Jam broj 44

JAMbroj 44, siječanj 2014.

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJEHRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

JAM siječanj 2014 1

CGlavni urednik Grafički urednik Fotografije

Juraj Vuglač...

Tekstove pišu: Helena Kušenić, Gordana Đuričić, Branimir Hrvoj, Iva Hanzen, I. M, Ana Anđal, Juraj Vuglač

...Hvala Hrvatskom Jezičnom Portalu. U ime Wikipedije.hr desnicom pokazujemo visinu žita.

...Posebna zahvala: Lektorici

Bez posebnog razloga....

Naslovna stranica: Jelena Copak - Taština...

Časopis udruge JAM, broj 44, godina V; sva prava su pridržana (c, r i tm).

Ne kradite sadržaj, jer će svi problemi koje mi imamo na srcu preći u umove lopova.

...Dodatne zahvale: Ana Anđal jer je preživjela tisuću sastanaka.

JAMČitajući najave otvorenja raznih kvartovskih birtija i zoberskih klubova ili web stranica

koje se bave svime, ali ničime dovoljno detaljno da bi bile važne, dobio sam dojam da su Hrvati narod koji podržava umjetnike najviše na svijetu. Svaki novi ćumez koji se otvori ima za cilj “pružiti mladim umjetnicima mjesto za izlaganje”, dok svaki opskurni portal ima dio koji se naziva “art” ili “umjetnost”. Bilo da se radi o dizajneru, novinaru ili atomskom fizičaru, svi se smatraju pozvanima govoriti i pisati o umjetnosti, jer oni znaju što je važno i bitno, iako godišnje posjete tri do četiri razvikane izložbe. Vjerojatno znaju tko su Lovro Artuković i Zlatan Vehabović. Barem su jednom posjetili MSU i divili se, tako mu Trokutove izložene brade, smeću koje se tamo nalazi. A imaju i barem jednog prijatelja koji je umjetnik ili fotograf, pa ga predstave i time pokažu da stvarno podržavaju “mlade i nepoznate umjetnike”. Umjetnik ima pravo šutjeti. Mora biti sretan što mu dizajneri, povjesničari umjetnosti, atomski fizičari, kvartovski sakupljač boca i lokalni mafijaš daju priliku pokazati svoj rad na njihovim neposječenim stranicama ili barovima koji bi u protivnom na zidovima imali vintage police s knjigama ili što god da dizajneri interijera tvrde da je sada in. Umjetnik također ima pravo biti omalovažavan: najveći je strah dizajnera i povjesničara umjetnosti da im se umjetnik počinje miješati u posao. Izgubili su dovoljno poslova od susjedovog malog koji rastura Fotošop i njegovog sedmogodišnjeg brata koji ih ponizio govoreći strane riječi kao što su “nepregledno”, “ružno” i “jQuery”. Povjesničari umjetnosti su pak izgubili poslove od svakoga tko bolje od njih zna citirati riječnih stranih riječi. Budućnost leži u suradnji i specijalizaciji. Davno je nestalo “očuvanje struke”, dok popunjavanje sadržaja razvikanim umjetničkim događanjima ne vodi nigdje. Ako se krenete baviti promocijom umjetnosti, činite to kako treba i budite ustrajni, ili radije nemojte niti započinjati.


ARTOMATMali placu HDLU

Kapulica:Lampioni

Figuracija kao zrcalo

intime

Dravaart

bijenale

ArtClubbing

intervju:NehaNeha

Novihrvatski realizam

Martina Grlić:Proizvod

Mi držimo vašu djecu

DavorSchunk: Sretansvijet

Toni Mažuranić: Cover[THE]

Girls

Lunar i Smack:

400

Gabri jela Rukelj:Izložba crteža

f.ckinfine:Osam i trideset

FISTT Art Fest:festival kreativnosti i DIY kulture

stranica 3 stranica 7 stranica 9

stranica 17stranica 15stranica 11


stranica 37stranica 35stranica 33stranica 19



ARTOMATmjesto: dom HDLU web: http://artomatsajam.wordpress.com

Četvrto izdanje artOmat-a i ove godine, kroz zanimljiv i inspirativan program, nastavlja njegovati kreativnost, solidarnost i ljubav. Upravo spomenute niti vodilje isprepleću se i odražavale su se kroz performanse, izložbe, radionice, predavanja i aukcije. Uz odličnu selekciju izlagača koji svojim nekonvencionalnim razmišljanjem kreiraju jedinstvene proizvode, među kojima ste mogli podržati i izlagače Otvoreno Kamensko i Centar za rehabilitaciju, dva puta dnevno održavale su se besplatne edukativne radionice na kojima su sudionici uz vodstvo umjetnika mogli sami izraditi božićne darove.


Gaella Gottwald razgledava izloške na Art0matu, po našem mišljenju najvrjednijem događanju koje će ostaviti iza sebe kao ravnateljica HDLU-a. Skromni počeci Art0mata pretvorili su se u možda ne najveći, ali zasigurno najvažniji sajam umjetnina i rukotvorina u Zagrebu, koji sve bolje spaja umjetnike, dizajnere i ostale kreativce s publikom. Naglasak sajma nije toliko na prodaji, koliko na cjelokupnom iskustvu koje posjetitelj (kupac) dobije. Svake godine posjetitelji odlaze sa sve boljim dojmovima. Još malo pa će i radove početi dijeliti besplatno!

Opušteni pristup i susretljivi prodavači na Art0matu mogli su poslužiti kao primjer ostalim

trgovcima.

Vrijedne ruke izlagača nisu prestale raditi niti na samom sajmu: “Svoj posao nosim sa sobom”

Luka Vucić je po prvi puta (koliko mi znamo) prodavao svoje neponovljive radove. Ozbiljan pristup poslu oduvijek je krasio ovog multidisciplinarnog kreativnog (ubaci

buzzword po izboru) mladića.


Legendarni Trokut izlaže i prodaje svoje radove od prvog Artomata.

Mireni Škarić možemo zahvaliti redakcijsko povećanje konfekcijskog broja.

Nikolina Ivezić prodavala je jedinstvenu bojanku za odrasle.

Ana Šesto prodavala je svoje radove, ali i ostalih umjetnika vezanih uz O’gradu.

Josip Zanki, predsjednik HDLU-a se opušta, zadovoljan obavljenim

poslom.


UMali plac se spustio u HDLU

U HDLU se ponovno spustilo tipično maloplacje. Karizmatične organizatorice Jelena i Jelena priredile su posjetiteljima pravo

gurmansko iskustvo hrvatski uzgojene zdrave hrane. Nije se prodavala samo hrana, nego i kozmetički proizvodi, igračke i odjeća provjereno organskog podrijetla. Smatramo da nije potrebno ponovno nabrajati sve one proizvode koji izazivaju zazubice. Kolači su već tradicionalno nestali prvih sat vremena po otvorenju. Razveselio nas je nemali broj gospodarstava koja rade proizvode od konoplje, kao što su brašno, ulje, kolači i izvrstan čaj. Glumili smo crvene zmajeve bojom lica i vatrom iz utrobe nakon što smo kušali razne verzije ljutog Vrabasca (Hrvatska verzija vražje ljutog tabasca). Jelena Iva Nikolić zadovoljno je držala sve pod kontrolom, zbrajajući trbuhe koje je uspjela napuniti zdravom domaćom hranom. Idući dan, bakanalije su se ponovile s novim akterima, budući da u Hrvatskoj vlada pomama za zdravim i domaćim stvarima. Trend koji naši želuci podržavaju. Parafrazirajući Hitrecove Smogovce: “Ovaj plac je mali, ali je veliki”.

mjesto: dom HDLU web: www.facebook.com/maliplacnatavanu



Kapulica i lampioniperformansautor: Krešimir Kapulicaweb: www.kapulica.commjesto: dom HDLU


PPo četvrti put dobili smo priliku zapaliti Zagreb i zadovoljiti svoje piromanske

sklonosti. Poučeni primjerima iz anarhističkog priručnika i prošlogodišnjim iskustvom, ponijeli smo sa sobom dva upaljača, nekoliko bejzbol palica i kanistar benzina (zlu ne trebalo). Već pri dolasku dočekala nas je horda goblina žednih krvi, dima i vatre (a neki su došli i zbog lampiona). Nakon što smo rasporedili šesteročlani JAM tim po strateškim mjestima, uslijedilo je čekanje. Nakon glasnog bojnog pokliča, krenuli smo u napad na osvajanje pripadajućeg nam letećeg ognjonoše. Ženski dio tima ove godine imao je najoštrije laktove. Vratili smo se ponosno iz bitke, držeći u ruci trofej sa samo nekoliko lakših psihofizičkih ozljeda, uključujući natučena rebra, šljivu ispod oka i ugriz na potkoljenici (srećom, prije događaja cijepili smo se protiv bjesnoće). Nakon toga uslijedila je katarza: pod verbalnim vodstvom plemenskog poglavice Kapulice, ozlogašenog kod zagrebačkih vatrogasaca, zapalili smo svojeg ognjonošu i poslali ga u nebo zajedno s našim najljepšim željama.


Figuracija kao zrcalo intime

Jelena Copak, Iva Gluhinić, Marija Koruga, Leda LebarićAlisa Ramić, David Mohamad Shreim i Valentina Supanz

mjesto: Radnička galerijaweb: http://tinyurl.com/o56z4f4


Unatoč velikoj gužvi, uspjeli smo fotoportretirati neke autore. Ostali su nam uspješno pobjegli uz isprike kao što su “moram na wc” i “dođem

za pet minuta”.

Jelena Copak

Leda Lebarić

Valentina Supanz

Alisa Ramić

Marija KorugaDavid Mohamad Shreim portretirao je sam

sebe i tako nam uštedio digitalan film.


P


PPosjetili smo Radničku galeriju u Radničkoj ulici gdje umjetnici rado rade radove. Na žalost niti jedan od njih se ne zove Radovan, ali

svi oni rano rane da bi opravdali naziv ulice i mentalitet radnog naroda. Novonastala grupacija predstavila nam je svoja djela u novo otvorenoj galeriji. Na istom katu nalaze se i ateljei šestero sretnih umjetnika, koji ne moraju brinuti o ateljeu i habitatu. Nakon otvorenja bili smo pozvani voajerizirati njihove životne prostore (izbe) ne bi li se bolje upoznali s prostorom gdje su nastala mnoga remek – djela mladih hrvatskih autora. Razveselilo nas je što smo napokon uspjeli upoznati autorice naslovnih stranica JAM-a, koje su se razdragale i obećale nam prvorođenu djecu ukoliko ikada ponovno dožive čast bivanja na naslovnoj stranici prestižnog umjetničkog časopisa kao što je JAM. Ovim putem bismo pohvalili Marijana Hanžekovića koji je mladim talentima dodjelio prostor za stvaranje i razvijanje njihovog umjetničkog izričaja. Nadamo se da će se ovaj oblik modernog mecenstva nastaviti i u budućnosti.


Lunar Smack400mjesto: Boonika HQ web: http://www.lunar75.com

“Glavna tema ovog izložbenog predstavljanja je putovanje, a time i sve što ono konotira: opuštenost, uzbuđenje otkrivanja novih prostora, ljudi, fascinacija nepredvidljivošću trenutka… Poistovjećujući se s idejom Hipokratova citata iz djela O zraku, vodi i tlu, o tome kako protjecanje vodâ, dakle kretanje, podrazumijeva zdrav način života, Kosanovići putovanja doživljavaju kao idealnu mogućnost osvježavanja, provjetravanja života, uma, tijela, pogleda na svijet, njegova širenja. Kadrovi dvojice autora određeni su dinamikom upoznavanja i učenja o nepoznatom, koje se događa u momentima

izmještenosti iz kolotečine svakodnevice”


UU Boonici smo imali priliku vidjeti kako izgleda put oko svijeta u osamdeset slika. Kada smo dobili poziv na izložbu, mislili smo da ćemo naići na

nekoliko probranih fotografija, najvjerojatnije grafita, obzirom na djelatnost autora. Umjesto toga dočekali su nas zidovi prekriveni fotografijama. Nekim čudom nisu bile obješene i na stropu: pretpostavljamo da je autorima ponestalo Patafixa. Gledajući fotografije, mogli smo približno naslutiti koliko je zabavno putovati po svijetu i raditi ono što voliš, pa makar se radilo o vandaliziranju imovine crtanjem modernih zidnih murala. Fotografije su obilovale zgodnim ljudima i mjestima, no pitamo se da li su mjesta za spavanje bila jednako dobra ili željeznički kolodvori i horde žohara nisu bili dovoljno atraktivni za fotografiranje. Zapanjio nas je i nedostatak fotografija divno aranžirane hrane, na temelju čega smo zaključili da autori nisu hipsteri, ali zato postoje osnovane sumnje u kanibalizam. Ovim putem se skromno bilježimo za sudioništvo u nekom slijedećem putovanju


S

f.ckinfine

osam i trideset


SŠto nam može poručiti beogradski ilustrator i umjetnički direktor Marko Prokić?

Ako još niste čuli za njega, odmah ćemo vas uputiti na njegovo umjetničko ime f.ckinfine i rečenice tipa: „Odlično mi ne ide“. Zvuči malo poznatije? A kako stojite s onom slavnom izrekom: „Jednom sam tako hteo da kažem volim te, a izašlo je dobar dan“. Sada već znamo da znate o čemu pišemo. Reakcije na izložbu bile su raznolike. Preko „Ovo je odlična izložba!“ , do sarkastične primjedbe: „Rendom misli sam ispisao svojim fontom, stavio sam to na pozadinu.... danas svi traže kratke jasne izraze. Napiše se nešto pametno pa je TLDR.“ Najveće prokletstvo modernog doba možda i ne leži u prevelikoj specijalizaciji za stvari koje su same po sebi nepotrebne, već u manjku pažnje koju osoba posjeduje da bi procesuirala informaciju. Ako želim nešto poručiti, moramo to učiniti kratko i smisleno. To možemo napraviti realističnom slikom, što objašnjava ponovni uspon realizma u umjetnosti, ili kratkim tekstom koji će pažnju izazvati osobnim dodirom: fontom koji izgleda kao da je pisan rukom. Vrijeme će pokazati da li smo svjedoci novog razvoja u umjetnosti. m

jest

o: g

aler

ija In

kuba

tor

web

: http

://w

ww

.fuck

infin

e.ne

t


Gabrijela Rukeljizložba crteža

mjesto: galerija Greta web: http://greta.hr


PPravi naslov izložbe trebao je biti „Povratak Gabrijele Rukelj“. Posljednju

izložbu imala je prije dvije godine, ako nas pamćenje dobro služi (a katkada to zaista i čini) u O’gradi. Što se od tada promijenilo? Gabrijela je ostala vjerna svojem stilu koji nas je privukao prije 5 godina. Bila je jedna od prvih umjetnica koje smo predstavili u JAM-u. Privukao nas je ne samo njezin stil, već i ideja: slikala je po unutrašnjosti starih knjiga, darujući im time nov život umjetničkog a ne literarnog djela. Kada su joj knjige postale predebele, bacila se na oslikavanje stranica iz knjiga, da bi na kraju literarna pozadina njezinih djela potpuno nestala. Slike su se također smanjile: od velikih slika koje smo imali priliku vidjeti u galeriji Vivoda, preko srednjih koje su bile izložene u O’gradi, autorica je sada predstavila veliki broj gotovo minijaturnih radova. Što je ostalo isto? Njezin način umjetničkog izražavanja: na prvi pogled jednostavan i dječji, krije u sebi duboke poruke. Zamjeramo manjak veselijih boja koje su krasile njezine prošla djela, dok se nadamo da na iduću izložbu nećemo trebati ponijeti povećalo.


7FISTTARTFEST

mjesto: Studentski centar Zagreb web: http://fistt.wordpress.com


Udruga FISTT djeluje od 2002. godine s ciljem promicanja slobodnog kreativnog, kulturnog i umjetničkog izražavanja, promicanja vrijednosti građanskog društva u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Potiče mlade na volonterski rad i aktivno sudjelovanje u zajednici. Okuplja neafirmirane i afirmirane likovne, književne, glazbene, filmske, multimedijalne i ine umjetnike.Različitim akcijama upoznaje javnost s radom svojih članova te s radom umjetnika i drugih srodnih udruga na području grada Zagreba, Republike Hrvatske i izvan njenih granica.

Rijetko kada imamo potrebu izdvojiti izlagače na sajmovima, ali lampe koje su proizveli u The fat bat wicked factory ostavile su nas bez daha. U nekoliko navrata smo se sramežljivo vraćali na njihov štand, da bismo ga, nakon što smo postali previše sumnjivi, ostatak večeri čeznutljivo promatrali izdaleka. Ukoliko ste obožavatelj Tim Burtona, sjećanje na nedavno djetinjstvo vas vuče na emo heraldiku ili jednostavno volite funkcionalni goth bez šiljaka i šminke, The fat bat wicked factory je pravi proizvođač za vas.Lampe nisu njihov jedini proizvod: tu su i razne trodimenzionalne slike slične tematike i prikaza, te posvemašnja opsjednutost Batmanom i šišmišima, ali uz ovakve lampe, na sve navedeno nismo obraćali previše pažnje.

Još uvijek nismo sigurni da li je koncert na kraju prvog dana F.A.F. - bio spontan, kao što nismo sigurni u porijeklo svih instrumenata na kojima su izvođači svirali. Pretpostavljamo Indija i središnja Afrika. Glazba ne samo što je natjerala posjetitelje na spontani mrdoguz, već je digla na noge i umorne prodavače, te im dala dovoljno energije da pospreme svoje rukotvorine.


VVeć na samom ulazu bili smo ponuđeni raznim opijatima koji su nam trebali uljepšati cjelokupni dojam sajma. Odbili smo ih jer je već i ovako sve bilo

prešareno. Lutajući među masom kreativaca i proizvođača DIY umjetnina, naišli smo na velik broj inventivnih noviteta. Imali smo prilike u živo vidjeti 3D printer. Zamolili smo gospodina koji je operirao aparatom da nam isprinta još jednu redakciju JAM-a, što je odbio iz etičkih razloga mrmljajući nešto o kloniranju i Mengeleu. Zatim smo ga zamolili da nam isprinta bejzbol palicu, no i to je sa strahom u očima odbio. Revoltirano smo otišli dalje. Privukao nas je milozvučni zvuk bongosa, popularnije zvan kao nesnosna buka, ali manjak bejzbol palice nas je spriječio u glazbenom educiranju prisutnih. Zato smo krenuli prema prodavačima voštanih proizvoda. Spasivši svoje uši i mentalno zdravlje, nastavili smo proučavati razne proizvode koji su se nudili na sajmu. U moru nakita, igračaka i kozmetičkih preparata, našlo se i korisnih stvari kao DIY švicarski nož za ključeve. Svjetlo na kraju tunela pronašli smo u lampama nadahnutim Tim Burton stilom



Neha Nehakada ilustracije postanu Fashion

piše: Iva Hanzen web: http://tinyurl.com/nzk2cfz

Upoznajte Nelu Kliček, dizajnericu koja tekstil koristi kao slikarsko platno

Iz straha da neće biti dovoljno dobra za Akademiju likovnih umjetnosti, nesuđena ilustratorica se uputila na studij modnog dizajna pri Tekstilno tehnološkom fakultetu. I dobro da je bilo tako jer je na kraju ispalo kako je moda područje u kojem ova mlada dizajnerica itekako dobro pliva. Ljubav prema crtanju dovela je do oslikavanja majica, da bi danas Neha Neha brend sadržavao širok raspon odjevnih predmeta, od oslikanih majica preko redizajniranih hlačica do 100% unique Neha Neha komada, dizajniranih i sašivenih iz ruku Nele Kliček, dotepenke iz Varaždina koja se nakon par godina smucanja vama

tamo konačno smjestila u Zagrebu.


JAM:Što znači Neha Neha?

Nela: Neha Neha je moj nadimak kojeg sam zaradila na jednom od svojih smucanja. Podarili su mi ga dragi prijatelji iz Izreala ne znajući da će tako krstiti jedan modni brend. Divna je slučajnost što Neha na Hindu jeziku znaci ljubav. Ljubav na kvadrat.

JAM: Koliko kolekcija imaš iza sebe?

Nela: Iza sebe imam već sedam kolekcija, nastalih u nešto više od godine dana, dok sam brend postoji tri godine. Pošto sam dosta radišna u jednoj sezoni izbacim i po dvije kolekcije koje se i ne moraju nužno nadovezivati jedna na drugu. Brzo mijenjam raspoloženja i interese pa tako moje kolekcije variraju od ljetnog boho stila do mračnijeg grungea, no ipak postoji neka tema, a to je moj trademark - oslikavanje i redizajn.

JAM: Inspiracija i uzori?

Nela: Najveću inspiraciju nalazim u glazbi i filmu. Tako sam zapravo i razvila ljubav prema modi. Uvijek sam gravitirala nekoj alternativnoj sceni pa i sad imam osjećaj da izbjegavam svijet mode i držim se nekog svog svijeta. No, cijenim rad Ossie Clarka, Alexandra Mcqueena, Vivienne Westwood, sestre iza brenda Rodarte, a izuzetno mi je draga Anna Sui koja odlično spaja ere i crpi inspiraciju iz srodnih mi izvora poput rock glazbe.



JAM: Planovi s kojom muškom kolekcijom?

Nela: Polako se orijentiram i na muški dio publike jer dosta odjeće koju redizajniram poput oversized traper i military košulja su u principu muške. Volim "posuđivati" stvari s muškog odijela i kombinirati ih sa ženstvenijim komadima.

JAM: Modna scena u Hrvata je…?

Nela: Modna scena u Hrvata je diskutabilna, ali postoji određeni broj kolega kojima se divim i cijenim a često su to mladi neafirmirani dizajneri kao primjerice Chicks on chic, čijem se radu stvarno divim, dizajnerica nakita Sonja Zigic iza imena Emma&Nala, dragi prijatelj Marko Petrić koji se predstavio na modnom ormaru, OjoMagico koja izrađuje fantastične mandale i još mnogi drugi koji naporno rade na vlastitim idejama i svojim rukama.

JAM: Materijali, uzorci, boje koje preferiraš?

Nela: Vjerna sam traperu kojeg redovito oslikavam, ali u zadnje vrijeme me privlače vintage, military košulje i džersej od kojeg šivam baseball majice. Volim simboliku koju spajam s citatima i stihovima pjesama. Volim oslikavati leđa na traper jaknama, a jedan od dražih motiva mi je amblem bande iz filma Warriors. Najdražu boju mijenjam skoro svaki mjesec.

JAM: Kako izgleda proces nastanka jednog Neha Neha odjevnog predmeta?

Nela: Prilično kaotično, pogotovo kad je redizajn u pitanju, a jedno vrijeme sam i imala action painting metodu oslikavanja odjeće pa mi je samo trebala votka u ruci da se osjećam kao Jackson Pollock u New Yorku 60ih. No, ipak treba i jedna doza smirenosti i strpljenja kad je krojenje i šivanje u pitanju, a tome se još učim. To je dosta samotan proces pa se veselim svakoj suradnji, kontaktu s mušterijama i revijama.


Drava art bienallemjesto: galerija Koprivnica web: http://www.muzej-koprivnica.hr

Ovih dana, recimo posljednjih 730, muči nas pitanje egzistencije, izvora energije, a posebno vode kojom naša zemlja obiluje. Prema izvješću

UNESCO-a prije nekoliko godina, treći smo u Europi po bogatstvu vode. U ovo doba ne-odgovornog ponašanja samih korisnika, javio se tim od petero kustosa koji je okupio mlade umjetnike sa zadatkom aktualiziranja problema zagađenja okoliša kroz umjetničke radove, sa željom uključivanja šire publike. Problemi sežu od individualnih pa do kolektivnih, od idejnih do političkih, od devastiranja do privatiziranja, a ovdje su obrađeni kroz različite tehnike, od slikarskih i kiparskih, interaktivnih skulptura i instalacija, preko fotografija do video uradaka. Svaki umjetnik izražava se svojim sredstvom, tehnikom i postavlja svoja pitanja, ali na kraju svi jednoglasno viču: Tko smo mi? Gdje idemo? Izložba Drava Art Bienalle 2013 održana je u Galeriji Koprivnica od 7. do 29. prosinca 2013. godine. Nastavak je to DAAK (Drava art annale Koprivnica) projekta koji se održavao od 2003. do 2007. godine, a umjetnošću problematizira ekološki održiv razvoj i očuvanje rijeke Drave koja je dio UNESCO-va rezervata biosfere. Njegov cilj je umjetnost učiniti praktičnom i aktivnom na našim prostorima, oformiti mjesto za međusobnu suradnju umjetnika, kustosa, struke i zajednice osobito po pitanju vode kojom se treba početi baviti kao političkom kategorijom. Ovogodišnja izložba promatra Dravu i njen okoliš iz različitih kuteva, ali je interludij u ono što dolazi, s mogućnošću i poticanjem otvaranja novih pitanja i područja djelovanja.

tekst: Gordana Đurićić fotografije: Dora Tomić i Marko Posavec


Fotodokumentirani Izmijenjeni pejzaž Bojana Mrđenovića na prvi pogled izgleda kao makrofotografija nekog mikroorganizma ili apstraktna slika što pojačava osjećaj nelagode, čuđenja i šoka u trenutku saznanja da je riječ o kemijski devastiranom području zbog taloženja nusprodukta tvornice u procesu privatizacije. S druge strane, Tomislav Turković nudi nam Šumor - fotodokumentarac snažne prisutnosti onoga koga nema u sitnim tragovima poput otiska u travi ili slomljene grane u pustoj šumi, naglašene citatima Đure Sudete iz njegova najpoznatijeg djela, fantastične pripovijesti Mor - spretno slažući naslov spajanjem imena protagonista pripovjetke (Šu i Mor), ali i riječi šum i žubor (vode) u novu, univerzalnu odrednicu.


Ana Sladetić promatra svijet iz svih socijalno-kulturološko-prirodnih sfera, povezujući imaginativno i fantastično. U triptihu Visine, dubine, širine tematizira ljudski život kao prožetost čovjeka, prirode i tehnologije. Obuhvaća podzemlje, zemlju i visine minuciozno iscrtavajući svaki objekt dajući mu poseban život koji žive simboli dok Dora Tomić propituje i problematizira krhkost i mogućnost uništavanja, ali i dugotrajnog oporavka koji nudi kao prostor novih mogućnosti individualnog i kolektivnog formiranja koje zove Critical timing.

Rasti na drugu stranu Tonke Maleković bavi se licem i naličjem istoga, u ovom slučaju tijela, gdje promatramo promjenu statičnog u nepredvidivo i nekontrolirano titranje, vibriranje postavljajući pitanje kako i koliko sve čovjek djeluje na prirodu ako samo njegovo stajanje i disanje izaziva u prirodi određene promjene. Ako gledamo obrnuto, od mreškanja vode prema statičnom tijelu, možemo li doći do pitanja ostavlja li priroda čovjeka uistinu tako ravnodušnim i neosjetljivim na njene promjene uzrokovane upravo ljudskim postupcima?


Vanja Babić izložio je Žarnu nit, asamblaž koji čine cijele žarulje i smrvljeni dijelovi (staklo, lim, kalij, volfram) nasuprot žarulji s pješčanim satom umjesto žarne niti koja nam govori kako vrijeme iluminacije naših svijesti protječe. Babić tematizira štednju, potrošnju, ekološko stajalište, uspoređujući staru nasuprot nove, štedne žarulje te slobodu i mogućnost izbora, ali i apsurd tog izbora kojeg zpravo nemamo.

Umjetnici su u suradnji s kustoskim timom pokazali da postoje mnogi problemi. Neki su univerzalni, poput prolaznosti, nestajanja - postoje otkako je vremena; neki su jezivi kao samoća. Poražavajući je problem da se goto-vo ne osvrćemo na upozorenja oko povezanosti i posljedica zagađenja. No, isti su nam dali i tračak nade u tom sivilu beznađa: priroda nam sama daje rješenje, pokazuje ga. Neke stvari trebaju biti kakve jesu, prljave i muljevite, s druge strane sve što postoji osuđeno je na blijeđenje i isparavanje. To je njen način regeneracije i vraćanja ravnoteže. Naš ekosustav nije samo mjesto našeg preživljavanja već i dio našeg kulturnog, ali i pojedinačnog identiteta.


Toni Mažuranićmjesto: galerija Siva web: http://tonimazuranic.com

Cover[THE]Girls


TTim JAM-a uvijek je volio radove napravljene od refleksivnih materijala

kako bi mogli uživati u odrazima (katkada i vlastite) savršenosti. Na žalost, nije bilo refleksije od 24 karatnog zlata i platine na koju smo navikli u redakciji, već je materijal bio refleksivni vinil na platnu, što nam je autorica objasnila u karizmatičnom intervju-u. S razočaranjem smo shvatili da ostale maske koje nose zamišljeni modeli, a koje im ostavljaju otvore za jedine bitne dijelove na ženskoj glavi, nisu od skupocjenih materijala. Na svu sreću, uza sebe uvijek imamo zlato u spreju kojime smo potajice poprskali najbliže slike. Zadovoljivši Nadana u sebi, krenuli smo proučavati ostale, sada manje vrijedne radove. Nakon nekolicine revizija teksta, odlučili smo citirati tekst izložbe: „Kroz cijelu seriju proteže se vizualni element maske, kojim umjetnica preispituje pojam identiteta vezan uz današnje standarde ženske ljepote. Mažuranić više puta koristi reflektivne materijale kao površinu maske, kako bi potaknula interakciju gledatelja i djela.“


SSvi koji znače nešto u umjetnosti te su večeri hodočastili u Gliptoteku. Novi

hrvatski realizam razvijao se usporedno s Fotošopom, ali na žalost nije postigao njegovu popularnost i kvalitetu izrade. Volimo vidjeti realistične slike, jer odmah vidimo uložen trud. Ne trebamo britanske umjetničke kritičare da nam ocjene radove; kod realizma se vidi što je na slici te nam se sviđa kao dobra fotografija, još više ako je motiv dobar (kondor napada pandu). Pohvaljujemo Marijanu Paulu Ferenčić i Feđu Gavrilovića, te njihove pomoćnike na izvrsno odabranim autorima i djelima. Predstavljen je veliki broj umjetnika mlađe generacije, čiji su radovi uspješno popunili cijeli kat Gliptoteke. Koji je smisao realizma sada kada postoje foto aparati, bilo je pitanje među posjetiteljima koji su bili najbliži stolu s pićem. Odgovor smo dobili od posjetitelja koji su se uspješno odvojili od pića ne bi li se približili radovima: Uveseljavala ih je i vještina i ono što je prikazano. Promocija izložbe bila je popraćena videom koji je izradio velemajstor Luka Hrgović i njegov nepobjedivi tim.

Novi hrvatski realziammjesto: Gliptoteka HAZU web: http://tinyurl.com/nn68kvt



A

Davor Schunk

Sretan svijet

mjesto: O’grada web: http://tinyurl.com/q94lpbc

Ako ste ljubitelj pjesme, šunke i hozentregera, ovo predstavljanje bilo je za vas. Grafički poeta Davor Schunk predstavio je dvostranu dječju

knjigu koja se s jedne strane čita kao zbirka pjesama, a s druge kao bonton za mlade. Na zidovima su bile izložene grafike iz knjige. Iako djeca nisu bila prisutna, nakon svake pročitane pjesme, prolomio se gromoglasan pljesak što nas je dovelo do zaključka da djetinjstvo nije stvar dobi već duha. Taj duh najviše se očitovao pri dvojakom shvaćanju stihova, što nas je dovelo do pitanja da li je ova knjiga napisana za djecu ili njihove roditelje. Osoblje O’grade zabavljalo je posjetitelje tombolom, te velikom količinom ića, pića i intelektualnog razgovora. Jedan razdragani posjetitelj želio je otkupiti cijelo prve izdanje po promotivnoj cijeni lijepeći novčanicu od 100 Ojra autoru na čelo znojno od razdraganosti, na što ga je autor uputio na stol s kolačima i objasnio kako još mora odrasti kako bi shvatio njegove knjige. Mi smo se zaputili u daljnja kulturna uzdizanja sa svojim primjerkom pod rukom.



M

Weksflick, Candybalism, Auguste, DJ Sergio, Marko Cindrić, Shop of bento, Luka Vucić, Ivorin Vrkaš

ArtClubbing

mjesto: Pepermint web: http://tinyurl.com/ndd4wad

Multidisciplinarni evenat kakav se nečesto viđa u Hrvata. Večer su otvorili Weksflick koji su se

predstavili svojim kratkim filmovima koje nismo pratili punom pažnjom jer je tematika sadržavala vampire i ostale nepoćudne nemani, a mi volimo harati mračnim ulicama neosvijetljenog nam grada čistih gaća. Nakon toga nas je svojim glazbenim umijećem zabavljao duo Auguste. Dok su nam uši bile zaokupljene tom zvukovnom harmonijom, oči su nam pasle na livadama nakita koji su izradili Shop of Bento. Uz sve to održale su se i dvije izložbe. Luka Vucić pokazao nam je svoje radove sa specifičnim brkatim i muževnim likovima, dok je Ivorin Vrkaš izložio svoj “word art” zbog kojih smo se i mi zapitali kojih smo 10 stvari naučili u 2013. Broj jedan bio je: “Nakon laksativa ne ljegaj u kadu.” Vrhunac večeri bila je revija modnog dvojca Candybalism čijih se kreacija jamačno sjećate s našeg ljetnog hipereventa Art JAM. Odlična revija predstavila je samo žensku liniju, u budućnosti se nadamo i muškim kreacijama. Ovaj događaj bio je prikladan završetak Art Clubbing sezone.



D

Jabukaklub koji ne truli već 45 godinamjesto: Arheološki muzej web: http://tinyurl.com/qagbazh

Da je Snjeguljica zagrizla u ovu jabuku, još bi tulumarila u 80-ima, što je i bio prosjek godina na otvorenju. Srećom je na izložbi bio dovoljno

velik broj fotografija iz mezozoika, budući da se nitko nije sjećao trenutaka provedenih u netrijeznom stanju u najlegendarnijem zagrebačkom rock klubu. Otvorenje je bilo obilježeno nostalgijom i crnom bojom, koja je službena nošnja jabučara. Unatoč prosjeku godina, posjetitelji su se ponašali u duhu modernih vremena: glazba je bila puštana s najnovijeg Applovog prijenosnika, dok su selfiji prevladavali kao trenutna dokumentacija vremena. Uz fotografije gostiju koji su svojim prisustvom pridonijeli stvaranju legende, na izložbi smo mogli uživati i u plakatima dizajnerskog dvojca “Božesačuvaj”. Bili su tu i članci iz Poleta, filmovi koncerata održanih početkom tisućljeća u VHS kvaliteti i ulaznice za Fiju-briju. Svi posjetitelji mogli su prekratiti vrijeme čekanja na ulazak u izložbeni prostor Arheološkog muzeja hektolitrima pive koja se besplatno dijelila u atriju.



Martina Grlićproizvod

mjesto: Studio moderne galerije Josip Račić web: http://martinagrlic.blogspot.com


SSvi smo se pitali u kojem će smjeru krenuti Martinin umjetnički izričaj

kada završi s atomskim bombama (što nam je jako žao) i ženama u socijalističkim tvornicama (što nam nimalo ne nedostaje). Novi ciklus slika nas nije razočarao. Već je svima jasno da na slikama volimo boje, šarenilo i veselje. Ovo posljednje možda i nismo dobili obzirom da se radi o mrtvoj (da budem točniji, plastičnoj) prirodi. Ako se pitate zašto to kažemo, pružamo vam citat s razgovora o izložbi:„Nekoć su se ljudi igrali s fizičkim igračkama, a ne appovima. Svake godine morate me jednom u tu situaciju uvalit. Netko stavi Miki Mausa i ja ga moram gledat’. Svatko ima archnemesisa. Meni je to Miki Maus, što da ti kažem, jeb* ga. Zao je. Ima piskutav glas. Kada si čula da normalno priča, samo skviči. Mislim, Beelzebub je bolji za društvo od Miki Mausa. Što je on napravio dobrog?Paško je bio jebač. On je imao ekipu: tri nećaka, bogati ujak... a ovaj je samo plovio brodićem po rijeci. Imao je Plutona za psa. Kakav si ti pas ako ti je gazda miš?“

Documents

Jam broj 44