*Goran GLAMUZINA

GEOLOGIJA I PRAPOVIJESNO-ILIRSKI MEGALITSKI LOKALITETI U HERCEGOVINISAETAKProspekcijom i obilaskom pojedinih prapovijesno-ilirskih lokaliteta Hercegovine, posebno u njenom jugozapadnom dijelu (Brotnjo) dobivene su spoznaje o nekim zanimljivim geolokim karakteristikama te o povezanosti geologije s nainom gradnje i nainom ivota tadanjih stanovnika Hercegovine Predilira i Ilira. Najuoljivija takva geoloka osobitost vezana za ove povijesne lokalitete i objekte jest geomorfoloka karakteristika terena i njena primjenjenost. Tako su se u geomorfolokom smislu za pozicioniranje izgradnje gotovo svih gradina iz bronanog i eljeznog doba, koristili vapnenaki uzdignuti dijelovi reljefa s kojih se prua pregledan vidik na sve 4 strane svijeta. Osim geomorfologije, tadanji itelji promatranih povjesnih lokaliteta vrlo dobro su znali i primjenjivali inenjersko-geoloke karakteristike stijena oitovane u karakteru slojeva i pukotinskih sistema. Ova primjenjivost je najbolje uoena na ilirskoj gradini Zvonigrad gdje je vreno direktno in-situ cijepanje i obraivanje kamenih blokova. U okviru inenjerske-geologije uoena je injenica gotovo iskljuivog koritenja kompaktnijeg karbonatnog vapnenca, te vrlo malo ili zanemarivo koritenje ploastog, pjeskovitog ili laporovitog vapnenca, a gotovo nikako lapora. Osim sviju ovih geolokih elemenata, za promatrane Predilire i Ilire bila je vana i hidrogeologija to se oituje u relativnoj blizini svih promatranih povjesnih objekata izvorima, rijekama i potocima. Kljune rijei: Geologija, prapovijest, Iliri, megaliti, geomorfologija,bronano doba.

GEOLOGY AND PREHISTORIC-ILLYRIANS MEGALITHIC SITES IN HERZEGOVINAABSTRACT By prospecting and tours of some prehistoric Illyrian sites in Herzegovina, especially in the southwest part (Brotnjo) yielded insights on the some interesting geological characteristics and on connection of geology with construction and way of life of the inhabitants Herzegovina Preillyrians and Illyrians. The most visible such geological features related to these historical sites and objects is the geomorphological characteristics of the terrain and its applicability. Thus in geomorphological sense, for the positioning construction of nearly all the forts from the Bronze and Iron Ages, used the limestone raised relief parts from which you have clear view on all four sides. Besides geomorphology, former inhabitants of observed historical sites are very well known and have applied engineering-geological characteristics of the rocks manifested in the character of layers and fissure systems. This applicability is best noticed on the Illyrian fortress Zvonigrad where was done directly in-situ splitting and processing of stone blocks. Within the engineering-geology was observed the facts almost to exclusive use of compact carbonate limestone, with little or insignificantly using of platty, sandy or marl limestone, and almost certainly marl. Besides all these geological elements for the observed Preillyrians and Illyrians was important hydrogeology too, which is evident in the relative vicinity of the observed historical objects to springs, rivers and streams. Key words: Geology, prehistory, Illyrians, megaliths, geomorphology, Bronze Age.

____________________*Goran GLAMUZINA, mr.sc.,dipl.in.geol., JP Elektroprivreda HZ-HB, Mostar.

UVOD

itava Hercegovina obiluje mnogim arheolokim lokalitetima, poevi s lokalitetima iz razdoblja kamenog doba kao to je peina Badanj kod Stoca, preko lokaliteta bronanog i eljeznog doba, zatim razdoblja rimske vladavine (antika), ranog kranstva pa sve do rano i kasno-srednjovjekovnih lokaliteta. Gledajui sve ove lokalitete u navedenom rasponu malo boljim opaanjem moemo uvidjeti kako su upravo lokaliteti iz bronanog i eljeznog doba u Hercegovini imali, odnosno imaju najuu spregu i povezanost s lokalnom geologijom. Ova povezanost se oituje ponajvie kroz primjenu geologije, odnosno kroz primjenu geolokog znanja kojeg su nesumnjivo u velikoj mjeri imali i koristili narodi Hercegovine iz bronanog i eljeznog doba a to su Prediliri (proto/pra-Iliri) i Iliri. Sama injenica da je osnova u gradnji svih ilirskih i predilirskih graevina kamen vapnenac koji se suhozidnom tehnikom bez veziva koristio kao osnovna gradbena jedinica- govori o vezi tih nekadanjih naroda prahercegovaca i geologije. Veza naina gradnje tj.arhitekture svih ovih naroda i stijena najbolje i najjednostavnije je uoljiva u samoj rijei megalit ije je znaenje u prevodu veliki kamen ili velika stijena (grki: megas = velik; i lithos = kamen). Sve one skupine ljudi zajedno s njihovim nainom ivota koje su se koristile megalitskim nainom graenja nazivamo megalitskom kulturom i megalitskom arhitekturom, dok se po nekima koristi ak i naziv megalitska civilizacija. Gledajui cjelokupnu ljudsku povijest megalitska kultura je najvie obiljeila i najvie je prisutna u prapovijesnom razdoblju ovjeanstva koje obuhvata kameno i bronano doba. Najpoznatiji megalitski primjeri u svijetu su Stonehenge u Engleskoj, piramide u Gizi (Egipat), Jupiterov hram u Baalbeku (Libanon), zatim Carnac u Francuskoj, hramovi na Malti, Gobekli Tepe u Turskoj itd. Megalitskih objekata ili lokaliteta ima gotovo na svim podrujima planete Zemlje pa tako i u ovom dijelu Europe. Gledajui ovu nau regiju, tonije Bosnu i Hercegovinu te posebno Hercegovinu vidimo da ona obiluje megalitskim objektima graenim od kamena bez veziva a to su gotovo bezbrojne ilirske i predilirske gomile ili tumuli i vrlo brojne gradine ili utvrde takoer ilirsko, predilirskog podrijetla. Brojne od ovih lokaliteta krasi injenica da su graeni od pravih vapnenakih preteno mezozojskih stijena, no osim ove injenice na mnogim lokalitetima postoje neke druge primjenjene ili interesantne geoloke karakteristike. Terenskom prospekcijom, obilaskom i istraivanjem mnogih ovih arheolokih lokaliteta od strane autora dolo se do zanimljivih uvida i spoznaja kako i na koji nain su Iliri i Prediliri znali te koristili neke bitne geoloke karakteristike prisutne na promatranim lokalitetima. Obraeni i najreprezentativniji takvi lokaliteti i geoloke karakteristike na njima u nastavku se prikazuju sukladno najvjerojatnijem kronolokom slijedu i pripadajuem razdoblju lokaliteta.

PRAPOVIJESNO RAZDOBLJE (KAMENO I BRONANO DOBA)GRADINA I POLUPEINE KOD VIONICE (mogue mlae kameno doba-neolitik) Ovaj prapovijesni lokalitet smjeten je juno od sela Vionica, tonije izmeu Vionice i Bijakovia u opini itluk. On obuhvata vrlo zanimljive, ve ranije opisane, velike izdanke zaobljenih eocenskih alveolinsko-numulitnih vapnenaca koji se odvojeno uzdiu na relativno zaravnjenoj povrini obrasloj umskom vegetacijom, pri emu je cjelokupni lokalitet ve tada (GLAMUZINA, 2009) okarakteriziran kao 'kamena uma' kod Vionice. Nakon tadanjeg spoznavanja vrste i karaktera ovih stijena, nedavnim terenskim obilascima na mikropodruju najveeg stijenskog izdanka ili bolje rei vapnenakog brdaca otkriveni su suhozidni ostaci zidova i bedema. Jedan dio tih zidova nalazi se ispred polupeinskih dijelova u srednjem dijelu cijelog ovog vapnenakog brda, dok se oko samog vrnog dijela prua tipian prapovijesni prstenasti bedem s centralnom kamenom gomilom na vrhu.

Slika 1. Poloaj prapovijesnog lokaliteta kod Vionice.

Slike 2 i 3. Dijelovi podno masivnih i zaobljenih eocenskih foraminiferskih vapnenaca s ograenim polupeinskim prostorima.

Slika 4 i 5. Pogled s vrha kamenog brdaca- prema istoku (lijevo) te prema jugu i Meugorju (desno) s vidljivim ostacima prstenastog suhozidnog bedema (strelice) ispod vrnog dijela.

Na koji nain je i kako su na ovom lokalitetu iskoritene geoloke osobitosti ovih stijena ili bolje rei pogodnosti ?. U prvom redu to se ogleda u morfologiji ovih eocenskih vapnenakih izdanaka te u geomorfologiji cijelog ovog mikrolokaliteta. Veina ovih eocenskih bjelkastih vapnenaca su na ovom mikroprostoru polublago i blago zaobljeni tako da je i najvii brdoliki izdanak svojom morfologijom pruio savrenu pogodnost iskoritavanja za prapovijesno stanite. Tako se ispod vertikalnih zaobljenih strana ovih vapnenaca nalazi nekoliko manjih polupeina ispred kojih se fino vide suhozidi koji ih ograuju kao i to da se nataloilo dosta kulturnog sloja zemlje ijim bi se otkopavanje tek mogao razotkriti cjelovitiji oblik ovih polupeina. Osim polupeina sami vrh najveeg brdaca, koji je u biti jedan ogroman izdanak eocenskog foraminiferskog vapnenca, je poprilino zaravnjen te je kao takav posluio kao izvanredan prirodno oblikovan vidikovac i straarnica nekadanjim prapovjesnim ljudima. Morfoloki ovome vrlo slian lokalitet s moguom jo veom strarou nedavno je otkriven i na prostoru sela Slunja gdje su takoer prisutni veliki zaobljeni izdanci eocenskog foraminiferskog vapnenca. Sve u svemu poprilino je sigurno da se prapovijesni ovjek zbog svojih potreba promatranja okolnog prostora, ostalih plemena, ali i sunca i drugih nebeskih tijela, koristio ovakvim prirodnim uzdignutijim kotama nad zaravnjenom okolicom. GRADINA BOVAN U DONJIM HAMZIIMA (mogue rano bronano doba) Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu opina itluk neposredno junije ispod ceste Tromeairoki Brijeg u selu Donji Hamzii nalazi se jedno istaknuto vapnenako brdace Bovan na kojem je nedvno podignut i blagoslovljen veliki kri i spomen ploa. No osim recentnog kria i spomen ploe na ovom malom brdacu nalazi se i predilirska gradina koja ima prstenasti bedem koji okruuje vei dio vrha s kriem, od zapada pa sve do sjeveroistoka. Bedem je neto masivniji negoli na prethodno opisanom lokalitetu, no zajedniko je to da je rije o geomorfoloki vrlo slinom tipu brdaca koji je izgraen takoer od donjoeocenskih foraminiferskih vapnenaca tj.alveolinsko-numulitnih vapnenaca. Kao i u prethodnom sluaju, morfoloki rezultat u obliku ovog brdaca jest takav da se ovdje nalazi prirodno zaravnjen ili zaglaen stijenski vrh nad okolnim nekih 30-ak m niim terenom. Neposredno sjevernije odnosno ispod ovog brdaca Bovan pojavljuju se srednjeeocenski glinoviti klastiti na kojima se nalazi nekoliko znaajnijih izvora, danas bunara. Ovakav geoloko-geomorfoloki sklop ovog ueg podruja, ukljuujui morfologiju i tip stijena, reljefne oblike, te hidrogeoloke osobine, bez sumnje je itekako pogodovao iskoritavanju i graenju naselja ljudima u prapovijesnom, najvjerojatnije bronanom dobu.

Slike 5 i 6. Brdace Bovan na ortofoto snimku prije izgradnje spomenika i kria na vrhu s jasno vidljivim trostranim bedemom podno jugozapadne strane vrha i (lijevo) te pogled s vrha danas prema istoku (desno).

PREDILIRSKI OPSERVATORIJ NA GREDI IZNAD ITLUKA (mogue eneolitik ili rano bronano doba) Na zaravnjenom dinaridski izduenom vapnenakom okrenom brdu Greda iznad itluka nedavno (9 mj.2012.) otkriveno je prapovijesno kultno mjesto oboavanja sunca. Osnovna karakteristika i dokaz koji govori o kultu sunca jest urezani simbol svastike, inae simbol koji je nedvosmisleno povezan sa suncem jer je pronaen na mnogim ilirskim i predilirskim lokalitetima, predmetima, kao i kod mnogih prapovijesnih kultura diljem svijeta u obliku solarnog simbola. No, do tovanja sunca od strane, najvjerojatnije, predilira na ovom dijelu Hercegovine, ne bi ni dolo da reljef i geoloke karakteristike nisu takve kakve jesu. Tako je osnovna geomorfoloka karakteristika koja je izvanredno posluila za solarni kult, postojanje uzdignutih izdanaka gornjokrednih vapnenaca koji su na vrhovima blago zaobljeni ili zaravnjeni. Upravo na jednom takvom izdanku koji ima skoro ravan horizonatalan vrh s kojeg se najdalji pogled prua prema istoku s vidljivou veom od 50 km, urezana je navedena svastika (sl.8). Kako se s tog vrha stijene savreno dobro vidi rani izlazak sunca, uzevi u obzir urezanu svastiku, moemo zakljuiti kako je ovaj vapnenaki izdanak sluio u kultu izlazeeg sunca. Pored koritenja u kultne svrhe prastari narodi (Predliri) iskoritavali su i druge geoloke osobitosti krajolika, pri emu je zamijeeno kako su kao put ili stazu koristili jedan rasjed koji u pravcu sjever-jug presjeca gornjokredne vapnence. Kako je veina okolne povrine izrazito okrena i teko prohodna, upravo je spomenuti rasjed pruio mnogo laganije kretanje uz paraklazu koja odjeljuje uzdignutije od spuenog krila ili stjenskog bloka.

Slike 7 i 8. Pogled na vapnenake izdanke prapovijesnog solarnog svetita gdje najvei izdanak zbog svoje morfologije predstavlja najvjerojatnije 'marker' izlazeeg sunca (lijevo-pogled prema istoku), dok je na prirodno ravnom vrhu drugog izdanka u neposrednoj blizini urezan solarni simbol-svastika (desno).

PREDILIRSKA/ILIRSKA GRADINA KOD SELA ODACI-sjeverozapadno od itluka (najvjerojatnije bronano doba) Neto unie ispod sela Odaci u opini itluk unutar hrastove ume nalazi se ilirska ili pak predilirska gradina prstenasto-ovalnog oblika s jednim vanjskim prstenastim bedemom te velikom centralnom gomilom. S obzirom na ovakav oblik ali i pronaene arheoloke nalaze (keramika) s velikom sigurnou ova gradina se moe uvrstiti u bronano prapovijesno doba. Cijela gradina je hodajui umom sa zemlje gotovo neuoljiva, osobito ljeti kad je obavijena gustom zelenom vegetacijom, no na avionskim tzv.ortofoto snimcima ovaj prapovijesni objekt je vrlo dobro uoljiv. Gledajui tip stijena od kojih je izgraena ova gradina i geoloku grau velikog dijela okolnog terena moe se spoznati kako su tadanji ilirski graditelji itekako dobro poznavali i primjenjivali inenjersko-geoloke ili bolje reeno tehniko-geoloke karakteristike podruja. Gotovo vei dio povrine sa svih strana gradine, osim povrine ispod same gradine, izgrauju srednjeeocenski vapnovito-laporoviti sedimenti ili klastiti. Jedino je poput stjenskog otoka na dijelu gradine prisutna izdanaka zona od gornjokrednih kompaktnih vapnenaca. Ono u emu se ogleda navedena ilirska primjena geolokog znanja, jest to da unato veinskoj okolnoj grai od eocenskih klastita, u grai njihove gradine-i to cijelokupnog bedema kao i centralne velike gomile, nisu upotrijebili gotovo nijedan komad eocenskih klastita ve je gotovo 100%-tna graa ovog objekta od gornjokrednih vapnenaca. Ovo su moe objasniti i tako to su tadanji stanovnici ovog kraja vrlo dobro znali razliku u otpornosti na atmosferilije i troenje, kao i razliku u vrstoi tj.kompaktnosti izmeu eocenskih klastita i gornjokrednih vapnenaca. Koordinirajui se na osnovu zranog snimka, dolaskom i obilaskom same gradine zamijeeno je kako je veina vanjskog bedema poprilino razruena no na malom dijelu bedema uoeno je kako su vanjske strane veih vapnenakih blokova u baznom dijelu bedema poluobraene (isklesane) te kako je vanjsko lice bedema imalo dobro poravnatu rubnu ravninu (sl.9). No, uz ovo najoitija primjena geologije odnosno geomorfologije oituje se u tome kako se neposredno ispod bedema uzdu cijele june i jugozapadne strane, naglo obruavaju ili ustrmljuju izdanci gornjokrednog vapnenca, to je na jedan nain predstavljalo pravi prirodni bedem za sve neprijatelje koji su prilazili s junih strana ovoj gradini. Vezano za ovo, zamijeeno je kako su tadanji stanovnici ove gradine veinu prirodnih veih pukotina u ovom junom strmom izdanakom dijelu ispod bedema, popunili s velikim blokovima vapnenca, nekima teim i preko 700,800 kg (sl.10). To je osim pomjeranjem raeno vjerojatno tako to su iznad tih pukotina oni razbijali i lomili vee vrhove izdanaka nakon ega su ih samo prevaljivali u pukotine prepustivi ih vlastitoj gravitacijskoj sili.

Slike 9 i 10. Vidljivi zaravnjeni donji dio bedema s poluobraenim vapnenakim blokovima (lijevo), i razni vei i manji komadi vapnenca kojima je popunjena jedna od veih pukotina ispod jugozapadnog dijela bedema (desno).

PREDILIRSKA/ILIRSKA GRADINA KOD SELA GORNJA BLATNICA-sjeverozapadno od itluka (najvjerojatnije bronano doba) Na ovom lokalitetu krije se vrlo zanimljiva relativno manja gradina koja datira vjerojatno s kraja bronanog doba. Po svom oblika podsjea na slovo L, to bi moglo biti rezultat pripadnosti drugom ilirskom plemenu (delmatima?) za razliku od prstenastih gradina, no moglo bi se isto tako raditi najvie o reljefnoj pogodnosti tj.karakteristikama samog mjesta na kojem je ova gradina. Gradina je tako izgraena na reljefnom malom ali uzdignutom brdacu od gornjokrednih vapnenaca, s kojega se brzo silazi prema plodnim njivama, umama i izvorima juno, no isto tako s kojeg se prua savren pregled prema istoku, jugu, jugozapadu i zapadu u daljinu preko 50 km. Kao i u prethodno opisanoj gradini i ovdje se neposredno juno ispod gradine nalaze srednjeocenski klastiti bogati fosilnom florom i faunom, koji takoer nisu uope koriteni u grai bedema gradine za to su pak koriteni iskljuivo komadi dobiveni lomljenjem izdanaka gornjokrednog vapnenca. Moda najzanimljivija zamijeena stvar na podruju ove gradine jest pronaeni vjerojatno namjerno 'obraeni' subhorizontalno uslojeni izdanak gornjokrednog vapnenca u obliku sjedalice ili trona (sl.13). Neposredno okolo ovog izdanka 'sjedalice' vidljivi su namjerno postavljeni neobraeni do poluobraeni komadi vapnenca koji ga poluokruuju. Sami oblik izdanka koji neodoljivo podsjea na nisku 'fotelju' ili sjedalicu, ograeni rubni zid kao i poloaj neposredno ispod istonog dijela gradine s izvrsnim pregledom i vidljivou prema istoku i jugoistoku, ukazuju na to kako je ovaj ureeni stjenski dio predstavljao vjerojatno povlateni tron za izvianje, promatranje okoline, kao i za mogue promatranje kretanja sunca.

Slike 11 i 12. Dio junog gradinskog temelja s polutonsko-tonskim megalitima (lijevo) i dio unutranjeg bedema s manjim komadima sloenog vapnenca (desno).

Slika 13. Pogled sa strane na vjerojatno obraen subhorizontalni izdanak u obliku sjedalice ili trona s kojega je promatrana okolica i kretanje sunca.

ELJEZNO DOBA ( s nastavkom iz bronanog doba)ILIRSKI GRAD DAORSON KOD STOCA (bronano i eljezno doba) Ilirski grad Daorson prema svim dosada upoznatim i istraenim elementima koji ine jedan grad, predstavlja najstariji pravi grad u cijeloj BiH. Naziv potjee od grkog naziva N, upisanog na 10-ak bronano-srebrnih novia otkrivenih dosada na irem prostora oko ostataka grada. Gledajui povezanost geologije i Daorsona, moemo uvidjeti da se ona najvie istie u geomorfolokom aspektu i pogodnosti. Ova pogodnost se oituje se u samoj poziciji ili lokaciji grada s debelim i jedinstvenim megalitnim bedemom (sl.14) koji je sagraen na samom rubu vapnenake gornjokredne zaravni Banje, pri emu je nagib slojeva > 55o prema sjeveru, kao i to da se sa junih, zapadnih i sjeverozapadnih strana vapnenaki teren naglo obruava prema dolje vie od 100 m ime je omoguena vrlo dobra prirodna geomorfoloka pogodnost preglednosti, vidljivosti i promatranju cijelokupnog okolnog terena. Osim ovoga, gotovo svi dijelovi grada Daorsona bedemi, kule, cisterna, akropola, stepenice itd. su napravljeni iskljuivo od kompaktnog sivkastog gornjokrednog vapnenca, to govori da su i ovi daorski Iliri iz eljeznog doba od svojih prapovjesnih predaka iz bronanog doba nasljedili znanje o najboljoj kvaliteti gornjokrednih vapnenaca za izgraivanje utvrda, gradina, tumula itd.

Slika 14. Pogled s jugoistoka prema junom dijelu megalitskog bedema s vidljivim ulaznim gradskim vratima.

Slike 15 i 16. Vidljivost i perspektive iz grada Daorsona; prema jugozapadu (lijevo) te prema sjeverozapadu (desno) s vidljivim izdancima gornjokrednog vapnenca koji se obruavaju u duboku suhu kotlinu.

ILIRSKA (DAORSKA) UTVRDA ZVONIGRAD KOD GORNJEG POLOGA (bronano i eljezno doba) Megalitni fino isklesani i obraeni komadi vapnenca nisu samo pojava dosada otkrivena u gradu Daorsonu, ve je ovakav stil graenja, dodue u puno manjem opsegu, otkriven i na jo nekim gradinama ili gomilama u Hercegovini. Jedna od takvih gradina je gradina poznata pod nazivom Zvonigrad, kod koje postoje neki dijelovi gradine i bedema izgraeni od slinih velikih megalitnih vapnenakih blokova s vie od 4 stranice ili kuta bez veziva (sl.21). Na ovoj gradini, osim ovih Daorsonu slinih dijelova zidova, naeni su jo ranije brojni komadi helenistike keramike i novia to je sveukupno ishodilo vrstom pretpostavkom da su jednim dijelom povijesti i to u eljeznom dobu ovdje vladali helenizirani Iliri Daorsi. No, uz ovakve povijesne karakteristike, gradinu Zvonigrad karakterizira vrlo vidljiva i jasna povezanost gradnje i ivota u njoj s geologijom i geolokim karakteristikama. Ova povezanost u prvom redu se oituje u geomorfolokom sklopu samog mikrolokaliteta na kojem je napravljena velika centralna gradina ili utvrda. Tako je prospekcijom utvreno i snimljeno da se tono na mjestu centralne gradine kao i okolo nje javljaju gotovo okomiti izdanci 0,3 0,6 m debelog gornokrednog vapnenca kojima se smjer pruanja slojeva mijenja paralelno pravcu pruanja vanjskog bedema gradine. Drugim rijeima se moe kazati kako su tono na ovom mjestu izdanci vapnenca bili, i prije izgradnje ikakve graevine, takvog oblika i morfologije da ine prave prirodne zidove ili prirodnu utvrdu. Znai prije izgradnje ove gradine, neke skupine ili par osoba Ilira su obilazili teren traivi i prepoznavi tono ovo mjesto s ovakvim slojevima ili inenjersko-geolokim karakteristikama, kao najpogodnije za izgradnju njihove utvrde ili gradine. Pored ove injenice, utvreno je kako su poput i ostalih opisanih predilirsko-ilirskih graevina, koristili gotovo s 99-postotnim udijelom gornjokredne vapnenca pri emu je manje od 1% ili zanemariv udio eocenskih laporovitih sedimenata koji su meutim tik sjeverno i istono ispod gradine dosta raireni. Uz ove injenice, moemo dodati i posve sigurno hidrogeoloko znanje u ovih Ilira, jer se, ispod same gradine sjevernije u maloj eocenskoj flinoj sinklinali, nalazi bunar s vrlo zanimljivim megalitnim otvorom ili krunom (sl.20). Kad bi gledali samo prostorni poloaj gradine Zvonigrad zapitali bi se to su je tako relativno daleko i udaljeno i od Mostarskog Blata i od r.Neretve napravili, no odgovor bi moda upravo leao u hidrogeologiji ovog dijela terena jer se u ovoj srednjeeocenskoj uskoj izduenoj sinklinali, koja se prua sve od Gornjeg Pologa, preko Grabove Drage do Dobrinja, nalaze brojni bunari i izvori koji nikad ne presuuju, to je dakako evidentno prepoznato jo tisuama godina ranije. Uz sve ove navedene injenice, na okolnom prostoru gradine je zamijeeno kako su tadanji ilirski eljeznodobni graditelji direktno in-situ vadili ili cijepali kamen za dobivanje ravnostranih blokova, i to na zapadnom dijelu neposredno iza gradine gdje su vapnenaki slojevi debljine veinom od 30 cm do 0,5 m s pukotinskim sustavom okomitim na pruanje slojeva, to je u biti ve dijelomino prirodno odraen posao u dobivanju kockastih i kvadratinih ravnostranih blokova (sl.23).

Slike 17 i 18. Pogledi s prostora Zvonigrada; prema jugu i Mostarskom Blatu s kanjonom vatia ispod gradine (lijevo) te prema eocenskoj flikoj sinklinali s vododrivim sedimentima prema istoku (desno).

Slika 19. Geoloka karta ire okolice ilirske gradine Zvonigrad s oznaenim poloajem gradine (isjeak OGK 1:100 000, list Mostar, MOJIEVI & LAUEVI, 1973).

Slike 20 i 21. Megalitski blokovi u otvoru bunara ispod Zvonigrada (lijevo) i dio bedema s ouvanim pravilno sloenim velikim obraenim vapnenakim blokovima-megalitima (desno) izvor: http://rb-donjahercegovina.ba

Slike 22 i 23. Okomiti oko 0,5 m debeli vapnenaki izdanak s pravcem pruanja JI-SZ-pogled prema SZ (lijevo), i vidljivi dio vjerojatno odcijepljenog dijela sloja vapnenca s vidljivim gotovo okomitim pukotinama ili urezima (desno)

ZAKLJUAKNakon pregleda gore opisanih nekih reprezentativnih prapovijesnih i mlaih ilirskih lokaliteta iz veinom jugozapadne Hercegovine, mogu se izvui neke evidentne injenice i zakljuci. Kao prvi zakljuak moe se navesti to da je gotovo svaki prapovijesni i ilirski objekat ili lokalitet graen i pozicioniran na povrinama od karbonatnog vapnenca. Nadalje, gotovo sva veina predilirskih gradina ili lokaliteta iz bronanog doba, koje su u biti i najbrojnije u Hercegovini, nalazi se na ne sluajno, ve pomno odabranim mjestima s geomorfolokim karakteristikama vapnenakih uzvisina, brdaaca ili rubnih vrhova klisura iznad kanjona ili veih draga. Ova injenica govori i to da je tadanjim prahercegovcima iz bronanog i eljeznog doba vrlo vano bilo ivjeti na ili u blizini onih kota u reljefu s kojih se moe jasno vidjeti nii horizont na sve 4 strane svijeta, a posebno prema onoj strani svijeta odakle je prijetila najvea opasnost u obliku drugih plemena i skupina ljudi. Posebna i zanimljiva injenica moe se izdvojiti za nekoliko zasad utvrenih prapovijesnih obitavalita ljudi u Brotnju, a ona se oituje u koritenju za ivot mikrolokaliteta s masivnim zaobljenim monolitnim izdancima donjoeocenskog alveolinsko-numulitnog ili foraminiferskog vapnenca radi njihovih morfolokih karakteristika. Tako se na relativno dosta mjesta u Brotnju nalaze pojave ovakvih masivnih streih zaobljenih i na vrhu zaglaenih izdanaka donjoeocenskog vapnenca uz ije se strmo nagnute rubove nalaze pilje ili polupilje koje su kao takve izrazito dobro pogodovale za koritenje, sklanjanje i obitavanje prapovijesnih ljudi moda ak i od vremena starijeg kamenog doba. U pogledu hidrogeologije moe se izvui zakljuak kako su u velikoj veini stanovnici bronanog i eljeznog doba izgraivali svoja naselja i utvrde tj.gradine na uzdignutim vapnenakim kotama koje su blizu ili relativno blizu povrinama s vodotocima, poljima s izvorima, dolinama rijeka, te izvorima openito, to je i posve logino iz razloga to je ovjeku za ivot potrebna voda. U okviru ovoga zapaena je injenica da je u cijeloj Hercegovini najvei broj bronanodobnih i eljeznodobnih gradina i gomila rasporeen uz lijevu i desnu stranu doline rijeke Neretve, i to daleko vie negoli u unutranjosti zapadne ili istone Hercegovine. Tako npr. vrlo mali broj gradina prisutan je u centralnom dijelu krke zaravni izmeu Ljubukog i sela erina emu je vjerojatni i logini uzrok prevelika udaljenost od rijeka, potoka i izvora. U pogledu inenjersko-geolokih karakteristika terena i ovih predilirsko ilirskih lokaliteta moe se zakljuiti kako su veinom preferirane lokacije s gornjokrednim vapnencima s masivnijim ili sa slojevima debljine vee od 30cm, pri emu se na nekim lokalitetima iskoristila pogodnost karaktera slojeva i pukotina u direktnom in-situ graenju bedema i gradina. Morfoloka karakteristika zaobljenih i na vrhu zaravnjenih vapnenakih izdanaka, zajedno s pogodnim istaknutim poloajem u reljefu, prapovijesnim skupinama ljudi je vrlo dobro sluila osim za promatranje okolnog terena, i za promatranje kretanja nebeskih tijela posebice sunca koje je esto bilo tovano u najviem kultnom smislu. LITERATURA GLAMUZINA, G. (2009): Geomorfoloke odlike podruja izmeu rijeka Neretve i Trebiata u jugozapadnoj Hercegovini. Rudarsko-geoloki glasnik 13, 109-125, Mostar. MOJIEVI, M & LAUEVI, M.(1973): Osnovna geoloka karta SFRJ M 1:100 000, List Mostar s Tumaem. Beograd. WEB STRANICE (2012): http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/09/arheologija-i-geologija-nove-spoznaje-o.html http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/11/archaeology-megalithic-illyrian-sites.html http://fosilihercegovina.blogspot.com/2012/09/arheologija-otkrice-prapovijesnog.html http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/gornji-polog-zdenac-2420.aspx http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/gornji-polog-zidine-zvonigrada-2422.aspx