3

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

©ISSN 0537 6645

Nakladnički savjet Novog informatora predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

– prema Konačnom prijedlogu Zakona o javnoj nabavi –

BROJ 6431

na stranicamaNastavak na 2. stranici

ZAGREB, 15. 8. 2016.

VESNA JURASOVIĆ, dipl. iur., ovlašteni predavač u sustavu javne nabave

VESNA JURASOVIĆ, dipl. iur.

9. MALE STRANICE INFORMATORA – RADNO PRAVO: Nezakonito pribavljeni dokazi u parničnom postupku kao posljedica povrede prava na privatnost radnika mr. sc. Iris Gović Penić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu15. OBVEZNO PRAVO: Nemogućnost personalne zakonske subrogacije na posrednog oštećenika odvjetnik Damir Jelušić, dipl. iur.16. UPRAVNO PRAVO: Produživanje važenja Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.18. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

3. TRADITIO IURIDICA, br. 405, prof. dr. sc. Marko Petrak

4. SUDSKA PRAKSA

6. JAVNA NABAVA: Poslovna tajna u sustavu javne nabave Ančica Jonjić, dipl. iur.

8 . CARINE: Elektroničke carine Europske unije Preveo i prilagodio: prof. dr. sc. Nikola Mijatović, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

1. Uvodne napomeneMinistarstvo gospodarstva, Uprava

za sustav javne nabave, pripremila je Nacrt novoga Zakona o javnoj nabavi i uputila u javnu raspravu 28. travnja 2016. Nacrt je bio objavljen na Središ-njem državnom portalu »e-Savjetova-nja« do 13. svibnja 2016. Radi ispunjenja obveze implementacije novih Direktiva iz područja javne nabave, Vlada Repu-blike Hrvatske na sjednici održanoj 8. lipnja 2016. prihvatila je Prijedlog Zako-na o javnoj nabavi s Konačnim prijedlo-gom Zakona (u nastavku teksta: Zakon). Predlagatelj je zatražio donošenje Zako-na po hitnom postupku, jer je osigura-nje usklađenosti nacionalnih pravila o javnoj nabavi s novim Direktivama izni-mno važno. Postupci javne nabave su stručni i složeni, a cilj je odredbi novih Direktiva povećanje transparentnosti i smanjenje administrativnog optereće-nja korištenjem elektroničkih sredsta-va komunikacije i ESPD-a. Ponude se odabiru isključivo na temelju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, a Za-kon se primjenjuje i unutar provedbe projekata koji se fi nanciraju iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova.

2. Sadržaj ZakonaZakon će sadržavati 452 članaka, pa

se na prvi pogled čini puno opsežnijim

Na sjednici Vlade Republike Hrvatske, održanoj 8. lipnja 2016., prihvaćen je Konačni prijedlog Zakona o javnoj nabavi upućen u proceduru u Hrvatskom saboru.No, zbog mnogih okolnosti, usvajanje toga Zakona očekuje se tek nakon provođenja prijevremenih parlamentarnih izbora 11. rujna 2016.Stoga, autorica u ovom članku piše de lege ferenda o bitnim odrednicama Konačnog prijedloga Zakona o javnoj nabavi, čije se usvajanje očekuje u jesen 2016. godine.

od važećega Zakona o javnoj nabavi, a koncipiran je u sedam (VII.) dijelova:

I. Osnovne odredbe, članci 1.-84.II. Sklapanje ugovora o JN za javne

naručitelje, članci 85.-334.III. Sklapanje ugovora o JN za sek-

torske naručitelje, članci 335.-397.IV. Pravna zaštita, članci 398.-435.V. Politika javne nabave, članci

436.-442.VI. Prekršajne odredbe, članak 443.VII. Prijelazne i završne odredbe,

članci 444.-452.i 10 priloga.1

Nacionalni fi nancijski pragovi za pri-mjenu Zakona prema članku 12. st. 1. nisu izmijenjeni.2

Uvodi se novi pojam u članku 15. Zakona, »jednostavna nabava«, što je nabava do vrijednosti pragova iz član-ka 12. Zakona. Pravila, uvjete i postup-ke jednostavne nabave propisuje na-ručitelj općim aktom uzimajući u obzir načela javne nabave te mogućnost pri-mjene elektroničkih sredstava komuni-kacije. Novost je obveza naručitelja da opći akt objavi na internetskim strani-cama ili na drugi način učini dostupnim javnosti.

Izuzeća od primjene Zakona detalj-no su uređena člancima 29.-32., a pot-puno nova izuzeća su sljedeća:

- usluge pravnog zastupanja strana-ka od odvjetnika u arbitraži ili mirenju u državi članici, trećoj zemlji ili pred in-stancijom međunarodne arbitraže ili in-stancijom za mirenje ili u postupku pred sudovima, tribunalima ili tijelima javne vlasti u državi članici ili trećoj zemlji ili

1 Prilozi, uz Zakon, su: 1. Prilog I. Popis tijela središnje države 2. Prilog II. Popis djelatnosti u graditeljstvu 3. Prilog III. Popis vojne opreme (A) i popis proizvo-

da koje nabavljaju javni naručitelji u području obra-ne (B)

4. Prilog IV. Zahtjevi vezani uz alate i uređaje za elek-troničko zaprimanje ponuda, zahtjeva za sudjelova-nje, zahtjeva za kvalifi kaciju te planova i projekata u projektnim natječajima

5. Prilog V. Sadržaj obavijesti javne nabave 6. Prilog VI. Sadržaj dokumentacije o nabavi u vezi s

elektroničkom dražbom 7. Prilog VII. Tehničke specifi kacije 8. Prilog VIII. Obilježja objava 9. Prilog IX. Sadržaj poziva na dostavu ponude, na

sudjelovanje u dijalogu ili na potvrdu interesa spo-sobnim natjecateljima

10. Prilog X. Društvene i druge posebne usluge.

2 Zakon se ne primjenjuje na nabavu: a. robe i usluga te provedbu projektnih natječaja

procijenjene vrijednosti manje od 200.000,00 kuna b. radova procijenjene vrijednosti manje od

500.000,00 kuna. Međutim, na nabavu u diplomat-skim misijama i konzularnim uredima Republike Hrvatske u inozemstvu, došlo je do korekcije pragova Zakona, te se ne primjenjuje na nabavu:

a. robe i usluga te provedbu projektnih natječaja procijenjene vrijednosti manje od 950.000,00 kuna

b. radova procijenjene vrijednosti manje od 4.000.000,00 kuna.

Najvažnije novineNajvažnije novine u javnoj nabavi u javnoj nabavi

2 15. 8. 2016.br. 6431

Najvažnije novine u javnoj nabavi

pred međunarodnim sudovima, tribu-nalima ili institucijama

- usluge pravnog savjetovanja koje odvjetnik pruža tijekom pripreme na-vedenih postupaka

- usluge ovjeravanja i potvrđivanja dokumenata koje pružaju javni biljež-nici te

- zajmovi i krediti.Člancima 33.-35. Zakona propisani

su uvjeti za ugovore između subjekata u javnom sektoru (IN-house ugovo-ri). Tako se Zakon neće primjenjivati na ugovore o javnoj nabavi koje javni naručitelj dodjeljuje drugoj pravnoj osobi:

1. ako nad tom pravnom osobom javni naručitelj samostalno ili zajedno s drugim javnim naručiteljima obavlja kontrolu sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama

2. ako pravna osoba pod kontrolom obavlja više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanju zadataka koje joj je povjerio jedan ili više javnih naručitelja koji nad njome provode kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad ko-jima jedan ili više tih javnih naručitelja provode kontrolu i

3. ako nema izravnog udjela privat-nog kapitala u pravnoj osobi pod kon-trolom, osim sudjelovanja privatnog kapitala koje je obvezno na temelju odredbi posebnoga zakona, u skla-du s ugovorima, a koji nema značajke kontroliranja i blokiranja i koji bitno ne utječe na tu pravnu osobu.

3. Rokovi i vrste postupakaZakon sadržava odredbe o raču-

nanju rokova u člancima 56.-58. Roko-vi se određuju na sate, dane, mjesece i godine, a sat, odnosno dan u kojemu je nastupio događaj ili je poduzeta radnja ne uračunava se u taj rok, već se poče-tak roka računa od prvoga sljedećeg sata, odnosno dana.

Zakon propisuje sljedeće vrste po-stupaka javne nabave za javne naru-čitelje:

1. otvoreni postupak2. ograničeni postupak3. natjecateljski postupak uz pre-

govore4. natjecateljski dijalog5. partnerstvo za inovacije6. pregovarački postupak bez pret-

hodne objave poziva na nadmetanje,te za sektorske naručitelje:1. otvoreni postupak2. ograničeni postupak3. pregovarački postupak s pret-

hodnom objavom poziva na nadmeta-nje

4. natjecateljski dijalog

5. partnerstvo za inovacije6. pregovarački postupak bez pret-

hodne objave poziva na nadmetanje.Novi postupci javne nabave su slje-

deći:- natjecateljski postupak uz pre-

govore koji se može koristiti za nabavu radova, robe ili usluga:

1. ako se potrebama javnog naruči-telja ne može udovoljiti bez prilagodbe lako dostupnih rješenja, ili

2. ako uključuju projektiranje ili inovativna rješenja, ili

3. ako se ugovor ne može dodijeliti bez prethodnih pregovora zbog speci-fi čnih okolnosti koje se odnose na pri-rodu, složenost ili na pravne i fi nancij-ske uvjete ili s njima povezanih rizika, ili

4. ako javni naručitelj ne može s dovoljnom preciznošću utvrditi teh-ničke specifi kacije s obzirom na norme, Europsku tehničku ocjenu, zajedničku tehničku specifi kaciju ili tehničku refe-renciju u smislu točaka 2.-5. Priloga VII. Zakona, ili

5. ako su u prethodno provedenom otvorenom ili ograničenom postupku sve ponude bile nepravilne ili nepri-hvatljive, te

- ako partnerstvo za inovacije teži razvoju inovativne robe, usluga ili radova i njihovoj naknadnoj nabavi, pod uvjetom da su u skladu s razinama izvedbe i maksimalnim troškovima do-govorenima između javnog naručitelja i sudionika. U partnerstvu za inovacije obvezno se objavljuje poziv na nadme-tanje, te u dokumentaciji o nabavi javni naručitelj određuje potrebe za inova-tivnom robom, uslugom ili radovima i navodi koji elementi iz opisa čine mini-malne zahtjeve koje sve ponude treba-ju zadovoljiti.

Defi nirane su tehnike i instrumen-ti za elektroničku i zbirnu nabavu: okvirni sporazum, dinamički sustav na-bave, elektronička dražba i elektronički katalog.

4. Okvirni sporazumKod okvirnoga sporazuma je

novo to što se pod točno određenim uvjetima može sklopiti i nakon pro-vedenoga pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave. Smije se sklopiti na rok dulji od četiri godine, bez obzira na broj gospodar-skih subjekata s kojima se sklapa, osim u iznimnim, objektivno opravdanim slučajevima vezanim uz predmet naba-ve koje javni naručitelj mora obrazloži-ti. Ugovor na temelju okvirnoga spora-zuma mora se sklopiti prije isteka roka na koji je sklopljen okvirni sporazum, ali trajanje pojedinog ugovora može biti kraće ili dulje od trajanja okvirnoga sporazuma, ali ne dulje od 12 mjeseci od isteka roka na koji je okvirni spora-

zum sklopljen, prema članku 147. Za-kona. Okvirni sporazum s više gospo-darskih subjekata ne obvezuje stranke na sklapanje ugovora o javnoj nabavi na temelju toga okvirnog sporazuma, a okvirni sporazum s jednim gospodar-skim subjektom može obvezivati stran-ke na sklapanje ugovora o javnoj naba-vi na temelju toga okvirnog sporazuma ako je tako javni naručitelj odredio u dokumentaciji o nabavi.

5. Dinamički sustav nabavai elektronički katalogJavni naručitelj može za uobičaje-

ne predmete nabave, koji su općedo-stupni na tržištu, koristiti dinamički sustav nabave, u kojem se komuni-kacija provodi isključivo elektroničkim sredstvima. Ako se uspostavlja i vodi dinamički sustav nabave, to je potpuno elektronički proces koji je tijekom cije-log razdoblja trajanja sustava otvoren svim gospodarskim subjektima koji is-punjavaju kriterije za odabir.

Ako se ponude dostavljaju elektro-ničkim sredstvima komunikacije, javni će naručitelj moći zahtijevati da se po-nude podnesu u obliku elektroničkog kataloga, koji sastavlja natjecatelj ili ponuditelj kako bi mogao sudjelovati u određenomu postupku u skladu s teh-ničkim specifi kacijama i u obliku koji je propisao javni naručitelj.

6. Jamstvo, analiza tržištai prethodno savjetovanjeJamstvo za ozbiljnost ponude

određuje se u apsolutnom iznosu koji ne smije biti viši od 3 % procijenjene vrijednosti predmeta nabave, odnosno grupe premeta nabave ako je pred-met podijeljen na grupe. Ne smije se zahtijevati jamstvo za uredno ispu-njenje ugovora u iznosu višem od 10 % od vrijednosti ugovora bez poreza na dodanu vrijednost. Prema članku 217. Zakona, javni naručitelj obvezan je vratiti ponuditeljima jamstvo za oz-biljnost ponude u roku deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj na-bavi ili okvirnoga sporazuma, odnosno dostave jamstva za urednu provedbu ugovora o javnoj nabavi.

Prije pokretanja postupka javne na-bave javni naručitelj, u pravilu, provodi analizu tržišta u svrhu pripreme naba-ve i informiranja gospodarskih subje-kata o svojim planovima i zahtjevima u vezi s nabavom.

Prije pokretanja postupka javne na-bave za nabavu radova ili postupka jav-ne nabave velike vrijednosti za nabavu robe ili usluga, javni naručitelj obvezan je nacrt dokumentacije o nabavi uvrsti-ti na prethodno savjetovanje sa za-interesiranim gospodarskim subjek-tima u trajanju od najmanje pet dana. Nakon provedenoga savjetovanja, jav-ni naručitelj obvezan je razmotriti sve primjedbe i prijedloge zainteresiranih gospodarskih subjekata, izraditi izvje-šće o prihvaćenim i neprihvaćenim pri-

mjedbama i prijedlozima te ga učiniti dostupnim javnosti.

Ako javni naručitelj nije podijelio predmet nabave na grupe u postup-ku nabave velike vrijednosti, bit će ob-vezan u dokumentaciji o nabavi te u iz-vješću o javnoj nabavi naznačiti glavne razloge za takvu odluku.

Rok za dostavu ponuda u otvore-nom postupku javne nabave velike vri-jednosti iznosi 35 dana i može se skra-titi još pet dana ako se ponude mogu dostaviti elektroničkim sredstvima.

7. Osnove za isključenjeOsnove za isključenje gospodar-

skih subjekata propisane su člancima 251.-255. Zakona. Obvezne osnove za isključenje zahtijevaju se od gospo-darskoga subjekta i osobe koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili ima ovlasti zastupanja, donoše-nja odluka ili nadzora toga gospodar-skog subjekta.

Javni naručitelj obvezan je obveznu osnovu za isključenje iz članka 252. st. 1. novoga Zakona (ako gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje) primijeniti i na podugovaratelje, dok ostale osnove može primijeniti na po-dugovaratelje, ako je tako odredio u dokumentaciji o nabavi.

8. ESPD – izjavaESPD je ažurirana formalna izjava

gospodarskog subjekta, koja služi kao preliminarni dokaz umjesto potvrda koje izdaju tijela javne vlasti ili treće strane, a kojim se potvrđuje da taj su-bjekt:

1. nije u jednoj od situacija zbog koje se gospodarski subjekt isključuje ili može isključiti iz postupka javne na-bave (osnove za isključenje)

2. ispunjava tražene kriterije za odabir gospodarskog subjekta

3. ispunjava objektivna pravila i kriterije određene za smanjenje broja sposobnih natjecatelja, ako su primje-njiva.

Gospodarski subjekt dostavlja ESPD na standardnom obrascu u ponudi ili zahtjevu za sudjelovanje, a javni na-ručitelj ga mora prihvatiti. U slučaju oslanjanja na sposobnost drugog su-bjekta, gospodarski subjekt obvezan je u ponudi ili zahtjevu za sudjelovanje dostaviti zaseban ESPD koji sadržava podatke za drugi subjekt. Članak 269. Zakona propisuje da javni naručitelj koristi sustav e-Certis, radi dobivanja podataka o vrstama i oblicima dokaza, kojima se dokazuje nepostojanje osno-va za isključenje te ispunjavanje krite-rija za odabir gospodarskih subjekata te o tijelima koja ih izdaju u državama članicama.

Članak 247. Zakona defi nira da, ako se gospodarski subjekt oslanja na spo-sobnost drugih subjekata, mora do-kazati javnom naručitelju da će imati

Nastavak sa 1. stranice

315. 8. 2016.br. 6431Traditio Iuridica

prof. dr. sc. MARKO PETRAK*

Traditio Iuridica 405

* prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

na raspolaganju potrebne resurse za provedbu ugovora, primjerice, prihva-ćanjem obveze drugih subjekata i da će te resurse staviti na raspolaganje gospodarskom subjektu. U situaciji kada se gospodarski subjekt oslanja na sposobnost drugih subjekata radi dokazivanja ispunjavanja kriterija eko-nomske i fi nancijske sposobnosti, jav-ni naručitelj može zahtijevati njihovu solidarnu odgovornost za izvršenje ugovora.

9. Kriterij za odabir ponudeKriterij za odabir ponude u po-

stupcima javne nabave jedino je eko-nomski najpovoljnija ponuda, prema članku 283. Zakona, a utvrđuje se na temelju cijene ili troška, primjenom pristupa isplativosti, kao što je trošak životnoga vijeka, te može uključivati najbolji omjer između cijene i kvalite-te, koji se ocjenjuje na temelju kriterija, uključujući kvalitativne, okolišne ili so-cijalne aspekte, povezanih s predme-tom nabave.

Javni naručitelj ne smije odrediti samo cijenu ili samo trošak kao jedini kriterij za odabir ponude te u tom slu-čaju relativni ponder cijene ili troška ne smije biti veći od 90 %.

Iznimno, u pregovaračkom postup-ku bez prethodne objave poziva na nadmetanje, postupku sklapanja ugo-vora na temelju okvirnoga sporazuma te u slučaju javne nabave za potrebe obrane i sigurnosti, relativni ponder cijene ili troška smije biti veći od 90 %. Radi potrebe prilagodbe na takav sustav kriterija za odabir, u prijelaznim i završnim odredbama Zakona predvi-đen je odgođen učinak tih odredbi do 1. siječnja 2017.

10. Pregled i ocjena ponudaU postupku pregleda i ocjene po-

nude, prema članku 293. Zakona, ako su informacije ili dokumentacija koje je trebao dostaviti gospodarski subjekt nepotpuni ili pogrešni ili se takvima čine ili ako nedostaju određeni doku-menti, javni naručitelj će moći, poštu-jući načela jednakoga tretmana i tran-sparentnosti, zahtijevati od dotičnih gospodarskih subjekata da dopune, razjasne, upotpune ili dostave nužne informacije ili dokumentaciju u pri-mjerenom roku. Takvo postupanje ne smije dovesti do pregovaranja u vezi s kriterijem za odabir (konačne) ponu-de ili ponuđenim predmetom nabave. Kod ovog instituta dolazi do proširene primjene u odnosu na važeći ZJN, s ob-zirom na to da je članak 92. ZJN-a do-puštao pojašnjenje ili upotpunjavanje samo u vezi s dokumentima traženim sukladno člancima 67.-74. ZJN-a.

Rok mirovanja jednak je u svim postupcima javne nabave, bez obzira na to je li riječ o velikoj ili maloj vrijed-nosti i iznosi 15 dana od dana dostave odluke o odabiru. Rok mirovanja ne primjenjuje se ako je u postupku javne nabave sudjelovao samo jedan ponudi-telj čija je ponuda ujedno i odabrana, a

iznimno obvezno se primjenjuje ako je poslana na objavu obavijest za dobro-voljnu ex ante transparentnost.

11. Izmjene ugovora i raskidIzmjene ugovora o javnoj nabavi

i okvirnoga sporazuma moguće su tije-kom njegova trajanja bez provođenja novoga postupka javne nabave samo u skladu s odredbama članaka 315.-320. Zakona.

Javni naručitelj smije izmijeniti ugo-vor o javnoj nabavi tijekom njegova tra-janja bez provođenja novoga postupka javne nabave ako su izmjene, neovisno o njihovoj novčanoj vrijednosti, bile na jasan, precizan i nedvosmislen način predviđene u dokumentaciji o nabavi u obliku odredbi o izmjenama ugovo-ra, a koje mogu uključivati odredbe o promjeni cijene ili opcija. Odredbe o izmjenama sadržavaju opseg i prirodu mogućih izmjena ili opcija te uvjete pod kojima se mogu primijeniti, ali po-sljedica ne smije biti izmjena cjeloku-pne prirode ugovora.

Izmjena ugovora, bez provođenja novoga postupka, s prvotnim ugova-rateljem radi nabave dodatnih radova, usluga ili robe koji su se pokazali po-trebnim, a nisu bili uključeni u prvotnu nabavu, moguća je ako promjena ugo-varatelja:

1. nije moguća zbog ekonomskih ili tehničkih razloga, kao što su zahtjevi za međuzamjenjivošću i interoperabil-nošću s postojećom opremom, usluga-ma ili instalacijama koje su nabavljene unutar prvotne nabave, te

2. ako bi prouzročila značajne teš-koće ili znatno povećavanje troškova za javnog naručitelja.

Svako povećanje cijene ne smije biti veće od 50 % vrijednosti prvotnog ugovora. Ako je učinjeno nekoliko uza-stopnih izmjena, ograničenje od 50 % primjenjivat će se na vrijednost svake pojedine izmjene, s tim da uzastopnim izmjenama cilj ne smije biti izbjegava-nje odredbi Zakona.

Zakon sadržava odredbu kada jav-ni naručitelj može raskinuti ugovor o javnoj nabavi, i to u slučaju:

1. ako je ugovor značajno izmije-njen, što bi zahtijevalo novi postupak nabave na temelju članka 321. Zakona

2. ako je ugovaratelj morao biti isklju-čen iz postupka javne nabave zbog po-stojanja osnova za isključenje zbog pra-vomoćne presude kojom je osuđen za kaznena djela iz članka 251. st. 1. Zakona

3. ako se ugovor nije trebao dodije-liti ugovaratelju zbog ozbiljne povrede obveza iz osnivačkih Ugovora i Direkti-ve 2014/24/EU, a koja je utvrđena pre-sudom Suda Europske unije u postup-ku iz članka 258. Ugovora o funkcioni-ranju Europske unije

4. ako se ugovor nije trebao dodije-liti ugovaratelju zbog ozbiljne povre-de odredbi Zakona, a koja je utvrđena pravomoćnom presudom nadležnog upravnog suda.

U Zakonu ne postoji razlika između usluga iz Dodatka II.A i II.B, već se uvodi

novi poseban režim za dodjelu ugo-vora za društvene i druge posebne usluge navedene u Prilogu X. Zakona, pri čemu se poštuju načela javne naba-ve, a osobito načelo transparentnosti i jednakoga postupanja prema gospodar-skim subjektima.

12. Žalbeni postupakU žalbenom postupku, koji se vodi

pred Državnom komisijom za kontrolu postupaka javne nabave (u nastavku teksta: DKOM), postupa se u granicama žalbenih navoda, a DKOM po službenoj dužnosti pazi na taksativno navedene osobito bitne povrede u fazi u kojoj je izjavljena žalba.

Osobito bitne povrede postupka javne nabave su sljedeće:

1. određivanje kraćeg roka za do-stavu ponuda ili zahtjeva za sudjelo-vanje od minimalnog roka propisanog Zakonom

2. ispravak obavijesti nije poslan na objavu, a postojala je obveza sukladno odredbama Zakona

3. rok za dostavu ponuda ili zahtje-va za sudjelovanje nije produljen, a po-stojala je obveza sukladno Zakonu

4. nema kriterija za odabir ponude ili kriteriji nisu određeni u relativnom značaju

5. natjecatelj ili ponuditelj morao je biti isključen iz postupka javne nabave jer postoje obvezne osnove za njegovo isključenje

6. nakon isteka roka za dostavu po-nuda u otvorenom ili ograničenom po-stupku, naručitelj je vodio pregovore ili je ponuditelj izmijenio svoju ponudu suprotno odredbama Zakona

7. naručitelj nije primijenio ili je ne-pravilno primijenio koju odredbu izvo-ra prava, što je utjecalo na zakonitost postupka, a za koju žalitelj nije znao niti je mogao znati u trenutku izjavljivanja žalbe.

U otvorenom postupku žalba se izjavljuje u roku deset dana, i to po fazama, kao i do sada u ZJN-u.

Za žalbu na dokumentaciju o naba-vi žalitelj je obvezan platiti jedinstvenu naknadu za pokretanje žalbenog po-stupka u iznosu od 5.000,00 kuna bez obzira na procijenjenu vrijednost naba-ve. Novost je oslobađanje žalitelja od plaćanja upravne pristojbe.

MANUMISSIO PRO ANIMA, u srednjovjekovnoj rimskoj i kanonskoj pravnoj tradi-ciji, pojam koji označava oslobađanje robova (manumissio) “za dušu” (pro anima) ostavitelja. Premda je institut oporučnog oslobađanja robova (manumissio testa-mento) bio poznat već u antičkom rimskom pravu, navedeni oblik manumisije tek u srednjovjekovnom razdoblju biva ukorijenjen u kršćansku tradiciju te u velikom broju pojedinačnih slučajeva biva shvaćen kao djelo milosrđa učinjeno za “spas duše” (pro anima, pro remedio animae, pro salute animae) oporučitelja. Takve su oporučne manumisije, zajedno s tipičnim slučajevima oporučnih legata ili zapisa pro anima i ad pias causas (npr. oporučni legati za pojedine crkve, samostane i bratovštine; za siromašne i marginalne skupine stanovništva; za troškove pogreba i misa zadušnica; za hodočašća) postale sastavnim dijelom kršćanske duhovnosti, posebice u kontekstu pripreme za “dobru smrt”. Stoga se na brojne primjere opo-ručnih oslobađanja robova pro anima može naići diljem srednjovjekovne Europe, kako na kršćanskom Zapadu, tako i u Bizantu. Na našim prostorima, posebice u Dalmaciji, takvi pravni akti sačuvani su nam u kontinuitetu od 6. stoljeća pa sve do kraja srednjeg vijeka, pri čemu se ističu znamenita zadarska oporuka priora Andrije iz 918. te nešto mlađa splitska oporuka priora Petra. Manumissiones pro anima u pojedinim su slučajevima bile posebno regulirane dalmatinskim statuti-ma. U tom kontekstu, napose je važna odredba knj. IV. gl. 17. Dubrovačkog statuta iz 1272. godine koja pod naslovom De patre moriente quid possit pro anima sua dimittere (“O onome što otac na samrti može ostaviti za svoju dušu”) određuje da oporučitelj može namijeniti za svoju dušu do četvrtinu svoje imovine (usque ad quartam partem bonorum suorum), dok je robove i ropkinje (servi et ancillae) moguće osloboditi pro anima sua i preko vrijednosti navedene četvrtine (ultra qu-artam ipsam) pod određenim uvjetima. Premda se navedena statutarna regulati-va i odgovarajuća srednjovjekovna oporučna praksa mogu danas činiti pojavama koje su isključivo vezane za svoju epohu, ne treba isključiti mogućnost da je upra-vo institut oporučnog oslobađanja robova pro anima bio u Dalmaciji svojevrsna kontekstualna preteča odluka nekolicine komuna u 14. i 15. st. o zabrani trgovine robljem, od kojih je najznamenitiju usvojilo Veliko vijeće Dubrovačke Repu-blike točno prije šest stotina godina (1416), tj. nekoliko stoljeća prije pojave različitih modernih pokreta za ukidanjem ropstva na svjetskoj razini.

4 15. 8. 2016.br. 6431

Sudska praksaPravo vlasništva – povrat oduzetog vozila

Svrha sudske zaštite je jamčiti pojedincima prava koja su provediva u praksi i djelotvorna, a ne ona koja su teorijska ili prividna

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE,BR. U-III-1897/2014 OD 18. SVIBNJA 2016.

U parničnom postupku, koji je prethodio ustav-nosudskom, odlučivalo se o tužbenom zahtjevu podnositelja protiv Republike Hrvatske radi po-

vrata u posjed oduzetih vozila ili isplate naknade štete u visini vrijednosti oduzetih vozila (prema tumačenju prvostupanjskoga suda), odnosno o tužbenom zahtje-vu za povrat oduzetih vozila te podredno isplati pro-tuvrijednosti vozila u novcu (ako vraćanje vozila ne bi bilo moguće).

Prvostupanjski sud je utvrdio da su vozila podno-sitelju oduzeta na temelju mjerodavnih odredbi Zako-na o krivičnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 38/93, 25/94, 28/96 i 110/97), ali da nikada kazneni po-stupak protiv podnositelja nije proveden, niti je utvr-đeno da bi postojala osnovana sumnja u počinjenje ka-znenog djela koja bi bila temelj za oduzimanje vozila. Stoga je riječ o oduzimanju bez pravne osnove. Budući da Republika Hrvatska nije u posjedu vozila, ne može ih ni vratiti, ali podnositelju na temelju članka 13. Zakona o sustavu državne uprave pripada pravo na naknadu štete po općim pravilima obveznog prava.

Suprotno tome, drugostupanjski sud potvrdio je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u ovom pred-metu riječ o oduzimanju vozila bez pravne osnove, ali je istodobno utvrdio da nije osnovan tužbeni zahtjev za naknadu štete jer ga podnositelj nije ni postavio. Podnositelj je pokrenuo parnični postupak radi po-vrata stvari tužbom vlasnika-neposjednika protiv po-sjednika-nevlasnika, uz facultas alternativu kojom je tražio da mu tuženica, umjesto oduzetih vozila, isplati njihovu protuvrijednost u novcu. Dakle, drugostupanj-ski sud odbio je tužbu podnositelja u tom dijelu jer je utvrdio da podnositelj nije zahtijevao isplatu naknade štete kao možebitnu kumulaciju u smislu članka 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Od-luka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr. i 57/11 - u nastavku teksta: ZPP), već je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kao facultas alternativa prema odred-bi članka 409. Zakona o obveznim odnosima ... to sud nije mogao odlučivati o visini isplate vrijednosti stva-ri budući da facultas alternativa nije tužbeni zahtjev, već građanskopravna ponuda i tu ponudu sud unosi u izreku presude ako usvoji zahtjev za ispunjenje činidbe prema odredbi članka 327. ZPP-a, ali o toj ponudi sud nema ovlasti ni raspravljati ni odlučivati.

Ustavni sud ponavlja da je njegova nadležnost ograničena kada je riječ o tumačenju i primjeni mjero-davnog prava od nadležnih tijela državne i javne vlasti, osobito sudova. Uloga Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci tumačenja, odnosno primjene prava, koje su dali sudovi ili druga tijela državne i javne vlasti, suglasni s Ustavom i jesu li u konkretnom slučaju doveli do povrede ustavnih prava podnositelja ustav-ne tužbe.

U tim okvirima, Ustavni sud primjećuje da u kon-kretnom slučaju nadležni drugostupanjski sud nije ni

pokušao sagledati učinke svoga tumačenja, odnosno primjene prava na osobnu situaciju podnositelja u svje-tlu ustavnog i konvencijskog jamstva zaštite vlasništva. Taj je sud ignorirao ustavni i konvencijski zahtjev za po-stizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite imovinskih prava podnositelja.

Osim toga, okolnosti konkretnog slučaja očito su zahtijevale sagledavanje podnositeljeve osobne situa-cije u cjelini, kao i njegova tužbenog zahtjeva u svjetlu razloga zbog kojih je podnositelj potražio pravnu zašti-tu svojih nespornih vlasničkih prava pred sudom. Te je zahtjeve i jasne razloge drugostupanjski sud ignorirao. On je interpretirao podnositeljev tužbeni zahtjev uz potpuno zanemarivanje osnovnog pravila pravnog po-retka utemeljenog na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava: da je svrha sudske zaštite jamčiti pojedincima prava koja su provediva u praksi i djelotvorna, a ne ona koja su teorijska ili prividna (iluzorna).

Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je osporenom dru-gostupanjskom presudom podnositelju povrijeđeno pravo vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava).

Napomena: Na snazi je novi Zakon o kaznenom postup-ku (Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - proč. tekst, 91/12 - Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14).

informator, broj 6431 • 8. 8. 2016.

Ugovorni obvezni odnosi – nedopuštena osnova

Ocijenjeno je da je tužiteljevo pomaganje tuženicima, lobiranje za njih, dogovaranje raznih sastanaka u državnim institucijama i organizacijama, korištenje poznanstava u tim institucijama, a u svrhu postizanja izvansudske nagodbe u postupku eksproprijacije, a na temelju čega tužitelj potražuje proviziju u određenoj visini od ostvarene naknade od tuženika, nedopuštena osnova zbog koje je ugovor ništav

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE,BR. Rev x 258/2014-2 OD 30. TRAVNJA 2014.

Prema ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuž-beni zahtjev tužitelja u ovom postupku odbio kao

neosnovan ocijenivši da je predmetni ugovor ništav.Odredbom članka 46. st. 2. Zakona o obveznim

odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u nastavku teksta: ZOO) propisano je da ugovorna obveza mora biti mo-guća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

Prema odredbi članka 47. ZOO-a, u slučajevima kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neo-dređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

Valja uzeti u obzir činjenicu da su usluge tužitelja, koje je trebao pružiti tuženicima u ispunjenju svoje ugo-vorne obveze, nedopuštene obveze u smislu odredbe članka 47. ZOO-a. Naime, ugovorene obveze tužitelja suprotne su moralu u smislu odredbe članka 103. st. 1. ZOO-a, pa je, prema ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud osnovano zaključio da je predmetni ugovor ništav, pri čemu se drugostupanjski sud doduše nije pozvao na odredbu članka 47. ZOO-a, ali to ne utječe na pravilnost pobijane drugostupanjske presude.

U slučaju neizvršenja ništavog ugovora na ispunje-nje, obvezana strana (tuženici u ovom postupku) nije dužna ispuniti svoju ugovornu obvezu, pa tužitelj od tuženika u ovom postupku neosnovano zahtijeva ispu-njenje njihovih obveza na osnovi plaćanja ugovorene naknade-provizije.

Vrlo opširni navodi tužitelja izneseni u reviziji koji-ma tužitelj detaljno elaborira d a j e pomagao tuženi-cima, lobirao za njih, dogovarao im sastanke u raznim državnim institucijama i organizacijama, koristeći svoja poznanstva s ljudima zaposlenim u državnim institu-cijama i time im omogućio da, zbog kompleksnosti postupka eksproprijacije, ostvare izvansudsku nagod-bu, ne utječu na pravilnost pobijane drugostupanjske presude. To stoga što je, i prema ocjeni ovog revizij-skog suda, predmetni ugovor, koji su stranke u ovom postupku sklopile tijekom 1990-tih, ništav, u smislu odredbe članka 47. ZOO-a, jer je tim ugovorom ugovo-rena nedopuštena osnova.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog po-grešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju članka 393. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 157/11) revizija tužitelja pod-nesena protiv drugostupanjske presude odbijena kao neosnovana.

Napomena: Na snazi je novi Zakon o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

informator, broj 6431 • 8. 8. 2016.

Kazneno pravo – obustava izvršenja i zamjena odlukeo odgojnim mjerama

Kod obustave izvršenja odgojne mjere odlučuje vijeće za mladež u sastavu od tri suca od kojih je najmanje jedan sudac za mladež, a ne od suca za mladež i dva suca porotnika za mladež

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE,BR. Kžm 7/2014-4 OD 13. OŽUJKA 2014.

Žalba je bespredmetna jer je ispitivanjem pobija-nog rješenja po službenoj dužnosti, prema član-ku 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (u

nastavku teksta - ZKP/08), u vezi s člankom 3. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku teksta - ZSM/11), utvrđeno da je rješenje donijelo neovlašteno tijelo, što iziskuje njegovo ukidanje. Naime, ispravno je o zamjeni odgojne mjere odlučivalo vijeće suda za mla-dež, koji je u prvom stupnju donio rješenje o odgoj-noj mjeri, kako to i propisuje odredba članka 99. st. 1. ZSM/11. Međutim, navedena norma određuje stvarnu i mjesnu nadležnost suda za mladež kod odlučivanja o obustavi izvršenja ili zamjeni odgojne mjere, dok je sastav suda za mladež propisan odredbama članka 45. ZSM/11. Odlučivanje o zamjeni odgojne mjere nije suđenje u kojem se odlučuje o kaznenoj odgovorno-sti maloljetnika i izricanju sankcije, već je riječ o odlu-čivanju izvan rasprave i sjednice vijeća iz članka 84. i 85. ZSM/11. Iz navedenog je razloga, a prema odredbi članka 45. st. 4. ZSM/11, vijeće za mladež županijskog suda trebalo biti sastavljeno od tri suca od kojih je najmanje jedan sudac za mladež. Prema tome, kako je odluku o zamjeni odgojne mjere donijelo nepropisno

515. 8. 2016.br. 6431Uredio Hrvoslav Bašić, dipl. iur.

sastavljeno vijeće za mladež (sudac za mladež i dva suca porotnika za mladež), dakle neovlašteno tijelo, pobijano je rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Kod ponovnog odlučivanja o obustavi odgojnih mjera treba imati na umu da odredba članka 18. ZSM/11 propisuje mogućnost obustave ili zamjene odgojnih mjera čije izvršenje je u tijeku, pa nema potrebe obu-staviti one odgojne mjere koje su već izvršene. Osim toga, sud prvog stupnja će voditi računa i o odredbi članka 99. st. 3. ZSM/11 budući da je prije donošenja pobijane odluke propustio na sjednici vijeća ispitati prisutnog maloljetnika i njegovu majku. Slijedom na-vedenog trebalo je, na temelju članka 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, pobijano rješenje ukinuti i uputiti prvostu-panjskom sudu na ponovno odlučivanje.

informator, broj 6431 • 8. 8. 2016.

Upravni postupak – obnova postupka

Nije dopuštena obnova postupka utvrđivanja samostalne uporabne cjeline

ODLUKA VISOKOG UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Us-1864/11 OD 15. SVIBNJA 2014.

Odredbom članka 123. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09) pro-pisano je da se obnova postupka, u kojem je

doneseno rješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba, može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj duž-nosti u roku tri godine od dana dostave rješenja stranci te se navode razlozi zbog kojeg se može zatražiti ob-nova postupka u navedenom roku.

U konkretnom slučaju predmet postupka obnove je potvrda protiv koje nije moguće uložiti žalbu pa se, stoga, ne može protiv potvrde niti tražiti niti voditi ob-nova postupka.

informator, broj 6431 • 8. 8. 2016.

Turističko zemljište – kampTurističko zemljište u kampovima je izemljište na kojem je izgrađen kamp, akojem u prostornoplanskoj dokumentacijinije određena namjena kampa

ODLUKA UPRAVNOG SUDA U RIJECI,BR. UsI-951/13-7 OD 23. TRAVNJA 2015.

Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev tužitelja za utvrđivanje oblika i veličine zemljišnoknjižnih čestica za k. č. br. 8944 k. o.

P. i dr. valjano odbijen. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih

pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.Prema shvaćanju Suda, cilj je Zakona o turističkom

i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (Nar. nov., br. 92/10) uređenje vlasničkopravnih odnosa na građe-vinskom zemljištu koje u postupku pretvorbe i pri-vatizacije nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala, stoga u tom smislu treba tumačiti odredbe Zakona.

Prema članku 2. st. 1. Zakona o turističkom i osta-lom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u po-stupku pretvorbe i privatizacije, turističko je zemljište, u smislu toga Zakona, građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala druš-tvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima prostornog uređe-nja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemlji-šte na kojemu su izgrađene građevine turističko-ugo-stiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja),

na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaga-nja imala društvena poduzeća.

Glava II. Zakona, pod naslovom »Turističko zemlji-šte«, ima dva podnaslova: »1. Turističko zemljište u kampovima« i »2. Turističko zemljište na kojima su iz-građeni hoteli i turistička naselja«.

Člankom 5. Zakona, u podnaslovu »Turističko ze-mljište u kampovima«, propisano je da je turističko ze-mljište u kampovima, u smislu toga Zakona, zemljište iz članka 2. st. 1. Zakona, koje je dokumentima prostor-nog uređenja utvrđeno kao kamp namijenjen za obav-ljanje turističko-ugostiteljske djelatnosti.

U podnaslovu »Turističko zemljište na kojima su izgrađeni hoteli i turistička naselja«, nakon članaka 18. i 19., koji uređuju odnos kada je procijenjena zgrada bez zemljišta te zgrada i dio zemljišne čestice, u članku 20. propisano je da je preostalo turističko zemljište na kojem je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenoga kapitala, vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi to ze-mljište.

Prema mišljenju Suda, turističko zemljište, u smi-slu navedenih odredbi, može biti turističko zemljište u kampovima ili turističko zemljište na kojem su izgra-đeni hoteli i turistička naselja, dok je preostalo turistič-ko zemljište iz članka 20. (koje tužitelj smatra trećom podvrstom turističkog zemljišta), turističko zemljište na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja, koje je preostalo u slučaju da, na način iz članaka 18. i 19., nije procijenjena cijela zemljišna čestica, nego samo njezin dio, kao zgrada bez zemljišta ili zgrada i dio zemljišne čestice.

Stoga, kako je citiranim člankom 2. st. 1. Zakona pro-pisano, turističko zemljište može biti zemljište kojem je na dan stupanja na snagu toga Zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevi-ne turističko-ugostiteljske namjene. Članak 5. Zakona valja tumačiti tako da je turističko zemljište u kampovi-ma, u smislu toga Zakona, i zemljište na kojem je izgra-đen kamp, a kojem u prostornoplanskoj dokumentaciji nije određena namjena kampa. Pri tome treba tumačiti da se zahtjev, da u prostornoplanskoj dokumentaciji bude određena namjena kampa, kao pojašnjenje od-nosi samo na podvrstu turističkog zemljišta koje je, kao turističko zemljište, određeno prostornoplanskom do-kumentacijom, a ne i na drugu podvrstu kada je svoj-stvo turističkog zemljišta determinirano time što su izgrađene građevine turističke namjene.

Ako bi u konkretnom slučaju na predmetnim česti-cama bio izgrađen kamp, one bi predstavljale turistič-ko zemljište u kampovima (pod uvjetom da zemljište nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i da je društveno poduzeće imalo pravo korištenja, uprav-ljanja i raspolaganja), pri čemu Sud prihvaća stajalište tuženika da je kamp jedinstvena građevina koja se pla-nira i gradi na jednoj građevnoj čestici.

Međutim, Sud je prijašnje navedeno obrazloženje tuženika je li zemljište procijenjeno u postupku pre-tvorbe i privatizacije te je li ono zemljište u kampovi-ma, našao nejasnim i proturječnim samim sebi.

Nadalje, u zapisniku prvostupanjskog tijela o pro-vedenom očevidu, KLASA: UP/I-350-07/11-02/10, UR-BROJ: 2170/1-03-04/4-12-14 od 27. ožujka 2012., nije navedeno na koji su način predmetne čestice identi-fi cirane, a ujedno je očevid proveden bez sudjelovanja stranaka, za što tužitelj osnovano tvrdi da je u suprot-nosti s odredbom članka 68. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 20/10 i 143/12 i 152/14), tužbeni je zahtjev valjalo usvojiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na po-novni postupak.

informator, broj 6431 • 8. 8. 2016.

Obustava ovrhe i ukidanje ovršnih radnji – nakon izvršene prodaje pokretnina

Nakon što su zaplijenjene pokretnineprodane na dražbi i predane kupcu, više nije moguća obustava ovrha i ukidanje provedenih ovršnih radnji zbog donošenja pravomoćne presude kojom je ovrha na tim pokretninama proglašena nedopuštenom, jer bi to bilo na štetu već stečenih prava (vlasništva) trećih osoba - kupaca tih pokretnina

ODLUKA ŽUPANIJSKOG SUDA U BJELOVARU,BR. Gž-1118/2013-2 OD 7. TRAVNJA 2014.

Radi provođenja ovrhe na pokretninama ovrše-nika, 20. srpnja 2012. održana je druga javna dražba na kojoj su prodane pokretnine kupcima

M. P., B. B., V.H., te ovrhovoditelju koji je oslobođen plaćanja kupovnine, a iz sadržaja zapisnika o proda-ji, te zaključka suda, broj Ovr-479/12-15 od 20. srpnja 2012., nije razvidno jesu li pokretnine predane kup-cima u posjed. Nakon izvršene prodaje pokretnina, ovršenik je predložio obustavu ovrhe zbog toga što je donesena pravomoćna presuda u predmetu broj P-1/10 i proglašena nedopuštenom ovrha na pokret-ninama ovršenika iz razloga što je utvrđeno da treća osoba ima pravo koje sprječava provođenje ovrhe na tim pokretninama. Prvostupanjski je sud iz navede-nog razloga i obustavio ovrhu ocjenjujući da postu-pak ovrhe nije dovršen u ovom predmetu, a budući da je pravomoćnom presudom utvrđeno da ovrha nije dopuštena, postupak ovrhe se ne može nastaviti.

Pogrešno je prvostupanjski sud obustavio ovrhu pozivom na odredbu članka 51. st. 6. Ovršnog zako-na (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - u nastavku teksta: OZ), jer je tom zakonskom odredbom propisana obustava ovr-he, ali u slučaju kada je pravomoćnom presudom utvrđeno da ovrha nije dopuštena, a na koju je upu-ćen u parnicu ovršenik primjenom članka 51. st. 1. OZ-a. U ovom ovršnom predmetu na parnicu je upućena treća osoba, pa se zbog toga ne primjenjuje odredba članka 51. st. 6. OZ-a, već je o prijedlogu ovršenika za obustavu ovrhe trebalo odlučiti primjenom članka 67. OZ-a, a posebno stavka 5. iste zakonske odredbe koji propisuje da će se rješenjem o obustavi ovrhe ukinu-ti sve provedene ovršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.

Dakle, kupci, ako su stekli pravo vlasništva pokret-nina, koje su bile predmet postupka prodaje, ta prava zadržavaju jer bi sud tada postupio suprotno citiranoj zakonskoj odredbi. Iz podataka u spisu ne može se utvrditi jesu li kupci stekli pravo vlasništva pokretni-na koje su bile predmet prodaje. Iz sadržaja zapisnika nije razvidno jesu li pokretnine predane kupcima, a člankom 143. st. 5. OZ-a propisano je da kupac po-staje u svakom slučaju vlasnik kupljenih pokretnina njihovim preuzimanjem, a koju zakonsku odredbu valja primijeniti u konkretnom predmetu s obzirom na to da kupci nisu odmah položili kupovninu, već su to učinili naknadno, osim ovrhovoditelja, koji je bio oslobođen plaćanja kupovnine. Slijedom navedenog proizlazi da, ako su kupci stekli pravo vlasništva po-kretnina, sukladno članku 143. OZ-a, oni zadržavaju stečena prava, pa nema mjesta ukidanju provedenih ovršnih radnji, ali niti obustavi postupka u tom slu-čaju.

Napomena: Na snazi je novi Ovršni zakon (Nar. nov., br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - Odluka USRH).

informator, broj 6431 • 8. 8. 2016.

6 15. 8. 2016.br. 6431

* Ančica Jonjić, savjetnica u Državnom uredu za sre-dišnju javnu nabavu. Stajališta navedena u ovom članku osobna su stajališta autorice i ne predstav-ljaju mišljenje institucije u kojoj je zaposlena.

Poslovna tajna u sustavu javne nabave

1 Nar. nov., br. 108/96, navedeni Zakon stupio je na snagu 31. prosinca 1996., a prestao važiti 6. kolo-voza 2007., stupanjem na snagu novog Zakona o tajnosti podataka (Nar. nov., br. 79/07 i 86/12), osim odredbi Glave VIII. i IX., koje su i dalje na snazi.

2 Nar. nov., br. 79/07 i 86/12.

3 Nar. nov., br. 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14 - Odluka USRH.

4 Vidi bilješku pod 2.5 Vidi bilješku pod 1.

javna nabava

1. Umjesto uvodaPoslovne tajne, zvane još »povjer-

ljivi poslovni podatci« ili »neotkriveni podatci«, upotrebljavaju manja ili veća društva kako bi se zaštitio cijeli niz po-vjerljivih podataka kao što su, primje-rice, postupak proizvodnje, stručna znanja, recepture ili tehnologiju rada, a koju u svom redovitom poslovanju primjenjuju. Tijekom provedbe po-stupka javne nabave, gospodarski su-bjekti koriste se institutom poslovne tajne na način da označuju određene dijelove svoje ponude oznakom taj-nosti. Zaštita poslovnih tajni, posebno je važna za manja trgovačka društva, te oni oznaku tajnosti upotrebljavaju češće nego veća trgovačka društva, dijelom i zbog zaštite od zlouporabe tajnih podataka. Gubljenje poslov-ne tajne i otkrivanje ključnih izuma konkurentima, donosi znatan pad vrijednosti budućeg poslovanja ma-

lih i srednjih trgovačkih društava. Pri-jedlog Zakona o javnoj nabavi donosi proširenje odredbi koje se odnose na označavanje tajnosti podataka u po-nudama predanim tijekom provedbe postupka javne nabave. Pregledom rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (u nastavku teksta: DKOM), navode se primjeri iz novije prakse na temu označavanja tajnosti podataka u ponudama.

2. Zakon o zaštiti tajnosti podatakaTrgovačka društva, ustanove ili

druge pravne osobe da bi se zaštitili od neovlaštenog postupanja i odavanja podataka koje smatraju poslovnom tajnom, postupaju sukladno odredba-ma Zakona o zaštiti tajnosti podataka. Odredbe prvog Zakona o zaštiti tajno-sti podataka1 prestale su važiti stupa-njem na snagu novog Zakona o tajno-sti podataka (u nastavku teksta: ZTP),2 osim odredbi navedenih u Glavi VIII. i IX. toga Zakona.

Sukladno članku 19. ZTP-a, defi ni-rano je da poslovnu tajnu predstavlja-ju podatci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju: proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstruk-cijskog rada, te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne poslje-dice za njezine gospodarske intere-se.

Nadalje, članak 20. ZTP-a propisuje da je pravna osoba dužna čuvati kao tajnu i podatke koje je kao poslovnu tajnu saznala od drugih pravnih oso-ba, zatim koji se odnose i na poslove koje pravna osoba obavlja za potrebe oružanih snaga, redarstvenih vlasti Republike Hrvatske ili drugih javnih tijela ako su zaštićeni odgovarajućim stupnjem tajnosti, te podatke koji sa-državaju ponude na natječaj ili dražbu, do objavljivanja rezultata natječaja, odnosno dražbe.

3. Opći akt pravne osobeSukladno članku 21. ZTP-a, općim

aktom pobliže se određuju: slučajevi te način zaštite kada

se podatci koji se smatraju poslovnom tajnom mogu priopćavati drugim oso-bama

ovlaštene osobe koje ih mogu priopćavati te osobe kojima se takvi podatci

mogu priopćavati.Isto tako, propisano je da podatke

koji se smatraju poslovnom tajnom na temelju općeg akta mogu drugim osobama priopćavati ovlaštene oso-be određene općim aktom. Navedeno znači da se u pravnoj osobi određuje ovlaštena osoba ili se osniva posebno tijelo koje ima uvid u poslovne tajne, zadaću njihova čuvanja te odlučivanja koje se osobe zaposlene u toj pravnoj osobi mogu ovlastiti za čuvanje po-slovne tajne, odnosno kojim se osoba-ma poslovna tajna može priopćiti.

Dakle, podatci koji se smatraju po-slovnom tajnom ne smiju se priopća-vati niti činiti dostupnim neovlaštenim osobama, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno. Poslovnu tajnu dužni su čuvati svi zaposlenici koji na bilo koji način saznaju za podatak koji se smatra poslovnom tajnom. Pre-ma odredbi članka 19. ZTP-a, općim aktom se ne može odrediti da se svi podatci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom taj-nom, niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podatci čije priopćavanje nije razložno suprotno interesima te prav-ne osobe.

4. Zakonodavni okvirZakonom o javnoj nabavi (u na-

stavku teksta: ZJN),3 koji je sada na snazi, propisano je da ne dovodeći u pitanje primjenu odredbi ZJN-a, osobi-to onih koje se odnose na objavljivanje obavijesti o sklopljenim ugovorima, te na sadržaj odluka i zapisnika koje naru-čitelj dostavlja natjecateljima i ponu-diteljima, naručitelj je obvezan čuvati i ne smije dati na uvid podatke iz do-kumentacije gospodarskih subjekata koje su oni, sukladno posebnim propi-sima, označili poslovnom tajnom. Ako gospodarski subjekt označuje određe-ne podatke iz ponude poslovnom taj-nom, bit će obvezan u ponudi navesti pravnu osnovu na temelju kojih su ti podatci tajni.

U sklopu dostavljene ponude, po-nuditelji obično dostave izjavu o taj-nosti podataka u kojoj navedu da na temelju članka 34. Zakona o tajnosti podataka,4 odredbi Zakona o zaštiti tajnosti podataka5 i odredbi svog in-ternog akta (primjerice statuta i sl.), čelnik tijela donosi opći akt pravne

osobe o poslovnoj tajni. Dodatno, kao primjer valjanog označavanja, na svakoj stranici dokumenta obično se stavlja na uočljivom mjestu pečat s oznakom »poslovna tajna« ili »povjer-ljivi podatci«. Slijedom navedenog u postupcima javne nabave postupanje naručitelja regulirano je ZJN-om, koji je lex specialis u odnosu na ZTP, koji je lex generalis, te time ZJN ima prednost u ovom području primjene.

5. Uvid u ponude drugih ponuditeljaUvid u ponude drugih ponudite-

lja vrlo je značajno pravo koje imaju ponuditelji u postupku javne nabave, bilo da se uvid u ponude ostvaruje kod naručitelja ili pred DKOM-om. Uvidom u ponude mogu se saznati podatci koji se odnose na postupak pregleda, ocje-ne i odabira ponude, odnosno koji se odnose na razloge poništenja postup-ka. To su podatci koji su tajni do dono-šenja odluke o odabiru, a koji mogu biti značajni za isticanje žalbenih na-voda u izjavljenoj žalbi na odluku na-ručitelja.

ZJN-om je propisano da je, nakon dostave odluke o odabiru ili odluke o poništenju do isteka roka za izjavljiva-nje žalbe, javni naručitelj obvezan po-nuditelju na njegov zahtjev omogućiti uvid u bilo koju ponudu uključujući i naknadno dostavljene dokumente te pojašnjenja i upotpunjenja ponude, sukladno ZJN-u, osim u one podatke koje su ponuditelji označili tajnima, sukladno članku 16. ZJN-a. ZJN propi-suje da ponuditelj u ponudi ne smije označiti tajnim podatke o jedinič-nim cijenama, iznosima pojedine stavke, cijeni ponude te podatke iz ponude u vezi s kriterijima za odabir ekonomski najpovoljnije ponude.

5.1. Prvi primjer iz prakse

Rješenje, KLASA: UP/II-034-02/15-01/683, URBROJ: 354-01/15-17, od 25. studenoga 2015. Odabrani ponuditelj je dijelove svoje ponude, koji se odnose na kriterije ekonomski najpovoljnije ponude, označio poslovnom taj-nom.

Naručitelj je u ograničenom po-stupku javne nabave za predmet: nacionalni sustav za nadzor državne granice, za kriterij odabira odredio ekonomski najpovoljniju ponudu, te kao najpovoljniju odabrao zajed-nicu ponuditelja. Žalitelj osporava zakonitost odluke o odabiru i u žalbi navodi kako mu je po postavljenom zahtjevu za uvid u ponude onemo-

ANČICA JONJIĆ, dipl. iur.*

U članku autorica govori o primjeni i značenju instituta poslovne tajne sukladno Zakonu o javnoj nabavi koji je na snazi, ostalim propisima koji uređuje to područje, te o novinama ko je donosi prijedlog Zakona o javnoj nabavi, kod odredbi koje se odnose na označavanje tajnosti podataka u ponudama dostavljenim u postupcima javne nabave.

715. 8. 2016.br. 6431

6 Vidi bilješku pod 2.7 Vidi bilješku pod 1.

Uredio Krešimir Orešković, dipl. iur.

Nastavak na 8. stranici

gućen uvid u ponudu odabranog ponuditelja.

Naručitelj je omogućio uvid samo u ponudbeni list, priloge ponudbe-nom listu, tablicu tehničkih zahtjeva, troškovnik i jamstvo u sklopu odabra-ne ponude, dok nije omogućio uvid u ostale dijelove ponude uz obrazlože-nje da je te dijelove ponude, odabrani ponuditelj označio poslovnom taj-nom. Uvidom u tehničke specifi kacije utvrđeno je da se odabrani ponuditelj u stavkama tehničkih specifi kacija u dijelu u kojem je traženo dokazivanje traženih tehničkih karakteristika, a koje se boduju kao kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, navodio pri-mjerice: »dokument na stranici po-nude 907/1421«, »dokument na stra-nici ponude 492/1421«, koje stranice ponude se nalaze u registratorima 2, 3, 4 ili 5, ponude koji su označeni kao poslovna tajna. Postavljenim nači-nom određivanja bodova naručitelj je odredio da će tehnički dio ponude, odnosno dokazi zadovoljenja odre-đenog zahtjeva iz tehničkog dijela ponude, ujedno biti i podatci potrebni za ocjenjivanje, bodovanje u skladu s tehničkim kriterijem ekonomski naj-povoljnije ponude.

DKOM je zaključio da naručitelj nije ovlašten u smislu ZJN-a uskrati-ti uvid u ponudu odabranog ponu-ditelja, ako je on određene dijelove svoje ponude nezakonito označio poslovnom tajnom, što je bio slu-čaj u konkretnom postupku naba-ve. Naime, odabrani ponuditelj je dijelove svoje ponude, i to sadržaj registratora 2, 3, 4 i 5, označio po-slovnom tajnom iako se u njima na-laze dokazi tehničkih karakteristika nuđenoga predmeta nabave, a koji su ujedno, prema traženju naruči-telja, i dokazi potrebni za ocjenjiva-nje i bodovanje kriterija ekonomski najpovoljnije ponude. Slijedom na-vedenog, oni nisu smjeli, u smislu članka 16. st. 3. ZJN-a, biti označeni poslovnom tajnom. S obzirom na to da je odabrani ponuditelj nezako-nito dijelove svoje ponude označio poslovnom tajnom, naručitelj je takvu ponudu u postupku pregle-da i ocjene bio obvezan odbiti jer je suprotna odredbama dokumen-tacije za nadmetanje. Budući da je naručitelj to propustio učiniti, bio je obvezan, u smislu članka 16. st. 1. i članka 102. st. 1. ZJN-a, omo-gućiti uvid u ponudu odabranog ponuditelja, s obzirom na to da je on suprotno ZJN-u i dokumenta-ciji za nadmetanje dijelove svoje ponude, koji se odnose na kriteri-je ekonomski najpovoljnije ponu-de, označio poslovnom tajnom, te je slijedom navedenog žalbeni na-vod osnovan.

5.2. Drugi primjer iz prakse

Rješenje, KLASA: UP/II-034-02/15-01/56, URBROJ: 354-01/15-8, od 5. ožujka 2015. Ža-litelj smatra da je ponuditelj dostavljenim pojašnjenjem po-nude, odnosno navodom o prav-noj osnovi za određivanje dijela ponude poslovnom tajnom izmi-jenio ponudu.

Naručitelj je u otvorenom po-stupku javne nabave zaprimio tri ponude, koje je sve ocijenio valjani-ma. Žalitelj u žalbi ističe da je oda-brani ponuditelj u ponudi dostavio Izjavu o tajnosti dokumentacije gos-podarskih subjekata, a da nije naveo pravnu osnovu na temelju koje je dio ponude proglasio kao poslovnu tajnu. Žalitelj navodi da je naručitelj zatražio od odabranog ponuditelja upotpunjavanje dokaza dostavlje-nih u ponudi te da navede pravnu osnovu na temelju koje proglašava određeni dio tajnim. Žalitelj smatra da je naknadno dostavljenom izja-vom o tajnosti podataka došlo do bitno izmijenjene ponude odabra-nog ponuditelja te njegova ponuda nije cjelovita.

Uvidom u dokumentaciju po-stupka utvrđeno je da je naručitelj 5. siječnja 2015. zatražio od ponu-ditelja pojašnjenje i upotpunjava-nje ponude na temelju članka 92. ZJN-a, te d, sukladno članku 16. st. 2. ZJN-a, navede pravnu osnovu na temelju koje su određeni dio po-nude označili oznakom poslovne tajne. Dopisom od 7. siječnja 2015. ponuditelj je udovoljio traženom te je naveo da je, sukladno Zakonu o tajnosti podataka6 te Glavi VIII. i IX. Zakona o zaštiti tajnosti podataka7, 12. veljače 2014. donio Pravilnik o zaštiti tajnosti podataka.

Utvrđeno je da iz sadržaja doku-menta dostavljenog naručitelju 7. siječnja 2015. nedvojbeno proizlazi da pojašnjenjem po traženju na-ručitelja, u smislu članka 92. ZJN-a, odabrani ponuditelj nije dosta-vio nove ili izmijenio već dostav-ljene dokumente u ponudi koji se odnose na razloge isključenja ili dokaze sposobnosti, te, također, nije izmijenio nuđeni ili ponudio novi predmet nabave, te odabra-ni ponuditelj nije postupio su-protno članku 92. ZJN-a. Slijedom navedenog, s obzirom na to da po žalitelju sporno pojašnjenje ponude ne utječe, u smislu članka 92. ZJN-a, na sadržaj izvorne ponude, žalbeni navod je neosnovan.

5.3. Treći primjer iz prakse

Rješenje KLASA: UP/II-034-02/15-01/218, URBROJ: 354-01/15-9, od 19. svibnja 2015.

Odabrani ponuditelj je u ponudi tajnim označio podatke o jedinič-nim cijenama i cijeni ponude, a za navedene podatke nije naveo pravnu osnovu na temelju koje su ti podatci tajni.

U otvorenom postupku javne nabave, za predmet nabave raču-nalna oprema dostavljene su tri ponude, te su sve ocijenjene va-ljanima. Žalitelj u žalbi navodi da je ponuda odabranog ponuditelja označena oznakom tajnosti, i to u njezinu tehničkom i komercijalnom dijelu, te da nije navedena pravna osnova za oznaku tajnosti i da je na-ručitelj zabranio uvid u ponudu tre-ćim osobama. Žalitelj smatra da je takva ponuda trebala biti odbijena kao neprihvatljiva zbog toga što je zabranjeno označiti tajnim podat-ke o jediničnim cijenama, iznosima pojedine stavke, cijeni ponude, što su, zapravo, komercijalni uvjeti koje je odabrani ponuditelj označio taj-nima.

Postupajući po ovom žalbenom navodu, utvrđeno je da je doku-mentacijom za nadmetanje propi-sano da je, ako ponuditelj označuje određene podatke iz ponude po-slovnom tajnom, obvezan, suklad-no ZJN-u, u ponudi navesti pravnu osnovu na temelju koje su ti podat-ci tajni, te ne smije tajnim označiti podatke o jediničnim cijenama, iznosima pojedine stavke i cijeni ponude. Uvidom u ponudu oda-branog ponuditelja utvrđeno je da je na stranici broj 2/46, u naslovu Tajnost podataka, odabrani ponu-ditelj naveo da su tehničko rješe-nje i komercijalni uvjeti poslovna tajna te da prihvaćanjem ponude naručitelj prihvaća da su uvjeti koje odabrani ponuditelj nudi poslov-na tajna i da sa sadržajem ponude neće biti upoznate osobe koje nisu direktno uključene u projekt, kao ni osobe treće strane. Nadalje, u ponudi na stranici broj 46/46, pod nazivom Prodajni uvjeti u podna-slovu Ostalo, odabrani ponuditelj je naveo sljedeće: Sukladno natje-čajnoj dokumentaciji, evidencijski broj nabave 05/2015, proizvođač, model, kataloški broj, zemlja po-drijetla, godina proizvodnje, opis, količine, jedinične i ukupne cijene navedene su u obrascu 3. Troškov-nik s opisom predmeta nabave.

Iz navedenog proizlazi da je odabrani ponuditelj označio taj-nim podatke o jediničnim cijena-ma i cijeni ponude, što su, zapravo, komercijalni uvjeti koje je označio poslovnom tajnom. U konkretnom slučaju odabrani ponuditelj se pri izradi ponude nije pridržavao zahtjeva i uvjeta iz dokumentaci-je za nadmetanje, budući da je u

ponudi označio tajnim podatke o jediničnim cijenama i cijeni ponu-de, a niti je za navedene podatke naveo pravnu osnovu na temelju koje su ti podatci tajni. Slijedom navedenog, zaključeno je da žalbe-ni navod osnovan.

5.4. Četvrti primjer iz prakse

Rješenje, KLASA: UP/II-034-02/16-01/77, URBROJ: 354-01/16-10, od 17. ožujka 2016. DKOM je po službenoj dužnosti izvršio uvid u dokumente koje je drugo-rangirani ponuditelj označio kao poslovnu tajnu.

U otvorenom postupku nabave dobave i ugradnje solarnih sustava na objekte općine N., žalitelj u žal-bi, u odnosu na ponudu drugoran-giranog ponuditelja, navodi da je podatke, koji se odnose na točku 4.3.1. dokumentacije za nadmeta-nje, proglasio poslovnom tajnom, a da je Zakonom o javnoj nabavi pro-pisano da je gospodarski subjekt za podatke, koje označuje poslovnom tajnom, obvezan u ponudi navesti pravovaljanu osnovu na temelju kojih su ti podatci tajni. S obzirom na to da drugorangirani ponuditelj nije dostavio pravovaljanu pravnu osnovu na temelju kojih bi podatci o tehničkim i stručnim karakteri-stikama predstavljali tajnu, žalitelj smatra da nije mogao sudjelovati u postupku javne nabave.

Uvidom u ponudu drugorangi-ranog ponuditelja utvrđeno je da je u ponudi priložio Izjavu o poslovnoj tajni u kojoj je navedeno da se, na temelju Zakona o javnoj nabavi, a sukladno Pravilniku o poslovnoj i profesionalnoj tajni tog društva, donesenom na temelju odredbi Za-kona o tajnosti podataka te odredbi Glave 8. i 9. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, podatci iz ugovora svih vrsta koje je sklopilo društvo ili koji se odnose na društvo smatraju po-slovnom tajnom, te da svi podatci, sadržani u popisu izvršenih ugovora o isporuci robe/usluge, te pripadaju-će potvrde naručitelja, predstavljaju poslovnu tajnu. Također, navedeno je da se poslovnom tajnom smatraju i drugi podatci koje društvo progla-si poslovnom tajnom i da, sukladno navedenom u predmetnoj ponudi, popis izvršenih ugovora i pripa-dajuće potvrde (str. 1-25 ponude) predstavljaju poslovnu tajnu, odno-sno, prema ponuditelju, poslovna tajna su u cijelosti dokumenti: Opis tehničkog rješenja, Vremenski plan projekta, Opis projekta i matrica od-govornosti, Opis obuke te popratna dokumentacija proizvođača.

8 15. 8. 2016.br. 6431

Poslovna tajna u sustavu javne nabave

1. Povijest nastavka projektaRazvitak europskih integracija kon-

kretno se uobličio u carinskoj uniji, pa možemo slobodno reći da je i to najsta-riji oblik europskih integracija, tako da je i dandanas, u vrijeme Europske unije (u nastavku teksta: EU), carinska unija jedan od uporišnih stupova EU i samim time predstavlja jezgru unutarnjeg trži-šta. Stoga su važeći pravni propisi za ca-rinski postupak i carinski tijek relativno složeni i temelje se još uvijek na fi zičkom administriranju kroz mnoštvo papirnatih dokumenata. Zanimljivo, iako sve drža-ve-članice EU raspolažu elektroničkim carinskim sustavom, one nisu međusob-no umrežene. Stoga Europska komisija (u nastavku teksta: EK) polazi od toga da će gospodarski sudionici kroz projekt Elek-troničke carine, zahvaljujući pojedno-stavljenim carinskim propisima, moder-niziranom carinskom tijeku i postupku, kao i usklađenom i usmjerenom IT su-stavu, uštedjeti novac i vrijeme prilikom izvršavanja carinskih obveza. Osim toga, dodatno navedene promjene poboljšat će sigurnosne kontrole, od čega će korist ostvarili svi građani EU.

2. Prvi koraciPrvi korak u smjeru stvaranja elek-

troničke razmjene carinskih deklaracija diljem EU poduzet je Novim kompjuto-riziranim tranzitnim sustavom3, koji je započeo 1997. Kao doprinos programu elektroničkih nadzornih vlasti, EK je u srp-nju 2003. objavila priopćenje o carinskoj proceduri i trgovini bez papirnatih ad-ministriranja4, koje promovira zamisao o modernom carinskom upravljanju unutar kojeg bi se elektroničkim putem komu-niciralo. Navedena zamisao osnažena je Rezolucijom Vijeća od 5. prosinca 2003.5, koja zahtijeva Višegodišnji strategijski akcijski plan6 (u nastavku teksta: MASP) radi stvaranja jedinstvenog europskog elektroničkog radnog okruženja, uskla-đenog s operativnim i zakonodavnim projektima i razvitkom koji već postoji ili je planiran na području carina i posrednih poreza.

Nastavno na to, EK je predložila plan koji utvrđuje zamisao, cilj, strategijske okvire i kamene temeljce za ugradnju inicijative »e-carina«. MASP treba sudje-lujućim akterima ponuditi kratki pregled i pozadinske informacije o zadatcima i posljedičnim pitanjima razvitka inicija-tive »e-carina«, kao i o trenutačnom sta-nju.

1 Engl. Electronic Customs Multi-Annual Strategic Plan, 2016 Revision, op. aut.

2 Engl. Electronic Customs Project, njem. e-Zoll Projekt, op. aut.

3 Engl. New Computerised Transit System (NCTS), njem. EDV-gestützen System, op. aut.

4 COM/2003/452 od 24. srpnja 2003., op. aut.5 Službeni glasnik C 305, op. aut.6 Engl. Multi-Annual Strategic Plan- MASP, op. aut.

Elektroničke carine Euro

Europska komisija je 10. lipnja 2016. izdala priopćenje o projektu »Elektroničke carine«. Osim toga, na to priopćenje naslanja se tekst Elektroničkog višegodišnjeg carinskog strategijskog plana 2016. (revizija)1.Cilj projekta »Elektroničke carine«2, koji je pokrenula Europska komisija, jest da dosadašnji sustav papirnog administriranja carinskog postupka, diljem Europske unije nadomjesti modernijim elektroničkim postupkom. Budući da cilj projekta nije samo jačanje sigurnosti na vanjskim granicama Europske unije, već i pojednostavnjenje trgovine, korist od projekta podjednako seže kako do poduzetnika, tako i do građana unutar Europske unije. Projekt »e-carine« utjecat će na daljnji razvitak Europske unije; to tim više što su carine odigrale povijesno, ekonomski i politički važnu ulogu u procesima integriranja europskih država najprije kroz Europsku zajednicu, a nakon toga i na Europsku uniju. U nastavku autor daje prilagođeni i skraćeni prijevod navedenog priopćenja Europske komisije, kao i znatno skraćeni višegodišnji carinski strategijski plan glede razvitka Elektroničke carine Europske unije.

javna nabava carine

Nastavak sa 7. stranice

Postupajući prema žalbenim navodima, ocijenjeno je da je dru-gorangirani ponuditelj, postupajući sukladno Zakonu o javnoj nabavi, naveo pravnu osnovu na temelju koje su podatci tajni. Navod žalitelja da ima indicije da su podatci koji se odnose na tehničku i stručnu spo-sobnost drugorangiranog ponudi-telja lažirani, ne predstavlja dokaz u smislu odredbe članka 143. st. 2. Zakona o javnoj nabavi. DKOM je po službenoj dužnosti, sukladno članku 144. st. 1. Zakona o javnoj nabavi, izvršilo uvid u dokumente koje je drugorangirani ponuditelj označio kao tajne i nije utvrdio nepravilnosti u odnosu na traže-no u dokumentaciji za nadmeta-nje. Slijedom navedenog, žalbeni navod je neosnovan.

6. Prijedlog Zakona o javnoj nabavi ZJN koji je na snazi, dijelom već

sadržava odredbe koje su usklađene s odredbama Direktive 2014/24/EU i Direktive 2014/25/EU Europskog par-lamenta i Vijeća. Intencija predlaga-telja je bila da se prijedlogom novog Zakona o javnoj nabavi u potpuno-sti usklade odredbe koje se odnose na označavanje tajnosti podataka u ponudama, s odredbama iz Direkti-va. U tom smislu, zadržane su i dalje postojeće odredbe i predloženo je proširenje odredbi koje se odnose na označavanje tajnosti podataka u po-nudama i na otkrivanje podataka koji su označeni tajnom.

Ključna promjena je da predlaga-telj proširuje odredbu koja propisuje što ponuditelji ne smiju označiti taj-nom, na način da gospodarski subjekt ne smije označiti poslovnom tajnom sljedeće u ponudi: cijenu ponude, troškovnik, katalog, podatke u vezi s kriterijima za odabir ponude, javne isprave, izvatke iz javnih registara, te druge podatke koji se, prema poseb-nom zakonu ili podzakonskom propi-su, moraju javno objaviti ili ne smiju označiti tajnom. Nadalje, naručitelj, osim što ne smije otkriti podatke do-bivene od gospodarskih subjekata koje su oni na temelju zakona, drugog propisa ili općeg akta označili tajnom, ne smije otkriti podatke koji uključu-ju tehničke ili trgovinske tajne te po-vjerljive aspekte ponuda i zahtjeva za sudjelovanje. Isto tako, naručitelj ne smije drugim sudionicima u natje-cateljskom postupku uz pregovore, odnosno pregovaračkom postupku s prethodnom objavom poziva na nad-

metanje, natjecateljskom dijalogu ili partnerstvu za inovacije otkriti po-vjerljive podatke ili rješenja koje mu je priopćio natjecatelj ili ponuditelj koji sudjeluje u pregovorima ili dijalo-gu, bez njegove pisane izjave kojom daje suglasnost. Navedena izjava ne može se dati kao opća zabrana pristu-pa svim informacijama, već se mora odnositi samo na namjeravano pro-sljeđivanje određenih informacija.

Sukladno iskustvima iz prakse, predlagatelj navodi da naručitelj može odrediti gospodarskim subjek-tima zahtjeve radi zaštite tajnosti po-dataka koje stavlja na raspolaganje u postupku javne nabave. Odredbe iz prijedloga Zakona o javnoj nabavi koje se odnose na tajnost podataka ne dovode u pitanje primjenu drugih odredbi Zakona, posebice onih koje se odnose na objavljivanje obavijesti o dodjeli ugovora te na sadržaj odlu-ka i zapisnika koje naručitelj dostavlja gospodarskim subjektima, posebice onih kojima se uređuje pravo na pri-stup informacijama. Kod odredbi koje se odnose na pravo uvida u ponude drugih ponuditelja, predloženo je da je naručitelj obvezan, nakon dostave odluke o odabiru ili poništenju do isteka roka za žalbu, na zahtjev natje-catelja ili ponuditelja, omogućiti uvid u cjelokupnu dokumentaciju postup-ka, uključujući zapisnike, dostavljene ponude ili zahtjeve za sudjelovanje, osim u one dokumente koji su ozna-čeni tajnim.

7. Zaključno razmatranjeU postupcima javne nabave po-

nuditelji označuju određene po-datke oznakom tajnosti i u sluča-jevima kada oni po svom značenju i kategorizaciji ne bi trebali biti označeni poslovnom tajnom. S dru-ge strane, naručitelji su tijekom pro-vedbe postupka javne nabave obve-zni poštovati povjerljivu prirodu svih informacija koje im dostavlja gospo-darski subjekt, a koji se odnose na po-slovnu tajnu. Radi liberalizacije trži-šta, činjenica je da prevladava tržišna konkurencija, te je zaštita podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu važ-na osobito za manja i srednja poduze-ća, jer otkrivanje određenih podataka konkurentima može utjecati na pad vrijednosti njihova budućeg poslo-vanja. Slijedom navedenog, oprav-dano je da podatci, koje je ponuditelj označio oznakom poslovne tajnosti u sklopu dostavljene ponude, trebaju i nadalje, sukladno prijedlogu Zakona o javnoj nabavi, ostati zaštićeni kao povjerljivi podatci.

Preveo i prilagodio:prof. dr. sc. NIKOLA MIJATOVIĆ, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

8m

ale

stra

nice

radn

o pr

avo

Zatim

, u p

redm

etu

Vrh

ovno

g su

da R

H, b

roj

Revr

-20/

14, o

cije

njen

je z

akon

itim

otk

az u

govo

-ra

o ra

du k

oji j

e da

n na

kon

što

je p

oslo

dava

c an-

gaži

rao

dete

ktiv

sku

agen

ciju

da

prat

i ra

dnik

e je

r je

imao

opr

avda

nu su

mnj

u da

krš

e za

kons

ku

zabr

anu

natj

ecan

ja s

pos

loda

vcem

. U k

onkr

et-

nom

pre

dmet

u, n

a te

mel

ju (i

) dok

aza

prik

uplje

nih

od d

etek

tivsk

e ag

enci

je,

radn

ici

su d

obili

otk

aze

ugov

ora

o ra

du.

U p

redm

etu

koji

se v

odio

pre

d Žu

pani

jski

m

sudo

m u

Zag

rebu

, pr

edm

et b

roj

Gžr

-103

5/10

, po

slod

avac

je

anga

žira

o de

tekt

ivsk

u ag

enci

ju

nako

n št

o su

pos

toja

le o

prav

dane

sum

nje

na

krađ

u di

zels

kog

gori

va n

eovl

ašte

no is

toče

nog

iz lo

kom

otiv

a po

slod

avca

. I u

tom

je p

redm

etu

izvi

ješć

e de

tekt

ivsk

e ag

enci

je b

ilo k

oriš

teno

kao

do

kaz

te je

oci

jenj

eno

da je

otk

az d

opuš

ten.

Veza

no u

z pr

ibav

ljanj

e po

data

ka o

rad

niku

, tr

eba

ista

knut

i da

prib

avlje

ni p

odat

ci n

e bi

sm

jeli

biti

čuva

ni d

ulje

neg

oli j

e to

pot

rebn

o s

obzi

rom

na

svr

hu z

bog

koje

su

prib

avlje

ni, p

odat

ci b

i mor

a-li

biti

sigu

rni,

odno

sno

zašt

ićen

i od

neov

lašt

enog

pr

istu

pa, o

tkriv

anja

ili i

zmje

ne/p

repr

avlja

nja,

oso

bi

koja

je n

adzi

rana

prib

avlje

ni p

odat

ci m

oral

i bi s

e da

ti na

uvi

d na

nje

zin

zaht

jev.

Veći

na p

reth

odno

nav

eden

oga

mož

e se

išči

tati

i iz

odre

dbi Z

akon

a o

zašt

iti o

sobn

ih p

odat

aka.

4. Z

aklju

čak

Prem

a U

stav

u RH

, dok

azi p

ribav

ljeni

na

neza

-ko

nit

nači

n ne

mog

u se

upo

rabi

ti u

suds

kom

po-

stup

ku.

No,

u Z

akon

u o

parn

ično

m p

ostu

pku

ne p

o-st

oji o

dred

ba k

oja

bi s

adrž

aval

a de

fi nic

iju š

to s

e sm

atra

nez

akon

itim

dok

azom

, dok

se

Zako

nom

o

kazn

enom

pos

tupk

u iz

ričito

pro

pisu

je k

oji s

e do

-ka

zi s

mat

raju

nez

akon

itim

a.Zb

og n

aved

enog

a, U

stav

ni s

ud R

H z

auze

o je

st

ajal

ište

da

prili

kom

odl

učiv

anja

jesu

li o

dređ

eni

doka

zi »

prib

avlje

ni n

a ne

zako

nit

nači

n«,

sudo

vi

kod

odlu

čiva

nja

u gr

ađan

skim

pre

dmet

ima

imaj

u ve

ću s

lobo

du d

jelo

vanj

a13.

No,

niti

Ust

avni

sud

RH

niti

Vrh

ovni

sud

RH

, pr

ema

dost

upno

j su

dsko

j pr

aksi

, još

uvi

jek

nisu

ja

sno

i pot

puno

odr

edili

okv

ir za

ocj

enu

kada

se

treb

a sm

atra

ti da

je n

eki d

okaz

dok

az k

oji s

e ne

sm

ije k

oris

titi u

par

ničn

om p

ostu

pku.

Prem

a pr

aksi

Eur

opsk

og s

uda

za lj

udsk

a pr

ava,

te

lefo

nski

poz

ivi,

e-m

ailo

vi p

osla

ni s

pos

la i

info

r-m

acije

dob

iven

e iz

kor

ište

nja

inte

rnet

a po

kriv

eni

su p

ojm

ovim

a »p

rivat

nog

živo

ta«

i »do

pisi

vanj

e«

za p

otre

be č

lank

a 8.

Kon

venc

ije, o

dnos

no ra

dnik

i na

radn

om m

jest

u u

upor

abi s

pom

enut

ih s

reds

ta-

va k

omun

ikac

ije u

živa

zaš

titu

kao

dio

priv

atno

g ži

vota

i za

štitu

dop

isiv

anja

.U

dom

aćoj

sud

skoj

pra

ksi,

iako

se

govo

ri i

o do

kazi

ma

prib

avlje

nim

na

(ne)

dopu

šten

i na

čin,

ko

rište

nje

razn

ih m

etod

a na

dzor

a ra

dnik

a se

do-

pušt

a, s

tim

da

još

uvije

k ni

su j

asno

pos

tavl

jeni

ok

viri

zako

nito

sti k

oriš

tenj

a to

g na

dzor

a. T

ako

da

se, p

rimje

rice,

oba

vlja

taj

no (

čest

o pu

tem

det

ek-

tivsk

e ag

enci

je) p

raće

nje

radn

ika:

- u

izvr

šava

nju

kazn

enog

dje

la (

najč

ešće

kra

-đe

) - u

krše

nju

zabr

ane

natje

canj

a ra

dnik

a s

po-

slod

avce

m-

u zl

oupo

rabi

bol

ovan

ja-

u zl

oupo

rabi

pra

va n

a na

knad

u tr

oško

va p

ri-je

voza

i sl

.Ko

d do

noše

nja

odlu

ka o

osn

ovan

osti

zaht

je-

va r

adni

ka z

a ut

vrđe

nje

zako

nito

sti i

li (n

e)do

pu-

šten

osti

odlu

ka p

oslo

davc

a, t

i se

doka

zi, u

pra

vi-

lu, k

oris

te. M

eđut

im, s

njim

a tr

eba

biti

opre

zan

i oc

jenj

ivat

i od

sluč

aja

do s

luča

ja je

su li

nad

zira

nje,

od

nosn

o pr

ovje

ra b

ili su

klad

ni z

akon

u, je

su li

ima-

li le

gitim

ni c

ilj, j

esu

li bi

li nu

žni

i ra

zmje

rni

svrs

i zb

og k

oje

su p

rove

deni

. Pri

tom

e se

treb

a os

tvar

i-ti

prav

ična

rav

note

ža iz

međ

u ra

dnik

ova

prav

a na

pr

ivat

nost

i po

slod

avče

va le

gitim

nog

posl

ovno

g in

tere

sa, a

nad

zor i

pro

vjer

a m

oraj

u bi

ti pr

oved

eni

na n

ajm

anje

mog

uće

nam

etlji

v (z

a ra

dnik

a op

te-

reću

jući

) nač

in.

Isto

tak

o, p

oseb

no t

reba

raz

mot

riti

i oc

jenu

je

li

bilo

nuž

no r

adni

ka u

pozo

riti

na n

adzi

ranj

e,

odno

sno

prov

jeru

kao

i sv

rhu

tih m

jera

. Nar

avno

, po

neka

d bi

takv

o up

ozor

enje

bilo

suv

išno

kao

što

je

to s

luča

j kod

pra

ćenj

a ko

jim b

i se

utvr

dilo

poč

i-nj

enje

nek

oga

ozbi

ljnije

g ka

znen

og d

jela

.Po

sebn

o će

se

još

u su

dsko

j pra

ksi t

reba

ti oc

i-je

niti

utje

caj k

ršen

ja o

bvez

a iz

Zak

ona

o za

štiti

na

radu

na

isho

d ne

kog

parn

ično

g po

stup

ka, p

oseb

-no

krš

enja

obv

eze

upoz

oren

ja ra

dnik

a na

vid

eo i/

ili a

udio

nadz

or il

i pos

tavl

janj

e vi

deon

adzo

ra k

oji

nije

suk

lada

n og

rani

čenj

ima

post

avlje

nim

čla

n-ko

m 4

3. Z

akon

a o

zašt

iti n

a ra

du, k

ao i

koriš

tenj

e in

form

acija

prib

avlje

nih

vide

onad

zoro

m u

svr

he

zbog

koj

ih n

ije p

osta

vlje

n.Pr

ema

prak

si E

urop

skog

sud

a za

ljud

ska

prav

a,

ako

vide

onad

zor b

ez p

reth

odno

g up

ozor

enja

nije

bi

o nu

žan

i opr

avda

n, z

asno

van

na d

obro

ute

me-

ljeno

j sum

nji,

tada

kor

ište

nje

vide

onad

zora

pre

d-st

avlja

zad

iranj

e u

priv

atno

st ra

dnik

a i n

a te

mel

ju

info

rmac

ija p

ribav

ljeni

h ta

kvim

nad

zoro

m n

e bi

se

sm

jelo

san

kcio

nira

ti ra

dnik

a. Is

to t

ako,

prib

av-

ljeni

pod

atci

ne

bi s

e sm

jeli

koris

titi i

zvan

legi

ti-m

ne s

vrhe

zbo

g ko

je s

u pr

ikup

ljani

.13

Odl

uka

Ust

avno

g su

da R

H, b

r. U

-III-7

7/15

od

10. p

rosi

nca

2015

.

mal

e st

rani

ce

– p

raks

a Eu

rops

kog

suda

za lj

udsk

a pr

ava

i dom

aćih

sudo

va –

radn

o pr

avo

Ured

ila Bi

ljana

Barja

ktar,

dipl.

iur.

Info

rmat

or,

bro

j 643

1 • Z

agre

b, 1

5. k

olo

voza

201

6.

SAD

RŽA

J

mr. s

c. IR

IS GO

VIĆ P

ENIĆ,

sutk

inja

Župa

nijsk

og su

da u

Zagr

ebu

1. U

vod

......

......

......

......

......

......

......

......

......

......

......

......

. 22.

Pra

ksa

Euro

psko

g su

da z

a za

štit

u

ljuds

kih

prav

a i t

emel

jnih

slo

boda

o

nadz

oru

radn

ika

bez

njeg

ova

pr

ista

nka

......

......

......

......

......

......

......

......

......

......

.... 2

2.

1.

Köpk

e pr

otiv

Nje

mač

keKö

pke

prot

iv N

jem

ačke

.....

......

......

......

.... 2

2.

2.

Barb

ules

cu p

rotiv

Rum

unjs

keBa

rbul

escu

pro

tiv R

umun

jske

.....

......

.... 2

2.

3.

Hal

ford

pro

tiv U

jedi

njen

ogH

alfo

rd p

rotiv

Uje

dinj

enog

Kral

jevs

tva

Kral

jevs

tva

......

......

......

......

......

......

......

......

.... 4

2.

4.

Copl

and

prot

iv U

jedi

njen

ogCo

plan

d pr

otiv

Uje

dinj

enog

Kral

jevs

tva

Kral

jevs

tva

......

......

......

......

......

......

......

......

.... 4

2.

5.

Bene

dikt

sdót

tir p

rotiv

Isla

nda

Bene

dikt

sdót

tir p

rotiv

Isla

nda .

......

......

.. 5

3. A

naliz

a po

stoj

ećeg

pra

vnog

okv

ira

i s

udsk

e pr

akse

.....

......

......

......

......

......

......

......

.... 5

4. Z

aklju

čak

......

......

......

......

......

......

......

......

......

......

... 8

Neza

konit

o prib

avlje

ni do

kazi

Neza

konit

o prib

avlje

ni do

kazi

u parn

ičnom

postu

pku

u parn

ičnom

postu

pku k

ao po

sljed

ica

kao p

oslje

dica

povre

de pr

ava

povre

de pr

ava n

a priv

atnos

t radn

ikana

priva

tnost

radnik

a

Budu

ći d

a Za

kon

o pa

rnič

nom

pos

tupk

u ne

sa

drža

va o

dred

bu o

tom

e št

o se

sm

atra

ne-

zako

niti

m d

okaz

om,

Ust

avni

sud

Rep

ublik

e H

rvat

ske

zauz

eo j

e st

ajal

ište

da

prili

kom

od-

luči

vanj

a je

su li

odr

eđen

i dok

azi »

prib

avlje

ni

na n

ezak

onit

nač

in«

sudo

vi k

od o

dluč

ivan

ja u

gr

ađan

skim

pre

dmet

ima

imaj

u ve

ću s

lobo

du

djel

ovan

ja. N

o, n

iti U

stav

ni s

ud R

epub

like

Hr-

vats

ke n

iti V

rhov

ni su

d Re

publ

ike

Hrv

atsk

e pr

e-m

a do

stup

noj

suds

koj

prak

si j

oš u

vije

k ni

su

jasn

o i p

otpu

no o

dred

ili o

kvir

za

ocje

nu k

ada

se t

reba

sm

atra

ti d

a je

nek

i dok

az d

okaz

koj

i se

ne

smije

kor

isti

ti u

par

ničn

om p

ostu

pku.

Prem

a pr

aksi

Eur

opsk

og s

uda

za l

juds

ka

prav

a, t

elef

onsk

i po

zivi

, e-

mai

lovi

pos

lani

s

posl

a i i

nfor

mac

ije d

obiv

ene

iz k

oriš

tenj

a in

-te

rnet

a po

kriv

eni

su p

ojm

ovim

a »p

riva

tnog

ži

vota

« i

»dop

isiv

anje

« za

pot

rebe

čla

nka

8.

Konv

enci

je, o

dnos

no ra

dnik

i na

radn

om m

je-

stu

u up

orab

i spo

men

utih

sre

dsta

va k

omun

i-ka

cije

uži

va z

ašti

tu k

ao d

io p

riva

tnog

živ

ota

i za

štit

u do

pisi

vanj

a. U

dom

aćoj

sud

skoj

pra

k-si

, ia

ko s

e go

vori

i o

dok

azim

a pr

ibav

ljeni

m

na (

ne)d

opuš

teni

nač

in,

kori

šten

je s

e ra

znih

m

etod

a na

dzor

a ra

dnik

a do

pušt

a, s

tim

da

još

uvije

k ni

su ja

sno

post

avlje

ni o

kvir

i zak

onit

o-st

i kor

ište

nja

tog

nadz

ora.

2m

ale stranice

radno pravo

1. UvodPitanje nezakonito pribavljenog dokaza ure-

đuje Ustav Republike H

rvatske (u nastavku teksta: U

stav RH) 1 i Zakon o kaznenom

postupku. No, ne i

Zakon o parničnom postupku.

Nadalje, Europska konvencija za zaštitu ljud-

skih prava i temeljenih sloboda (u nastavku teksta:

Konvencija) 2 uređuje (i) zaštitu osobnih podataka s kojom

se pravno može povezati pojam

nezakonito pribavljenog dokaza.

Osim

spomenutih pravnih izvora, za raspravu

o nezakonito pribavljenim dokazim

a, značajan je i Zakon o zaštiti na radu

3 kao i Zakon koji općenito štiti osobne podatke, Zakon o zaštiti osobnih po-dataka

4.N

o, bez prakse Europskog suda za ljudska pra-va, ovo područje prava ne bi bilo m

oguće razumje-

ti i na odgovarajući način primijeniti na konkretne

sudske sporove. Zbog čega je tomu tako, bit će vid-

ljivo iz ovog članka.

2. Praksa Europskog suda za zaštitu ljudskih prava i tem

eljnih sloboda o nadzoru radnika bez njegova pristankaZa razliku od prakse dom

aćih sudova, iz prakse Europskog suda za zaštitu ljudskih prava potpuno se jasno m

ože utvrditi koji kriteriji moraju biti zado-

voljeni da bi se zaključilo da se neki dokaz, a kojim

se, između ostalog, vrijeđa privatnost neke osobe,

može uporabiti u parničnom

postupku.U

nastavku slijedi dio te prakse.

2.1. Köpke protiv Njem

ačkeG

đa Köpke bila je prodavačica čiji je posloda-vac prim

ijetio nepravilnosti u svojim poslovnim

knjigam

a. Sumnjao je da je gđa Köpke odgo-

vorna za te nepravilnosti.

Poslodavac je angažirao detektivsku agen-ciju i pokrenuo tajni nadzor gđe Köpke i još jed-ne radnice u razdoblju od dva tjedna. Kao rezul-tat tog tajnog videonadzora, gospođa Köpke je dobila otkaz. U

sudskom sporu pregledani su

videomaterijali dobiveni tajnim

nadzorom rada, a

njemački sud zaključio je da je otkaz opravdan s

obzirom na okolnosti.

U postupku pred Europskim

sudom za ljudska

prava taj Sud zauzeo je stajalište da prikriveni vide-onadzor radnika na njegovu radnom

mjestu načel-

no predstavlja znatno zadiranje u radnikov privatni život.

Međutim

, također je istaknuo da je videonad-zor radnice proveden tek nakon što su tijekom

inventure otkriveni gubitci i nepravilnosti u knjiga-m

a, zatim, trajao je ograničeno vrijem

e, a nadzorna snim

ka koristila se samo u svrhu otkaza ugovora o

radu gđi Köpke.Slijedom

navedenoga, Sud je zaključio da je uplitanje u privatni život gđe Köpke bio ograničen na ono što je potrebno da bi se postigao cilj koji se htio postići videonadzorom

.Sud je im

ao na umu da je potrebno postići rav-

notežu između prava radnika na privatnost i pra-

va poslodavca na zaštitu vlasništva, ali je posebno cijenio i okolnost da je radnica radila s novcem

poslodavca i da je riječ o odnosu unutar kojega je potrebno postojanje povjerenja.

Zanimljiv čim

benik koji se, također, uzeo u ob-zir jest da je prikriveni videonadzor radnice služio za otklanjanje sum

nji s drugih radnika koji nisu bili odgovorni za bilo koje kazneno djelo.

Konačno, Sud je istaknuo da nije postojalo bilo koje drugo jednako učinkovito sredstvo za zaštitu vlasničkih prava poslodavca koji bi om

etali u ma-

njoj mjeri pravo radnice na poštovanje njezina pri-

vatnog života.U

zimajući sve ove čim

benike u obzir, Europski sud za ljudska prava zaključio je da nije bilo ničega što bi sugeriralo da njem

ački sudovi nisu postigli pravičnu ravnotežu izm

eđu prava radnice na po-štovanje privatnog života i interesa njezina po-slodavca u zaštiti njegovih vlasničkih prava, kao i javnog interesa za pravilnim

provođenjem pravde.

2.2. Barbulescu protiv Rumunjske

Od g. Barbulescua poslodavac je tražio da

kreira Yahoo Messenger račun za odgovaranje

na upite klijenata te ga obavijestio da se ta ko-m

unikacija prati.Zapisi su pokazali da je internet koristio za

osobne potrebe, suprotno internim propisim

a. N

aime, propisi poslodavca izričito su zabranji-

vali, između ostaloga, i uporabu računala i pri-

stup internetu za osobne potrebe. Poslodavac je pristupio Yahoo M

essenger računu u uvjere-

1 U

stav Republike Hrvatske (N

ar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst, 113/00, 124/00 - proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst, 55/01 - ispr., 76/10, 85/10 - proč. tekst i 5/14 - O

dluka USRH

). Članak 29. U

stava RH: D

okazi pribavljeni na nezakonit način ne m

ogu se uporabiti u sudskom postupku.

2 N

ar. nov. - MU

, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06. O

dredba Konvencije, a koja je relevantna za temu ovog

članka je odredba članka 8. Konvencije prema kojoj svatko im

a pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, dom

a i dopisivanja, a javna vlast se neće m

iješati u ostvarivanje tog prava, osim

u skladu sa zakonom i ako je u dem

okratskom druš-

tvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili

gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zlo-

čina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda

drugih.3

Nar. nov., br. 71/14, 118/14 - ispr. i 154/14 - U

redba. Zakon o za-štiti na radu uređuje korištenje nadzornih uređaja kao sredstva zaštite na radu. Prem

a tom Zakonu, dopušteno je korištenje

nadzornih uređaja radi:

- kontrole ulaska i izlazaka iz radnih prostorija i prostora te

- radi sm

anjenja izloženosti radnika riziku od razbojstva, prova-la, nasilja, krađa i sličnih događaja na radu ili u vezi s radom

.4

Nar. nov., br. 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12 - proč. tekst).

7m

ale stranice

svaki sudac, dok zakonom to pitanje ne uredim

o izričito, trebao prim

ijenivati one iste kriterije koji se prim

jenjuju pred Europskim sudom

za ljudska prava

7.Ti kriteriji sadržani su u tzv. načelu razm

jerno-sti odnosno testu proporcionalnosti.

Test proporcionalnosti

podrazumijeva

pro-vjeru jesu li odluke nacionalnih sudova zakoni-te, odnosno je li za njihovo donošenje postojala pravna

osnova u

nacionalnom

zakonodavstvu; jesu li im

ale legitiman cilj; jesu li bile prikladne za

njegovo ostvarivanje; jesu li bile nužne za njegovo ostvarivanje; jesu li bile razm

jerne u užem sm

islu, pri čem

u razmjernost u užem

smislu podrazum

i-jeva ostvarivanje ravnoteže izm

eđu svrhe zakona (njegova legitim

nog cilja, proklamiranog javnog ili

općeg interesa) i pojedinačnih prava koja se ogra-ničavaju radi njegova ostvarivanja

8.Prikladnost i nužnost pri tom

e moraju osigurati

da se prekomjerno ne ograničava ili dokida poje-

dinačna prava - balansira se/uravnotežuje/važe iz-m

eđu ciljeva koji se mjerom

žele ostvariti i njihova posljedičnog učinka na pojedinačna prava koja za-hvaćaju. To su sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, svi razlozi koji pretežu u korist jednog, a na štetu drugog

9.Im

ajući na umu prethodno navedeno, vezano

uz sustav nadzora i praćenja radnika, posebno va-lja ukazati da, izm

eđu ostaloga, i primjenom

testa proporcionalnosti, i taj sustav, a što se m

ože vidjeti posebno iz izdvojenog m

išljenja u predmetu Bar-

bulescu protiv Rumunjske, treba biti:

- transparentan, da se zna da je postavljen i zbog čega

- fer, odnosno nužan i proporcionalan interesu koji se treba zaštititi, ne sm

ije se koristiti za svrhu suprotnu svrsi zbog koje je nadzor, odnosno pra-ćenje uspostavljeno

- takav da uspostavi pravičnu ravnotežu izme-

đu radnikova prava na privatnost i poslodavčevog legitim

nog poslovnog interesa

- proveden na najmanje m

oguće nametljiv (za

radnika opterećujući) način10.

Videonadzor samo iznim

no bi mogao biti tajan,

i to samo kada poslodavac im

a takav interes da opravdava njegovu tajnost. N

pr. kada ima dobro

utemeljenu sum

nju na počinjenje kaznenog djela, uključujući otuđenje im

ovine, uništenje imovine

poslodavca i sl., kao što je bio slučaj u predmetu

Köpke protiv Njem

ačke. Poslodavac, dakle, već a priori m

ora imati određene dokaze koji ukazuju na

protupravno ponašanje radnika koje ugrožava neki poslodavčev legitim

ni poslovni interes, a prikriveni nadzor treba služiti da to dokaže.

U suprotnom

, prikriveni nadzor nije dopušten, predstavlja kršenje prava na privatnost, s tim

da niti podatci koji nisu prikupljeni radi (izvorne) svrhe zbog koje je nadzor postavljen, ne sm

iju biti korište-ni u druge svrhe. N

pr. ako se pri nadzoru utvrdi da je neka druga osoba počinila neku drugu povredu ob-veze iz radnog odnosa, prikupljeni podatci se neće sm

jeti koristiti za sankcioniranje te druge osobe.Slična situacija, kao u predm

etu Köpke protiv N

jemačke, bila je i u predm

etu koji se vodio pred Županijskim

sudom u Zagrebu, predm

et broj G

žr-100/14, u kojem je poslodavac preko vi-

deonazora postavljenim od strane zaštitarske

tvrtke, a za koji je bilo poznato da je postavljen, utvrdio m

alverzacije s računima i krađu. Razlika

je, dakle, u odnosu na predmet Köpke protiv N

je-m

ačke bila u tome da je radnik znao za videonad-

zor, ali je, dok je izvršavao djelo krađe (pogrešno), sm

atrao da svojim postupcim

a ne izaziva sumnju.

Nadalje, prem

a Odluci V

rhovnog suda RH,

broj Revr-85/14 od 21. siječnja 2015., praćenje radnika putem

uređaja za nadzor vozila koje je poduzeto od strane poslodavca ocijenjeno je le-galnim

kada je poslodavac praćenje svojih radnika obavljao na tem

elju sklopljenog ugovora s licenci-ranom

detektivskom agencijom

11 u sklopu čega su u vozila poslodavca ugrađeni G

PS uređaji 12.

7 Prim

jenu ovog načela u nekim njegovim

dijelovima potvrđuju i

sljedeće Odluke Vrhovnog suda RH

: »Stoga u okolnostima kon-

kretnog slučaja otkaz tužiteljeva ugovora o radu nije nerazmje-

ran u odnosu na legitimni cilj koji se nastojao postići, a to je s

jedne strane pravo tužitelja na slobodu izražavanja, ali s druge strane i zaštita ugleda i poslovnog interesa tuženika. Slijedom

navedenog, u danim

okolnostima tuženik je zakonito postupio

i imao je opravdan razlog za otkaz tužiteljeva ugovora o radu

zbog čega pobijana odluka o otkazu nije nedopuštena.« (Revr-1897/14 od 27. siječnja 2016.)

»O

tkaz tužitelju nije nerazmjeran u odnosu na legitim

ni cilj koji se nastojao postići, a to je s jedne strane pravo tužitelja na slo-bodu izražavanja, ali s druge strane i zaštita ugleda i poslovnog interesa tuženika.« (Revr-651/12 od 25. travnja 2012.)

8 O

tome vidi doktorsku disertaciju Snježane Bagić: N

ačelo raz-m

jernosti u praksi europskih sudova, str. 64-65.9

Tako: Snježana Bagić: Načelo razm

jernosti u praksi europskih sudova, str. 36.

10 Npr., uvođenje biom

etrijskih uređaja za identifi kaciju, ako radnik na njih ne pristaje, ne bi se trebalo provoditi ako postoje druga sredstva za ostvarivanje istog cilja. N

o, kada se uvede i činjenica uvođenja i svrha uvođenja m

orala bi biti poznata radnicima, a

za druge svrhe prikupljeni podatci se ne bi smjeli upotrebljavati.

11 Prema Zakonu o privatnim

detektivima (N

ar. nov., br. 24/09), pri-vatni detektiv m

ože prikupljati obavijesti i informacije, izm

eđu ostalih, o uspješnosti osoba u obavljanju poslova; kandidatim

a za zapošljavanje i radnicim

a samo uz njihov pisani pristanak, a

koje je, prema posebnom

propisu, ovlašten prikupljati posloda-vac; kaznenim

djelima koja se progone po privatnoj tužbi te o

njihovim počiniteljim

a; povredama radnih obveza ili radne dis-

cipline. Prilikom obavljanja detektivskih poslova, detektivi m

o-raju voditi računa o pravu svake osobe na zaštitu dostojanstva, ugleda, časti i privatnosti.

12 Inače, kada nije riječ o angažiranju detektivske agencije, već poslodavac sam

oinicijativno stavi GPS uređaj u vozilo radnika,

i taj nadzor i praćenje vozila, također, moraju biti transparentni.

To znači da o tome radnik m

ora imati saznanja, taj sustav treba

imati svoju svrhu s kojom

radnik treba biti upoznat, a prikupljeni podatci, u pravilu, ne bi se sm

jeli koristiti za neke druge svrhe.

6m

ale

stra

nice

radn

o pr

avo

No,

ipak

val

ja u

kaza

ti i n

a m

oguć

nost

da

je t

a-kv

im p

ostu

pkom

pov

rijeđ

eno

prav

o na

priv

atno

st

radn

ika,

neo

visn

o o

tom

e št

o se

odl

uka

suda

nije

te

mel

jila

na t

om d

okaz

u. T

a m

oguć

nost

pro

izla

zi

iz o

braz

lože

nja

odlu

ke iz

pre

dmet

a Be

nedi

ktsd

óttir

pr

otiv

Isl

anda

, ko

je j

e pr

etho

dno

izlo

ženo

. Zb

og

toga

bi s

udov

i tre

bali

a pr

iori

sprij

ečiti

prib

avlja

nje

doka

za k

oji b

i mog

li bi

ti oc

ijenj

eni k

ao n

ezak

onito

pr

ibav

ljeni

, iak

o pr

oces

ne s

ankc

ije z

a ta

kvo

nesp

r-je

čava

nje,

pre

ma

tren

utač

nom

zak

onsk

om u

ređe

-nj

u, n

ema6 .

Dal

je, k

ada

sud

svoj

u od

luku

ute

mel

ji na

ne-

kom

od

prov

eden

ih d

okaz

a, a

str

anka

sm

atra

da

je

to d

okaz

koj

i nije

prib

avlje

n na

zak

onit

nači

n, ta

da

stra

nka

mož

e (i)

iz to

g ra

zlog

a iz

javi

ti ža

lbu.

Rije

č je

o

žalb

enom

raz

logu

iz č

lank

a 35

4. s

t. 1.

Zak

ona

o pa

rnič

nom

pos

tupk

u, o

dnos

no o

tzv.

rela

tivno

bit-

noj p

ovre

di o

dred

bi p

arni

čnog

pos

tupk

a.O

no š

to je

važ

no v

ezan

o uz

tu

vrst

u po

vre-

de o

dred

bi p

arni

čnog

pos

tupk

a, j

est

to d

a na

nj

u su

d ne

paz

i? p

o sl

užbe

noj d

užno

sti,

već

se

stra

nka

na tu

pov

redu

mor

a sa

ma

pozv

ati.

Dak

le, s

tran

ka tr

eba

izrič

ito u

žal

bi n

aves

ti da

je

povr

ijeđe

na o

dred

ba o

izvo

đenj

u do

kaza

i op

isat

i ka

ko je

do

te p

ovre

de d

ošlo

, odn

osno

treb

a na

vest

i da

je s

ud p

ogre

šno

odlu

čio

izve

sti k

onkr

etni

dok

az

s ob

ziro

m n

a to

da

je o

n ne

zako

nito

prib

avlje

n, a

iz

vođe

nje

takv

og d

okaz

a m

oglo

je

utje

cati

ili j

e ut

jeca

lo n

a za

koni

tost

i pr

aviln

ost o

dluk

e.Ar

gum

entu

m a

con

trar

io, a

ko iz

vođe

nje

takv

og

doka

za n

ije m

oglo

utje

cati

niti

je u

tjeca

lo n

a za

ko-

nito

st i

prav

ilnos

t od

luke

sud

a, t

ada

se s

tran

ka n

e m

ože

osno

vano

poz

ivat

i na

tu

povr

edu

odre

dbi

parn

ično

g po

stup

ka.

Prim

jeric

e, a

ko b

i, s

obzi

rom

na

rezu

ltate

i os

ta-

lih i

zved

enih

dok

aza,

odl

uka

suda

o o

snov

anos

ti tu

žben

og z

ahtje

va b

ila is

ta, t

ada

ne m

ože

biti

go-

vora

o p

ovre

di o

dred

bi p

arni

čnog

pos

tupk

a ko

ja je

m

ogla

utje

cati

ili je

utje

cala

na

zako

nito

st i

prav

il-no

st o

dluk

e su

da.

Ipak

, s

obzi

rom

na

ozbi

ljnos

t po

vred

a ra

znih

pr

ava

stra

nke

neko

g pa

rnič

nog

post

upka

, a d

o ko

-jih

pov

reda

mož

e do

ći k

ada

se k

oris

ti do

kaz

koji

je

prib

avlje

n na

nez

akon

iti n

ačin

, vje

roja

tno

bi m

no-

go p

rimje

reni

je b

ilo d

a je

ta

povr

eda

prop

isan

a ka

o ap

solu

tno

bitn

a po

vred

a od

redb

i pa

rnič

nog

post

upka

. Pos

ebno

kad

a se

im

a na

um

u i

kakv

e bi

pos

ljedi

ce m

ogle

imat

i te

povr

ede

na p

ostu

pak

koji

bi s

e m

ožeb

itno

vodi

o pr

ed E

urop

skim

sud

om

za lj

udsk

a pr

ava

u ko

jim b

i se

ocje

njiv

ala

povr

eda

ljuds

kih

prav

a za

štić

enih

Kon

venc

ijom

, a k

oje

proi

-zl

aze

iz p

reth

odno

izlo

ženi

h od

luka

tog

Suda

.Za

raz

liku

od a

naliz

e po

greš

ne p

rim

jene

od

redb

e čl

anka

220

. st.

2. Z

akon

a o

parn

ično

m

post

upku

o iz

vođe

nju

doka

za k

oja

je s

obz

irom

na

pos

toje

ći p

ravn

i ok

vir

rela

tivn

o je

dnos

tav-

na, u

nas

tavk

u sl

ijedi

zna

čajn

o ko

mpl

icir

anija

an

aliz

a, a

to

je k

oji

se d

okaz

i m

ogu,

odn

osno

tr

ebaj

u sm

atra

ti d

okaz

ima

prib

avlje

nim

a na

ne

zako

nit n

ačin

, a š

to b

i pos

ljedi

čno

dove

lo d

o to

ga d

a se

ne

mog

u up

orab

iti

u su

dsko

m p

o-st

upku

.Vi

še j

e ka

tego

rija

doka

za č

ije b

i pr

ibav

ljanj

e m

oglo

biti

nez

akon

ito. P

rim

jeri

ce, p

rem

a U

stav

u RH

mog

li bi

smo

govo

riti

:-

o do

kazi

ma

prib

avlje

nim

a na

nač

in d

a je

po-

vrije

đeno

ust

avno

pra

vo z

aštit

e os

obno

g i o

bite

lj-sk

og ž

ivot

a, d

osto

jans

tva,

ugl

eda

i čas

ti, s

lobo

de i

tajn

osti

dopi

siva

nja

i svi

h dr

ugih

obl

ika

opće

nja;

- o

doka

zim

a pr

ibav

ljeni

ma

na n

ačin

da

je p

o-vr

ijeđe

na s

igur

nost

i ta

jnos

t oso

bnih

pod

atak

a;-

o do

kazi

ma

prib

avlje

nim

pr

ikup

ljanj

em,

obra

điva

njem

i ko

rište

njem

oso

bnih

pod

atak

a be

z pr

ivol

e is

pita

nika

na

nači

n ko

ji ni

je su

klad

an u

vjet

i-m

a pr

opis

anim

zak

onom

;-

o do

kazi

ma

prib

avlje

nim

pov

redo

m z

ako-

nom

ure

đene

zaš

tite

poda

taka

te n

adzo

ra n

ad d

je-

lova

njem

info

rmat

ički

h su

stav

a u

drža

vi;

- o

doka

zim

a pr

ibav

ljeni

m u

pora

bom

oso

bnih

po

data

ka s

upro

tno

utvr

đeno

j svr

si n

jihov

a pr

iku-

plja

nja.

U o

dnos

u na

sva

ku o

d tih

kat

egor

ija tr

ebal

o bi

, pr

ema

okol

nost

ima

sluč

aja,

u k

onkr

etno

m p

arni

č-no

m p

ostu

pku

ocje

njiv

ati

je l

i rij

eč o

nez

akon

ito

prib

avlje

nom

dok

azu

koji

je u

tjeca

o ili

mog

ao u

tje-

cati

na z

akon

itost

i pr

aviln

ost o

dluk

e.Iz

van

tih k

ateg

orija

, koj

e su

obu

hvać

ene

Ust

a-vo

m R

H,

u do

kaze

pri

bavl

jene

na

neza

koni

ti

nači

n m

ogli

bi b

iti s

vrst

ani i

dok

azi k

oji s

u pr

i-ba

vlje

ni k

azne

nim

dje

lom

kao

što

je n

pr. k

rađa

, pr

isila

ili d

okaz

koj

i je,

pre

ma

Zako

nu o

kaz

ne-

nom

pos

tupk

u, d

okaz

pri

bavl

jen

na n

ezak

onit

i na

čin,

zat

im d

okaz

koj

i je

prib

avlje

n po

vred

om

zako

nom

pr

opis

ane

dužn

osti

ču

vanj

a ta

jne

(drž

avne

, voj

ne, s

lužb

ene,

pro

fesi

onal

ne il

i po-

slov

ne) .

..N

o, i

u od

nosu

na

svak

i od

tih d

okaz

a tr

ebal

o bi

, pre

ma

okol

nost

ima

sluč

aja,

u k

onkr

etno

m p

ar-

ničn

om p

ostu

pku

ocje

njiv

ati j

e li

riječ

o n

ezak

onito

pr

ibav

ljeno

m d

okaz

u ko

ji je

utje

cao

ili m

ogao

utje

-ca

ti na

zak

onito

st i p

ravi

lnos

t odl

uke?

T

u oc

jenu

, s o

bziro

m n

a po

stoj

eći p

ravn

i okv

ir, u

ovo

m tr

enut

-ku

mog

uće

je, u

glav

nom

, pro

vodi

ti na

nač

in k

ako

to č

ini E

urop

ski s

ud z

a lju

dska

pra

va.

U s

vjet

lu K

onve

ncije

zak

onit

ost p

riba

vlja

nja

doka

za t

reba

lo b

i pr

omat

rati

pon

ajpr

ije k

roz

prim

jenu

pra

va n

a po

štov

anje

pri

vatn

og i

obi-

teljs

kog

živo

ta, d

oma

i dop

isiv

anja

.To

zna

či, s

mat

ra li

str

anka

radn

og s

pora

da

joj

je p

ribav

ljanj

em d

okaz

a po

vrije

đeno

pra

vo n

a pr

i-va

tni i

obi

teljs

ki ž

ivot

, dom

ili d

opis

ivan

je, t

ada

bi

6 Tr

eba

ukaz

ati i

na

to d

a ne

post

ojan

je p

roce

sne

sank

cije

dal

je

mož

e pr

edst

avlja

ti po

vred

u čl

anka

13.

Kon

venc

ije k

ojim

se ja

m-

če d

jelo

tvor

na p

ravn

a sr

edst

va p

red

dom

aćim

drž

avni

m ti

jelo

m.

3m

ale

stra

nice

nju

da s

u u

njem

u sa

drža

ne s

amo

služ

bene

po-

ruke

.G

. Bar

bule

scu

potv

rdio

je u

pis

anom

obl

iku

da

je o

n ko

ristio

rač

un s

amo

za p

rofe

sion

alne

svr

he.

Posl

odav

ac j

e na

čini

o tr

ansk

ript

njeg

ove

kom

u-ni

kaci

je n

a Ya

hoo

Mes

seng

eru,

s t

im d

a ni

je b

ilo

spor

no d

a su

nek

e po

ruke

sad

ržav

ale

osje

tljiv

e os

obne

pod

atke

.G

. Ba

rbul

escu

je

obav

ijest

io s

vog

posl

odav

ca

da m

u je

pov

rijeđ

eno

prav

o za

štite

kor

espo

nden

-ci

je i

da

je z

bog

toga

pos

loda

vac

odgo

vora

n po

ka

znen

om z

akon

odav

stvu

.N

o, r

ezul

tat

ove

situ

acije

je b

io d

a je

g. B

arbu

-le

scu

radn

i odn

os o

tkaz

an u

kol

ovoz

u 20

07. z

bog

krše

nja

inte

rnih

pro

pisa

tvrt

ke p

rem

a ko

jima

se ra

-ču

nala

nis

u sm

jela

kor

istit

i za

osob

ne p

otre

be.

G. B

arbu

lesc

u os

pora

vao

je o

dluk

u sv

og p

oslo

-da

vca

smat

raju

ći j

e ni

štet

nom

jer

je,

pris

tupa

jući

nj

egov

oj k

omun

ikac

iji, p

ovrij

eđen

o nj

egov

o pr

avo

na z

aštit

u pr

ivat

nost

i kor

espo

nden

cije

. Ža

lben

i su

d u

Buku

rešt

u ut

vrdi

o je

da

je p

o-sl

odav

ac p

ostu

pio

prem

a Za

konu

o r

adu,

da

je g

. Ba

rbul

escu

bio

oba

vije

šten

o p

ravi

lima

posl

odav

ca

koji

su z

abra

njiv

ali o

sobn

u up

orab

u re

surs

a tv

rtke

. Is

to ta

ko, u

tvrd

io je

da

nadz

or n

ije u

tjeca

o na

val

ja-

nost

dis

cipl

insk

og p

ostu

pka.

G. B

arbu

lesc

u os

pora

vao

je t

u od

luku

tvr

deći

da

zaš

titu

iz č

lank

a 8.

Kon

venc

ije tr

eba

proš

iriti

i na

e-m

ail k

omun

ikac

ije.

Revi

zijs

ki s

ud u

Buk

ureš

tu p

resu

dio

je d

a je

po

stup

anje

pos

loda

vaca

bilo

raz

umno

i pr

aćen

je

kom

unik

acije

g. B

arbu

lesc

ua b

ila je

jedi

na m

etod

a ut

vrđi

vanj

a da

je d

ošlo

do

povr

ede

inte

rnih

aka

ta

tvrt

ke.

Euro

pski

sud

za

ljuds

ka p

rava

raz

mat

rao

je

pred

met

sa

staj

ališ

ta K

onve

ncije

o z

aštit

i oso

bnih

po

data

ka (

1981

. Ko

nven

cija

Vije

ća E

urop

e o

za-

štiti

poj

edin

aca

s ob

ziro

m n

a au

tom

atsk

u ob

radu

os

obni

h po

data

ka),

član

cim

a 3.

, 5. i

8.,

EU D

irekt

ive

95/4

6/EC

o z

aštit

i poj

edin

aca

s ob

ziro

m n

a ob

radu

os

obni

h po

data

ka i

o sl

obod

nom

kre

tanj

u ta

kvih

po

data

ka.

Sud

je i

mao

na

umu

i st

ajal

išta

iz

pres

ude

Hal

ford

pro

tiv U

jedi

njen

og K

ralje

vstv

a (o

d 25

. lip

-nj

a 19

97.),

koj

a se

odn

osi

na s

ituac

iju k

ada

je

sred

stvo

rad

a bi

lo d

opuš

teno

kor

istit

i za

oso

bnu

upor

abu;

Co

plan

d pr

otiv

Uje

dinj

enog

Kra

ljevs

tva

(br.

6261

7/00

, ECH

R 20

07-I)

, gdj

e je

, tak

ođer

, bilo

do

pušt

eno

koriš

tenj

e sr

edst

ava

rada

za

osob

nu

upor

abu,

ali

je n

adzo

r ko

rište

n ka

ko b

i se

utvr

dilo

po

stoj

i li »

prek

omje

rna

upor

aba«

.N

aim

e, u

pre

dmet

ima

Hal

ford

i C

opla

nd z

au-

zeto

je s

taja

lište

da

su t

elef

onsk

i poz

ivi,

e-m

ailo

vi

posl

ani s

pos

la i

info

rmac

ije d

obiv

ene

iz k

oriš

tenj

a in

tern

eta

prim

a fa

cie

pokr

iven

i po

jmov

ima

»pri-

vatn

og ž

ivot

a« i

»dop

isiv

anje

« za

pot

rebe

čla

nka

8.

Konv

enci

je.

No,

u p

redm

etu

Barb

ules

cu s

ituac

ija j

e bi

la

druk

čija

, pa

je t

o re

zulti

ralo

i dr

ukči

jom

odl

ukom

Su

da.

Prije

sve

ga S

ud je

zau

zeo

staj

ališ

te, s

obz

irom

na

to d

a se

u p

redm

etu

ospo

rava

la z

akon

itost

od-

luke

o o

tkaz

u, d

a je

tuž

ba, s

toga

, ogr

anič

ena

na

nadz

or u

ste

govn

om p

ostu

pku,

a n

e od

nosi

se

na

sadr

žaj,

niti

na o

bjav

ljiva

nje

kom

unik

acije

.Za

tim, z

auze

to je

sta

jališ

te a

ko n

ema

upoz

ore-

nja

na z

abra

nu, d

a je

ond

a g.

Bar

bule

scu

opra

vda-

no m

ogao

oče

kiva

ti za

štitu

svo

je p

rivat

nost

i.Pr

i tom

e je

ista

knut

o da

Sud

nas

toji

post

ići r

av-

note

žu iz

međ

u su

prot

stav

ljeni

h in

tere

sa s

tran

aka.

U

tu

svrh

u za

uzeo

je i

staj

ališ

te d

a ni

je n

aruš

ena

prav

ična

rav

note

ža iz

međ

u g.

Bar

buls

ecuo

va p

ra-

va n

a po

štov

anje

nje

gova

priv

atno

g ži

vota

i ko

res-

pond

enci

je te

inte

resa

nje

gova

pos

loda

vca.

Nai

me,

Sud

je u

tvrd

io d

a je

pos

loda

vac

post

u-pi

o un

utar

svo

jih s

tego

vnih

ovl

asti,

pre

ma

Zako

nu

o ra

du z

a pr

istu

p ra

čunu

, sm

atra

jući

da

se i

nfor

-m

acije

odn

ose

na p

rofe

sion

alne

akt

ivno

sti.

Sud

je

utvr

dio

da sa

drža

j kom

unik

acije

»ni

je b

io p

resu

dan

elem

ent

u na

lazi

ma

dom

aćeg

sud

a« t

e je

sm

atra

o da

nije

ner

azum

no d

a po

slod

avac

žel

i po

tvrd

iti

da n

jego

v ra

dnik

isp

unja

va s

voje

rad

ne z

adat

ke

tijek

om r

adno

g vr

emen

a. O

pseg

pra

ćenj

a bi

o je

og

rani

čen

i raz

mje

ran

jer j

e pr

egle

dan

sam

o Ya

hoo

Mes

seng

er ra

čun.

Kona

čno,

Sud

nije

prih

vatio

obj

ašnj

enje

g. B

ar-

bule

scua

o to

me

zašt

o je

kor

istio

raču

n za

oso

bne

potr

ebe

(tvr

dio

je d

a je

to z

ato

što

su c

ijene

za

mo-

bite

l bile

vis

oke,

a z

ahtje

vi p

osla

bili

su n

iski

u v

rije-

me

dopi

siva

nja)

.Sl

ijedo

m s

vega

, Sud

je p

resu

dio

u ko

rist

po-

slod

avca

, odn

osno

zak

ljuči

o je

da

nije

pov

rije

-đe

n čl

anak

8. K

onve

ncije

.U

ovo

m p

redm

etu

izdv

ojen

o m

išlje

nje

dao

je

jeda

n od

sed

mor

ice

suda

ca k

oji s

e ne

sla

že s

a za

-kl

jučk

om v

ećin

e su

daca

da

nem

a po

vred

e čl

anka

8.

Kon

venc

ije. T

aj s

udac

je is

takn

uo d

a in

tern

etsk

i na

dzor

nije

dis

krec

ijsko

pra

vo p

oslo

davc

a i p

ravo

po

slod

avca

da

se m

iješa

u k

omun

ikac

iju r

adni

ka

nije

slo

boda

n iz

bor.

On

smat

ra d

a ra

zina

zaš

tite

u ko

mun

ikac

iji n

e bi

sm

jela

biti

sm

anje

na z

bog

toga

št

o:(A

) se

kom

unik

acija

dog

odila

tije

kom

rad

nog

vrem

ena

(B)

se s

ve to

dog

odilo

u k

onte

kstu

radn

og o

d-no

sa (C)

je im

alo

utje

caj n

a po

slov

ne a

ktiv

nost

i ili

(D)

je u

tjeca

lo n

a uč

inko

vito

st ra

dnik

a.Su

dac

istič

e da

pre

ma

nače

lu iz

međ

unar

odno

g pr

avno

g ok

vira

:Sv

aka

obra

da o

sobn

ih p

odat

aka

u sv

rhu

...

utvr

điva

nja

krše

nja

ugov

orni

h ob

veza

... m

ora

se

ured

iti b

ilo z

akon

om, k

olek

tivni

m u

govo

rom

, bilo

ug

ovor

om.

4m

ale stranice

radno pravo

Ovaj sudac sm

atra da postojanje Zakona o radu nije bilo dovoljno. Specifi čna, transparentna pra-vila, uključujući sveobuhvatnu politiku korištenja interneta na radnom

mjestu, bila su potrebna, a ne

općenita zabrana osobne komunikacije.

Nadalje, sudac je istaknuo da radnici m

oraju biti:(A

) upoznati s politikom korištenja interneta

(B) o tome m

oraju biti obaviješteni osobno, a(C) trebaju za takve uvjete dati i suglasnost ek-

splicitno.Pravila uporabe interneta sam

a po sebi trebala bi biti regulirana načelim

a nužnosti i razmjernosti i

dopušteno treba biti samo ciljano nadziranje koje

je temeljeno na dobro utem

eljenoj sumnji.

Za opravdanost otkaza smatra da je trebalo biti

dokazano da je g. Barbulescu izazvao stvarnu štetu poslodavcu. Isto tako, još je ukazao na to da se u postupku nije osiguralo da je transkript kom

unika-cije ograničen sam

o na disciplinski postupak.

2.3. Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva

Gđa H

alford je u svibnju 1983. imenovana

pomoćnicom

načelnika (Assistant Chief Consta-

ble - treći po redu čin u policiji u UK) u policiji

u Merseysideu, i tako postala žena s najvišim

činom

u policiji u Ujedinjenom

Kraljevstvu. Na-

kon što nije uspjela doći do višeg čina, 1990. je pokrenula postupak protiv uprave policije iz M

erseysidea zbog navodne diskriminacije na

temelju spola.

Povukla je tužbu u prosincu 1992., nakon posti-gnute nagodbe po kojoj je bila u obvezi da ode u m

irovinu i na temelju te nagodbe pripalo joj je pra-

vo na isplatu određenog novčanog iznosa.G

đa Halford tvrdila je da su određeni pripad-

nici policije u Merseysideu pokrenuli »kam

panju« protiv nje kao odgovor na njezinu tužbu zbog dis-krim

inacije, te su, između ostalog, objavljene odre-

đene informacije m

edijima, pokrenut je disciplinski

postupak protiv nje i prisluškivani su joj telefonski pozivi.

Za potrebe postupka Vlada je prihvatila da po-stoji određena vjerojatnost da su prisluškivani po-zivi iz njezina ureda, ali nije prihvaćeno da postoji takva m

ogućnost u vezi s telefonskim pozivim

a iz njezine kuće.

U ovom

predmetu Sud je zauzeo stajalište da je

došlo do povrede članaka 8. i 13. Konvencije u vezi s telefonim

a u uredu, da nije bilo povrede članaka 8., 10. i 13. u vezi s njezinim

kućnim telefonim

a.Pri tom

e je istaknuto da telefonski pozivi iz po-slovnih prostorija kao i iz kuće m

ogu biti obuhva-ćeni term

inima »privatni život« i »dopisivanje« u

skladu s člankom 8. st. 1. Konvencije.

Nije postojalo dokaza da je tužiteljici, kao ko-

risnici unutarnjeg telekomunikacijskog sustava u

policiji u Marseysideu, bio uručen nalog, te je Sud

smatrao da je im

ala razlog da smatra da su pozivi

privatni, pa je, stoga, i članak 8. Konvencije primje-

njiv i na uredske i na kućne telefone.Što se tiče uredskih telefona, zaključeno je da je

postojalo »miješanje javne vlasti« u sm

islu članka 8. st. 2. Konvencije.

Što se tiče kućnog telefona, Sud je bio mišlje-

nja da nije postojalo dovoljno dokaza da su pozivi upućivani s kućnog telefona bili prisluškivani, te je zaključeno da nije došlo do povrede članka 8. Kon-vencije u vezi s kućnim

telefonom.

Nadalje, Sud je utvrdio da postoji povreda i

članka 13. Konvencije 5 u dijelu koji se odnosi na

prisluškivanje poziva s uredskih telefona jer se re-levantni zakon nije prim

jenjivao na interne teleko-m

unikacijske sustave policije u Merseysideu i nije

postojao ni jedan drugi domaći propis za njezinu

žalbu.

2.4. Copland protiv Ujedinjenog KraljevstvaPodnositeljica tužbe bila je zaposlena na ko-

ledžu pod državnom upravom

, kao asistentica direktora. O

d kraja 1995. bila je u obvezi blisko surađivati s tada novoim

enovanim zam

jeni-kom

direktora. Tijekom radnog odnosa, utvrdi-

la je da su njezino korištenje telefona, e-maila i

interneta na poslu bili podvrgnuti nadzoru na zahtjev zam

jenika direktora. Prema V

ladi Uje-

dinjenog Kraljevstva, praćenje aktivnosti tuži-teljice bilo je određeno radi toga da se utvrdi je li ona pretjerano koristila sredstva u vlasništvu koledža za osobne svrhe.

U razdoblju kada je gđa Copland bila zaposlena

i na koje se tužba odnosi, koledž nije regulirao pita-nje praćenja telefona, e-m

aila ili korištenja interne-ta od strane zaposlenih.

Sud je u ovom slučaju došao do zaključka da je

došlo do povrede članka 8. Konvencije.N

aime, prem

a sudskoj praksi Suda, telefonski su pozivi upućeni s posla, također, pokriveni poj-m

om »privatni život« i »dopisivanje« u sm

islu člana 8. Konvencije.

Zbog toga je i e-mail poslan s posla na sličan

način zaštićen člankom 8. Konvencije kao i sve in-

formacije pribavljene praćenjem

uporabe interne-ta od strane radnika.

Gđa Copland nije bila upozorena da će njezini

pozivi biti praćeni, dakle osnovano je očekivala da je njezina privatnost zaštićena kada je bila riječ o telefonskim

pozivima.

Sud smatra da isto očekivanje treba prim

ijeniti i u vezi s korištenjem

elektroničke pošte i interneta.5

Članak 13. Konvencije glasi: »Svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene im

a pravo na djelo-tvorna pravna sredstva pred dom

aćim državnim

tijelom čak i u

slučaju kada su povredu počinile osobe koje su djelovale u služ-benom

svojstvu.«

5m

ale stranice

Prema stajalištu Suda, za postojanje povrede

članka 8. Konvencije nebitna je činjenica da po-datci do kojih je koledž praćenjem

došao, nisu objavljeni ili korišteni protiv gđe Copland u disci-plinskom

ili drugom postupku, tj. da nisu postali

dostupni javnosti.Sukladno tom

e, Sud smatra da je već sam

o pri-kupljanje i čuvanje osobnih podataka koji se od-nose na telefonske pozive gđe Copland, korištenje elektroničke pošte i interneta, bez njezina znanja, povreda njezina prava na poštovanje privatnog života i dopisivanja u sm

islu članka 8. Konvencije.Im

ajući na umu da Konvencija propisuje da

se javne vlasti mogu m

iješati u prava na pošto-vanje privatnog života i dopisivanja sam

o kada je to u skladu sa zakonom

, prijeko je potrebno u dem

okratskom društvu, u interesu nacionalne si-

gurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti

zemlje, radi sprječavanja nereda ili krim

inala, za-štite zdravlja ili m

orala ili radi zaštite prva i slobo-da drugih, Sud je zaključio da pojam

»u skladu sa zakonom

« podrazumijeva da m

ora postojati do-m

aći propis, kao mjera pravne zaštite u dom

aćem

zakonu protiv samovoljnog uplitanja od strane

javnih vlasti.N

adalje, ne samo da pojam

»u skladu sa zako-nom

« podrazumijeva da izuzetak bude u skladu s

domaćim

pravom, već je bitna i kvaliteta sam

og za-kona, odnosno on m

ora biti u skladu s vladavinom

prava.U

razdoblju na koje se tužba odnosila, nije bilo niti u dom

aćem zakonodavstvu U

jedinjenog Kra-ljevstva niti u aktim

a koledža propisa koji bi regu-lirali uvjete pod kojim

a bi poslodavci mogli nad-

gledati korištenje telefona, e-maila i interneta od

strane zaposlenih.D

akle, Sud u ovom slučaju zaključuje kako

u spornom razdoblju nije bilo dom

aćeg zako-na koji je regulirao pitanje praćenja korespon-dencije radnice, pa se m

iješanje u privatni život radnice ne m

ože tretirati kao da je bilo »u skla-du sa zakonom

«, kao što se zahtijeva u članku 8. st. 2. Konvencije.

Pri tome Sud ne isključuje m

ogućnost da se praćenje korištenja telefona, elektroničke pošte ili uporabe interneta od strane zaposlenog na rad-nom

mjestu m

ože smatrati »prijeko potrebnim

u dem

okratskom društvu« u određenim

situacijama

kada postoji legitiman cilj.

2.5. Benediktsdóttir protiv IslandaU

predmetu Benediktsdóttir protiv Islanda e-

mailovi uzeti od bivšeg poslodavca tužitelja

objavljeni su u islandskom tisku. U

predmetu

je trebalo odlučiti je li Island postigao pravičnu ravnotežu izm

eđu Benediktsdóttirova »prava na poštovanje« njegova »privatnog života« i »dopisi-vanja« i novinarskog prava na slobodu izražavanja.

Sud je zaključio da je u konkretnom slučaju ova

ravnoteža postignuta.Sud je iznio stajalište da je, prem

a Konvenciji, razum

no smatrati opravdanim

da se da prednost slobodi tiska kod inform

acija od javnog interesa pred interesom

tužitelja da se zaštiti njegov privat-ni život i dopisivanje.

Naim

e, objavljivanje se dogodilo u kontekstu javne rasprave na Islandu u vezi s optužbom

da je pretjeran utjecaj političara na policijske istrage o navodnim

kaznenim djelim

a. To je bila jedna od najopsežnijih istraga zločina koja se ikada dogodila na Islandu, s tim

da je u to vrijeme tužitelj podnio

kandidaturu za jednu od političkih stranaka na lo-kalnim

izborima u Reykjaviku.

3. Analiza postojećeg pravnog okvirai sudske prakseU

domaćoj sudskoj praksi još nije zauzeto

pravno stajalište o tome što su to nezakonito

pribavljeni dokazi u parničnom postupku.

Jedino što je nedvojbeno jest to da, iako Zakon o parničnom

postupku ne sadržava pojam neza-

konito pribavljenih dokaza, primjenom

članka 29. st. 4. U

stava RH, u odnosu na svaki dokaz m

ože se postaviti pitanje je li dopušteno pribavljeni dokaz koristiti u konkretnom

parničnom postupku?

S obzirom na to da postojeća sudska praksa o

pitanju (ne)zakonito pribavljenih dokaza nije do-statna, u ovom

članku potrebno je provesti detalj-niju analizu postojećeg pravnog okvira i na tem

elju nje pokušati dati orijentaciju u vođenju parničnih postupaka o pitanju dokazivanja pravno odlučnih činjenica, a uvažavajući prije svega praksu Europ-skog suda za ljudska prava.

Dokazno sredstvo ili dokaz je sve ono iz čega se

čulnim zapažanjem

crpi saznanje o istinitosti tvrd-nja o postojanju ili o nepostojanju činjenice koja je posredan predm

et dokazivanja. Dokazna sredstva

mogu biti svjedoci, vještaci, tum

ači, stranke, ispra-ve i predm

eti uviđaja.Zakon o parničnom

postupku, u načelu, ne ograničava pravo suda u izboru dokaznih sred-stava. N

aime, prem

a odredbi članka 220. st. 2. Zakona o parničnom

postupku, sud odlučuje o tom

e koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Stranke parničnog postupka samo predlažu

sudu koji dokazi da se izvedu, ali odluku o tome

koji će se od predloženih dokaza izvesti donosi is-ključivo sud.

Izvede li sud i nepotrebni dokaz, odnosno dokaz koji se kasnije neće koristiti pri utvrđiva-nju pravno relevantnih činjenica, to, u pravilu, neće utjecati na zakonitost i pravilnost sudske odluke. To je uočljivo i iz O

dluke Vrhovnog suda

RH, broj Revr-594/04.

1315. 8. 2016.br. 6431

3. Elektronički višegodišnji strategijski plan za carine (revizija 2016.)

3.1. Svrha dokumentaPostojeći dokument predstavlja uprav-

ljačko i planirajuće sredstvo koje je izradila EK u suradnji s državama članicama EU, a sve u skladu s čl. 8(2) Odluke o e-carina-ma.7 MASP osigurava učinkovito i poveza-no upravljanje IT projektima utvrđivanjem kako strategijskih okvira, tako i polazišnih točaka. To predstavlja nužan instrument radi opravdanja proračunskih zahtjeva od nacionalnih carinskih administracija, kao i radi osiguranja zajedničkog upravljana pravnim, poslovnim i IT-tehničkim aspek-tima novog IT projekta na području carina.

3.1.1. MASP revizija 2016.Predviđena je revizija MASP-a. Pozna-

ta je pod nazivom MASP revizija 2016.; slijedi MASP reviziju 2014. Revizija osigu-rava cjelovit i aktualan pregled svih bu-dućih carinskih projekata i razmatranih IT potraživanja, kao i njihovo detaljno plani-ranje, te pregled različitih područja politi-ke (npr. Carinski zakonik - Union Customs Code, UCC) i sl.

3.1.2. Postupovno upravljanje pomoću Postupka poslovnog modeliranja

Postupak poslovnog upravljanja8 i ugrađeni Postupak poslovnog modelira-nja9 (u nastavku teksta: BPM) prepoznati su kao značajan instrument podržavanja i poboljšanja funkcioniranja Carinske unije, uključujući korektno razumijeva-nje zakonodavstva EU, kao i usklađenu implementaciju carinskih postupaka i formalnosti i povezanih elektroničkih su-stava diljem EU.

BPM pomaže vizualiziranje i razumi-jevanje carinskih postupaka. BPM su pr-votno zahtijevale države članice EU, s na-mjerom razumijevanja i usuglašavanja o carinskom postupku i procedurama koje su uređene uvjetima moderniziranog Carinskog zakonika.10 U međuvremenu je BPM pristup pokazao svoju korisnost i bio proširen na ostala područja carinske politike. To je usko povezano s očekiva-njima država članica da se BPM pripremi za dovoljnu razinu detaljno funkcionira-jućih zahtjeva kao prva faza u stvaranju budućeg IT sustava.

3.2. PozadinaEU i države članice poduzele su akciju

unutar e-Europe i osobito e-vlasti.11 Štovi-še, Rezolucija Vijeća od 5. prosinca 2003.

poziva EK na stvaranje, u suradnji s drža-vama članicama, višegodišnjeg strategij-skog plana, usmjerenog stvaranju Europ-skog elektroničkog okruženja, koji bi bio konzistentan s operativnim i zakonodav-nim projektima i razvitkom predviđenim ili poduzetim na području carina i po-srednog oporezivanja. Odluka o e-carina-ma od EK-a zahtijeva izradu i upravljanje MASP-om, koji EK i državama članicama EU u zadaću stavlja određene radnje na području elektroničkog carinskog susta-va. Unutar MASP-a sadržan je i Europski interoperabilni stategijski sustav12 (EIS), kao sljedeća faza evolucije IT sustava.

3.2.1. Pravne obveze

3.2.1.1. Pravna osnova

Članak 1. Odluke o e-carinama13: ob-veze za EK i države članice EU, propisuje: »Komisija i države članice trebaju stvoriti siguran, integriran, interoperabilan i dostu-pan elektronički carinski sustav za razmje-nu podataka sadržanih u carinskim dekla-racijama, dokumentima koji prate carinske deklaracije i certifi kate i razmjenu ostalih relevantnih informacija. Komisija i države članice trebaju osigurati strukturu i sred-stva za upravljanje takvim elektroničkim carinskim sustavom.«

Nadalje, članak 6(1) Carinskog zako-nika14 (u nastavku teksta: UCC): obveze za carinska tijela i gospodarske subjekte, kaže: »Sve razmjene informacija, poput de-klaracija, zahtjeva ili odluka, između carin-skih tijela i između gospodarskih subjekata i carinskih tijela te pohrana takvih infor-macija kako se zahtijeva carinskim zako-nodavstvom obavljaju se koristeći tehniku elektroničke obrade podataka.«

Nastavno, članak 16(1) UCC-a: surad-nja između država članica i EK-a, navodi: »Države članice surađuju s Komisijom u ra-zvoju, održavanju i korištenju elektroničkih sustava za razmjenu informacija između carinskih tijela i s Komisijom te za pohranu takvih informacija, u skladu sa Zakonikom.«

3.2.1.2. Opseg obveza

Opseg obveza uključuje razmjenu in-formacija između ekonomskih operatera i carinskih vlasti, interakcije između ca-rinskih vlasti međusobno i transakcije u svezi s pohranom informacija. Informacije koje trebaju biti razmijenjene između eko-nomskih operatera i carinskih vlasti mogu uključiti mnoštvo elemenata. Ti elementi su podatci15, prateći dokumenti,16 odluke, notifi kacije17 i certifi kati.18 Na razini raz-

mjene informacija između carinskih vlasti, transakcije mogu uključiti elemente po-put podataka, odluka i obavijesti (prijava).

3.3. Vizija i ciljevi elektroničkih carina

Prilikom defi niranja specifi čnih cilje-va, odnosno sustava elektroničkih cari-na bez papira i papirnatih dokumenata, opća misija carina promatra se kao po-kretačka snaga. Naime, članak 3. UCC-a defi nira misiju carinskih tijela kako slijedi:

»Carinska tijela prvenstveno su od-govorna za nadzor nad međunarodnom trgovinom Unije, pridonoseći na taj način pravednoj i otvorenoj trgovini, provedbi vanjskih aspekata unutarnjeg tržišta, za-jedničke trgovinske politike i ostalih zajed-ničkih politika Unije koje imaju utjecaj na trgovinu i na opću sigurnost lanca opskrbe. Carinska tijela posebno provode mjere koje su namijenjene sljedećem:

a) zaštiti fi nancijskih interesa Unije i njezinih država članica;

b) zaštiti Unije od nepravedne i neza-konite trgovine, a podržavanju zakonitih poslovnih aktivnosti;

c) osiguravanju sigurnosti i zaštite Unije i njezinih stanovnika te zaštite oko-liša, ako je potrebno uz blisku suradnju s ostalim nadležnim tijelima, i

d) održavanju primjerene carinske rav-noteže između carinske provjere i omogu-ćavanja zakonite trgovine.«

S namjerom potpore misije EU glede carinskih vlasti, EK i države članice EU or-ganiziraju i upravljaju sigurnim, integrira-nim, interoperabilnim i dostupnim raču-nalnim carinskim sustavima. Njihov je cilj, uglavnom, pospješiti carinske postupke u smjeru kretanja dobara unutar i izvan EU, kao i reduciranje svih rizika, poput prijet-nji sigurnosti građana i fi nancijskih rizika. Oni to čine minimizirajući preostale ra-zlike između carinskih procedura država članica EU.

Kao što je to utvrđeno u članku 2§1 Odluke o e-carinama, EK i države članice EU nastojat će osigurati strukturu i sred-stva pomoću kojih će EK, carinske vlasti i ostale granične vlasti EU moći razmijeniti elektroničke informacije s namjerom:

- kontrole i olakšanja kretanja dobara unutar i izvan unutarnjeg tržišta korište-njem učinkovitih uvoznih i izvoznih po-stupaka;

- povećanja tržišne natjecateljske sposobnosti europske trgovine reducira-njem troškova usklađivanja i administra-tivnih troškova;

- olakšanja zakonite trgovine kori-štenjem koordiniranog pristupa u svezi s kontrolom dobara;

- poboljšanja sigurnosti i zaštite gra-đana s posebnim osvrtom na opasna i nedopuštena sredstva;

- ponude poboljšane zaštite fi nancij-skih interesa EU i država članica EU;

- doprinosa borbi protiv međunarod-nog kriminala i terorizma osiguravanjem brzih i relevantnih informacija u svezi s lancem međunarodne isporuke.

Kako bi se postigli ti ciljevi, EK i države članice EU nastojat će osigurati:

- da je razmjena elektroničkih poda-taka između carinskih ureda diljem EU moguća u slučajevima u kojima je po-

trebna za bilo koju carinsku proceduru ili bilo koju drugu svrhu u svezi s kretanjem dobara preko granica EU;

- da ekonomski operateri mogu po-hraniti svoje sumarne i/ili carinske dekla-racije u elektroničkom formatu;

- da će načelno, zbrajanje i naplatu/reemisiju carinskih davanja obavljati ca-rinske vlasti odgovorne za lokaciju gdje je osnovan uvoznik/izvoznik i drži svoje carinske zapise;

- da je selekcija dobara za carinsku kontrolu na granici i tuzemnim carinskim uredima zasnovana na automatskoj ana-lizi rizika, korištenjem međunarodnih, eu-ropskih i nacionalnih kriterija;

- da će se trgovci morati registrirati u samo jednoj državi članici za carinske po-trebe, čak i ako izvode carinske transakci-je u drugoj državi članici EU;

- da trgovci imaju pristup informacij-skim portalima i samostalni elektronički pristup točkama nadležnim za uvozne i izvozne transakcije i sigurnosnoj proce-duri povezanoj s carinama, bez obzira na to u kojoj državi članici EU transakcije za-počinju ili završavaju;

- da je u slučajevima kada je to po-trebno, taj kompjutorizirani sustav suo-čen s postojećim i budućim sustavima u područjima različitim od carinskih po-dručja;19

- da su sve vlasti i agencije uključene u uvozne i izvozne transakcije sposobne na razmjenu elektroničkih informacija, uključujući razmjenu s trećim državama ako to osigurava međunarodni spora-zum. Carine će preuzeti vodeću ulogu unutar stvaranja jedinstvenih okvira dje-lovanja za te vlasti i agencije;

- da se sve fi zičke kontrole u ideal-nom slučaju izvode u istom vremenu i na istom mjestu.20

Ciljevi istaknuti u ovom poglavlju bit će realizirani korištenjem najmanje slje-dećih sredstava, i to:

- usklađivanjem razmjena informaci-ja na osnovi međunarodno prihvaćenog modela razmjene podataka i formata po-ruka;

- redizajniranjem carina i postupaka povezanih s carinama, s posebnim pogle-dom na optimiziranje njihove učinkovito-sti i uspješnosti, njihovog pojednostav-njenja i reduciranja troškova izvršavanja carinskih obveza;

- nuđenjem širokoga raspona usluga elektroničkih carina prema ekonomskim operaterima, osposobljavanjem tih ope-ratera na nastupanje nasuprot carinskoj vlasti bilo koje države članice na unifor-miran način;

- primjerenim pravnim okvirom omogućuju postizanje tih ciljeva.

3.4. Upravljanje implementacijom elektroničkih carina

Tijela i komisije EU, potpomognute21 CPG-om, koji će djelovati kao upravljačka grupa za implementaciju elektroničkih 7 Decision No 70/2008/EC of the European Parliament and

oft he Council of 15 January 2008 on a paperless customs environment for customs and trade, OJ 2008, No L23, p. 21.

8 Engl. Business Process Management, op. aut.9 Engl. Business Process Modelling - BPM10 Regulation (EC) No 450/2008 of the European PArliament

and oft he Council of 23 April 2008 laying down the Co-mmunity Customs Code (Modernised Customs Code) (OJ 2008, No L145, p. 1)

opske unije

11 Communication from the Commission to the Council, the E.P., the EESC and the CoR on »the role of e-Goverment for Europe’s future«, 26. 9. 2003., COM (2003) 567.

12 Engl. European Interoperability Strategy systems-EIS.13 Engl. e-customs Decision, op. aut.14 Union Customs Code,op. aut.15 Osobito sadržani u carinskog deklaraciji, op. aut.16 Dokumenti koji služe kao osnova donošenju odluke,

op. aut.17 Npr. notifi kacije o carinskom dugu, op. aut.18 Npr. CVED, op. aut.

19 Npr. Excise Movement and Control System za nadziranje kretanja trošarinskih dobara unutar Zajednice, op. aut.

20 One-stop-shop, op. aut.21 Engl. Customs Policy Group (CPG), op. aut.

Uredila Desanka Đikandić, dipl. oec.Uredio Krešimir Orešković, dipl. iur.Uredio Dražen Kozulić, dipl. oec.

Nastavak na 14. stranici

14 15. 8. 2016.br. 6431

carina, trebaju osigurati implementaciju Odluke o e-carinama i MASP-a.

Članak 8. Odluke o e-carinama odre-đuje da CPG treba pomoći EK-u:

- u defi niranju strategija, izvora i faza razvitka;

- u osiguranju koherencije svih ak-tivnosti u svezi s elektroničkim carinama kako je to defi nirano MASP-om;

- u osiguranju da se izvori koriste na najbolji i najučinkovitiji način, uključujući korištenje izvora koji su već alocirani na nacionalnoj razini ili razini EU;

- u koordiniranju pravnih i operativ-nih aspekata, obučavanju i IT razvitku te osiguranju pribavljanja informacija carin-skim vlastima i ekonomskim operaterima u tom smislu;

- u upravljanju implementacijskim ak-tivnostima svih sudionika postupka;

- u osiguravanju uvjeta za pridržaj svih ugovorenih rokova.

Radi implementacije projekta elektro-ničkih carina, tijela EK-a i CPG-a imat će usku suradnju i/ili konzultacije sa sljede-ćim tijelima:

- Electronic Customs Coordination Group (ECCG), stvorenom unutar pro-grama Carine 2020. (Customs 2020), po-vezanom s aktualiziranim Višegodišnjim strategijskim programom (MASP) i općim planiranjem i koordiniranjem nadolaze-ćih projekata. Ta je grupa poduprta po-duzetničkom i tehničkom grupom;

- Odborom za Carinski zakonik (Customs Code Committee, CCC), kao i u slučaju potrebe drugi odbori uključeni u pravni posao, osiguravanjem formalnih stavova (glasovanjem) u skladu s odgo-varajućom procedurom odbora;

- Posebnom grupom stručnjaka koja se bavi Carinskim zakonikom (Customs Code Expert Group) i koja je, kao takva, uključena u postupak izmjene UCC-a;

- Odborom Carine 2020. (Customs 2020 Committee), u svezi s programskim organizacijskim i fi nancijskim okvirima;

- Posebnom trgovinskom grupom (Trade Contact Group, TCG), koja se sastoji od ključnih trgovinskih asocijacija i glav-no je konzultativno tijelo Komisije za sve aspekte trgovine.

Države članice smatraju se odgovor-nima radi osiguranja najviše razine koor-dinacije prilikom predstavljanja svojih dr-žava u svim navedenim različitim tijelima (CPG, CCC, ECCG i dr.), kao i radi osigura-nja konzultacija s njihovim trgovcima te radi pripreme i implementacije elektro-ničkih carina na nacionalnoj razini.

3.5. Stadiji kroz koje se prolazi tijekom implementacije

a) Stadiji na razini individualnog projekta22

b) Stadiji na razini postizanja opće-nito prihvaćenog plana IT implementa-cije (MASP)

c) Stadiji u kojem se plan opće IT implementacije, zbog svoje složenosti, raščlanjuje u nekoliko kategoriziranih podstadija (grupa)

d) Pilot aktivnosti. Sastoje se od dvije komponente: 1) međunarodne razmjene između EU i Rusije; 2) interne razmjene unutar EU na relaciji države članice EU - EK.

3.6. Politika upravljanja poduzetničkim postupcimai pristup

Business Process Management ugrađen u Business Process Modelling (BPM), sma-tran je moćnim potpornim instrumentom za Carinsku uniju za adresiranje njezinih potreba radi postizanja najviše razine uni-formiranosti i usklađenosti, učinkovitosti, uspješnosti i automatizacije.

Politika BPM-a ima nekoliko zadaća, a osobito:

- identifi ciranje mogućih ekonomskih dobitaka i potencijalnih kvalitativnih po-boljšanja u poduzetničkim slučajevima;

- opisivanje poduzetničkih postupa-ka predviđenih u nacrtima pravnih propi-sa i ostalim političkim dokumentima;

- provjeru poduzetničke logike osi-gurane u nacrtima pravnih propisa i osi-guranje komentara na predložene podu-zetničke postupke;

- provjeru pouzdanosti poduzetnič-kih postupaka i identifi ciranje prilika za pojednostavnjenje i moderniziranje;

- izvedbu kvalitativnih kontrola prav-nih propisa i osiguranje komentara na na-crte pravnih propisa;

- defi niranje postupaka koji trebaju biti automatizirani i načina na koji to pro-vesti, osiguranje korektnog redizajniranja i identifi ciranje sinergijskih postupaka;

- jamstvo da će prikazani automati-zirani sustavi funkcionirati kao što je to opisano u zakonodavstvu.

U kontekstu EU carina, opća svrha po-stupka poduzetničkog modeliranja (BPM) povećanje je zajedničkog razumijevanja tijeka carinskih postupaka i praktična im-plikacija njihovih implementacija.

3.7. Okviri djelovanja IT strategijeNova IT strategija razvijena je unutar

općih okvira, i to pomoću Europske unutar-nje operativne strategije (EIS)23 i Europskog okvira unutarnje operative (EIF)24, koji su prikazani kao sastavni dio Digitalne agen-de 2020. radi podupiranja interne opera-tivnosti javnih usluga diljem Europe.25

Modernizacija carina, oporezivanja i trošarina kao dio modernizacije javnih usluga diljem Europe, kao takva, predvi-đena u Digitalnoj agendi za Europu i ak-cijskom planu za europsku e-vlast 2011.-2015.

Carinski sustav na razini EU već je do-sada postignuo vrlo visok stupanj auto-

matizacije. Primjerice, više od 93,0 % ca-rinskih deklaracija već se procesuira elek-troničkim putem. Imajući na umu tako visok stupanj automatizacije, očito je da bilo koja izmjena zakonodavstva mora biti prethodno dobro ispitana budući da većina tih izmjena podrazumijeva teme-ljito preispitivanje postojećih IT sustava.

Planirane IT aktivnosti za UCC i zako-nodavstvo koje uređuju e-carine, uklju-čujući sigurnost, u različitom opsegu djeluju na više od 1.000 operativnih su-stava u državama članicama EU. Utjecaj može uključivati redizajniranje nacional-nih sustava država članica EU. Zato se aktivnosti, u svezi s načinom na koji se informatička rješenja primjenjuju u carin-skoj uniji, mogu obaviti kao dio zasebnih studija26, i kao dio defi nicije buduće po-slovne konstrukcije za potrebe studije o carinskoj uniji.27

Države članice su u bitnome istaknu-le potrebu reduciranja troškova i napora koje zahtijeva primjena informatičkih rješenja u carinskoj uniji. One zahtijevaju da se postojeći način rada dijeli između država članica EU i EK-a, koji uključuje ponavljanje istih radnji od carinske unije radi implementacije zajedničkog sustava, kao i od zasebnog sustava koji se bavi kontrolom uvoza.28

3.8. Upravljanje višegodišnjim strategijskim planom za elektroničke carine (MASP) – revizija 2016.

EK ima zadaću i odgovornost stvaranja uvjeta da MASP ostane aktualan. Njegova nova verzija pripremljena je u uskoj surad-nji EK-a i država članica EU, kao i s pred-stavnicima trgovine (predstavljenim Trade Contact Groupom). U pravilu, usuglašena verzija takvog MASP-a ostaje vrijedeća za jednu godinu. Namjera je odgovarajućih procesa stvaranje jamstva da se standar-dizirane metode i cedure koje se koriste, mogu učinkovito djelovati i na sve izazove koji se postavljaju pred MASP. Ako je po-trebno nešto mijenjati u MASP-u - bilo u glavnom tekstu bilo u nekom od aneksa - tijela EK-a, države članice EU i predstavnici trgovine bit će ovlašteni istaknuti zahtjeve za izmjenom MASP-a. Tada oni nastupaju kao »inicijatori izmjena«. Pritom je bitno - radi ostvarivanja transparentnosti i stvara-nja povjerenja u napredak koje su napra-vile države članice EU i EK-a, kao i radi eva-luacije projekta - imati jasnu metodologiju za postizanje rezultata.

3.9. Životni vijek IT ciklusaGeneralna direkcija za poreze i ca-

rinsku uniju29 (u nastavku teksta: DG TAXUD) stvara, implementira i upravlja ši-rokopojasnim transeuropskim sustavom za carine, trošarine i poreze. DG TAXUD primjenjuje posebnu metodologiju30 za

IT projekte, koja treba stvoriti uvjete da IT sustav učinkovito ispunjava poslovne ciljeve, uz istodobnu implementaciju rje-šenja koja će biti visoke kvalitete, pravo-dobna i unutar predviđenoga proračuna. Korištenjem navedene metodologije, ži-votni vijek IT ciklusa moguće je podijeliti u sljedeće faze:

1.) početnu fazu: cilj je te faze defi ni-rati projektni opseg i ciljeve, identifi cirati ključnu funkcionalnost, istražiti alterna-tivne metode implementacije, defi nirati troškove i raspored te implementirati de-fi nirani projekt;

2.) fazu elaboracije: cilj je te faze pročistiti poslovne procese, defi nirati funkcionalna i nefunkcionalna potraži-vanja općeg sustava, analizirati tehničku specifi kaciju IT sustava, dizajnirati i testi-rati konstrukciju IT sustava i sl.;

3.) fazu konstrukcije: cilj je završiti razvitak sustava zasnovanog na rezultati-ma prethodnih faza;

4.) fazu tranzicije: cilj je osigurati spremnost softwarea za isporuku kraj-njim potrošačima.

3.10. UvježbavanjeImplementacija i prihvaćanje sustava

elektroničkih carina od država članica i poduzetničkog sektora zahtijeva sustav-nu potporu uvježbavanjem i stvaranjem mjera koje jamče kompetitivnost. U skla-du s europskim konceptom uvježbavanja i obrazovanja na području carina i poreza, zajednički sustav uvježbavanja planiran je kao nadopuna i poticaj državama člani-cama EU i poduzetništvu na područjima na kojima nisu dovoljne samostalne naci-onalne akcije.

3.11. KomunikacijaImplementacija, uporaba i prihvaća-

nje sustava elektroničkih carina od drža-va članica i trgovinskog sektora zahtije-vat će informacije i komunikacijske akcije radi podizanja svijesti o e-carinama, kako u smislu koristi koje one nose sa sobom tako i u smislu razumijevanja predloženih mjera. Specifi čne komunikacijske akcije bit će predložene i uvedene paralelno s razvitkom projekta elektroničkih carina. EK će biti odgovorna za aktivnosti na ra-zini EU. Takav pristup usklađen je s obra-zovnim i sličnim aspektima strategije EK-a »Europa 2020.«. Svaka zajednička mjera uvježbavanja/prakse na tom području treba biti kreirana da bi se pomogla pro-vedba e-vlasti u praksi i time poduzetnici-ma i vladi u cijelosti omogućilo ostvariva-nje koristi od sustava elektroničkih carina.

3.12. Nadzor i ocjenjivanje rezultata

Postizanje vizije carinskog okruženja bez papira i papirnatih zahtijeva pridrža-vanje rasporeda istaknutog u ovom planu i odluci o e-carinama. Također je važno procijeniti jesu li ostvareni inicijalni ciljevi elektroničkih carina. Na kraju, EK će, za-jedno s državama članicama EU, poduzi-mati nadzorne aktivnosti radi utvrđivanja jesu li ostvareni ciljevi izvršnog informa-cijskog sustava (EIS). To podrazumijeva godišnje izvješće o zadatcima poduzetim u skladu s odlukom o e-carinama.

Elektroničke carine Europske unije

22 Npr. poduzetnička analiza i stvaranje političkih i pravnih okvira; stvaranje sustava tehničkih specifi kacija; stvara-nje nacionalnih i trgovinskih specifi kacija, op. aut.

26 CCN 2 Study, Iteration 2, Member State Intervju Report, Deloitte, 2011., op. aut.

27 Deloitte Study - Future business architecture for the Cu-stoms Union and cooperative model int he taxation area in Europe; Final Report on Task 2.2 Strengths and weakne-sses oft he current organisation model.

28 Engl. Import Control System, op. aut.29 Directorate General for Taxation and Customs Union (DG

TAXUD), op. aut.30 RUP@EC, op. aut.

23 Engl. European Interoperability Strategy (EIS), op. aut.24 Engl. European Interoperability Framework (EIF), op. aut.25 Commission communication on interoperability - Euro-

pean Interoperability Framework (EIP) (COM (2010), 744). op. aut.

carine

Nastavak sa 13. stranice

1515. 8. 2016.br. 6431

1. UvodZakonom je propisano da isplatom

naknade iz osiguranja prelaze na osi-guratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova1 prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu2. Identičnu je normativnu stilizaciju, koja regulira obveznopravni institut personalne za-konske subrogacije, sadržavao i prije vrijedeći Zakon3. Naime, kada treća osoba pričini štetu osiguraniku, on se može namiriti ili od odgovorne oso-be, prema općim pravilima obveznog prava, ili od osiguratelja, na temelju ugovora o osiguranju. Dakako, ošte-ćenici se u praksi, u pravilu, odlučuju za potonju varijantu namirenja potra-živanja radi sigurnosti i jednostavni-jeg namirenja. U ovom ćemo se, pak, članku pozabaviti vrhovnosudskim pravnim shvaćanjem o nemogućnosti personalne zakonske subrogacije na posrednog oštećenika.

2. Materijalnopravno shvaćanje Vrhovnog sudaU vrhovnosudskoj je odluci4 u ko-

joj je prvi put, ujednačujući materijal-no pravo, zauzeo pravno shvaćanje o ovom pravnom pitanju Vrhovni sud konstatirao činjenicu da je revident u podnesenoj izvanrednoj reviziji posta-vio pitanje … postojanja pravne osno-ve za regresno potraživanje zasnovanog na isplati po polici obveznog osiguranja naknade troškova za slučaj nezgode na radu i profesionalne bolesti ... Nadalje, nastavio je Sud, … obrazlažući važ-nost postavljenog materijalnopravnog pitanja, revident ukazuje na različitu praksu županijskih sudova glede prav-ne osnove regresnog potraživanja - po-stojanja prava poslodavca ozlijeđenog radnika na naknadu štete koju trpi ispla-tom naknade plaće u vrijeme bolova-nja svom radniku. Osnovana je tvrdnja revidenta da je, s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o tom pitanju, postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primje-ni … Nastavno, Vrhovni je sud pravnu argumentaciju započeo navodeći da je … prema odredbi članka 51. st. 1. Za-kona o zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 75/93, 55/96, 1/97 - proč. tekst, 109/07, 13/98, 88/98, 150/98, 10/99, 34/99, 69/00, 59/01 i 82/01 - u nastavku teksta: ZZO) za ozljede na radu i obolje-nja od profesionalnih bolesti osigurani-ka i osiguranih osoba, pravne i fi zičke osobe osiguravaju u cijelosti sredstva za ostvarivanje prava i obveza iz obveznog zdravstvenog osiguranja, s tim da su se obvezne osigurati radi rizika iz stavka 1. istog članka (st. 2.). Naknadu plaće, zbog ozljede na radu ili oboljenja od profesio-nalnih bolesti, kao jedno od prava osi-guranika iz zdravstvenog osiguranja (čl. 15. i 19. ZZO-a), obračunava i isplaćuje iz svojih sredstava pravna, odnosno fi zička osoba kod koje je uposlen osiguranik (čl. 26. st. 1. ZZO-a). Poslodavac koji, postu-pajući u skladu s navedenim zakonskim odredbama, svom radniku isplati na-knadu plaće u vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu koju je prouzročila treća osoba (štetnik), prema općim propisima odgovornosti za štetu nije subjekt izva-nugovornog odnosa odgovornosti za štetu nastalog ozljeđivanjem njegova radnika, jer na njega nije bila usmjerena

štetna radnja. Da bi, u situaciji kada je štetna radnja usmjerena na jednu osobu, a posljedice štetne radnje po-gađaju i drugu osobu, ta druga osoba imala pravo na naknadu štete, to nje-zino pravo mora biti zakonom izriči-to predviđeno. Isplativši svojoj radnici D. P. naknadu plaće u vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu, osiguranik tužite-lja Klinički bolnički centar Z. ispunio je svoju zakonsku obvezu iz članka 51. i 26. ZZO-a. Ni jednom odredbom ZZO-a nije propisano pravo poslodavca za povrat naknade plaće isplaćenih njegovu rad-niku zbog ozljede na radu od osobe koja je odgovorna za štetu, kakvo pravo je, odredbom članka 85. st. 1. toga Zakona, izričito propisano za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Prema odredbi članka 939. st. 1. ZOO-a, isplatom na-knade iz osiguranja prelaze na osigura-telja, po samom zakonu, do visine ispla-ćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Dakle, budući da osiguranik tužitelja (poslodavac) nije imao pravo zahtijevati povrat isplaće-nih naknada plaće u vrijeme bolovanja od štetnika (osiguranika tuženika), to ne postoji pravo koje bi moglo prijeći po samom zakonu na tužitelja kao osi-guratelja. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 939. ZOO-a kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim … Nadalje, citiramo relevantan fragment obra-zloženja jedne vrhovnosudske odlu-ke s identičnim materijalnopravnim shvaćanjem - … Naime, prema odredbi članka 939. st. 1. ZOO-a prava osigura-nika prema odgovornoj osobi prelaze na osiguravatelja (personalna zakonska subrogacija), pa stoga za osiguravate-lja, tj. tužitelja nije nastalo neko novo pravo, već on svoje pravo izvodi iz prava svog osiguranika - konkretno društva P.-V. d.o.o., prema odgovornoj osobi za šte-tu. Pravilno kod toga drugostupanjski sud navodi da je pretpostavka prijelaza prava osiguranika tužitelja na tužitelja postojanje prava osiguranika tužitelja zahtijevati naknadu štete od štetnika, i to u visini isplaćene plaće za vrijeme bo-lovanja. Prema odredbi članka 26. Za-kona o zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 75/93, 55/96, 1/97 - proč. tekst, 109/07, 13/98, 88/98, 150/98, 10/99, 34/99, 69/00, 59/01 i 82/01) naknadu plaće zbog ozljede na radu ili profesio-nalnog oboljenja obračunava i isplaćuje poslodavac iz svojih sredstva, s tim da

se, prema odredbi članka 61. istog Za-kona, fi zičke i pravne osobe osiguravaju za ozljede na radu i oboljenja od profe-sionalnih bolesti u cijelosti sredstva za ostvarivanje prava i obveza iz obveznog zdravstvenog osiguranja i obvezni su osigurati se od tog rizika. Niti jednom odredbom citiranog Zakona o zdrav-stvenom osiguranju, nije predviđeno pravo regresa poslodavca za isplaćene naknade plaće svom radniku zbog po-vrede na radu, kao što je primjerice utvr-đeno pravo HZZO-a na naknadu štete. Stoga osiguratelj poslodavca nema pra-vo na regres za isplaćene iznose svom osiguraniku koje je ovaj isplatio svom radniku kao naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog povrede na radu, jer poslodavac nije neposredni oštećenik, a isto tako jer niti jednim propisom nije predviđeno da posredni oštećenik ima pravo na regres. Dakle, kako osiguranik tuženika (poslodavac) nije imao pravo zahtijevati naknadu štete u visini ispla-ćene naknade plaće za vrijeme bolova-nja od štetnika (tuženika), to niti na tuži-telja takvo pravo nije niti moglo prijeći.5 … Nastavno, u jednom drugom vrhov-nosudskom predmetu, odlučujući o izvarednoj reviziji u kojoj je individu-alizirano identično materijalnopravno pitanje, Vrhovni sud dometnuo je - … U reviziji tuženik, kao osiguratelj štetni-ka, postavlja materijalnopravno pitanje: »U kojem opsegu na osiguratelja prela-ze osiguranikova prava prilikom isplate naknade iz ugovora o osiguranju na te-melju odredbe iz članka 939. ZOO-a, te može li osiguratelj na osnovi predmetne odredbe steći više prava nego što ih ima na osnovi zakona njegov osiguranik i samom činjenicom isplate osnovom ugovora o osiguranju steći pravo na refundaciju isplaćenog iznosa? ... Slije-dom toga kada bi u slučaju kad je štetna radnja usmjerena na jednu osobu, a po-sljedice te štetne radnje neizravno poga-đaju drugu osobu, ta druga osoba, kao treći koji stvarno i pravno stoji izvan od-nosa štetnik - oštećenik, na osnovi općih odredaba o odgovornosti za štetu imala pravo na naknadu štete takvo njezino pravo, kao samostalno pravo prema oštećeniku, mora biti zakonom izriči-to propisano. Primjerice, kao što je to u slučaju osobito teškog invaliditeta neke osobe kad sud može i njezinu bračnom

1 Izrazi u ovom članku korišteni u muškom rodu, pri-mjerice osiguranik ili oštećenik, rodno su neutralni, odnosno na jednak način obuhvaćaju muški i žen-ski rod.

2 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/1 i 78/15 - u nastavku teksta: ZOO),čl. 963.

3 Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/01 - u nastavku teksta: ZOO/78), čl. 939.

Nemogućnost personalne zakonske subrogacije na posrednog oštećenikaodvjetnik DAMIR JELUŠIĆ,dipl. iur., odvjetničko društvo Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o.

U članku se razmatra praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske o nemogućnosti personalne subrogacije na posrednog oštećenika.

4 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 1048/13-2, tako i Rev-x 890/14-2.

5 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 694/11-2.

Uredio Jerko Slovinić, dipl. iur. obvezno pravo

Nastavak na 16. stranici

16 15. 8. 2016.br. 6431

drugu, djeci i roditeljima dosuditi pravič-nu novčanu naknadu za njihove dušev-ne bolove. U protivnom, takva osoba, za razliku od oštećenika, neupitno nema pravo na naknadu štete od štetnika. Međutim, nije moguća subrogacija osi-guratelja u osiguranikova prava prema štetniku u situaciji kada takva prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu zakonom nisu propisana i zato ne postoje. Dakle, kako osiguranik tuženi-ka, poslodavac, nije imao pravo zahti-jevati povrat isplaćenih naknada plaće za vrijeme bolovanja od štetnika, to ne postoji ni takvo pravo koje bi po samom zakonu moglo prijeći na tužitelja kao osiguratelja.6 …

3. Ustavnosudsko pravno shvaćanje… U konkretnom slučaju u ustavnoj

tužbi istaknuti prigovori podnositelja otvaraju pitanje povrede prava na pra-vično suđenje zajamčenog člankom 29. st. 1. Ustava, koji glasi: »Članak 29. Svatko ima pravo da zakonom ustanov-ljeni neovisni i nepristrani sud pravično ...odluči o njegovim pravima i obveza-ma(...).« Ustavni sud utvrđuje da, s ob-zirom na razloge i navode istaknute u ustavnoj tužbi te činjenice i okolnosti konkretne pravne stvari, postoje pret-postavke za odlučivanje o biti stvari u konkretnom slučaju. Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. Ustava jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Arbitrarnim se može ocijeniti poje-dinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogreš-no protumačio i primijenio na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Slijedom nave-denog, ona obrazloženja odluka nadlež-nih sudova koja ne sadržavaju ozbiljne, relevantne i dostatne razloge svoje ocje-ne upućuju na zaključak o arbitrarnosti tako donesenih odluka u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu. Primje-njujući navedeno pravilo na konkretan slučaj, u ovom ustavnosudskom postup-ku zadaća je Ustavnog suda bila utvrditi može li se način na koji je Županijski sud u Zagrebu tumačio i primijenio mjero-davno pravo smatrati arbitrarnim, od-nosno je li osporenom odlukom taj sud odstupio od ustaljene sudske prakse u istovrsnim predmetima, kako to tvrdi podnositelj. Vrhovni sud Republike Hr-vatske (u nastavku teksta: Vrhovni sud)

u svojoj presudi, broj Rev-x 1048/13-2 od 18. ožujka 2014., ocijenio je osnova-nom tvrdnju revidenta da je, s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova, postavljeno pitanje o postoja-nju pravne osnove za regresno potra-živanje zasnovano na isplati po polici obveznog osiguranja naknade troškova za slučaj nezgode na radu i profesional-ne bolesti, važno za osiguranje jedin-stvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni … Na ovom je mjestu Ustavni sud citirao relevantan fragment netom navedene vrhovno-sudske odluke i potom nastavio - … Iz navedenog je očito da je Županijski sud u Zagrebu, u konkretnom slučaju, postu-pio sukladno stajalištu Vrhovnog suda zauzetom u odluci broj: Rev-x 1048/13-2 od 18. ožujka 2014. Ustavni sud u odluci, broj: U-III-6805/2014 od 5. veljače 2015., ocijenio je ustavnopravno prihvatljivim navedeno stajalište Vrhovnog suda. Naime, postupajući na način opisan u točki 7. ove odluke, Vrhovni sud ispunio je svoju ustavnu zadaću propisanu član-kom 116. st. 1. Ustava, koji glasi: »Članak 116. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni(...).« Stoga Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim pozivanje podnositelja na Odluku Ustavnog suda, broj: U-III-2330/2008 od 21. studenoga 2012. Slijedom navedenog, sagledava-jući postupak koji je prethodio ustavno-sudskom postupku kao jedinstvenu cje-linu, te cijeneći sadržaj osporene odluke, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju u konkretnom slučaju, nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. st. 1. Ustava.7 …

4. ZaključakZakonom o obveznim odnosima

ustanovljeno je pravo osiguratelja prema kojem na njega, činom isplate naknade iz osiguranja, prelaze, i to ex lege, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Posrijedi je obveznopravni insti-tut personalne zakonske subrogacije, odnosno osigurateljevo pravo regresa. Međutim, prema citiranom vrhovno-sudskom pravnom shvaćanju, potvr-đenom i onim ustavnosudskim, netom navedeno pravo imaju samo nepo-sredni oštećenici, a posredni samo ako je to izrijekom zakonom propisano jer potonji nisu subjekti izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu.

Nemogućnost personalne zakonskesubrogacije na posrednog oštećenika

6 Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1714/10-2.

7 Ustavni sud Republike Hrvatske, br. U-III-1704/2014, tako i br. U-III-2493/2014 i U-III-6805/2014.

obvezno pravo

Nastavak sa 15. stranice

upravno pravo

1. Uvodne napomeneKolektivni ugovor jedan je od autono-

mnih izvora radnoga prava, kojim se ure-đuju prava iz radnog odnosa uglavnom u većem opsegu od minimuma uređenoga zakonom ili posebnim propisom. Osim međusobnih prava i obveza potpisnika kolektivnog ugovora, on može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapa-nje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, pi-tanja materijalnih prava te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odno-som. Ta se pravna pravila, pod određenim uvjetima, mogu produženo primjenjivati i nakon prestanka važenja kolektivnog ugo-vora.

Međusobna prava i obveze iz rada i po osnovi rada državnih službenika i na-mještenika zaposlenih u državnim tijelima ugovorena su Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike1, koji je sklopljen 3. kolovoza 2013. između Vlade RH, kao poslodavca, i sindikata držav-nih službi na određeno vrijeme do 1. ko-lovoza 2016., a primjenjivao se od dana sklapanja. Istog dana Vlada RH i sindikati državnih službi sklopili su i Dodatak I. Ko-lektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike2, kojim su ograničena i sma-njena materijalna prava utvrđena novim Kolektivnim ugovorom, kao što je pravo na isplatu regresa i smanjenje osnovice za isplatu jubilarne nagrade u 2013. U prosin-cu 2013. sklopljen je i Dodatak II. Kolektiv-nom ugovoru za državne službenike i na-mještenike3, kojim su navedena materijal-na prava ograničena i smanjena u vrijeme važenja toga Kolektivnog ugovora. Dana 28. srpnja 2016. potpisan je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru, kojim se, između ostalog, produžuje primjena Kolektivnog ugovora do sklapanja novog, a najdulje do 1. kolovoza 2017.

Budući da je Kolektivni ugovor naj-važniji autonomni izvor radnoga prava za državne službenike i namještenike, a sklopljen je na određeno vrijeme do 1. ko-lovoza 2016., potpisivanjem Dodatka III. Kolektivnom ugovoru riješeno je pitanje važenja ugovorenih prava i obveza iz rada državnih službenika i namještenika, odno-sno primjene međusobnih prava i obveza sindikata državnih službi i poslodavca Vla-de RH, koji su sklopili Kolektivni ugovor i nakon isteka roka na koji je sklopljen. Me-đutim, iako je sklopljen Dodatak III. Kolek-tivnom ugovoru, postavlja se pitanje pri-mjene ugovorenih materijalnih (novčanih) prava državnih službenika i namještenika, osobito onih koji su Dodatcima I. i II. Ko-lektivnom ugovoru ograničeni, odnosno smanjeni u prošlim godinama (dnevnice, jubilarna nagrada, božićnica i sl.).

Također, iako je Dodatkom III. Kolek-tivnom ugovoru ugovoreno da Kolektivni ugovor vrijedi do potpisivanja novog Kolek-tivnog ugovora, najkasnije do 1. kolovoza 2017., opravdano se može postaviti pitanje je li riječ u konkretnom slučaju o primjeni in-stituta produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, suklad-no članku 199. Zakona o radu4 (u nastavku teksta: ZOR) ili samo o izmjeni duljine važe-nja odredbi Kolektivnog ugovora.

2. Institut produžene primjene kolektivnih ugovora prema ZOR-uCilj je uvođenja instituta produžene

primjene kolektivnog ugovora (prvi put je uveden ZOR-om iz 1995.5) bio reguliranje

1 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 104/13, Dodatak I., 104/13 i Dodatak II., br. 150/13).

2 Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 104/13).

3 Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 150/13 i 153/13 - ispr.).

4 Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14).

Produživanje važenja KolektVESNA ŠIKLIĆ ODAK, dipl. iur., načelnica Sektora za etiku, sustav vrijednosti i izobrazbu državnih službenika

Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 104/13 Dodatak I. i Dodatak II., br. 150/13), sklopljen je između Vlade Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Vlada RH) i Sindikata državnih službi 3. kolovoza 2013. na vrijeme do 1. kolovoza 2016. Međutim, 28. srpnja 2016. potpisan je i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru, kojim se, između ostalog, produljuje primjena Kolektivnog ugovora do sklapanja novog, a najdulje do1. kolovoza 2017.U članku donosimo pregled i osvrt na produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima prema Zakonu o radu i na primjenu ugovorenih materijalnih prava državnih službenika i namještenika u vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike prema Dodatku III. Dakle, potpisivanjem Dodatka III. Kolektivnom ugovoru osigurano je da državni službenici i namještenici ne ostanu bez svojih prava na koja su do sada mogli računati i nakon isteka važenja Kolektivnog ugovora prema tadašnjem članku 124., sve do potpisivanja novoga Kolektivnog ugovora, a najkasnije do 1. kolovoza 2017.

1715. 8. 2016.br. 6431Uredila Davorka Foretić, dipl. iur.

uvjeta rada (sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa), raspored radnog vre-mena, trajanje godišnjih odmora, duljina otkaznih rokova, materijalna prava i dr.) u razdoblju nakon prestanka prethodno-ga kolektivnog ugovora sve do sklapanje novog. Sukladno članku 198., kolektivni ugovor može se sklopiti na određeno ili na neodređeno vrijeme te se kolektivni ugo-vor sklopljen na određeno vrijeme ne smi-je sklopiti za razdoblje duže od pet godina, s time da se jedan i drugi, pod uvjetima iz članka 200 ZOR-a, mogu otkazati. Inače, kolektivni ugovor može prestati istekom vremena na koji je sklopljen, sklapanjem novoga kolektivnog ugovora između istih stranaka, odnosno između stranaka na na-čin propisan Zakonom o reprezentativno-sti udruga poslodavaca i sindikata6, spora-zumom ugovornih strana te otkazom.

Prema sada važećoj odredbi članka 199. ZOR-a, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadr-žana pravna pravila kojima se uređuje skla-panje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno isteka otkaznog roka. To znači da prava radnika sadržana u kolektivnom ugovo-ru ostaju na snazi i tijekom tri mjeseca nakon isteka roka važenja kolektivnog ugovora, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Iznimno, samim kolektiv-nim ugovorom može se ugovoriti i dulje trajanje produžene primjene pravnih pra-vila od tri mjeseca. Dakle, dopuštena je mogućnost da se kolektivnim ugovorom ugovori produžena primjena pravnih pra-vila sadržanih u kolektivnom ugovoru i za razdoblje dulje od tri mjeseca. Ta odredba produžene primjene pravnih pravila sadr-žanih u kolektivnom ugovoru za razdoblje dulje od tri mjeseca otvara mogućnost ugovaranja vječnih kolektivnih ugovora, što nije dobro za poslodavce, s obzirom na to da za najdulje trajanje produžene pri-mjene, prema ovoj odredbi, nema ograni-čenja, kao niti za radnike, budući da ta pri-mjena utječe na sindikate tako da nemaju interes za sklapanje novih kolektivnih ugovora.7 Međutim, u praksi se u kolektiv-nim ugovorima sklopljenima na određeno vrijeme nerijetko ugovaraju dulji rokovi od zakonom propisanih, a ponekad se ugova-ra primjena kolektivnog ugovora sve do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, što je slučaj kod potpisivanja Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za državne službeni-ke i namještenike.

Članak 199. ZOR-a - Produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru

(1) Nakon isteka roka na koji je sklo-pljen kolektivni ugovor, u njemu sadrža-na pravna pravila kojima se uređuje skla-

panje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga član-ka, kolektivnim ugovorom može se ugo-voriti i duže razdoblje produžene primje-ne pravnih pravila sadržanih u kolektiv-nom ugovoru.

2.1. Sadržaj pravnih pravila u kolektivnom ugovoru koja se produženo primjenjuju

U slučaju primjene instituta produže-ne primjene kolektivnog ugovora, pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se kao i svaki drugi izvor rad-nog prava, tj. u skladu s člankom 9. st. 3. ZOR-a, kojim je propisano da se, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za rad-nika najpovoljnije pravo, ako ovim ili dru-gim zakonom nije drukčije određeno.

Glede sadržaja prava u kolektivnom ugo-voru koja se produženo primjenjivala u proš-loj praksi, bilo je različitih tumačenja. Tako je do 2003. Vrhovni sud Republike Hrvatske8 smatrao da se produženo primjenjuju samo pravna pravila iz kolektivnog ugovora koja, prema ZOR-u, predstavljaju sadržaj radnog odnosa, neovisno o tome upućuje li ugovor o radu na kolektivni ugovor ili ne upućuje9, dok se glede ostalih prava (npr. materijal-nih i ostalih prava), ona produženo ne pri-mjenjuju. Međutim, od 2003. Vrhovni sud Republike Hrvatske mijenja svoje stajalište te sadržaj radnog odnosa predstavlja sve ono što odrede ugovorne strane ugovora o radu, odnosno stranke kolektivnog ugo-vora, jer im to omogućuje ugovorna slobo-da. Naime, to znači da u sadržaj produže-nih pravnih pravila ulazi sve ono što su ugovorne strane ugovorile kolektivnim ugovorom, pa i šire nego što je to propi-sano ZOR-om10.

3. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenikeKolektivni ugovor je dokument dvo-

strane pravne prirode kojim zakonom ovlaštene strane ugovaraju prava radnika i obveze poslodavca u području za koje se sklapa kolektivni ugovor te je jedan od izvora prava. Prema ZOR-u, ovlaštene stra-ne za sklapanje kolektivnog ugovora su:

- na strani radnika - sindikat ili udruga sindikata

- na strani poslodavca - poslodavac ili udruga poslodavaca.

Prema propisima koji uređuju službe-ničke (radne) odnose državnih službenika i namještenika, ovlaštena strana za sklapa-nje kolektivnog ugovora na strani poslo-davca je Vlada RH.

Vlada RH i sindikati državnih službi kolektivno pregovaraju od 1996., kada je sklopljen prvi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Prva tri kolek-tivna ugovora sklapana su na vrijeme od dvije godine, a od 2004., kolektivni ugovori se sklapaju na vrijeme od četiri godine.

Prethodni Kolektivni ugovor za držav-ne službenike i namještenike sklopljen je 2. kolovoza 2012.11, na vrijeme od četiri go-dine, a primjenjivao se od dana sklapanja. Istoga dana Vlada RH i sindikati državnih službi sklopili su i Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namje-štenike12, kojim su ograničena i smanjena materijalna prava utvrđena tim Kolektiv-nim ugovorom, kao što je pravo na isplatu regresa i božićnice u 2013., smanjenje visi-ne dnevnice i terenskog dodatka u 2012. i 2013., smanjenje osnovice za isplatu jubi-larne nagrade u 2013. te gubitak prava na jubilarnu nagradu za neprekidnu službu u državnim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave za na-vršenih 5, 15, 25 i 35 godina neprekidne službe u 2013.

Međutim, Vlada RH i sindikati državnih službi (Sindikat policije RH, Sindikat držav-nih i lokalnih službenika i namještenika RH i Nezavisni sindikat djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova) sklopili su 3. kolovoza 2013. novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike13. Kolektivni ugo-vor sklopljen je na određeno vrijeme do 1. kolovoza 2016., a primjenjuje se od dana sklapanja. Istog dana Vlada RH i sindikati državnih službi sklopili su i Dodatak I. Ko-lektivnom ugovoru, te kasnije Dodatak II., kojim su ograničena i smanjena materijalna prava utvrđena novim Kolektivnim ugovo-rom. Dodatkom III. Kolektivnom ugovoru ugovorena je primjena kolektivnog ugo-vora sve do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, najkasnije do 1. kolovoza 2017.

4. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenikeZa razliku od kolektivnog ugovora za

javne službe (TKU)14, kao i niza granskih kolektivnih ugovora za djelatnosti poput osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, koji istječu početkom prosinca, i u njima je ugrađena odredba o produženoj primjeni od tri mjeseca, Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike njegovi potpisnici nisu ugovorili produ-ženu primjenu pravnih pravila u slučaju isteka kolektivnog ugovora.

Budući da je Kolektivni ugovor sklo-pljen na određeno vrijeme do 1. kolovo-za 2016. (čl. 124 Kolektivnog ugovora), pitanje produžene primjene ugovorenih prava državnih službenika i namještenika jednostavno je riješeno izmjenom navede-noga članka Kolektivnog ugovora tako da je člankom 3. Dodatka III. Kolektivnom ugovoru ugovoreno da se »ovaj Ugovor sklapa do sklapanja novog kolektivnog ugovora za državne službenike i namje-štenike, a najdulje do 1. kolovoza 2017.« Izmjenom navedenoga članka Kolektiv-nog ugovora o vremenu njegova važenja osigurana je socijalna sigurnost državnih službenika i namještenika s obzirom na to da su izvanredni izbori predviđeni za 11. rujna 2016., što znači da će se tek formi-ranjem nove Vlade RH moći pregovarati o sklapanju novog Kolektivnog ugovora. Također, na takav se način, a možebitnom primjenom instituta produžene primjene pravnih pravila iz radnog odnosa, izbjegla mogućnost da državni službenici i namje-štenici ostanu bez kolektivnog ugovora, ne svojom krivnjom, nakon roka od tri mjese-ca (od 1. studenoga 2016).

Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, koji je sklopljen na određeno vrijeme 3. kolovoza 2013., važi do sklapanja novoga Kolektivnog ugovora, a najdulje do 1. kolovoza 2017.

4.1. Ograničenje nekih materijalnih prava ugovorenih Kolektivnim ugovorom prema Dodatku III.

Člankom 2. Dodatka III. Kolektivnom ugovoru ugovorne strane utvrdile su i ograničenje materijalnih prava ugovore-nih člankom 55. st. 2., člankom 56. st. 4. i člankom 64. Kolektivnog ugovora. Ugo-vorena ograničenja odnose se na visinu dnevnice za službeno putovanje i visinu dodatka za rad na terenu, koja, prema Ko-lektivnom ugovoru, iznosi 170;00 kuna (čl. 55. i 56.). Prema članku 5. i 6. Dodatka III., visina dnevnice i visina terenskog dodatka iznosit će 150,00, kao i do sada. Ograniče-nje se odnosi i na isplatu božićnice u vrije-me važenja Kolektivnog ugovora (čl. 64.), s tim da je ostavljena mogućnost otvara-nja pregovora isplate nagrade za božićne blagdane za 2016., pod uvjetom da za to bude fi nancijskih mogućnosti (čl. 8. Dodat-ka III.).

4.2. Regres i jubilarna nagrada Sukladno članku 7. Dodatka III., Vlada

RH obvezala se isplatiti regres za korištenje godišnjeg odmora državnom službeniku i namješteniku u visini od 1.250,00 kuna, najkasnije do 31. srpnja 2016. Pri tome je člankom 4. Dodatka III. brisan članak 5. Do-datka II., kojim je bilo ugovoreno da osno-vica za isplatu jubilarne nagrade iznosi 500,00 kuna, što znači da se na visinu osno-vice za isplatu jubilarne nagrade i dalje pri-mjenjuje osnovica iz članka 62. st. 2. Kolek-tivnog ugovora u visini od 1.800,00 kuna.

tivnog ugovora za državne službenike i namještenike

5 Zakon o radu (Nar. nov., br. 38/95).6 Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindika-

ta (Nar. nov., br. 93/14).7 V. Brusko, Marin, »Produžena primjena pravnih pravila

isteklog kolektivnog ugovora - pitanja opravdanosti pro-mjena ove odredbe«, Radno pravo, 6, 2010., str. 13 i 17.

8 V. VSRH Rev-1192/01-2, od 26. ožujka 2002.9 V. fi le:///C:/Users/vodak/Downloads/Grgurev_Zbornik_

PFZ_5_2010.pdf10 Vidi: Grgurev, Ivana, Rožman, Kreπimir, »Kolektivni ugo-

vori«, op. cit., str. 578 - 579.

11 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12).

12 Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 89/12).

13 Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 104/13).

14 Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov., br. 141/12, osnovni tekst i Dodatak I. i Dodatak II. TKU, br. 153/13).

18 15. 8. 2016.br. 6431

Lokalna i područna (regionalna) samouprava – prava osobaizabranih, odnosno imenovanih na dužnostiOpćinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihovi zamjenici mogu promijeniti način obnašanja dužnosti u tijeku mandata

vi Može li gradonačelnik više puta promijeniti način obavljanja dužnosti tijekom mandata odnosno iz profesionalnost statusa u

volonterski?

Pita: Grad O.

mi Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01, 60/01 - vjero-

dostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13 - proč. tekst i 137/15 - ispr. - u nastavku teksta: ZLPRS) propisano je u članku 39. da je izvršno tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave (u nastavku teksta: lokalna jedinica) u općini općinski načelnik, u gradu grado-načelnik, a u županiji župan. Uz prethodno navede-na izvršna tijela u lokalnoj jedinici, izvršno tijelo u lo-kalnoj jedinici može biti iznimno i zamjenik koji ob-naša dužnost načelnika, gradonačelnika, odnosno župana u slučajevima propisanim ZLPRS-om, a koji u tom slučaju ima sva prava i dužnosti općinskog na-čelnika, gradonačelnika, odnosno župana.

Kao izvršno tijelo, općinski načelnik, gradonačel-nik, odnosno župan zastupa općinu, grad, odnosno županiju te je odgovoran za središnjim tijelima dr-žavne uprave za obavljanje poslova prenesenih u djelokrug tijela općine, grada, odnosno županije.

Kada je riječ o slučaju dulje odsutnosti općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana ili dru-gih razloga njihove spriječenosti u obavljanju nji-hovih dužnosti, te dužnosti zamjenjuje zamjenik u skladu sa statutom lokalne jedinice. Isto tako općin-ski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan, može, u skladu sa statutom, obavljanje određenih poslova iz svoga djelokruga povjeriti svom zamjeniku. Me-đutim, povjeravanjem određenih poslova iz svog djelokruga zamjeniku, općinskom načelniku, gra-donačelniku, odnosno županu ne prestaje njegova odgovornost za njihovo obavljanje.

Nadalje, izvršne poslove u lokalnoj jedinici obav-lja općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno žu-pan, a može ih obavljati i njihov zamjenik koji ih ob-naša pod uvjetima predviđenim Zakonom.

Glede načina na koji lokalni dužnosnik, općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan i njihovi za-mjenici, može obnašati dužnost, on to može obavlja-ti profesionalno ili volonterski. Prethodno navedene osobe dužne su u roku osam dana od dana stupanja na dužnost dostaviti pisanu obavijest nadležnom

upravnom tijelu općine, grada ili županije o tome na koji će način obnašati dužnost, a ako navedene oso-be ne postupe na prethodno navedeni način, ZLP(R)S propisuje da se u tom slučaju smatra da su se odlu-čile na volontersko obavljanje dužnosti.

Vezano uz pitanje može li općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan više puta promi-jeniti način obavljanja dužnosti tijekom mandata, ZLP(R)S propisuje da općinski načelnik, gradonačel-nik, odnosno župan mogu promijeniti način obav-ljanja dužnosti u tijeku mandata, dostavom pisane obavijesti o promjeni načina obavljanja dužnosti nadležnom upravnom tijelu općine, grada, odnosno županije, a novi način obavljanja dužnosti započinje prvog dana sljedećeg mjeseca nakon dostave pret-hodno navedene obavijesti.

Iz prethodno navedenih odredbi ZLP(R)S-a, uoč-ljivo je da Zakonom nije izrijekom propisano ogra-ničenje koliko puta se može promijeniti način obav-ljanja dužnosti u tijeku mandata. Stoga se može za-ključiti da ne postoji ograničenje glede toga koliko se puta može promijeniti način obavljanja dužnosti lokalnog dužnosnika. (1-3/0, K. O., 14. 7. 2016.)

informator broj 6431 • 15. 8. 2016.

Pripajanje dioničkih društavaU postupku pripajanja dioničkih društavaobveze pripojenog društva, koje prelaze na društvopreuzimatelja u slučaju da su za društvo preuzimatelja posebno nepravične, mogu se umanjiti, odnosno njihov opseg će se pravično odrediti uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana

vi Mogu li se u postupku pripajanja dva dionička društva obveze pri-pojenoga društva, koje prelaze na društvo preuzimatelja, umanjiti

i pod kojim uvjetima?

Pita: T. N., Split

mi Prema članku 522. st. 3. Zakona o trgovač-kim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99,

121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13 i 110/15), upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzi-matelj prestaje pripojeno društvo, a imovina pripo-jenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj je sveopći prav-ni sljednik pripojenoga društva, što znači da stupa u sve pravne odnose pripojenoga društva. Ako se pritom na strani društva preuzimatelja nađu obve-ze iz dvostrano obveznih ugovora, koje do trenut-ka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana.

Prilikom pravičnog određivanja obveza, one se mogu i smanjiti, ali tako da je to pravično, pri čemu se moraju uzeti u obzir prava svih ugovornih strana.

Mora se raditi o obvezama koje je preuzelo društvo koje se pripaja i koje prelaze pripajanjem na društvo preuzimatelja.

U svakom slučaju, ako dođe do sudskog spora, sud će morati utvrditi je li preuzeta obveza za druš-tvo preuzimatelja bila posebno nepravična te je li opseg ispunjenja pravičan za ugovorne strane. (5-0, J. S., 6. 7. 2016.)

informator broj 6431 • 15. 8. 2016.

Ugovaranje rokova plaćanja kod prodaje robe između trgovačkih društavaTrgovačka društva mogu ugovoriti rok plaćanja novčanih obveza do 60 dana, a iznimno, kod ugovora o robno-trgovačkom kreditu može se ugovoriti i dulji rok plaćanja, ali ne dulji od 360 dana

vi Na temelju kojih se propisa mogu ugovoriti rokovi plaćanja kod ugovora o kupoprodaji robe između trgovačkih društava? Može li

se u takvim ugovorima ugovoriti rok plaćanja od 120 dana? Je li još na snazi Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza?

Pita: Z. K, LM

mi Zakon o rokovima ispunjenja novčanih ob-veza (Nar. nov., br. 125/11) više nije na snazi.

Zamijenio ga je Zakon o fi nancijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Nar. nov., br. 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 - v. Stečajni zakon i 78/15 - v. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obve-znim odnosima).

Rok ispunjenja novčane obveze između trgo-vačkih društava (dakle, poduzetnika) ugovara se u skladu s tim Zakonom. To se odnosi na poslovne transakcije: 1.) između poduzetnika i 2.) između po-duzetnika i osoba javnoga prava u kojima je osoba javnoga prava dužnik novčane obveze. Što se tiče defi nicije »poduzetnik« i »osoba javnog prava«, navedimo da ih Zakon o fi nancijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi defi nira na sljedeći način:

1. »poduzetnik« jest fi zička i pravna osoba koja samostalno obavlja gospodarsku ili profesionalnu djelatnost radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi,

2. »osobe javnog prava« jesu javni naručitelji, kako su uređeni propisima o javnoj nabavi i sektor-ski naručitelji, kako su uređeni propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava, koja odgovaraju defi niciji poduzetnika.

Prema članku 11. Zakona o fi nancijskom poslo-vanju i predstečajnoj nagodbi u poslovnim transak-cijama među poduzetnicima može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana. Iznimno, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. st. 5. istoga Za-kona (koji glasi: »Ništetna je odredba ugovora među poduzetnicima kojom je ugovoren:

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

vi-mi@novi-informator.net

pitateodgovaramovi mi

1915. 8. 2016.br. 6431

1. rok ispunjenja novčane obveze duži od 60 dana,2. rok za pregled predmeta obveze duži od 30 dana,

ako na temelju okolnosti slučaja, a posebno trgovač-kih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je takvom ugovornom odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna nerav-nopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu vjerovnika novčane obveze«.), kod ugovora o robno-trgovačkom kreditu može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ispunjenja novčane ob-veze, a koji ni u kojem slučaju ne može biti dulji od 360 dana. Ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik će biti dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to po-zove, ispuniti novčanu obvezu u roku 30 dana.

Rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći:1. od dana kada je dužnik primio račun ili drugi

odgovarajući zahtjev za isplatu, ili2. od dana kada je vjerovnik ispunio svoju obve-

zu:- ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan pri-

mitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili,

- ako je dužnik primio račun ili drugi odgovara-jući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispu-nio svoju obvezu, ili

3. od dana isteka roka za pregled predmeta ob-veze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen odre-đeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka (s tim da rok za pregled predmeta obve-ze u ovom slučaju ne može biti dulji od 30 dana od dana primitka predmeta obveze. No, iznimno ako je to opravdano posebnim okolnostima, kao što je to, primjerice, posebna priroda predmeta obveze, ako ne postoje već navedene okolnosti iz čl. 14. st. 5. Za-kona, ugovorne strane mogu ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok od 30 dana). (5-0, B. B., 25. 7. 2016.)

informator broj 6431 • 15. 8. 2016.

Državni službenici – jubilarna nagrada – visina osnovicai pravo na isplatuDana 28. srpnja 2016. potpisan je Dodatak III.Kolektivnom ugovoru, kojim se produljuje primjena Kolektivnog ugovora do sklapanja novog, a najdulje do 1. kolovoza 2017. Državni službenik i namještenik ostvaruje pravo na isplatu jubilarne nagrade u 2016., a na visinu osnovice za isplatu jubilarne nagrade primjenjuje se osnovica iz članka 62. st. 2. Kolektivnog ugovora u visini od 1.800,00 kuna

vi S danom 28. kolovoza 2016. državni službenik ima ukupno25 godina ostvarenoga neprekidnog rada u državnim tijelima,

pa nas zanima ima li pravo na isplatu jubilarne nagrade za teostvarene godine i kolika je visina osnovice za isplatu, s obzirom na to da Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike vrijedi do1. kolovoza 2016.

Pita: V. B. iz Zagreba

mi Prema članku 62. Kolektivnog ugovora za dr-žavne službenike i namještenike (Nar. nov.,

br. 104/13, Dodatak I., 104/13, Dodatak II., 150/13 i 153/13 - ispr. - u nastavku teksta: KU), službeniku i namješteniku pripada pravo na isplatu jubilarne na-grade za neprekidnu službu, odnosno rad u držav-nim tijelima i jedinicama lokalne i područne (regio-nalne) samouprave kada navrše 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40 i 45 godina u visini utvrđene osnovice. Prema stavku 2. toga članka, o visini osnovice za isplatu ju-bilarnih nagrada Vlada RH i sindikati državnih službi pregovarat će svake godine u postupku donošenja

Prijedloga Državnog proračuna, s tim da, ako se do-govor ne postigne, osnovica za jubilarnu nagradu iznosi najmanje 1800,00 kuna neto.

Zadnji Sporazum o visini osnovice za izračun jubilarne nagrade za državne službenike i namje-štenike između Vlade RH i sindikata državnih služ-bi sklopljen je 17. lipnja 2015., kojim je ugovorena osnovica za 2014. i 2015. od 1.800,00 kuna radi ispla-te jubilarne nagrade, odnosno koja je uređena član-kom 62. KU-a.

Dakle, kako u 2016. nije potpisan novi Sporazum za izračun jubilarne nagrade, osnovica za isplatu ju-bilarne nagrade u 2016. iznosi 1.800,00 kuna.

Nadalje, 28. srpnja 2016. potpisan je Dodatak III. Kolektivnom ugovoru, kojim se, između ostalog, produljuje primjena KU-a do sklapanja novog, a naj-dulje do 1. kolovoza 2017. Pri tome je člankom 4. Dodatka III. brisan članak 5. Dodatka II., kojim je bilo ugovoreno da osnovica za isplatu jubilarne nagra-de iznosi 500,00 kuna, što, također, znači da se na visinu osnovice za isplatu jubilarne nagrade i dalje primjenjuje osnovica iz članka 62. st. 2. KU-a u visini od 1.800,00 kuna.

Stoga, državni službenik i namještenik ostvaru-je pravo na isplatu jubilarne nagrade u 2016., a na visinu osnovice za isplatu jubilarne nagrade primje-njuje se osnovica iz članka 62. st. 2. KU-a, u visini od 1.800,00 kuna. (2-4/0, V. Š. O./D. F., 29. 7. 2016.)

informator broj 6431 • 15. 8. 2016.

Turizam – voditelj poslovnice – radni odnosPrema članku 21. st. 1. Zakona o pružanju uslugau turizmu, voditelj poslovnice mora biti zaposlen u punom radnom vremenu u turističkoj agenciji koju vodi, a ne u drugom trgovačkom društvu

vi Može li jedna osoba biti istodobno voditelj poslovnice u dvije različite turističke agencije?

Pita: M. F., Zadar

mi Člankom 21. st. 1. Zakona o pružanju usluga u turizmu (Nar. nov., br. 68/07, 88/10, 30/14,

89/14 i 152/14), propisano je da turistička agencija koja neposredno pruža usluge mora u svakoj po-slovnici imati najmanje jednoga zaposlenog vodi-telja poslovnice, a ako nema poslovnicu, najmanje jednu zaposlenu osobu koja će ispunjavati uvjet za voditelja poslovnice, u punom radnom vremenu.

Slijedom navedenog, voditelj poslovnice mora biti zaposlen na puno radno vrijeme u turističkoj agenciji, te ne može istodobno biti zaposlen i u dru-gom trgovačkom društvu ili obrtu. (12-1, K. L. M./D. F., 29. 7. 2016.)

informator broj 6431 • 15. 8. 2016.

Odgovornost za dugove obrtaZa dugove proizašle iz poslovanja obrta koji je prestao, bivši vlasnik obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom u koju ulazi i plaća koju nakonprestanka obrta ostvaruje

vi Može li se provesti ovrha na plaći osobe koja je bila vlasnik obrta koji je prestao s radom radi naplate obveza proizašlih iz djelatnosti

obrta?

Pita: M. J., Krapina

mi Prema članku 36. Zakona o obrtu (Nar. nov., br. 143/13), za obveze koje nastaju u obav-

ljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Ovrha se, radi ostvarenja novčane tražbi-ne, protiv obrtnika ne može provesti na onim stvari-ma i pravima na kojima se protiv njega ne bi mogla

provesti kad ne bi obavljao gospodarsku djelatnost te na onim stvarima i pravima koja su nužna za obav-ljanje njegove gospodarske djelatnosti, ako mu je ona glavni izvor sredstava za život. Nadalje, ovrha se, radi ostvarenja novčane tražbine, protiv obrtnika može provoditi na nekretnini u kojoj ovršenik sta-nuje u opsegu nužnom za zadovoljavanje njegovih osnovnih stambenih potreba i osoba koje je, prema zakonu, dužan uzdržavati.

Iz navedenog proizlazi da plaća obrtnika, od-nosno u konkretnom slučaju bivšeg obrtnika nije izuzeta od ovrhe. Plaća koju bivši obrtnik ostvaruje nakon zatvaranja obrta, nedvojbeno ulazi u njegovu imovinu i s njom, također, odgovara za dugove koji su nastali u poslovanju ugašenog obrta. (11-2, J. S., 2. 8. 2016.)

informator broj 6431 • 15. 8. 2016.

Najniža kamata na pozajmice neoporeziva porezom nadohodakNajniža kamatna stopa po kojoj se daje pozajmica fi zičkoj osobi je 3 % godišnje koja ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak. Na svaku nižu kamatnu stopu plaća se porez na dohodak na razliku između niže kamatne stope i stope od 3 % godišnje

vi Po kojoj se najnižoj kamatnoj stopi može dati pozajmica fi zičkoj osobi koja se ne bi smatrala primitkom koji podliježe oporezivanju

porezom na dohodak?Pita: L. L. Rijeka

mi Prema odredbi članka 14. st. 1 i 3. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04–

143/14 i 136/15 - Uredba - u nastavku teksta: Zakon) primitci po osnovi nesamostalnog rada koji podli-ježu oporezivanju su i primitci u naravi koji se od-nose na korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita, dodjelu ili opcijsku kupnja vlastitih dionica po povoljnijim uvjetima i na druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz st. 1. i 2. članka 14. Zakona daju radnicima i fi zičkim osobama koje ostvaruju primitke iz stavka 1. i 2. članka 14. Zakona. Primitkom po osnovi povoljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže i stope kamate 3 % godišnje, osim kamata po kreditima koji se daju ili subvencioniraju iz proračuna, ali ne radnicima upra-ve. Nastavno na to, prema odredbi članka 15. st. 1. toč. 2. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05–137/15 - u nastavku teksta: Pravilnik) primit-cima po osnovi nesamostalnog rada u skladu s član-kom 14. st. 3. Zakona, smatraju se i primitci radnika i osoba koje ostvaruju primitke iz članka 14. Zakona u stvarima i uslugama koje imaju novčanu vrijednost (dobra, usluge, prava i ostala primanja u naravi), u koje posebice ulaze, između ostalog, i korištenje kre-dita ispod stope od 3 % godišnje. Isto tako, sukladno članku 16. st. 3. toč. 6. Pravilnika, vrijednost primi-taka iz članka 15. Pravilnika utvrđuje se na sljedeći način, između ostalog, pri korištenju kredita uz ka-mate ispod stope od 3 % godišnje, na razliku između kamata obračunanih primjenom stope kamate od 3 % godišnje i ugovorenih kamata. Sukladno navede-nom, najniža kamatna stopa po kojoj se daje pozaj-mica fi zičkoj osobi je 3 % godišnje koja ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak. Na svaku nižu kamatnu stopu plaća se porez na dohodak na razliku između niže kamatne stope i stope od 3 % godišnje.(8-2/1, D. K., 2. 8. 2016.)

informator broj 6431 • 15. 8. 2016.

Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

izlazi ponedjeljkom www.novi-informator.net e-mail: info@novi-informator.net GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Hrvoslav Bašić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić, Krešimir Orešković i Jerko Slovinić

GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin LEKTURA: Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537 DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek IBAN: HR2823400091100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: pretplata@novi-informator.net Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2016. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% . Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

PREDAVAČI I TEMEJOSIP BIENENFELD, dipl. iur., načelnik Sektora za pravne poslove u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske9,00 – 10,15 1. ZAKON O PROSTORNOM UREĐENJU

- izrada i donošenje pravilnika za provedbu Zakona - izrada i donošenje novih prostornih planova - strateška procjena utjecaja na okoliš u izradi i

donošenju novih prostornih planova - usklađivanje s Direktivom 2014/89/EU EP i VE

od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja

- posebni uvjeti u svrhu izrade glavnog projekta - proširenje slučajeva u kojima se izdaje lokacijska

dozvola

2. ZAKON O GRADNJI - razvrstavanje građevina s obzirom na zahtjevnost

postupaka u vezi s gradnjom - dopuštena odstupanja u građenju - izvedbeni projekt - posebni uvjeti u svrhu izrade glavnog projekta - produženje roka važenja građevinske dozvole - postojanje građevne čestice kao uvjet za pristupanje

građenju - fi kcija postojanja pravnog interesa za izdavanje

građevinske dozvole na zemljištu u vlasništvu RH - privremena uporabna dozvola

3. ZAKON O POSLOVIMA I DJELATNOSTIMA PROSTORNOG UREĐENJA I GRADNJE

- multidisciplinarnost u izradi prostornih planova - voditelj projekta građenja - druge potrebne izmjene i dopune

DAMIR KONTREC, dipl. iur, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske10,15 – 11,00 1. PRIMJENA PROPISA

- o gradnji - o prostornom uređenju - o ozakonjenju bespravno izgrađenih zgrada i - upisi u zemljišnu knjigu i katastar

11,00 – 11,30 STANKA

11,30 – 14,30 ODGOVORI NA PITANJA I RASPRAVA

16. rujna 2016. (petak), u 9,00 sati, Sheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb

organiz ira R ADI O N ICU

PROSTORNO UREĐENJE I GRADNJA• prioriteti u provedbi – potreba izmjena i dopuna Zakona

Kotizacija: za sudjelovanje na radionici iznosi 980,00 kn (s PDV-om)

Pogodnost za pretplatnike Informatora: Pretplatnici lista Informator koji su podmirili obvezu za 2016., plaćaju kotizaciju u iznosu od 833,00 kn (s PDV-om) po sudioniku.

Naknada uključuje:Sudjelovanje na radionici, radni materijal i napitak za vrijeme prve stanke.

Naknada se uplaćuje unaprijed na transakcijski račun Novog informatora d.o.o.HR2823400091100150348,poziv na broj: 01 160916 – OIB TVRTKE, najkasnije do dana održavanja radionice.

Sve dodatne informacije o radionici možete dobiti na telefon: 01/4555-454, faks: 01/4612-553 seminari@novi-informator.net