EFRI Exclusive Working Papers 2015-002

Ima li u poreznoj politici Hrvatske mjesta za

(vertikalnu) pravednost? Što misle znanstvenici, a

što praktičari?

Helena Blažić* Hrvoje Šimović** Ana Štambuk*

* Faculty of Economics University of Rijeka, Croatia ** Faculty of Economics University of Zagreb, Croatia This research was supported by the Faculty of Economics University of Rijeka https://www.efri.uniri.hr/en ISSN: Faculty of Economics University of Rijeka I. Filipovića 4, 51000 Rijeka, Croatia

E F

R I W

O R

K I N

G P

A P

E R

S E

R I E

S

Ima li u poreznoj politici Hrvatske mjesta za (vertikalnu) pravednost? Što misle znanstvenici, a

što praktičari?∗+

Blažić Helena1, Šimović Hrvoje2, Štambuk Ana3

Listopad 06, 2015

Sažetak Analiziraju se odgovori ankete poreznih eksperata u Hrvatskoj, koji obuhvaćaju sve važnije elemente poreznog sustava i politike s obzirom na vertikalnu pravednost, te njihova povezanost s demografskim karakteristikama. Ispitanici su relativno skloni okomitoj pravednosti, posebice oni zaposleni u PU, kao i JLP(R)S. Manja je povezanost s ostalim demografskim karakteristikama. Ključne riječi: porezna politika, pravednost, anketa eksperata JEL klasifikacija: H20

∗ Pri citranju ovog rada molimo citirajte promijenjenu skraćenu verziju naslovljenu “Mjesto socijalne politike u poreznoj politici RH: anketa poreznih stručnjaka” objavljenu u “Revija za socijalnu politiku 21.3 (2014): 327-360. + Ovaj rad je financirao Ekonomski fakulltet Sveučišta u Rijeci 1 Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci 2 Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 3 Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci

1. Uvod

Nedavna svjetska kriza, rezultirajuća fiskalna konsolidacija i porast dohodovnih

nejednakosti aktualizirali su svijest o prebacivanju poreznog tereta na više dohotke odnosno vertikalnu pravednost oporezivanja gdje oni s većom poreznom sposobnošću plaćaju više poreza.4

Rad analizira mišljenja poreznih eksperata privatnog, javnog i akademskog sektora o vertikalnoj pravednosti u hrvatskoj poreznoj politici, kako s obzirom na porezni sustav tako i na tekuću i buduću poreznu politiku. Anketa je provedena 2013. godine, te se odgovori na relevantna pitanja analiziraju putem deskriptivne i neparametrijske statistike, uzevši u obzir povezanosti s dobi, obrazovanjem, te najviše s pripadnošću odgovarajućem spomenutom sektoru odnosno podsektoru.

Nakon Uvoda, prvi dio rada analizira mjesto socijalnog načela u poreznoj teoriji i suvremenoj praksi. Nakon prezentirane metodologije (anketa, ispitanici, izbor pitanja, metode) prezentiraju se rezultati istraživanja – deskriptivna statistika i korelacija s temeljnim općim pitanjem o pravednosti oporezivanja, te povezanost s dobiti, stručnom spremom i sektorom zaposlenja. Na kraju se iznose zaključna razmatranja i buduća planirana i povezana istraživanja.

2. Porezna pravednost u teoriji i praksi Teorija javnih financija odnosno poreza ima duboko ukorijenjenu horizontalnu i

vertikalnu pravednost u principima oporezivanja. Još je u 16. stoljeću germanski teoretičar Justi istaknuo nužnost pravednih poreza, a kao klasičara se na ovom području uvijek za anglosaksonske zemlje (i šire) navodi Adam Smith (1776.), koji stavlja pravednost kao prvi princip oporezivanja ističući kako porezni obveznici trebaju plaćati razmjerno svojim mogućnostima odnosno dohotku (koji uživaju pod zaštitom države)5.

Adoplh Wagner (19. i 20. st.) je posebno zaslužan za isticanje djelovanja poreza na socijalni položaj poreznih obveznika i naglašavanje nužnosti korištenje poreza kao instrumenta socijalne politike države, pri čemu se porezi moraju plaćati prema poreznoj snazi (sposobnosti). Prije njega u tom kontekstu treba istaknuti Komesa i Montesquieua, koji, kao i Rousseau, traže progresivno oporezivanje (prema Jelčić et al., 1985: 178).

Musgrave (1993.: 228-246) nabrajajući principe oporezivanja stavlja pravednost odnosno jednakost odmah poslije temeljnog tj. fiskalnog principa oporezivanja, što vrijedi i za većinu teoretičara kontinentalne Europe.

Meñutim, u novije vrijeme (od sredine osamdesetih godina prošloga stoljeća/tisućljeća) značenje porezne pravednosti, posebice vertikalne, stavlja se u drugi plan, stavljajući na prvo

4 Poznato je da porezna pravednost (negdje navoñena i kao »jednakost«) ima i svoj horizontalni aspekt prema kome bi oni s istom poreznom sposobnošću trebali platiti isti porez. 5 Smith ovdje mudro povezuje princip porezne sposobnosti s tada u teoriji prevladavajućim principom korisnosti prema kojemu bi poreze trebalo plaćati sukladno koristi koje pojedinci imaju od javnog sektora („quid pro quo“ princip odnosno primjena svojevrsnih tržišnih načela u javnom sektoru). S obzirom da se takva korist vrlo teško može primijeniti u svakom pojedinom slučaju tj. kao opći princip (moguća je pojedinačna primjena, posebice u lokalnom sektoru i kod financiranja zdravstva, mirovinskog sustava i slično), Smith već tada zaključuje da je jedino rješenje povezivanje korisnosti s poreznom sposobnošću odnosno individualnom mogućnošću plaćanja poreza (koja ovisi o dohotku koji se „uživa“ pod zaštitom države).

mjesto efikasnost i „žrtvujući“ prethodno u korist potonjega. Tako je npr. kod poznatog nobelovca Stiglitza (2000.: 456-475) spomenuta, ali tek na kraju navoñenja svih principa (poželjnih karakteristika) poreznog sustava.

Navedeni novi trendovi u poreznoj politici sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća odrazili su se prije svega u sniženju (posebno najviših graničnih) poreznih stopa poreza na dohodak i smanjenju progresivnosti što je kulminiralo popularnošću flat tax-a najprije u literaturi, ali kasnije i u praksi, no samo zemalja (post)tranzicije. Ukidaju se i različite socijalne olakšice. Kod poreza na imovinu se ističe nužnost smanjenja, dolazi do ukidanja poreza na neto bogatstvo u korist poreza na nekretnina, a i potonji se sve više smanjuje, dok se sve češće ukidaju i porezi na nasljedstva i darove. Kod poreza na dodanu vrijednost, već su i ranije ukinute povišene stope, a osamdesetih i kasnije se ističu tendencije na smanjenju broja i opsega sniženih stopa, dakle ne namjerava se više djelovati na smanjivanja regresivnosti ovog poreza.

No, situacija se promijenila dolaskom posljednje ekonomske i financijske krize. Na poreznoj je strani, reakcija na nju bila u smanjenju poreznih opterećenja tereta, posebice za najsiromašnije. S druge strane, teret pokrivanja budžetskih deficita prebačen je najbogatije. Oboje je rezultiralo vraćanjem vertikalne pravednosti, što kao „nužnosti“ a što i kao obnovljenog principa.

Tako je došlo u mnogim starim članicama EU došlo do povećanja najviših graničnih stopa poreza na dohodak bilo izravno bilo neizravno (kroz uvoñenje ili povećanje već postojećih dodatnih opterećenja poreza na dohodak kroz različite prireze i dodatne poreze). Sve veći broj novih članica EU koje su uvele flat tax nastoji povećati njegovu progresivnost, najčešće kroz smanjenje odnosno (postepeno) ukidanje neoporezivog iznosa dohotka za visoke dohotke odnosno s rastom dohotka. Zaustavljeno je širenje flat tax-a u ovim zemljama, a neke su ga i ukinule i vratile se na klasičnu izravnu progresiju (više poreznih stopa). Raste važnost/teret poreza na imovinu, naravno kao poreza na nekretnine, no čak se i bilježi svojevrsni povrat poreza na neto bogatstvo, kako u teoriji (Bach, Beznoska Steiner, 2011; IMF, 2013.: 49) tako i praksi (Španjolska, Island). Kod PDV-a je zaustavljeno ukidanje/smanjenje sniženih stopa PDV-a u EU. Jedanaest zemalja EU uvelo je i porez na financijske transakcije.

Glavno pitanje, na koje je prerano dati odgovor je, je li ovaj povrat principu pravednosti privremenog karaktera zbog financiranja posljedica krize ili se možda ipak radi o dugoročnijem trendu. Ipak, u korist prvoga može se navesti npr. ponovo sniženje najviše marginalne stope poreza na dohodak u UK nakon izlaska ove zemlje iz krize, kao i predloženo sniženje najviše marginalne stope odnosno smanjenje broja razreda poreza na dohodak u SAD-u sa sedam na tri, uz širenje porezne osnovice (Committee for a Responsible Federal Budget, 2014.).

3. Istraživanje stavova eksperata o vertikalnoj poreznoj pravednosti u RH

3.1. Osnovni podaci o istraživanju i ispitanicima Anketu eksperata o stanju i perspektivama poreznog sustava Hrvatske sredinom 2013.

godine bazirali smo najvećim dijelom na anketi za SAD-u (National Tax Association / Office for Tax Policy Research, 2013.). No, morali smo je značajno promijeniti i prilagoditi našem poreznom sustavu, te kreirati i brojna nova pitanja vezana upravo za vertikalnu pravednost. Kasnije je ova anketa, uz minimalne modifikacije primijenjena u Sloveniji, te uz nešto veće i u Bosni i Hercegovini.

Anketa za Hrvatsku sastoji se od devedesetak pitanja, kojima su pokriveni svi osnovni porezni oblici, te principi porezne politike, posebice vezano i uz pravednost. Ispitanici su na sva pitanja odgovarali birajući odgovore od 1-5, sukladno uobičajenom načinu ocjenjivanja (pretočenom u Likertovu skalu).

On-line prikupljanje najvećeg broja odgovora ispitanika (koji su prethodno dobili e-mail obavijest o anketi) nadopunjeno je i ručnim ispunjavanjem ankete i slanjem poštom odnosno prikupljanjem od samih autora. Gotovo trećina kontaktiranih (njih 304 od gotovo tisuću) odazvala se anketi.

Sukladno NTA anketi obuhvaćena su tri sektora – privatni (porezni/poslovni savjetnici, predavači u poslovnim školama), javni (Porezna uprava i pročelnici odjela za financije lokalne i regionalne samouprava) i akademski (katedre za financije prije svega na ekonomskim, ali i pravnim fakultetima odnosno fakultetima političkih znanosti). Tablice 1-5 prikazuju strukturu ispitanika.

Vidljivo je da većinu ispitanih eksperata čine ekonomisti iz katedri za financije akademskog sektora, pročelnici financija JLP(R)S, te zaposleni u PU. Kasnija analiza obuhvatit će i ispitivanje povezanosti odgovora s pripadnošću sektoru.

Na pitanje o godinama starosti odgovorilo je 227 ispitanika, 33 anketiranih izabralo je opciju „ne želim odgovoriti“, dok 44 ispitanika jednostavno nije ispunilo odgovor na ovo pitanje. Struktura ispitanika koji su odgovorili na ovo pitanje prikazana je u tablici 6. Tablica 7 prikazuje stupanj obrazovanja ispitanika.

Logično je da imamo puno visokoobrazovanih, od kojih je čak trećina s doktoratom znanosti iz područja.

3.2. Ukupna procjena vertikalne pravednosti eksperata Rezultati ukupne (bez podjele prema sektorima) procjene vertikalne pravednosti

eksperata za relevantna pitanja iz ankete prikazani su u tablici 10 u privitku. Najprije su frekvencije odgovora po pitanjima (u %) prikazane prema izvorno ponuñenim odgovorima (5), dok su kasnije izvorni odgovori grupirani (3 odnosno 2) kao što prikazuju tablice 8 i 9.

Pitanja su grupirana s obzirom na poreze na koje se odnose odnosno objekt oporezivanja u relevantnim porezima i to na slijedeći način: „imo“ označava imovinu, „doh“ dohodak, „dob“ dobit, „pdv“ naravno PDV, „tro“ trošarine, dok su na kraju iznesena neka opća mišljenja i stavovi o poreznom sustavu i politici („opc“). S obzirom da su u obradi relevantne američke ankete (Lim et al, 2014: 777 posebno naglašeni odgovore koji imaju barem 61% slaganja „da“ ili „ne“ odgovora, te oni koji imaju barem tri četvrtine usuglašenosti (75%), takvi su postoci posebno označeni plavom (61-74%) i crvenom (75-100%) bojom.

Bitno je napomenuti da su neka pitanja (ovisno o konkretnom predmetu) oblikovana tako da najveći odgovor (5) u većem broju slučajeva označava najveću sklonost ispitanika poreznoj pravednosti, dok negdje to vrijedi za najniži odgovor (1) što je vidljivo iz samog oblika kako je pitanje postavljeno. Navedeno je povezano s tretiranjem odgovarajućih konkretnih problema/predmeta istraživanja. Takva su pitanja posebno označena (ispunjena tamnosivo), dok su odreñena isto relevantna pitanja koja se ne tiču porezne pravednosti,već prije svega očekivanja prekomjernih pozitivnih učinaka efikasnosti („presnažan“ poticajni element) kojega zagovornici vertikalne pravednosti kritiziraju ispunjena svijetlosivo. Naravno da se grupiranjem pitanja, „zgušnjavaju“ odgovori tj. postiže se veći stupanja slaganja odnosno čak i usuglašenost, što omogućava donošenje konkretnijih zaključaka.

Polazeći od općih načela vidljiv je visok stupanj slaganja s primatom načela pravednosti, te nevjerovanja tezi da smanjenje graničnih stopa poreza na dohodak ima snažan „Lafferovski“ učinka povećanja poreznih prihoda, što potvrñuje većina novijih istraživanja (Slemrod, 2003). Sukladno navedenome relativno je i visok stupanj slaganja da ne treba porezni teret prebacivati. Relativno velik broj neodlučnih daje manje značenje zahtjevu prebacivanja poreznog tereta na imovinu, te su ispitanici ovdje puno skloniji jačem opterećenju bankovnog sektora (porez na aktivu banaka, a ne toliko financijske transakcije za kojeg postoji veća opasnost prebacivanja na konačne korisnike bankovnih usluga). Gledano, pak, prema pojedinačnim poreznim oblicima ističe se svijest o nužnosti imovine kao dopunskog poreznog oblika, posebice kroz zadržavanje poreza na promet nekretnina, a ne i poreza na nasljedstva i darove. Snažno je i protivljenje flat tax-u i sukladno tome smanjenju broja poreznih razreda. Ispitanici se isto tako zalažu za ponovo uvoñenje nekih olakšica, te za oporezivanje dividendi i financijskih kapitalnih dobitaka unutar poreza na dohodak, te sukladno navedenome oporezivanju svih dohodaka na isti način i protiv nižeg oporezivanja dohodaka od kapitala u odnosu na dohotke od rada. Očekivano su protiv bilo kakvog povećanja stope PDV-a, ali i se i, sukladno dosadašnjoj poreznoj tradiciji, zalažu za različite oblike oporezivanja luksuznih proizvoda. Još veću konzistentnost glede vertikalne pravednosti iskazuje tablica 11 koja prikazuje rezultate deskriptivne statistike. S obzirom da se radi o Likertovoj skali, a i distribucije znatno odstupaju od normalnih, kao mjera srednje vrijednosti koristi se medijan (MDN) dopunjen podacima o interkvartilnom rasponu/raspršenju, te se navodi i mod.

Tablica 11 pokazuje prilično izraženo stremljenje ispitanika vertikalnoj pravednosti, kako konceptualno (zadnje pitanje) tako i po pojedinim poreznim oblicima gdje je velik broj medijana od 4 odnosno 2 (za tamnosivo označene retke). Kao što je već istaknuto u komentaru tablice 10, od izuzetak od navedenoga je pitanje o oporezivanju nasljedstva i darova, što upozorava na prebacivanje/povećanje oporezivanja imovine kroz druge porezne oblike.

Grafikon 1 u privitku prikazuje meñusobne korelacije navedenih pitanja (Spearman). Vidljivo je da je prisutno visoko suglasje odgovora, iako se ne radi o izuzetno visokim koeficijentima. Očekivano, najsnažnija je povezanost meñu zahtjevima za ponovo uvoñenje poreznih olakšica poreza na dohodak, kao i oporezivanja dividendi i kapitalnih dobitaka (te kamata).

Kod odgovora na posljednje načelno pitanje korelacija je prisutna za dvije trećine odgovora, vrlo je signifikantna i uvijek pravoga smjera. Izuzetak je jedino pitanje o neoporezivanju kamata. Kod preostale trećine pitanja uvidom u konkretne apsolutne pokazatelje istraživanja (arhiva) ukazuje se isto prilično visoka usklañenost. Od pitanja gdje se očekuje negativna povezanost, uglavnom je svugdje prisutno više negativnih odgovora za one koji su dali pozitivan odgovor u vezi općeg pitanja pravednosti (91). To je posebno izraženo (osim, očekivano, kod povećanja stope PDV-a – pitanje 47) kod flat tax-a (pitanje 47) gdje je 112 onih koji su odgovorili pozitivno u vezi pravednosti protiv uvoñenja flat tax-a za razliku od 46 onih koji su za njegovo uvoñenje (rezultati ankete). Značajan je izuzetak pitanje o prebacivanju poreznog tereta s dohotka i dobiti na potrošnju, gdje je dvostruko više ispitanika (gotovo stotinu) koji su dali pozitivan odgovor u vezi pravednosti (pitanje 91) i ovdje odgovorilo pozitivno. Očito su ovdje ispitanici ponovo reagirali subjektivno, a ne kao nepristrani eksperti, očekujući prevaljivanje vlastitog opterećenja na druge, ne uzimajući u obzir da su i sami u toj drugoj skupini6. 6 Ukoliko se promatraju korelacije s navedenim principijelnim zadnjim pitanjem samo za sektor akademika (razlike odgovora na pitanja po sektorima odnosno podsektorima se detaljnije analiziraju na kraju ovoga rada) kao „najstručnije“ na ovom području uočava se da su one manjeg broja (možda i zbog manje apsolutne veličine ove

3.3. Razlike u vertikalnoj pravednosti s obzirom na podsektore

S obzirom da je utvrñivanje razlika meñu sektorima putem medijana (i rangova)

odgovora na pojedina pitanja ukazalo na značajne razlike i unutar pojedinih sektora, analiza se, unatoč opasnosti od (pre)velikog broja podsektora, te (pre)malog broja ispitanika po pojedinim podsektorima skoncentrirala na razlike meñu pojediniim podsektorima, gdje su u upravo zbog premalog broja ispitanika u pojedinim podsektorima (kao što su prikazani u tablicama 2-5) pojedini podsektori združeni u novi (veći) podsektor, dok je odreñeni zanemarljivo mali broj ispitanika u tom procesu i izostavljen. Rezultati su prikazani u tablici 12 i dodatno objašnjeni u njenim napomenama7.

Odmah na početku upada u oči neujednačenost glede uvoñenja predloženog poreza na nekretnine, čak i unutar akademskog sektora. Pilot istraživanje i intervjui su pokazali da neki (pravnici) suštinski podržavaju oporezivanje imovine, te su svjesni da ga je najlakše ostvariti samo putem nekretnina, no smatraju da tekući prijedlog novog poreza na nekretnine obiluje brojnim nedostacima. No, akademici i to posebice iz javnih financija (pravo i ekonomija) koji se zalažu za oporezivanje nekretnina protiv su sintetičkog poreza na neto bogatstvo i obratno. Pregledavajući ove razlike vidi se da se pravnici akademici više odlučuju za porez na nekretnine, a ekonomisti specijalizirani za javne financije za porezu na neto bogatstvo, za koji se mora priznati da je principijelniji (sintetički), te i pravedniji oblik oporezivanja imovine. Zanimljivo je da bi se, uvažavajući sve razlike ova dva oblika oporezivanja imovine, očekivao obrnut stav. No, objašnjenje se može naći možda upravo u trenutnoj aktualnosti potonjeg tipa oporezivanja imovine.

Akademici iz područja javnih financija, posebice pravnici, skloniji su oporezivanju nasljedstva i darova po čemu se (zajedno s poreznim savjetnicima) razlikuju od ostalih ispitanika, a statistički je značajna ta razlika upravo za pravnike. Ovo je gotovo jedino pitanje gdje je ova skupina u cjelini gledano sklonija višem stupnju vertikalne pravednosti. Pravnici, pa i porezni savjetnici skloni su i reformiranju ovoga poreza sukladno prevladavajućoj praksi razvijenih zemalja u smjeru dvostruke progresije, čime se dodatno zaoštrava porezna pravednost. Zanimljiv je potpuni konsenzus i to gotovo istog intenziteta u vezi potreba oporezivanja prometa nekretnina, te potrebe oporezivanja imovine uopće.

Dok se porezni savjetnici najviše zalažu za sniženje obiju (gornje i donje) stopa poreza na dohodak, pri čemu se stječe dojam općenitog zalaganja za porezno rasterećenje, a ne toliko vertikalnu pravednost, potonje se najviše očituje kod zaposlenika PU, a nešto manje kod gotovo svih ostalih podsektora, s izuzetkom upravo akademika ekonomista iz javnih financija. To je potvrñeno i odgovorom na pitanje 83 (već spominjanja skepsa). Navedeno dolazi do podskupine), ali nešto jače. Uočava se da akademici slijede prevladavajuće stavove suvremene porezne politike o načelu pravednosti. Dokazana je umjerena povezanost s odgovorima na pitanja 15, 17 i 49 (i to na razini signifikantnosti od čak 0,01), te nešto slabija povezanost s odgovorima na pitanja 18, 45 (razina signifikantnosti od 0,05), 20, 28, 43, 62 i 83 (razina signifikantnosti od 0,01). Naravno da su sve povezanosti u očekivanom smjeru. Akademici koji se zalažu primarno za princip pravednosti smatraju da se on treba uglavnom provoditi putem poreza na dohodak, te su skeptični prema logici Lafferove krivulje (Slemrod, 2003). Ako se pravednost već provodi putem PDV-a smatraju da to treba biti širom primjenom snižene stope na svu hranu (sukladno mogućnostima koja otvara EU harmonizacija - PDV direktiva). No, kasnija će analiza pokazati da tu postoje odstupanja i unutar samih akademika. 7 Za odgovore na pitanja gdje postoje statistički značajne razlike izračunati su i rangovi, koji su ovdje zbog veličine tablice izostavljeni.

izražaja i kod flat tax-a, gdje su neutralne upravo ove dvije skupine (javne financije i porezni savjetnici), dok ostatak ispitanika na čelu sa djelatnicima PU ima negativan stav. Sličan negativan stav može se vidjeti i glede jačanja progresije (znatan pokazatelj vertikalne pravednosti) uvoñenjem više poreznih razreda, gdje prednjače upravo ekonomisti iz javnih financija i porezni savjetnici.

Olakšice poreza na dohodak koje se odnose na zdravstvene troškove i rješavanje stambenih potreba područje je gdje se javlja statistički značajna različitost. Većinsko zalaganje za njihovo ponovno uvoñenje nije prisutno kod poreznih savjetnika, možda i zbog većih administrativnih troškova, točnije rečeno troškova ispunjavanja porezne obveze (tehnički problemi). Razlika je jedino o pitanju o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, za kojeg bi se mogla, barem prema stavu nekih teoretičara, očekivati analogija s onim o zdravstvenim uslugama.

Izuzetno je zanimljivo da su upravo akademici ekonomisti iz područja javnih financija prilično dosljedni u podržavanju uključenja dohodaka od kapitala u poreznu osnovicu (unatoč izražene tradicije alternativnog modela oporezivanja potrošnje tj. neoporezivanja dohotka od kapitala u hrvatskom poreznom sustavu). Ovom potonjem modelu najskloniji su pravnici i ekonomisti iz financija i računovodstva, statistički značajno posebice u odnosu na djelatnike Porezne uprave, od kojih bi se isto očekivalo zalaganje za ovaj tradicionalno hrvatski model. Nije čudno što su ispitanici u cjelini (s izuzetkom akademika ekonomista iz javnih financija) izmeñu svih oblika oporezivanja dohodaka od kapitala u pravilu za jednu jedinicu medijana manje skloni oporezivanju kamata na štednju. S obzirom na najširu rasprostranjenost ovakvog oblika plasiranja kapitala u (post)tranzicijskih ekonomijama uopće, kao i u RH, navedeno ima i svojevrsnu dimenziju vertikalne pravednosti, ali možda je jednostavno tu suprotan subjektivni, za razliku od objektivno stručnog elementa. Unatoč zalaganju za oporezivanje dohodaka od kapitala akademici ekonomisti iz javnih financija (kao i poslovnih financija i računovodstva) svojim se neutralnim stavom u vezi blažeg oporezivanja ovih dohodaka od ostalih dohodaka ističu u odnosu na blago negativan stav ostalih ispitanika. Ovo se može povezati sa suvremenim trendovima dualnosti oporezivanja dohotka u (ne samo) nordijskim zemljama, već i starim članicama EU, te posebice zemalja (post)tranzicije.

Zanimljivo je da odreñena suzdržanost akademika ekonomista u vezi vertikalne pravednosti općenito i u odnosu na druge podsektore, nije toliko snažno prisutna kod PDV-a, gdje se ističe sklonost ka diferencijaciji stopa (osim zadržavanja nulte stope, vjerojatno i zbog fiskalnih razloga, te što bržeg usklañivanja s EU). Navedena je sklonost posebno izražena kod PU i JLS, možda i zbog sjećanja na diferenciranost stopa nekadašnjeg poreza na promet. Ovo je, meñutim, područje gdje se pravnici iz područja javnih financija znatno (ali ne i statistički značajno) razlikuju od istih ekonomista. Pravnici, naime pokazuju puno veću sklonost jedinstvenoj stopi PDV-a po čemu se razlikuju i od svih ostalih ispitanika. Unatoč kritikama moderne financijske teorije, praksa EU svjedoči o izraženoj diferencijaciji stopa PDV-a i očito se navedeno reflektira i u RH. Sklonost vertikalnoj pravednost očituje se i kod većine ispitanika u pogledu različitih oblika trošarina na luksuzne proizvode.

Iako se u vezi uvoñenja novih poreza financijskog sektora EU odlučila na porez na financijske transakcije, umjesto prvobitno predlaganog poreza na aktivu banaka, oba poreza bi jednako blago bila prihvaćena na razini akademika ekonomista iz javnih financija, dok bi ukupna populacija (na čelu s djelatnicima PU) bila nešto sklonija porezu na aktivu banaka (statistička značajnost).

Iako medijan posljednjeg pitanja (91) o poreznoj pravednosti pokazuje više-manje prihvaćanje ovog prilično radikalnog stava, statistički se značajno po svom dosljednom principu istovrsne važnosti principa (pravednosti i efikasnosti) ističu, nikako neočekivano, ekonomisti specijalizirani upravo za javne financije.

S obzirom da je relativno velik broj grupa (podsektora) doveo do smanjenog broja statistički značajnih razlika pokušalo se provesti odgovarajuće okrupnjavanje grupa (mimo uobičajene podjele na tri sektora). Tako se ispituje postojanje razlike u distribuciji odgovora za eksperte iz polja Ekonomije i svih ostalih (i izvan akademske zajednice). Kao što je vidljivo iz tablice 13 Mann-Whitney test pokazuje statistički značajnu razliku (na uobičajenoj razini signifikantnosti od 0,05) u distribuciji odgovora izmeñu ekonomista iz akademske zajednice i svih ostalih za čak 14 varijabli.

U tablicama 14 i 15 navedeni su medijani i rangovi za dvije promatrane skupine.

Uvidom u rezultate tablica 13-15 potvrñuju se, ali i proširuju neki prethodni rezultati. Osnovni je, meñutim, zaključak, koji se nameće od prije, a to je da su upravo ekonomisti iz akademskog sektora manje skloni vertikalnoj pravednosti od ostalih ispitanika. Ukoliko njih shvatimo kao „eksperte u užem smislu“ navedeni pozitivan stav o vertikalnoj pravednosti značajno je doveden u pitanje. Unutar promatranog akademskog sektora Ekonomija izvršena je dodatna raščlamba na najuže eksperte (one iz područja financija i računovodstva) i ostale ekonomiste. Rezultati su prikazani u tablici 16.

U tablicama 17 i 18 navedeni su medijani i rangovi za dvije promatrane skupine. I ovaj relativno mali opseg pitanja odnosno odgovora ukazuje na manju sklonost ovih eksperata u odnosu na ostale pripadnike akademskog sektora ekonomske provenijencije.

3.4. Razlike u vertikalnoj pravednosti s obzirom na dob i stručnu spremu

Povezanost distribucije odgovora s godinama ispitanika analizirala se pomoću

Spearmanove korelacije. Utvrñena je izuzetno slaba povezanost za minoran broj pitanja (glede oporezivanja prometa nekretninama, nulte stope PDV-a i oporezivanja različitih „luksuznih“ proizvoda), što je premalo da bi se izvukao bilo kakav konkretan zaključak.

Povezanost sa stručnom spremom je diskutabilna, jer je dijelom povezana i pripadnošću sektoru (što je analizirano u prethodnom poglavlju), stoga ove podatke treba uzeti s odreñenom dozom rezerve odnosno usporediti s podacima prethodne analize. S obzirom na iskazane razlike do sada, moglo bi se očekivati da sklonost vertikalnoj pravednosti s pada s povećanjem obrazovanja. Tablica 19 prikazuje Spearmanove koeficijente korelacije za pitanja gdje je utvrñena odreñena statistički signifikantna povezanost sa stručnom spremom.

Iz rezultata tablice 19 očituje se negativna povezanost vertikalne pravednosti s obzirom na obrazovanje8 (bitno je napomenuti da se pozitivni koeficijenti odnose na osjenčana pitanja, gdje je ona iskazana inverzno, što potvrñuje prethodnu konstataciju). No, ova je povezanost vrlo slaba. S druge, pak, strane, odnosi se na relativno mnogobrojna pitanja.

8 Jedini su izuzetak, slično kao i u prethodnim analizama, nasljedstva i darovi.

4. Zaključak

Rezultati ankete poreznih eksperata u RH ukazuju da princip vertikalne pravednosti

igra možda i puno veću ulogu nego što se s obzirom na mainstream porezne trendove u svijetu (i Hrvatskoj) posljednjih tridesetak godina moglo očekivati. Pitanje je znači li navedeno još uvijek prisutnu snažnu vertikalnu pravednost iz sedamdesetih (i ranijih) godina prošlog stoljeća, ili su, pak, hrvatski porezni eksperti već pod znatnim utjecajem najnovijih (iako još uvijek ne toliko masovnih) stremljenja u korist ovog principa povezanih s posljednjom ekonomskom i financijskom krizom. Analiza podsektora pokazuje da se pravnici iz akademskog sektora, za razliku od ekonomista iz akademskog sektora, zalažu za oporezivanje nasljedstva i darova i to dvostrukim progresijom, kao što je to slučaj u većini razvijenih zemalja svijeta. Za razliku od ovog snažnog aspekta pravednosti, kod PDV-a je potpuno drugačija situacija i ova se skupina protivi diferencijaciji stopa tj. zalaže se za jedinstvenu stopu. Najuži stručnjaci iz područja javnih financija (gdje bismo mogli ubrojiti akademske djelatnike kako pravnike tako i ekonomiste, te porezne savjetnike) manje su skloni vertikalnoj pravednosti od ostatka populacije, što se može uočiti kod otprilike pola pitanja. Slično je potvrñeno usporedbom ekonomista iz sektora akademika i svih ostalih ispitanih, ali i nešto manje usporedbom ekonomista iz područja financija i računovodstva s ostalim ispitanicima unutar akademskog sektora. Očito je da je najveća sklonost vertikalnoj pravednosti kod djelatnika porezne uprave i jedinica lokalne samouprave, a najmanja kod znanstvenika ekonomista iz javnih financija (dakle iz akademskog sektora). No, niti njihovi medijani u pravilu ne ukazuju na negativan odnos prema načelu vertikalne pravednosti. U nekim pojedinačnim pitanjima, negativan stav je jače izražen kod pravnika iz akademskog sektora.

S povećanjem obrazovanja sklonost vertikalnoj pravednosti se smanjuje, ali su koeficijenti mali, kod povezanosti s dobi signifikantnost je uočena kod minornog broja pitanja, što sve ukazuje na sektora odnosno podsektore kao ključne za analizu. Što se tiče konkretnih pojedinačnih pitanja kod kojih je najviše izražen pozitivan stav mogu se navesti slijedeća: porez na nekretnine, oporezivanje dividendi i kapitalnih dobitaka unutar poreza na dohodak, kao i porez na aktivu banaka (a ne toliko financijske transakcije).

LITERATURA

1) Bach, S., Beznoska, M. & Steiner, V. (2011), “Wealth Tax on the Rich to Bring down

Public Debt? Revenue and Distributional Effects of a Capital Levy”, Discussion papers,

No. 1137, Berlin, 2011, DIW, 2011, http://www.diw.de/discussionpapers.

2) Deutsche Bundesbank (2014), “Monatsbericht”, Januar 2014, 66,

http://www.bundesbank.de/Redaktion/DE/Downloads/Veroeffentlichungen/Monatsberic

hte/2014/2014_01_monatsbericht.html

3) IMF (2013), “Fiscal monitor: Taxing Times”, World economic and financial surveys,

October 2013. Washington,,

http://www.imf.org/external/pubs/ft/fm/2013/02/pdf/fm1302.pdf

4) Jelčić, B. (1997), “ Javne financije”, Zagreb: RRiF

5) Jelčić B., Lončarić-Horvat, O., Šimović, J., Arbutina, H. & Mijatović, N. (2008)

“Financijsko pravo i financijska znanost”, Zagreb: NN.

6) Lim, D., Slemrod, J. & Wilking, E. (2013), “Expert and public attitudes towards tax

policy: 2013, 1994, and 1934”, National Tax Journal 66 (4), str. 775-806.

7) Musgrave, R. A. & Musgrave, P. (1993), “Javne financije u teoriji i praksi”, prevoditelji

Sanja Andrijašević et al. Zagreb: Institut za javne financije.

8) National Tax Association / Office for Tax Policy Research (2013), “Opinion Survey, on-

line istraživanje za članstvo NTA”.

9) OECD (2016), “Fundamental Reform of Personal Income Tax”, OECD Tax Policy

Studies No.13. Paris: OECD, 2006.

10) Sever, I. (1995), “Javne financije: razvoj - osnove teorije – analiza. Rijeka”, Ekonomski

fakultet, 1995.

11) Slemrod, J. (2003), “More Tax Cuts? The Truth About Taxes and Economic Growth”,

intervju, Challenge, vol. 46, no. 1, January/February 2003, pp. 5–14.

12) Smith, A (1776), “An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations”,

Edited by Sálvio M. Soares. MetaLibri, 2007, http://metalibri.wikidot.com/title:an-inquiry-

into-the-nature-and-causes-of-the-wealth-of

13) Stiglitz, J. E., (2000), “Economics of the Public Sector”, 3rd Edition. New York: W.W.

Norton & Company.