Nenad Malović

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET

MIŠLJENJE I DJELOVANJE

Nenad MalovićMIŠLJENJE I DJELOVANJE

O znanju, društvu i vrijednostima

Nenad Malović

MIŠLJENJE I DJELOVANJE

O znanju, društvu i vrijednostima

Zagreb, 2016.

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u ZagrebuNenad Malović, Mišljenje i djelovanje. O znanju, društvu i vrijednostima

Biblioteka: MonographiaKnjiga 2.

Izdavač:Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Suizdavač:Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Za izdavača:Prof. dr. sc. Tonči Matulić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Nakladnici:Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u ZagrebuKršćanska sadašnjost d.o.o.

Za nakladnike:Prof. dr. sc. Tonči Matulić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u ZagrebuDr. sc. Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjosti d.o.o

Urednik:Prof. dr. sc. Tonči Matulić

Recenzenti:Prof. dr. sc. Josip OslićProf. dr. sc. Tonči Matulić

Lektura:Đurđica Katanec, prof.

Korektura:Dan ĐakovićJulija Prpić

Prijelom i grafičko oblikovanje:Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Tisak:Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb

Naklada: 500

ISBN: 978-953-11-1044-0

CIP zapis je dostupan u računalnome kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000950051.

Copyright © Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kršćanska sadašnjost d.o.o.

5

SADRŽAJ

Predgovor .......................................................................................................................... 9

O (ne)znanju

(Zlo)uporabljivost (ne)znanja .................................................................................. 13

uvod ....................................................................................................................... 13

1. znanstvene revolucije i traganje za istinom ................................................. 14

2. Takozvano „društvo znanja“ i instrumentalizacija znanja ......................... 163. etika i opravdanost humanističkih znanosti .................................................. 20

4. Moralna vrijednost znanja ............................................................................... 23

zaključak – znanje o neznanju ............................................................................. 25

Ideja kršćanske filozofije ........................................................................................... 27

uvod ....................................................................................................................... 27

1. Kršćanska filozofija – povijesna stvarnost ...................................................... 28

2. Kršćanska filozofija – poteškoće s objektivnošću i subjektivnošću zna-nosti .................................................................................................................... 33

3. Izazov i zadaća za „kršćansku filozofiju“ ......................................................... 41

na kraju: „kršćanska filozofija“ – „drveno željezo“ ili legitimni način filozofiranja? ...................................................................................................... 43

Kontemplacija i simboli – metoda i govor filozofije ....................................... 45

uvod ....................................................................................................................... 45

1. Polazište i poticaj traženju istine: egzistencijalna napetost ......................... 46

2. Tražitelj: bios theoretikos ................................................................................. 52

3. Filozofija svijesti: intencionalnost i luminoznost ........................................... 55

4. Kontemplacija: put (methodos) spoznaje ...................................................... 58

5. exkurs: Bremenitost egzistencijalnog značenja simbola naspram ograničenog značenja pojma ........................................................................... 63

umjesto zaključka: poticaj ................................................................................... 69

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

6

O POlITIcI I relIgIjI

Država – za opće dobro .............................................................................................. 73

uvod ....................................................................................................................... 73

1. Država ................................................................................................................ 73

2. Opće dobro ........................................................................................................ 75

zaključak ................................................................................................................ 79

Kršćanstvo u susretu s političkim teorijama ...................................................... 81

uvod ....................................................................................................................... 81

1. Kršćanstvo.......................................................................................................... 81

2. Politička teorija ................................................................................................. 82

3. Trostruka autonomnost moderne demokracije ............................................ 85

4. „Sukobljeno društvo“ i potreba temelja integracije ..................................... 87

5. Komunitaristički pokušaj rješenja ................................................................... 90

6. Mogućnosti doprinosa kršćanskih crkava u pluralističkoj državi ................ 92

Političke religije u djelu Erica Voegelina ............................................................. 99

uvod: glavne misli Voegelinove političke filozofije ........................................... 99

1. Političke religije ............................................................................................... 101

2. Politička religija – gnoza – zamjena za religiju ............................................. 103

3. Voegelin i suvremeni duhovni pokreti ......................................................... 105

Eric Voegelin: temelji demokracije ...................................................................... 107

uvod ..................................................................................................................... 107

1. eric Voegelin: tri tipa reprezentacije ............................................................ 109

2. Što društvo čini demokratskim? ................................................................... 113

zaključak .............................................................................................................. 117

7

SAD

RŽA

JO VrIjeDnOSTIMa

Ljudsko dostojanstvo između znanosti i svjetonazora ................................ 121

uvod ..................................................................................................................... 121

1. Potreba filozofske antropologije ................................................................... 122

2. Čovjek kao osoba ............................................................................................ 125

3. Ključna uloga svjetonazora ............................................................................ 128

4. ljudska prava i etičke implikacije ljudskog dostojanstva............................ 131

Diktatura zdravlja i stečaj života .......................................................................... 135

uvod – što opažamo na razini svakodnevne pojavnosti? ............................... 135

1. Kult zdravlja i ljepote: omne ens sanum et pulchrum est .......................... 137

2. zdravlje kao kvazireligija: religijske prakse sa zdravstvenim ciljem .......... 140

3. zdravlje – najviša vrijednost? ........................................................................ 144

4. Bolest i (ovisna) starost .................................................................................. 146

zaključak .............................................................................................................. 147

Ima li nade u današnjoj filozofiji? ........................................................................ 149

uvod .................................................................................................................... 149

1. nada u povijesti filozofije .............................................................................. 150

2. Marksizam i/ili kršćanstvo ............................................................................. 154

3. nada i suvremeni čovjek ................................................................................ 158

umjesto zaključka – nada .................................................................................. 160

Korištena literatura ................................................................................................... 163

Sažetak ........................................................................................................................... 185

Summary ....................................................................................................................... 191

Bilješka o ranije objavljenim tekstovima .......................................................... 199

Bilješka o autoru ........................................................................................................ 200

9

PREDgOVOR

Dva su temeljna poticaja utjecala na nastanak ove knjige. Jedan pro­izlazi iz praćenja aktualnih tema simpozija i diskusija filozofske i teološke akademske zajednice posljednjih nekoliko godina. Drugi proizlazi iz želje da se neke od tih tema osvijetle iz perspektive autora koji je većini čitateljstva hrvatskoga govornog područja terra incognita. Podnaslov knjige – O zna-nju, društvu i vrijednostima – sugerira tri tematske cjeline u okviru kojih su teme obrađene. Naslov – Mišljenje i djelovanje – ističe dvije osnovne vlastitosti čovjeka kao bića u kojemu su one nužno i eminentno povezane. Način pristupa temama jest filozofsko promišljanje. Pri tom sam nasto­jao, s obzirom na stil, gdje god je to bilo moguće, izbjegavati „tvrdi govor profesionalne filozofije“, kako bi (za)misao pretočena u riječi u jasnijem i „ukusnijem“ obliku pronašla put i do onog kruga čitatelja koji ne pripada uskom zboru akademskih filozofa, nego koji kao tražitelji i ljubitelji mu­drosti podvrgavaju svoja uvjerenja testu izazova koje pred njih stavlja „su­zna dolina“ koju nastanjuju. Opredjeljenje za takav stil vođeno je vlastitim razumijevanjem filozofije i filozofiranja kao specifične i univerzalne ljudske djelatnosti, koja započinje već čudesnim i začuđenim djetinjim pitanjem „zašto?“. Nadam se da opredjeljenje za takav način pisanja ne umanjuje „filozofski“ doprinos promišljanju o izabranim temama.

U više tekstova predstavlja se misao Erica Voegelina, njemačko­ameri­čkog filozofa, politologa, povjesničara i, možemo reći, – budući da iz svojih promišljanja ne isključuje Boga – teologa. Rođen je 1901. godine u Kölnu. Odrastao je i studirao u Beču, odakle 1938. godine, zbog Hitlerova pripo­jenja Austrije Njemačkoj, emigrira u Sjedinjene Američke Države. 1958. godine pozvan je u München, gdje utemeljuje Institut za političke znanosti te se 1969. godine, nakon umirovljenja, vraća u Sjedinjene Američke Dr­žave, u Stanford, gdje umire 1985. godine. S obzirom na opseg njegove pi­sane ostavštine, širinu područja i broj znanstvenih disciplina koje je svojim istraživanjima obuhvatio te dubinu njegove misli, držim nepravednim i ne­opravdanim njegovo – de facto – „nepostojanje“ na zvjezdanom nebu hr­vatske intelektualne zajednice. U nadi da će buduće uvjetovanosti prostora i vremena omogućiti da svjetlo dana u obliku knjige ugleda i sustavni uvod u njegov život i njegovo djelo, ovdje mi je namjera ponuditi – podrazumijeva

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

10

se, fragmentarno i, s obzirom na širinu i dubinu njegove misli, nedostatno – „predokus“ njegovih misli „razasutih“ u spletu pojedinih tema koje u naše vrijeme „pokreću“ akademsku zajednicu.

Svaki pokušaj da se u predloženim tekstovima „prepozna“ neki „sustav“ bilo kojeg predznaka bio bi pretenciozan već zbog fragmentarnog karak­tera sadržaja knjige kao cjeline, ali i pojedinačnih tekstova, u kojima su neke važne teme tek usputno dotaknute zbog unutarnjih granica tekstova određenih „glavnim“ temama. Pokušaj otkrivanja filozofskog sustava bio bi, osim toga, protivan i mojoj namjeri i mojem stavu, koji je sukladan Voegelinovu, da je stvarnost previše složena i u sebi paradoksalna da bi se mogla zatvoriti u okvire sustava, pa makar iz perspektive mogućeg autora mogućeg sustava takva (pretenciozna) tendencija i postojala. Svaki je su­stav u sebi zatvoren, ograničen i „mrtav“, dok je stvarnost „živa“ i dinamič­na te neprestano nudi nove poticaje i izazove koji zahtijevaju permanentan rad na korekciji vlastitih stavova i uvida. Pod tim vidom i ovo je nedovr­šena knjiga, a zaključne misli pojedinih tekstova predstavljaju „uhvaćeni trenutak skoka“ bez ikakve želje za konačnošću. Čak i ondje gdje bi se iz kojeg mu drago razloga mogao steći takav dojam, ne mogu se pronaći po­nuđena rješenja nego tek skromni prilozi raspravama.

Budući da se ovdje radi o tekstovima koji se mogu čitati po izboru – knjiga se ne mora čitati držeći se strogo redoslijeda stranica od najnižeg broja prema najvišem – smatrao sam prikladnim kritičkom aparatu svako­ga teksta pristupiti kao zasebnoj cjelini, a ne kontinuirano na razini knji­ge. Vjerujem da takav pristup tekst čini „prozračnijim“ i olakšava čitanje. Također, bilo je nemoguće izbjeći neka ponavljanja i „vraćanja na uvijek isto“. To se osobito tiče onih tekstova koji iz različitih perspektiva razlažu misao Erica Voegelina. Ponavljanja treba razumjeti na tragu želje da tek­stovi međusobno budu neovisni te se pojavljuju ondje gdje se to činilo potrebnim zbog boljeg razumijevanja konteksta nekih teza i pretpostavki pojedinačnih tekstova. U isto vrijeme, ponavljanja predstavljaju i određe­nu unutarnju poveznicu svih tekstova na razni knjige.

Svima koji su mi dali podršku i „trpjeli me“ u različitim fazama nastan­ka ovoga djela, bilo profesionalno, bilo ljudski, bilo diskusijama, bilo šut­ljivom provokacijom, bilo savjetima, bilo konstruktivnim kritikama, bilo izravno, bilo neizravno, izričem nedovoljnu, ali punu srca riječ – hvala.

Nenad Malović

O (NE)ZNANJu

185

SAŽEtAk

Tekstovi, povezani naslovom Mišljenje i djelovanje, raspoređeni u tri te­matske cjeline, istaknute podnaslovom O znanju, društvu i djelovanju, po­taknuti su raspravama koje su se u novije vrijeme vodile, većim dijelom u filozofskim, a neke i u teološkim, znanstvenim krugovima. U tom smislu se može reći da su teme aktualne. Druga oznaka ovih tekstova jest što se kroz sve njih – kroz neke više, kroz neke manje – provlači ime njemačko­američkoga filozofa, politologa, povjesničara i teologa Erica Voegelina. Ta činjenica odgovara namjeri da se njegovo ime, barem fragmentarno, pred­stavi hrvatskoj znanstvenoj javnosti. Knjiga svjesno započinje tekstom o znanju, pomoću kojega se čovjek nada proračunatom životu, a završava nadom, koja nadilazi i znanje i njega samoga.

Prvi tekst, naslovljen (Zlo)uporabljivost (ne)znanja polazi od dviju ka­rakteristika znanja: prirodoznanstvenog razumijevanja znanja te razmrv­ljenosti i površnosti informacijskoga „znanja“. Tzv. „društvo znanja“ ne počiva na antičkom idealu znanja kao težnje za istinom, dobrotom i ljepo­tom, nego na tržišnoj vrijednosti znanja, koje se zapravo sve više pretvara u vještinu, pa možemo reći da je na mjesto istinitosti stupila isplativost. To za posljedicu ima odvajanje znanja od čovjeka i zanemarivanje etičke komponente znanja, što nam se čini nedopustivim, jer zastupamo mišlje­nje da se znanje ne smije promatrati izvan spleta čovjeka i svih njegovih obilježja. Uz znanje, ističe se važnost svijesti o neznanju kao upozorenju na razarajuće mogućnosti znanja. Stoga se ne može govoriti o neutralnom znanju, nego ono nužno uz sebe veže i etičku komponentu pod vidom mogućih, bilo dobrih, bilo loših, posljedica njegove uporabe.

Ideja kršćanske filozofije drugi je tekst prve tematske cjeline. Polazeći od suprotstavljenih mišljenja ­ s jedne strane da filozofija ne može biti nego kršćanska (Pieper), s druge strane da je kršćanska filozofija drveno željezo i nesporazum (Heidegger), analizom različitih pokušaja tumačenja i razu­mijevanja „kršćanske filozofije“ pokušava se – uzimajući u obzir uvjete, okolnosti i posljedice susreta helenističke filozofije i kršćanstva ­ naslutiti mogući smjer i način kršćanskoga (filozofskog i teološkog) govora obzi­rom na tendencije suvremenih filozofskih gibanja. Pri tom je nezaobilazno pitanje odnosa svjetonazora i mišljenja.

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

186

Posljednji tekst u okviru govora o znanju je spoznajnoteorijske nara­vi. Prvi filozofi zapada u svojim filozofskim promišljanjima polaze, do­duše, od vidljive stvarnosti u kojoj se odvija njihova egzistencija, no ne zaustavljaju se na njoj, nego nastoje doprijeti do onoga što nije ni u prvi mah primjetljivo, niti do kraja spoznatljivo. Filozofija kao „ljubav prema mudrosti“, a ne kao „mudrost“ sâma, sadrži u sebi dinamičnost, ona ni­kada ne postiže svoj konačni cilj u punini, ali živi od stalnog „kretanja“ prema njemu. Mudrost nadilazi znanje, bilo pojedinačno, bilo zbroj svih (mogućih) znanja. Kontemplacija kao metoda filozofije dovodi do praga onih stvarnosti koje se ne daju jednostavno intersubjektivno verificirati. No, to nikako ne bi smio biti razlog njihova apriornog odbacivanja, jer bi to značilo nijekanje filozofije u njezinoj izvornosti. S obzirom na posre­dovanje takvih spoznaja, odvaguju se prednosti simboličkoga govora, koji u sebi nosi veću sadržajnost od pojmova koji su po definiciji ograničeni, čime neminovno gube dio sadržaja. Kontemplacija i simboli – metoda i go-vor filozofije snažno se oslanja na Voegelinovu filozofiju svijesti, njegovo razumijevanje egzistencijalne napetosti u kojoj čovjek živi te na njegovu teoriju o simbolima.

Poglavlje o društvu sadrži tekstove koji se bave temama politike i reli­gije. Otvara ga kratka rasprava Država – za opće dobro. Budući da ne po­stoji općeprihvaćena definicija države, najprije se nastoji prikazati mogu­će pristupe razumijevanju države, polazeći od razlikovanja između drža­ve i društva, karakteristika države te suverenosti naroda kao legitimacije vlasti. Potom se razmatraju značenje i dvije glavne koncepcije općega do­bra: normativno­apriorna i aposteriorna. S obzirom na ostvarivanje op­ćega dobra država ima svoju zadaću i svoja ograničenja. Raspravlja se i o mogućnostima definicije općega dobra u uvjetima pluralizma pri čemu se konstatira potreba općeg prihvaćanja temeljnih vrednota na kojima po­čiva društvo i koje čine okvir općega dobra za konkretnu političku zajed­nicu. U uvjetima pluralizma problemi se grupiraju oko tri glavna pitanja: 1. čije dobro treba uzeti u obzir?; 2. kako se kolektivnim odlukama naj­bolje može odrediti opće dobro?; 3. što je supstantivni sadržaj općeg do­bra? Jednoznačnog i općeprihvaćenog odgovora na ta pitanja nema, nego se kao elementi općega dobra pokazuju i same pretpostavke demokracije i demokratskoga procesa. Na kraju se opće dobro povezuje s „etosom di­jeljenja“ i odgovornošću pojedinca ne samo za sebe nego i za drugoga i za društvo u kojem živi.

187

SAŽE

TAK

Kršćanstvo u susretu s političkim teorijama želi, između ostaloga, poka­zati mogućnosti doprinosa kršćanstva političkoj zajednici. Polazi se od činjenice da je svaki kršćanin u jednoj osobi član i Crkve i društva i poli­tičke zajednice i da kao takav ima obvezu aktivnog sudjelovanja u njima. Iz perspektive suvremenih političkih teorija u spletu pluralnoga društva glavno pitanje stabilnosti društva odnosi se na mogućnost utemeljenja po­litičkih vrijednosti. Komunitaristički pokušaj rješenja, koji uključuje mo­ralne dijaloge na komunalnoj razini, čini se prihvatljivim i za kršćansku zajednicu. Naglašava se i potreba izgradnje političke kulture pri čemu na razne, društvu prihvatljive, načine svoj doprinos može dati i Crkva.

U fokusu sljedeća dva teksta stoje elementi iz političke teorije Erica Voegelina. Političke religije u djelu Erica Voegelina započinje predstavlja­njem glavnih ideja njegove filozofije politike. Jezgru svake političke filo­zofije za Voegelina predstavlja antropologija. Čovjeka promatra u odnosu prema svijetu, društvu i Bogu, te ga kao takvoga uzima za polazište filo­zofije politike. Osobitu važnost pridaje čovjekovoj religioznoj komponen­ti. Budući da u ideologijama otkriva religiozne strukture i simbole, velik dio života bavi se detekcijom kvazireligijskih elemenata i struktura kako u političkim sustavima tako i u društvu, ali i u filozofiji. Takav pristup uk­ljučuje i njegovo specifično razumijevanje političkoga, koje obuhvaća sve segmente čovjekove egzistencije i čovjekova iskustva. Ovakvom razumije­vanju političkoga korespondira i prošireno razumijevanje čovjekove religi­oznosti, te proširenje pojma racionalnosti. Po Voegelinu, i religija i politi­ka imaju zajednički korijen u ljudskoj naravi. Ideologije zloupotrebljavaju tu činjenicu odgovarajući na čovjekove religiozne potrebe sadržajima koji su imanentni i koji po sebi čovjeka ne mogu ispuniti u njegovom religio­znom traženju. Takve pojave u povijesti Voegelin naziva gnozom. Upravo jasno diferenciranje političke i religijske komponente ljudskosti može do­prinijeti sprječavanju zloporaba religije od strane politike. Bez obzira na terminološke nedorečenosti, Voegelin je ukazao na mehanizme koji nam itekako mogu biti od pomoći u prosudbi suvremenih duhovnih gibanja.

S pozadine opisanog razumijevanja filozofije politike treba razumje­ti i njegovo razumijevanje demokracije, kako se izlaže u Eric Voegelin: te-melji demokracije. Budući da je za države koje obuhvaćaju veliku površi­nu važan sustav zastupničke demokracije, Voegelin, studirajući fenomen i značenje reprezentacije, razlikuje tri tipa reprezentacije: deskriptivnu ili elementarnu, egzistencijalnu i transcendentnu. Pri tom se pokazuje da za

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

188

njega važnu ulogu igra pitanje izvora političke moći. Institucije se mogu smatrati demokratskim kad svi građani imaju mogućnost sudjelovanja u izborima. To, međutim, nije dovoljno iz jednostavnog razloga što ozbilj­nost izbora podrazumijeva dostupnost ispravnih informacija važnih za donošenje odluke o izboru. Kvaliteta demokracije ovisi o tri stvari. Prva se tiče tipa političke elite koja oblikuje političke (izborne) teme. Vladaju­ća elita ne bi smjela dopustiti teme koje kod građana bude prekomjerne emocije. To se može postići dogovorom stranačkih vođa, a zahtijeva me­đusobno povjerenje. Druga važna stvar za kvalitetu demokracije je izbor samih tema, a treća stanje svijesti birača u trenutku glasanja, a koje ovisi o ozbiljnosti predizborne kampanje. Međutim, demokratska procedura ne znači da su i društvo i političke institucije također demokratski. Nagla­sak je za Voegelina na onom predpolitičkom, na uvjetima koji su nužni za stvaranje i funkcioniranje demokratskog sustava, a to su građani s iz­građenom demokratskom sviješću i odgovornošću. Tome u prilog ne idu suvremeni mediji, osobito oni koje Voegelin u njihovu djelovanju naziva pragmatičnim i opojnim i koji svojim djelovanjem remete red u duši po­jedinca i red u društvu.

Treća tematska cjelina posvećena je vrijednostima. Nakana je prvoga teksta, naslovljenog Ljudsko dostojanstvo između znanosti i svjetonazora, bez sumnje nemoguća misija: prodrijeti do izvora ljudskoga dostojanstva. Pitanje ljudskog dostojanstva ne može se promatrati izolirano za sebe jer ono proizlazi iz čovjekove bîti. Stoga se najveća pozornost posvećuje ra­zličitim mogućnostima pristupa čovjeku i problemima koji iz toga pro­izlaze. Nasuprot antropologiji fundiranoj na spoznajama dobivenim is­ključivo metodama prirodnih znanosti postavlja se sintetička filozofska, koja, uz to što u sebi integrira rezultate prirodnih znanosti, prihvaća po­jam stvarnosti koji prekoračuje granice empirijskoga. Pri tom se polazi od čovjekova iskustva samoga sebe kao tjelesno­duhovne cjeline u kontekstu cjelokupne stvarnosti. U promišljanjima se pokazuje da je već sâm način pristupa problematici uvjetovan svjetonazorom, što je u kontekstu dose­gnuća prirodnih znanosti osobito vidljivo u interpretaciji dobivenih spo­znaja. Potom se pokazuje neprihvatljivost pokušaja određivanja ljudskog dostojanstva s polazišta bilo koje ma kako eminentne vlastitosti čovjeka, te potreba holističkog pristupa koji ipak neće i ne može do kraja zadovoljiti intelektualnu radoznalost i nastojanje egzaktnog objektiviranja ljudskog dostojanstva. Upravo ta nedefiniranost dostojanstva omogućuje njegovu

189

SAŽE

TAK

zloporabu, ali ga i štiti od privatizacije. Stoga se zahtijeva priznavanje i pri­hvaćanje nedodirljivosti ljudskog dostojanstva u svim fazama čovjekove dijakroničnosti kao nediskutabilnog temelja ljudskih prava. Na kraju se iznose neke od opasnosti koje proizlaze iz reducirane utilitarističke kon­cepcije „ljudskog dostojanstva“.

Odgoj između stege i slobode promišlja o odgoju kao o vrijednosti te o vrijednosnim ciljevima odgoja. U tekstu se polazi od čovjeka koji na svi­jet dolazi kao nedovršeno biće i koji kao takav ulazi u proces kultivira­nja i uraštanja u zajednicu u kojoj je rođen, a koja već funkcionira prema određenim normama. Cilj odgoja je pomoći mu da se pripremi za život u zajednici poštujući njezine norme, ali ne gubeći istovremeno svoju vla­stitost. U tom smislu cilj i subjekt odgoja je sâmo dijete. Tvrdi se da je u odgojno­obrazovnom procesu potrebno odrediti vrijednosti koje bi dijete trebalo usvojiti kako bi postalo sposobno i voljno te vrijednosti i promica­ti. Odbija se prigovor da se pritom radi o manipulaciji zbog toga što dijete na određenim stupnjevima razvoja ne može sâmo te vrijednosti domisliti i u sebi razviti. Kao glavne vrijednosti ističu se najprije sloboda, a potom, sa slobodom nužno povezana odgovornost. U raspravi o slobodi ističe se problem različitog shvaćanja slobode te se nastoji pokazati kako apsolutna sloboda ne postoji iz jednostavnog razloga što čovjek tu slobodu ne ute­meljuje iako mu je kao ljudskom biću konstitutivna. Također se naznaču­ju granice slobode u odnosu prema drugom čovjeku, društvu i svijetu. U ispravnom shvaćanju slobode važnu ulogu ima odgovornost, pojam koji je zamijenio pojam dužnosti. Oslanjajući se na Kanta nastoji se pokaza­ti da odgovornost uključuje dužnost i sposobnost refleksije vlastitih želja i slobodnog djelovanja. Zaključno, tvrdi se nemogućnost prenošenja tzv. neutralnog znanja tj. tvrdi se povezanost znanja i vrijednosti. U tom kon­tekstu govori se o stezi i ulozi i značenju autoriteta i postavljanju jasnih granica u procesu odgoja, poštujući djetetovu osobnost.

Najviša vrijednost ljudskoga života navodno je zdravlje. Stoga zdravlje i odnos čovjeka prema zdravlju te odnos i utjecaj zdravlja na druge aspekte ljudskoga života predstavlja temu teksta pod naslovom Diktatura zdravlja i stečaj života. U tekstu se pokušava analizirati odnos suvremenog čovjeka prema zdravlju s posebnim osvrtom na proturječnosti koje takav odnos sadrži. Čini se da je ljudsko zdravlje roba koja ima najviše interesenata i na kojoj se najviše zarađuje. Uz školsku medicinu praćenu farmaceutskom industrijom, savjetima i receptima za očuvanje i ponovno zadobivanje

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

190

zdravlja obiluju i najrazličitiji alternativni pokreti. I svakodnevna prehrana pretvara se u recept za zdravlje. Uz to se veže i kult tijela – imperativ je mlado i zdravo. U tu svrhu pojavljuju se praktike koje u sebi sadrže i re­ligijske elemente dok se u isto vrijeme religijska praksa pretvara u čisto zdravstveni ili estetski pothvat. I dok s jedne strane opsjednutost zdrav­ljem zdravlje pretvara u najvišu vrijednost, s druge se strane teška bolest i starost pokušavaju „pobijediti“ nasilnim prekidom života.

Posljednji tekst poglavlja o vrijednostima, a ujedno i posljednji tekst knjige otvara „eshatološku“ perspektivu: Ima li nade u današnjoj filozofi-ji? Nakon uvodnih razjašnjenja pojmova i određivanja okvira u kojima će se odvijati rasprava, u tekstu se analizira zastupljenost nade kao teme u povijesti filozofije. Polazeći od značenja nade u grčkoj antici, stavlja se naglasak na razumijevanje nade iz perspektive kršćanstva, osobito u misli Tome Akvinskoga. Već u Srednjem vijeku u koncepciji Joakima da Fio­rea prepoznaje se pokušaj imanentiziranja kršćanske nade. U Novom vi­jeku, na tragu Descartesova spoznajnoteorijskog zaokreta, pod utjecajem eksperimentalno­matematički usmjerene paradigme znanstvenosti, nema mjesta za nadu budući da ona izmiče važećim metodama spoznaje. Filo­zofija egzistencijalizma ponovno tematizira pitanje nade kojoj se pristu­pa na različite načine. U tekstu se donosi usporedba dvaju filozofa egzi­stencijalizma koji se u poimanju nade fundamentalno razlikuju: Ernsta Blocha, marksističkog utopista i Gabriela Marcela, filozofa koji se oslanja na kršćansku poruku. U nastavku se donosi prikaz duhovne situacije su­vremenog čovjeka u svijetu podvrgnutom procesu globalizacije. Na kraju se iznosi skica perspektive i zadaće filozofije kao predvodnice globaliza­cije duha, što može postati pretpostavkom globalizacije nade koju nudi kršćanska poruka.

191

SuMMARY

The texts that follow, linked through the title Thinking and Acting and divided into three thematic units marked by the sub­title On Knowl-edge, Society, and Acting, have emerged as a consequence of debates that have been going on recently largely in philosophical, but also in theologi­cal and scientific circles. In that sense, one can say that their themes are quite current. The second characteristic of these texts is that the name of German­American philosopher, political expert, historian, and theo­logian Eric Voegelin is, to some extent, reappearing in all of them. This fact corresponds to the intention to present him, at least fragmentally, to Croatian scientific community. Consciously the book begins with a text on knowledge, through which the human being hopes to achieve a calcu­lated life, and ends with hope that surpasses equally knowledge and him­self/herself.

The first text, entitled (Mis)Use of Knowledge begins with two character­istics of knowledge: natural scientific understanding of knowledge and the fragmentary nature and superficiality of information “knowledge”. The so­called “knowledge society” does not rest on the ancient ideal of knowl­edge as a quest for truth, goodness, and beauty, but on the market value of knowledge that is, in fact, transforming into a skill. Hence, one could say that the place of truthfulness has been usurped by profitability. The consequences of this are the separation of knowledge from the person and the neglect of the ethical component of knowledge. This is unacceptable, because knowledge should not be considered outside the context of the person and all his/her characteristics. In addition to knowledge, awareness of ignorance also plays an important role as a warning against devastat­ing possibilities of knowledge. In this sense, one cannot speak of neutral knowledge, because it necessarily has an ethical component in terms of possible good or bad consequences of the usage of knowledge.

The Idea of Christian Philosophy is the second text within the first the­matic unit. Starting from two confronted opinions – philosophy cannot be Christian (Pieper) and Christian philosophy is wooden iron and mis­understanding (Heidegger) – an attempt is made to sense the possible direction of and the form of Christian (philosophical and theological)

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

192

discourse in relation to tendencies of contemporary philosophical move­ments. This interpretation is based on an analysis of various attempts of interpreting and understanding “Christian philosophy”, while taking into account conditions, circumstances, and consequences of the encounter of Hellenistic philosophy and Christianity. In that sense, the issue of relation between worldview and thinking is unavoidable.

The last text within this frame of discourse on knowledge is of epis­temological­theoretical nature. The first Western philosophers began in their philosophical reflections from observable reality, in which they lived, but they did not stop there; instead, they tried to reach what is not im­mediately noticeable, nor entirely graspable. As “love for wisdom” and not “wisdom” itself, philosophy contains in itself dynamics; it never reach­es its final goal, but, nevertheless, lives from constant “movement” towards it. Wisdom surpasses both, individual knowledge and the sum of all pos­sible knowledge. Contemplation as a philosophical method brings one to the doorstep of those realities that cannot be simply inter­subjectively verified. However, this ought not to be a reason for their a priori rejec­tion, because this would lead to the denial of philosophy in its originality. In relation to the topic of transmission of such insights, advantages of the symbolic discourse are considered. This kind of discourse contains in it­self a higher degree of contents then concepts that are, by definition, lim­ited, which causes them to lose some contents. Contemplation and Sym-bols – The Method and Discourse of Philosophy is significantly indebted to Voegelin´s philosophy of consciousness, his understanding of existential tension in which the human being lives, and on his theory of symbols.

The part on society contains texts that deal with topics of politics and religion. This part starts with a short text entitled The State – for the Com-mon Good. Since there is no commonly accepted definition of the state, this article first presents possible approaches to understanding of the state, starting from the distinction between the state and the society, character­istics of the state, and sovereignty of nations as the legitimation of gov­ernment. After that, the article discusses two main understandings of the common good: normative­a priori and a posteriori. In relation to the re­alisation of the common good, the state has its task and its limitations. Next, the article discusses possibilities of defining the common good in the context of pluralism, which would demand a general consensus on fundamental values of a society that would then constitute the framework

193

SUM

MAR

Y

for the common good within a concrete political society. In the context of pluralism, issues can be grouped around three main questions: 1. Whose good should be considered?; 2. How can collective decisions determine the common good in the best possible way?; 3. What is the substantial con­tent of the common good? There is no uniform and generally accepted answer to these questions, but, instead, presuppositions of democracy and the democratic process are themselves elements of the common good. In the conclusion the common good is related to the „ethos of sharing“ and responsibility of an individual not only for himself/herself, but also for the other, as well as for the society in which he/she lives.

Christianity Meeting Political Theories wants to, among other things, demonstrate possibilities of contribution of Christianity to the political community. The text begins with the fact that every Christian is at the same time a member of a church, a society, and a political community and, as such, he/she has an obligation to actively participate in all of these. From the perspective of contemporary political theories within the con­text of a plural society, the main issue related to stability of society is the possibility of founding political values. The communitarian attempt at finding a solution that includes moral dialogues on the communal level, seems acceptable even for a Christian community. The need to build up political culture is also emphasised. In this the Church can also give its own contributions in various, socially acceptable, ways.

In the focus of two following texts are elements of the political theory of Eric Voegelin. Political Religions in Works of Eric Voegelin begins by pre­senting main ideas of his political philosophy. For Voegelin, the core of every political philosophy is anthropology. He perceives the human be­ing in relation to the world, society, and God, and, as such, he considers the human being as the starting point of political philosophy. He pays special attention to human being´s religious component. Since he dis­covered religious structures and symbols in ideologies, Voegelin engaged with detecting quasi­religious elements and structures in political systems, society, and in philosophy for a large part of his life. This approach also includes his specific understanding of the political that incorporates all segments of human existence and experience. This understanding of the political corresponds with an extended understanding of human being´s religiosity, and the extension of the concept of rationality. According to Voegelin, religion and politics have the common root in human nature.

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

194

Ideologies abuse that fact by responding to human being´s religious needs with contents that are immanent and that cannot, by themselves, satisfy the human being in his/her religious quest. Voegelin calls such phenom­ena in history gnosis. Precisely the clear differentiation between political and religious components of humanity can contribute to the prevention of abuse of religion by politics. Despite terminological inconsistencies, Voegelin managed to point out mechanisms that can certainly be of help in the evaluation of contemporary spiritual movements.

From the position of such understanding of political philosophy one should also approach his understanding of democracy. This is elaborated further in Eric Voegelin: Foundations of Democracy. Since the system of rep­resentative democracy is important for large states, Voegelin differentiates between three types of representations, on the basis of his study of the phenomenon and meaning of representation: descriptive or elementary, existential, and transcendental. In this, the issue of the source of political power play a significant role for Voegelin. Institutions can be considered democratic when all citizens have a possibility of participating in elections. This, however, is not enough for the simple reason that seriousness of elec­tions presupposes availability of correct information, important for reach­ing decision about voting. The quality of democracy depends on three things. The first has to do with political elites that form political (elec­tion) themes. The ruling elite should not engage in those themes that stir too much emotion in citizens. This can be achieved by agreement among party leaders and demands mutual trust. The second important thing for the quality of democracy is the very selection of themes, and the third is the state of consciousness among voters during voting, which depends on the seriousness of election campaign. However, the democratic procedure does not necessarily mean that society and political institutions are also democratic. The emphasis, for Voegelin, is on pre­political, on conditions that are necessary for creation and functioning of the democratic system and these consist in citizens with developed democratic awareness and responsibility. Contemporary media are opposed to this, especially those called deemed by Voegelin to be pragmatic and seductive in their activ­ity; those that disturb, through their activity, order in souls of individuals and order in society.

The third thematic unit deals with values. The intention of the first text, entitled Human Dignity between Science and Worldview is certainly

195

SUM

MAR

Y

impossible to achieve: to reach the source of human dignity. The ques­tion of human dignity cannot be observed as an isolated matter because it emanates from the human being. This contribution, therefore, gives particular attention to various ways of approaching the human being and the problems that arise from that. In contrast to anthropology, founded exclusively on insights obtained by methods of natural science, synthetic philosophy is the place that integrates the results of natural science and accepts the notion of reality that surpasses the borders of the empirical. This starts from human being´s experience of himself/herself as a bodily­spiritual whole in context of the entire reality. Reflections show that the very approach to this question is conditioned by the worldview, which, in the context of the achievements of natural science, is particularly ob­vious in the interpretation of the reached insights. Furthermore, the text shows the failure of attempts to determine human dignity from this or that “eminent” characteristic of the human being and the need for a ho­listic approach, which will not (and cannot) completely satisfy intellectual curiosity and endeavours for exact objectivity of human dignity. It is pre­cisely this non­defining of dignity that enables its misuse, but also protects it from privatisation. This, then, requires recognition and acceptance of the untouchable aspects of human dignity in all phases of human being´s diachrony as an undisputable foundation of human rights. In conclusion, the text presents some of the dangers that emanate from the reduced utili­tarian concept of »human dignity«.

Upbringing between Discipline and Freedom reflects on upbringing as a value and on value goals of upbringing. The contribution starts from the human being who comes into the world as an incomplete being and as such enters the process of cultivation and growing into the community he/she was born in, which already functions according to certain stand­ards. The aim of upbringing is to help him/her prepare for life without losing what is unique in her/him. In that regard the aim and subject of upbringing is the child itself. It is claimed that upbringing­education pro­cess needs to determine values that the child should adopt so that it can become capable and willing to promote those values. The objection that this is in fact manipulation is rejected for the simple reason that at cer­tain levels of growth the child cannot think of these values on its own and therefore cannot develop them. The main values are, primarily, freedom followed by freedom related to responsibility. The discussion about free­

NeN

ad M

alo

vić

- MiŠ

lJeN

Je i

dJe

lova

NJe

196

dom points out the problem of various understandings of freedom and at­tempts to show that absolute freedom does not exist for the simple reason that the human being cannot find that freedom, even though it is con­stitutive for him/her as a human being. The discussion also lays out the boundaries of freedom in relation to other human beings, society and the world. Responsibility plays a large role in the understanding of freedom and has substituted the concept of duty. Leaning on Kant, the author at­tempts to show that responsibility includes the obligation and ability of reflecting on one`s own wishes and free action. In conclusion, the author claims that it is impossible to transfer so­called “neutral” knowledge and that knowledge and values are interrelated. In that context the author speaks about discipline, and the role and significance of authority, as well as about setting clear boundaries in the process of upbringing that respect the child`s personality.

Apparently, the highest human value is health. Therefore, health, the relation of the human being towards health, and the influence of health on other aspects of human life are the theme of the contribution entitled Dictatorship of Health and Bankruptcy of Life. The contribution tried to analyse the relation of the contemporary human being towards health, with a special review of contradictions that this relation contains. It seems as if human health is merchandise that has the largest number of prospec­tive buyers and on which the largest amounts of money are made. Apart from school medicine, followed by pharmaceutical industry, one can find advices and recipes for preserving of and regaining health in various alter­native movements. Even everyday diet is being transformed into a recipe for health. Closely related to that is the cult of body – where the impera­tive is young and healthy. For that purpose, practices have emerged that contain religious elements, while, at the same time, religious practice is transformed into a purely health or aesthetic endeavour. Hence, while, on the one hand, obsession with health turns health into the highest value, on the other hand, serious illnesses and the old age are dealt with by vio­lent termination of lives.

The last contribution within the part on values, and also the last con­tribution in this book, opens up the “eschatological” perspective: Is There Hope in Contemporary Philosophy? After the introductory clarification of terminology, and the definition of the frame of the discussion, the article analyses the recurrence of the idea of hope in the history of philosophy.

197

SUM

MAR

Y

Starting from the meaning of hope in the Greek antiquity, the percep­tion of hope from the Christian perspective is accentuated, especially in the thought of Thomas Aquinas. In the middle ages, in the concept of Joachim da Fiore, there is an attempt of perceiving the Christian hope as immanent. In the modern time, following the Descartes’s epistemological turn, in the understanding of science shaped by experiment and math­ematics, there is no place for hope, since it exceeds the acceptable meth­od of cognition. The philosophy of existentialism resumes the question of hope, in a different prospective. The text will compare two mutually contrary philosophers of existentialism, who differ fundamentally in their understanding of hope: the Marxist utopist Ernst Bloch and Gabriel Mar­cel, a philosopher who was influenced by the Christian message. In the following section a description of the spiritual situation of the contem­porary human being subjected to the process of globalisation is given. At the end, the author will sketch the perspective and the task of philosophy as the leader of the globalisation of the spirit that could be a prerequisite for the globalisation of hope, offered by the Christian message.

(preveo doc. dr. sc. Nenad Polgar)

199

bILJEŠkA O RANIJE ObJAVLJENIM tEkStOVIMA

(Zlo)uporabljivost (ne)znanja – objavljeno pod naslovom: (Zlo)upo­treba znanja, u: Valentina Blaženka Mandarić – Ružica Razum (ur.), Soli-darnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici, Glas Koncila, Zagreb, 2013., 269­283.

Država – za opće dobro, u: Tonči MATULIĆ – Mario CIFRAK – Ružica RAZUM – Nenad MALOVIĆ – Andrea FILIĆ (ur.), 50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 2012.), Zbornik ra­dova s teološkog simpozija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2015., 675­684.

Kršćanstvo u susretu s političkim teorijama, u: Bogoslovska smotra, 77 (2007.) 2, 437­452.

Političke religije u djelu Erica Voegelina, u: Ivan Antunović (ur.) Vjera i politika. Zbornik radova međunarodnoga znanstvenog simpozija održa­nog u Zagrebu 15. prosinca 2007., Zagreb, Biblioteka Religijski niz Fi­lozofsko­teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, 2009., 127­135.

Eric Voegelin: temelji demokracije, u: Communio, 37 (2011.) 112, 54­61.

Ljudsko dostojanstvo između znanosti i svjetonazora, u: Bogoslovska smotra, 77 (2007.) 1, 43­57.

Odgoj između stege i slobode, u: Ružica Razum (ur.), Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crkvi i školi. Zbornik radova sa znanstvenog sim­pozija Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crkvi i školi, Glas Koncila, Zagreb, 2011., 205­219.

Ima li nade u današnjoj filozofiji?, u: Riječki teološki časopis, 16 (2008). 1, 63­78.

BILJEŠKA O AUTORU

Nenad Malović rodom je iz Goričana (1972.), gdje je pohađao osnovnu školu. Maturirao je na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Po odsluženju vojnog roka, 1991. godine je upisao studij teologije na Kato­ličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji od 1994. godine nastavlja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu „Leopold­Franzens­Universität“ u Innsbrucku, gdje je 1998. godine diplomirao teologiju. Iste godine za­ređen je za prezbitera Varaždinske biskupije. 2000. godine je na „Institut für christliche Philosophie“ istoga fakulteta postigao magisterij znanosti iz filozofije. 2001. godine je u Innsbrucku upisao doktorski studij filozofije te je 2005. godine postigao akademski stupanj doktora znanosti obranom doktorskoga rada „Politische Repräsentation und transzendente Wahrheit. Eric Voegelin im öffentlichen Diskurs: Politische Institutionen einer plu­ralistischen Gesellschaft als Verwirklichung der transzendenten Wahrheit“.

Docent je na Katedri filozofije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sve­učilišta u Zagrebu, gdje je, u svojstvu vanjskog suradnika, 2004. godine počeo predavati filozofijske kolegije. Vršio je službu Prodekana za nastavu i studente od 2010. do 2012. godine, te Prodekana za znanost i međuna­rodnu suradnju od 2012. do 2014. godine. Nositelj je i izvođač obveznih i izbornih kolegija te seminara na preddiplomskoj, diplomskoj i poslije­diplomskoj razini studija.

Težišta njegova znanstvenog interesa su filozofija politike, filozofija spo­znaje, granična pitanja teologije i prirodnih znanosti te interdisciplinarni pristup temama praktične filozofije. Objavljuje u časopisima i zbornici­ma. Sudionik je brojnih međunarodnih i domaćih znanstvenih skupova. Aktivan je u radu raznih tijela Fakulteta i Sveučilišta. Član je Uredništva „Bogoslovske smotre“, Savjetodavnog odbora „Series Theologie Ost­West“ (LIT Verlag, Münster), Hrvatskog filozofskog društva te Europskog druš­tva za katoličku teologiju – Hrvatska sekcija.

160 kn

ISBN: 978-953-11-1044-0

Nenad MalovićRodom je iz Goričana (1972.). Studirao je teologiju u Zagrebu i Innsbrucku te doktorirao filozofiju u Innsbrucku. Docent je na Katedri filozofije Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Svećenik je Varaždinske biskupije.

I DJELOVANJE