IZLIJEČISEBE

Objašnjenje pravog uzroka i liječenja bolesti

EDWARD BACHM. B., B. S., M. R. C. S., L. R. C. P., D. P. H.

2

Elektroničko izdanje © 2014 The Bach Centre

Naslov izvornika: Edward Bach, Heal Thyself

Engleska izdanja:Prvo izdanje u Velikoj Britaniji: 1931.Ponovo tiskano: 1937., 1946., 1949., 1953., 1957., 1962.,1966., 1970., 1973., 1974., 1976., 1978., 1979., 1981.,1984., 1985., 1986., 1987., 1988. (dva puta), 1989., 1990.,1991., 1992., 1993., 1994.Novo izdanje: 1996., 1997., 1999., 2003.Novo izdanje: 2005.

Izdanje 1.0

Prevela s engleskog jezika: dr. sc. Ana Šafran, BFRP

Lektorirala: Viktorija Tomšić, prof.

The Dr Edward Bach CentreMount VernonBakers LaneBrightwell-cum-SotwellOxon OX10 0PZUnited Kingdom

www.bachcentre.com

Umnožavanje i distribucija ove publikacije dozvoljeni susamo u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da ništa nijeprepravljano. Sva ostala prava pridržana.

3

Ova je knjiga posvećenasvima koji pate i boluju

4

PREDGOVOR

Doktor Bach dobro je poznat po istinskom spojupokorne duhovnosti i racionalnih shvaćanja, anjegova je jednostavna filozofija oduvijek bila izvorvelike inspiracije i utjehe mnogim ljudima. KnjigaIzliječi sebe pobudila je veliki interes, što je zatimotvorilo određena pitanja o pojedinim gledištimaiznesenima u ovoj knjizi.

U posljednjem nas se odlomku knjige potiče da seujedinimo s „velikim Bijelim Bratstvom”. Neki su ljudiizrazili zabrinutost nema li to rasistički prizvuk. Željelibismo naglasiti da taj pojam nema nikakve veze sbojom kože ili rasom. Dr. Bach je svaki vid rasizmasmatrao mrskim. On je riječ „bijelo” upotrijebio ukontekstu spiritualnog svjetla, a „bratstvo” jepredstavljalo skupinu duhovno prosvijetljenih ljudi –koja uključuje oba spola i sve rase – a koji rade zadobrobit čovječanstva.

U trećem je poglavlju dr. Bach izravno povezaofizičke simptome s negativnim emocijama. Međutim,važno je napomenuti da je knjigu Izliječi sebenapisao na samom početku svojih otkrića. Kasnije jeodbacio ideju da pojedine emocije uzrokuju nastanakfizičkih tegoba, što je jasno izrazio u knjizi Dvanaestiscjelitelja i ostale cvjetne esencije: „Um, kaonajdelikatniji i najosjetljiviji dio tijela, ukazuje nanastanak i tijek bolesti mnogo preciznije nego samotijelo, pa nam stoga stanje uma služi kao vodič priodabiru potrebne cvjetne esencije ili esencija. Neobraćajte pažnju na bolest, već razmatrajte samopoglede na život koje ima osoba u nevolji.”

5

Nadamo se da je ovo pomoglo u otklanjanju bilokakvih nesporazuma a, prije svega, nadamo se daćete uživati u ovoj knjizi, te da će ona obogatiti vašarazmišljanja i pogled na život.

Sretno čitanje, uz najljepše želje,

Bachov centarMount Vernon

6

PRVO POGLAVLJE

Predmet ove knjige nije sugerirati da je umijećeizlječenja nešto nepotrebno, već je namjera neštosasvim drugo, te se ponizno nadam da će ovo bitipoticaj onima koji pate da potraže unutar sebe praviuzrok svojih poteškoća, kako bi mogli pomoći samisebi u vlastitom izlječenju. Štoviše, nadam se da ćeknjiga potaknuti pripadnike medicinske profesije ireligioznih redova, koji nose u srcu dobrobitčovječanstva, da udvostruče svoje napore u potraziza olakšanjem ljudskih patnji, čime će ubrzati dolazakonog dana u kojem će pobjeda nad bolešću bitipostignuta.

Glavni razlog neuspjeha moderne medicine je tajšto se ona bavi posljedicama, a ne uzrocima bolesti.Već je mnogim stoljećima prava priroda bolestizamaskirana materijalizmom, pa je time bolesti danamogućnost da širi svoj štetan utjecaj, jer nisunapadnuti njezini uzroci. Ovakva situacija je sličnaneprijatelju koji je čvrsto utvrđen u brdima ineprestano kreće u gerilsko ratovanje, dok ljudiignoriraju te vojne jedinice utvrđene u brdima te suzaokupljeni popravljanjem uništenih kuća isahranjivanjem poginulih – posljedica neprijateljskihnapada. Prema tome, općenito govoreći, takva jedanašnja situacija s medicinom – to nije ništa drugonego krpanje onih koji su napadnuti i sahranjivanjepoginulih, bez traženja pravog uzroka.

Bolest nikad neće biti izliječena ili iskorijenjenapostojećim materijalističkim metodama, izjednostavnog razloga što bolest u svojoj biti nijematerijalna. Ono što mi vidimo kao bolest konačni jerezultat nastao u tijelu, konačni proizvod dubokih idugotrajnih sila; pa čak i ako medicinski tretmani

7

naizgled uspješno pomažu, to nije ništa drugo negoprivremeno olakšanje, ukoliko pravi uzrok bolesti nijeotklonjen. Moderan pristup u medicinskoj znanostiznačajno je povećao moć bolesti pogrešnimtumačenjem prave prirode bolesti i koncentriranjembolesti u fizičko tijelo. Kao prvo, ljudima se skrećepažnja od pravog uzroka bolesti, a samim time i odučinkovite metode napada bolesti. Kao drugo,lokaliziranjem bolesti u tijelo gubi se istinska nada uoporavak, a povećava se moćan strah od bolesti, kojinikad nije ni trebao postojati.

Bolest je u suštini posljedica sukoba između Duše iUma i može biti iskorijenjena samo ako se udružeduhovni i mentalni napori. Ako se takvi naporipoduzimaju pravilno i s razumijevanjem, kao štoćemo vidjeti kasnije, oni mogu izliječiti i spriječitibolest tako što će otkloniti osnovne čimbenike koji suprimarni uzroci bolesti. Napori koji su usmjereniisključivo na tijelo mogu samo površno popravitištetu, ali u tome nema lijeka, jer uzrok i dalje postoji imože u svakom trenutku ponovno demonstrirati svojuprisutnost u drugom obliku. Zapravo, u većini jeslučajeva prividan oporavak štetan jer skriva odpacijenta pravi uzrok njegovih tegoba, dok praviuzročnik bolesti može ojačati uslijed zadovoljstva kojepacijent osjeća zbog prividnog ozdravljenja.Usporedite te slučajeve s onim u kojem pacijentpoznaje korisnost duhovnih ili mentalnih sila, ili ga jekakav mudar liječnik uputio u njihovu korisnost, akoje utječu na bolest u fizičkom tijelu. Ako tajpacijent pokuša izravno neutralizirati te sile, zdravljese poboljšava čim započne s time, a u konačnicibolest nestaje. To je pravo ozdravljenje jer se napadauporište, odnosno temeljni uzrok patnje.

Jedna iznimka od materijalističkih metoda moderneznanosti je ona velikog Hahnemanna, začetnika

8

homeopatije, koji je vjerovao u blagotvornu ljubavTvorca i božansko koje postoji u svakom čovjeku. Onje proučavanjem mentalnog stava svojih pacijenataprema životu, okolini i svojim bolestima krenuo upolja s ljekovitim biljkama i u carstvo prirode upotragu za lijekovima koji će istovremeno izliječitinjihova tijela i poboljšati mentalno stanje. Nekanjegovu znanost prošire i dalje razvijaju oni istinskiliječnici koji u svom srcu nose ljubav premačovječanstvu.

Petsto godina prije Krista pojedini su liječnicidrevne Indije, radeći pod utjecanjem Bude, doveliumjetnost izlječenja do savršenstva, tako da su mogliizbjeći operacije, iako su one bile učinkovite kao idanas, ako ne i učinkovitije. Ljudi kao što su Hipokrati njegovi veliki ideali o izlječenju, Paracelsus i njegovauvjerenost u božansko u čovjeku te Hahnemann, kojije shvatio da bolest započinje u sferi koja je iznadfizičke – svi su oni poznavali pravu prirodu patnje ilijekove za nju. Koliko bi patnje bilo spriječeno,tijekom posljednjih 20 ili 25 stoljeća, da suprimijenjena učenja ovih velikih učitelja i njihovevještine. No, kao i u drugim područjima,materijalizam je presnažno i predugo prožimaozapadni svijet, pa su glasovi onih koji nisu podržavalitakva praktična učenja bili jači od onih koji supoznavali istinu.

Treba naglasiti da je bolest, ma kako okrutnoizgledala, sama po sebi korisna i nastala je za našudobrobit, a ako se pravilno protumači, vodi nas donaših osnovnih mana. Ako se liječi na pravilan način,bolest će biti povod za otklanjanje tih mana, ipomoću nje ćemo postati bolji i snažniji nego prije.Patnja nam ukazuje na lekciju koju nismo uspjelisavladati na neki drugi način, te se ne možeiskorijeniti sve dok ta lekcija nije naučena. Treba

9

također napomenuti da oni koji shvate i prepoznajuznačaj tih upozoravajućih simptoma bolesti moguspriječiti nastanak bolesti prije nego ona napadne, ilije mogu prekinuti u njezinim ranijim stadijima, ako sepoduzmu prikladni duhovni i mentalni napori. Netreba očajavati, bez obzira na to koliko stanje bolestibilo ozbiljno, jer činjenica da je pojedincu još uvijekpodaren fizički život ukazuje na to da Duša kojaprebiva u tijelu još uvijek ima nade.

10

DRUGO POGLAVLJE

Za razumijevanje prirode bolesti moramo prihvatitiodređene temeljne istine.

Prva je takva istina da čovjek ima Dušu kojapredstavlja njegovo istinsko Ja – božansko moćnobiće, Sin Tvorca svih stvari – čije je tijelo, iakozemaljski hram te Duše, samo njen minijaturni odraz.Naša Duša, naše Božansko koje postoji u nama i okonas, vodi naše živote po Njegovom nahođenju. Uzavisnosti od toga koliko joj dopustimo, uvijek će nasusmjeravati, štititi i ohrabrivati, pažljivo iblagonaklono vodit će nas uvijek za naše najvišedobro. Tako je On, naše više Ja, iskra Svevišnjeg, teje stoga nepobjediv i besmrtan.

Drugo načelo nam ukazuje na to da smo mi,kakvima se poznajemo u ovom svijetu, osobnosti kojesu na ovom svijetu da bi prikupile sve znanje iiskustvo koje se može steći kroz zemaljski život, da birazvile vrline koje nam nedostaju te kako bi otklonilesve ono što je pogrešno unutar nas, čimenapredujemo prema usavršavanju naših osobnosti.Naša Duša zna koje okruženje i koje okolnosti će namomogućiti da to postignemo, pa nas stoga stavlja uživotne situacije koje će nam najviše pomoći upostizanju tog cilja.

Treće, moramo shvatiti da je kratko putovanje nazemlji, koje mi poznajemo kao život, samo jedantrenutak u tijeku našeg razvoja, kao što je jedan danškole prema cijelom životu. Iako mi trenutno možemospoznati samo taj jedan dan, naša nam intuicijagovori da je naše rođenje beskrajno daleko od našegpočetka i da je smrt beskrajno daleko od našeg kraja.Naše Duše, što smo zapravo mi, besmrtne su, a tijelakojih smo svjesni su privremena, kao konji koje

11

jašemo da bismo putovali ili sredstva koja koristimoza rad.

Zatim slijedi četvrto veliko načelo – dokle god sunaše Duše i osobnosti u ravnoteži, sve je radost i mir,sreća i zdravlje. Kada naša osobnost skrene s putakoji je predodredila Duša, bilo zbog naših zemaljskihželja ili uslijed uvjeravanja drugih, tada nastajesukob. Taj sukob je osnovni uzrok bolesti inezadovoljstva. Bez obzira na to koji je naš poziv naovom svijetu – čistač cipela ili monarh,zemljoposjednik ili zemljoradnik, bogat ili siromašan –sve dok obavljamo taj određeni posao koji namnalaže Duša, sve je dobro. Možemo biti sigurni dasvaka životna situacija u kojoj se nađemo,veličanstvena ili ponizna, sadrži lekcije i iskustvapotrebna u tom trenutku za naš razvoj, te nam dajenajbolju mogućnost za napredak.

Sljedeće veliko načelo je razumijevanje Jedinstvasvih stvari: Tvorac svega je ljubav i sve čega smosvjesni u svim svojim oblicima zapravo jemanifestacija te ljubavi, bilo da je u pitanju planetbilo kamenčić, zvijezda ili kap rose, čovjek ili najnižioblik života. Moguće je dobiti uvid u ovaj konceptzamišljanjem našeg Tvorca kao veliko vatreno sunceblagodati i ljubavi, koje iz svog središta odašilje zrakeu svim pravcima, a da smo mi i sve ono čega smosvjesni samo čestice za kraju tih zraka, odaslane dastječu iskustvo i znanje, ali da se u konačnici vratimonatrag tom velikom središtu. Iako se nama svakazraka sunca može činiti odvojenom i jedinstvenom,ona je ustvari dio velikog središnjeg sunca. Odvajanjeje nemoguće jer čim je zraka sunca odvojena od svogizvora prestaje postojati. Prema tome, možemoshvatiti dio te nemogućnosti odvajanja jer, iako svakazraka sunca može imati svoju individualnost, i dalje jedio velike središnje kreativne sile. Dakle, svaki

12

postupak koji je usmjeren protiv nas ili nekog drugog,ugrožava postojanje cjeline. Stvaranje nesavršenostiu jednom dijelu odražava se na cjelinu pa stogasvaka šteti toj cjelini jer svaka njena čestica mora ukonačnici postati savršena.

Dakle, vidimo da postoje dvije moguće temeljnepogreške: nepovezanost naših Duša i osobnosti teokrutnost ili činjenje štete drugima jer je to sve grijehprema Jedinstvu. Obje pogreške dovode do sukobakoji vodi u bolest. Uviđanje onih područja u kojimaradimo pogreške (kojih često nismo ni svjesni) iiskren napor da se pogreška ispravi, vodit će nas uživot pun radosti i mira, a time i do zdravlja.

Bolest je sama po sebi korisna te ima za cilj vratitiosobnost božanskoj volji duše. Prema tome, možemovidjeti da se bolest može spriječiti i izbjeći, jer kadbismo samo mogli sami spoznati pogreške koječinimo, te ih ispraviti duhovnim i mentalnimmetodama, ne bi bilo potrebe za teškim lekcijamakoje učimo kroz patnju. Božanska moć nam dajemnogo prilika da ispravimo naše pogreške, prije negošto kao zadnju mogućnost upotrijebi bol i patnju. Tomožda i nisu pogreške iz ovog života, ili današnjegdana u školi, s kojima se moramo suočiti. Iako našfizički um ne mora biti svjestan razloga naše patnje,te nam se to može činiti okrutnim i bezrazložnim,naše Duše (što smo zapravo mi) znaju pravu svrhu ivode nas za naše najviše dobro. Ipak, razumijevanje iispravljanje naših pogrešaka čak bi skratilo našubolest i vratilo bi nam zdravlje. Poznavanje svrheDuše i prihvaćanje te spoznaje predstavljaoslobođenje od ovozemaljskih patnji i nemira te namdaje slobodu da napredujemo na našem putu uzadovoljstvu i sreći.

Postoje dvije velike pogreške: prva je ne poštovati ine slušati ono što nam nalaže Duša, i druga, djelovati

13

protiv Jedinstva. U skladu s navedenim, ne trebaolako suditi drugima jer ono što je dobro za jednogloše je za drugog. Trgovac, čiji je posao sagraditiveliku trgovinu, ne radi samo za svoju korist već i zakorist svih onih koje će zaposliti. Pri tome stječeznanja o efikasnosti i kontroli te razvija vještinepovezane s time. On će razviti drugačije kvalitete idrugačije vrline od jedne medicinske sestre kojaposvećuje svoj život brizi o bolesnicima. No, obojeslušaju što im nalaže njihova Duša pa stoga naispravan način stječu one kvalitete koje su potrebneza njihov razvoj. Najvažnije je da slušamo naredbenaše Duše, ili našeg Višeg Ja, a to učimo kroz svijest,instinkt i intuiciju.

Stoga vidimo da bolest, u skladu s njezinomsuštinom i njezinim načelima, možemo spriječiti iizliječiti. Zadatak je duhovnih iscjelitelja i liječnika,osim što daju materijalne lijekove, ukazati onima kojipate na pogreške koje rade u životu i na načine nakoje te pogreške mogu ispraviti, te voditi na taj načinbolesne natrag k zdravlju i veselju.

14

TREĆE POGLAVLJE

Ono što je nama poznato kao bolest konačni jestupanj mnogo dubljeg poremećaja i, da bismoosigurali potpuni uspjeh u liječenju, očito je datretiranje krajnjeg rezultata neće biti u potpunostiučinkovito ako nije otklonjen osnovni uzrok. Postojijedna osnovna pogreška koju čovjek može napraviti,a to je djelovanje protiv Jedinstva, a korijenidjelovanja su u samoljublju. Također, možemo rećida postoji više od jednog osnovnog poremećaja –nelagoda ili bolest. Kako djelovanje protiv Jedinstvamože biti podijeljeno na različite vrste tako i bolest –rezultat ovog djelovanja – može biti podijeljena uglavne skupine, prema odgovarajućim uzrocima.Sama će priroda bolesti biti koristan vodič uotkrivanju vrste djelovanja koje se poduzima protivBožanskog Zakona Ljubavi i Jedinstva.

Ako u svojoj naravi imamo dovoljno ljubavi premasvima, tada ne možemo nanijeti nikakvo zlo, zato štoće ta ljubav biti ruka koja nas vodi u svemu štoradimo, i naš um u svakoj našoj misli, pazeći danekoga ne povrijedimo. No, mi još uvijek nismodostigli tu razinu savršenstva jer, da jesmo, ne bi bilopotrebe da ovdje postojimo. Svi mi tome težimo inapredujemo prema tom stanju, a oni među namakoji pate u umu ili tijelu vođeni su upravom tompatnjom, k tom savršenom stanju. Ako bismo pravilnoprotumačili tu patnju, ne samo da bismo ubrzali svojekorake prema tom cilju nego bismo se poštedjelibolesti i muke. Od trenutka kada usvojimo lekciju iuklonimo pogrešku nema više potrebe za korekcijom– moramo zapamtiti da je patnja sama po sebikorisna jer nam ukazuje na ona područja u kojima

15

smo krenuli krivim putem i istovremeno ubrzava našrazvoj prema veličanstvenom savršenstvu.

Prave primarne bolesti čovjeka mane su poputponosa, okrutnosti, mržnje, samoljublja, neznanja,nestabilnosti i pohlepe; i ako svaku od njihrazmotrimo pojedinačno, uvidjet ćemo da su usuprotnosti s Jedinstvom. Ove mane su prave bolesti(koristimo riječ bolest u modernom smislu te riječi),te kada kontinuirano i uporno zadržavamo te mane,nakon što smo dosegli takav stupanj razvoja daznamo da su one pogrešne, tada se one talože utijelu kao štetni rezultat koji zovemo bolest.

Ponos je, prije svega, posljedica nedostatka svijestio tome koliko je osobnost malena i potpuno ovisna oDuši, te da svi uspjesi koji su postignuti nisu zaslugate osobnosti, već je to blagoslov koji nam pružaBožansko u nama. Kao drugo, ponos je posljedicagubitka osjećaja da smo samo maleni dio cjelokupneBožanske Kreacije. Kako se ponos uporno odbijapokoriti poniznosti te odbija prepustiti se volji velikogTvorca, on tako djeluje suprotno Božjoj volji.

Okrutnost je negiranje jedinstva svega inemogućnost prihvaćanja da je svako štetnodjelovanje prema drugome zapravo prijetnja cjelini,pa je to stoga djelovanje protiv Jedinstva. Nijedančovjek ne bi činio zlo onima koji su mu bliski i dragi, aprema zakonu Jedinstva moramo se razvijati sve dokne shvatimo da nam svi, kao dio cjeline, morajupostati bliski i dragi, te sve dok oni koji nas povređujune počnu u nama izazivati osjećaj ljubavi isuosjećanja.

Mržnja je suprotna ljubavi i obrnuta Zakonustvaranja. Suprotna je cijelom Božanskom planu ipredstavlja negiranje Tvorca. Vodi nas samo dotakvih djela i misli koje su štetne po Jedinstvo i kojesu suprotne onome što nalaže ljubav.

16

Samoljublje je također negiranje Jedinstva idužnosti koju imamo prema drugim ljudima jerstavljamo svoje osobne interese ispred dobrobitičovječanstva te ispred brige i zaštite onih koji su okonas.

Neznanje je propust da se nauči i odbijanje da sevidi Istina kada se pruži prilika, a vodi do mnogihpogrešnih djela, koja mogu postojati samo u tami inisu moguća kada je oko nas svjetlost Istine i Znanja.

Nestabilnost, neodlučnost i slaba volja postoje kadaosoba odbija da ga vodi Više Ja, što vodi k izdajidrugih zbog vlastitih slabosti. Takvo stanje ne bi bilomoguće kada bismo u sebi imali znanje oNepobjedivom, Neosvojivom Božanskom, koje smo ustvari mi.

Pohlepa vodi u želju za moći. To je negiranjeslobode i individualnosti svake duše. Umjesto daprepozna da je svako od nas ovdje da bi se slobodnorazvijao u okviru svojih mogućnosti, prema nalozimasame duše, da bi obogatio svoju individualnost, te dabi djelovao slobodno i neometano, pohlepna osobaželi naređivati, oblikovati i zapovijedati, prisvajajućitako moć Tvorca.

Ovo su primjeri prave bolesti, uzrok i osnova svihnaših patnji i nemira. Svaka od ovih mana, akouporno opstane unatoč glasu našeg Višeg Ja, stvoritće sukob koji se mora odraziti na fizičko tijelo,stvarajući svoju vlastitu i specifičnu vrstu bolesti.

Sada možemo vidjeti da nas svaka vrsta bolesti odkoje možemo bolovati vodi k otkrivanju pogreške kojase krije iza naše patnje.1 Primjerice, Ponos, kojipredstavlja aroganciju i krutost uma, izazvat će onebolesti koje stvaraju krutost i ukočenost tijela. Bol jerezultat okrutnosti, gdje pacijent uči kroz vlastitu

1 Vidi Predgovor, str. 4.

17

patnju da se ne može ponašati okrutno premadrugima, bilo u fizičkom bilo mentalnom pogledu.Kazne za Mržnju su usamljenost, nasilnanekontrolirana narav, mentalni nervozni ispadi istanja histerije. Bolesti introspekcije – neuroza,neurastenija i slična stanja – koje oduzimaju radost izživota, posljedica su pretjeranog Samoljublja.Neznanje i nedostatak mudrosti stvaraju poteškoće usvakodnevnom životu, a ako uz to postoji i upornoodbijanje da se vidi istina, kada se za to ukaže prilika,kratkovidnost te slabljenje vida i sluha nastupaju kaoprirodne posljedice. Nestabilnost uma dovodi do istogstanja i u tijelu, putem raznih poremećaja koji utječuna kretanje i koordinaciju. Rezultat pohlepe idominacije nad drugima su takve bolesti koje ćeoboljele učiniti zarobljenicima vlastitog tijela, gdje ćebolest kočiti ostvarenje želja i ambicija.

Štoviše, oboljeli dio tijela nije slučajno zahvaćen,već je do toga došlo zbog djelovanja zakona uzroka iposljedice, te će i to biti vodilja koja nam pomažeotkriti uzrok bolesti. Primjerice, srce je izvor života,stoga i ljubavi. Kada postoje problemi sa srcem, toznači da naša osobnost nije razvila ljubav premačovječanstvu ili da je pogrešno koristi. Oboljela rukaukazuje na pogreške ili propuste koje činimo. Mozakje centar kontrole, a problemi u tom područjuukazuju na manjak kontrole kod te osobe. Potrebnoje pratiti zakonitosti koje postoje. Svi ćemo spremnoprihvatiti posljedice koje nastupaju nakon nečijegnasilnog ispada ili nakon šoka zbog loših vijesti. No,ako takve trivijalne stvari mogu utjecati na tijelo,zamislite koliki tek ima utjecaj neki ozbiljniji i dubokoukorijenjen sukob između duše i tijela. Možemo li sezapitati rezultira li to nastankom neugodnih tegobakao što su to bolesti koje su raširene među namadanas?

18

No, još uvijek nema razloga za depresiju. Bolestmožemo spriječiti i izliječiti tako da otkrijemo što je topogrešno u nama te da iskorijenimo te pogreškeputem iskrenog razvijanja vrlina koje ih mogu uništiti.To se ne postiže borbom protiv naših mana, većsnažnim razvojem suprotnih vrlina, čime će mane bitiuklonjene iz naše naravi.

19

ČETVRTO POGLAVLJE

Otkrili smo da kod bolesti ništa nije slučajno, nivrsta bolesti ni dio tijela koji je zahvaćen. Kao i svidrugi oblici energije, bolest je rezultat zakona uzrokai posljedice. Određene bolesti mogu biti uzrokovaneizravnim fizičkim utjecajima, kao sto su otrovi,nezgode, povrede i izrazita neumjerenost, no, bolestje u načelu nastala zbog neke temeljne pogreške unašoj osobnosti, kao sto je prethodno navedeno uprimjerima.

Stoga, za potpuno su izlječenje potrebna i fizičkasredstva, pri čemu trebamo uvijek odabrati najboljemetode koje postoje u umjetnosti izlječenja, no, uz toje potrebno da sami uložimo krajnje napore da bismouklonili svaku nesavršenost u našoj osobnosti.Konačno i potpuno izlječenje u konačnici dolaziiznutra, od našeg Višeg Ja, koje pomoću Njegovogmilosrđa zrači sklad kroz osobnost, kada je todopušteno.

Kao što postoji jedan veliki glavni uzrok svih bolesti– samoljublje – tako postoji i jedan veliki značajannačin otklanjanja svih patnji, a to je konverzijasamoljublja u posvećenost drugima. Ako u dovoljnojmjeri razvijemo osobinu davanja sebe kroz ljubav ibrižnost prema onima koji nas okružuju, uživajućipritom u veličanstvenoj pustolovini stjecanja znanja ipomaganja drugima, naša tuga i patnja ubrzoprestaju. To je glavni konačni cilj: napuštanje našihvlastitih interesa radi služenja čovječanstvu. Pri tomenije bitno u koju nas je životnu situaciju našeBožansko u nama postavilo. Bez obzira na to radi li seo osobi koja radi u trgovini ili ima kakvo stručnozanimanje, bogatom ili siromašnom, plemiću iliprosjaku, svi su oni u mogućnosti obavljati svoj posao

20

u okvirima svojih cijenjenih zanimanja, a daistovremeno budu istinski blagoslov onima oko sebe,putem prenošenja Božanske Ljubavi Zajedništva.

Ali velika većina nas mora prijeći određeni put prijenego što dosegnemo to stanje savršenstva, iako jeiznenađujuće kojom brzinom pojedinac moženapredovati na tom putu ako uloži ozbiljne napore.Pod pretpostavkom da se ne pouzdaje samo u svojubijednu osobnost već posjeduje bezuvjetnu vjeru, onće po uzoru na učenja velikih učitelja svijeta moćiujediniti sebe sa svojom Dušom, s Božanskim u sebi,a tada sve stvari postaju moguće. Kod većine naspostoji jedna ili više štetnih osobina koje naročitoometaju naš napredak i upravo tu osobinu ili osobinemoramo posebno potražiti u sebi. I dok težimo razvitii povećati svoju ljubav prema svijetu, istovremeno setrebamo truditi izbrisati svaku takvu manu, tako štoćemo našu prirodu preplaviti suprotnom vrlinom. Upočetku se to može činiti pomalo teškim, ali samo upočetku. Nevjerojatno je koliko će se brzo razvitivrlina kada je iskreno želimo razviti. Kada imamosaznanje da nam pomaže Božansko u nama, i akoustrajemo, neuspjeh je nemoguć.

Kada razvijamo Univerzalnu Ljubav u nama,moramo naučiti sve više prihvaćati činjenicu da jesvako ljudsko biće sin Tvorca, koliko god ono bilopriprosto, te da će jednog dana, kada za to dođevrijeme, napredovati do savršenstva, čemu se svi minadamo. Koliko god neki čovjek ili biće izgledalijednostavni, moramo zapamtiti da u svakom od naspostoji Božanska Iskra, koja će, polako ali sigurno,rasti dok slava Tvorca ne prosvijetli to biće.

Štoviše, pitanje ispravnog i pogrešnog, dobra i zla,potpuno je relativno. Ono što je ispravno u prirodnojevoluciji prastanovnika, bilo bi pogrešno zaprosvijetljene ljude naše civilizacije. Ono što bi čak

21

mogla biti vrlina kod nekih od nas, može bitineprimjereno i stoga pogrešno kod onih koji sudosegli razinu Učitelja. Ono što mi nazivamopogrešnim ili zlim, u stvarnosti je dobro koje nijepravilno korišteno, a samim tim je to krajnjerelativno. Trebamo zapamtiti da je naše poimanjeidealnog također relativno. Životinjama mi zasigurnoizgledamo kao pravi bogovi, dok smo mi zapravodaleko ispod standarda Velikog Bijelog Bratstva2

Svetaca i Mučenika koji su dali sve od sebe da bi namposlužili kao primjer. Stoga moramo imati suosjećanjai samilosti za one na najnižem stupnju razvoja jer,iako možda smatramo da smo mi daleko iznadnjihove razine, mi smo, u suštini, sićušni i moramoprijeći dug put da bismo dosegli standarde našestarije braće, čija svjetlost obasjava svijet u svimrazdobljima.

Ako nas obuzme ponos, pokušajmo shvatiti da sunaše osobnosti beznačajne, nesposobne činiti ikakvodobro djelo ili prikladnu uslugu, te da se ne moguoduprijeti silama tame, ukoliko im ne pomogneSvjetlost koja dolazi odozgo, Svjetlo naše Duše.Pokušajmo shvatiti djelić svemoći i nezamislive silenašeg Tvorca, koji u jednoj kapi vode stvara svijet sasvom svojom savršenošću i sustave iznad sustavasvemira, te pokušajmo shvatiti da Njemu dugujemoponiznost i potpunu predanost. Naučimo iskazivatipoštovanje i poštovati one koji su napredniji od nas.Beskrajno mnogo i s krajnjom poniznosti trebamopriznati svoju krhkost pred Velikim arhitektom svijeta!

Ako okrutnost ili mržnja zaustave našenapredovanje, sjetimo se da je ljubav osnovaStvaranja, da u svakom živom biću ima nešto dobrote da i u najboljima od nas postoji nešto loše. Tražeći

2 Vidi Predgovor, str. 4.

22

dobro u drugima, čak i u onima koji nas prvopovrijede, naučit ćemo razviti, ako ništa drugo,barem suosjećanje i nadu da će se oni promijeniti nabolje. Tako će se u nama probuditi želja da impomognemo napredovati. Do konačne pobjede doćićemo kroz ljubav i nježnost, pa kada dovoljnorazvijemo te dvije kvalitete, ništa nam neće moćinaštetiti, jer ćemo pružati suosjećanje, a ne otpor. Daponovimo, prema zakonu uzroka i posljedice, otpor jetaj koji nam šteti. Naša je zadaća u životu slijeditiupute našeg Višeg Ja, bez uplitanja drugih, a to semože postići samo ako polako idemo našim putem,ne ometajući druge na njihovom putu, te ako nečinimo zlo bilo kakvom vrstom okrutnosti ili mržnje.Moramo težiti tome da naučimo voljeti druge, počevšis jednom osobom ili čak životinjom, te dopustiti da seta ljubav razvije i širi u sve većem opsegu, sve doknjezina suprotnost, mana, automatski ne nestane.Ljubav se razvija iz ljubavi, kao što se i mržnja razvijaiz mržnje.

Lijek za samoljublje počinje djelovati kada brigu ipažnju, koje smo do sada posvećivali samo sebi,usmjerimo k drugim ljudima, i to do te mjere da namdobrobit drugih ljudi postane toliko važna dazaboravimo na sebe u tom procesu. Kao što to kažejedno načelo Bratstva, „potražite utjehu od vlastitihnevolja pružanjem pomoći i utjehe drugim ljudima utrenucima njihove boli”, jer ne postoji sigurniji načinliječenja samoljublja i poremećaja koji ga prate od temetode.

Nestabilnost se može iskorijeniti razvijanjem vlastiteodlučnosti, tako da se za donošenje odluka idjelovanje primjenjuje odlučnost, a ne kolebanje inesigurnost. Iako u početku možemo ponekadpogriješiti, bolje je djelovati nego propuštati prilikezbog neodlučnosti. Odlučnost će ubrzo rasti, strah od

23

uranjanja u život će nestati, a stečena iskustva ćerazviti u našem umu bolje sposobnosti prosuđivanja.

Da bi se iskorijenilo neznanje, također se nesmijemo bojati pokušati, već treba, budnim umom iširom otvorenih očiju i ušiju, prihvatiti svaku mogućučesticu znanja. Istovremeno trebamo fleksibilnorazmišljati da nam prethodno usvojene ideje iprethodna uvjerenja ne bi onemogućili priliku zastjecanje novog i šireg znanja. Trebamo uvijek bitispremni proširiti naše vidike i odbaciti bilo koju ideju,koliko god čvrsto bila ukorijenjena, ako seproširenjem naših iskustava pojavi veća istina.

Kao i ponos, pohlepa je velika prepreka napretku iobje ove prepreke moraju biti nemilosrdno uklonjene.Posljedice pohlepe vrlo su ozbiljne jer nas ona vodiuplitanju u razvoj duše drugih ljudi. Moramo shvatitida je svako biće ovdje da bi se razvijalo onako kakomu nalaže njegova duša, i to samo njegova duša, teda nitko od nas ne smije učiniti ništa što biobeshrabrilo našeg bližnjeg u tom razvoju. Moramomu pomoći da održi nadu i, ako je to u našoj moći,da usvoji znanja i prihvati prilike za napredovanje.Kao što bismo i sami željeli da nam drugi pomognupenjati se po strmoj i teškoj stazi života, tako i mitrebamo uvijek biti spremni dati ruku pomoći slabijemili mlađem od nas, te podijeliti s njime naše bogatoiskustvo. Takav bi trebao biti pristup roditelja premadjetetu, učitelja prema učeniku, druga prema drugu –pružati brigu, ljubav i zaštitu dokle god je to potrebnoi korisno, ali se nikad, ni na jedan trenutak, nesmijemo miješati u prirodni razvoj osobnosti, jer tomora diktirati samo Duša.

Mnogi su od nas u djetinjstvu i ranoj životnoj dobibili mnogo bliži vlastitoj Duši nego u kasnijimgodinama, te smo imali jasnije ideje o našemživotnom pozivu, pothvatima koje trebamo poduzeti

24

te osobnosti koju trebamo razviti. Razlog je taj štonas materijalizam i okolnosti našeg doba, te osobe skojima se susrećemo, odvraćaju od slušanja glasanašeg Višeg Ja i čvrsto nas vezuju za svakidašnjicu ukojoj vlada nedostatak ideala, što je previše prisutnou ovoj civilizaciji. Neka roditelj, učitelj i drug potičurazvoj Višeg Ja kod onih za koje im je dana tapredivna čast i prilika da imaju svoj utjecaj nadnjima. No, oni trebaju drugima uvijek dati slobodu,kao što očekuju da i drugi njima daju njihovuslobodu.

Stoga, na sličan način možemo otkriti bilo kojumanu u našem sustavu i otkloniti je razvijanjem njojsuprotne vrline, čime iz naše prirode uklanjamo uzroksukoba između Duše i osobnosti, što je osnovni uzrokbolesti. Ako pacijent posjeduje vjeru i snagu, same teaktivnosti će mu donijeti olakšanje, zdravlje i sreću,dok će oni koji nisu tako jaki trebati potporuovozemaljskih liječnika ne bi li postigli otprilike istirezultat.

Moramo marljivo učiti razvijati osobnost premanalozima naše Duše. Ne smijemo se nikoga bojati itrebamo se pobrinuti za to da se nitko ne upliće u našrazvoj, niti da nas odvraća od njega, kao ni uispunjavanje naših dužnosti i pružanje pomoći drugimljudima. Uvijek moramo imati na umu da što višenapredujemo postajemo sve veći blagoslov onimaoko nas. Posebno moramo biti na oprezu kadapomažemo drugim ljudima, bez obzira na to tko suoni, kako bismo bili sigurni da želja za pomaganjemdolazi od naloga našeg Višeg Ja, te da nije samo lažniosjećaj dužnosti koji nam sugerira ili nameće nekadominantna osoba. Jedna tragedija ove vrste proizlaziiz usvojenog modernog načina ponašanja. Nemogućeje izračunati tisuće protraćenih života, mnoštvopropuštenih prilika, tuge i patnje koje su time

25

uzrokovane, te bezbroj djece koja su zbog osjećajadužnosti, možda i godinama, služila invalidnogroditelja, dok je jedina bolest od koje je roditelj patiozapravo pretjerana potreba za pažnjom. Zamislitevojske muškaraca i žena koji su bili spriječeniobavljati neki možebitno velik i koristan rad začovječanstvo jer su njihove osobnosti zarobilipojedinci, a nisu imali hrabrosti osloboditi se.Zamislite djecu koja u svom najranijem djetinjstvuznaju i žele svoje predodređeno zvanje, ali zbogteških okolnosti, odvraćanja drugih te slabosti volje,kreću k drugoj grani života, gdje niti su sretni niti semogu razvijati kao što bi to inače mogli. Samo namnaša svijest može reći kome trebamo služiti, jednojosobi ili stotinama ljudi. No, što god to bilo, tunaredbu trebamo izvršavati najbolje što možemo.

Konačno, nemojmo se bojati uroniti u život. Ovdjesmo da stječemo iskustvo i znanje, te nećemo mnogonaučiti ako se ne suočimo sa stvarnosti i ako netežimo dostizanju našeg maksimuma. Takvo iskustvomožemo steći gdje god da se nalazili. Istine o prirodi ičovječanstvu možemo spoznati podjednako dobro,ako ne i bolje, u seoskoj kućici i u bučnom iužurbanom gradu.

26

PETO POGLAVLJE

Nedostatak individualnosti (odnosno, dopuštanjeutjecaja na osobnost, kada takvi utjecaji sprečavajuizvršavanje zahtjeva Višeg Ja), od vrlo je velikevažnosti u procesu stvaranja bolesti i uglavnom sejavlja vrlo rano u životu. Stoga, razmotrimo sadapravi odnos između roditelja i djeteta te učitelja iučenika.

U suštini, svrha je roditeljstva biti privilegiranosredstvo (i stvarno bi se trebalo smatrati božanskomprivilegijom) koje omogućuje duši da dođe na ovajsvijet da bi se razvijala. Ako se shvati pravilno, to jevjerojatno najveća privilegija koja je dana ljudskojvrsti – da bude posrednik kod fizičkog rođenja duše ida brine o mladoj osobnosti tijekom prvih nekolikogodina njenog boravka na zemlji. Sva bi zadaćaroditelja trebala biti da svom novorođenčetu pružemaksimalno duhovno, mentalno i fizičko vodstvo,koliko god je to u njihovoj moći, stalno imajući naumu da je mališan individualna duša koja je došladolje na zemlju steći vlastita iskustva i znanja, na svojvlastiti način, prema uputama svog Višeg Ja, pa mustoga treba dati svu moguću slobodu da se moženeometano razvijati.

Roditeljstvo je jedna od božanskih službi i trebalo biga poštovati jednako, ili čak i više, kao i svaku drugudužnost koju smo pozvani preuzeti. Iako ta dužnostpodrazumijeva žrtvu, moramo uvijek imati na umu daapsolutno niša ne smijemo od djeteta tražiti zauzvrat.Svrha je roditeljstva davati, i samo davati, nježnuljubav, zaštitu i vodstvo, sve dok duša ne preuzmeupravljanje nad mladom osobom. Neovisnost,individualnost i slobodu trebaju učiti od malih nogu,te bi dijete trebalo poticati što je ranije moguće u

27

životu da razmišlja i djeluje samostalno. Sva seroditeljska kontrola treba postupno smanjivati, kakose počinje razvijati djetetova samostalnost. U kasnijojdobi ni jedna zabrana ni nametnuti osjećaj dužnostiprema roditeljima ne smiju sputavati izvršenje nalogakoje daje dječja duša.

Roditeljstvo je životna dužnost koja se prenosi sjednog čovjeka na drugog i u suštini predstavljakratak period usmjeravanja i pružanja sigurnosti,nakon čega ti napori prestaju, a objektu pažnje sedaje sloboda da se dalje razvija samostalno. Trebaimati na umu da dijete kojem smo privremenistaratelj može biti mnogo starija i veća duša od nas,na višoj duhovnoj razini, pa se kontrola i zaštitatrebaju prilagoditi potrebama te mlade osobe.

Roditeljstvo je sveta dužnost, prolaznog karaktera, iprenosi se s generacije na generaciju. Podrazumijevasamo služenje i ne zahtijeva nikakve obveze zauzvratod mlade osobe, jer se ona mora dalje razvijati nasvoj vlastiti način kako bi postala što sposobnijapreuzeti istu tu obvezu roditeljstva kroz nekolikogodina. Prema tome, roditelji djecu ne smijuograničavati, nametati im osjećaj dužnosti premanjima, te ih ometati u razvoju, ako znaju da su uloguroditeljstva njima darovali njihovi majka i otac, te daje sada njihova dužnost da to isto učine za svojudjecu.

Roditelji bi trebali posebno biti na oprezu kada je upitanju njihova želja da mladu osobu oblikuju premasvojim vlastitim idejama ili željama, te se trebajusuzdržati od bilo kakve neprimjerene kontrole ilizahtjeva da im se uzvrati usluga za ono što je njihovaprirodna dužnost i božanska privilegija – biti sredstvokoje pomaže duši da dođe na svijet. Bilo kakva željaza kontrolom ili za oblikovanjem mladog života radiosobnih motiva užasan je oblik pohlepe i nikada je ne

28

treba odobravati jer, ako se to ukorijeni kod mladogoca ili majke, u kasnijim će se godinama oni pretvoritiu prave vampire. Ako postoji i najmanja želja zadominacijom, treba je spriječiti u samom začetku. Nesmijemo dopustiti da robujemo pohlepi koja u namaizaziva želju za posjedovanjem drugih. Moramo u sebiprobuditi umijeće darivanja i razvijati ga sve dok namkroz podnošenje žrtvi ne izbriše svaki trag štetnogdjelovanja.

Učitelj treba uvijek imati na umu da je njegovadužnost biti posrednik koji pruža mladima usmjerenjei priliku za učenje o svijetu i životu. Svako će dijeteusvojiti znanje na svoj vlastiti način, te će, ako mu sedopusti sloboda, instinktivno odabrati ona znanja kojasu mu potrebna za uspjeh u životu. Prema tome, daponovimo, učeniku treba dati samo najnježniju brigu iusmjerenje da bi mu se omogućilo stjecanjepotrebnih znanja.

Djeca trebaju zapamtiti da je roditeljstvo, kaosimbol kreativne moći, božansko u svojoj misiji, ali dane podrazumijeva ograničavanja razvoja djeteta, nitinametanja osjećaja dužnosti, koji bi mogli ometatiživot i posao koje im nalaže njihova vlastita Duša.Nemoguće je procijeniti u ovoj postojećoj civilizacijikoliko tu postoji neizražene patnje, sputanihosobnosti te dominantnih osoba koje postoje jer nisuspoznale ovu činjenicu. U skoro svakom domuroditelji i djeca sami grade svoje zatvore zbogpotpuno pogrešnih motiva i pogrešnog shvaćanjaodnosa između roditelja i djeteta. Ovi zatvorioduzimaju slobodu, sputavaju život, sprečavajuprirodni razvoj i donose nesreću svima koji su u touključeni, a mentalni, nervni, pa čak i fizičkiporemećaji koji pogađaju ovakve ljude, čine vrloveliki dio bolesti našeg sadašnjeg doba.

29

Važno je istaknuti da je svaka duša u svojojinkarnaciji ovdje sa svrhom stjecanja iskustva irazumijevanja, te radi usavršavanja svoje osobnostiprema idealima koje joj nalaže duša. Neovisno otome u kakvom smo odnosu jedno prema drugome,bilo da smo muž i žena, roditelj i dijete, brat i sestra,ili učitelj i običan čovjek, ogriješit ćemo se o Tvorca idruge ljude ako zbog vlastitih motiva ometamo razvojdruge duše. Naša je jedina dužnost izvršavati nalogenaše vlastite svjesnosti, a to nikada, ni na jedantrenutak, ne podnosi dominaciju druge osobe. Nekasvatko zapamti da mu je Duša postavila određenizadatak, i ako ga ne obavljamo, možda čak inesvjesno, to će neizbježno dovesti do sukobaizmeđu duše i osobnosti, što se neminovnomanifestira u obliku fizičkih poremećaja.

Uistinu, može se dogoditi da je poziv nekogpojedinca da posveti svoj život drugoj osobi, no, prijenego što to učini, mora biti apsolutno siguran da muto nalaže njegova duša, te da to nije prijedlog nekedruge dominantne osobnosti koja ga na to nagovara,niti samo lažan osjećaj dužnosti koji ga pogrešnousmjerava. Neka također zapamti da smo došli doljena ovaj svijet da bismo pobijedili u bitkama, da bismostekli snagu suprotstaviti se onima koji nas želekontrolirati te da bismo napredovali do onog stupnjau kojem možemo ići kroz život obavljajući svojudužnost tiho i smireno, bez ometanja i utjecaja bilokojeg drugog živog bića, mirno se povodeći glasomnašeg Višeg Ja. Za mnoge će se njihove najveće bitkeodvijati upravo u vlastitom domu, gdje će se trebatiosloboditi štetne dominacije i kontrole nekog veomabliskog rođaka, prije nego što steknu svoju sloboduda bi dobivali bitke u svijetu.

Svaki pojedinac, odrastao ili dijete, čiji je jedan odzadataka u ovom životu osloboditi se dominantne

30

kontrole drugog, treba zapamtiti sljedeće: kao prvo,da svog tobožnjeg tlačitelja treba gledati jednako kaona protivnika u sportu – kao osobu s kojom igramoigru Života, bez imalo gorčine, jer, da nema togprotivnika, mi ne bismo imali priliku razviti svojuhrabrost i individualnost. Kao drugo, prave pobjede uživotu dolaze putem ljubavi i blagosti pa u toj borbinikakva sila ne smije biti upotrijebljena. Stalnimrazvijanjem vlastite osobnosti, razvijanjemsuosjećanja, ljubaznosti i, ako je moguće, naklonosti– ili još bolje – ljubavi – prema protivniku, pojedinacse može s vremenom toliko razviti da može nježno itiho pratiti poziv svoje svijesti, ne dopuštajući ninajmanje uplitanje drugih.

Onima koji su dominantni potrebno je mnogopomoći i usmjeravanja da bi spoznali velikuuniverzalnu istinu Jedinstva i da bi razumjeli radostZajedništva. Propustiti takve stvari znači propustitipravu radost Života i mi moramo pomoći tim ljudimakoliko god je to u našoj moći. Naša slabost, kojom imdopuštamo da šire svoj utjecaj, neće im nikakopomoći. Nježno odbijanje njihove kontrole i pokušajda im približimo spoznaju o radosti davanja pomoćiće im da krenu naprijed na svojem putu.

Stjecanje naše slobode, osvajanje našeindividualnosti i neovisnosti u većini će slučajevazahtijevati mnogo hrabrosti i vjere. No, unajmračnijim vremenima, kada nam se uspjeh činisasvim nemoguć, sjetimo se da se Božja djeca netrebaju nikada bojati, da nam naše Duše zadaju samoone zadatke koje smo sposobni savladati, te, da uzvlastitu hrabrost i vjeru u Božansko u nama, pobjedadolazi svima koji ustraju u borbi.

31

ŠESTO POGLAVLJE

I sada, draga braćo i sestre, kada spoznamo da suLjubav i Jedinstvo veliki temelji naše Kreacije, da smomi u biti djeca Božanske Ljubavi i da će se konačnapobjeda nad svim pogrešnim i patnjom postićipomoću blagosti i ljubavi, gdje u ovoj divnoj slicimožemo smjestiti metode poput vivisekcije ipresađivanja životinjskih žlijezda? Jesmo li i daljetoliko primitivni, toliko poganski, da i dalje vjerujemoda ćemo žrtvovanjem životinja uspjeti izbjećiposljedice svojih vlastitih pogrešaka i neuspjeha?Prije skoro 2500 godina Buda je ukazao svijetu napogrešnost žrtvovanja nižih bića. Čovječanstvo većima poveći dug prema životinjama koje je mučilo iuništavalo. Te nehumane radnje nisu donijele čovjekuništa dobro, već samo zlo i štetu učinjenu, kakoljudskom tako i životinjskom svijetu. Koliko smo se miu zapadnom svijetu udaljili od onih predivnih idealanaše drevne Majke Indije, od vremena kada je ljubavprema svim živim bićima na Zemlji bila toliko velikada su ljudi bili obučavani i osposobljavani liječitibolesti i ozljede kod životinja, kao i kod ptica. Štoviše,postojala su brojna utočišta za sve oblike života, aljudi koji su povređivali niža stvorenja toliko su biliomraženi da im je bila uskraćivana liječnička pomoćkada su bili bolesni sve dok se nisu zavjetovali da ćeprestati to raditi.

Nemojmo govoriti ništa protiv ljudi koji se bavevivisekcijom zato što neki od njih to rade iz istinskihhumanitarnih pobuda – nadaju se i teže tome danađu neko olakšanje za ljudsku patnju. Njihov jemotiv dobar, ali im nedostaje mudrosti, jer oni nerazumiju bit života. Sam motiv, koliko god on bio

32

ispravan, nije dovoljan, već mu moraju biti pridruženimudrost i znanje.

Nećemo ni pisati o strahotama crne magijepovezane s presađivanjem životinjskih žlijezda, alipreklinjem svakog čovjeka da se kloni takvih stvari,jer je to deset tisuća puta gore od bilo kakve kuge.To je grijeh prema Bogu, čovjeku i životinji.

Postoje samo jedna ili dvije iznimke, a sve ostalonesumnjivo ukazuje na neuspjehe modernemedicinske znanosti. Rušenje je beskorisno ukolikoponovno ne sagradimo bolju građevinu. Budući da suu medicini već postavljeni temelji nove građevine,sada se trebamo usmjeriti na dodavanje jednog ilidva kamena tom hramu. Negativne kritike današnjemedicine također nemaju smisla. Sustav je taj koji jepogrešan, a ne čovjek. To je sustav u kojem liječnik,zbog ekonomskih razloga, nema vremena za pružanjeterapije u miru i tišini, te nema priliku za neophodnumeditaciju i promišljanje, a čemu bi trebalo podučitisvakoga tko posvećuje svoj život brizi o bolesnicima.Kao što je Paracelsus rekao, mudar liječnik liječi pet,a ne petnaest, pacijenata dnevno – što je ideal koji jedanas neprimjenjiv za prosječnog liječnika.

Svitanje novog i poboljšanog umijeća izlječenja jepred nama. Prije stotinu je godina Hahnemannovahomeopatija predstavljala prvu zraku jutarnjesvjetlosti poslije duge mračne noći i ona može imatiznačajnu ulogu u medicini budućnosti. Štoviše, pažnjakoja je u današnje vrijeme usmjerena poboljšanjukvalitete života i osiguravanju zdravije ishranepredstavlja napredak u prevenciji bolesti. Oni pokretikoji će ljudima skrenuti pozornost na povezanostizmeđu duhovnih neuspjeha i bolesti, kao i na to dase izlječenje može postići usavršavanjem uma,ukazuju na izlazak sjajnog sunca, u čijoj će blistavojsvjetlosti nestati tama bolesti.

33

Podsjetimo se na to da nam je bolest zajedničkineprijatelj, i da svatko tko pobijedi bar djelić nje, timepomaže i sebi i cijelom čovječanstvu. Morat ćemoutrošiti određenu količinu energije prije nego što jeuspijemo pobijediti. Svi trebamo težiti tom cilju, a onikoji su razvijeniji i snažniji od drugih trebaju odraditisvoj dio i pomoći svojoj slabijoj braći.

Očigledno, prvi je način da se spriječi širenje ijačanje bolesti da prestanemo raditi one stvari kojejačaju njezinu moć. Drugi je način da izbrišemo maneiz našeg karaktera koje bi omogućile njeno daljnjenapadanje. To postignuće je prava pobjeda, a kadaoslobodimo sebe, slobodni smo pomoći drugima. Tonije toliko teško koliko nam se u početku čini. Od nasse očekuje da damo sve od sebe, a mi znamo da jeto moguće za sve nas, ako slušamo što nam nalaženaša vlastita Duša. Život od nas ne zahtijevanezamislivu žrtvu. On traži da prelazimo taj put sradosti u našem srcu i da budemo blagoslov onimaoko nas, tako da, ako napustimo ovaj svijet samomrvicu boljim zbog našeg boravka u njemu, tada smoispunili svoju zadaću.

Učenja religija, ako se pravilno tumače, traže odnas: „napustite sve i pratite Me”, što znači da setrebamo u potpunosti prepustiti zahtjevima našegVišeg Ja, a ne, kako to neki zamišljaju, odbaciti dom iudobnost, ljubav i luksuz – to je jako daleko od istine.Princ u nekom kraljevstvu, koji uživa sve blagodatipalače, može biti poslan od Boga i biti pravi blagoslovza svoje podanike, za svoju zemlju, pa čak i za cijelisvijet. Koliki bi to bio gubitak za sve, da je princmislio da je njegova dužnost otići živjeti u samostan.Sve poslove u svakoj grani, od najnižeg posla pa svedo onog na najvišoj razini, treba obavljati, a BožanskiVodič naših sudbina zna na koji posao nas morasmjestiti za naše najveće dobro. Sve što se od nas

34

očekuje jest da ispunimo tu dužnost dobro i sveseljem. Postoje sveci i u tvorničkom pogonu, ukotlovnici na brodu, kao i među velikodostojnicimareligijskih redova. Od nikoga se na ovom svijetu netraži da učini više nego što je to u njegovoj moći. Akotežimo zadržati ono najbolje u nama, uvijek vođenonašim Višim Ja, zdravlje i sreća su mogući za svakogod nas.

Tijekom posljednjih dvije tisuće godina zapadna jecivilizacija prošla kroz doba izrazitog materijalizma, aspoznaja o duhovnoj strani naše prirode i postojanjabila je uvelike izgubljena zbog stava našeg uma da suovozemaljski imetak, ambicije, želje i zadovoljstvaiznad pravih životnih vrijednosti. Pravi razlogčovjekova postojanja bio je zasjenjen njegovombrigom da u ovoj inkarnaciji stekne samo materijalnekoristi. To je bilo razdoblje u kojem je život bio vrlotežak zbog nedostatka prave utjehe, ohrabrenja ipoleta koji nastaju kroz spoznaju da postoje većevrijednosti od onih ovozemaljskih. Tijekom posljednjihje nekoliko stoljeća mnogo ljudi religiju doživljavalokao legendu, koja nema nikakvog utjecaja na njihoveživote, umjesto da ona bude sama bit njihovogpostojanja. Prava priroda našeg Višeg Ja, znanje oprošlim i budućim životima, pored ovog života, imaloje vrlo malo značenje za nas, umjesto da nam budevodilja i poticaj za našu svaku aktivnost. Radije smouklonili značajne stvari i pokušavali život učiniti štougodnijim tako što smo izbacili duhovno iz našihumova i oslonili se samo na ovozemaljska uživanjakako bi ona nadoknadila naša životna iskušenja. Takosu položaj, status, bogatstvo i materijalni imetakpostali cilj tijekom tih stoljeća. No, kako su sve testvari prolazne i kako se mogu steći i držati samo smnogo nemira i usmjerenosti na materijalne stvaritako su istinski unutrašnji mir i sreća prošlih

35

generacija bili daleko ispod onoga što je čovječanstvupotrebno.

Pravi mir Duše i uma je u nama kada duhovnonapredujemo i ne može se postići samonagomilavanjem bogatstva, bez obzira na to kolikoono bilo veliko. No, vremena se mijenjaju i većpostoji mnogo pokazatelja da je ova civilizacija naprijelazu iz doba čistog materijalizma u doba želje zastvarnostima i istinama svemira. Danas je sveprisutniji opći interes za znanjem o nadnaravnom, sveje veći broj onih koji žude za informacijama opostojanju prije i poslije ovog života, otkrivaju semetode kod kojih se bolest može pobijediti vjerom iduhovnim sredstvima, ljudi se okreću drevnimučenjima i mudrosti Istoka – sve su to znakovi daljudi današnjice naslućuju pravu istinu stvari. Tako,kada dođemo do pitanja izlječenja, možemorazumjeti da će i ono morati držati korak s tim novimvremenima i da će morati promijeniti svoje metode,od onih totalno materijalnih do onih gdje se znanosttemelji na realnostima Istine koja je vođena istimBožanskim zakonima koji vladaju našom prirodom.Izlječenje će proći put od fizičkih metoda kojima setretira fizičko tijelo, do duhovnog i mentalnogizlječenja, koje će dovođenjem Duše i uma uravnotežu iskorijeniti temeljni uzrok bolesti, a teknakon toga će koristiti fizička sredstva, ukoliko je topotrebno, da se završi proces izlječenja tijela.

Ukoliko medicinska profesija ne shvati ove činjenicei ne napreduje zajedno s duhovnim rastom ljudi,moguće je da će umijeće izlječenja doći u rukevjerskih redova ili onih ljudi koji su rođeni s daromizlječenja drugih, a kojih ima u svakoj generaciji ljudi,no živjeli su manje-više neopaženo i bili spriječeni darade ono što je njihov prirodni poziv zbog stavakonzervativaca. Dakle, liječnik budućnosti će imati

36

dva velika cilja. Prvi će biti taj da pomogne pacijentuspoznati samog sebe te da mu ukaže na temeljnepogreške koje možda radi, na nedostatke u njegovomkarakteru koje bi trebao ispraviti i mane u njegovojosobnosti koje moraju biti iskorijenjene i zamijenjenepovezanim vrlinama. Takav liječnik bi trebao dobroizučiti zakone koji upravljaju čovječanstvom i samomljudskom prirodom da bi kod svih ljudi koji kod njegadođu mogao prepoznati te elemente koji uzrokujusukob između Duše i osobnosti. On mora bitisposoban savjetovati čovjeku koji pati kako najboljemože postići tu ravnotežu, koja djela protiv Jedinstvamora prestati raditi te koje vrline mora razviti da biuklonio te mane. Svaki slučaj je potrebno pažljivoproučiti, pa će samo oni koji su posvetili većinu svogživota izučavanju čovječanstva i čija srca gore odželje da pomognu drugima moći uspješno raditi ovajveličanstven i božanski posao za čovječanstvo. Samoće oni moći otvoriti oči bolesniku i ukazati mu nasvrhu njegovog postojanja, te potaknuti u njemunadu, utjehu i vjeru, koje će mu omogućiti pobjedunad bolešću.

Druga će dužnost liječnika biti da propiše onelijekove koji će pomoći fizičkom tijelu da prikupisnagu, a umu da postane smiren, prošire mu vidike ipotaknu ga na to da teži savršenstvu, te na taj načinpostigne mir i ravnotežu u cijeloj osobnosti. Takvi selijekovi nalaze u prirodi, a tamo su smješteni putemmilosti Božanskog Tvorca, za izlječenje i utjehučovječanstvu. Neki su od njih već poznati, a liječnici urazličitim dijelovima svijeta rade na tome da pronađunove lijekove, pogotovo u našoj Majci Indiji. Nemasumnje da ćemo, kada se takva istraživanja višerazviju, ponovo steći većinu znanja koja su bilapoznata prije više od dvije tisuće godina, a iscjeliteljbudućnosti će imati na raspolaganju te divne i

37

prirodne lijekove, koje su božanski postavljene da bičovjek olakšao svoju patnju.

Prema tome, zaustavljanje bolesti će ovisiti osposobnosti čovječanstva da spozna istinu onepromjenjivim zakonima našeg Svemira i osposobnosti da se ponizno i poslušno prilagodi timzakonima, čime će postići mir između Duše i sebe,kao i postići pravo veselje i sreću života. Ulogaliječnika će biti da pomogne svakom bolesniku uotkrivanju te istine i da mu ukaže na sredstvapomoću kojih može postići ravnotežu, da ga nadahnevjerom u Božansko koje može nadvladati sve, i da muprepiše takve fizičke lijekove koji će pomoći uuravnoteživanju njegove osobnosti i izlječenju tijela.

38

SEDMO POGLAVLJE

I sada dolazimo do najvažnijeg problema – kakomožemo pomoći sebi? Kako da održimo naš um itijelo u stanju ravnoteže, što će otežati ili čakonemogućiti da nas bolest napadne, jer je sigurno dasu osobe kod kojih nema nikakvih sukoba imune nabolest.

Razmotrimo prvo um. Već smo dosta raspravljali otome koliko je neophodno potražiti unutar sebe onemane koje posjedujemo, a koje nas navode dadjelujemo protiv Jedinstva i protiv ravnoteže kojunam nalaže Duša, te koliko je važno da eliminiramote mane i razvijemo njima suprotne vrline. To semože postići na prethodno opisane načine, a iskrenasamoanaliza otkrit će nam prirodu naših pogrešaka.Naši duhovni savjetnici, istinski liječnici i bliskiprijatelji trebali bi nam pomoći da steknemo pravusliku o sebi, a savršena metoda za takvo učenje jesmirivanje misli i meditacija; jer kada dovedemo sebeu takvo stanje mira, naše će nam Duše moći govoritikroz našu svijest i intuiciju, te će nas moći voditi uskladu s njihovim željama. Kada bismo samo mogliodvojiti malo vremena svakog dana, da budemopotpuno sami i na što mirnijem mjestu, bezometanja, da samo mirno sjedimo ili ležimo nerazmišljajući ni o čemu ili da smireno razmišljamo onašoj životnoj zadaći, s vremenom bismo otkrili da utakvim trenucima dobivamo veliku pomoć, kao da sunam dani bljeskovi znanja i smjernice. Nalazimo dasmo nesumnjivo dobili odgovore na pitanja o teškimživotnim problemima te možemo samouvjerenoodabrati pravi put. U takvim bismo trenucima trebalidržati u srcu najiskreniju želju da služimo

39

čovječanstvu i da djelujemo u skladu s nalozima kojenam daje naša Duša.

Zapamtite da kada otkrijemo manu borba protiv njenije rješenje, niti korištenje snage volje i energije zanjeno suzbijanje, već nam je potrebno ustrajnorazvijanje njezine suprotne vrline, čime se iz našeprirode automatski briše svaki trag našeg napadača.To je ispravna i prirodna metoda napredovanja iborbe protiv pogrešnog, a mnogo je lakša iučinkovitija od borbe protiv mane. Borba protivpogreške jača njezinu moć, drži našu pažnjuprikovanu na njoj, te nam donosi pravi sukob, anajviše što u tom slučaju možemo očekivati jestnjezino trenutno suzbijanje. To je daleko odzadovoljavajućeg jer je neprijatelj i dalje s nama te semože u trenutku slabosti ponovno pojaviti. Kadazaboravimo manu i kada svjesno težimo tome darazvijemo vrlinu koja će onemogućiti postojanje temane – to je prava pobjeda.

Primjerice, ako u našoj prirodi postoji okrutnost,možemo stalno ponavljati: „Neću biti okrutan.” i takomožemo spriječiti raditi tu pogrešku. No, uspjeh togaovisi o snazi uma, i ako on oslabi, možemo natrenutak zaboraviti našu ispravnu odluku. Ako, sdruge strane, razvijamo iskreno suosjećanje premaljudima, ta će osobina za sva vremena učinitinemogućim da budemo okrutni, jer će nam takvoponašanje biti strašno zbog osjećaja koje gajimoprema drugim ljudima. Tu nema nikakvogpotiskivanja, ni skrivenog neprijatelja koji nas možezaskočiti u trenucima neopreznosti, jer će našesuosjećanje potpuno izbrisati iz našeg karakteramogućnost djelovanje koje može povrijediti druguosobu.

Kao što smo prethodno vidjeli, priroda naših fizičkihbolesti značajno će nam pomoći u otkrivanju

40

mentalne neravnoteže koja je osnovni uzrokpodrijetla bolesti. Još jedan veliki čimbenik uspjeha jeimanje volje za životom i ne smijemo gledati na našepostojanje kao na dužnost da strpljivo sve pretrpimo,već trebamo razviti istinsku radost prema avanturinašeg putovanja na ovom svijetu.

Možda je jedna od najvećih tragedija materijalizmarazvoj dosade i gubitak istinske unutarnje sreće. Touči ljude da u zemaljskim uživanjima i zadovoljstvimatraže ispunjenje i nadoknadu za svoje probleme, a tonam može pružiti samo trenutni zaborav našihpoteškoća. Kada jednom počnemo u tome tražitikompenzaciju za naše probleme, pokrećemo začaranikrug. Razonoda, zabava i lakomislenost dobre su zasve nas, ali ne ako se uporno oslanjamo na njih da ćenam one olakšati naše nevolje. Intenzitet svjetovnezabave bilo koje vrste treba neprekidno povećavatikako bi dostigla svoj efekt, jer inače jučerašnjeuzbuđenje postaje sutrašnja dosada. Tako krenemotražiti druga i veća uzbuđenja, sve dok ne postanemoprezasićeni i sve dok ne postane nemoguće postićiolakšanje na takav način. U jednom ili drugom obliku,oslanjanje na ovozemaljsku zabavu čini od nasFausta, te, iako možda toga nismo potpuno svjesni,život za nas postaje tek nešto više od ispunjavanjadužnosti. Na taj se način sva prava radost i veselje,koji bi trebali biti nasljeđe svakog djeteta, sve višeudaljavaju od nas. U današnje smo vrijeme dosegliekstremno stanje jer se znanstvenim naporimanastoje postići pomlađivanje, produženi životni vijek ipovećanje senzualnih zadovoljstava, uz korištenjepostupaka „đavolje prakse”.

Stanje dosade je odgovorno za razvijanje mnogoviše bolesti u nama nego što bi to inače bilo moguće.Kako se danas dosada javlja vrlo rano u životu takose i bolesti povezane s njom pojavljuju u mlađoj dobi.

41

Takvo stanje ne može nastati ukoliko spoznamo istinuo Božanskom u nama, o našoj misiji na svijetu i,prema tome, posjedujemo radost zbog stjecanjaiskustava i pomaganja drugima. Protuotrov za dosaduje aktivna i živa zainteresiranost za sve oko nas,proučavanje života tijekom cijeloga dana, te učenje,učenje i učenje, od drugih ljudi i iz događaja u životu,o Istini koja postoji iza svih stvari – prepustiti sevještini stjecanja znanja i iskustava, te čekati prilikukada ćemo to sve moći upotrijebiti da bismo pomoglidrugim ljudima. Tako će svaki trenutak našeg rada izabave donijeti sa sobom žar za učenjem, želju daiskusimo prave stvari, prave avanture i vrijedna djela,te kako razvijamo sve ovo, otkrit ćemo da ponovodobivamo snagu uživati u najmanjim događajima, aokolnosti koje smo prethodno smatrali uobičajenima idosadnima, postat će prilike za istraživanje iavanturu. Upravo se u jednostavnim stvarima uživotu može naći pravo zadovoljstvo – zato što sunajbliže velikoj Istini.

Rezignacija, koja čini da pojedinac postane samonemaran putnik na životnom putu, otvara vratanebrojenim štetnim utjecajima koji se nikada ne bi nipojavili kada bi naš svakodnevni život sadržavao duh iradost avanture. Kakvo god bilo naše radno mjesto,bez obzira na to jesmo li zaposlenik u gradu gdje svevrvi od ljudi ili usamljeni pastir u brdima, trebamotežiti tome da pretvorimo monotoniju u interes,dosadnu dužnost u radosnu priliku za stjecanjeiskustva te svakodnevan život u intenzivnoproučavanje čovječanstva i velikih temeljnih zakonaSvemira. Na svakom mjestu postoji mnoštvo prilika zapromatranje zakona Stvaranja, bilo u planinama,dolinama ili među ljudima oko nas. Prvo trebamopretvoriti život u avanturu crpljenja interesa, gdjedosada više neće biti moguća, te u skladu s tim

42

stečenim znanjem trebamo težiti usklađivanju našeguma s našom Dušom i s velikim Jedinstvom BožjeKreacije.

Još jedna značajna pomoć nam je otklanjanje svihstrahova. Strahu u stvarnosti nema mjesta uprirodnom ljudskom kraljevstvu s obzirom na to da jeBožansko u nama, koje smo zapravo mi, nepobjedivoi besmrtno, te, ako smo ga svjesni, mi se kao BožjaDjeca nemamo čega bojati. U materijalističkim sevremenima strah prirodno povećava s ovozemaljskimposjedima (bilo da se radi o samom tijelu bilo ovanjskom bogatstvu). Ako takve stvari čine naš svijet,s obzirom na to da su tako prolazne, te ih je jakoteško steći i gotovo nemoguće sačuvati, one izazivajuu nama ogromnu uznemirenost da slučajno ne bismopropustili zgrabiti ih dok imamo priliku. Stoga živimou stalnom stanju straha, svjesno ili podsvjesno, jer unašoj unutrašnjosti znamo da nam takva bogatstva usvakom trenutku mogu biti oduzeta te da ih samomožemo zadržati na jedno kratko vrijeme.

U današnje se vrijeme strah od bolesti toliko razvioda je stekao snažnu moć činiti štetu jer otvara vrataonim stvarima kojih se užasavamo i olakšava njihovpristup. Taj strah zapravo predstavlja vlastiti interesjer kada smo iskreno zaokupljeni s dobrobiti drugihnemamo vremena biti prestrašeni vlastitim bolestima.Strah u današnje vrijeme ima veliku ulogu u jačanjubolesti i moderna medicina je osnažila vladavinuužasa širenjem svojih otkrića javnosti, koja nisu ništadrugo nego poluistina. Informacije o bakterijama iraznim bacilima koji su povezani s bolestima stvarajukaos u umovima desetaka tisuća ljudi, a strah koji jetime izazvan učinio ih je podložnijima za napadbolesti. Iako niži oblici života, poput bakterija, moguimati veze s nastankom fizičke bolesti, to nikako nepredstavlja cijelu istinu o problemu, što se može

43

znanstveno dokazati ili vidjeti prema svakodnevnimslučajevima. Postoji čimbenik koji znanost ne možeobjasniti na fizičkim osnovama, a to je: Zašto nekeljude zahvati bolest, dok joj drugi umaknu, iako je uoba slučaja postojala jednaka mogućnost zaraze?Materijalizam zaboravlja da postoji čimbenik koji jeiznad fizičke razine, koji u normalnom tijeku životaštiti osobu od bolesti ili je čini podložnom zaobolijevanje, kakva god da je njena priroda. Strah, sasvojim negativnim utjecajem na naš mentalitet,uzrokuje neravnotežu u našem fizičkom tijelu imagnetskom polju, te tako otvara vrata napadubolesti i, ako su bakterije i slični fizički uzroci bilisiguran i jedini uzrok bolesti, tada stvarno imamorazloga za strah. No, kada shvatimo da je za vrijemenajgorih epidemija samo dio onih koji su bili izloženiinfekcijama bio i zaražen, i da, kao što smo većvidjeli, pravi uzrok bolesti leži u našoj vlastitojosobnosti i pod našom je kontrolom, tada imamorazloga nastaviti dalje bez bojazni i neustrašivo,znajući da lijek zapravo postoji u nama. Možemoukloniti sav strah od fizičkih uzroka bolesti iz našihmisli ako znamo da nas upravo ta bojazan činipodložnima bolesti i ako se potrudimo postićiravnotežu naše osobnosti ne trebamo očekivati da ćenas napasti bolest ništa više nego što bi inačestrahovali da će nas udariti grom ili da će na nas pastimeteorit.

Sada možemo razmotriti fizičko tijelo. Ne smijemonikada zaboraviti da je ono zemaljsko stanište Duše,u kojem samo kratko boravimo da bismo mogli doćina ovaj svijet radi stjecanja iskustva i znanja. Prematijelu se trebamo odnositi s poštovanjem i brigom,bez da se pretjerano identificiramo s njime, kako biono bilo što duže zdravo, kako bi moglo obaviti svojuzadaću. Niti u jednom trenutku ne bismo trebali biti

44

preopterećeni ili previše zabrinuti svojim tijelom, većtrebamo biti što manje svjesni njegova postojanja.Tijelo trebamo koristiti kao vozilo naše Duše, a umtrebamo koristiti kao slugu koji izvršava našu volju.Vanjska i unutarnja čistoća od velikog su značaja.Kada je u pitanju vanjska čistoća, mi na Zapadukoristimo prevruću vodu, što otvara pore iomogućava ulazak nečistoće. Štoviše, prekomjernokorištenje sapuna čini površinu kože ljepljivom.Hladna ili mlaka voda, koja teče iz tuša ili se mijenjaviše puta, prirodni je način održavanja tijelazdravijim. Treba koristiti samo onu količinu sapunakoja je neophodna da se odstrani vidljiva nečistoća skože, a koju poslije treba dobro isprati u čistoj vodi.

Unutarnja čistoća ovisi o prehrani i mi trebamo sveono što je čisto, zdravo i što svježije, prvenstvenosvježe voće, povrće i orašaste plodove. Životinjskomeso bi svakako trebalo izbjegavati. Kao prvo, zatošto proizvodi previše toksina u tijelu. Kao drugo, zatošto stimulira nenormalan i prekomjeran apetit. I kaotreće, zato što podrazumijeva okrutnost premaživotinjskom svijetu. Potrebno je piti puno tekućinekako bi se pročistilo tijelo, poput vode, domaćih vina,te proizvoda proizvedenih izravno iz skladišta Prirode,izbjegavajući umjetna pića.

Sa spavanjem ne treba pretjerivati jer mnogi od nasimaju veću kontrolu nad sobom dok smo budni negodok spavamo. Stara poslovica kaže: „Tko rano rani,dvije sreće grabi.”, što nam je odličan pokazateljvremena kada treba ustati.

Odjeća treba biti što laganija i u skladu stemperaturom. Odjeća treba omogućiti da zrak dopredo tijela, a sunce i svježi zrak trebaju doći u kontakt skožom kada je god to moguće. Voda i sunčanjeuvelike doprinose zdravlju i vitalnosti.

45

U svemu treba poticati vedro raspoloženje itrebamo odbijati da nas obuzmu sumnja i depresija,jer, zapamtimo, mi nismo takvi, naša Duša poznajesamo radost i sreću.

46

OSMO POGLAVLJE

Možemo vidjeti da naša pobjeda nad bolešću ovisi osljedećem: prvo, spoznaji o Božanskom u našojprirodi i našoj borbi da nadvladamo sve ono što jepogrešno; drugo, znanju o tome da je temeljni uzrokbolesti nesklad između osobnosti i Duše; treće, našojspremnosti i sposobnosti da otkrijemo pogreške kojeuzrokuju takav sukob; i četvrto, uklanjanju svaketakve pogreške razvijanjem suprotnih vrlina.

Dužnost umjetnosti izlječenja bit će da nas vodi dopotrebnih znanja i načina kojima ćemo prevladatinaše mane, te, kao dodatak tome, propisivanje onihlijekova koji će ojačati naša mentalna i fizička tijela tenam pružiti veće mogućnost za pobjedu. Tada ćemozaista biti sposobni napasti bolest u njezinomkorijenu, s velikom nadom u uspjeh. Medicinu ubudućnosti neće posebno zanimati krajnji rezultat iproizvodi bolesti, neće poklanjati mnogo pažnjeodređenim fizičkim povredama, niti će davati lijekovei kemijska sredstva samo za ublažavanje simptoma,već će, poznavajući pravi uzrok bolesti i svjesna togada su očigledne fizičke posljedice samo sekundarne,usmjeriti svoje napore prema postizanju ravnotežeizmeđu tijela, uma i duše, što dovodi do olakšanja iizlječenja bolesti. I u takvim slučajevima, kada se sveto poduzme na vrijeme, promjena načina mišljenjaodvratit će prijeteću bolest.

Među lijekovima koji budu korišteni bit će oni kojisu dobiveni iz najljepših biljaka i trava koje postoje uljekarni Prirode, koje su božanstveno obogaćeneljekovitim svojstvima potrebnima za um i tijeločovjeka.

Naš je dio posla da prakticiramo stanje mira,ravnoteže, individualnosti i čvrste svrhe, te da sve

47

više razvijamo svijest o tome da smo u suštiniBožanskog podrijetla, djeca Tvorca, i time da u namapostoji, ako smo voljni to razviti, a vremenom ćemozasigurno morati, moć da dostignemo savršenstvo.Ova stvarnost mora rasti u nama sve dok ne postanenajistaknutija značajka našeg postojanja. Moramouporno usavršavati stanje mira, zamišljajući naš umkao jezero koje uvijek mora biti mirno, bez valova, iličak žuborenja, koji bi mogli uznemiriti njegov mir.Moramo postupno razvijati ovo stanje mira sve doknikakav događaj u životu, nikakve okolnosti, ni drugiljudi, pod nikakvim uvjetima, ne mogu uzburkatipovršinu tog jezera, niti potaknuti u nama bilo kakveosjećaje razdražljivosti, depresije ili sumnje. Moženam pomoći da svakog dana izdvojimo malo vremenaza razmišljanje o ljepoti mira i korisnosti smirenosti,te da shvatimo da ni brigom ni užurbanošću nećemopostići mnogo, već ćemo smirenim i tihim mislima idjelima postati mnogo efikasniji u svemu štopoduzimamo. Uskladiti svoje djelovanje u ovomživotu sa željama vlastite Duše i održati takvo stanjemira koje ni iskušenja ni nemiri u svijetu ne moguporemetiti zaista je veliko dostignuće te nam donosiMir koji nadilazi razum. Iako nam se na prvi pogledmože činiti da je ovo moguće samo u snovima,ustvari, ako smo strpljivi i ustrajni, to je nadohvatruke svima nama.

Ne traži se od svih nas da budemo sveci, mučeniciili znameniti ljudi. Većini nas su dodijeljene manjeupadljive uloge. No, od svih se nas očekuje daspoznamo radost i izazov života te da s veseljemispunimo određenu zadaću koju nam je dodijelilonaše Božansko.

Za one koji su bolesni, smiren um i usklađenost sDušom predstavljaju najveću pomoć u oporavku. Ubudućnosti će medicina i njega bolesnika obratiti

48

mnogo više pažnje razvoju toga kod svakogpacijenta, nego što to mi danas radimo. Danas, kadasmo sposobni procijeniti napredak u pojedinomslučaju isključivo materijalističkim znanstvenimmetodama, razmišljamo samo o čestom mjerenjutemperature i brojnim drugim postupcima, koji višeometaju nego što pomažu da se tijelo i um odmore umiru i relaksiraju, a što je ključno za oporavak. Nemasumnje da, kada bismo kod prvih znakova nekemanje ozbiljne bolesti, mogli izdvojiti nekoliko satipotpune relaksacije kako bismo bili usklađeni s našimVišim Ja, bolest bi nestala. U takvim trenucimatrebamo dovesti k sebi djelić te mirnoće, kao što jesimbolizirano dolaskom Krista na brod tijekom olujena Galilejskom jezeru, kada je naredio oluji: „Miruj,budi mirna.“

Naš pogled na život ovisi o povezanosti našeosobnosti s Dušom. Što je jača ta veza, to su većiravnoteža i mir, i to će jasnije sijati svjetlo Istine i toće jače biti zračenje sreće iz viših svjetova. To će nasčiniti čvrstima i neustrašivima pred poteškoćama iužasima ovog svijeta jer ćemo biti utemeljeni uVječnoj Istini Dobrote. Poznavanje Istine takođernam daje sigurnost da su svi događaji, koliko god setragičnima činili, samo privremena faza u razvojučovjeka, te da je čak i bolest sama po sebi korisna idjeluje prema određenim zakonitostima koje rade zanaše najviše dobro i potiču nas kontinuirano datežimo savršenstvu. One koji posjeduju ovo znanjenemoguće je poremetiti, rastužiti ili zastrašiti onimdogađajima koji za druge predstavljaju ogromanteret, te sva nesigurnost, strah i očaj za njih zauvijeknestaju. Ako možemo zadržati trajno zajedništvo snašom Dušom, našim Nebeskim Ocem, tada svijet zanas postaje mjesto radosti, gdje nas nikakvi štetniutjecaji ne mogu dotaknuti.

49

Nije nam dopušteno sagledati veličinu Božanskog unama, niti spoznati snagu naše sudbine iveličanstvene budućnosti koja je pred nama, jer, danam je to dopušteno život ne bi bio iskušenje i ne bizahtijevao od nas nikakav trud, te ne bismo moglivrednovati naša postignuća. Naša je vrlina štovećinom nismo svjesni ovih velikih stvari, a usprkostome imamo vjeru i hrabrost da živimo dobro isavladamo poteškoće ovozemaljskog života. Možemo,međutim, u zajedništvu s našim Višim Ja, održavati turavnotežu koja nam omogućava da nadvladamo sveovozemaljske prepreke i nastavimo koračati po tomputu koji će dovesti do ispunjenja naše sudbine, neobazirući se na utjecaje koji bi nas mogli skrenuti stog puta.

Sljedeći je korak da razvijemo individualnost ioslobodimo se svih ovozemaljskih utjecaja kakobismo mogli izvršavati naloge naše vlastite Duše tekako bismo, neometani okolnostima ili drugimljudima, mogli postati svoji vlastiti gospodari, kojisami upravljaju svojim brodom kroz nemirno moreživota, bez da ikada napustimo kormilo ispravnosti ibez da ikada prepustimo upravljanje brodom nekomdrugom. Moramo steći svoju slobodu apsolutno ipotpuno kako bi sve što radimo, svako našedjelovanje – i svaka naša misao – potjecali od nas,što nam omogućava da živimo i dajemo slobodno, nanaš vlastiti način, i isključivo na naš vlastiti način.

Naša najveća poteškoća na tom putu može bitipovezana s onima koji su nam najbliži u ovo vrijemekada su strah od usvojenih pravila ponašanja i lažniosjećaj dužnosti strašno razvijeni. No, mi moramopostati hrabriji, što je za većinu nas dovoljno da semožemo suočiti s naoko velikim stvarima u životu, nošto još nije dovoljno za naša intimnija iskušenja.Moramo objektivno razlučiti što je dobro, a što loše, i

50

djelovati bez straha u prisutnosti rođaka ili prijatelja.Koliko je veliki broj nas koji smo heroji u vanjskomsvijetu, a kukavice kod kuće! Koliko god suptilna bilasredstva koja nas sprečavaju da ispunimo našuSudbinu, poput lažne ljubavi i privrženosti ili lažnogosjećaja dužnosti, sve su to metode kojima nasporobljavaju i čine zatvorenicima tuđih želja iočekivanja, i sve ih moramo nemilosrdno ukloniti.Moramo slušati samo glas naše Duše, i samo taj glas,ako želimo ispuniti svoju dužnost i ako želimo da naspri tome ne ometaju oni koji su oko nas. Osobnost semora razviti do svojeg maksimuma i moramo naučitikoračati kroz život oslanjajući se samo na svojuvlastitu Dušu kao vodilju i pomoć, da zgrabimo svojuslobodu s obje ruke, i da krenemo u svijet kakobismo stekli svaku moguću česticu znanja i iskustva.

U isto vrijeme moramo paziti da i drugimadopustimo njihovu slobodu, da ne očekujemo ništaod drugih, već naprotiv, da uvijek budemo spremnipružiti ruku i povući druge prema gore u trenucimanjihovih poteškoća. Na taj način svaka osoba kojusretnemo u životu, bilo da je to naša majka,supružnik, dijete, stranac ili prijatelj, postaje našsuputnik, i svako od njih može biti na višoj ili nižojrazini duhovnog razvoja od nas. No, svi smo mičlanovi istog bratstva i dio velike zajednice na istomputovanju i s istim veličanstvenim ciljem na vidiku.

Moramo biti postojani u odluci da pobijedimo iodlučni da osvojimo vrh planine te ne smijemo žalitiniti na trenutak zbog onih trenutaka kada smo seposkliznuli na tom putu. Ni jedan veliki uspon nijepostignut bez pogrešaka i padova, i njih trebapromatrati kao iskustvo koje će nam pomoći da semanje spotičemo u budućnosti. Ne smijemo očajavatini na trenutak zbog prošlih pogrešaka. One su prošlei završene, a znanje koje smo na taj način stekli

51

pomoći će nam da izbjegnemo ponavljanje tihpogrešaka. Moramo čvrsto ići naprijed i dalje, bezžaljenja i bez osvrtanja, jer je prošlost, čak i prošlisat, iza nas, a veličanstvena budućnost sa svojomzasljepljujućom svjetlošću je pred nama. Svi strahovimoraju biti otklonjeni i oni nikada ne bi trebalipostojati u ljudskom umu; oni jedino mogu postojatikada izgubimo s vidika naše Božansko u nama. Tonam treba biti strano jer smo mi, kao Sinovi Tvorca iIskre Božanskog Života, nepobjedivi, neuništivi ineosvojivi. Bolest je naočigled okrutna jer predstavljakaznu za pogrešne misli i djela koja rezultirajuokrutnošću prema drugima. Otuda neophodnost da unašoj prirodi razvijemo ljubav i zajedništvo, kolikogod je to moguće, jer će to u budućnosti učinitinemogućim nastanak okrutnosti.

Razvoj ljubavi nas vodi do ostvarenja Jedinstva iistine da je svako od nas dio Jedne Velike Kreacije.

Uzrok svih naših problema je naše ja i otuđenost, ato nestaje čim Ljubav i svijest o velikom Jedinstvupostanu dio naše osobnosti. Svemir je Božja kreacija.Njegovim se nastankom Bog ponovo rađa. Nanjegovom je kraju sve razvijeniji Bog. Isto je i sčovjekom – njegovo tijelo predstavlja njegovoutjelovljenje, objektivnu manifestaciju njegoveunutrašnje prirode. On je odraz samog sebe,materijalizacija osobina njegove svijesti.

U našoj zapadnoj civilizaciji postoji veliki primjer –Kristovo veliko savršenstvo i njegova učenja trebajunas voditi. On djeluje za nas kao Posrednik izmeđunaše osobnosti i Duše. Njegova misija na zemlji jebila da nas nauči kako možemo postići usklađenost izajedništvo s našim Višim Ja, s Našim Ocem naNebesima, a samim time postići savršenstvo u skladus Voljom Velikog Tvorca svega.

52

To su nas također učili Buda i ostali veliki Učiteljikoji su dolazili na zemlju s vremena na vrijeme kakobi pokazali ljudima način na koji mogu postićisavršenstvo. Ne postoji prečica za čovječanstvo.Istina se mora prihvatiti i čovjek se mora ujediniti sbeskonačnom ljubavi svog Tvorca.

I tako, moja braćo i sestre, krenite premaveličanstvenom sjaju spoznaje Božanskog u vama, teozbiljno i ustrajno krenite raditi na tome da sepridružite Velikom Planu u kojem ste sretni i širitesreću, te se ujedinite s velikim Bijelim Bratstvom3 čijese postojanje sastoji od toga da se pokorava Božjimželjama i koje s velikom radošću služi svojoj mlađojbraći.

3 Vidi Predgovor, str. 4.

53

Za više informacija o dr. Bachu i njegovom radu…Za upute o samostalnom odabiru Bachovih esencija…Za preporuke knjiga…Za pomoć pri odabiru esencija…Za kontakt s educiranim praktičarima…Za edukaciju…Za besplatno preuzimanje dokumenata…Za interaktivni forum…Za mišljenja i komentare…Za biltene…Za poveznice prema informacijama na mnogimjezicima…

www.bachcentre.com