JAMbroj 50, srpanj 2014.

ČASOPIS UDRUGE ZA PROMICANJEHRVATSKE UMJETNOSTI I MEĐUKULTURNOG DIJALOGA JAM

Glavni urednik Grafički urednik FotografijeJuraj Vuglač

...Tekstove nerijetko pišu:

Helena Kušenić, Gordana Đuričić, Branimir Hrvoj, Iva Hanzen, I. M, Ana Anđal, Juraj Vuglač...

U ime portala koji se trude održati vjeru u Boga i narodno čudoređe te štite pravovjerne od subvezivnih elemenata prinosimo žrtvu paljenicu zlatnom janjetu. Neka potraju barem do sutra!

...Posebna zahvala: Sonja Švec Španjol

Jer je izdržala lektoriranje zdravoga uma i čista srca....

Naslovna stranica: Vlatka Horvat...

Časopis udruge JAM, broj 50, godina VI; sva prava su pridržana (c, r i tm).

Ne kradite sadržaj, jer “tko uvrijedi Jahvu krađom, nerodna će mu bit’ njiva, žena nevjerna, sinovi neplodni a kćeri udane za neprijatelja”.

JAM

Prošlo je godinu dana od zadnjeg broja vašeg najdražeg časopisa o umjetnosti u Hrvata. Da se JAM ne svede na voajerizam, odlučili smo još jednom zadovoljiti vaša verbalno - vizualna osjetila i nastaviti virtualno - izdavačku djelatnost. Po starom običaju, donosimo nama najzanimljivije izložbe

koje su prošli mjesec poharale zagrebačke galerije i u jednom slučaju vagone na Glavnom kolodvoru, za koji sam gotovo siguran da ima pravo ime, koje nije Glavni kolodvor u Zagrebu. To bi bilo glupo, obzirom da je nedavno aerodrom dobio ime po našem prvom predsjedniku. Ili je Glavni kolodvor manje važan od aerodroma, pa se nitko ne trga da se po njemu zove mjesto gdje se, uz putnike, najčešće okupljaju prosjaci, jeftine kurve, pijanice i sitni mafijaši. Što ga čini poprilično prikladnim za neko predsjedničko ime. Nedavno nam je rečeno da moramo izbaciti broj tri iz upotrebe. Kažu nam da vrijeđa nacionalne osjećaje i priziva duh Jugoslavije. Pošteni Hrvat tradicionalno upotrebljava 2,99 što je ‘91 bila cijena tvornice u Hrvatskoj a danas gaća u haundemu na sniženju. Da, i nas čudi koliko su cijene skočile. Na Issuu nam ne daju preimenovati „JAM broj 3“ u „JAM broj 2,99“. Još uvijek vodimo pravnu bitku i nadamo se da ćemo do kraja godine uspješno izbaciti kletu brojku tri iz upotrebe, jer ćemo u protivnom morati pobrisati navedeni broj. Nismo mi Miron Milić. Damo se bez problema za 2,99. Na sniženju.Ugodno čitanje i uživajte u još jednom spektakularnom broju JAM-a.

qqqJAM broj 50 // 1 // srpanj 2015.

2,99. Završna izložba ALU 7. Ivan Marković: “2”

9. Sanela Jahić: “I am Spending My Capital” 11. 3 dana dosta: Jelena bando

13. Mentalni sklop: Atelier Dabac 17. Zeit der Harmonie

19. Petar Mikulić i Karla Ljubičić: “Kuhinjska ravnala i kutomjeri”

21. Matej Knežević: “bittersweet” 23. izložba_4 25. BooEx: Ivan Kovačević

27. Đorđe Jandrić: “H R P A G R E T A ( 5.03min. - 6.01min.) “

29. Pimp my Pump: “Putujuća izložba”

qqqJAM broj 50 // 2 // srpanj 2015.

Završna izložbaakademija likovnih umjetnosti u Zagrebu

Jednom godišnje studenti ALU izlože svoja postignuća na završnoj izložbi. Proces biranja radova može se podijeliti na nekoliko kategorija: prva je zadovoljno biranje među velikim brojem radova, druga je dovršavanje projekata koji se vucaraju

po klasi još od jeseni, dok je treća panična izrada bilo čega u nadi da će se slike osušiti do otvorenja. Propustili smo vidjeti što su nam pripremili na novim medijima, te smo uspjeli obići samo glavnu zgradu od podruma do tavana. Završnu izložbu studenata ALU uvijek smo gledali kao natjecanje. Tko ima bolje slike, čija ja klasa bolje uređena? Koji odjel ima najbolji, a koji najgori postav? Čija majka rađa bolje slikare?Zamišljali smo studente kako čekićima razbijaju kipove svojih rivala u naletima ljubomornog bijesa ili provaljuju na akademiju pod okriljem noći i polijevaju tuđe radove kantama boje. Profesori sve to gledaju sa znalačkim smiješkom te tu i tamo ostave svojim pulenima litru, vodu i kutiju cigareta ili u zadimljenoj Sedmici sugeriraju na koji se način uzdići iznad prosjeka. Na žalost, čini se da ne postoji nikakvo zdravo rivalstvo među klasama poput onih u Harry Potteru. Da postoji, ove godine bi sigurno pobijedili kipari. Kako smo se približavali krovu akademije, tako su radovi postajali tehnički bolji, ali sa sve manje hrabrosti i zanosa koje smo sretali sretali na katovima niže. Naravno da postoje iznimke, ali kako smo se uspinjali, tako nam je padalo oduševljenje viđenim. Krivimo stepenice. Najviše nas je zbunila grafika. Već zadnjih pet godina nam se čini da izložene radove izrađuje jedna osoba. Bez iznimke. Ukoliko u Hrvatskoj postoji tvornica klonova, čini se da smo je pronašli na ALU. Samo je pitanje vremena kada će napasti.

qqqJAM broj 50 // 2.99 // srpanj 2015.

UMJETNOST U NAMA RASPALJUJE ŽELJE I STRASTI KOJE DOBRIM GRAĐANIMA

ONEMOGUĆUJU DA BUDU MIRNI INTELEKTUALNI PROMATRAČI.

Platon

qqqJAM broj 50 // 4 // srpanj 2015.

“

“

ZA RAZLIKU OD SLIKE KOJA IMA SAMO JEDNU KOMPOZICIJU, KIPARSKO DJELO

SADRŽI TOLIKO KOMPOZICIJA, KOLIKO IMA KUTOVA GLEDANJA - SVAKIM POMAKOM

MOTRIŠTA GLEDANJA MIJENJA SE ODNOS DIJELOVA SKULPTURE PREMA CJELINI.

qqqJAM broj 50 // 5 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 6 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 7 // srpanj 2015.

Ivan Marković

2U dobra stara vremena o kojima su nam

pričali očevi i majke pri titravom žutom svjetlu uljenih lampi, osobe koju su zagovarale dualizam bile su nerijetko

iznenađene posjetom inkvizicije u svoje domove dok su raspravljali o tome kako stolica na kojoj sjede posjeduje dušu isto kao što i čovjek posjeduje nematerijalnu dušu i materijalno tijelo. Dualizam nikada nije bio čist: duševno je uvijek imalo prednost nad materijalnim. Takvo učenje o dualizmu do danas se zadržalo samo u opskurnim disciplinama kao što je hrvatska politika. Pravi zastupnici dualizma znaju istinu: dobre stvari uvijek dolaze u paru. Bilo da se radi o vječnoj borbi dobra i zla ili prizorima koje susrećemo oko sebe dvoje je uvijek bolje od jednog: dva cvijeta, dvije čokoladne bananice. Kako smo na izložbi vidjeli, čak su i dvije kvake bolje od jedne. Što god da pritisnete vrata će vam se otvoriti. S tom sretnom mišlju uputili smo se iz galerije, sretni što nam je izložba uljepšala dan.

qqqJAM broj 50 // 8 // srpanj 2015.

Sanela JahićI am Spending My Capital

Izložba Snele Jahić bavi se pojmom rada. Rad podrazumijeva bilo kakvu fizičku ili mentalnu aktivnost koju, ukoliko služi zabavi, nazivamo igrom. Kako nas je izložba nevjerojatno zabavila, moramo prigovoriti umjetnici na neozbiljnosti u pristupu

umjetnosti, jer se igra umjesto da radi. Na taj način umanjuje vrijednost umjetničkog rada (u njezinom slučaju igre), te od umjetnika čiji je cilj duboko i kritičko promišljanje svijeta oko sebe (ukoliko to neće učiniti umjetnik, to će za njega učiniti pisač predgovora) čini najobičnijeg zabavljača. A kao zabavljačici “umjetnici” nije mjesto u galeriji već ispred nje. Strojevi koje je umjetnica predstavila na izložbi nemaju svrhu. Oni rade, ali ne olakšavaju nikakav proces, niti iz njihovog rada slijedi proizvod ili bilo kakav drugi rezultat. Unatoč tome, proveli smo sate u galeriji hipnotizirano gledajući u metronom, stol i videe, poput Pavlovljevog psa koji čeka kost. I nikada je ne dobije. Po izlasku iz galerije pritisnuli smo gumb za zeleno svjetlo na semaforu u nadi da ćemo dokazati kako strojevi ipak imaju svoju svrhu. Uz tihu psovku shvatili smo da ne radi.

qqqJAM broj 50 // 9 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 10 // srpanj 2015.

3 dana dostaJelena Bando

Krajem svibnja prisustvovali smo prvom RPG-u (reli po galerijama). Trebalo je obići sve galerije koje su sudjelovale u projektu, pred svakom napraviti sebić i spasiti kulturu. Na

žalost, neke su galerije bile na popisu, ali su bile zatvorene, dok se do drugih zbog blokade Gornjega grada nije moglo doći. Među izložbama koje smo uspjeli posjetiti, najdraža nam je bila ona u Bravo <3. Već smo predstavili njihov program „3 dana dosta“, s kojim se potpuno slažemo: ukoliko se ne radi o Picassu ili nekoj drugoj izložbi čija će se posjećenost brojati u stotinama tisuća, izložba ne treba biti otvorena duže od 3 dana da bi je vidjeli svi koji to žele. Jelena je na slikama prikazala prijatelje s Guadalupea koje je upoznala tijekom boravka u Parizu. Tijekom slikanja, oni su autorici pričali o svojem životu, imigrantskim precima te vlastitim problemima najčešće vezanim uz rasizam. Na slikama su prikazane stvarne situacije i priče iz njihovih života, dok je krajnji prikaz navedenih situacija isključivo Jelenina fikcija. Uz te slike, u Bravu su prikazani i radovi iz serije “Only wind with no one” koji prikazuju neke od najvećih planina na svijetu kao što su Cho Oyu, Olympus, Rainier, Aconcagua, Dhaulagiri i Fuji.

qqqJAM broj 50 // 11 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 12 // srpanj 2015.

Mentalni sklopAtelier Dabac

Galerija Kranjčar obogatila je zagrebačku kulturnu scenu izložbama pod zajedničkim nazivom "Mentalni sklop". Misao vodilja bila je da svaki umjetnik ima svojeg mentora. Pri tome se ne misli

samo na klasičnog mentora nego i na osobe koje su djelovale na umjetnika i njegov izričaj iako se, u nekim slučajevima, nikada nisu niti sreli jer je "mentor" (pjesnik ili slikar) odavna s desne strane Bodhisattve Buddhe. Arhiv Tošo Dabac predstavio je, uz radove legendarnog fotografa koji je zabilježio Zagreb početkom prošlog stoljeća i radove njegovih učenika: Petra Dabca, Enesa Midžića i odnedavno pokojne Marije Braut. Ukoliko se pitate što je „Arhiv Tošo Dabac“: to je umjetnička zbirka s gotovo 200 000 negativa, oko 2000 autorskih povećanja, vrijednom fotografskom opremom i bibliotekom te hemerotečnom građom. Jedna je od najcjelovitijih zbirki te vrste u svijetu jer je u njoj sačuvan kompletni opus Toše Dabca jednog od najznačajnijih i najsvestranijih hrvatskih fotografa koji je izvršio velik utjecaj na razvoj domaće fotografije. Ukratko: Tošo ne samo da je autor povelikog broja odličnih fotografija, već je uspio svoje znanje prenijeti svojim učenicima čiji radovi danas inspiriraju mlade fotografe. Neće nas iznenaditi ako za trideset godina uz ovaj postav netko izloži hologramske fotografije i navede Tošu Dabca i njegove učenike kao uzore.

qqqJAM broj 50 // 13 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 14 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 15 // srpanj 2015.

“

“

PRAVILO ZLATNE SREDINE JE PRAVILO KADRIRANJA KOJE SE UNATOČ SVOM NAZIVU ZASNIVA NA GEOMETRIJSKOM

RASPOREDU ELEMENATA KOJI SE NE BAZIRA U SREDIŠTU KADRA. NAIME, NA DIJAGONALU KADRA POVLAČIMO VISINU

TE TIME DOBIVAMO TRI PODRUČJA U KOJA VALJA SMJESTITI ZANIMLJIVE OBJEKTE, RADI POSTIZANJA SKLADA.

qqqJAM broj 50 // 16 // srpanj 2015.

Zeitder

Harmonie

Grupna izložba 'Zeit der Harmonie' okuplja četrnaest međunarodnih autora u prostoru galerije Contra stavljajući naglasak na suodnos predstavljenih umjetnika kroz prezentaciju

njihovih prepoznatljivih radova. Raznovrsne umjetničke produkcije lišene kronološke ili tematske određenosti svedene su na zajednički nazivnik supostojanja u istom prostoru. Izložba propituje odnos između poznatih autora i onih koji tek trebaju steći svoju prepoznatljivost. Postavlja se pitanje kako pozicionirati domaće autore na internacionalnoj sceni s već oformljenim i priznatim imenima suvremene umjetnosti. Postavljanje djela umjetnika u usponu uz bok već afirmiranih autora stvara novi kontekst percepcije viđenog. Dinamika okupljenih autora formira smislenu cjelinu koja funkcionira kao otvoreno djelo. Nakon niza samostalnih izložbi međunarodnih umjetnika predljetni ciklus zaokružen je skupnom izložbom u kojoj se objedinilo strane umjetnike, od kojih su neki već etablirani i međunarodno priznati, s domaćim umjetnicima. Postav će se tijekom ljeta mijenjati. Autori će ostati isti, ali će se predstaviti s nekim drugim radovima.

qqqJAM broj 50 // 17 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 18 // srpanj 2015.

Petar Mikulić i Karla LjubičićKuhinjska ravnala i kutomjeri

San svake kućanice je posjedovati dobro kuhinjsko ravnalo i kutomjer. Još su naše bake, dok su pekle kolače čiji su glavni sastojci bili jaja, brašno, med i svinjska mast, upozoravale svoje kćeri: nema dobrog kolača bez pravog

kutomjera! Možda vam se čini da gornji tekst nema nikakvog smisla i veze s izložbom. U pravu ste. Kao izvor informacija o izložbi mogli smo birati: fotografije urednika koji je striktno odbio pisati o izložbi (isto kao i ostatak muškog djela redakcije), te čak dva teksta od kojih je jedan osoban (Branko Krstić Ceh se tri puta susreo s umjetnicima i to opisao u kratkom tekstu), a drugi stručan. Tek se u ovom posljednjem može pronaći jedna jasna informacija: „Izložba predstavlja radove dvoje mladih autora: objekte, skulpture, crteže.“ Ostalo je bio red nabacanih floskula iz „Priručnika za kustose“. Skraćeno izdanje. Ako je vjerovati uredniku (koji ionako traži slijepu poslušnost), izložba je bila za svaku pohvalu. Slike geometrijski točne i šarene poput kolača. Objekti i skulpture dovoljno veliki da stanu bilo gdje, dovoljno šareni da ožive bilo koji prostor. Riječima Branka Krstića Ceha: „Pravilna umjetnost je neodoljiva.“ Ukoliko autori ikada naprave Facebook stranicu, preporučamo stisnuti „follow“.

qqqJAM broj 50 // 19 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 20 // srpanj 2015.

Matej Kneževićbittersweet

*ova izložba inspirirana je stvarnim svijetom. Unatoč trudu cjelokupne redakcije, nismo uspjeli pronaći niti jednu pozitivnu stvar koju bismo mogli reći o temi izložbe. Radovi su promišljeni, vezani su uz temu izložbe (što često nije slučaj), a keksi od kojih je umjetnik napravio Kunu, Franak i Euro mogli su se jesti ravno sa zida. O izložbi možemo pisati samo dobre stvari, ako se izuzme tema. Nastavljamo u revijalnom tonu:

Jeste li se zapitali što se danas sve može kupiti za kunu? Jedna putar štangica. Lizalica. Kauguma. Selotejp. Dva A3 papira. Osmijeh prosjaka. Negodovanje ministranta dok sakuplja milodare. Još tijekom srednje škole kuna je nešto značila.

Danas i puno veća količina kuna ne znači ništa. Postali smo nacija koja zarađuje kune, a stvari procjenjuje u eurima. U njima dižemo kredite, kupujemo kuće i stanove. Za kune kupujemo kruh i mlijeko, te ih bacamo na sniženjima u haundemu ako imamo sreće. Koliko god kuna da zaradimo, nikada nije dovoljno. Zato prvom prilikom veselo dižemo kredite nebi li ostvarili svoje snove o odraslom samostalnom životu kakav su nam obećali naši roditelji. Na kraju nam se postavlja pitanje na koje svatko ima svoj odgovor: „Idemo li na izložbe da bismo pobjegli od stvarnosti ili vidjeli nečije promišljanje o njoj?“ i potpitanje: „Da li smo kod riječi „idemo“ upotrijebili veliko „i“ ili malo „L“.

qqqJAM broj 50 // 21 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 22 // srpanj 2015.

izložba_4

Na 4. izložbi platforma p_3 izložila je radove umjetnika grafičara u prostoru nekadašnje cinkografije, malog industrijskog pogona tadašnje tiskare August Šenoa. Radionica cinkografije

svojevremeno je služila za izradu klišeja koji su koristili za umnažanje otisaka različitih sadržaja tiskovnih materijala, a čija je otisnuta forma bila produkt informacija u obliku plakata, časopisa, novina i knjiga. Danas ovaj prostor postoji kao napuštena, derutna arhitektura tek s tragovima proizvodnje gdje se primjećuje kako se tkivo prostora transformiralo kroz vrijeme, s ostacima koji ukazuju na procese izrade različitih tiskovina. Kao na prethodnim izložbama koncepta p_3 i prostor cinkografije postao je mjesto inspiracije za izradu novih radova koji se ovoga puta vežu isključivo za mediji grafike. Intervencijom u prostoru umjetnici su oživjeli nekadašnji doticaj s tiskom gdje se pojam matrice kao glavnog elementa grafičke forme u umjetničkim radovima gradio na mijeni vremena tako da matrica više nije isključivo metalna ploča koja se obrađuje jetkanjem da bi postala otisak, a time i informacija, već je dobila slobodu u primjeni i manipulaciji od strane umjetnika, podložna u nekim radovima eksperimentu, dok je u drugima služila kao informacija vremena, uspomena ili jednostavno činjenica. Grafičari su obradili temu nađenih elemenata u prostoru, dijelove zida, pronađene spise koji datiraju unazad nekoliko desetljeća, povijest tiskare, asocijacije, ozvučili matrice. Svaki umjetnik unio je vlastiti idejni otisak u prostor dajući mu priliku za novu interpretaciju, a svaki rad kao site specific postao je dokument tog prostora.Neki od radova trajno su ostali u prostoru cinkografije.

Na izložbi su izlagali umjetnici: Igor Čabraja, Duje Medić, Dalia Finek, Mario Matoković, Ana Sladetić, Miran Šabić, Iva Ćurić.

Voditeljice projekta su Iva Bulat i Iva Ćurić

qqqJAM broj 50 // 23 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 24 // srpanj 2015.

BooEx // Ivan Kovačević

qqqJAM broj 50 // 25 // srpanj 2015.

Mladom umjetniku Ivanu Kovačeviću pripala je čast zatvaranja ove izlagačke sezone u Boonici. Da smo bili brži u pisanju tekstova, još uvijek biste stigli na zatvaranje izložbe, ali kako stvari stoje ono se održalo prije nekoliko dana i sada vam svima

može biti žao što niste prisustvovali niti na otvaranju niti na zatvaranju izložbe (He-he. Luzeri. *op.ur.) Pitanje za pivo (ili 100 kuna, kako vam god drago) jest: zašto, ali zašto nam mora biti žao što nismo vidjeli izložbu nekog mladca koji vu žepu nema niti bakalaureat, a kamoli neku drugu ribu? Nedavno su nas simpatične djevojke sa Studentske televizije pitale Kako umjetnici mogu uspjeti? Mudra članica JAM-a Ana-Marija odgovorila je jednom riječju (barem se na tu riječ može skratiti petominutna tirada koja je uslijedila): samopromocija. Pri tome se ne misli samo na spam po društvenim mrežama, gdje smarate svoje prijatelje i najbliže postovima kao što su #workinghard #painthisbitch #art #kupi #sad #odmah ili Umjetnost nas čini boljim osobama iznad slike wc školjke koju ste jučer naslikali. U kategoriju samopromocije spada i minglanje (druženje s vama iritantnim ljudima i ispijanje piva uz lažne osmijehe, loš smisao za humor i upucavanje 30 godina starijih ljudi). Ivan je shvatio: sa samopromocijom treba početi što ranije, a najbolji način je izlagati svoje radove, kako virtualno tako i uživo. Urođena simpatičnost autora nije na odmet (eto nečega za što neuspješni ljudi napokon mogu kriviti roditelje. Šalimo se. Ako ste sociopati, sami ste si krivi.) Autor možda ne crta suhozide, kravice, brodiće i Stepinca ispod trobojnice, ali zadovoljava svako stručno oko ovećim i izrazito detaljnim crtežima vepra i plišanog medvjeda te nebrojenim prekrasnim portretima i aktovima.

qqqJAM broj 50 // 26 // srpanj 2015.

Đorđe Jandrić

H R P A G R E T A ( 5.03min. - 6.01min.)

Ova izložba imala je kratko i logično objašnjenje koje, što zbog vrućine, što zbog manjka dobre volje, nitko nije pročitao. Što je, kasnije smo otkrili, bila laž: dosta posjetitelja ga je pročitalo, neki i više puta, ali ga nitko

nije shvatio, te su svi odlučili lagati, da se ne bi našli u situaciji gdje moraju priznati da su pročitali o čemu se izložba radi, ali da i dalje ne razumiju. Nama je istoga trenutka bilo jasno što gledamo: umjetnik je putovao iz Zagreba u Rijeku i natrag u jednom danu. Jest da je to danas kratka i brza vožnja koju se ne isplati rascjepkati niti zbog piš pauze, ali da mu ne bi bilo dosadno, umjetnik je odlučio snimiti taj neupitno povijesni događaj: sjetimo se da smo još početkom prošlog stoljeća samo do Karlovca putovali kočijom i do 6 sati. U petoj minuti i trećoj sekundi filma, umjetnik je zaspao. Pretpostavljamo da je tog trenutka zažalio što nije popio onu kavu ujutro, jer zaspati za volanom nije najbolja stvar koja se čovjeku može dogoditi na autoputu. Jest da se 58 sekundi kasnije (u šestoj minuti i prvoj sekundi filma) probudio, ali u međuvremenu je usnio tripozoidni san na kojem bi mu pozavidio svaki suvremeni hipik (u sljedećem tekstu vrijeđamo hipstere samo da dokažemo kako smo i dalje izvan svih trendova). Kako je Đorđe vrsni umjetnik, odmah je događaj odlučio pretočiti u izložbu, gdje smo mogli točno vidjeti što mu se događalo u tih 58 sekundi. Za potpuni doživljaj umjetniku preporučamo serviranje komplementarnih porcija LSD-a posjetiteljima. U svrhu boljeg doživljaja izložbe, naravno.

qqqJAM broj 50 // 27 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 28 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 29 // srpanj 2015.

Pimp my Pumpputujuća izložba

Ako je za objavu nekog događanja kasno, onda je to događanje koje se dogodilo prije 3 mjeseca. Od tog sada već mitskog događanja pod imenom „Pimp my pump – putjuća izložba“ Sunce je zašlo nebrojeno puta

(više od šezdeset, uvjerava nas lokalni vrač u Meteorološkom zavodu). Izložba nam je ostala u toliko ugodnom sjećanju da smo je morali spomenuti u ovom broju JAM-a. Jer na žalost ne možemo putovati kroz vrijeme i napraviti JAM broj 49.5 posvećen izričito ovoj izložbi. Sada se već sigurno pitate o čemu se tu radi i što je tu bilo toliko super i možda ovo objašnjava zašto je susjeda Barica u nekoliko navrata zvala policiju jer će neka mladež koja pije pivo i koktele (a svi znamo da pošten Hrvat priznaje samo rakiju) opljačkati poštu u Branimirovoj. *kasnije smo doznali da je policija za svaki slučaj srušila cijeli zid u Branimirovoj da pronađe subverzivnu mladež. Glavne zvijezde izložbe bili su spimpani franceki, po ostalohrvatski: lijepo i maštovito obojane stare pumpe za vodu kakve sve manje nalazimo po Zagrebu. Izložba se održavala u vagonima HŽ-a, tj. JŽ-a, ali to ne smijemo spomenuti jer smo u protivnom troprsti srbi i južnoistočnonostalgičari. Osim samih pumpi koje je PMP kolektiv prenio u vagone, mogli smo vidjeti i fotografije do sada uljepšanih pumpi, te kupiti fotografije iz zemalja puno udaljenijih od Dubrave ne bismo li im svojim novcem pomogli u obnovi od katastrofalnih potresa. Nakon šetnje po vagonima posjetitelji su mogli uživati u koktelima i ugodnoj glazbi. Cinik bi rekao da je ispred izložbe posjetitelj mogao doživjeti hipstersku verziju djece s kolodvora ZOO, ali kako smo u JAM-u prestali vrijeđati hipstere još 2010, dok je to bilo moderno, moramo spomenuti da Bare zbog kojega su pokrenute glasine nema veze s manje poznatom žrtvom nekromancije iz Splita.

qqqJAM broj 50 // 30 // srpanj 2015.

qqqJAM broj 50 // 31 // srpanj 2015.

“

“

OSLIKAVANJE JAVNIH PROSTORA SPREJEVIMA U BOJI, RUKOM AUTORA KOJI IMA STAV I

ESTETSKI OSJEĆAJ MOGU NA SPECIFIČAN NAČIN OBOGATITI KARAKTER ULICE ILI GRADA,

DOK U NEMAŠTOVITIM RUKAMA SAMO POVEĆAVAJU VIZUALNU ZAGAĐENOST PROSTORA.

qqqJAM broj 50 // 32 // srpanj 2015.