Brčanske novine [broj 44, avgust 2008.]

GODINA II, BROJ 44 AUGUST 2008. WWW.BRCANSKENOVINE.COM CIJENA 2 KM / 1 €

Država pljačka Brčake kroz ne legalnu naplatu struje i vode

Bosna i Brčko vječite svjetske prostitutke Perspektiva turizma u Brčkom

Novo u prodaji

Poslovni vodič Brčko distriktaza 2008.

Dopunjeno i ažurirano izdanje

Sve važne informacije na jednom mjestu!

Opustite se.Sve ostalo prepustite nama

Agencija za marketing i dizajn

Branislava Nušića 19, 76100 Brčko distrikt • Tel.: 049 216 777 • Faks: 049 217 799

Aven

iro D

esig

n St

udio

200

8.

Stranica 4 | Brčanske novine br. 44 | August 2008.

Uvodnik»Bilo je ljeto i vrela noć...«

Vjerovatno će mnogi Brčaci i Brčanke pjevati ovu pjesmu u jesenje i zim-

ske dane sjećajući se vrelog ljeta 2008. Bilo je vrelo ne samo zbog sunca, bilo je tu fudbalsko prvenstvo sa pratećim ma-nifestacijama, a političari se trude da ne prestano dolijevaju ulje na vatru svo-jim izjavama i ponašanjem. Vjerovatno je to samo predizborno zamlaćivanje na-roda, ali i borba za opstanak u vlasti se zakuhava tako da će i jesen biti vrela. No ljeto je još u toku pa podsjetimo na ma-nifestaciju »Savski svijet« i prvi koncert Brčaka Ede Maajke u rodnom gradu.

To su neke od stvari koje će ostati u sjećanju na toplo brčansko ljeto. Svaka-ko, ne zaboravimo ni hapšenje Radova-na Karadžića te njegov let za Hag. Tih nekoliko dana od momenta objavljivanja vijesti o hapšenju pa do njegovog preba-civanja u Holandiju (to je ona zem lja ko-ju čuvaju miševi vojnici pod komandom beskrupulozne, isfrustrirane Vlade) sva-kako su bili najvreliji dani ljeta koji će, takođe, ostati dugo u sjećanjima.

Ljeto nam je donijelo i dašak starog Brčkog. Ulice su pune šetača, park

i bašte kafića i restorana neprepoznat-ljivi u odnosu na ostale dijelove godine. »Krivci« za to su, kao i svakog ljeta, Br-čaci iz dijaspore. Koriste dio godišnjih odmora za boravak u rodnom gradu i tražeći stare prijatelje i rodbinu, po sta-rim, dobrim, brčanskim običajima, dru-že se i po kafanama, skoro kao nekad. A kada prođu odmori, opet će ove speci-fične brčanske ptice selice u svoje no-ve, daleke domove do naredne godine uz pjesmu sa početka teksta.

Neke druge ptice, ptičice, počele su da cvrkuću i svojim glasom

pokušavaju da okupe jato, dovoljno ve-liko da ih uvede u Skupštinu Brčko Dis-trikta. Nisu imale dovoljno strpljenja pa krenule sa pjesmama i to nažalost pje-smama rugalicama i pjesmama lagalica-ma. Koliko narod voli tu vrstu muzike, vidjeće se u oktobru. Prije toga, svaka-ko, ovom malom horu će se u pjevanju pridružiti i druge ptice, nadamo se sa nekom ljepšom muzikom. Samo da nji-hovu pjesmu ne pokvare suri orlovi ko-ji su odavno zasjeli u svoja gnijezda sa-mo sikćući lagano opominju manja jata. Ili možda vrane koje grakću već mjese-cima i gledaju kako da preotmu grad sa-mo za sebe.

Svakako, na jesenjem rapertoaru će biti svakakve muzike, raji ostaje sa-mo da bira. A do jeseni, uživajte u lje-tu, kupanju, sunčanju i večernjim dru-ženjima.

Goran Klinovski, urednik

13Perspektiva turizma u Brčko distriktuIntervju: dr. Aleksandar Đurić, šef Pododjeljenja za turizam

6 Kako država pljačka Brčake kroz nelegalnu naplatu struje i vodeSvi građani Distrikta čiji je dug za vodu, struju i smeće stariji od godinu dana, a za njega nije po-dignuta tužba u tom periodu, ni-su ga dužni plaćati

6 BrčkomirEpizoda »Komunalci«

8 Virtuelna firma – nova kultura učenja

Učenici Ekonomske škole kroz igru uče kako treba izgledati jed-no moderno preduzeće

10 Vodič kroz Brčko distrikt, Posa-vinu i SemberijuFirma Business Boulevard no-vim konceptom već uspješnog poslovnog vodiča osvaja 15 gra-dova Federacije BiH i Republi-ke Srpske

13 Perspektiva turizma u Brčko distriktuIntervju: dr.Aleksandar Đurić, šef Pododjeljenja za turizam

14 Život pod anestezijom

Brčanske novine otkrivaju kako je živjeti u gradu gdje ljudi rade jeftino i sve plaćaju skupo, a pri tome ih uvjeravaju da im je naj-bolje na svijetu

17 Petica opet ima dušuLegendarni kafić ponovo okuplja brčansku raju

18 Bosna i Brčko vječite svjetske prostitutkeGrađani Bosne i Hercegovine na-kon svakog rata »dobrovoljno« odlaze u svijet. Da li smo se upi-tali zašto?

August 2008. | Brčanske novine br. 44 | Stranica 5

ImpresumBrčanske novine

Godina druga. Izlaze mjesečno.

Izdavač:

Business Boulevard doo

Glavni i odgovorni urednik

Goran Klinovski

Saradnici

Stjepan Bogutovac, Agim Dobruna Gime,

Husejin Ha nušić Hule, Zoran Jovanović,

Ivo Kobaš, Atah Mahić , Muhamed Mujkić,

Amela Nuhanović, Vesna Or lo vić

Fotografije: Business Boulevard

Dizajn: Aveniro Design Studio

Štampa: PrintCom, Tuzla

Marketing

Business Boulevard d.o.o.

Telefon: 049/216-777; faks: 049/217-799

Elektronsko izdanje

www.brcanskenovine.com

Pretplata: [email protected]

E-mail

Redakcija: [email protected]

Pretplata: [email protected]

Copyright

Sva prava pridržana. Kopiranje i preno-

šenje sadržaja Brčanskih novina zabranje-

no je bez pismenog odobre nja izdavača.

18Bosna i Brčko vječite svjetske prostitutkeBosna i Hercegovina je mjesto gdje njeni građani više od 600 godina vode tuđe ratove

Brčanski UsPJEsi

20 Brčko je podstanar u mojim djelima Intervju sa Zejćirom Hasićem

22 Kofer za budućnost Mogućnost zaposlenja mladih

Brčanski sTUB sraMa

23 Posjet bazenima ili zdravlje

23 Brčanski sindikat od invalida pravi još veće invalide

23 Dogovorit ćemo se…

23 Od fabrike etanola ni traga ni glasa

24 Zbogom Karadžiću

24 Vuk dlaku mijenja...

28 Naša stranka

24 Penzioneri eutanaziraju penzio-nere

24 Tko lobira za deponiju smeća na Boderištu

25 Pazite pri odabiru osiguravaju-ćeg društva

25 Brčanska željeznica

25 Multietični Dodik

25 Na internetu bijesni rat među Brčacima

26 Vidovdanska trka 2008. – Or-ganizatorima desetka, političari-ma nulaUspješno završen najveći sport-ski događaj u BiH – Vidovdan-ska trka u Brčkom

PoslJEdnJa nada

28 Pravda ima dva lica

čaršiJska sEhara

30 Doktori

fElJTon

32 Uz stoljeće Islahijjetovog rada u Brčkom (1)

lisTaJUĆi sTarE noVinE

33 Ipe na kormilu jedinstvaIntervju s Ismetom Ćatovićem povodom članka u Brčanskim novinama iz 1977.

in MEMoriaM

35 Ostojini neprolazni tekstoviU sjećanje na brčanskog novina-ra Ostoju Nikolića


Z. Modrijan

Zadnjih mjeseci jedna od čestih sva kodnevnih tema između obič-

nih malih ljudi je zasigurno tema du-govanja. Njih znamo ima raznih, ali trenutno najaktuelnija su ona koja se odnose na izmirenja dugovanja za električnu energiju i vodu (koje naj-češće i nema u vodovodima) i ostala komunalna potraživanja.

Pored toga što su tarife za elek-tričnu energiju u uporedbi sa susjed-nim zemljama regiona neobjašnji-vo visoke, a njihovu paralelu sa pro-sječnim platama i penzijama ne bi bi-lo ukusno ni javno reći, razumjevanja prema ovoj socijalnoj populaciji od strane vlasti, nadležnih institucija i ostalih nema.

Ugrožena kategorija građana bu-di se sa strahom da li će taj dan

ostati u mraku zbog neizmirenih du-gova za struju ili će ostati bez vode zbog pretjerano visokih pristiglih ra-čuna za vodu.

U međuvremenu uplatnice se ta-lože u nekim zabačenim ladicama i pokušavaju se bar na tren zaboraviti.

Ali da se to ne bi desilo i da bi sva-kodnevno zagorčavale život poštenim ljudima tu su nadležni iz elektro i ko-munalnih institucija da ih podsjete na svoj poseban način što im predsto-ji ako se ti računi ne izmire.

Isključenje! Mrak! Pa vi sada vidi-te. A plate onih rijetkih sretnika ko-ji ih dobivaju mogu da odmaknu od 1.

Svi građani Brčko distrikta čiji je dug za vodu, struju i smeće stariji od godinu dana, a za njega nije podignuta tužba u tom periodu, nisu ga dužni plaćati – »Zakon o obligacionim odnosima, član 378«.

da apsurd bude veci, postoje dugovi zaku-paca javne imovine u centru grada i izvan koji iznose i do 200.000 kM, a koje Vlada Brčko distrikta ne potražuje. navodno Vla-da nikada nije ni pokrenula sudski postu-pak, čime taj dugo po Zakonu o obligacio-nim odnosima zastarjeva u roku od 3 godi-ne. Već na prvi pogled liste ovih dužnika, la-ko je utvrditi da se radi o osobama sa speci-jalnim ratnim zaslugama na koje se ne smi-ju vršiti pritisci. na žalost svih građana lak-se je »pretući« ovcu nego napasti vuka.

samo sud može narediti prisilnu naplatu ili pristup na privatni posjed. svaki ulazak službenika u stan ili kuću, bez naloga stro-go je zabranjen. Zbog ovih razloga u zapad-nim zemljama i novim zgradama u Brcko distriktu, mjerači potrošnje električne ener-gije i vode se nalaze u hodnicima gdje je do-zvoljen pristup radnicima javnih preduzeća i samo tada mogu neometano isključiti do-stavu struje i vode.

Država pljačka Brčake kroz ne legalnu naplatu struje i vode

u mjesecu samo nekoliko dana. Ali to nije tema ovog našeg izlaganja.

O tome u nekom od narednih bro-jeva, možda.

Sreća pa u gradu ima bezbroj ba-naka koje također zbog nedostat-

ka broja klijenata, uvjetovanih lošim imovnim stanjem, prosto povlače za rukav ljude da ih kreditiraju bez žira-nata i bez učešća.

Kao da se novac nekome dijeli džaba, ali u ovakvoj beznadežnoj situ-aciji društva u kojem živimo čini se da je to jedini način da se izmire prispje-la dugovanja. Da se računi za struju i vodu ne bi nezaustavljivo gomilali, a kamate na ukupan dug rasle podižu se razni krediti i na taj način vraćaju du-govanja za režije.

Reklo bi se da u ovakvim slučaje-vima kojih je u praksi mnogo, dugovi ostaju dugovi, samo dobivaju drugo li-ce i svakodnevna agonija se produža-va.

Da to sve nije tako crno kako se na prvi pogled čini saznati ćete iz

narednog konteksta.Naime, u jednom od Zakona, tač-

nije radi se o Zakonu o obligacionim odnosima stoji član 378. koji se odno-si na Zakon o zastari duga, po kojem dug unazad godinu dana zastarijeva i ne može biti po zakonu potraživan,


osim ako u međuvremenu nije podi-gnuta optužnica kod suda.

Ovaj rok zastare duga od jedne go-dine važi upravo za naplatu potraživa-nja duga za električnu energiju i dru-ge komunalije. Ukoliko je prošao sa-mo jedan dan preko

navedenog roka, a u međuvreme-nu slučaj nije završio na sudu, prak-tično ne postoji zakonski osnov za na-platu dugovanja jer se uvijek možete pozvati na ovaj član navedenog zako-na.

Veliki broj građana koji zbog op-šte besparice i neimaštine za koju ni-su ni najmanje sami odgovorni nema-ju pojma da mogu koristiti ovo svoje pravo. Ali zato odgovorni u nadležnim institucijama jako dobro poznaju za-kone i njima manipulišu u svoju ko-rist, naravno, a na štetu običnog naro-da koji jedva sastavlja kraj s krajem.

I tako evo nas opet na početku ove priče gdje lijepo piše, da ako ste u

prošlosti bili naivni i bili žrtva sličnih podvala, u budućnosti koristite svako pravo koje vam kao građaninu pripa-da pa i ovo o zastari duga.

To ne znači da ne trebate redovno izmirivati svoje obaveze prema drža-vi i tekuće režije, ali također nema ni-ko pravo da vam prijeti isključenjem struje zbog neplaćenih obaveza pogo-tovu ako su starije od godine dana.

Ozbiljnost ovih tvrdnji potkrijepit ćemo stvarnim zakonskim činjenica-ma da biste bili sigurni u sve ovo o če-mu je ovdje zapravo riječ.

I na kraju poslije svega kliknite na taster od sijalice, vidjeti ćete da se »Svjetlost vraća u vaš dom«.

Ipak u slučaju da vam ponovo do-đu na vrata tvrdeći da dug stariji od godinu dana morate platiti, pod pri-jetnjom isključenja vode ili struje, obratite se redakciji Brčanskih novina, koja će vam pomoći rješiti vaš pro-blem. •

B.N.: imate li duga za električnu energiju iz proteklog perioda?Gospođa Tošić: imam, naravno. Poznajem malo ljudi koji ga nemaju. Zašto pitate?B.N.: Znate li da možete da koristite klauzulu Zakona o obligacionim odnosima u kojem ima dio zakona, tačnije čl. 378. o zastari duga?Gospođa Tošić: ne znam za to. ali meni su isključili struju doduše na pet sati i onda je či-tav slučaj završio na sudu. i još uvijek je tamo.B.N.: Za koji period vas terete da izmirite dugovanja?Gospođa Tošić: Za period od 2003. godineB.N.: To nemaju pravo jedino ako u toj, dakle 2003. godini Elektrodistribucija nije pokre-nula sudski postupak protiv vas?Gospođa Tošić: Ma ne. Tužba je podignuta odnedavno, ali nisam znala da se mogu pozva-ti na taj Zakon o zastari duga na sudu. hvala vam na obavještenju!B.N.: Brčanske novine žele vam povoljan ishod događaja. sretno!

B.N.: imate li izmirena dugovanja prema Elektrodistribuciji? Plaćate li redovno režije za komunalije ili?Gospođa Blagojević: Trudim se da redovno izmirujem svoja dugovanja prema njima. ali zaista nisam uvijek u mogućnosti zbog niskih mjesečnih primanja. da vam kažem da se grijem na struju i nemam ništa protiv nikoga, ali mislim da nije normalno da mi mjeseč-ni račun za struju bude jednak mojoj plati. i kako da onda živim ako ću njima dati cije-la primanja.B.N.: Za koji period imate dug?Gospođa Blagojević: Za period od prije par godina, to se vuče, kamate rastu i ne mogu sti-ći pored tekućeg duga da se riješim onoga iz prošlosti.B.N.: Jeste li čuli za zakonsku klauzulu o zastari duga? konkretno rok zastare za komuna-lije i električnu energiju je godinu dana.Gospođa Blagojević: Prvi put to čujem. šta to znači ustvari?B.N.: To znači da vas ne mogu teretiti za dug iz proteklog perioda ako nisu u međuvreme-nu podigli optužnicu protiv vas da izmirite taj dug? Jeste li na sudu možda?Gospođa Blagojević: ne, valjda bi me obavijestili da jesam. nisam znala da imam to pra-vo. hvala na obavještenju.B.N.: Brčanske novine stoje vam na usluzi i žele svoje građane informirati o njihovim pra-vima. sretno!

Milena Blagojević, Brčko

Gospođa Tošić Rada, Brčko – dužnik od 2003. godine


Vesna orlović

Ideja Virtualne firme odnosno pre-duzeća za vježbu nastala je u zapad-

noj Evropi 80-tih godina na osnovu ini-cijative organizacije Kultur-Kontakt iz Austrije. U BiH stigla je 2003. godine, a impuls za njeno instaliranje kod nas dali su predstavnici više ministarsta-va obrazovanja u BiH, uz pomoć Eco Net projekta. U program virtualne fir-me uključeno je ukupno šest gradova iz BiH i to Brčko distrikt, Tuz la, Sara-jevo, Bijeljina, Livno i Prijedor.

Virtualna firma egzistira i u su-sjednim zemljama i zemljama Evrope kao što su Hrvatska, Srbija, Crna Go-ra, Makedonija, Italija, Austrija, Bu-garska i Rumunija.

Povod za osnivanje virtualne fir-me zasnovan je na ideji da se učeni-ci u toku obrazovnog programa u ok-viru preduzeća za vježbu pripreme svim vještinama rada koje važe u stvar nim preduzećima. Na taj način se u njima razvija poduzetnički duh i

socijalna kategorija kao i interkultu-ralna razmjena znanja koji su važni za budućnost izgradnje jakog ekonom-skog društva svake zemlje.

VIRTUAlNA fIRMA U EKONOMSKOJ šKOlI U Brčkom

Ovaj način savremene nastave kroz rad sa učenicima u zamišljenom

preduzeću koje simulira stvarno pre-duzeće počeo je u okviru Ekonomske škole u Brčko distriktu još 2004. godi-ne pod rukovodstvom nekolicine pro-fesora ove škole prvo kao aktivnost van školskog programa, a sada već kao redovan predmet.

Treba iskoristiti priliku da se ču-ju njihova imena, jer to su ljudi koji su svojim entuzijazmom i angažma-nom pridonjeli da virtualna firma u ovoj školi zaživi i opstane sve do da-nas. Među najzaslužnijima su profe-sorice Sabina Šabanović, Kosana Bo-žić, Maida Karamehić i Fahira Sijarić te profesori Meho Kamenjašević i Mi-lan Tomić, uz, naravno, punu podršku

kompletnog kolektiva Ekonomske ško-le, a posebno direktorice, profesorice Elizabete Dervišević.

Posao ovih prosvjetnih radnika nije nimalo lak i nosi u sebi veliku od-govornost, jer mlade ljude koje obu-čavaju u okviru zamišljenih preduze-ća pripremaju da spremno uđu u pos-lovni svijet i preuzmu dalju izgradnju ekonomije u svojoj zemlji.

Uče ih da znaju jasno postavljati ciljeve u poslu i životu, da u ostvarenju svojih ciljeva budu hrabri i uspješni i da steknu izvjesnu neophodnu fleksi-bilnost u poslovanju.

Također kroz ovu metodu rada uče-nici nesvjesno razvijaju i socijal-

ni momenat kroz rad u grupi i komu-nicirajući sa zamišljenim kolegama kroz posao, kako unutar preduzeća ta-ko i sa vanjskim saradnicima. U ko-munikaciji sa inozemnim partnerima imaju mogućnost učenja stranih jezi-ka što je, uz poznavanje osnova infor-matike, u modernom poslovanju ne-minovnost.

Učenici Ekonomske škole u Brčkom kroz igru uče kako treba izgledati jedno moderno preduzeće, čime bi se Distrikt trebao ponositi.

Virtuelna firma

nova kultura učenja


Pri tome su profesori zamišljeni direktori ili menadžeri preduzeća za vježbu gdje kroz igru ali i ozbiljan rad ostvaruju jednu novu relaciju profe-sor – učenik, koja prerasta u prijatelj-ski i ravnopravan odnos.

PRINCIPI I KONCEPT RADA VIRTUAlNE fIRME

Sve se odvija kao u stvarnom životu i provodi se postupak od početka

do kraja kao da je u pitanju neka real-na firma. Jednostavno, radi se o krea-tivnoj igri, a pedagoški rečeno zna se da je igra najbolji vid učenja. Prvo do-lazi do osmišljavanja poslovne ideje koja je u prvom momentu samo rezul-tat razmišljanja, a onda treba napra-viti biznis plan kako tu poslovnu ideju uspješno realizirati.

Nakon tog početnog koraka, kada se utvrdi biznis plan, predstoji osniva-nje zamišljenog preduzeća. Na taj na-čin učenici, odnosno radnici zamišlje-nog preduzeća, stiču sve potrebne in-formacije i znanje o tome koji uslovi treba da postoje da bi jedno preduze-će moglo legalno da krene sa radom.

Treća faza, nakon osnivanja zami-šljenog preduzeća, odnosi se na obja-vu virtualnog konkursa za prijem rad-nika, u ovom slučaju učenika, na odre-đeno radno mjesto. Pri tome se narav-no navodi koje uslove treba budući radnik ispunjavati za određenu pozi-ciju unutar firme.

Trenutno postoje četiri zamišljena preduzeća koja rade u Ekonom-

skoj školi. Razredi su uređeni tako da izgledaju kao pravi biroi sa svim mo-dernim komunikacijama kako i prili-či jednom uspješnom preduzeću. Ta-kođer su zastupljeni i svi sektori, ko-ji obavlja svoj dio posla kao što su di-rektor ili menadžer, sekretar, služba računovodstva, služba nabave, služba za marketing i komunikacije i ostale službe zavisno od djelatnosti kojom se zamišljeno preduzeće bavi.

U toku školske godine dolazi do rotacije na radnim mjestima učenika, odnosno zamišljenih radnika, tako da bi svi stekli znanje o tome kako funk-cionišu razni odjeli i službe u okviru njihove firme. Naravno, rotacija slu-ži i da bi se vidjelo tko je na kojoj po-ziciji uspješniji u nekom poslu od ne-kog svog kolege.

Ako postoji partnerska firma iz stvarnog svijeta sa kojom virtualna firma ima suradnju onda je to obo-strana korist. Zamišljena firma pre-ko svog stvarnog partnera može dobiti dragocjene informacije koje su važne

u poslovanju, a realna firma može ta-kođer imati dobit od svog partnera. Na ime, preduzeće za vježbu može pro movisati partnersku firmu u smis-lu reklamiranja njenih proizvoda, ši-renja njenog reklamnog materijala i usluga i slično.

Zamišljeno preduzeće je, dakle, ure đeno prema standardima koji

vrijede i u realnim preduzećima tako da učenici rade sve poslove u okviru računovodstva i platnog prometa jed-ne firme, njenog odnosa sa bankom i sl. U domenu službe za nabavu mogu pokazati svu svoju poslovnu pronici-vost prilikom nabave ili izvoza odre-đene robe, a služba marketinga služi za ispitivanje odnosa koji vladaju na tržištu i vanjsku vizualnu i svaku dru-gu komunikaciju.

Time se zatvara krug poslovanja jedne firme i učenici, odnosno rad-nici preduzeća za vježbu na kraju do-bivaju ocjenu ili certifikat o svojoj uspješnosti.

Da bi ova zamišljena preduzeća za vježbu koja postoje u navedenim gradovima u BiH i u inozemstvu ko-ordinirano sarađivala uspostavljen je tzv. »Servisni centar preduzeća za vježbu«. Njegova funkcija je u tome da uspješno poveže sva preduzeća za vježbu u drugim gradovima i da im omogući suradnju sa raznim instituci-jama koje su neophodne u poslovanju jednog preduzeća. Riječ je o bankama, privrednim sudovima, osiguravajućim

društvima, poreskoj upravi, špediciji i ostalim institucijama koje se provla-če kroz poslovanje neke firme.

Interesantan podatak je i taj da vir-tualne firme sudjeluju na raznim

privrednim sajmovima, kako stvar-nim tako i onim zamišljenim i u kom-pletnoj organizaciji i provedbi sajma. Učenici i učenice koji rade kao upo-slenici zamišljenog preduzeća za vjež-bu kroz ovaj predmet redovne nasta-ve dobivaju kompletno obrazovanje u teorijskom i praktičnom dijelu o tome kako od poslovne ideje doći do stepe-nice uspješnog poduzetnika ili djelat-nika neke firme. Tako su neki od njih već postali mladi poduzetnici i dobili priliku da stečeno znanje i iskustvo u školi, radeći u zamišljenom preduze-ću, uspješno primjene na stvarno pre-duzeće. Sigurno im se bilo mnogo lak-še integrisati u tokove jedne firme sa predznanjem koje su stekli u školi ra-deći u zamišljenom preduzeću za vjež-bu. Također imaju jače startne osnove za uspjeh od ostalih.

To je naravno i cilj djelovanja vir-tualne firme, a bilo bi dobro da u okvi-ru obrazovanja ima više ideja ove vr-ste i u drugim oblastima edukacije. Jer teorija koju učimo u školskim klu-pama je jedno, a stvarnost i snalažlji-vost je nešto sasvim drugo.

Ova metoda rada omogućava pa-ralelno savladavanje i teorije i prakse što je stavlja na pijedestal najuspješ-nijih metoda savremene nastave. •


Z. Modrijan

U pripremi je novi Poslovni vodič za 2009. godinu u režiji Business

Boulevarda koji je 2007. godine lansi-rao svoj prvi ekskluzivni projekat pod nazivom Poslovni vodič Brčko distrik-ta. Nije trebalo mnogo vremena da isti postane nezaobilazna literatura na većini stolova brčanskih preduzet-nika kao i u privatnim domovima.

U međuvremenu postao je jedan od najtiražnijih priručnika te vrste na ovom području i već slijedeće godine izašao je Poslovni vodič Brčko distrik-ta sa još osebujnijim sadržajem i in-formacijama i kao takav postao je pri-vlačno mjesto za mnnoge firme iz Brč-kog i okoline koje su imale želju da se predstave u okviru jednog tako traže-nog projekta kao što je ovaj.

Tajna leži u briljantnom izboru tekstova i fotografija kao i u nezao-bilaznom Poslovnom imeniku gdje se nalaze korisni brojevi telefona koji su nam svima potrebni u svakodnevnom životu. Prepoznavši potrebe svojih klijenata u okviru Vodiča osmišljen je i reklamni prostor koji je razgrabljen u rekordnom vremenu.

Iz tog razloga stvorila se potreba da-ljeg nastavka rada na ovom elitnom

projektu i rodila se jedna nova ideja za Vodič 2009. u okviru kojeg će ovaj put biti obrađene dvije nove regije i 15 gradova u okviru njih. Radi se o Poslovnom vodiču kroz Brčko distrikt, Posavinu i Semberiju sa iscrpnim po-dacima vezanim za gradove: Brčko dis-trikt, Doboj, Modriča, Šamac, Bosan-ski Brod, Derventa, Gradačac, Srebre-nik, Bijeljina, Orašje, Odžak. Lopare, Teočak, Ugljevik i Čelić. Materijal sa-drži oko 500 stranica sa podacima ko-ji se tiču svih sfera života kao što su zdravstvo, obrazovanje, sudstvo, ban-ke i kreditiranje, nekretnine, hote-li, restorani, komercijalni centri i još mnogo drugih korisnih informacija.

Kratak intervju s gospođicom Aidom KekićAida Kekić, mlada djevojka koja je na zvršetku studija na JU Univerzi-tetu u Tuzli - Viša poslovna škola, od-sjek marketinga odnedavno je postala novo lice firme Business Boulevarda – agencije za vizuelnu komunikaciju. Želja nam je da se čuje mišljenje jed-ne mlade i stručne osobe iz ove obla-sti o Poslovnom vodiču.

B.N.: Recite nam nešto o ovom projektu koji je trenutno u pripremi? Prije svega što sadrži izdanje novog Vodiča za 2009. i kome je prvenstve-no namijenjen ovaj priručnik po va-šem mišljenju?

Aida Kekić: Vodič za 2009. je pro-šireno izdanje koje osim Brčko dis-trikta uključuje još 14 gradova iz Sem-berije i Posavine. Radi se o jednom obimnom projektu koji će otvoriti vra-ta i omogućiti izalazak na novo tržiš-te firmama koje se žele »izdignuti« is pred konkurencije i stvoriti prepo-znatljivost.

B.N.: Možete li objasniti i pribli-žiti privrednicima u Brčko distriktu, a i onima iz drugih susjednih grado-va što im donosi ovaj Poslovni vodič u smislu unapređenja i proširenja po-slovanja?

Aida Kekić: Unapređenje i pro-širenje poslovanja jedan je od glav-nih ciljeva svake firme. Ovaj projekat svim privrednicima nudi upravo mo-gućnost da se nađu u epicentru po-slovnih zbivanja što će kao rezultat dati sklapanje novih poslovnih veza, a samim tim i ostvarenje većeg profita.

B.N.: Što je to što trenutno otežava rad privrednika i njihovih preduzeća po vašem mišljenju? Prodaja, promo-cija, novo tržište i novi klijenti, jaka konkurencija ili nešto treće?

Aida Kekić: Svako preduzeće kroz svoje poslovanje mora proći kroz odre-đene etape. Stalna prisutnost konku-rencije može dovesti do situacije u ko-joj se preduzeća u takvom okruženju ne mogu izboriti za svoju poziciju na tržištu i već prije faze rasta poslova-nja dožive fazu povlačenja sa tržišta. Da se to ne bi dogodilo projekat ko-ji je u realizaciji doprinjeti će svakoj firmi da se nađe u samom vrhu pira-mide uspješnih. Promocija kao bitan elemenat marketinga svakako je osno-va Poslovnog vodiča jer je ona ta koja firmu u najboljem svijetlu može pred-staviti na novom tržištu.

Sve su to problemi koji trenutno muče većinu privrednika, a rješenje je jednostavno. Treba pronaći pravi način kako svoj rad i proizvode najbo-lje predstaviti na tržištu.

B.N.: Kada je u pitanju segment prodaje postoje čvrsta saznanja da je u Evropskim zemljama u ukupnim resur sima jednog preduzeća 90% rad-ne snage uključeno u prodaju, a osta-lo je administracija. Zna se da kod nas nije taj slučaj i možete li reći svoj stav o tome? Ima li način prodaje svoj udio u svemu ovome u smislu da je možda zastario ili da je nedostatak kvalitet-nog osoblja koje radi u prodaji u pita-nju ili je razlog u nepoznavanju osnov-nih principa prodaje?

Aida Kekić: Da, istina je da bi 90% radnih resursa jednog preduzeća

Novi Vodič 2009. kroz Brčko distrikt, Posavinu i SemberijuFirma Business Boulevard novim konceptom već uspješnog poslovnog vodiča osvaja 15 gradova Federacije BiH i Republike Srpske


trebalo biti uključeno u prodaju. Zna se da je to segment poslovanja koji jednoj firmi ipak donosi najviše pro-fita i ako on ne funkcioniše uspješno, ni firma ne može funkcionisati, jer ne-ma prihoda. Ali mislim da su naši po-slodavci toga svijesni i da će poraditi po tom pitanju.

Naše područje je specifično po pi-tanju načina prodaje i samog pred-stavljanja javnosti ali razna istraživa-nja su pokazala da doza inovacije do-vodi do šanse za većim uspjehom što znači da vrijedi isprobati nešto novo.

B.N.: Približite malo ovaj dio na-šim privrednicima, odnosno pojasni-te principe po kojima funkcioniše us-pješna prodaja. Što je bitno u svemu tome i na koji način mogu poboljšati plasman svojih proizvoda ulaskom u Poslovni vodič?

Aida Kekić: Da bi uspješno poslo-valo svako preduzeće mora naći put kako da se izbori sa zdravom konku-rencijom na tržištu i kako da se jav-nosti nametne kao broj 1 u djelatno-sti kojom se bavi. Promocija i dobro osmišljen marketing su prvi koraci na tom putu. Ulaskom u Poslovni vodič svako preduzeće dobija mogućnost da postane dio uspješnog poslovnog svi-jeta.

Mišljenje nekoliko eminetnih ljudi iz svijeta privrede i ostalih sfera života u vezi novog izdanja Poslovnog vodiča, ali i prethodna dva izdanja

dr. aleksandar Đurić, šef Vladine službe za turizam u odjeljenju za Privredni razvoj, sport i kulturu

Gospodin nedžad ramić, vlasnik firme »Conram« iz Brčkog

Gospođa radosna ilić, vlasnik knjižare »Euro iveks« iz Brčkog

B.N.: Poslovni vodič kroz Brčko distrikt, priručnik koji je lansirala fir-ma Business Boulevard, što mislite o tom projektu?

Dr. Aleksandar Đurić: Taj priruč-nik se nalazi konstantno na mome rad-nom stolu i mogu reći vrlo kratko svo-je viđenje tog projekta. Najbolji pri-ručnik te vrste urađen na ovom pod-ručju u svakom smislu, sadržajno, vi-zualno i tehnički savršeno odrađen.

B.N.: Znate li da je u pripremi tre-će izdanje Poslovnog vodiča za 2009. u proširenom obliku koje obuhvata dvi-je regije i 14 novih gradova pored Brč-ko distrikta?

Dr. Aleksandar Đurić: Da čuo sam nešto o tome i ako je urađen približ-no kao prethodna dva izdanja ne sum-njam u njegov kvalitet nimalo.

B.N.: Gospodine Ramić vaša firma je bila predstavljena u okviru Poslov-nog vodiča kroz Brčko distrikt 2008. Jeste li i u kojoj mjeri zadovoljni ovim projektom i kakvo je vaše mišljenje o njemu?

Nedžad Ramić: Veoma sam zado-voljan što sam bio sudionik tako sjaj-nog projekta i imam namjeru i dalje da surađujem sa Business Boulevar-dom koji je tvorac ovakvog jednog ko-risnog priručnika. Moram iskreno pri-znati da sam zahvaljujući svom pojav-ljivanju u Poslovnom vodiču stekao i neke nove poslovne partnere i klijen-te što na kraju krajeva i jeste bio moj cilj.

B.N.: Jeste li imali vremena da de-taljno proučite sadržaj Vodiča i imate li kakvih primjedbi u vezi njega?

Nedžad Ramić: Imam samo riječi hvale za sve što se nalazi unutar pri-ručnika. Sviđa mi se naročito poslov-ni imenik, a rado ga poklanjam svo-jim poslovnim partnerima koji nisu sa ovih prostora jer na jednom mjestu mogu saznati i vidjeti sve što ih zani-ma o našem gradu. Također mi se svi-đa i način na koji si predstavljeni po-slovni ljudi i ono čime se oni bave.

B.N.: Možete li nam dati svoj krat-ki sud o Poslovnom vodiču i što misli-te da je u njemu dobro urađeno, a što biste eventualno izmjenili?

Radosna Ilić: Ono što mi se izu-zetno sviđa jeste to da je ovaj priruč-nik veoma sadržajan. Stalno ga držim na dohvat ruke jer mi svako malo ne-što zatreba i odmah pogledam u Vo-dič i to je to. Što god mi je potrebno od informacija za Brčko samo pogle-dam u Vodič i na brzinu saznam traže-ne podatke. Zato smatram da je to od-lična stvar i vrlo korisna u svakodnev-nom životu.

Posebno mislim da je dobro ura-đen poslovni imenik i sviđa mi se što su brojevi telefona grupisani po dje-latnostima, tako da kada tražim reci-mo apoteke one su sve na jednom mje-stu i ostalo. U svakom pogledu mislim sve najbolje i drago mi je da se i mo-ja firma nalazi unutar jednog takvog projekta.


B.N.: Vaše mišljenje i kratka izja-va u vezi Poslovnog vodiča za Brčko distrikt?

Dijana Kelava: Sve sam rekla time što sam sa svojom cvjećarom dio Vodi-ča. Smatram da sam privilegirana ti-me i mislim da nema kuće niti firme kojoj ne zatreba ovaj priručnik sva-kodnevno. Ja ga naprimjer imam i kod kuće i na poslu jer mi je neophodan za razne informacije koje na taj način u brzini mogu naći. Sviđa mi se što je sve na jednom mjestu. Izuzetno kvali-tetan projekat osmišljen i odrađen na visokom nivou sa mnoštvom servisnih informacija.

Gospođa dijana kelava, vlasnik cvjeća-re »kvid« iz Brčkog

Gospodin Vladimir Matijević, vlasnik Mon do Media iz Brčkog

B.N.: Što mislite o Vodiču kroz Brčko distrikt, vaš kratki komentar?

Vladimir Matijević: Ovakav pri-ručnik je veoma potreban ovome gra-du i dobro je što postoji. Koristim ga svakodnevno jer u mome poslu kojim se bavim, dakle marketingom, postoji mnogo informacija koje su mi potreb-ne i što je još važnije na brzinu mogu doći do njih zahvaljujući Vodiču.

Internet je doduše u vremenu u kojem živimo većini ljudi dostupan, ali pisani medij je ipak brži.

B.N.: Što je to što vam se u Vodi-ču posebno sviđa kako je u rađeno, a što ne?

Vladimir Matijević: Vodič je veo-ma dobro osmišljen i ako se želi na br-zinu doći do nekih saznanja to je mo-guće jer su obuhvaćeni svi neophod-ni sadržaji. A što se tiče reklamnog di-jela, dakle marketinga kojim se ja ba-vim, također često otvaram ovaj pri-ručnik jer većina klijenata sa koji-ma surađujem nalazi se unutar Vodi-ča. A poslovni imenik ipak najčešće upotreb ljavam.

Tako da smatram da je i sa te mar-ketinške strane ovo odlična stvar.

B.N.: Ima li još nešto što biste do-dali?

Vladimir Matijević: Naravno. Sve je do sada super urađeno, jedino što mislim da bi ovaj priručnik zbog op-šte globalizacije trebalo proširiti na susjedne regije jer je to potreba tržiš-ta u svakom slučaju.

Na kraju ovih izlaganja eminent-ne grupe građana Brčko distrik-

ta možemo samo poželiti puno uspje-ha timu Business Boulevarda koji nas svake godine prijatno iznenadi nekim od svojih novih projekata, a građani-ma da se zahvalimo na ovako lijepim riječima hvale koje su uputili za Vo-dič.

Posebno se zahvaljujemo mladoj Aidi Kekić koja je svojom mladošću i entuzijazmom, jednom drugačijom vi-zijom budućnosti vaših preduzeća u svijetu marketinga, stručno objasnila koje vam sve pogodnosti i novitete nu-di novi Poslovni vodič.

Vodič kroz Brčko distrikt, Posavi-nu i Semberiju 2009. koji obuhvata 15 gradova u regiji je idealna prilika za svako preduzeće da proširi svoje ho-rizonte poslovanja na jedno novo i ve-liko tržište a sada vam se nudi prava prilika za to.

Vaše Brčanske novine su uvijek uz vas! •

Stu

dio:

+387 3

5 6

63

00

3M

arke

ting:

+387 6

1 1

80

06

1w

ww

.rad

ioav

az.c

om


Z. Modrijan

U Brčko distriktu BiH ne posto-ji zvanično turistička organiza-

cija koja bi, inače, trebala da ima za-datak da u najboljem svjetlu promovi-še sve ljepote i vrijednosti našega gra-da. Zaš to je to tako odlučili smo sazna-ti iz prve ruke pa smo razgovarali sa gospodinom Aleksandrom Đurićem, šefom pododjeljenja za turizam, ko-je djeluje u okviru Odjeljenja za Pri-vredni razvoj, sport i kulturu u Vladi Brčko distrikta BiH.

Kao što i priliči osobi koja obnaša ovu funkciju, naišli smo na topao i sr-dačan prijem, te otvoreno porazgova-rali o problemu koji trenutno tišti tu-rizam u našem gradu. Prvi čovjek tu-rizma u Brčko distriktu dao je kratku izjavu za Brčanske novine.

B.N.: Gospodine Đuriću, na sa-mom početku, molim Vas da u svoj-stvu osobe koja je zadužena za bri-gu o turizmu i njegovoj ponudi, orga-nizaciji i promociji u Brčko distriktu razjasnite jednu banalnu i apsurdnu stvar vezanu za ovu oblast.Pitanje se odnosi na činjenicu da u našem gra-du čak i ne postoji turistička zajedni-ca gdje bi građani i eventualni turis-ti mogli da dođu do informacija koje

ih interesuju. Kako objašnjavate ovu konstataciju?

Aleksandar Đurić: Veoma jedno-stavan je odgovor na ovo pitanje, da je nažalost tačna vaša konstatacija. Ak-tuelnim zakonom koji je usvojen ni-je predviđena jedna takva zajednica i u tome je cijeli problem. Za sada tu-rizam je definisan u okviru vladine Službe za turizam u Odjeljenju za pri-vredni razvoj, sport i kulturu u okviru kojeg sam ja njen predsjednik.

B.N.: Pojasnite malo što tačno mi-slite kada kažete da je »zakon prepre-ka« za rješenje ovog problema? Zakon ili ljudi koji kroje zakon?

Aleksandar Đurić: Zakon je pre-preka jer nije ranije njime određena klauzula za osnivanje turističke zajed-nice i sve ono što se pod tim pojmom podrazumijeva. Da je nekim slučajem tako unaprijed definisano kada su se donosili i ostali zakoni koji važe u Brč-ko distriktu, turizam kao zasebna gra-na privrede bio bi u mnogo boljoj po-ziciji no što je trenutno.

B.N.: Što planirate preduzeti da se stanje u turizmu u Brčko distriktu popravi?

Aleksandar Đurić: Namjeravam i već jesam preduzeo mnogo toga tako što sam dao prijedlog Nacrta Zakona

o izmjenama i dopunama Zakona o tu-rističkoj djelatnosti Brčko distrikta BiH, koji je prošao radnu raspravu i odobrenje Odjela i sada se nalazi na razmatranju u OHR-u. Nadam se da će biti prihvaćen i od strane OHR-a i tada može da ide na dnevni red Skup-štine Brčko distrikta BiH na glasanje.Tek kada prođe sva ta procedura mo-žemo se nadati napretku u ovoj oblas-ti i formiranju turističke zajednice Brčko distrikta koja će u tome slučaju postati pravni subjekt i imati svoje re-gularno sjedište.

B.N.: Kada se to desi, a nadamo se da će to biti što prije, jeste li, sa svo-jim saradnicima, osmislili neku glo-balnu komunikaciju te buduće turi-stičke zajednice u Brčko distriktu? Imate li neku viziju u pogledu toga?

Aleksandar Đurić: Kako da ne. Pri je svega, nakon osnivanja turis ti-čke organizacije imamo namjeru da edukujemo izvjestan broj turističkih radnika koji će morati da prođu kroz program obuke za polaganje i stica-nje zvanja turističkog vodiča. Zatim treba formulisati turističku ponudu u trajanju od najmanje tri dana u ko-ju će biti uključeni svi resursi koji-ma raspolažemo, kao što su kulturni (raz ni vjerski objekti, galerija, muzej,

INTERVJU

Dr. Aleksandar Đurić, šef Pododjeljenja za turizam u Brčko distriktu

Perspektiva turizma u Brčko distriktu


BinGo

3,25 kM

1,18 kM

TUš

3,49 kM

1,49 kM

amela nuhanović

Ekonomija je zanimljiva nauka. Svakodnevno se susrećemo sa ni-

zom ekonomskih problema, kao što su cijene, nezaposlenost, tumačenja ekonomskog stanja u zemlji i svijetu te mnoštvom ekonomskih odluka: ku-povina, izbor posla, zarada, kupovna moć, štednja. Upravo zato što se eko-nomija bavi bitnim stvarima za Vas

kao pojedinca koji radi za svoj interes i za Vas kao ljudsko biće koje vjeruje u bolje društvo (P. Samuelson), ona nam je zanimljiva. Pri tome, doima se kao umjetnost postizanja najvećeg mogućeg od života (Bernard Šo).

Cijene, kupovina, zarada, bolje druš tvo, umjetnost, termini su koje može-mo vezati uz svakog građanina Bosne i Hercegovine, koji ima, recimo, četve-ročlanu porodicu, prosječnu plaću u

biblioteka), sportski (kajak, lov i ribo-lov) i ostali turistički vrijedni objek-ti kao što je šetalište, kupalište na Sa-vi, koje je u izgradnji, i ostali. Narav-no, u ponudu će biti uključene usluge turizma u seoskom domaćinstvu kao i zdravstvenog i kongresnog turizma. Naravno i privrednog.

B.N.: Što planirate preduzeti na planu vizualne komunikacije turistič-ke organizacije? Koliko smatrate da je to važno?

Aleksandar Đurić: Dosta toga. To je iznimno važno za turizam. Taj dio je također predviđen zakonom i odno-si se na obezbjeđivanje propagandnog materijala kojim se promovišu turis-tičke vrijednosti Distrikta, što uklju-čuje štampanje raznih publikacija, brošura, izradu audio i video promo-tivnog materijala, internet prezenta-cije, izradu suvenira i slično.

Naravno, u to su uključene i pri-preme realizacije strategije promoci-je turizma i godišnjih planova i pro-grama promotivnih aktivnosti turizma u Distriktu.

B.N.: Imate dosta posla u buduć-nosti. Jeste li i u kolikoj mjeri optimi-sta? Da li ste razmišljali o promociji turizma Brčko distrikta i van granica BiH?

Aleksandar Đurić: Veliki sam en-tuzijasta i vjerujem da će ovaj nacrt zakona biti usvojen, jer zaista do tada su mi svezane ruke da uradim bilo šta što bi ovu oblast otvorilo i unaprijedi-lo i prema vani. Imam obećanja svih relevantnih ljudi u Vladi da će zakon proći i pružiti nove šanse za razvoj i promociju turizma u našem gradu i naravno da će se time steći uslovi i za promociju van granica naše zemlje. Jedino što me plaši na neki način je sporost u donošenju zakona i admini-strativne poteškoće koje mogu da us-pore ovaj proces.

B.N.: Da. Brčanske novine žele Vam sve najbolje u pogledu toga, a i ovim putem žele da Vam pomognu ko-liko mogu da zajedno utječemo na or-gane vlasti da što prije preduzmu ko-rake i prihvate ovaj nacrt zakona i ti-me doprinesu da Brčko distrikt posta-ne jedna interesantna turistička de-stinacija što on svakako i zaslužuje.

Uz svesrdno zalaganje i veliki opti-mizam našeg sagovornika, gospo-

dina Aleksandra Đurića, uvjereni smo da će Brčko distrikt BiH veoma brzo imati svoju turisičku zajednicu koja će biti zasigurno najljepša razgledni-ca posjetiocima našeg grada. •

Život pod anestezijom

Brčanske novine otkrivaju kako je živjeti u gradu gdje ljudi rade jeftino i sve plaćaju skupo, a pri tome ih uvjeravaju da im je najbolje na svijetu.


TroPiC

3,35 kM

1,15 kM

inTErEX

3,35 kM

1,40 kM

fis

3,28 kM

1,16 kM

Brčko najskuplji grad u Europi

- KM

1,00 KM

2,00 KM

3,00 KM

4,00 KM

5,00 KM

Berlin Zagreb Brčko Pariz

1 litar ulja 1 kg brašna

Život pod anestezijom

Brčanske novine otkrivaju kako je živjeti u gradu gdje ljudi rade jeftino i sve plaćaju skupo, a pri tome ih uvjeravaju da im je najbolje na svijetu.

Komparacija cijena ulja i brašna u Evropi

Berlin Zagreb Brčko Pariz Beograd

1 litar ulja 2,90 kM 3,10 kM 3,36 kM 3,08 kM 3,25 kM

1 kg brašna 0,66 kM 1,00 kM 1,31 kM 0,78 kM 1,37 kM

iznosu od 723 KM koja mu treba zado-voljiti minimum mjesečnih potreba u hrani i piću. Taj minimum potreba zo-ve se potrošačka korpa i u BiH, prema podacima Agencije za statistiku, izno-si 1 500 KM. Ne treba biti doktor eko-nomskih nauka, ekonomski analitičar niti filozof, da bi vam bilo kristalno jasno da se realni životni troškovi ne uklapaju u zvaničnu statistiku. Građa-ninu ove zemlje nedostaje još 777 KM

za podmirenje troškova života, u koje uz hranu i piće, statističari ubrajaju i odjeću, higijenske potrepštine te re-žijske troškove. Uz pomoć tabele koja, uz prikaz cijena osnovnih životnih na-mirnica i drugih potreba u našoj ze-mlji, na najbolji način ilustrira gdje smo u usporedbi sa dvije zemlje EU, Njemačke i Francuske. Nema nas ni-gdje! Upravo zato smo umjetnici, a ne živimo u boljem društvu no naši susje-di, recimo, zarada nam je nezavidna, mjesečna kupovina nam se svodi, uz ostalo, na par litara ulja i mlijeka, po dva-tri kilograma brašna, šećera, vo-ća, telefonski račun nam ne smije biti veći od 20 KM, a sve zato što su cijene proizvoda koje kupujemo i koje su osnova potrošačke korpe izuzetno vi-soke. A proizvodnja domaća.

Kafa, piće, slatkiši, odjeća tako-đer su domaći i sastavni su dio potro-šačke korpe i u našoj zemlji. Kilogram kafe si možemo priuštiti ali se i nadati da nećemo imati goste koji piju kafu,

jaku i slatku, u omiljenoj čokoladi već godinama uživamo kockicu po kocki-cu, kockica dnevno, naravno. Na to smo osuđeni mi, Bosanci i Hercegovci.

Premda naši susjedi u Srbiji žive malo komotnije, ne možemo im

bi ti zavidni. Tamo potrošačka korpa za četveročlanu porodicu iznosi blizu 30.743, 94 (oko 770 KM), a prosječna plaća 30. 982 dinara. I ista priča, viso-ke cijene domaćih proizvoda. Zašto?

Odgovor ponovo daje nauka , eko-nomija, koja analizirajući i defi ni ra-ju ći tržišna stanja, ističe stanje potpunog monopola. To je stanje suprotno stanju savršene (potpune) konkuren-cije. A savršena konkurencija se po-javljuje na tržištu kada postoji dovo-ljan broj preduzeća ili stepen supar-ništva da niti jedno preduzeće ne mo-že utjecati na cijenu proizvoda. Mo-nopoli nastaju kao rezultat visokog ste pena koncentracije i centralizaci-je proizvodnje i kapitala, a često dje-luju i kao sporazumi i savezi velikih


proizvođača i trgovaca. Svojom tržiš-nom snagom monopoli su u stanju da u potpunosti određuju cijene na tržiš-tu, za razliku od potpune konkurenci-je gdje niko ne može utjecati na cije-nu. Ekonomija, kao nauka, dalje ob-jašnjava da tako formirana cijena je monopolska cijena, a ona, u pravi-lu, premašuje normalne cijene ko-je se formiraju u odnosima potpune,

odnosno savršene konkurencije.

Dakle, sve je jasno. Na sceni je mo-nopol velikih trgovačkih centara

u BiH, koji diktiraju cijene svih pro-izvoda, tako i onih koje ne moramo uvoziti. Tu je i monopol onih koji nam pružaju razne usluge, od telefonskih do komunalnih.

Analizirajući ove tabele, uz kom-paraciju cijena u BiH sa cijenama u

Njemačkoj, Francuskoj i Srbiji, ne za-bo ravite, opet, nauku. Ona definira još nešto veoma važno, poreze, razne vrste. U tom definiranju pronalazimo još jedan termin svojstven nama, opo-rezivanje pod anestezijom, jer se iznos poreza uračunava u cijenu proizvoda tako da građani u pravilu i ne znaju koji dio cijene se odnosi na porez. Vri-jeme je da se probudimo iz anestezije.

ovo dvoje supružnika koji inače rade i obi-tavaju u Beču u austriji, a trenutno su u po-sjeti u Brčko distriktu sasvim slučajno su se zatekli u šopingu u Brčkom kada je ekipa Brčanskih novina bila na terenu u potrazi za saznanjima o cijenama ovdje kod nas u Brčko distriktu. Povodom toga dali su krat-ku izjavu za Brčanske novine.B.N.: Želja nam je da uporedimo cijene određenih artikala koji spadaju u osnovnu potrošnju sa cijenama u nekim susjednim zemljama i zemljama Evrope. Možete li nam vi u tome pomoći s obzirom da živite i radi-te u jednoj od evropskih zemalja?Gospođa Anić: Veoma rado. Evo pogledajte ovu našu korpu odnosno kolica. Vidite što je sve unutra, a kada smo došli na kasu čekao nas je šok. ni manje ni više iznos je bio 250

kM što je zaista previše i za nas koji radimo u jednoj dobrostojećojh evropskoj zemlji.B.N.: što je po vama skuplje, a što od arti-kala jeftinije ovdje kod nas i tamo kod vas u Beču?Gospođa Anić: koliko ja pratim i mogu da uporedim cijene su skoro iste, neznatna je razlika i čak su pojedini artikli skuplji nego u austriji, što je nedopustuvo, jer plate ovdaš-njih ljudi su mizerne ne računajući one koji rade u institucijama Brčko distrikta. nije mi jasno kako uopšte narod preživljava.B.N.: što je konkretno skuplje ovdje nego kod vas, možete li reći?Gospođa Anić: Evo vidite ovaj toalet papir je isto kao u Beču, zatim ulje je skuplje ovdje u Brčkom nego kod nas, i još mnoštvo stvari se može nabrojati koje su ovdje skuplje ne-

go kod nas u Beču.B.N.: Gospodine aniću vi ne progovarate, imate li vi što dodati u vezi ove teme?Gospodin Anić: Ja samo plaćam i šutim. nemam komentar osim da sam iznenađen i to neprijatno u vezi domaćih cijena određe-nih proizvoda. čini mi se da su malo nereal-ne za ovdašnje uslove.B.N.: hvala vam na ovom razgovoru i sve najbolje žele vam Brčanske novine!ostaje nam da se zapitamo koko je mogu-će da su upravo dva proizvoda koja se proizvode u Bih skuplja nego u austriji. nevje-rovatno je to da se hvalimo tvornicom ulja u distriktu, a da nam je ono skuplje nego u austriji, zemlje iz koje dolazi firmainvesti-tor. Možda je ipak bilo bolje da je ostala u austriji, a nama prodavala jeftinije ulje. •

Mišljenje bračnog para Anić, slučajnih kupaca iz Austrije


Petica: za raju iznad trideset godina

Z. Modrijan

Svi gradovi nisu lijepi. Ne, nikako. Neki su ružni izvana, ali su zato

lijepi iznutra. Ima tu neka tajna, ne-ka neobjašnjiva misterija. Tako je i sa raznim lokalima i kafićima. Ima jedan kafić u gradu Brčko, čije ime skriva u sebi baš takvu tajnu i koje je nekada važilo kao »in« mjesto za izlazak. I bi-lo je zasigurno mjesto prestiža.

Ali ne zbog toga što je unutra ima-lo skupi interijer, naprotiv, nego zbog ljudi koji su ga posjećivali. Riječ je o legendarnom kafiću »Petica«, gdje se nekada okupljala sva viđenija brčan-ska »raja«.

Sve je tu bilo drugačije. Konobari, smijeh, muzika, gosti, atmosfera, emo-cije, način druženja i komuniciranja, baš sve. To dobro znaju svi Brčaci koji su tu proveli najljepše trenutke svoje mladosti, gdje su istkali niti prijatelj-stva koje će u njima ostati do kraja ži-vota i gdje su im se začele prve mlade-načke ljubavi. Nezaboravni likovi lju-di, svojom osobenošću i rijetkim da-rom da svakodnevne stvari učine ko-mičnim, stvorili su od »Petice« kultno mjesto, mjesto gdje su dolazili samo odabrani. Za uljeze tu nije bilo mje-sta, tu se nisu dobro osjećali i sami bi se povukli. Postala je to oaza sjajnih mladih ljudi, generacija rođena neg-dje srednjih šezdesetih, koja će se još dugo pominjati u brčanskim kuloari-ma i koja u njima još i danas živi.

A onda se sticajem okolnosti sve ra-splinulo kao mjehur od sapuni-

ce i u trenu sve se ugasilo. Nastao je mrak i nestala je čarolija. Ipak je dio nje ostao tinjati negdje skriven u du-bini srca nekadašnjih aktera »Petice« kao prošlo vrijeme, kao žal za mla-došću i svim onim lijepim što ona sa

Petica opet ima dušu

sobom nosi.Napokon, vrijeme mraka je proš-

lo i opet se odnekud sa svih strana po-javila ona nekadašnja »raja« iz kafi-ća »Petica« i nekim čudom čarolija je ponovo oživjela.

Ah, kakvo divno saznanje! I radost! Sve je skoro kao nekada. Vratili su se likovi sa novim anegdotama, vicevima i raznim prepričavanjima. Muzika iz Petice ponovo je zasvirala, a Brčaci i »naši« i »vaši« su tu zajedno u svojoj

»Petici«. U njoj nikada nisu važila ista pravila kao za sve, taj kafić je uvijek imao svoja pravila. Ima ih i sad.

Petica je oduvijek bila i ostala oku-pljalište Brčaka, ali ne svih, nego

samo onih koji to zaista i jesu i koji su, bez obzira na sve, ostali isti, osta-li svoji.

Zahvaljujući njima oživjela je »Petica«, kafić koji ima ono nešto, ka-fić koji ima dušu.

A duša, to su ljudi! •

Legendarni kafić ponovo okuplja brčansku raju Fo

to: A

lmir

Dža

novi

ć


ivo kobaš

Zvali su me moji učenici iz Bosan-skog Šamca na proslavu tridese-

te godišnjice mature. Bilo mi je veo-ma žao što se nisam mogao odazvati tom pozivu, jer sam dan prije morao na put u Holandiju. Zatim sam oba-viješten da će se moja generacija iz gim nazije sastati u Orašju da obilježi trideset petu godišnjicu mature. Dan kas nije moja žena je pozvana na tri-desetu godišnjicu mature u Brčko ko-ja se trebala održati, kakva slučajnost, istog dana kad i moja svečanost. Ne-ma potrebe da vam opisujem koliko mi je žao što smo već ranije preuzeli neke obaveze koje nikako nismo mog-li izbjeći i što nismo mogli biti na, na-ma tako važnoj, svečanosti.

A zbog čega su nam toliko važni ti susreti? Prije svega zbog toga što je to rijetka prilika da vidimo svoje drage prijatelje koji su razasuti po bijelom svijetu tako da ih je vrlo teško sresti mimo ovakvih susreta.

Već sam pomalo i zaboravio na pro-puštenu priliku da vidim svoje

školske drugove, kad mi se, pun utisa-ka, javi jedan prijatelj koji je ovih da-na bio na sličnom susretu, na dvade-setoj godišnjici mature u Brčkom. Sa-ma činjenica da mi piše u pet ujutro dovoljno govori. Ushićeno kaže da je vidio svoje prijatelje koji su došli iz Australije, Amerike, evropskih zema-lja, ali i iz susjednih Hrvatske i Srbi-je. Naravno, ima ih i iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine, pa i iz Brčkog.

Dakle, nije sudbina samo moje ge-neracije da se razilazi po svijetu i da

željno čeka ovakve susrete da se bar malo vidi i progovori. To me ponuka da malo razmislim baš o tom proble-mu, o vječitom odlasku ljudi sa našeg područja. Zašto odlaze? Dokle?

Zaista, Bosna i Hercegovina je zem-lja koju stalno napuštaju njeni po-

danici. Naišao sam na podatak u koji prosto ne mogu povjerovati, a to je da u Turskoj živi blizu pet miliona ljudi koji su našeg porijekla. Ne samo mus-

limana, nego i kršćana, koji su i do da-nas zadržali svoju vjeru. Tamo su po-čeli odlaziti sa dolaskom Turaka u na-še krajeve, a znatno više njihovim od-laskom.

U gotovo svakoj evropskoj državi, više ili manje, ima naših iseljenika. U obje Amerike i Australiji također. A, bogme, nađe se poneko i u Africi i Azi-ji. Susjedne zemlje su posebna priča.

Bosna i Brčko vječite svjetske prostitutkeBosna i Hercegovina je mjesto gdje njeni građani više od 600 godina vode tuđe ratove, a nakon svakog rata »dobrovoljno« odlaze u svijet. Da li smo se upitali zašto?

Smatra se da je u Hrvatskoj bar peti-na stanovništva bosanskohercegovač-kih korijena, a povelik ih je procent i u Srbiji. Kada bi se sve to sabralo, čini se da bi Bosna i Hercegovina bi-la mnogo veća ona u dijaspori nego u vlastitim granicama. I ponovo se na-meće pitanje: Zašto je to tako?

Ako se vratimo u prošlost, vidjet će-mo da imamo prebogatu povijest.

Reklo bi se, i previše historije po me-tru kvadratnom. Vječito smo na mjes tu sudara i sukoba, na nekoj granici: gra-nici Istoka i Zapada, granici Sjeve ra i Juga, granici kršćanstva i islama , gra-nici pravoslavlja i katoličanstva i ko zna kakvih sve granica. I kada velike sile zasvrbi, najlakše im nekako uvi-jek bude počešati se po leđima Bos-ne i Hercegovine. Kršćanstvu zasmeta što su bogumili baš tu, pred vratima, pa ih onda par stotina godina ugnje-tava dok ih ne prevede na »pravu vje-ru«. Onda Turci baš dotle stignu u svo-jim osvajanjima i prevode te iste lju-de na »još praviju vjeru«. Sve obraču-ne i nesporazume koje imaju susjedi, Austrijanci i Turci, najlakše rješavaju na granici, u Bosni i Hercegovini, i tu se stalno »drži vatra« i po njihovoj po-trebi rasplamsa više ili manje, ali ni-kada ne gasi u potpunosti. Zlu ne tre-balo!

Stvorena je i Kraljevina SHS, gdje je Bosna i Hercegovina bila ne-što što je bilo kao strano tijelo, što je trebalo iskrčmiti što prije, ali bi mo-glo biti nesporazuma oko podjele pli-jena, pa se to ostavljalo za bolja vre-mena. Slično je bilo i u Jugoslavijama, mada je kasnije Bosna i Hercegovinu po Ustavu bila ravnopravna republika sa ostalima.

A i velikim silama je odgovaralo da ne bude sve potaman. Nije slu-

čajno što je iskra za Prvi svjetski ra-ta krenula iz Bosne i Hercegovine. Za-što bi neke zemlje to uradile u svojoj kući, kad postoji Bosna?! O Drugom svjetskom ratu da i ne govorimo. Go-tovo sve ofanzive su vođene po Bosni i Hercegovini, što je zahtijevalo i naj-veće žrtve. Posljednji rat se sveo is-ključivo u granice Bosne i Hercego-vine. »Branile« su nas Srbija i Hrvat-ska, prvi Srbe, a drugi Hrvate. To me podsjetilo na Drugi svjetski rat, kada je Hitler branio Švabe po Rusiji (Su-det), Poljskoj, Češkoj, Vojvodini… Re-zultat: gdje god ih je branio, tamo ih više nema. Jedino su Švicarci rekli: »Stop! Nas ne brani, ne treba!«, i tamo su ostali do danas. Možemo li nešto iz

nije slučajno što je iskra za Prvi svjetski rat krenula iz Bosne i hercegovine. Zašt o bi neke zemlje to uradile u svojoj ku-ći, kad postoji Bosna?! o drugom svjet-skom ratu da i ne govorimo. Gotovo sve ofanzive su vođene po Bosni i hercego-vini, što je zahtijevalo i najveće žrtve. Posljednji rat se sveo isključivo u granice Bosne i hercegovine. »Branile« su nas srbija i hrvatska, prvi srbe, a drugi hrvate. To me podsjetilo na drugi svjet-ski rat, kada je hitler branio švabe po rusiji (sudet), Poljskoj, češkoj, Vojvodi-ni… rezultat: gdje god ih je branio, ta-mo ih više nema. Jedino su švicarci re-kli: »stop! nas ne brani, ne treba!«, i ta-mo su ostali do danas. Možemo li nešto iz toga naučiti?


toga naučiti?

A velike sile? Što nam one ne po-mognu? Pomažu nam, itekako! Ali

onako kako njima odgovara. A njima, čini se, odgovara da imaju jednu ovak-vu zemlju preko čijih leđa mogu poka-zivati svoju »principijelnost«. Njima odgovara i da imaju na koga pokazi-vati prstom kao loš primjer, kao: »Po-gledajte kako je tamo, kod nas je od-lično!« Šalju nam pomoć, ali samo da preživimo, da možemo biti dovoljno sposobni za novi rat kad to njima bu-de odgovaralo. Njima ne treba part-ner, nego rudnik iz koga će, prema po-trebama, crpiti radnu snagu, treba im teritorija pogodna za nuklearni otpad, mjesto i stanovništvo za isprobavanje novih lijekova, razvoj opasne indus-trije, a posebno mjesto gdje je mogu-će bez velikih problema početi novi rat kada njima zatreba. Zato se ovdje i ne nastoji riješiti problem trajno, ne-go samo privremeno. Sjećam se kako je prije nekoliko godina istaknuto od međunarodnih faktora (Meni se čini, nekako sa zabrinutošću!) da je u Bos-ni i Hercegovini postignut veći mirov-ni napredak za nekoliko godina, nego

u Irskoj za trideset. I imam utisak da smo od tada počeli nazadovati. Slučaj-no?!

Namjerno nam naprave takvu dr-žavu kakvu ni najveći nepozna-

valac funkcioniranja države ne bi us-pio sklepati, kako bismo se imali oko čega svađati. Svi su nezadovoljni, ali neki u nekim segmentima. Svi bi je že-ljeli promijeniti, ali na način koji nije prihvatljiv za druge. Jedni žele konač-nu podjelu po principu »Ko je jamio – jamio«, drugi hoće treći entitet, tre-ći unitarnu BiH, a svi se kunu da žele u Evropu gdje se brišu i već postojeće granice. Razumije li neko tu logiku?! Međunarodni zvaničnici sve gledaju i govore da je to glupost, ali samo toliko da se ono što govore ne shvati ozbilj-no. Jer ako se počne normalno raditi, ostadoše oni bez tako lijepih položa-ja i visokih zarada preko noći. Ogro-man procent brojnih donacija otišao su upravo u njihove džepove. I nika-ko nije slučajno što je napredak spo-riji nego što nam je svima jasno da je moguć.

Ništa ovdje nije slučajno. Ali isti-na je da smo, ipak, mi glavni krivci

za to. Bez naše volje ništa ne bi proš-lo. Ne tjeraju nas drugi da navijamo na utakmici za susjednu zemlju kada igra protiv naše, nego to mi sami želi-mo. Ne tjeraju nas drugi da prezire-mo latinicu ili ćirilicu, umjesto da se ponosimo njima, nego mi to želimo. Nisu nam drugi rušili džamije, crkve i kulturne spomenike, nego mi sami. Mi sami ne dozvoljavamo ni susjedi-ma druge vjere da se vrate svojim ku-ćama, a onda kukamo što se smanju-je broj stanovnika, što nam škole osta-ju puste. Mi smo stalno kivni na vlast koja radi sve naopako, a onda na izbo-rima glasamo za iste. I kako onda oni izvan ne bi bez po muke manipulira-li i nama i našom zemljom? Kako će oni voljeti našu zemlju, ako je mi sa-mi ne volimo?

Zato mi se čini da će se ovdje još dugo pisati pjesme u stilu »Ostaj-

te ovdje« i da će se još dugo maturan-ti radovati svojim jubilarnim okuplja-njima kako bi se vidjeli i sa onima sa drugih kontinenata. Ili neće? Možda nas uskoro neće ni biti, pa će ovaj pro-blem tako biti, napokon, trajno »rije-šen«? •


BRČANSKI USPJESI

Žarko Milenić

Zejćir Hasić je rođen u Brčkom 1945. godine. Završio je studij Juž-

noslavenskih jezika i književnosti i komparativne književnosti na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu. Niz go-dina je radio kao profesor predmeta Srpsko-hrvatski jezik i književonost u brčanskoj gimnaziji te četiri godine, od 1986. do 1990., kao nastavnik istog predmeta u domovinskoj osnovnoj ško li u Stuttgartu u Njemačkoj. Bio je osamdesetih i lektor u lokalnom listu »Graditelj« u Brčkom. Od 1992. godi-ne živi u Tuzli. Radi kao savjetnik za bosanski i hrvatski jezik i književnost u Pedagoškom zavodu Tuzla, a bio je i profesor-saradnik u Behrambegovoj medresi u Tuzli.

Prva knjiga, Praviš se važan (zbir-ka pjesama za djecu), izašla mu je 1982. godine u izdanju Književnog kluba u Brčkom kojeg je niz godina bio aktivni član i član redakcije časo-pisa »Riječi«. Za nju je dobio nagra-du Doma mladih Tuzla koja se dodje-ljivala najboljoj knjizi za djecu u BiH. Prije toga je Hasić s tim pjesmama te pričama sarađivao u nizu listova i ča-sopisa za djecu širom Jugoslavije.

Amatersko pozorište »Vaso Pela-gić« u Brčkom mu 1984. godine izvo-di dramski komad za djecu »Na krili-ma sokola«, čiji je rukopis izgubljen. U izdanju »Univerzala« iz Tuzle izlazi mu zbirka priča za odrasle Srebrnina gospođe Marjane. Hasić je u tu knjigu skupio priče za koje je dobio nagrade na konkursima za kratku priču u listo-vima bivše Jugoslavije.

Potom je postao tzv. kućni pisac »Bosanske riječi« iz Tuzle koja mu je

objavila zbirke pjesama za odrasle Eglen sa dušom (1995.), Zavještanje Zuhdijino (2002.), te za djecu drugo i treće izdanje zbirke Praviš se važan (1994. i 2003.) i knjigu Ljubav i ljubav i ljubav (pjesme i proza, 2006.). Uslijedi-le su zbirke priča za odrasle Borhes u autobusu (2005.) i Tamnovanje Tea Ormanskog (2007.). Takođe je objavio knji gu kratkih dramskih komada Teatar u školi (2001.). Za »Bosansku riječ« je priredio Čitanku za V i VIII razred osnovne škole.

Dobio je prvu nagradu za radio-dramu »Dani kiše i tavle« na konkur-su Radio Federacije Bosne i Hercego-vine 2002. godine.

Za knjigu priča Tamnovanje Tea Ormanskog dobio je ove godine go-

dišnju nagradu »Bosanske riječi« te za roman Mjesec, san i papirni avioni regionalnu nagradu Mali princ na ma-nifestaciji Vezeni most, jedinoj takvoj u Bosni i Hercegovini, koja se petu go-dinu za redom održava u Tuzli, a kon-kurišu za nagradu po dvije najbolje knjige za djecu objavljene prethodne godine u Bosni i Hercegovini, Hrvat-skoj, Srbiji i Crnoj Gori. Manifestaci-ja je utemeljena na inicijativu Šime Ešića i Izdavačke kuće Bosanska riječ, u saradnji sa Udruženjem za za-štitu dječije književnosti Mali Princ iz Tuzle.

B.N.: Već za prvu knjigu, a koja je bila namijenjena djeci, ste dobili na-gradu. Nakon dužeg vremena i za naj-noviju. Ne čini li Vam se kako Vas či-taoci i kritika doživljavaju prije svega kao uspješnog pisca za djecu? Kako gledate na to? Šta mislite o toj podjeli na književnosti za djecu i odrasle?

Z.H.: Počeo sam kao pisac za djecu

i to sam ostao do danas, iako sam za-pravo puno više napisao i objavio za odrasle. Osjećam se i izjašnjavam kao pisac za djecu. Sasvim je jasna crta podjele između književnosti za dje-cu i književnosti za odrasle, pri čemu se pisanje za djecu kod nas još uvijek smatra manje vrijednim, a za književ-na djela za djecu rezervirana je još uvijek samo margina u prostoru knji-ževne kritike, što pokazuje da smo još u u civilizacijskoj prošlosti. Inače ta podjela je formalno neizbježiva iako je negirana time što su mnoga svjet-ska djela za djecu jednako čitana i ci-jenjena kod odraslih i mnoga djela za odrasle postala klasika za djecu. Kod nas je ta podjela čista podvala onih koji se njome spisateljski ne bave.

B.N.: Koliko je Vaše pedagoš-ko iskustvo utjecalo na Vaš književni rad?

Z.H.: Puno, mada se mogu nabro-jati na prste jedne ruke stvari koje sam radnjom smjestio u školu. Mislim da je i moje pisanje za djecu tako-đer pedagoško djelovanje, da nije ne bi valjalo. Knjige za djecu koje nisu izvor ljepote i koje ne produžuju dje-ci djetinjstvo, a kad odrastu ne vraća-ju ih radostima djetinjstva, trebalo bi jednostavno šutnuti van iz dječjeg ži-vota.

B.N.: Rođeni ste i dugo vremena živjeli u Brčkom. Koliko ima Brčkog u Vašim djelima?

Z.H.: Izravno i doslovno - Brčko je podstanar u mojim djelima, a neizrav-no gotovo u svakom ga ima, posebice u Borhesu u autobusu, Tamnovanju Tea Ormanskog te Mjesecu, snu i papirnim avionima, u kojima su vrijeme, ljudi i događaji manje ili više brčanski i u

Brčko je podstanar u mojim djelimaIntervju sa Zejćirom Hasićem


BRČANSKI USPJESI

kojima se mogu prepozna-ti ti o kojima sam pisao, a i drugi ih mogu prepoznati.

B.N.: Koliko često dola-zite u Brčko? Koliko se po Vama razlikuje sadašnje Brč ko u odnosu na vrijeme kad ste u njemu živjeli?

Z.H.: Ne dolazim često. Dolazim, iskreno rečeno, koliko moram, a to je ma-lo kad se zna da sam u Brč-kom proveo gotovo pola vi-jeka. Razlog tome je što je malo toga ostalo što mi je bilo drago u tih pola vije-ka, što se grad duhom (na-žalost) i izgledom promije-nio, a izgled se mnogo lak-še i brže mijenja... Dolazim češće u sjećanju na Brčko i ljude s kojim sam ga doista na lijep način dijelio.

B.N.: Bili ste aktivni u kulturi Brč-kog. Pratite li književni život i sadaš-nja kulturna zbivanja u Brčkom? Ka-ko Vam se čine u poređenju s predrat-nim?

Z.H.: Pratim koliko mogu i koli-ko ta zbivanja do mene dopiru. Dobro je što je pokrenut časopis Riječ, što je obnovljen Festival profesionalnih po-zorišta, što se ponešto objavi kao knji-ga. Nije dobro što su neka književna i novinarska pera daleko od Brčkog, što nema brčanskog pozorišnog amateriz-ma, što su još uvijek glavna brčanska književna imena ona koja su bila do devedesetih ili su u tim devedestim pokazala da dolaze...

B.N.: Učestvovali ste u pozoriš-nom životu Brčkog. Koliko se on da-nas razlikuje od onog iz tadašnjih vre-mena? Koliko od onog u Tuzli? Jeste li poželjeli da napišete tzv. cjelovečer-nju dramu?

Z.H.: U odnosu na raniji, malo ga ima. Neponovljiva je klima, bar mi sada tako izgleda, i sve ono što ju je stvaralo u Amaterskom pozorištu »Va-so Pelagić« koje je mnogima, pa i me-ni i mojoj porodici, bila takoreći drugi dom. Ali ljudski je biti optimista... Da napišem pozorišni komad jesam pože-lio i čak ga napisao u ono vrijeme kad su Pozorišni susreti bili razlogom da Brčko slovi kao pozorišni grad. Naža-lost ni tog komada više nema. Ampa-san rečeno: nije li bilo normalno da sam, i neki drugi također, pozvan na prve obnovljene pozorišne susrete,

makar kao gost...? B.N.: Naginjete kraćim književ-

nim formama – kratkoj pjesmi i pri-či. I romani su Vam kratki. Mislite li da se na malo prostora može dovoljno izraziti? Niste li pomišljali da napiše-te nešto duže?

Z.H.: Toliko toga sam dugog proči-tao da nemam želju nešto dugo napi-sati i nadam se da će se razumjeti ovo što sam rekao. Ni jedan pisac ne že-li da mu čitalac preskače stranice dok ga čita. Hrabro je pisati kratke stvari vjerujući da je u njima sve što bi bi-lo i u dugim i teško je biti hrabar, ali je slatko...

B.N.: Jedna Vaša zbirka priča no-si naslov »Borhes u autobusu«. Bor-hes je poznat kao utjecajni postmo-dernist, stvaralac koji je puno umetao književne motive u svoja djela. Je li to zato što ste po struci profesor književ-nosti? Koliko toga ima u Vašim djeli-ma?

Z.H.: To je zato što sam po struci rob dobre knjige, što sam po struci či-tač, a bio sam to i mnogo, mnogo prije nego što sam otišao studirati književ-nost. Književna imena dolaze u moje priče kao u svoju kuću, ne unosim ih da bih pokazao koliko sam pametan i koliko znam, kad bih to činio, pokazao bih samo kako sam velika neznalica. Sve će to biti jasno onome ko proči-ta Tamnovanje Tea Ormanskog, koji je sav o piscima i pisanju...

B.N.: Studirali ste u Zagrebu i da ste tamo ostali i ranije se oglasili u

književnosti, mislite li da bi Vas uvrstili u tzv. naraš-taj borgesovaca kao, na pri-mjer, Vašeg kolegu sa studi-ja Stjepana Tomaša? Ima li fantastike u Vašim djeli-ma?

Z.H.: Fantastika u mom pisanju je na svakom kora-ku i za mene je to dio div-nog čuda zvanog život, ko-jeg nam je Davalac svega dao da ga živimo čineći se-be i druge boljima. I samo pisanje je fantastičan čin. Nije potrebno trošiti rije-či na to da je ono što je u duhu doživljeno jednako stvarno kao i ono što je ovo-dunjalučki život. Čast je bi-ti imenovan borgesovcem, kao moj studentski cimer Tomaš, za kojeg me vezuju

lijepa sjećanja, ali možda je veća ne biti.

B.N.: Roman Mjesec, san i papirni avioni podsjeća na ratna događanja u BiH. Od tog vremena je prošlo više od 15 godina. Mislite li da rat i danas mo-že piscima biti zahvalna tema?

Z.H.: Rat je tema koja bi bila naj-bolja kada je ne bi bilo čak ni u sferi fantastike. Rat je uvijek zahvalna te-ma jedino ako je pisana istina i ako si o ratu pisao iz želje da tvoje djelo bu-de boba na đerdanu od knjiga pisanih da ga više ne bude.

B.N.: Koliko Vam je ova nagrada poticaj za dalje stvaranje? Planirate li se više posvetiti pisanju za djecu?

Z.H.: Nagrada Mali princ je poti-caj za pisanje svakom normalnom pis-cu, a jedino je normalan pisac može dobiti. Ne planiram se posvetiti dalj-njem pisanju za djecu, pisanje za dje-cu je ono što mi je, nasreću, zapisano kao dio mog života i trajaće do dana mi određenog da traje.

B.N.: Šta možemo novo očekivati iz Vašeg pera?

Z.H.: Završio sam zbirku ne krat-kih, nego vrlo kratkih (i neobičnih: ovo je mala reklama), priča a završa-vam roman iz studentskih dana u ko-je se ugurao, koliko ga je moglo sta-ti na devedesetak stranica, i čitav moj dosadašnji život. I jedno i drugo će bi-ti na književnim natječajima pa nije zgodno da tim tekstovima navedem naslove. •


Z. Modrijan

Na mladima svijet ostaje! Zvuči veo ma optimistično. Ali kakva je

njihova budućnost u tome svijetu? I imaju li svi iste šanse prilikom rješa-vanja jednog od elementarnih ljud-skih prava, prava na rad?

Ne baš, jer sadašnjost je malo ma-nje bajkovita. Zagrebat ćemo malo dub - lje ispod površine kada je ovaj feno-men u pitanju. Fenomen zaposlenja mladih u Brčko distriktu.

Naime, u vremenu i gradu u ko-jem živimo doći do posla nije nimalo lak zadatak.

Malo manje atraktivan posao izis-kuje manje muke, ali ako se radi o ne-kom viđenijem radnom mjestu onda treba dobro zasukati rukave i odrije-šiti kesu.

Svim mladim ljudima želja je da e zaposle negdje u institucijama

Vlade Brčko distrikta, jer tu vide ma-terijalnu i svaku drugu sigurnost. No, to je samo privid i nije baš sve tako ru-žičasto. A, radi uporedbe sa zemljama Evrope, samo kod nas, u našoj zem lji, je državni posao profitabilniji od pri-vatnog.

Nije veliko čudo, kada smo svi svje doci kakav tretman prema svojim zaposlenicima imaju brčanski poslo-davci u privatnom sektoru. Još uvijek vješto izbjegavaju pravovremene pri-jave svojih radnika i plaćanje raznih doprinosa za njih, a i plate su, u pro-sjeku, veoma skromne u privatnom angažmanu. Ne može se reći da to va-ži baš za sve privatne poslodavce, jer

ima i onih koji krajnje korektno vred-nuju svoje zaposlenike.

A da bi se stvari na tom polju ko-načno dovele u red, zakon treba jasno da definiše prava i obaveze i radnika i poslodavaca.

Bilo bi dobro da mlada osoba, ko-ja je tek izašla iz studentskih klu-

pa, prije nego li krene u potragu za poslom, završi izvjesni kurs koji bi se mogao nazvati recimo »Što sve treba da znate o politici zaposlenja« i tako se unaprijed informirati što je čeka na tom trnovitom putu.

Tom prilikom mladima bi se, na-ravno, razbio ideal kako će nakon uspješno stečene diplome dobiti za-poslenje snova i kako će se svi krite-riji prilikom trke za posao svesti sa-mo na stručnost, sposobnost i njegovo kraljevsko veličanstvo – znanje.

Ali idealni scenario ovdje gubi nit i stupa na snagu sva nevjerovatna pr-ljava mašinerija aparata za zapošlja-vanje. Ta mašinerija neumoljivo me-lje one mlade ljude koji nemaju ade-kvatno oružje za borbu, kao naprimjer bogatog tatu ili neku priznatu marku obiteljskog prezimena. Na taj način automatski se eliminišu »nepodobni« iz igre.

Zvuči surovo, ali nažalost je istini-to. Pri tome se znanje stavlja na po-sljednje mjesto, jer prilikom odabira kandidata za neki posao često se može čuti da » niko te ništa neće pitati, sa-mo ako imaš dobru vezu«.

Ovdje nije kraj utrci za zaposle-njem. Ukoliko su ispunjeni svi

vr lo »važni« gore navedeni uslovi za

posao, a niste nacionalno prikladni, opet se stvar vraća na početak kruga.

Nerijetko dolazi do komičnih situ-acija kada se, po potrebi, za tren po-staje osoba neke druge nacionalno-sti, sve ovisno o tome da li je trenutno veća potražnja i šansa za neko radno mjesto za Bošnjake, Hrvate ili Srbe.

Dakle, ovo bi bili neki od uslova za zaposlenje i ako ih se ne ispunja-

va u cjelosti, šanse za posao su nikak-ve. Veoma utješno, zar ne? Pogotovo za one koji ne ispunjavaju ni jednu od poželjnih karakteristika, dakle boga-tog tatu, uticajnog rođaka i nacional-nu podobnost.

Vrlo bitno je spomenuti da je jav-na tajna koliko u novcu iznosi određe-no radno mjesto i kome taj novac tre-ba dati. Sve su to neka nepisana pravi-la kojima se bez pogovora i mnogo raz-mišljanja rukovode svi oni koji žele da u ovoj borbi uspiju, odnosno da se zaposle. U toj silnoj žurbi i želji da ri-ješe ovaj problem, mladi ne razmišlja-ju mnogo da li je normalno i ispravno sve ovo što im se dešava i sve što se od njih traži ili ne.

Oni su jednostavno dovedeni pred svršen čin, a mi svojoj djeci ostavlja-mo u nasljeđe ove izopačene kodek-se i vrijednosti koji važe prilikom za-pošljavanja. I ne samo prilikom zapo-šljavanja, već i u drugim sferama ži-vota.

»Kofer za budućnost« mlade gene-racije za sada ostaje prazan, jer u nje-mu nema onih pravih životnih vrijed-nosti koje su stečene učenjem i zna-njem. •

Mogućnost zaposlenja mladih

Kofer za budućnost


Brčanski stuB srama

Posjet bazenima ili zdravlje

Svjedoci smo tropskih temperatura koje nam iz godine u godinu zada-

ju sve više muke.Branimo se svako na svoj način,

neki ugrađuju u svoj životni prostor klima uređaje, neki odlaze na more u potrazi za osvježenjem, a oni koji ne-maju ni jednu od tih mogućnosti traže spas na nekom od gradskih bazena.

Radimo pet, a neki i šest dana u nedjelji i onda obično kada dođe vi-kend, a da je vrijeme pogodno za ku-panje hrlimo svi nestrpljivo na naše brčanske bazene.

Veselo se kupamo i uživamo i ne razmišljajući kakav je sastav vode u kojoj se brćkamo jer u tom momen-tu to nam nije ni na kraj pameti. Tek kada se nešto dogodi našem zdravlju bilo da se radi o disajnim teškoćama zbog preterane količine hlora u vodi ili promjenama na koži zbog prljavšti-ne sjetimo se da bi to moglo biti od ba-zenske vode.

Ljekari nas upozoravaju da se pa-zimo, ali ipak se ništa ne poduzima od strane odgovornih da se stanje vode, njena kakvoća i čistoća popravi. Na-ma odraslima je to jasno ali kako će-mo našoj djeci objasniti da ne treba da idu na kupanje jer je voda u brčan-skim bazenima zatrovana odnosno ni-je ispravna.

Ovo više i nije neka vijest jer već i mala djeca su za to čula, ali nema ko-risti jer ništa se nije poduzelo da se stanje popravi. Vjerovatno to nekome od odgovornih nije u interesu jer bi se nečiji džepovi mogli utanjiti ili je ne-što treće u pitanju?

To je neko nepisano pravilo kod nas u svemu, da svi sve znaju, ali svi o svemu mudro šute. Sve dok se njima samima nešto ružno ne desi, dobro je, a za druge, briga nas!

Brčanski sindikat od invalida pravi još veće invalide

Ne zna se kome je gore, onima što rade ili onima što ne rade. Ali je

zasigurno najgore onima koji su u to-ku obavljanja svojih zaduženja zado-bili teže ili lakše povrede na radu pa sada žive od pomoći sindikata čiji su inače članovi.

Naravno uz pretpostavku da su re-dovno uplaćivane sindikalne članari-ne, nedavno je isplaćena jednokratna pomoć za šest članova sindikata koji su invalidi rada u vrijednosti od 420 KM. Impozantna suma nema šta! Da čovjek sjedne i zaplače od muke.

A još strašnije od toga je podatak da je porodici jednog poginulog rad-nika na radu isplaćeno od strane sin-diklne organizacije čitavih 800 KM.

Naši jadni napaćeni radnici su i time zadovoljni i zahvalni i na ovim sumama koje su im isplaćene, samo nismo baš sigurni da bi bili tako zado-voljni kada bi znali nešto što naši sin-diklani rukovodioci veoma dobro zna-ju.

Pomoć koja im je podijeljena re-alizovana je u saradnji sa austrijskim sindikatima i uz pomoć Konfederaci-je sindikata BiH a naši vrli sindikal-ci su sigurno upućeni da su u toj zem-lji kao i u ostalim evropskim zemlja-ma svi radnici osigurani od povreda na radu. A kada se desi da nedaj Bože neko izgubi život na radu, porodici se isplaćuje i do 1000 puta veći iznosi ne-go kod nas u takvim slučajevima.

Zapitajmo se i razmislimo zašto su naši ljudi manje cijenjeni kao radnici u uporedbi sa drugim zemljama i do-kle će imati ovakav neljudski tretman kada im se desi da budu povređeni na poslu? Jer to se sutra može desiti bilo kome od nas.

Ali ne moramo se brinuti sve dok nas štiti i pomaže naš brčanski sindi-kat, zar ne?

Dogovorit ćemo se...

Glasine su ipak samo glasine. Vje-rovati ćemo u tu tezu jer bilo bi

užasno povjerovati u suprotno.O čemu se zapravo radi? Svima je

poznato da postoji Udruženje brčan-ske dijaspore koje je otvorenog tipa i može mu se veoma lako pristupiti i postati njegov redovan član.

Tako je dosta bivših i sadašnjih Brčaka pronašlo svoje mjesto u okvi-ru tog udruženja koje se bavi uglav-nom humanitarnim radom i prikup-ljanjem humanitarnih sredstava za razne korisne stvari.

Nedavno se pojavila jedna polemi-ka na internetu između članova UBD i građana koji tvrde da su priložili

izvjesna materijalna sredstva za ku-povinu vijenaca žrtvama koje su ne-davno pokopane u »Kolektivnoj dže-nazi«.

Naime došlo je do prepucavanja o tome da jedni tvrde da nisu vidjeli ni-kakve vijence na dženazi koji su tre-balo da budu položeni na humke žrta-va, a članovi Udruženja brčanske di-jaspore opet tvrde da su ih kupili i izložili.

I kome sada vjerovati? Da se ne bi dalje polemisalo i dovodio u sum-nju rad Udruženja brčanske dijaspo-re najbolje bi bilo da se prilože foto-grafije kao dokaz o kupljenim vijenci-ma za nesretne žrtve i da se prekine daljnja polemika na tu temu.

Jer hiljadu puta ljudi kažu neke ružne stvari, ali njih se svih ne treba sjećati.

Nadamo se da ćemo uskoro na in-ternetu vidjeti fotografije spornih vi-jenaca i zaboraviti na ovu neugodnu polemiku.

Od fabrike etanola ni traga ni glasa

Još u martu mjesecu ove godine Vla-da Brčko distrikta ili bolje rečeno

njeni pojedini funkcioneri najavili su udarnu vijest da se u Brčko distriktu planira izgradnja fabrike etanola koja bi trebala da zaposli oko 400 radnika.

Pregovori između Vlade Brčko dis - trikta i Kanadsko-američ ko - škot ske kor pora cije El Group koja je predstavi-la svoj projekat vrijedan 150 milujuna dolara ulaganja u izgradnju ove fabri-ke su uglavnom završeni. Etanol od-nosno jedna vrsta biogoriva bi se pro-izvodio iz biljke divlji proso kojom bi trebalo da budu zasađena brčanska polja.

U okviru ovog projekta predviđe-no je da se očisti 2100 hektara mini-rane zemlje što je također veoma ko-risno i na prvi pogled u ovoj situaciji kada su mnogi bez zaposlenja ova vi-jest se čini fantastična.

U međuvremenu je negdje očigled-no zapelo jer od tada nema više ni ri-ječi o izgradnji te famozne fabrike da li zato što pojedini funkcioneri zapo-sleni u Vladi Brčko distrikta ne govo-re dobro ili nikako engleski jezik (što je nedopustivo) pa nisu dobro infor-mirani o nekim stvarima.

Jer da nije tako onda bi sigurno



znali da su Ujedinjene nacije stavi-le moratorij na uzgoj žitarica u svr-hu proizvodnje biogoriva zato što je ta vrs ta proizvodnje čisto eksploatisanje biljaka koje se koriste u ljudskoj pre-hrani.

Također treba znati da bi takav uz-goj ciljanih biljnih vrsta proizveo ka-tastrofalan poremećaj cijena u lancu prehrambenih artikala što znači da je u svemu tome više štete nego koristi.

Da bi se energetska kriza koja je zahvatila svijet koliko toliko ublažila, bogate zemlje su krenule u napad na one koje su siromašne i na njihovim teritorijama žele uz jeftinu radnu sna-gu i zemljište doći do jeftine sirovine za proizvodnju biogoriva.

Možda su naši funkcioneri u me-đuvremenu savladali početni kurs en-gleskog jezika i na internetu pronašli što znači zapravo riječ etanol da ne bi morali u toku sastanka u brzini prona-laziti za nju adekvatno značenje i upo-redo voditi ovako važne pregovore za naš grad.

Zbogom Karadžiću

Izgleda da niti jedan broj Brčanskih novina ne može da prođe bez prozi-

vanja lidera SDS -a, Mladena Bosića.No ovaj put čini nam se ili mož-

da griješimo da on sam potencira svo-je pojavljivanje u medijima davanjem izravne podrške svom bivšem pred-sjedniku. Jer posljednjih dana upore-do sa viješću o hapšenju nekadašnjeg lidera bosanskih srba Radovana Ka-radžića, na televizijskim ekranima ra-znih TV kuća mogli smo vidjeti i lice g. Bosića.

Je li ova posjeta Beogradu smiš-ljena od strane SDS-a ili je ona samo znak solidarnosti sa hapšenjem Rado-vana Karadžića teško je razlučiti. U politici je malo slučajnosti i sve je već daleko unaprijed smišljeno a sada po-što se bliže izbori, ovo hapšenje došlo je kao naručeno za SDS i njegovog ak-tuelnog predsjednika.

Ni sam Radovan nije mogao pred-vidjeti koliko će njegovo hapšenje baš u ovom politički izgubljenom trenut-ku za SDS donijeti koristi za njegovu bivšu partiju. Koliko će sljedebnika te politike da se probudi i na predstoje-ćim izborima da svoj glas za SDS i koli-ka je sveukupna korist od ove posjete

g. Bosića Radovanu Karadžiću.Bilo bi naivno vjerovati da iza ovog

gesta SDS-a ne stoji jedna velika ko-rist i da neće uroditi pozitivnim isho-dom i utjecajem na biračko tijelo na izborima koji se bliže. Možda nismo u pravu, ali u politici je malo onih koji su u pravu, a ipak se njome bave.

Vuk dlaku mijenja...

Poznati ljubitelj Brčkog i očuvanja statusa Distrikta, Mladen Bosić,

nakon kratkog vremena u kojem je da-vao izjave na koje nismo navikli (lju-bav prema Distriktu i njegovo očuva-nje), pokazao je svoje staro lice.

Nakon hapšenja svog Vođžda, Ra-dovana Karadžića (alijas Dragan Da-bić i Petar Glumac) posjetio je beo-gradski zatvor i još jednom se zakleo na vječnu ljubav i vjernost.

Istinu govoreći, može mu se česti-tati na dosljednosti i vjernosti svojim idealima, za razliku od nekih sunco-kreta, ali je time i posljednjim sum-njivcima jasno da vuk nije promijenio ćud i da će ukidanje Distrikta biti nje-gov vječiti san, što god on izjavljivao.

Naša stranka

Veliko interesovanje izazvala je pojava Danisa Tanovića pod na-

zivom Naša stranka. Njena pojava je izazvala pozitivne reakcije u narodu koji je željan promjena i boljeg živo-ta. Međutim, velika zabuna i misteri-ja oko ove stranke stvorena je u Brč-ko Distriktu.

Prvo je krenula informacija da će ih u Brčkom predstavljati Brčanska alternativa, što je kažu dogovoreno na Osnivačkoj skupštini Naše stranke u Sarajevu. Potom je procurilo u javno-sti da je prvi čovjek stranke u Brčkom, Ćazim Suljević i da su predali lis tu za izbore.

Potom tišina. Pitanje je šta je u svemu tačno a šta nije i zašto Naša stranka u Brčkom radi gotovo poput SKOJ-evaca, u najstrožijoj ilegali?

Penzioneri eutanaziraju penzionere

Nakon sukoba Stranke penzionera – umirovljenika Brčko distrikta

BiH koju vodi Salim Slomić i Stranke za BiH, a vezano za jednokratnu po-moć penzionerima Distrikta od strane Vlade, Brčanske novine su istražile ci-jelu pozadinu ovog sukoba.

Nažalost penzionera Brčko dis-trikta u ovom slučaju SbiH ima potpu-no pravo kada kaže da je jednokratna pomoć penziopnerima od strane Vla-de kupovanje glasova novcem iz dr-žavnog proračuna.

Neformalni izvori govore da je još prije par mjeseci gospodin Slomić buk valno »napadao« stranku BA (Br-čanska alternativa) koju vodi Muha-med Abadžić tražeći mogućnost pred-izborne koalicije, što je Abadžić vrlo rado prihvatio pošto je i sam penzio-ner.

Međutim kada je trebalo ozvani-čiti tu koaliciju gospodin Slomić je na vrlo perfidan način »izmigoljio«, kazav ši da centrala u Sarajevu ne želi nikakve koalicije.

Odmah nakon isteka roka za pri-javljivanje predizbornih koalicija, oglasio se SDP sa tvrdnjom da na svo-joj listi ima i »penzionere« koji su eto u koaliciji sa SDP-om.

Navodno, sve ove činjenice dove-le su rejting gospodina Salima Slomi-ća na vrlo niske grane, a sve nam se či-ni da su brčanski penzioneri sami se-bi presudili.

Postavlja se pitanje koga pred-stavlja Salim Slomić, penzionere ili SDP?

Tko lobira za deponiju smeća na Boderištu

Već duže vrijeme traje lobiranje za izgradnju deponije smeća na te-

ritoriju Brčko distrikta, međutim ka-ko nadolaze predizborni dani ovo pi-tanje je tabu tema.

Niko se ne smije ni usuditi da spo-mene riječ »deponija«, a kamoli budu-će mjesto gdje bi se izgradila.

Lobisti su već počeli pripremati teren kroz naručena istraživanja zra-ka od strane stručnjaka, te se iz tih mo že vidjeti kuda vjetar puše.

Iako tvrde da ozbijnjijih aktivno-sti oko ovog pitanja nema, istina je sa-svim drugačija.

Brčanske novine otkrivaju da se ipak jedna lokacija nameće kao bu-



duća deponija. Radi se o Bodarištu, mjestu u kojem nema industrije iako postoji privredna zona.

Neformalni izvori govore da za tu lokaciju lobiraju neki vodeći dužnos-nici HDZ-a, za što zaista nema dokaza, ali želimo napomenuti da je pravac Boderište, Boće i Zovik jedini na ko-jem priroda nije zagadjena, te svaka gradnja deponije smeća na ovom pod-ručju bi bio zločin prema Distriktu.

Već odavno smo uništili Stolin i Gredice sa topionicom olova, zar je moguće da ima ludih glava koji de-poniju žele smjestiti na jedinu zele-nu zonu.

Na svu sreću pododjeljenje za tu-rizam je najavilo financiranje zračne banje u Zoviku, što daje nadu da će deponija biti na nekom drugom mjes-tu.

Pazite pri odabiru osiguravajućeg društva

U zlu vremenu u kojem živimo čo-vjek se plaši hiljadu stvari. Sva-

kodnevno je u stresu od raznih stra-hova, što ako se desi ovo ili ono. Za-to postoje mnoga osiguravajuća druš-tva koja imaju zadaću da nas bar malo umire oko toga što će biti ako bude.

Tako postajemo vjerovnici osigu-ravajućih društava za koja se odluči-mo ili koja nam se sama nametnu, jer prosto nas bombarduju svakodnevno sa svojim bajnim ponudama.

I u tim ponudama sve je idealno. Bivamo osigurani od požara, poplava, udesa i mnogih drugih ružnih događa-ja, jer eto život je nepredvidiv i treba misliti malko unapred.

Sve zvuči da bolje biti ne može. Sve dotle dok se nešto konkretno ne desi. Onda nastupa problem jer uglav-nom sume novca koje u tim nesretnim slučajevima nude osiguravajuća druš-tva svojim vjerovnicima bivaju u naj-manju ruku smiješne.

Nije mali broj ljudi koji su imali neugodna iskustva sa kućama u koji-ma posjeduju policu osiguranja i gdje se na kraju razočaraju kada ih zadesi neka nepogoda.

Zato vodite računa kada se odlu-čujete u kojem osiguravajućem druš-tvu želite da osigurate sebe i svoju imovinu, a u svakom slučaju najbolje

je da vam njihova naknada nikada i ne zatreba.

A ako vam ipak nekada zatreba dobro je da imate osiguranje u nekoj pouzdanoj i ozbiljnoj osiguravajućoj kući.

Na vama je da odaberete koja će to biti uz mali savjet da budete oprez-ni.

Brčanska željeznica

Mašinovođama iz Bugarske su nji-hovi inženjeri riješili dugogodiš-

nji problem prije par mjeseci.Da ne bi morali zaustavljati voz

svaki put kada im se mokri, mudro riješenje je pronađeno u rotirajućoj stolici koja omogućava vršenje nužde kroz prozor u toku vožnje.

Brčanske mašinovođe još ne mo-gu razmišljati o toj vrsti komfora jer još uvijek ni oni koji počinju smjenu u Kreki ni ovi koji počinju u Brčkom, moraju prvo razmišljati da li uopšte imaju šta da voze.

Poseban problem je kada prođe jesen jer u jedinom putničkom vozu već godinama ne može da se obezbije-di grijanje pa se voz ukida.

Možda je najbolje riješenje formi-ranje »Brčanske željeznice« da Brča-ci ne bi dovijeka glumili lopticu u te-niskom meču između Tuzle i Doboja.

Multietični Dodik

U BiH i svjetskoj javnosti vlada miš - ljenje da je Milorad Dodik nije

nacionalista već ultranacionalista. Možda je to zbog njegovih vatrenih

govora i rasprava. Zbunjeni time, ne obraćamo pažnju i na njegova djela .

Srećom, sarajevski list »Oslobođe-nje« potrudio se da pomogne premi-jeru RS da popravi utisak o sebi. Nai-me, pronašli su podatak da je od sred-stava dobijenih iz Evrope za pomoć povratnicima u RS, Dodik ipak jedan dio usmjerio i svojim, tadašnjim ko-legama u Skupštini kako bi sastavili kraj sa krajem.

Istina i »povratnici« su dobili dio kolača kojeg im je namijenila EU. Sa-fet Bićo je recimo dobio 100.000 KM za obnovu kuće, Dževad Osmančević 14.000 KM, Zekerijah Osmić 65.000 KM, Šuhreta Đuzel 45.000 KM.

No osobe čija ste imena pročitali,

nisu obični »povratnici«. Odreda su bi li poslanici u Narodnoj Skupštini RS-a.

Ako obratite pažnju na imaena shvatit ćete da je Dodik bio velikodu-šan i prema bošnjačkim kolegama te je tako pokazao da se zalaže za multi-etičnost Bosne.

Na internetu bijesni rat među Brčacima

Predizborna kampanja nije još ni blizu vrhunca ali se na internet

portalima već razbuktala gotovo do krajnjih granica.

Želeći da pridobiju glasove di-jaspore (uglavnom) pojedine stranke su počele da iznose svoje ideje ali s vremenom sve se pretvorilo u gomilu uvreda, a ovih dana su čak pale i pr-ve prijetnje.

Jedan od najžešćih glasnogovorni-ka na internetu je i jedan doktor. Nije Dabić, ali prema tvrdnjama forumaša i on ima nasušnu potrebu da se pojav-ljuje u javnosti pa je nakon odustaja-nja od foruma ponovo počeo da ga po-sjećuje ali po stilu pisanja prepoznat je stari kolega sa foruma.

Njegove stalne mete na koje se obrušava su ostale iste, ali drskost i bezobrazluk uzimaju sve više maha.

Nepoznato je samo da li koristi samo jedan nadimak i ima par istomi-šljenika (kažu spremni su svi do jed-nog da se žrtvuju za doktora) ili on sam piše u ime svih.

Nadajmo se da je ono prvo jer druga varijanta je dokaz da mu je vri-jeme da se konsultuje sa nekim od Da-bićevih kolega.

Sve u svemu, glasnogovornik »Br-čanske i demokratske stranke« koji »ne voli prljati cipele blatom perife-rije«, »ne voli Sandžaklije i došlje«, a najveći trn u oku mu je »kumrovač-ka škola« i sve što ima veze sa njom ili sličnim idejama zasigurno je svo-jim izjavama dobro objasnio narodu za koga treba glasati. •


Miloš Marić

Ovogodišnja 12. Vidovdanska tr-ka, po nivou organizacije, bro-

ju učesnika i interesovanju u svije-tu, zasjenila je sve dosadašnje, i učvr-stila se na mjes tu najvećeg i najvažni-jeg sportskog događaja u Bosni i Her-cegovini. U svim kategorijama, prema evidenciji orga ni zatora, startni broj je uzelo 6025 učes nika, sa čime je i za-počela sezona rekorda, koji su, kako se Trka bližila kraju, redom padali. Prvo je sjajni kenijski atletičar Ajzak Mačarija, inače jedan od pet najbo-ljih dugoprugaša ove sezone u svije-tu, oborio rekord staze sa fantastičnih 28.38 i u veoma teškim temperaturnim uslovima (26 stepeni na startu) istrčao jedan od najboljih rezultata sezone u svijetu na 10 kilometara, koji će ući u sve svjetske rang liste ove sezone.

»GAzElA SA ĐETINJE«

U muškoj trci i Mirko Petrović iz Užica, Srbija, trčao je svoju trku

života. Istrčao je do te večeri za nje-ga nezamislivih 28.55 i svrstao se uz bok najboljim svjetskim atletičarima.

Vidovdanska trka 2008. Organizatorima desetka, političarima nula

Uspješno završen najveći sportski događaj u BiH – Vidovdanska trka u Brčkom

Za razliku od volontera, učesnika i publike koji su bili iznad svih svjetskih standarda, u cijeloj ovoj stvari su se obrukali samo lokal-ni političari. nije toliko važno što su obruka-li sebe , već što su pred mnogim gostima iz cijelog svijeta obrukali grad. nigdje nije bilo gradonačelnika, ili bar njegovog zvaničnog izaslanika, a ni minis tru sporta čiji su resori i kultura i turizam, nije se moglo ući u trag.

Naravno, postavio je i novi rekord Sr-bije. Ono što Brčko, i Vidovdansku tr-ku posebno krasi je ženska trka, na čelu sa »gazelom sa Đetinje« Olive-rom Jevtić, koja sigurno ima više na-vijača u Brčkom i od Zvezde i Partiza-na zajedno. Ona je ponovo bila junak

na Vidovdan u Brčkom. Istrčala je tre-će vrijeme sezone u svijetu, i za tri se-kunde pomjerila vlastiti rekord staze. Njen rezultat od 32.04 teško da će ko, osim nje same moći da pomjeri u sko-rije vrijeme. Ona je u subotu, 28. ju-na, blagog favorita na papiru mađari-cu Beatu Rakočai (došla sa ličnim naj-boljim rezultatom 31.41 istrčanog pri-je godinu i po) ostavila daleko iza se-be. U ženskoj trci podvig je sa novim

rekordom Bosne i Hercegovine i Re pub - like Srpske napravila i naša Prijedor-čanka Lusija Kimani. Ona je istrčala od ličnih 33.13, što je svrstava u svjet-ski vrh na 10 kilometara ove sezone.

Poseban dekor, kao i svake godine Vidovdanskoj trci su dali cicibani i pi-oniri. Neko je se našalio i rekao: više djece dođe na Vidovdansku trku nego što bi dobrovoljno otišli u školu! Ša-la, ali možda i nije daleko od istine. Ove godine, u saradnji sa Specijalnom olimpijadom BiH, organizovana je i tr ka za invalidnih lica, što predstav-lja poseban gest prema ovoj katego-riji takmičara. Svako je imao svoj ku-tak i svoju šansu da osvoji neku nagra-du. Najbolju priliku su imale domaći-ce koje su za vrijedne nagrade gurale kolica trgovinskog lanca TUŠ, a koliko smo mogli vidjeti na startu je bila pri-lična gužva.

rekorDAn Broj učesnikA i volonterA

Pored svih nabrojanih rekorda, pao je još jedan – na ovogodišnjoj Tr-

ci radilo je ravno 310 volontera! Bila je to velika podrška organizatorima, a analitičari će zaključiti da je društvo,

rafi Gregorijan: zamalo nagrada za veterane


nakon svih stresova u protekle dvije decenije počelo da liči na ona u raz-vijenom svijetu. U tom smislu najveći posao su odradili članovi omladinskog centra Vermont (koji za divno čudo ni-kako da dobije neki grantovski proje-kat Vlade u Brčkom), zatim sportisti, prosvjetni radnici, udruženje fudbal-skih sudija itd. Oni su odradili ogro-man posao – jer u grad je tih dana sti-glo preko 2000 stranaca iz četrdese-tak država, što je za ovaj grad takođe rekord (a vjerovatno bi bio i za veće gradove). Nažalost, izgleda da su mno-gi hotelijeri i posebno ugostitelji ne-spremno dočekali ovaj događaj, a da o nima koji izrađuju i prodaju suve-nire i ne govorimo. Očigledno smo je-dina zemlja na svijetu gdje jedinu po-nudu suvenira predstavlja kineska bi-žuterija.

Naravno, za razliku od volontera, učesnika i publike koji su bili

iznad svih svjetskih standarda, u cije-loj ovoj stvari su se obrukali samo lo-kalni političari. Nije toliko važno što su obrukali sebe, već što su pred mno-gim gostima iz cijelog svijeta obruka-li grad. Nigdje nije bilo gradonačelni-ka, ili bar njegovog zvaničnog izasla-nika, a ni ministru sporta čiji su re-sori i kultura i turizam, nije se moglo ući u trag.

Jednostavno, svi protokoli, predvi-đe ni u ovakvim situacijama su pali u vodu, i htjeli mi to ili ne napravljena je velika šteta koju trpi i cijeli grad i Trka, pa i država. Doduše, neki su osvjetlali obraz. Tu je bio predsjednik skupštine, i ministar obrazovanja ko-ji je imao priliku da vidi kako grad na najljepši način predstavljaju učenici brčanskih škola. Vidjelo se da je bio ponosan na to. Svaka čast i ministru zdravstva koji je takođe bio prisutan i pružio svu pomoć i podršku organi-zatorima.

GreGorijAn ispunio oBećAnje

U cijeloj priči možda treba izdvo-jiti supervizora za Brčko Rafija

Gregorijana koji je svesrdno ponudio svu moguću pomoć organizatorima Vi-dovdanske trke (čak pisao i molbe po-litičarima i gradonačelniku da se uoz-bilje i da budu dio ovog civilizovanog projekta), i na kraju ispunio obeća-nje da će lično trčati i da neće biti za-dnji. Istrčao je odličnih 48.04 i za ma-lo osvojio i nagradu za veterane. Lo-kalnim političarima nauk kako se da-je podrška svome gradu.

I na kraju, ono što je najvažnije,

slika sa Vidovdanske trke putem Evro-vizije i kamera BHT1 koja je radila di-rektan prenos cijelog događaja obišla je svijet. Veliki izvještaj sa Vidovdan-ske trke našao se na naslovnoj strani zvaničnog sajta Svjetske atletske fede-racije – a samo tri dana kasnije iz IA-AF-a je i direktno (vjerovatno za sva-ki slučaj) i kako to nalažu procedure, preko Atletskog saveza BiH stigao e-mail da se hitno ispune svi obrasci ka-ko bi od iduće Vidovdanskla trka po-nijela znak IAAF (jednostavnije reče-no to je neka vrsta Svjetske lige). To nije veliki rezultat samo za Trku, već i za grad i za cijelu zemlju, ali ujedno i obaveza – jer kada si veliki nema im-provizacija.

NA MARGINAMA:

Cijeli tok prenosile su kamere BH • T1, a publika je sve to mogla da pra-ti na velikom ekranu, a sve je to je-dan od uslova za ulazak u krug naj-većih na svijetu.

Prema zvaničnim procjenama Vi-• dovdansku trku, koja predsatavlja troiposatni spektakl, koji tradicio-nalno započinje spuštanjem pado-branaca koji donose zastave orga-nizatoora i međunarodnih atletskih federacija, pratilo je između 25 i 30 hiljada posjetilaca.Prema riječima organizatora cijeli • projekat je u finansijskom pogledu veoma racionalno postavljen i ko-načna cifra svih izdataka je 272.100 KM.Obzirom da su svi hoteli bili puni, i • da je oko Trke samo u Brčkom ostva-reno preko 600 pansiona, (nema po-dataka za goste koje su dovele agen-cije i koji su bili smješteni preko Sa-ve u Hrvatskoj) kao i na ukupni pro-cijenjeni promet u gradu, brčanski budžet je inkasirao kroz poreze, tak-se i sl. preko 250 hiljada KM, a cije-loj ovoj priči je dodijelio sramotnih 12 hiljada maraka.

Ljudi se igraju politike a ne realnosti ! •

Pobjeda i rekord staze: ajzak Mačarija Pobjeda i rekord staze: olivera Jevtić


Teško je objasniti sva lica pravde koje ona ima. Za one koji će se

pro naći u ovim redovima koji slijede i prepoznati svoj doživljaj u njima a znamo da ih ima mnogo, nadamo se da će biti bar malo lakše u srcu.

I prije formalnog dijela ove priče treba da znate da u ovom proteklom ratu kao nijednom prije ne postoji po-bjednik niti pobijeđeni. Svi smo gu-bitnici i to podjednako i svi još i da-nas ispaštamo traume i tragedije ko-je su nas zadesile. Prošlo je dovoljno vremena od tih nemilih dešavanja a lju di još uvijek vidaju svoje rane ko-je nikako da zarastu i traže objašnje-nja za pojedine događaje. Na tom pu-tu traženja odgovora zašto je nešto bi-lo ovako ili onako, mali ljudi sve više spoznaju tko je zapravo najviše kriv za njihove nevolje i gubitke. Ili bolje rečeno što je krivo?

Jedan od primjera da smo naža-lost u pravu je i slučaj Sanele Be-

šić Mujanović koja nam je ispričala dio njene priče ve zano za poslijeratni peri-od i težnje da se vrati u sop-stvenu kuću. Naime izbijanjem ratnih sukoba u Brčkom, Sanela je zajedno sa svojom porodicom bila prinuđena napustiti po rodičnu kuću u kojoj je do tada sretno živjela i otići na sigurno. Kuća je ostala bez ikoga i ubrzo nakon ratnih razaranja je bila poprilično de-vastirana.

U isto vrijeme, Ratko iz Gla moča je također bio prinuđen ne svojom vo-ljom isto kao i Sanela, napustiti svoju rodnu kuću i otići u nepoznato. Stica-jem okolnosti obreo se u Brčkom koji je tada bio u rukama bosanskih srba. Pošto nije imao gdje boraviti sa svo-jom porodicom po službenoj dodjeli tadašnje vlasti dobio je odrednicu za smještaj u kući porodice Bešić, a s ob-zirom da je ista bila u poprilično lo-šem stanju uložio je nešto sredstava

ovom prilikom ekipa Brčanskih novina vas obavješta-va o otvaranju nove rubrike u okviru ovog lista pod na-zivom »Posljednja nada« koja započinje sa radom od ovog broja.ova rubrika biti će u službi građana Brčko distrikta kao zadnja slamka spasa i vjere u pozitivan ishod ri-ješenja raznih problema koje imaju, a ne znaju kako da ih riješe.Možete slobodno da nam pišete ili da lično dodjete u našu redakciju sa problemima koji vas muče. ako ne-mate dovoljno saznanja o tome kako ih možete razri-ješiti ili ako ste izgubili svaku pa i posljednju nadu da ćete ih uopšte riješiti, Brčanske novine će se potrudi-ti da uz pomoć stručnjaka iz raznih oblasti pronađu pravni lijek za njih ili da vam daju savjet što je najbo-lje za vas da preduzmete u datoj situaciji. Vaše je samo da nam se javite, a vaše Brčanske no-vine su spremne da vam pomognu u iznalaženju ade-kvatnog riješenja vašeg problema.

Pravda ima dva lica

POSLJEDNJA NADA

sanela Bešić Mujanović

da je osoposobi za život. Dakle uradio je na njoj krov, prozore i vrata i ostalo što je bilo neophodno za život i uselio u nju svoju porodicu.

Za to vrijeme Sanela je sa svojom porodicom ispijala gorku čašu izbjeg-ličkog pelina negdje daleko u svijetu, čeznući i misleći što je sa njenom rod-nom kućom i njenim gradom.

Patili su oboje, ni krivi ni dužni, svaki na svoj način. I u toj patnji

su mrzili. Ne znajući ni koga ni zašto. Ta mržnja ih je razarala i tištila i htje-li su da je se riješe da bi mogli nor-malno nastaviti živjeti. Svako u svojoj kući jer nigdje nije kao kod svoje ku-će. Taj strašni momenat odluke o na-puštanju svoje kuće u toku proteklog rata doživjeli su mnogi nevini ljudi i nikada nisu bili tužniji u životu nego


tad. Nemaju svi ljudi u sebi gen koji sadrži moć zaborava, neki duže pam-te od drugih ali svi imaju u sebi jedan iskonski gen u kojem je zapisano sa-mo ono što je lijepo. I to je taj tračak svjetla koji reflektuje nadu u bolje su-tra.

Onda je potpisan Dejton, model koji je nudio mir svim do jučer brat-skim narodima i nudio je budućnost života na ovim prostorima. A ono što je najviše radovalo ljude, naše obične ljude iz ove priče je to što je Dejtonski sporazum nudio povratak pod motom »Svi na svoje«. Za Sanelu i njenu po-rodicu kucnuo je dugoočekivani tre-nutak povratka i velika radost što će se to desiti. Po povratku u Brčko pod-nose zahtjev za povrat kuće u kojoj još uvijek boravi Ratko sa svojom poro-dicom. Uporedo podnose i zahtijev za obnovu jer na to imaju dakako pravo.

Ratko u međuvremenu vraća svo-ju kuću u Glamoču u svoj po-

sjed i sve bi bilo kao na početku da ni-je došlo do problema između te dvi-je strane još uvijek zbunjene svime što su proživjeli. I svaka jednako po-laže nadu u pravdu za koju misle da je baš na njihovoj strani. Ali pravda je

nemilosrdna i ima više lica i često ne postoji pravedna presuda, baš kao i u ovom primjeru. Spor je nastupio kada je Ratko zahtijevao da dobije novča-nu nadoknadu za dio koji je uložio u obnovu kuće u kojoj je boravio. Sane-la nije pristala jer je to smatrala ne-pravednim i Ratko je podigao optuž-nicu u sudu u kojoj traži da mu se na-doknadi uloženi novac.

U ovom trenutku ćemo stati i pogle-dati realno stvari, »odozgo«. Tko

je po vašem mišljenju u pravu? Sane-la ili Ratko? Ili oboje? A tko je krivac? Sanela ili Ratko ili netko treći?

Kako bilo da bilo, Apelacioni sud donosi presudu u korist Ratka i Sa-nela mu isplaćuje traženu sumu nov-ca. Ali pri tome osjeća veliku neprav-du sa punim pravom jer nije ona kri-va što se desio rat, jer nije svojom vo-ljom otišla iz svoje kuće niti ju je ošte-tila, a naravno nije ni Ratka natjerala da ulaže u njenu kuću bez njenog odo-brenja. Druga strana medalje je tako-đer realna jer ni Ratko nije otišao do-brovoljno iz svoje kuće niti je želio taj prokleti rat, a da bi preživio negdje sa svojom porodicom morao se smje-stiti i prostor koji mu je dodjeljen

osposobiti za život.Ovako se beskonačno možemo vr-

titi kao u magičnom krugu razglabaju-ći tko je kriv više, a tko manje, ali jed-na činjenica je nepobitna. Nije niko kriv, kriva je politika i kriva je vlast koja je tada bila gospodar svega. Ona je trebala da nadomjesti štetu na Sa-nelinoj kući, a Ratka da isplati ako je već uložio sopstvena sredstva da ob-novi tuđu kuću i da ih poštedi dalj-njeg mrcvarenja po sudu.

Ali Vlast je maćeha koja izbjegava da snosi odgovornost za ono što se

desilo i da zaustavi etničko čišćenje koje je ona upravo i inicirala. Da za-ustavi ludilo rata i da ljudima popra-vi njihove kuće i omogući povratak na njihova ognjišta.

Akteri ove priče i mnogi koji su se u njoj prepoznali svjesni su na kra-ju da su svi podjednako žrtve nemi-log rata i aktuelne vlasti i politike i da moraju pronaći u sebi način da opro-ste jedni drugima.

Moraju naći model po kojem će stvarati jedan bolji i pravedniji svijet i ne dozvoliti da se prošlost na ovim prostorima više nikada ne ponovi i ne vrati. •


ČARŠIJSKA SEHARA

Piše: agim dobruna – Gime

U mnogim našim gradovima, ši-rom naše Bosne i Hercegovine,

pa i bivše Jugoslavije, mnoge, poma-lo čudne, pričale su se priče o doktori-ma, bolje rečeno ljekarima-zdravstve-nim radnicima.

Bilo je govora o korupciji, o nemo-ralu, o drugim čudnim stvarima, u ta vremena, krajem šezdesetih, pa i da-lje, što je za mene, stvarno, bilo nešto nepoznato. Od mog djetinjstva pa sve do ovog gnusnog rata, kada je izvršena agresija na našu »Mrtvaju«, te sram ne 1992., ja imam samo lijepe riječi i ve-liku zahvalnost za sve aktivnosti naših čaršijskih doktora, a bilo ih je, boga-mi, podosta, koji su donijeli samo do-bro i veliku slavu i ponos našoj maloj čaršiji.

Moje prvo iskustvo, jer sam bio po-malo nestašno dijete u ranom

mom djetinjstvu, bilo je vezano uz, ta-da, čuveno ime dječijeg ljekara, lje-kara specijaliste, ljekara humaniste, ljekara uopšte, doktora Bukvice. To je bio stručan i nadasve divan ljekar, za kojeg su znali mnogi, jer čuo sam od starijih da su često, roditelji iz svih krajeva bivše nam zajedničke zemlje, dolazili kako bi potražili spasa za svo-je bolesno dijete, baš kod našeg dok-tora Bukvice. Eh, ja nisam morao ra-niti, nisam morao putovati da bih do-šao kod doktora Bukvice, već samo je moja majka povela me za ruku i po-nijela moju zdravstvenu legitimaciju i eto me u hodniku, po prvi puta, ču-vene ordinacije još čuvenijeg doktora Bukvice. Dok sam čekao bio sam mi-ran, jer mnogo djece je bilo bolesno, a napolju je bio dugačak red onih ko-ji su se najavili da dolaze izvan naše

čaršije kod našeg čudotvora, našeg specijaliste. Nisam dugo čekao, jer sam imao i svoj broj, i kad me je pro-zvala sestra medicinska, na vratima te čudotvorne ordinacije dočekao me ši-roki osmjeh ozbiljnog lica čovjeka u čistom bijelom mantilu. Iako me uho strašno boljelo, bol je nekako splah-nuo kad sam ugledao taj lijepi osmi-jeh. Poznavajući moju majku, jer tad smo se svi znali i poštovali u toj na-šoj čaršiji, upitao me,(preko majke), šta se desilo samnom. Nisam čekao da majka progovori, već sam mu ja objas-nio da sam se puno kupao u našoj veli-koj Savi i da sam puno, puno ronio po dnu same velike rijeke.

Poslije mog objašnjenja, koje nije nešto bilo stručno, on se malo zamisli, osmjehnu i reče mi jednu ružnu reče-nicu, u smislu: »Ti si jedan obični bosanski vo!… Toliko mi je tada bilo teš-ko da ni sam ne znam zašto sam se ušu-tio i zašto mu ništa nisam na to odgo-vorio, iako bi to tada bila veća sramo-ta. Šutio sam i automatski sam zabora-vio onaj prvobitni osmjeh, zaboravio sam da sam kod doktora Bukvice, za-boravio sam da me boli uho, i htio sam da izađem napolje iz te čuvene ordi-nacije, ali nisam smio od majke. Pri-mjetio je to iskusni doktor Bukvica, primjetio je skupljene obrve dječaka čiji je ponos tako olako poljuljan, pri-mjetio je i glasno se nasmijao, rekav-ši mi stručno da je naša Sava velika, da je prljava, pogotovo na svom dnu i da je normalno da mi je svašta ušlo u ušnu školjku, koja je obični otvor u koji može svašta ući i bez naše volje. Još mi je rekao, uzevši me u svoje kri-lo, da sam dobro prošao, jer moje uho je malo pa je malo i zaprljano, a i ma-lo upaljeno, a ništa nije opasno ušlo u unutrašnjost, a moglo je. No, i po-red lijepih naknadnih riječi, slijedi-la je injekcija protiv daljne upale. Do-bivši injekciju, iako je boljelo, i dobiv-ši, pod obavezno, praznu flašicu od te injekcije, što je bio tadašnji dječiji po-nos, izašao sam sav sretan iz te njego-ve čuvene ordinacije, jer bio sam pri-padnik naše čaršije (njegove i moje), i nisam bio u onom dugačkom dječijem redu koji su čekali napolju, došavši iz raznih udaljenih krajeva da traže po-moć od našeg doktora Bukvice.

Pored njega, veliko ime bio je i ve-liki gospodin, iako su tada vladali

drugovi, doktor Mah, koji je imao or-dinaciju u centru grada i svoje dvije kćerke. Jedna je bila moga uzrasta, a druga mlađa. Sa ovom starijom sam

provodio mnogo slobodnog vremena i ona mi je često pričala o svom ocu, ko-ji je meni izgledao nedodirljiv. Sve je kod njega izgledalo perfektno, jer bio je tipičan perfekcionista.

Od izgleda, oblačenja, ponašanja, govora pa do stručnog odnosa. Sve je bilo nekako, kako da to pojasnim, ne-kako neuobičajeno, samo njemu svoj-stveno. Bez neke velike fale, kako se to kaže, i kod njega su dolazili paci-jenti iz cijele nam ondašnje državne zajednice. Dolazili su pacijenti iz pu-no većih gradova od ove naše čaršije, dolazili i odlazili a našu čaršiju pam-tili.

Prije njih dvojice, prethodno opi-sanih, veliki čovjek, a i ljekar, zu-

bar, bila je, na daleko poznata, gos-pođa Mica Delikinca, neki su je zva-li i Mica Deluka. Ordinirala je u stro-gom centru grada na Korzou - u po-znatom haustoru, iza velike dvokrilne željezne kapije, koja i danas odolijeva zubu vremena i ponosno stoji na tom istom haustoru koji sada ima sasvim drugu funkciju. Gospođa Mica je bila krupna žena, bolje rečeno ogromna, te, iako je ja lično ne pamtim, jer joj nisam bio pacijent, drugi kažu da je bila vrstan ljekar i odvažna osoba, jer kad se ona raskorači ispred pacijenta, nema tu više mrdanja, ili zub napolje ili se ona neće povući, a pacijent ne-ma zraka.

Malo šale malo zbilje, ali sigurno je jedno. I pored tada oskudne opre-me i hemijskih pomagala, ona je rje-šavala vrlo komplikovane slučajeve kod pacijenata, tako da niko iz naše čaršije, nije morao odlaziti u veće cen tre radi problema sa oralnom hi-rurgijom ili sa problemima koji su pa-cijentima zadavali glavobolje i noćne more, vezano uz zubobolje. Kažu, bi-lo je lijepo imati spoznaju da u tvojoj čaršiji živi zubar kao što je to bila gos-pođa Mica Delikinca, jer pored nje svi su se osjećali sigurnim, bar kad su u pitanju problemi sa zubima. Ne znam jesu li i kod nje dolazili iz drugih kra-jeva, ali znam da naši sugrađani nisu morali nigdje ići dok je god ona mogla sama ordinirati.

Nadalje, nova plejada divnih lje-kara, koja se ogledala u suvreme-

nicima najčuvenijeg doktora, primari-jusa Sakiba Edhemovića, bila je slič-na ako ne i ista kao i prethodnici, jer ne samo da su bili vrsni u svom poslu, već naša čaršija nastavila je put sla-ve, put onih čaršija koje su pomagale drugima, jer ljekari poput specijaliste

Doktori


- PREMIKSI -

Ekskluzivni distributer za BiH

Tel.: + 387 (0) 49 216 526 • Fax: + 387 (0) 49 216 029

www.ibeka.com

d.o.o.MEGAMARKET INTERNACIONAL

pedijatra Milorada Popovića, pa hi-rurga Čede Popovića, rođenog Beo-građanina, oženjenog brčankom Ivan-kom iz poznate advokatske famili-je Tanasić, pa hirurga Fadila Pitića, Gornjomahalca 1/1, pa njegovog kole-ge i komšije doktora Muhameda Fati-ća, zatim hirurga Zijada Begića, zva-nog Eko, pa hirurga Zlatka Derviševi-ća, pa specijaliste anesteziologa Zija-da Trumića, zatim vrsnog specijaliste otorinca Smaje Kurtalića i njegovog čuvenog nasljednika, Merajčanina, Ne džada Akšamića, zatim vrsnog spe-cijaliste za očne bolesti, doktora Ab-dulkadira Ometlića, zvanog Kadro, pa čuvenog interniste i humaniste, dok-tora Smajla Ahmetovića, pa pedijatra Jasminke Bilal, koju smo svi od milja zvali, »naša najbolja doktorica«, jer i čuvena je bila i kao najbolji dijagnos-tičar među svim svojim kolegama, što je u ono vrijeme bilo nešto što se ču-valo kao zlato, jer savremenih meto-da i mašina za dijagnos tiku tada nije puno bilo.

Kad već nabrajam, ne mogu a da ne zabilježim doktora Zlatka Ja-

kubovića, koji jeste bio ljekar opšte prakse, ali pošto je prvi uveo socijali-zaciju u svoju svakodnevnicu, svi smo ga, od milja, zvali »ljekar sa čudotvornim riječima«, što je stvarno i bio. Ni-je mu bilo teško obilaziti starije paci-jente po kućama i za svakoga je imao lijepu riječ koja je bila pola posla u iz-lječenju, ama baš svakog njegovog pa-cijenta. Za kraj nabrajanja, ne mogu ne spomenuti ljekara neuropsihijatra Mevludina Hasanovića, koji ne samo što je bio i slikar, već je bio svugdje gdje su mladi. Tako je bio skoro stalni

član žirija tradicionalnih Susreta pro-fesionalnih pozorišta Bosne i Herce-govine, koji su se održavali svake go-dine u ovoj našoj prelijepoj čaršiji, zatim pomagao je u kreacijama završ-nih večeri čuvenog Festivala sinoni-ma naše čarsije, koji se protezao pod imenom »Mladi Graditelji«.

Spominjanje imena, u mom slučaju, nije puka slučajnost, jer svako od

njih ostavio je svoj pečat čaršiji i vre-menu u kojem su bili aktivni. Da ni-su voljeli našu čaršiju ne bi bili ni do-bri, a da nisu bili dobri ne bi ih ni vo-ljela čaršija, no sama ljubav i pomen male su sitnice za ogromne stvari ko-je su oni odrađivali skoro svakodnev-no, zbog čega ja i naglasih na početku ovog zapisa, da je za mene ružna pri-ča o ovim humanim ljudima nepozna-nica i ostaće to tako sve dok ovaj pa-pir posve ne izblijedi. Jer, kako obja-sniti običnom smrtniku da su nam i sa VMA (Vojno-medicinske akademi-je) u Beogradu a i sa čuvenih klinika Ljubljane, Zagreba i Beograda, vraća-li naše pacijente, naše sugrađane, ko-ji su se tamo obreli po nekim »veza-ma«, uz zvaničnu napomenu u smislu: Šta vi Brčaci tražite ovdje kod nas, kad vi imate najboljeg hirurga među nama, hirurga od kojeg i mi hoćemo da učimo, hirurga kome je mjesto u Beču, Parizu, Berlinu, a ne u vašem Brčkom!?

Sjećam se moje prve operacije, nje-gove hirurške intervencije na mo-

joj desnoj nozi, gdje je izrasla neka okrugla tvrda jabučica koju je trebalo odstraniti. U operacionoj sali, koja je tada, za mene, bila ogromna, a bilo je to u staroj bolnici, bilo je sve nekako kao u stranim filmovima. Ja na stolu,

oko mene mnoštvo uniformisanih lju-di u nekim zelenim odijelima sa ze-lenim kapama na glavama, a uz sami operacioni stol nekoliko ljekara i dok-tor Sakib Edhemović (rahmetlija), ubi-še ga spodobe u ovom ratu samo zato što je bio vrstan stručnjak, jer doktor nije bio ni u kakvoj političkoj stran-ci. Dakle, stoji doktor i pita me, ona-ko nasmijano, da li se bojim. Ja, junak od četir-pet godina, k’o iz topa odgo-varam da se uopšte ničega ne bojim, a i ne znam u stvari šta me čeka. Dok sam pričao s njim, neko iz grupe lje-kara mi je stavio nekakvu mokru krpi-cu na usta i nos i taj smrad iz te krpice me uspava. Kad sam se probudio, bio sam u sobi, a pored mog kreveta bio je doktor Edhemović, opet sa grupom ljekara, nasmijan sa obaveznim pita-njem: Boli li te šta, junačino moja?

Nije doktor Sakib operisao sa-mo mene sa grupom ljekara, radio je to uvijek, čuo sam to i od drugih, jer doktor Sakib svoje znanje, ne samo što nije krio, već revnosno je prenosio na mlađe, znajući da ova naša čaršija ne smije biti ponosna samo na Sakiba Edhemovića već i na druge koji su po-stajali velikani, zbog čega ih i nabro-jah, nek’ se zna i nek’ se

pamti. Nadalje, nije doktor Sakib samo mene obišao odmah poslije ope-racije samo zato što sam ja bio mali, ne. Bila je to njegova odlika. Obilazio je on pacijente i u svoje neradno vri-jeme, a ta odlika krasila je sve one na-brojane stručnjake koji, ne samo što su bili stvarni čudotvorci u svojoj spe-cijalnosti, već su bili ljudi, komšije, humanisti, uzori, Brčaci na kraju kra-jeva, zar nije tako!?˝•


Prohema d.o.o., 76100 Brčko distriktBescarinska zona bb

Tel.: 049/240-400, fax: 049/240-401; 240-402www.prohema.ba

INDUSTRIJA BOJA

FELJTON

atah Matić

U novembru prošle godine navršila se stota obljetnica osnivanja kul-

turno-umjetničkog i potpornog druš-tva »Islahijjet«. U želji da dam osob-ni doprinos ovom vrijednom jubileju, dugo sam se dvoumio da, osim priku-pljanja foto-dokumentacione i arhiv-ske građe o ovom društvu, nešto i na-pišem o njegovom radu. Ali, šta napi-sati a da to već nije poznato. Ipak, je-dan segment iz rada Društva nikada nije dovoljno duboko i široko istražen i obrađen. A o tom periodu »Islahijje-tovog« rada se i te kako zna. Naroči-to je poznat još uvijek živim sugrađa-nima, bivšim članovima KPJ, SKOJ-a i sindikata. Ali, nažalost, o tom perio-du njegovog rada se nije dovoljno pi-salo ili je, pak, vrlo malo rečeno i na-pisano. Radi se o ulozi »Islahijjeta« u Radničkom pokretu i antifašističkoj borbi, dakle o periodu od 1937. pa do 1945. godine. Mislim, a možda i grije-šim, da se po prvi puta u »Islahijje-tovoj« historiji donekle pokušava ra-svijetliti taj period. A ta uloga i čast pripala je vašim i našim »Brčanskim

novinama«.Ovaj tekst, koji je upravo pred va-

ma, prethodno sam pročitao nekoli-cini mojih prijatelja u želji da čujem njihovo mišljenje i komentare. Neki od njih su mi rekli da to možda nije pohvalno s obzirom da se radi o jed-nom nacionalnom Društvu. Rekoše mi: Em nacionalno, em u njemu komu-nisti i SKOJ-evci. Kada sam im rekao da je period koji obuhvata ovaj felj - ton vrijeme kada sav napredni svijet vodi ogorčenu borbu protiv pomahni-talog fašizma i njegovih zločina i da je to period »Islahijjetovog« rada ko-jeg se ne treba ama baš nimalo stidje-ti i čije zasluge bi neki drugi vrlo rado voljeli sebi pripisati, složili su se sa-mnom da to treba i zaslužuje da bude objelodanjeno.

Dvoumio sam se od kojeg perioda početi, odnosno koji datum uzeti

za početak. Odlučio sam se od 6. janu-ara 1929. godine, datuma kada kralj Aleksandar ukida Ustav iz 1921. godi-ne, raspušta Skupštinu i tako svu vlast uzima u svoje ruke. Odmah potom sli-jedi i drugi niz uredbi, kao onih o za-brani rada svih sindikata, političkih

Stoljeće »Islahijjetovog« rada u Brčkom (1)

partija, osim onih vjernih monarhiji, radničkih sportskih klubova, kultur-no-umjetničkih društava pa do nared-bi o hapšenju istaknutih sindikalnih funkcionera, članova KPJ i njihovih simpatizera, istaknutih članova URS-ovih sindikata itd. U Brčkom, u to vri-jeme, uhapšeni su mnogi članovi sin-dikata, a sindikalni funkcioner Safet Saligodžić je osuđen na dvije godine teške robije, a zatvoren je i Radnič-ki dom. Neposredno pred zatvaranje Radničkog doma nekoliko sindikalnih aktivista cjelokupan knjižni fond rad-ničke knjižice sklanjaju na sigurno mjesto. Od tog vremena, punih sedam godina, knjige su tajnim kanalima do-turane do čitatelja. Bilo je to vrijeme kada organizovaniji rad KPJ i sindi-kata u Brčkom nakratko zamire, od-nosno sve do 1937. godine, kada dola-zi do obnavljanja rada ovih organiza-cija, koje počinju djelovati u dubokoj ilegali. Policijske vlasti u Brčkom su budno pratile svaki korak partijskih i sindikalnih aktivista i nisu dozvolja-vale nikakvo okupljanje. Isto tako ni-su olako davale nikakva odobrenja za registriranje i rad radničkih klubova i kulturno-umjetničkih društava, a na-ročito ako su se na spiskovima osni-vača nalazila imena istaknutih par-tijskih i sindikalnih aktivista. Brčan-ski načelnici i policijski službenici su znali navoditi na hiljade razloga ka-ko bi spriječili osnivanje radničkih sportskih klubova i društava, knjižni-ca itd, vraćajući njihove pravilnike i


statute na doradu, izmjenu ili prila-godbu. To bi trajalo mjesecima. Zbog toga je KPJ u Brčkom donijela odluku o uključivanju u sportska i kulturno-umjetnička društva koji su već javno i legalno radila u gradu. Pokušaji da se uključe u hrvatsko KUD »Napre-dak« i srpsko KUD »Vijenac«, odnos-no »Prosvjeta«, naišao je na potpuni neuspjeh. Ostao je pokušaj u musli-manskom KUD-u i potpornom druš-tvu »Islahijjet«. Prvi se upravi »Islah-ij jeta« obratio brčanski URS-ov sindi-kat. Hamid Berbić, Milan Marinković i Sulejman Kladnjak, zvani Sindikara, obratili su se za savjet doktoru Abdu-lah efendiji Bukvici, u to vrijeme jed-nom od visokih funkcionera u Druš-tvu, i zamolili ga da im »Islahijjet« dodijeli jednu prostoriju za rad Sin-dikata. Doktor Bukvica ih je saslušao i preporučio da se pismenom zamol-bom obrate upravi Društva. Bilo je to koncem 1935. godine.

Uprava »Islahijjeta« je URS-ovom sindikatu udovoljila i dodijeli-

la im je jednu prostoriju koju su sin-dikalni aktivisti lijepo uredili. Omer Burić i Sulejman Kladnjak-Sindika-ra su bili zaduženi za sakupljanje do-brovoljnih priloga i od tih sredstava su okrečili prostoriju i nabavili počet-ni inventar. Odmah su iz podruma Mi-lana Marinkovića prenesene knjige, koje su do tada bile sklonjene, te se tako otvara i radnička knjižnica. Taj posao su obavili Milan Marinković, Mehmed alija Dervišević, Sulejman Kladnjak-Sindikara, Hamid Berbić i Dragoljub Marković. Uprava »Islah-ijjeta« je iz svoje knjižnice kao po-klon izdvojila pedesetak knjiga, tako da je knjižni fond radničke knjižnice raspolagao, prema riječima Dragolju-ba Markovića, sa oko tri stotine naslo-va. U knjižnici su se nalazila klasična djela poznatih pisaca, a po potrebi su se, iz podruma Milana Marinkovića, donosile knjige Maksima Gorkog, Mi-haila Solohova, Apona Sinklera, Vik-tora Igoa i drugih poznatih i zabranje-nih pisaca koje su davane samo odre-đenim čitateljima. A upravo te 1935. godine u Brčkom je oformljen Mjesni strukovni odbor sindikata, naravno u poluilegali, u koju su ušli građevina-ri, krojači, drvodelje i živežari. Za rad ovog Mjes nog odbora sindikata svaka-ko su bili najzaslužniji Hamid Berbić, Dragoljub Marković, Galib Terzić, Ti-homir Vraštanović, braća Beker i dru-gi. •Nastavlja se

LISTAJUĆI STARE NOVINE

atah Matić

Brčko je oduvijek bio grad sporto-va i velikih zaljubljenika u svoje

sportske klubove. A klubova je bilo mno go. Odmah poslije Drugog svjet-skog rata u gradu su oformljeni FK »Jedinstvo«, OK »Jedinstvo«, Plivač-ki klub »Sava«, Kajak – kanu klub, FK »Lokomotiva« itd. Ali ni jedan klub nije imao toliko zaljubljenika – navi-jača kao FK »Jedinstvo«, kroz kojeg su prodefilovali mnogi igrači, trene-ri... Prva poslijeratna ekipa »Jedin-stva« bila je u sastavu: Omerhafizović, Vasilj, Mitrašević, Dervišević, Jašare-vić, Rudić, Ristić, Bevanda, Ratar, Čo-lić, Šangulin i Vovna. Od trenera »Je-dinstva« su bili: Vlatko Hajduk, pr-vi poslijeratni trener, a među njima i Sveto Ristić, Ibro Biogradlić, Franco Lov rić, Konjevod, Gerum, Kačunko-vić, Dževad Bekić, Avdićević, Manoj-lović, Ismet Ćatović – Ipe i drugi.

Ali da se vratimo na naš naslov teksta. Tekst pod naslovom »Ipe na kormilu »Jedinstva« objavljen je da-leke 1977. godine. To je i bio povod da zamolimo gospodina Ismeta Ćatovića – Ipeta da nam nešto o tome kaže.

B.N.: Pa, gospodine Ćatoviću... izvolite.

Ismet Ćatović: Oduvijek sam bio veliki zaljubljenik u fudbal i naš grad. Još kao dječak odlazio sam na stadi-on »7. april«, koji je izgrađen 1952. go-dine i posmatrao treninge tadašnjih igrača. Divio sam se majstorijama Ja-šarevića, Rudića, Kevrića, Derviševi-ća, Mitraševića, Bevande, Vovne, Šan-gulina i maštao da i sam zaigram u »Jedinstvu«. Želja mi se ispunila ka-da sam 1960. godine zaigrao u junior-skoj ekipi čiji je trener bio Tomislav Vasilj. Dobar čovjek i pedagog.

B.N.: Koliko nam je poznato niste dugo bili u toj ekipi?

Ismet Ćatović: Ne. Samo godinu dana, jer me tadašnji trener »Jedin-stva« Jovan Gajić, koji je došao iz »Cr-vene zvezde« iz Beograda, uvrstio u standardnu ekipu »Jedinstva«.

B.N.: Igrajući za »Jedinstvo« vje-rovatno je bilo trenutaka koji se du-go pamte?

Ismet Ćatović: Bilo ih je i to više. Jedne prilike igrala se KUP utakmica

između brčanskih klubova »Jedin-stvo« i »Lokomotiva« da bi se, na kra-ju, utakmica odlučila jedanaesterci-ma. Ja i moj stariji brat Ibrahim – Ća-te, koji je igrao za »Lokomotivu«, osta-li smo posljednji. Obojica smo proma-šili gol. Poslije se po gradu pričalo ka-ko smo se dogovorili. A nismo. Ja sam imao veliku želju da dam gol. Ali, eto, dogodilo se...

Najsretniji događaj mi je bio ka-da smo 1968. godine postali amaterski prvaci BiH te po prvi puta u povije-sti Kluba, od 1919. godine, postali smo članom Druge savezne lige.

B.N.: O tome ćemo malo opširni-je na kraju našeg razgovora. Interesu-je nas kako ste postali trener »Jedin-stva« o čemu pišu »Brčanske novine« iz 1977. godine?

Ismet Ćatović: Poslije završetka moje fudbalske karijere, kao igrača, imao sam želju da postanem trener i da svoje bogato iskustvo i znanje pre-nesem na mlađe uzraste. Počeo sam kao trener u FK »Lokomotiva«, a po-tom 1977. godine prelazim kao pro-fesionalni trener u FK »Jedinstvo«, gdje sam radio sa pionirima i juniori-ma, a povremeno i kao trener prvog ti-ma pomažući tadašnjim trenerima Av-dičeviću, Bratiću, Ristiću, Bekiću. To mi je veoma koristilo jer sam od sva-koga ponešto naučio.

S tim se nisam zadovoljio pa sam 1985. godine upisao Višu trenersku školu u Zagrebu, koju sam uspješno za-vršio. Nedugo poslije toga me je izvrš-ni odbor FK »Jedinstva« imenovao še-fom Stručnog štaba. U to vrijeme »Je-dinstvo« se takmičilo u Drugoj save-znoj ligi u kojoj su igrali NK »Osijek«, »Spartak« iz Subotice, »Proleter« iz Zrenjanina, »Dinamo« iz Vinkova ca, »Dinamo« iz Pančeva, »Radnički« iz Beograda, BSK iz Slavonskog Broda itd. Za »Jedinstvo« su tada igrali Ste-vić, Kevrić, Agić, Preljević, Bešić, Ma-lišević, Pejić, Junuzović, Miladinović, Sužnjević...

Za »Jedinstvo« sam igrao deset go dina... Igrao sam u ekipi kada smo postali amaterski prvaci BiH, pa ama-terski prvaci Jugoslavije, kada smo pobijedili »Slobodu« iz Titovih Uži-ca... Ustvari, tada smo po drugi puta osvojili tu titulu.

Ipe na kormilu »Jedinstva«

B.N.: Bila su to, po svemu sude-ći, zlatna vremena brčanskog »Jedin-stva«...

Ismet Ćatović: Bogme jesu... »Je-dinstvo« je bilo ponos grada, krasilo ga je drugarstvo, razumijevanje, lju-bav prema sportu, klubu i gradu. Mi smo tada bili jedan od najorganizova-nijih, najboljih i najbogatijih klubova u BiH. Imali smo svoje prostorije, li-jep stadion, imali smo preko dvadeset komfornih stanova za naše igrače, po-zajmljivali smo novac i nekim brčan-skim poduzećima... Mnogi naši igra-či su bili stalna meta mnogim prvoli-gaškim klubovima tako da su naša tri golmana završila u Prvoj ligi. Lugušić je otišao u »Sarajevo«, Ibrahimović u »Dinamo«, a Peštalić u »Vojvodinu«.

B.N.: Recite nam nešto i o igrači-ma... Koga biste posebno izdvojili?

Ismet Ćatović: Ne bih želio da iz-dvajam nikoga. Brčko je imalo mno-go dobrih igrača koji su tokom svoje sportske karijere doprinosili da ovaj klub postane ono što jeste. Eto, Mla-den Stević je ostao nedostižni golge-ter i bio je tri godine uzastopno najbo-lji strijelac u Drugoj ligi. Zatim Ibra-him Kevrić – Mazalo... Igrač koji nije nikada bio opomenut, a kamoli isklju-čen iz igre. A počeo je igrati od 1951., kao prvotimac »Jedinstva« nastupa od 1973. godine. Bio je omiljen na svim terenima pa je dobio i naziv »Džent-lmen u kopačkama«... Izgleda da sam prekršio dato obećanje jer sam, ipak, izdvojio neke igrače, ali samo zato jer su, na neki način, bili prepoznatljivi-ji od drugih.

B.N.: A sada, gospodine Ćatoviću , o onoj čuvenoj utakmici iz 1968. godine .

Ismet Ćatović: Za finalnu utakmi-cu za amaterskog prvaka BiH, koja je značila ulazak u Drugu saveznu li-gu, žrijebom su izvučeni parovi: »Je-dinstvo« – BSK i »Bosna« – GOŠK. U

finalu su ostali »Jedinstvo« i »Bos-na«. U to vrijeme, naše vrijeme je bilo toliko komprimirano da smo svi bili umorni jer od januara do jula, dakle punih sedam mjeseci, nismo imali od-mora. Uprava kluba je pred ove utak-mice dala malo odmora, ali su igrači samoinicijativno dolazili na treninge jer smo željeli da što spremnije doče-kamo utakmicu sa »Bosnom«. Utak-mica je odigrana u Brčkom, 14. jula 1968. godine. Na našim tribinama je bilo više od četiri hiljade navijača... Stadion to još nije zapamtio. Pobije-dili smo re zultatom 1:0, potom je slije-dila revanš utakmica u Sarajevu. Ima-li smo samo tri dana pauze. Utakmica je odig rana 17. jula na stadionu »Ko-ševo« pred oko 15 hiljada gledatelja. Pravi pakao. Utakmica je počela u 18 sati i 30 minuta.

B.N.: Sjećam se toga dana. Grad je bio pust, jer smo svi bili kraj radio-aparata i slušali prijenos.

Ismet Ćatović: Možete misliti ka-ko je tek nama bilo. Prvo poluvrije-me 0:0. A onda dolazi 63. minut igre. Suljaković oštro šutira... Golman »Bo-sne« Hasanbegović odbija loptu koju potom Bukurecki, onako hladnokrv-no, šutira na gol i zatrese mrežu.

U našem štabu je zavladalo odu-ševljenje ali i neki strah. Znate ono... kraj je kada sudija odsvira, a do kraja utakmice ostalo je još 27 minuta . Re-zultat se održao do kraja, a potom sudi-ja Kordić svira kraj. Kraj koji je ozna-čio da je »Jedinstvo« postalo amater-ski prvak BiH i novi drugoligaš. I sa-mo da se zna, za »Jedinstvo« su igra-li: Selimović, Zahirović, Kevrić, Zenu-nović, Aljić, Ćatović, Maksić, Crnoje-vac, Bukurecki, Suljaković, Vejzović, a Rudić nije igrao zbog povrede. Tre-neri su bili Ibro Biogradilić i Muradif Jašarević.

B.N.: Gospodine Ćatoviću, toga da-

na više od deset hiljada Brčaka je izašlo na Trg Maršala Tita... Saobraćaj kroz grad je bio blokiran, a uz pjesmu i veselje slavilo se do duboko u noć.

Ismet Ćatović: A isto toliko Brča-ka nas je dočekalo po povratku iz Sa-rajeva. Svi smo bili sretni i razdraga-ni... Ah, te godine.

B.N.: »Jedinstvo« danas?Ismet Ćatović: »Jedinstvo« je ne-

kada bilo stabilan drugoligaš. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je tomu mnogo doprinjeo predsjednik FK »Jedinstva« Petar Stević, koji je u klub došao 1979. godine. Bilo je to vrijeme kada »Jedinstvu« nije išlo po-najbolje. Znao je reći: - Mi imamo ho-mogenu cjelinu. Naš tim nije sastav-ljen od zvijezda, ali je kao cjelina spo-soban za velike domete. A to treba iskoristiti.

Svi ostali predsjednici kluba koji su došli poslije Stevića, imali su lakši posao. Kao Ivo Marić, recimo.

Idem ja na treninge današnjeg »Jedinstva« koje se takmiči u Drugoj ligi RS. Da budem iskren, to je najni-ži rang u kojem se ikada ovaj klub ta-kmičio. Mislim da ljudi koji danas vo-de »Jedinstvo« ne zaslužuju dalje po-vjerenje i svoja mjesta treba da pre-puste drugima i sposobnijima. U klub trebaju doći sposobni menadžeri, lju-di koji vole, znaju i mogu Jedinstvo izvesti iz ove situacije. A takvih u gra-du, fala Bogu, ima dosta.

B.N.: Pa, gospodine Ćatoviću, hva-la Vam na razgovoru. Zaista ste dobar sagovornik i dobar poznavalac histo-rije »Jedinstva«. Nadam se da će te, jedne prilike, o tome našim čitatelji-ma više ispričati.

Ismet Ćatović: Radujem se tomu. Hvala vam. Pozdrav vašim čitateljima. »Brčanske novine« redovno čitam. Za-ista su novine svih Brčaka. •

Želite se reklamirati u Brčanskim novinama?Telefon: 049 216 777 Faks: 049 217 799 E-mail: [email protected]


IN MEMORIAM

sredinom minule sedmice u mojoj se kući obreo rijedak gost: mlada, još neizrasla sje-nica, bespomoćno i mi lo stvorenje koje je komšija našao u polusvijesti i bez imalo vo-lje da pobjegne. Ptiče se oporavilo za svega nekoliko sati, ali je daleko većom brzinom pokazalo strah od ljudi i želju za prostran-stvima slobode, mada još čes tito ni letjeti nije moglo. Uzalud je bila svekoliko dirljiva pažnja jedana esto godišnje mi kćerke ivane, kao, uostalom, i svih ukućana. Mala ljup-ka sjenica jednostavno nije htjela okruže-nje u kome se nenadano našla, iako je teš-ko povjerovati da je u samo praskozorje ži-vota mogla spoznati i vlastiti ptičiji svijet. Biće da je taj instikt neko čudno pravilo ko-jim upravljaju zvijezde ili tome slično i ko-me čak ni moćna ljudska vrsta ne može ni-šta. Bar ne do kraja. računali smo da se ptičica odmori, još malo ojača, pa da je sutradan pus timo. a onda će sve zavisiti od sreće za koju smo unaprijed strepili i koju smo jako, strasno, kao rijetko kad, prizivali. Tako je pored brojnih đakoni-ja i ponuda sjenica prenoćila u stanu. Bila je čudesno mirna i spokojna, valj da od umo-ra. sutradan se, međutim, sve okrenulo na-glavačke. Ptiče je nenadano, da čovjek ne povjeruje, pokazivalo nevjerovatne promje-ne. sada je to bilo živahno »drsko« stvore-nje koje nikoga nije bendalo ni za šta. Bez trunke straha skakutalo je tamo – amo, po-svuda u stanu, slijetalo nam na glave i čup-kalo kosu, šetkalo se između tanjura za ruč-kom, ne braneći se od milovanja. Podari-lo nam je usput i po koji cvrkut, ali se mo-ra priznati da su ga ipak više zanimale iva-nine igračke. naročito je stradao vuneni pa-tak, čije su jarke boje izgleda bile neodoljiva inspiracija ptičetovim nestašlucima.dakako da je u kući zavladala neopisiva ra-dost i da smo se utrkivali ko će biti češća »žrtva« takvih vragolija. Mala sjenica je na-prečac ušla u naša srca, potpuno istisnula sve druge porodične teme i preokupacije i osvojila svu našu ljubav – zauvijek. da li je to zbog toga što se dogodilo nešto bezma-lo nemoguće, da li zarad iskonske ljudske žudnje za prijateljstvom svih vrsta i potrebe za zaštitom nemoćnih, da li usljed očigled-nog dokaza da nismo pogriješili što smo pti-cu zadržali u stanu ili zbog svega toga po-malo, tek bili su to za nas izuzetno sretni

sati. a onda, negdje oko pet po podne, pti-če nam je za trenutak umaklo iz vidokruga. našli smo ga vrlo brzo, tu odmah kraj trpe-zarijskog stola. Tragično lijepo i nemoćno, ležalo je ukočeno i nekako postrance sa vid-no isturenim grudima i glavom, u pozi ko-ja nije dozvoljavala ni trun sumnje u prkos i olakšanje. U istoj minuti bila je, eto, i najži-votniji život i najsmrtnija smrt.Mala sjenica je, elem, otišla u vječ na lovišta, a u kući ostavila golemu tugu. suze su bile preslabe za ojađeno ivanino srce, pa se počela gušiti. kada smo je nekako povratili od bola, zapala me teška dužnost da sahra-nim pticu. Učinio sam to u obližnjem parku, pod sjenovitom krošnjom velike kanadske topole. Mora da je potrajalo, čim sam tek u sumrak primjetio da sam daleko odma-kao u suprotnom pravcu od puta prema ku-ći. Za to vrijeme ja, u stvari, i nisam mislio na pticu. U košmaru raznolikih osjećanja, pred očima su mi promicale neke druge, već doživljene slike. Tu je odnekud odjed-nom harkanj, onaj poznati banjski gradić u Mađarskoj. kao da opet vidim tamošnji buv-ljak, u kome građani više zemalja istočne Evrope prodaju sve i svašta, a najviše vlastiti jad. kao da vidim omalenog Poljaka ko-ji napadno nudi i obične pertle i plinski rešo i drvenu lutku, čak i bocu konjaka »Zveče-vo«, što ju je povoljno kupio od poznanika iz Juge. opet se potresem njegovom život-nom pričom sa poglavljima u Vroclavu, har-kanju, subotici i drugdje, gdje god se neiz-vjestan pogled u život može upristojiti ko-jom dojč markom, izglavljenom u iluziji gu-bitnika da dobije. čak i onda kada trgovina zapne zbog tužno – smiješne sume od svega nekoliko pfeninga, ova djeca velikog grijeha kategorično odmahuju glavom u očajnoj na-di da će se rasprodaja dostojanstva okrenu-ti u njihovu korist i opet im približiti i dom i ideale. opet vidim jugoslovenskog univer-zitetskog profesora kako u najvećoj robnoj kući u centru Pečuja strpljivo trpi višesatno guranje i povlačenje po nesnosnoj vrućini, da bi kupio nekoliko kilograma jeftinog sira. Pred očima mi je odnekud i Temišvar, sa na-šima koji na haubama automobila razastiru »vegetu« i druge mamce istočnog šopinga. a red pred obližnjom pekarom je dugačak – sve do neizvjesnosti.dugačak je i red na carinskim postajama.

kao da opet vidim namrgođene, stasite i is-pršene carinike i policiju sa puškama na go-tovs, čiji prodoran pogled ne ostavlja nima-lo nade da nisi kriv. kriv si što iznosiš ovo-liko, a ne unosiš onoliko, kriv si što kupu-ješ parče jeftinog sira, kriv si što si uopšte u toj koloni... i kada te napokon puste pod prijetnjom da će oni s tobom drugi put pot-puno drugačije, čovjek osjeti neko olakša-nje kao da mu je nešto poklonjeno, a ne da je upravo prošao kurs ponižavanja. onda vi-dim sve granice preko kojih ljudi bježe, sa-mo što mi je sada jasno zašto bježe. Mož-da te ptice sputanih krila ostavljaju zanavi-jek godinama svijana gnijezda i odlaze na put bez povratka zbog nekog drugog, boljeg života. Može biti. Meni se ipak čini da to i jeste i nije tako, jer je i ona ptičica u mom stanu imala sve – osim letenja. a čovjek je još od ikara uvijek letjeti htio, odjezdio je u svemir, vlastitom rukom, uhvatio mjese-činu. samo su granice grijeha ostale nepre-mostive.Vrijeme ide, a epizoda sa malom sjenicom i refleksije ljudskog grijeha na taj događaj blijede pred banalnim ritualom svakodnev-nice. osjećaj straha, međutim, ostaje. ne bojim se kataklizmi, ekonomskih i inih ka-tastrofa, bolesti ni epidemija. strah me lju-di. svih onih ljubitelja granica i kaveza, ca-rinika duše i profesora isključivosti. strepim za moju ivanu i aleksandru, strah me da im pokrovitelji svijesti ne slome srce u kakvom kavezu ili zabranu u kome neće biti ni slo-bodnih ptica ni lijepih knjiga. Bojim se da ih ne nauče mržnji, da u opsjeni kakve neljud-ske nadljudske svetinje izgube ljubav. Pa da ne vole ni slobodne ptice, ni lijepe knjige, ni ljude...da se razumijemo: mala sjenica umrla je u mom stanu zato što je tako htjela. između neslobode i smrti ona i nije mogla da bira, pošto se izbor podrazumijevao. a to što se za trenutak učinilo drugačije, što se stekao dojam da je ptica pristala na nešto drugo, samo je nestvarna iluzija i dosjetka zle kobi kako da kazna za očigledan grijeh bude su-rovija. Zato se odskora baš i ne veselim ka-da golub zvani Gigo, koji već mjesecima do-lazi na balkon po svoju porciju hrane, pone-kad radoznalo proviri kroz otvorena vrata. ljepši mi je kada leti.Ostoja Nikolić

Ostojini neprolazni tekstoviatah Matić

Brčko je oduvijek imalo vrsne novi-na re koji su svoje prve novinarske

korake započinjali u svom gradu, a po-tom, kao po nekom pravilu, prelazi li u veće i afirmisane novinske kuće.

Ostoja Nikolić jedan je od pokre-tača brčanskog glasila »Graditelj«, či-ji je bio i zamjenik odgovornog ured-nika od jula 1977. godine, a potom i

odgovorni urednik do februara 1987., od kada prelazi u sarajevsko »Oslobo-đenje«. Brčacima je ostao u trajnom sjećanju po svojim tekstovima u »Gra-ditelju«, kasnije u »Brčanskim novina-ma«, »Oslobođenju«... i uz Nedima Ri-fatbegovića, nesumnjivo spada u red poznatih i priznatih novinara – maj-stora reportaže. Ostoja Nikolić bio je i ostao uzor mnogim mladim i sada već afirmisanim brčanskim novinarima.

Umro je u Švedskoj, 13. februara 1996. godine.

Početkom oktobra 1989. godine sa-rajevsko »Oslobođenje« je obja vi-

lo njegovu reportažu »Ptice istočnog grijeha«, u kojoj Ostoja piše da se ne boji kataklizmi, ekonomskih i inih ka-tastrofa, bolesti i epidemija, već ga je strah ljudi. Svih onih ljubitelja kave-za, carinika duše i profesora isključi-vosti. Evo te reportaže.

Documents

Brčanske novine [broj 44, avgust 2008.]