministrantska sluæba je u suprotnosti sasvakidaπnijm æivotom. Zapamtite, nisteministranti po onome πto Ëinite nego

po onome πto jeste. Zatoministrant kod svake Svetemise mora primiti Krista usv. PriËesti. Da tako noseÊiKrista u sebi bude drugima,s onima kojima æivi i susre-Êe ih, Kristonosac, a bitiKristonosac znaËi æivjeti uljubavi, istini, pravdi, ljubitibliænje, pomoÊi onome kojitreba pomoÊ, sa svima biti umiru.

Æeliπ li biti takav minis-trant? Doi! Budi Kristono-sac!

Æpk

***Ministranti

Ministranti su mladi uËenici koji po-maæu sveÊeniku u sluæbi Bogu. Da bi

PUTNIK 3 / 2004

MINISTRANTSKE STRANICE

Ministranti

Najrevniji ministranti

MINISTRANTSKE STRANICE

33PUTNIK 3 / 2004

dokazali svoju vjernost, moraju dolazitina sastanke i ministrirati nedjeljne mi-se. Mi ministranti imamo zadatke, prije,za vrijeme i poslije mise, koje dobro-voljno prihvaÊamo. Prije i poslije misemolimo za sve ministrante, da nas ËuvaBog, u πkoli, radu i igri. Za vrijeme mi-se pomaæemo sveÊeniku u sluæbi svetemise. Odjeveni smo u bijele haljine inosimo raspela ovjeπena oko vrata kaoprikaz naπe mladosti i ËistoÊe.

I mi u naπoj æupi imamo svog po-moÊnika, Drageca, on nam pomaæedok oblaËimo haljine i veæemo pojas,tako da izgledamo uredno.

Za redovite ministrante naπa æupnacrkva organizira putovanja i izlete kaonagradu za vjernost u sluæbi. NajveÊanagrada za vjernost u sluæbi Bogu za-pravo je osjeÊaj mira i opuπtenosti, koji

nas prati u naπem æivotu, kao i moguÊ-nost druæenja u lijepom okruæenju s

malima i velikima. Sretan sam πto mo-gu biti ministrant i tako provoditi svojevrijeme na lijep i koristan naËin uz Bo-ga i zato pozivam da se πto viπe mladihupiπe u ministrantsku sluæbu, a oneupisane, neredovite, da postanu redo-viti.

Matej Poæega, 11 god.

Propao sam u zemlju od srama

Jednog dana u Jastrebarskom na ne-djeljnoj misi bio sam posluæitelj oltara(ministrant), kao πto sam i svake nedje-lje. No, tu nedjelju dogodilo mi se neπ-to straπno. Kao πto svi znate, posluæite-lji oltara odjeveni su u bijele haljine,imaju kriæiÊe oko vrata i bijele pojaseveoko pasa. Ne znam da li znate, ali ima-

mo haljine razliËitih veliËina. U crkvi,prije mise dok se oblaËim katkad uz-mem predugu, a katkad prekratku ha-ljinu.

Baπ tu nedjelju uzeo sam preduguhaljinu. Nisam viπe imao vremena uze-ti kraÊu, pa sam jako stegnuo pojas ihaljinu povukao prema gore. Sve je bi-lo super, do trenutka kada mi je haljinapala prema dolje. Ja to nisam odmahprimijetio. Kad sam krenuo da posluæ-im oltar, spleo sam se o haljinu i skoropao na pod. Moji prijatelji gledali su mesa smijeπkom na licu. Bilo mi je jakoneugodno, jer sam mislio da svi u crkvigledaju samo u mene. Kad je misa zavr-πila, razgovarao sam o tome s roditelji-ma. Oni su mi rekli da se to moæe sva-kome dogoditi i da me zbog toga netreba biti sram.

Antonio Agostini, 2. d

Ministranti na sastancima i uËe

Ministranti ureuju okoliπ

Ministranti u crkvi poslije probe

Preπli u OËevo krilo :

1. MARIJA KLOPOVIΔ2. NADA KOLARIΔ3. JOSIP IVAN»IΔ4. ZVONIMIR RUKLJA»5. DRAGICA SAMARIN6. TOMO VU»INA7. STJEPAN VITKOVIΔ8. JURAJ RO»IΔ9. IVO ©»ULIJA10. FRANCISKA MIOVEC11. MILENKO PUPOVAC12. ZVONIMIR HORVATIN»IΔ13. TOMO KUZMANOVIΔ14. DRAGUTIN MALE©IΔ15. IVAN MAJOR16. VINKO LOVRETIN17. ÆELIMIR MAÆIΔ18. MIRKO BAK©IΔ19. ©TEFANIJA JURKOVIΔ20. BOÆICA ZDELARPokoj vjeËni daruj im, Gospodine!

34 PUTNIK 3 / 2004

IZ ÆUPNOG UREDA

Uπli u zajednicu Isusovih vjernika krπtenjem :

1. KLARA PETROVIΔ od Mladena i Melite2. ANTONELA MADUNA od Gorana i Gordane3. JOSIPA BA©IΔ od Dalibora i Marijane4. BARBARA GOLUB od Sandersa i Vanje

VjenËani u ime Gospodnje

1. BOROJEVIΔ ‡ GOLE©IΔ2. ©IRANOVIΔ ‡ KATOV»IΔ3. FILIPOVIΔ ‡ BUBANOVIΔ4. PETRINAC ‡ KOVA»EVIΔ5. KATULIΔ - JELA©

RASPORED BOGOSLUÆJA

VELIKI »ETVRTAK, 8. TRAVNJA u 19 sati Misa VeËereGospodnje

• pranje nogu apostola• prenos svetootajstva i klanjanje (Getsemanska ura)

VELIKI PETAK, 9. TRAVNJA u 17 sati poËetak obreda• sluæba rijeËi• klanjanje kriæu• sv. priËest

VELIKA SUBOTA, 10. TRAVNJA u 20 sati Vazmeno bdijenje• pred crkvom ‡ blagoslov ognja• sluæba rijeËi• krsna sluæba• euharistijska sluæbaNa Veliku subotu popodne blagoslivlja se jelo po naπim

selima kao znak novosti æivota koji nam donosi UskrsniGospodin:

1. BREZNIK u 15 sati, G. PAVLOV»ANI u 15,3o sati,D.PAVLOV»ANI u 16 sati, ZDIHOVO u 16,3o sati

2. DONJA REKA u 16 sati, HRASTJE u 16,3o sati,»RNILOVEC u 17 sati, »ABDIN u 17, 3o sati

3. JASKA i CVETKOVIΔ imaju blagoslov na Uskrs podmisama u 7 sati.

USKRS, NEDJELJA 11. TRAVNJASvete Mise su u 7 sati (blagoslov jela), u 9 sati, u 10,3o sati sprocesijom te veËernja u 19 sati, a u CvetkoviÊu u 7 sati.

USKRSNI PONEDJELJAK, 12. TRAVNJASvete Mise biti Êe u 7,30; 9 i 19 sati u Æupnoj crkvi, a u 10,3ou Samostanu, i u CvetkoviÊu u 9,3o.

PUTNIK 3 / 2004 35

DRUGA USKRSNA ‡ BIJELA NEDJELJA, 18. TRAVNJASvete Mise biti Êe u 7,3o; 9; 11 i 19 sati.

TREΔA USKRSNA NEDJELJA, 25. TRAVNJASvete Mise u Æupnoj crkvi biti Êe u 7,3o; 9; 11 i 19 sati.

»ETVRTA USKRSNA NEDJELJA, 2. SVIBNJA Svete Mise biti Êe u 7,3o; 9 i 19 sati. Pod Misom u 9 sati bitÊe podijeljena Prva sv. priËest.

PETA USKRSNA NEDJELJA, 9. SVIBNJAMAJ»IN DAN

Svete Mise Êe u Æupnoj crkvi biti u 7,3o;9;11 i 19 sati. PodMisom u 11 sati bit Êe podijeljena Sveta potvrda.

SRETAN USKRS ÆELE VAM I NA©I SPONZORI!

Gradsko poglavarstvo grada JastrebarskoVelox - prozori i vrata

Dvor - plast vl. Kreπimir DvorskiMladina d.d.

Kompa - san vl. D. KomazecKokot Agro d.o.o.

Foto atelier Jaska vl. Josip GrgasZdravstvena ustanova Ljekarne Bingula

Florijan d.o.o.Centar za raËunovodstvo i financije d.o.o.

Konzum d.d.

Isus je bio pokopan πestoga dana, prije subote, na Veliki petak, o zalasku sunca. SljedeÊu noÊ, dansubotnji i joπ jednu noÊ ostao je poloæen u grob. TreÊega dana, odnosno ujutro prvoga dana na-kon subote, uskrsnuo je. S pravom je ostao u grobu jedan dan i dvije noÊi, da bi svjetlost svoje je-dine smrti pridruæio tminama naπe dvostruke smrti. Mi smo, naime, bili robovi duπevne i duhovnesmrti. On je za nas pretrpio jednu jedinu smrt, onu tjelesnu, te nas tako oslobodio od naπe dvostru-ke smrti. Sjedinio je u svojoj jednoj smrti naπu dvostruku smrt i umiruÊi razorio ih obje.

Sv. Antun Padovanski

Pokopani je uskrsnuo!

IZ ÆUPNOG UREDA

Ako si otvorenBogu i bliænjemu,u tvojem je srcuuvijek proljeÊe

Documents

Jastrebarsko - Novosti - putnik 3/2004 [email protected] tel./fax.: 01-61-98-804 NAPISALI, UREDILI I PRIPREMILI: Marijana Badovinac, Ante Badurina, Kristijana BaniÊ,