SVEUILITE U RIJECIFILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

PREDDIPLOMSKI STUDIJ HRVATSKOG JEZIKA I KNJIEVNOSTI

IVAN ARALICA: PSI U TRGOVITUSEMINARSKI RAD

Kolegij: Hrvatski povijesni i novopovijesni romanMentor: dr. sc. Sanja Tadi-okacStudentica: Ana Cink

Rijeka, svibnja 2015.SADRAJ

SAETAK1UVOD21.POVIJESNI I NOVOPOVIJESNI ROMAN32.IVAN ARALICA I NOVOPOVIJESNI ROMAN53.PSI U TRGOVITU73.1.(Novo)povijesnost u romanu i struktura iskaza83.2.Veze izmeu tekstovnih i izvantekstovnih struktura u romanu103.3.Odnos vlasti i pojedinca12ZAKLJUAK14POPIS LITERATURE15

SAETAK

Povijesni romani Ivana Aralice hrvatskoj su knjievnosti dali mnogo, osobito u kontekstu suvremenosti i odmicanja od starog, tradicionalnog naina pukog rekonstruiranja zbivanja. Kako bi se dokazala takva jednostavna tvrdnja, analiziralo se roman Psi u trgovitu jedno od ponajboljih ostvarenja knjievnika iz kninskog zalea u kojemu se pojavljuje lik ibenskog humanista Antuna Vrania, kao i vlastodrci u Osmanskom carstvu sinovi sultana Sulejmana II. Osvrnulo se i na odnos povijesne, referentne grae koju je koristio Aralica kao i njegove knjievno-umjetnike vjerodostojnosti u tom smislu.

Kljune rijei:psi u trgovitu, ivan aralica, novopovijesni roman, odnos povijesne i umjetnike grae, osmansko carstvo, vlast, tiranija

UVOD

Roman Psi u trgovitu (novo)povijesni je roman ija je radnja podijeljena u tri dijela i samo je djelomino povezana (kako prostorno, tako i vremenski) - u cjelini je povezivanje ostavio Aralica samom itatelju.U sredite djela postavljen je ibenski humanist Antun Vrani, odnosno njegov privatni (i osobito ljubavni ivot), a upravo e njegov lik biti zasluan za nain iznoenja fabule - kombinaciju moderne radnje i tradicionalnog pripovijedanja iz perspektive sveznajueg pripovjedaa (na koncu prvog dijela Vrani prestaje biti aktivnim predmetom radnje i seli u ulogu sveznajueg pripovjedaa).Rad je strukturiran na cjeline i podcjeline, gdje je to bilo nuno i mogue. Tri su glavne tematske cjeline, a posebna koncentracija jest na treem, sredinjem dijelu koji sadri analizu problematiziranog djela.U prvom dijelu rada bit e rijei o samom povijesnom romanu, odnosno razlici izmeu povijesnog i novopovijesnog romana te odmaku od enoinske koncepcije pisanja povijesnog romana iz 19. stoljea. Drugi se dio odnosi na posebnosti koje je Ivan Aralica unio u svoju povjesnost, nakratko se osvre i na samoga pisca, njegov lik i djelo te djelovanje u politikom ivotu (kao i prestanak istoga), to je bitno u njegovu kasnijem knjievnom stvaranju.Trea cjelina obuhvaa glavni dio rada i referira se na koritenje povijesne grae, knjievnoumjetniku vrijednost djela, odnos prema turskoj batini i turskim izvorima, vlasti i vlastodrcima te odnosu malog ovjeka u borbi s monima i diktatorima.U izradi ovog seminarskog rada koristili smo se strunom literaturom (knjige, internetski izvori, zbornici, lanci u strunim glasilima) te materijalima s predavanja.POVIJESNI I NOVOPOVIJESNI ROMAN

Tematski zaokret u hrvatskoj knjievnosti koji se zbio krajem 20. stoljea nije zaobiao ni anr povijesnog romana. Hrvatski knjievnici, ba kao i njihovi strani uzori, sve se vie okreu pisanju o povijesti i povijesnom pisanju, no pritom se odmiui od klasinog naina knjievnog rekonstruiranja povijesnih zbivanja.Kako je povijesni roman po svojoj strukturi mimetiki tip romaneskne prakse, trebao bi teiti razrjeenju, tumaenju i komentaru vie negoli brizi o formi iskaza. Modus pripovijedanja koji je hrvatskoj knjievnosti podario August enoa, a tie se didaktinog pogleda na povijest, polako nestaje, a javljaju se pomalo demoralizirajue misli o tome kako je povijest vrtlono i besmisleno kretanje koje pod sobom mrvi beznaajne junake te nije u stanju nikoga niemu poduiti: iskustvo ne koristi, a pamenje ne opameuje jer generacije uvijek moraju trpjeti isto nasilje.[footnoteRef:2] [2: Badurina, N. "Kraj povijesti i hrvatski novopovijesni roman", Slavica tergestina (1592-0291) 14 (2012), str. 16]

Prvi pravi novopovijesni roman u hrvatskoj knjievnosti koji je preuzeo takve postulate jest roman Vuci Milutina Cihlara Nehajeva objavljen 1928. godine, a u istu se reenicu moe svrstati i djelo Viktora Cara Emina Danuncijada nastalo neto kasnije, 1946. godine.Jedna od glavnih razlika izmeu istog povijesnog i novopovijesnog romana jest to se pisci povijesnih romana dosljedno dre teolokog vienja, odnosno koncepcije povijesti. Novopovijesni se pisci koncentriraju na isticanje utjecaja povijesti na ovjeka, individuu, a manje je i knjievnih poigravanja i ironije.Osnovna razlika izmeu povijesnog i novopovijesnog romana jest injenica to se novopovijesni hrvatski roman vie ne bavi rekonstrukcijom povijesti, on niti ne moe opstati na paradigmi historizacije fikcije/fikcionalizacije, kao ni na nieovskom teorijskom porkiu te paradigme.[footnoteRef:3] [3: Milanja, C. "Novopovijesni roman" u: Hrvatski roman 1945-1990, Hernes izdavatvo, Zagreb, 1996, str. 107]

Detaljnije o odnosu povijesti i novopovijesnog romana pie Natka Badurina: "Novopovijesni se roman u kritici definira kao cikliko poimanje povijesti, promijenjeni status teme koja vie nije od nacionalne vanosti te tip slabog, deheroiziranog junaka. Kljuno je u odnosu novopovijesnog romana prema povijesti ono to je zapadna misao dobila s jezinim obratom u historiografiji, a iju je primjenu na romanesknu prozu Linda Hutcheon nazvala historiografskom metafikcijom." [footnoteRef:4] [4: Badurina, N. Kraj povijesti i hrvatski novopovijesni roman, Slavica tergestina (1592-0291) 14 (2012), str. 16-17]

Novopovijesni romani proeti su, dakle, pripovijedanjem o nekom traumatinom dogaaju (traumatina povijest), ali im - kako istie Natka Badurina nedostaje postmodernistika ironija. Prvi hrvatski novopovijesni romani vidljivo se udaljavaju od monumentalistike paradigme jer shvaaju kako se povijest i njezin smisao ne moe interpretirati rekonstruiranjem same sebe, a reprezentativne linosti dotada idealizirane do apsolutizacije vie nisu u stanju ispriati onu drugu stranu povijesti - onu obinog ovjeka."[footnoteRef:5] [5: Milanja, C. Novopovijesni roman u: Hrvatski roman 1945-1990, Zagreb, Hernes izdavatvo, 1996, str. 105-108]

IVAN ARALICA I NOVOPOVIJESNI ROMAN

Ivan Aralica roen je u Promini 10. listopada 1930, no u malom mjestacu kraj Knina zavrio je tek osnovnokolsko obrazovanje. Put ga je dalje vodio do Drnia, u kojem je pohaao srednju kolu, a potom najzad i do Knina u kojemu je zavrio Uiteljsku kolu.U hrvatskoj prijestolnici dodatno je upisao Filozofski fakultet (jugoslavistika), diplomirao je 1961, a jedno vrijeme privreivao je kao uitelj, kasnije i ravnatelj Pedagoke gimnazije i Uiteljske kole.Araliina javna pojavljivanja i drutvena eksponiranost doli su svom kraju nakon Hrvatskog proljea u kojemu je bio izravno involviran te zbog toga morao odstupiti s dotadanjih funkcija i konano se potpuno povui iz javnog ivota Hrvatske. Zato je to bilo kljuno za njegov daljnji (kvalitetan) knjievni angaman pojanjava Velimir Viskovi:U redu, i pisac ima pravo postati politiar, ali mora znati da ukljuivanjem u tehnologiju politike vladavine gubi moralnu intaktnost, on postaje dionikom aparata vlasti, dijeli sudbinu tog aparata, postaje sukrivcem i za njegove pogreke. Ta izravna ukljuenost u politiku piscu koji pretendira na to da bude 'svijest' svog naroda (a to je Aralica oduvijek elio biti) oduzima mogunost da bude izdignut ponad konkretnih, pragmatinih politikih sukoba, da se pojavi kao moralni arbitar.[footnoteRef:6] [6: Viskovi, V. Umijee pripovijedanja ogledi o hrvatskoj prozi, Znanje, Zagreb, 2000, str. 78.]

Mnogo kasnije pokuat e ponovno ui u politiku (zbilo se to poetkom 1990-ih), no nakon kratkotrajne epizode u ulozi saborskog zastupnika i potpredsjednika upanijskog doma Sabora 2000. obznanjuje definitivno odustajanje od bilo kakve politike i ine karijere.Aralica je upravo romanom Psi u trgovitu napokon izaao iz anonimnosti, ili - moe se kazati - uskog, elitnog kruga itatelja te se predstavio irem auditoriju. Novopovijesni roman, nakon razdoblja u kojem se vie posvetio analiziranju socijalnih problema (socijalno angairana proza) postao je njegov kredo i forma u kojoj se bez premca najbolje snaao.Iz romana u roman, zavidnom pripovjednom imaginacijom, Aralica prati povijesna iskuenja hrvatskog ivlja u dalmatinskom zaleu i njegovu krvavu borbu za golo preivljavanje. Uz pomo autentine grae, vjeto mijeajui velike i male dogaaje, Aralica pomno rekonstruira turbulentnu drutveno-povijesnu pozornicu i razotkriva njezine znane i neznane silnice. Aralica odabire povijesne dogaaje i situacije kakve nose potencijal arhetipskog, a rezultat je epska sinteza o jednom kraju, njegovim ljudima i njihovim identifikacijskim znamenjima - kulturi, jeziku, moralu, mentalitetu, narodnim obiajima i ritualima."[footnoteRef:7] [7: Risojevi, R. Romanom protiv mrnje, u: Aralica u oima knjievne kritike: ogledi i recenzije pojedinih knjiga, II. knjiga, Zagreb, Znanje, 2006, str. 18-19]

Araliini suvremenici koji su takoer pisali novopovijesne romane jesu prvenstveno Nedjeljko Fabrio, a zatim i Ivica Supek te Ivica Ivanec. Svi su oni isticali neuvjerljivost stvarne povijesne grae, njezinu varljivost premjetajui fokus na male prie iz ivota obinih ljudi te piui o nainu na koji su povijesna zbivanja utjecala upravo na njihovo ivljenje.Ako je za autore nae tradicionalne historiografske fikcije od enoe do Nehajeva vrijedila Scottova paradigma utemeljena na teolokoj koncepciji povijesti i na vjeri u smislenost povijesnih zbivanja, sada se povijest openito promatra u negativnom svjetlu, kao izvor stradanja i nesree.[footnoteRef:8] [8: Nemec, K. "Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000. godine", kolska knjiga, Zagreb, 2003, str. 263]

Konkretno ostvarenje koje je analizirano u ovom seminarskom uratku Psi u trgovitu zadrava koncepciju preuzimanja biografije, odnosno autentine povijesne osobe, ali istom se uspijeva odmaknuti od tek vjerne rekonstrukcije povijesti i ivotnog puta te osobe i progovara o stvarnim, goruim - suvremenim problemima: dileme koje raspinju njegove likove suvremene su i svevremene, pie Velimir Viskovi u djelu Araliin povratak suvremenosti.

PSI U TRGOVITU

Roman Psi u trgovitu nastao je u najzrelijem pievu razdoblju i odlikuje se nunou pozornog iitavanja te odmakom od uobiajenog naina itanja knjievnoga djela, ba kao to je sam autor na jedan posve drukiji nain uope pristupio iznoenju dokumentaristike grae.Aralica je svoja povijesna djela pisao s namjerom da bude svijest (i savjest) nacije, da ju uputi na pravi put ili na bilo koji drugi nain sudjeluje, odnosno utjee na povijest svog naroda.Psi u trgovitu njegov je praktiki prvi roman sa svim novopovijesnim elementima, a ujedno - meu populacijom knjievnih kritiara - i najcjenjeniji - a glavna je njegova odlika spajanje tradicionalnog naina pripovijedanja (perspektiva sveznajueg pripovjedaa) s moderno ureenom kompozicijom u kojoj veliku ulogu igra sam itatelj.Epizode nemaju vrstu nit, a roman je podijeljen u tri dijela koja su i vremenski odijeljena. Radi se, dakle, o prostorno povezanim tokovima fabule. Aralica svoju poemu o vlasti gradi na krajnje neobian nain - isprepliu se prie o humanistu Antunu Vraniu i sinovima Sulejmana Velianstvenog Mustafi i Dihangiru, kombinira stvarne povijesne injenice i pseudofakte pa bi se njegova proza u ovom sluaju mogla okarakterizirati i pseudodokumentaristikom.Manirom vjeta kroniste i hladnoom kirurga on stvara organizam vlasti i pokazuje njegovu anatomiju, kao one vanvremene modele ivota, u kojima povijest samo ponavlja svoje prie. Milenijsko i tragino gnuanje Misli i Sile, razbora i noa, snova i ome, uvijek ima isti kraj, ali nastavlja trajati u prii, da bi se ponovilo na nekoj okuci povijesti, kad dozriju novi zanesenjaci i kad snovi jo jednom povjeruju u vlastito ozbiljenje.[footnoteRef:9] [9: Tenera, V. Preivljuje dobro pisanje, Znanje, Zagreb, 1995, str. 203.]

Jedno od kljunih ostvarenja koje je Aralica ponudio s djelom Psi u trgovitu jest mogunost da itatelj sam povee razliite dijelove prie u jednu smislenu cjelinu. U Araliinu romanu politiki je sustav nadreen pojedincu, vlast je ona koja ima mo, a ovjek se - ako eli preivjeti - mora tomu podrediti. Upravo je takva postavka, u prvom redu, i dovela Ivana Aralicu u sam vrh suvremene hrvatske knjievnosti.Jedan pisac, s dosad marginalnim odjecima i znaenjem, napisao je djelo s kojim e kritika morati najozbiljnije raunati. U trenucima stanovite romaneskne leernosti i otkrivanja svakodnevice, Aralica je nahrupio s romanom kojega sonda dopire u mrane slojeve geologije vlasti i nasilja, pisan znalaki i zrelo, s kompleksnom strukturom. U stanovitom smislu time se uspotavlja ravnotea u naem novijem romanu, sada i s ozbiljnijim traenjima od pomalo razmaenih itatelja. To je djelo koje ni sa im, premda sline metode, ne zaostaje za Kiovom 'Grobnicom'..., dok ostale sline projekte znatno nadvisuje.[footnoteRef:10] [10: Tenera, V. Preivljuje dobro pisanje, Znanje, Zagreb, 1995, str. 204.]

1.1. (Novo)povijesnost u romanu i struktura iskaza

Najbolji dokaz odmaka od enoine koncepcije romana nastale tijekom druge polovice 19. stoljea jest injenica to se likovi iz prvog dijela romana (osim vezira Mehmeda) ne pojavljuju u drugim dijelovima, a i sama radnja seli u povijest, i to ak pola stoljea.Aralica je Pse u trgovitu zamislio kao triptih, odnosio podijelio u tri cjeline - Nekamo mora, Ma samosjek i Koa za bubanj koje su vremenski (a veim dijelom i prostorno - moglo bi se spomenuti primjerice tek povezanost s Vranievim putem u Carigrad) odijeljene.Osobito je zanimljiva forma prvoga dijela Nekamo mora, jer se autor odluuje koristiti stvarnim povijesnim likom, humanistom Antunom Vraniem. Aralica je ispriao dio njegova ivotna puta u epistolarnoj formi, odnosno kombinaciji pripovijedanja i pisama. Opisano je njegovo djetinjstvo, obrazovanje, povijest njegove obitelji Nalazimo nadalje i detaljnije opise njegova erotskog ivota (unato injenici to je bio - crkveni dostojanstvenik), konaan odlazak iz ibenika, burnu vezu s padovskom plemkinjom Magdalenom Milaverski i neeljenim djetetom za koje je kasnije morao plaati povee alimentacije...Jedina (vremenska) poveznica izmeu prvog dijela i ostatka romana jest Vraniev odlazak u Carigrad i susret s Mehmed-paom Sokoloviem, to ujedno oznaava i novi geografski okvir radnje - fabula se koncentrira na likove koji diktiraju politika zbivanja u tadanjem vrhu Osmanskog carstva.Moda i najvie Aralica se u Vranievu ivotu koncentrira na njegov ljubavni ivot, a vidljivo je kako i sam knjievnik o njemu ima stajalite da je tek povrni udvara i ljubavnik, a ne samo obian smrtnik koji prijee mjeru u trenutku kad se zaljubi (a djeva je bilo - Magdalena, Urula, Izabela...)Aralici je pritom vanije, dotiui se stvarne povijesne teme, izraditi psiholoki profil svoga lika negoli se bazirati na injenice i prianje prie - to e osobito doi do izraaja u njegovim kasnijim ostvarenjima, trilogiji (kasnije i tetralogiji) o obitelji Grabovac - Putu bez sna i Duama robova te Asmodejevu alu.Antun Vrani na neki nain postaje piev alter ego i imaginarni, sveznajui pripovjeda (na kraju prvog dijela Vrani prestaje igrati glavnu ulogu i preuzima zadatak pripovijedanja nastavka romana), a bitno je u tom kontekstu istaknuti njegova dva sna o kojima govori u pismima.U prvom snu sanjao je dvije karavane, to u alegorijskom smislu treba predstavljati problem pripadnosti odreenom narodu. Vrania stalno prati strah da za njega nee biti mjesta u prvoj karavani, a ni druga mu nije suena - odnosno, nee ga primiti jer nitko ne voli pribjegle. U drugom snu javljaju se pak opasnosti koje svakodnevno vrebaju ovjeka, ali i shvaanje ivota kao velike sree i milosra.Sam naslov romana Psi u trgoviut svojevrsna je metafora moi i politike - vlasti koja malo po malo unitava svoje podanike, ali i one koji njima vladaju (tko se maa laa...). ivot je podreen politikom reimu, a ljudi su postali dehumanizirani, ime Aralica aludira na totalitarizam, pa vjerojatno i sam koncept Jugoslavije.

1.2. Veze izmeu tekstovnih i izvantekstovnih struktura u romanu

Budui da je roman Psi u trgovitu kompleksno djelo koje kako se ve napomenulo mora iitavati na drukiji nain nego to bismo to uinili s kojim drugim slinim romanom valja progovoriti o osnovnom postupku koji Aralica koristi, odnosno preciznije - odrediti odnos izmeu umjetnikog djela s jedne strane i materijala koji je posluio kao podloga za njegovo stvaranje.Araliino djelo zadire u stvarne linosti i povijesnu grau, poziva se na autentine izvore (kronike, ljetopise, pisma) te ih preuzima ili djelomino ili u cjelini. No, pritom uspijeva uiniti svoje djelo istinskim umjetnikim ostvarenjem, a ne kakvom znanstvenom istinom koja bi se mogla iz toga izvui s obzirom na to da se radi o povijesnim injenicama.Aralica se nije libio prepisivati, odnosno koristiti faktografske podatke pojedinih znanstvenika i drugih koji su pisali o Antunu Vraniu. Pitanje koje se namee jest s kojom svrhom i namjerom je, na vie mjesta u romanu, upotrebljavao takav modus operandi?Ako je romaneskni junak povijesna linost, nema nita razumljivije od injenice da se pjesnik poslui i autentinim podacima o ivotu te linosti, i to stilom bliskim biografskom, znanstvenom ili kojem drugom prikladnom, te ih interpretira u skladu s novostvorenim svijetom knjievnoga teksta. Dostupne za laku provjeru, pisac nudi te injenice (i) kao zalog za itateljevo povjerenje u sve ono to e dalje graditi i plesti oko tih tokica koje se smatraju zajednikom, opom svojinom; prepoznajui njih kao istinite i vjerodostojne, italac e kao takvo prepoznati i autorovo vienje lika kojima se bavi.[footnoteRef:11] [11: Primorac, S. Prozor u prozu, Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb, 2005., str. 13.]

Kompletan Araliin roman bavi se zapravo jednom, vjenom temom: odnosom vlasti i pojedinca, odnosno malog ovjeka i tiranina. No, Psi u trgovitu u svojoj su strukturi i odnosu prema drugim (slinim) knjievnim ostvarenjima mnogo kompleksnije djelo no to bi se to na prvi pogleda dalo zakljuiti. Roman je slojevitiji i mnogoznaniji, Aralica se ne libi doticati iskrenih ljudskih osjeaja, njihovih kretanja i aktivnosti u drutvu. Mnogi kritiari knjievnosti istiu kako je takvo to uspjelo tek Mei Selimoviu (Dervi i smrt) i Ivi Andriu.Aralica je pisac koji od poetka proistjee iz domae tradicije pripovijedanja; svoju pripovjedaku tehniku on je uio prije svega od Ive Andria kad su posrijedi povijesni romani, a u prozi sa suvremenom tematikom (osobito u ranim Araliinim djelima) oiti su utjecaji i Desniinih pripovjedaka, osobito u psihoportretiranju likova. Naravno, to ne znai da je Aralica njihov puki oponaatelj (uostalom, znao je odabrati i dobre uitelje); u svoj pripovjedaki prosede Aralica je doista znao utisnuti i snaan ig osobenosti.[footnoteRef:12] [12: Viskovi, V. Umijee pripovijedanja ogledi o hrvatskoj prozi, Znanje, Zagreb, 2000, str. 76.]

Drugi, turski dio romana djeluje tako na neki nain kao mozaik ljudskih sudbina u nemilosrdnom politikom rvnju rvnju vlasti koja ne pree ni pred im i u kojoj se stalno mora budnim okom paziti, strepjeti i boriti se za ivot i ivljenje ivotom dostojnim ovjeka.U svijetu 'zavezanih jezika i ukopljenih mozgova' kako kae jedan junak romana, gdje vlada jasna hijerarhija, a nitko nije siguran, gdje i car caruje samo dotle dok ga netko ne smakne, kao jedina konstanta javlja se monstruozna mainerija smrti. Ni jedan ulog: ni hrabrost, ni lukavost, ni dodvoravanje, ni poniznost, ni vjernost nita to je ljudsko ne moe nadjaati ili nadmudriti tu maineriju. U njezinoj slubi stoji golem profesionalni policijski aparat koji pribavlja rtve, od kojih ni jedna ne moe biti neduna, pogotovo nakon primjene njezinih metoda; na stalnoj su joj usluzi brojni amateri koji se uspinju drutvenom ljestvicom, ili koji ele ouvati steeni status.1.3. Odnos vlasti i pojedinca

U turskom dijelu romana Aralica je portretirao tada najmonije ljude u Otomanskom carstvu, a kao i u dijelu o Antunu Vraniu - kako bi pojaao knjievnoumjetniki (naspram povijesnog) dojma ponovno se vie koncentrira na ljubavne zgode i nezgode, tj. pripovijesti o Sulrjmanovim enama, spletkama i slino.Pisac se, u smislu biografskog koritenja podataka, ne koristi povjesniarskim hvalospjevima Sulejmanu II i njegovim pristaama te uljepanim pridjevima u opisivanju njihovih karaktera i pothvata, ve ih prikazuje kao okrutne silnike od kojih strahuju svi koji ih okruuju (dok su s druge strane 'poznati' kao dravnici, veliki vojskovoe i zakonodavci).Aralica je ve prije u nekim svojim priama pokazao da je prouavao turske izvore. S ovim pak romanom on je dokazao da izvrsno poznaje esnaesto stoljee kad su razni carevi i kraljevi slali u Carigrad poklonstvene deputacije te molili za mir, Aralica vjerojatno ne poznaje Kuran i muslimanske vjerske obrede kao npr. Mea Selimovi, ali nam on, na osnovi dokumenata i vlastite mate, crta ono doba kad se turska mo popela do svog vrhunca. On nam ipak radije pokazuje onu drugu stranu medalje jer su se naime sultani i njihovi veziri na Porti klali izmeu sebe kao pomahnitali psi.[footnoteRef:13] [13: Kadi, A. "Ivan Aralica o humanistu Antunu Vraniu - u romanu Psi u trgovitu (1979), Dani Hvarskoga kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, Vol.18 No.1 Travanj 1992, str. 238.]

Aralica nije, dakle, realistini pisac - njega u svakom trenutku opsjeda psiholoka karakterizacija likova, njegovo je djelo sadrano vrlo osebujno i originalno, i to ne samo zbog specifinog jezika dalmatinskog zalea. Pie jasno, bez metafora, pretjeranih monologa i digresija te apstrakcija, a njegove su usporedbe posuene iz stvarnog svijeta koji nas okruuje. On ne pria radi samog prianja nego da pokae kako je ovjek sloeno bie i kako vlast izjeda moralnu sadrinu pojedinca te obino vea riba jede manju. Aralica ne osuuje svoje protagoniste, pa ni kad su ogrezli u zloinu i krvi. On ih nastoji razumjeti i onda pokazati zato su postupili na ovaj, a ne na onaj nain koji bi nam izgledao etiniji i prihvatljiviji. On puta paljivom itaocu da sam pravi zakljuke i moda neto naui.[footnoteRef:14] [14: ibid]

Aralica kroz svoje likove pita kako je mogue da se takve diktature, toliko dugo, uope mogu odrati? Kakav utjecaj na sve to moe imati mali, obian ovjek? Gdje je u on u takvoj konstelaciji snaga? itajui Aralicu, lako se uvjeravamo da su ve nakon pada Sigeta (1566), u otomansko stablo uli crvi koji e ga jednog dana rastoiti. Da se diktature srue, moraju nadoi snani vihori. Dok se Vrani etao Stambolom ili mjesecima strpljivo ekao da ga monici prime, pitao se kako je mogue da se odri ta ustanova bezakonja i nasilja.[footnoteRef:15] [15: ibid]

ZAKLJUAK

Ivan Aralica kroz sve svoje povijesne romane praktiki pria priu o malom ovjeku u borbi protiv povijesti, odnosno onih koji povijest - piu: vlastodraca-tiranina.No, pisac napominje kako ak i veliki i moni vlast imaju i njome se obilato koriste tek dok netko ne primijeni silu nad njima - tako je mala razlika izmeu vrha i dna, ivota i smrti, lagodnosti i borbe za golo preivaljvanje.U romanu Psi u trgovitu Aralica vjeto, specifinim jezikom konstruira priu temeljenu na stvarnim povijesnim injenicama, no toliko ju vjeto iznosi da - kad ne bismo bili upoznati s povijeu - moemo ak i pomisliti da je sve zapravo tek jednostavna Araliina imaginacija.Epizode u njegovu romanu nemaju vrstu povezanost, a na itatelju je da ih pokua, ako to eli ili smatra da je potrebno, povee. Ono to, ipak, Aralicu izdvaja iz mase knjievnika koji su stvarali novopovijesne romane jest njegova potreba za psiholokom karakterizacijom svojih likova, a ne pukim faktografskim pisanjem o povijesti i ljudima zagrezlima u toj povijesti.Psi u trgovitu roman je koji se dotie one vjene, neprolazne teme koja traje i trajat e stoljeima - vlau s jedne strane i pojedincem koji s tom vlau mora ivjeti u nekakvom suivotu. No, istinska vrijednost Araliina ostvarenja najzad ipak lei u tome to se ne radi samo o pukim faktografskim opisima i iznoenjem povijesnih injenica, ve se o povijesti saznaje na knjievnoumjetniki lijep nain, sadrajan, kompleksan te jezino i stilski dotjeran.

POPIS LITERATURE

1. Badurina, N. Kraj povijesti i hrvatski novopovijesni roman, Slavica tergestina (1592-0291) 14 (2012)2. Beni, . i Falievac, D. ovjek, prostor, vrijeme - knjievnoantropoloke studije iz hrvatske knjievnosti, Disput, Zagreb, 2006.3. Kadi, A. Ivan Aralica o humanistu Antunu Vraniu - u romanu Psi u trgovitu (1979), Dani Hvarskoga kazalita. Graa i rasprave o hrvatskoj knjievnosti i kazalitu, Vol.18 No.1 Travanj 1992.4. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije: Kreimir Nemec, Zagreb, kolska knjiga, 2000. g.5. Milanja, Cvjetko. Novopovijesni roman u: Hrvatski roman 1945-1990, Hernes izdavatvo, Zagreb, 19966. Mihanovi-Salopek, H. Aralica u oima knjievne kritike, ogledi i recenzije pojedinih knjiga, Znanje, Zagreb, 2006.7. Nemec, K. Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000. godine, kolska knjiga, Zagreb, 2003.8. Primorac, Strahimir. Prozor u prozu, Drutvo hrvatskih knjievnika, Zagreb, 2005.9. Risojevi, Ranko. Romanom protiv mrnje, u: Aralica u oima knjievne kritike: ogledi i recenzije pojedinih knjiga, II. knjiga, Zagreb, Znanje, 2006.10. Tenera, V. Preivljuje dobro pisanje, Znanje, Zagreb, 1999.11. Viskovi, V. Umijee pripovijedanja ogledi o hrvatskoj prozi, Znanje, Zagreb, 2000.2