I. RAZDOBLJE GRAÐANSKOGA PREOBRAŽAJA · onih koji žive od industrije i trgovine,to jest većine građan-stva. Nekoliko gradova koji su dostigli, približili i pretekli broj od

Povest ćemo vas natrag u burni svijet zadnjeg desetljećaXVIII. i u prvu polovicu XIX. stoljeća. To doba – osobitoXVIII. stoljeće – već nije toliko daleko od nas, a ljudi sutada ipak sasvim drukčije živjeli nego danas.

U Africi i u Australiji još je vladala prvobitna zajednica.Mnoge azijske zemlje, veliki dio Amerike nalazi se podkolonijalnom vladavinom. U Europi se feudalni sustav, kojije stoljećima vladao, svugdje čini gotovo čvrstim. Vladari sujoš i sredinom XVIII. stoljeća sigurno sjedili na svome pri-jestolju, a činovnici i velike vojske čekali su njihovu zapovi-jed. Glavna gospodarska grana i nadalje je bila poljoprivre-da. Život je bio sličan s pokoljenja na pokoljenje, a iproizvodnja se jedva povećavala.

Zadnje desetljeće XVIII. stoljeća početak je golemihpromjena. Građanstvo je ojačalo, a prosvjetiteljstvo je sveviše preoblikovalo razmišljanje ljudi srednjeg vijeka.Naseljenici Sjeverne Amerike koje su smatrali kolonijalnimstanovnicima izvojevali su samostalnost. Na zapadnomdijelu Europe se počela razvijati industrijska revolucija, azrije i najveći događaj stoljeća, Francuska revolucija.

U prvoj polovici XIX. stoljeća ovaj je tijek još više ojačao.Pobjede građanskih revolucija i industrijska revolucija, kojaje počela u Europi, donijele su preokret u gospodarstvu i udruštvu. Oslobodile su se do sada nepoznate poduzetničkeenergije i energije za stvaranje vrijednosti čovječanstva.Kao rezultat razvijanja znanosti i tehnologije čovjek je sveviše uzeo u obzir prirodne energije, pobijedio je daljine iizumima svoj život učinio je promjenljivim i udobnijim.

Gospodarske promjene i građanske revolucije utjecale suna svakidašnji život ljudi. Promijenila su se naselja, nastalisu novi, industrijski gradovi. Međutim, najvažnija je prom-jena što je na mjesto feudalnoga društva stupilo novograđansko društvo i građanska država koja je stvorila osnovedanašnjega modernog života i nevjerojatnim načinom jeubrzala razvoj čovječanstva.

Zašto se svijet tako preoblikovao? Koji su bili njihovinajvažniji rezultati? Time se bave sljedeće stranice našeknjige.

UVOD

I. RAZDOBLJE GRAÐANSKOGA PREOBRAŽAJA

Ovo razdoblje razmatraju mnoge knjige odkojih vam preporučujemo sljedeće (uzagradi se napominju izdavači knjiga):

Az ész és a vér kora. Új képes történelem.Bp., 1994. (Larousse–Officina Nova)

Az ipar vértelen forradalma. Új képestörténelem. Bp., 1994. (Larousse–Officina Nova)

Európa új rendje. Új képes történelem.Bp., 1994. (Larousse–Officina Nova)

Sándor Fekete: Így élt Napóleon. Bp.,1983. (Móra)

John Haycraft: A francia forradalomnyomában. Bp., b. g. (InternationalLanuage School)

Árpád Horváth: A tüzes gép. Poglavlja opovijesti parnoga stroja. Bp., 1967.(Táncsics)

Jenő Randé: A gépek forradalma. Újképes történelem. Bp., 1968. (Móra)

Endre Sós – Magda Vámos: Franklinvagyok Philadelphiából. Bp., 1970.(Móra)

Jevgenjij Tarle: Napóleon. Bp., 1963.(Gondolat)

Jevgenjij Tarle: Talleyrand. Bp., 1964.(Gondolat)

Uz nekoliko poglavlja udžbenika možese upotrijebiti: Újkor: Történelmiolvasókönyv III. Sastavio: AndrásKatona. Bp., 1996. (Nemzeti Tan-könyvkiadó)

I. fejezet 5-41horvát2006.qxd 7/22/09 6:01 Page 5

JAČANJE GRAÐANSTVA U ZAPADNOJ EUROPI

Svjetska trgovina XVII. – XVIII. stoljeća koja je nastalanakon zemljopisnih otkrića obogatila je u prvom redu državeEurope duž Atlantskog oceana. Najviše trgovačkih brodovakrenulo je iz nizozemskih, engleskih, sjevernofrancuskihluka te s područja obale La Manche [lamanš], a tamo se ivraćalo. Ta je činjenica u ovdašnjim državama ubrzalapograđanjivanje.

Unutar cjelokupnoga stanovništva povećao se razmjeronih koji žive od industrije i trgovine, to jest većine građan-stva. Nekoliko gradova koji su dostigli, približili i preteklibroj od sto tisuća stanovnika stekli su i znatnu političku vlast.Ovo jako urbanizirano područje postalo je gospodarsko, doneke mjere čak i zemljopisno središte Europe.

6 Razdoblje građanskoga preobražaja

1. EUROPA U XVII. – XVIII. STOLJEĆU. PROSVJETITELJSTVO

JAČANJE POLITIČKE VLASTI GRAÐANSTVA

Sve jače građanstvo na tim područjima Europe uključilo se iu političke borbe. (Lani ste učili o tome.) Oslobodilačkaborba na Njemačkoj nizini rezultirala je nastankomNizozemske nad kojom su vladali građani poduzetnici.

Građanska revolucija u Engleskoj dovela je do nastankaustavne monarhije* koja otvara putove kapitalističkojproizvodnji i daljnjoj urbanizaciji.

U XVIII. stoljeću na cijelom području jako urbanizira-noga društva razvio se duhovni pokret koji pomaže političkuborbu građanstva, prosvjetiteljstvo, koje je postupno promi-jenilo razmišljanje Europljana.

U porastu značenja atlantske obale imaloje ulogu to što nakon pojave novih, velikihbrodova Atlantski ocean više nije odvajao,već povezivao Europu s Novim svijetom.Na području Sjeverne Amerike, nanjezinim istočnim obalama koje sunasuprot Europi naselio se znatan brojengleskoga građanstva, odnosno fran-cuskog i nizozemskog stanovništva.Zapadne granice Europe su se počeleprotezati iznad Atlantskog oceana. U istovrijeme istočna i srednja područjaEurope (istočno od rijeke Labe), koja suveć otprije bila u zaostatku, potpuno suzaostala u razvoju od Zapada.

Jedna izričito zanimljiva povijesna knjiga:Kronika čovječanstva ovako progovara opolitičkom značenju prosvjetiteljstva:„Razvitak XVIII. stoljeća znatno jeodredio jedan politički događaj Starogasvijeta i jedan politički događaj Novogasvijeta: nastankom Sjedinjenih AmeričkihDržava završila se borba za sjevernoame-ričku nezavisnost i Francuske revolucije.Duhovni korijeni obaju događaja protežuse do prosvjetiteljstva, do velikoga global-nog duhovnog pokreta.

Okolica La Mancha, koji je pun luka i industrijskihgradova, novo je središte (centar) pograđanjivanjaEurope

Northampton

Oxford

London

Antwerpen

Bruxelles

GentBrugge

Lille

Arras

Amiens

Rouen

Reims

Pariz

Amsterdam

Tem za

S

a jn a

L a M a n c h e

S j e v e r n om o r e

Nabrojite kamo, na koje dijelove Zemlje (ukoje države) vode glavni putovi svjetske trgovine!Pomoći će vam ako proučavate zemljovid svoje-ga povijesnog atlasa.


PROSVJETITELJSTVO

Njemački znanstvenik (filozof Kant) ovako je odredio bit(suštinu) prosvjetiteljstva: imaj smjelosti osloniti se na svojrazum! Dakle čovjek neka ne prihvati nešto samo zato štoje to nekada tvrdio neki ugledan znanstvenik ili bogoslov,već samostalno treba razmišljati i tvrdnje brižljivo preispi-tati.

Velikani prosvjetiteljstva su prema tome kritizirali svedosadašnje znanosti i prihvatili su samo one koje je praksaopravdala ili koje su pred kritikom razuma uspjele održatisvoje mjesto. Umjesto toga vjerskog razmišljanja otvorio seput pred znanostima. Sve je to promijenilo i političkorazmišljanje.

VELIKANI PROSVJETITELJSTVA

Prosvijećeni pisci i znanstvenici XVIII. stoljeća kritizirali sufeudalni način razmišljanja toga razdoblja, zamišljene istvarne društvene nepravde.

Među njima engleski Locke [lak] istaknuo je da jeneotuđivo pravo svakog čovjeka: pravo na život, slobodu ina vlasništvo, što je država dužna osigurati.

Razdoblje građanskoga preobražaja 7

Montesquieu [monteskije] nastupio je protiv neograničenedržavne, vladarske vlasti i protiv samovolje koja u prvomredu dovodi u opasnost slobodu čovjeka. Državne poslove –donošenje zakona, državno upravljanje i suđenje – premaMontesquieu treba odvojiti. Treba stvoriti posebna uređenjatako da svaki organ ograničava vlast drugog organa.

Najpoznatiji prosvjetiteljski pisci* i znanstvenici Voltaire[volter] i Rousseau [russo] – među kojima je Voltaire dos-pio na dvor više vladara i imao je velik utjecaj na njih – širili

Promotrite utjecaj Montesquieuovih mislikada ćemo u sljedećoj lekciji učiti o američ-kom ratu za nezavisnost, odnosno kada ćemoučiti o takozvanim prosvijećenim vladarima (i takvih je bilo mnogo)

Voltaire s pruskim vladarom Fridrikom Velikim uPotsdamu

Montesquieu (1689. – 1755.) John Locke (1632. – 1704.) koji je većmogao izložiti svoje misli u jednoj

ustavnoj državi

Rousseau (1712. – 1778.) širio je idejuvraćanja prirodi i važnim je smatrao

odgoj


su tvrdnju da moć kraljeva potječe od naroda. Narod ih jeopunomoćio zato da za svakog i na opće dobro upravljajudržavom. Iz ovih učenja prosvijećenih znanstvenika slijediloje ovo: ako jedan vladar – ili vlada koja je na vlasti – lošeupravlja državom, narod ga ima pravo smijeniti.


2. AMERIKA U XVIII. STOLJEĆU. NASTANAK SJEDINJENIH DRŽAVA

KOLONIZACIJA SJEVERNE AMERIKE

Dok su južna i srednja područja Amerike zauzeli uglavnomšpanjolski i portugalski osvajači, uništili ovdašnje indi-janske države s velikom kulturom (Inke, Asteke) idomoroce primorali pod svoju vlast, dotle se sudbinaSjeverne Amerike oblikovala drukčije.

U raznim dijelovima Sjeverne Amerike već su se u XVII.stoljeću nastanili engleski iseljenici: zemljoradnici, obrtnici itrgovci. U južnim su krajevima bili većinom vlasnici plan-taža koji su svoje goleme posjede obrađivali robovima, a usjevernim krajevima farmeri (slobodni seljaci ili zakupci)sami su obrađivali svoju zemlju. Oni su s vremenom osno-vali i manufakture.

VELIKA ENCIKLOPEDIJA

Prosvjetiteljstvo je i znanostima otvorilo putove. Znan-stvenici prosvjetiteljstva u golemom radu, u Enciklopedijisaželi su znanje ovog razdoblja, odnosno do sadapostignute znanstvene rezultate. Ovaj rad – najveći je pot-hvat dosadašnje povijesti izdavanja knjiga – u Francuskoj, aposlije na cijelomu svijetu imao je golemu ulogu u proširi-vanju prosvjetiteljskih ideja.

Objavljenje Enciklopedije imalo je uspje-ha i kao poslovni pothvat. Do 1782. odsvezaka se potrošilo 25 000 primjeraka iovo je donijelo veću korist nego trgovinaFrancuske sa Zapadnom i IstočnomIndijom. Među naručitelje svezaka pri-padao je i francuski kralj Luj XV.

1. Kakve povezanosti ima između proši-renja svjetske trgovine i jačanja građan-stva?

2. U čemu je sve prosvjetiteljstvo pomaga-lo jačanje građanstva?

3. Kakvih enciklopedija ima danas unašoj domovini?

U povijesnom atlasu proučavaj zemljovidekoji prikazuju velika zemljopisna otkrića i ko-lonizaciju!

Tko su bili otkrivači Amerike? Kako suprvi kolonizatori iskoristili zauzeta područja?

Svesci Enciklopedije. Veliki zbornik znanosti objaviose u 28 svezaka između 1751. i 1772. Članke je

pisalo 178 osoba

Denis Diderot [didro] (1713. – 1784.), jedan od začetnika ostvarenja Enciklopedije, i pisac mnogih njezinih dijelova


Broj stanovnika kolonija zbog stalnog doseljavanja brzose povećao. Naseljeni bijelci proganjali su starosjedioceIndijance, potisnuli su ih sa starih lovišta i osnovali su 13kolonija koje su djelomice bile pod upravom Engleza, adjelomice pod upravom mjesnoga stanovništva. Stanov-ništvo novih kolonija u odlučujućoj mjeri nisu činilidomoroci, već europski (bijeli) naseljenici koji su imalieuropsku kulturu, tehniku i oružje.

SUPROTNOST ENGLESKE I KOLONIJA

Sjeverna Amerika, dakle, postala je engleskom kolonijom,koju je metropola prema tadašnjim običajima pokušalaizrabljivati. Razrezala je različite poreze. Engleski parlamentu američkim kolonijama zabranio je gradnju željezara ilitekstilnih manufaktura. Naredio je uvoz željezne robe isukna u kolonije iz Engleske. U lukama su engleskislužbenici za svaku robu uzimali visoku carinu.

Nasilna kolonizatorska politika dovela je do velikihsuprotnosti. Kada je 1773. godine opet povišena carina, dokrajnosti ogorčeni američki građani u bostonskoj luci,prerušeni u Indijance, prosuli su u more tovare čaja sengleskih brodova. (To su nazvali bostonskom čajankom.)Kao osvetu za taj događaj Englezi su započeli rat. Upočetku rata protiv Engleza 1776. godine izaslanstvo 13država prihvatilo je Deklaraciju o nezavisnosti u kojoj suizjavili odcjepljenje od Engleske i osnivanje samostalnedržave.


Stanovnici Sjeverne Amerike: NaseljeniEnglezi ovdje nisu naišli na tako visokorazvijenu kulturu, na tako dobro orga-nizirane indijanske države kao što je tobilo sa Španjolcima u Južnoj Americi.Razmjerno mali broj indijanskih staros-jedilaca koji su živjeli u rodovsko-ple-menskoj zajednici i bili su slabo naoru-žani, povukli su se na zapadne dijelove ibrojčano su jako brzo postali manjina.

Trinaest američkih engleskih kolonija s godinom njihova osnutka

„Bostonska čajanka”

Velika jezera

Maine

Massachusetts 1620.Boston

NewYork

1617.Roude-Island 1636.

Connecticut 1635.

New YorkPennsylvania1682.

New-Jersey 1664.

WashingtonDelaware 1638.

Maryland 1634.Virginia1607.

Sjeverna Karolina1650.

Južna Karolina1670.

Georgia1733.

Sjeverna Amerika

At

la

nt

sk

i

oc

ea

n

New Hampshire 1623.

Mis

sis

sip

pi

Ohio

Rijeka

sv.Lovre

Go

rj

e

Al

le

gh

an

y


RAT ZA NEZAVISNOST

Borba kolonija protiv metropole trajala je devet godina. Upočetku su Englezi u više bitaka pobijedili. Poslije su ustani-ci uvježbali svoju vojsku i (uz pomoć francuskih dobrovo-ljaca) preuzeli inicijativu. Pod upravljanjem GeorgeaWashingtona [džordž vašington] oni su u mnogim bitkamapobijedili Engleze. Amerikancima je pomoglo i to što seeuropska politička situacija promijenila u njihovu korist.

Naime, Francuska je stupila u rat protiv Engleske (1780.)pa je zajedno s nizozemskom i španjolskom flotomsprečavala opskrbu vojnika koji su se borili u SjevernojAmerici. Engleska je 1783. godine bila prisiljena priznatinezavisnost Sjedinjenih Država.

SJEDINJENE DRŽAVE POSTAJU GRAÐANSKOM REPUBLIKOM

Sjedinjene su Države postale građanskom republikom.Osnovni zakon koji određuje djelovanje države jest ustavSjedinjenih Američkih Država, osigurava svim svojim držav-ljanima dotada besprimjerna ljudska i građanska prava.Ustav je prvi među nekoliko sličnih povelja koji je dosljednoostvario načelo razjedinjavanja vlasti.

Nezavisna država nakon toga brzo se povećavala.Naseljenici koji su se trudili ići prema zapadu, osvajali sunova područja od Indijanaca. Gospodarstvo države brzo jeojačalo.


Poseban rat: Za Engleze je rat s kolonija-ma bio nerješiv. Vojnici, vojni materijal,čak i namirnice dospjele su u luke koloni-ja preko 4800 kilometara dugogamorskog puta, a odavde je još preostao ikopneni put! Ni s naseljenicima se nijemoglo „pravilno” ratovati kao što su uXVIII. stoljeću ratovale europske vojske.Napadali su iz zasjede, rasuli su se ipucali izdaleka na Engleze, rijetko su seupuštali u bitke izbliza. Zauzeće jednognaselja, tvrđave nije potresla pozicije nipokretljive naseljeničke vojske. Ako jeengleska vojska krenula dalje, naselje jeopet palo u ruke starosjedilaca.Povjesničari su izračunali da za osigura-nje reda američkih kolonija Englezi sustalno trebali stacionirati 200 – 250 000vojnika. Novčano to nije mogla izdržatijoš ni ova bogata država.

Američki dobrovoljci u ratu protiv engleske vojske

Po načelu podjele vlasti ustav je dao vlastu ruke posebnih organizacija udonošenju zakona i izvršnu vlast, a odvo-jio je sudstvo. Kongres je imao vlast udonošenju zakona. Na čelo izvršne vlastidospio je predsjednik koji je imao jakuvlast, a njega je narod izabrao na četirigodine. Glavni depozit sudstva bilo jeSavezno vrhovno sudstvo.


ODLOMCI IZ DEKLARACIJE NEZAVISNOSTI. ● Kongres*Sjedinjenih Država prihvatio je Deklaraciju nezavisnosti 4.srpnja 1776. godine.

„Smatramo da su očite i neosporne ove istine: svi su ljudistvoreni jednaki, Stvoritelj im je podijelio određenaneotuđiva prava, a to su život, sloboda i težnja za srećom.[...]

Za osiguranje tih prava postavljene su vlade kojeobnašaju vlast po volji onih kojima vladaju. [...] A kad godkoja vlada ugrožava ostvarenje tog cilja, narod ima pravo daje promijeni i ukine te da postavi novu vladu. [...] Ako zlo-porabe i posjedovanja slijede isti cilj: da narod podjarme,onda narod ima pravo, dapače dužnost mu je da stresetakvu vlast. [...]

Povijest sadašnje vlasti Velike Britanije ponavljanje jeniza prekršaja prava koji svi slijede onaj neposredni cilj: daiznad naših država izgrade neograničenu samovlast. [...]Zato [...] izjavljujemo da su sjedinjene kolonije slobodne inezavisne države. [...] Da se svaka državna veza izmeđunjih i Velike Britanije ukida, te da su sve kolonije slobodnei samostalne države koje potpuno same upravljaju svojomsudbinom.”


ANALIZA IZVORA

1. Pregledaj događaje i pomoću povijesnog atlasa!2. U čemu se razlikovala kolonizacija Sjeverne Amerike od ko-

lonizacije Južne Amerike?3. Što je sve uzrokovalo suprotnosti između matične države i

kolonija?4. Koji su bili razlozi pobjede Amerikanaca?5. Okarakteriziraj državni ustroj Sjedinjenih Država koje su

postale nezavisne!6. Popunite skicu s tekstom koji nedostaje i s uzročno-

posljedičnim strelicama!

Amerika u XVIII. stoljeću.Nastanak Sjedinjenih Država

engleske kolonije mnogobrojni Sjeverna Amerika naseljenici bijelci

nasilnička kolonijalna gospodarstvo u razvitku,politika osamostaljenje

izoštravanjesuprotnosti

Deklaracija nezavisnosti Nastanak Sjedinjenihi rat Država

ustav koji vrijedijoš i danas

Analizirajte prikazane dijelove! Kojidijelovi izražavaju prava ljudi u slobodnomdruštvu kao osnovna ljudska načela zajed-ničkog življenja?

Po kojim se mislima može osjećati da suzačeti u prosvjetiteljskom duhu?

Čime obrazlažu odvajanje 13 američkihkolonija od Engleske?

Kip Georgea Washingtona u budimpeštanskomeGradskom parku


ŠTO SE JOŠ U AMERICI DOGODILO – OSLOBAÐANJELATINSKOAMERIČKIH KOLONIJA (ŠTIVO) ● NastanakSjedinjenih Država, uspjeh rata za nezavisnost imao je velikutjecaj na španjolske i portugalske kolonije Južne i SrednjeAmerike (Latinske Amerike). Ljudi koji žive na timpodručjima željeli su sličnu nezavisnost.

Tako su nakon nekoliko desetljeća, za vrijeme napoleon-skih ratova Španjolska i Portugal oslabjeli, Latino-amerikanci su organizirali pobunu (1811.) i umalo nakon20-godišnjeg rata s promjenjivim uspjehom, pod vodstvomSimóna Bolivara, izvojevali su svoju nezavisnost.

Na mjestu raspadnutoga kolonijalnog carstva nastale susamostalne republike u kojima je vlast pripala veleposjed-nicima i u ruke savezničkoga građanstva koji s njima trguju.Dvojni kontinent bio je onaj koji se najprije oslobodio odkolonizacije.

Slijedi na zemljovidu nastanak latinskoameričkih (južnoame-ričkih) država!


Oslobađanje južnoameričkih kolonija. Promijenilesu se granice oslobođenih država. Početna država

Velika Kolumbija npr. raspala se na tri dijela

Na kongresu kolonija Thomas Jefferson i njegovi prijatelji 1776. godine predaju Deklaraciju nezavisnosti

Venezuela1811.

Kolumbija1861.

Velika Kolumbija1819. - 1830.

Ekvador1822.

Brazil1822.Peru

1821.

Bolivija1825.

Paragvaj1828.

Argentina1816.

Urugvaj1828.

Čile1818.

T i h i

o c e a n

A t l a n t s k i

o c e a n

A t l a n t s k i

o c e a n


FRANCUSKA PRIJE REVOLUCIJE ● Potkraj XVIII. stoljećanajznačajnija europska kopnena zemlja bila je Francuska.Broj njezina stanovništva dostignuo je 25 milijuna (Engleskaje imala 10, a Pruska 6 milijuna žitelja). U svjetskoj trgoviniFrancuska je iza Engleske stajala na drugome mjestu. U zem-lji – uz cehovski obrt koji je još bio u pretežnoj većini – već jebilo više stotina manufaktura. Za promet su služili dobro pro-lazni putovi i mnogo plovnih kanala koji pomažu u prijevozu.

Razvoj te goleme i bogate zemlje ipak je zapinjao pa je zbogzastarjelih feudalnih odnosa sve više jačala društvena nape-tost, tako se uistinu nije mogla razvijati ni industrija ni trgo-vina. Seljaštvo su zabrinjavali sve veći državni porez i mnogofeudalnih povlastica. Na kraju stoljeća zbog svega ovoga izbog kraljeve samovlasti sve više je raslo nezadovoljstvo.

Na čelu zemlje već je odavna stajala kraljevska dinastijaBourbon [burbon]. Njezini su članovi vladali samovoljno igotovo su stalno ratovali. Ti ratovi su ih skupo stajali, a njimasu malo toga dobili. Kraljevu palaču Versailles [versaj] uz gole-me izdatke sagradili su najsjajnije i najbogatije. Njihov zlo-glasni zatvor Bastilja (Bastille), u središtu Pariza, bio je poz-nat po tomu što su u njega s naredbom kralja mogli baciti bilokoga.


Zašto je u XVIII. stoljeću u Francuskoj feu-dalni poredak spriječio daljnji razvitak gospo-darstva?

Provjeri! Kada su u Francuskoj na vlastdošli Bourboni?

Rasipnost kraljevske obitelji nije poznava-lo granice. Na početku revolucije vladarLuj XVI. samo za svoje potrebe imao je1857 konja. Njegova supruga MarijaAntoinette [antoanet] svoje haljine samoje jednom obukla. Odjednom joj je radilo100 krojača.

Još i od toga skuplje u XVIII. stoljećubilo je gotovo stalno ratovanje kojeuglavnom nije služilo interesu države,nego vlasti vladajuće obitelji koja jehtjela povećati svoj ugled.

Sudjelovanje u američkome nezavis-nom ratu dovelo je do novčanog bankro-ta. Opskrba francuske flote i opskrbavojnika za vrijeme rata jako su skupo sta-jali. Veličinu svote pokazuje da je za ovajrat riznica potrošila četverostruki iznosod svoga godišnjeg prihoda.

Francuzi su bili sve više nezadovoljni rasipnošću, samovlašćui povlasticama. Nezadovoljni su bili seljaci, radnici manufak-tura i cehovske kalfe koji su živjeli od svojeručnog rada; igrađanstvo – podjednako veliko i malo, odnosno svi oni kojinisu pripadali u prvi ili u drugi red. Oni su skupa osnovali trećistalež.

Uime ovog reda nastupilo je građanstvo koje je bilo obrazo-vano i imalo je novaca i baš zato su sve teže podnosili da subogaćenje građana ograničavale zastarjele naredbe. Premasvim svugdje važećim cehovskim propisima sprečavali surazvoj industrije manufaktura, dok je mnoštvo carina zakočilounutrašnju trgovinu. Unutar države više od 50 000 vojnika icarinika je čuvalo carinske granice raznih biskupija i feudalnihposjeda.

Fotografija iz Francuske iz 1750. godine. Opločenikanal, dobro sagrađeni tegljač, teška putnička kola

i poštanska postaja. Sve to dokazuje da je u toj državi gospodarstvo bilo razvijeno

ŠTIVO


PRISEGA U BARACI ZA LOPTANJE

Francuska je za vrijeme vladavine Luja XVI. preživljavalagodine slabog uroda i gladi. Kraljeva se riznica potpunoispraznila, a razrezivanje novih poreza naišlo je na otpor ikod dijela povlaštenih slojeva. Zbog toga je Luj XVI. bioprisiljen sazvati staru ustavnu monarhiju: Staleški sabor, kojiveć 150 godina nije zasjedao.

Staleška je skupština otvorena u Versaillesu [versaj] uproljeće 1789. godine. Na skupštini su sudjelovali pred-stavnici prvoga staleža* (svećenici), predstavnici drugogastaleža (plemići) i predstavnici trećega staleža (ljudi izdrugih slojeva pučanstva). Međutim, ovi zadnji ubrzo su sesuočili s vladarom. Ispostavilo se, naime, da narod – suprot-no vladaru – ne očekuje da skupština izglasuje nove poreze,nego da ispravi njihove žalbe, zahtijeva svoja prava i ustav.Kralj je tada, da bi spriječio dalje savjetovanje trećegastaleža, zatvorio dvorane u kojima su zasjedali. Ali svoj cilj nije postigao. Predstavnici trećega staleža prešlisu u obližnju baraku za loptanje* gdje su prisegnuli da svedotle neće dopustiti raspuštanje skupštine dok Francuskojne dade ustav koji propisuje i osigurava prava i dužnostivladara naroda.


3. POČETAK FRANCUSKE REVOLUCIJE

Prisega u baraci za loptanje (Davidova slika). „Prisegnite da jedan drugoga nećete ostaviti, nego ćete se svugdje, gdje to okolnostiomogućuju, skupljati, sve dok kraljevini niste dali ustav i položili ga na čvrste temelje.”

Francuske nacionalne boje: Narodnastraža prva je upotrijebila francuskenacionalne boje, plavo-bijelo-crvenu. (Uprvom redu upotrebljavale su se na kokar-dama, a poslije i na zastavama.) Prije jebijela boja bila boja Bourbona, a plavo-crvena pak grada Pariza. Objašnjavali suda je plava boja pravde, bijela čistoće, acrvena pak predstavlja bratstvo.


PARIŠKI NAROD UPADA U RIJEČ

Kralj je tada naredio u Versailles vojsku da oružjem pobijenezadovoljne.

Pariški je narod, međutim, osujetio njegove planove: 14srpnja 1789. godine napao je i zauzeo Bastilju, zloglasnutvrđavu tamnicu, simbol nasilja. Vojnici su odbili ispunitinaredbu svojih časnika i nisu pucali na narod. Tako je čitaviPariz dospio u ruke revolucionarnih masa. Od naoružanihgrađana utemeljena je nacionalna garda.

UKINUĆE FEUDALIZMA. REVOLUCIONARNI ZAKONI

Zauzeće Bastilje bio je znak za cijelu Francusku. Uzdrmalase i unutrašnjost zemlje. Jedno za drugim spaljivani suomraženi vlastelinski dvorci.

Narodna je skupština u toj situaciji ukinula feudalneporeze, plemiće je obvezala na plaćanje poreza, oduzela jecrkvene posjede, ukinula je plemićke titule i prirođenepovlastice*, cehovski sustav i unutrašnju carinu. Te sumjere zapravo ukinule feudalizam u Francuskoj.

Istih tih tjedana narodna je skupština prihvatila Dekla-raciju o pravima čovjeka i građanina koja je naglašavalalozinku slobode, jednakosti i bratstva kao temeljno načelonovoga društva.


„Veliki strah”: Kraj srpnja ušao je u fran-cusku povijest kao vrijeme „Velikoga stra-ha”. Naoružani seljaci u mnogim mjesti-ma prisilili su velikaše da unište one pis-mene dokumente koji sadrže njihovo feu-dalno pravo. Oni koji su se tome protivili,bili su obješeni.

Navodimo potankosti iz Deklaracije o pra-vima čovjeka i građanina:

„1. § Ljudi se rađaju i ostaju slobodni ijednaki. Društvene razlike mogu setemeljiti samo na općoj koristi.

2. § Cilj je svakoga društvenogudruživanja zaštita prirodnih i neotuđivihprava čovjeka. Ta su prava: sloboda, vlas-ništvo, sigurnost i otpor protiv ugnjeta-vanja.

6. § Zakon je izraz opće volje. Svigrađani imaju pravo da osobno ili prekosvojih predstavnika sudjeluju u njegovustvaranju. On mora biti isti za sve, bilo dazaštićuje, bilo da kažnjava.

17. § (Završni dio) Budući da je vlas-ništvo nepovredivo i sveto pravo, ono senikome ne može oduzeti … ”

Koji zaključci vrijede i za naše današnjedruštvo?

Koja su bila najvažnija prava ljudi?Zašto je trebalo sve ovo izreći u Deklaraciji?

(Misli na prijašnju samovlast!)

Zauzeće Bastilje. Bastilja jesa 35 metara visokim kula-ma, 2 metra debelim zidina-ma ne samo politički zatvornego i prijeteća utvrda nasredini Pariza. Bastilja jebila simbol kraljevskesamovlasti iako ju je u to vri-jeme branilo 33 gardista i70 ratnih invalida, a brojnjezinih zarobljenika nije bioveći od 10. Dan njegovazauzeća (14. srpnja 1789.)početak je revolucije i svedo danas praznik revolucije

Kada je Luju XVI. jedan njegov ministarodnio vijest da je pariški narod ustao izauzeo Bastilju te preuzeo vlast u svojeruke, Luj je zaprepašteno uzviknuo:

– „Ali, gospodo, pa to je pobuna!”„Ne, veličanstvo, to nije pobuna, to je

već revolucija” – ispravio ga je glavniministar.

Što smo u 6. razredu učili o revoluciji?


USTAVNA MONARHIJA

Na temelju novih zakona Francuska je postala ustavnommonarhijom. Vlast je bila u zajedničkim rukama narodneskupštine i kralja. Zakone su donosili birani zastupnici*, alisu oni na snagu stupili tek tada kada ih je kralj potpisao. (Oustavnoj ulozi kralja možeš više saznati u štivu koje je na26. stranici.)


Pohod žena: Oko 20 000 od gladiizmučenih žena 5. listopada, uz pratnjunacionalne garde, demonstrirajući itražeći kruha, ušlo je u Versailles. Tu surazoružale vojnike koji nisu htjeli pucatina žene, pa su zatim ušle u palaču. I tje-lesnu gardu prisilile su na povlačenje. Lujje strasti mogao stišati samo tako što jeizjavio da će se preseliti u Pariz.

Zašto je glede revolucije bilo važno što seLuj XVI. morao preseliti u Pariz?

Pohod žena koje su 5. listopada 1789. godine otišleu Versailles po kruh, a donijele su sa sobom kralja.

Luj XVI. postao je dostupnim pariškom narodu

Luja XVI. prate u Pariz. U Parizu plakati upozoravaju narod: „Tko kralju bude klicao živio, dobit će batina, tko ga uvrijedi, bit će obješen”


Luj XVI. nije se htio pomiriti s ograničavanjem svojevlasti, zato je pozvao u Versailles strane plaćenike. Pomoćunjih je htio ugušiti revoluciju. Ovoga su puta pariške ženeosujetile njegov plan. One su ga prisilile da se iz Versaillesapreseli u glavni grad.

Kralj je pokušao pobjeći, ali su ga uhvatili i vratili u Pariz.Nakon toga su se raspali i ostaci kraljeve vlasti. Morao jeprihvatiti i potpisati ustav koji je izradila narodna skupštinau jesen 1791. godine. Time se ostvarila želja materijalnoupropaštenoga trećeg staleža, a to je bila ustavnost i zakoni-tost. Otvorio se put prema podizanju građanstva.


1. Pomoću skice sažmite događaje!2. Zašto je bilo moguće, a i potrebno da

1789. godine izbije revolucija?2. Zašto se 14. srpnja 1789. godine sma-

tra početkom revolucije, a ne nekidrugi događaj, npr. prisega u baraciza loptanje?

4. Kako su novi zakoni ukinuli feuda-lizam?

5. Što je razlika između samovlasti iustavne monarhije?

Početak Francuske revolucije

financijski slom feudalni društveni poredaksuprotnost sprečava razvoj,

između povlaštenih nezadovoljstvo u zemlji

Staleška skupština ↓

Prisega u baraci za loptanje

↓14. srpnja 1789.

revolucija↓

ukinuće feudalizma

↓ustavna

monarhija

4. FRANCUSKA: REPUBLIKA

NAPAD PROTIV FRANCUSKE

Neuspješan bijeg i prihvaćanje novog ustava požurivali sudogađaje. U svibnju 1792. godine austrijski i pruski odrediprodrli su u Francusku i približavali se Parizu. Francuskavojska, predvođena izdajničkim časnicima i kolebljivim generalima, uzastopno je trpjela poraze.

Feudalni su se vladari već osjećali pobjednicima, ali re-volucionarna Francuska nije predala oružje. Gladne,bosonoge, slabo naoružane, ali revolucionarno oduševljenefrancuske postrojbe na 100-ak kilometara od Pariza, kodValmyja, s velikom hrabrošću zaustavile su neprijatelje.Nezadugo je strana vojska istjerana iz cijele Francuske.

Kraljev bijeg: Francuski vladar, obučen uodijelo podvornika*, u srpnju 1791.godine pokušao je pobjeći iz Pariza.Uspio je izaći iz grada, ali nedaleko odcilja, kroz prozor njegovih karuca pre-poznao ga je upravnik pošte i javio narod-nim gardistima. Luja su uhitili i vratili uPariz, gdje ga je dočekala mržnja narod-nih masa. Stotinu tisuća ljudi nijemo jestajalo u špaliru i promatralo kako pratekralja u njegovu palaču. Prema mišljenjumnogih, bio je to „sprovod monarhije”.

Koji su bili dosadašnji glavni rezultati re-volucije? U tvom odgovoru dopuni sljedećeriječi: samovlast i feudalizam ..., otvaranjeputa ... pred razvitkom.


PROGLAŠENJE REPUBLIKE

Kada su se pruske i austrijske čete, još u nadi pobjede, pri-bližavale Parizu, njihove su vođe izdale prijeteći oglas:„Grad Pariz obvezan je da se odmah, bez oklijevanja poko-ri kralju [...] inače ćemo Pariz smatrati vojnim plijenom irazvalit ćemo ga.”

Oglas je izazvao upravo suprotan učinak. Ne da nije za-strašio francuski narod, nego ga je razjario: napao je izauzeo kraljevu palaču. Tada je narodna skupština lišila kralja prijestolja i proglasila republiku (21. rujna 1792.).Vlast je dospjela u ruke krupne buržoazije jer su njezinipredstavnici bili u većini u narodnoj skupštini.

Nekoliko tjedana poslije pronađen je kraljev tajni arhiv.Ustanovljeno je da je sam vladar pozvao u zemlju nepri-jateljsku vojsku. Ta otvorena izdaja zahtijevala je osvetu. Nasudu, koji je prouzročio golemu raspravu, Luja XVI. osudilisu na smrt, i zatim ga pogubili (u siječnju 1793.)


Sljedećeg dana nakon proglašenja repub-like između Pariza i Valmyja sastala su sedva kurira.

„Pobjeda” – kliknuo je jedan ... – „Re-publika” – odgovorio je drugi. Dva do-gađaja – proglašenje republike (21. rujna) ipobjeda kod Valmyja (20. rujna) dogodilasu se gotovo u isto vrijeme.

Odlomci uzimanja riječi s kraljeve par-nice: „Suđenje kralju nije pravno, negopolitičko pitanje. Sudska rasprava moraodlučiti hoće li Francuska ostatimonarhija ili postati republikom. LujaXVI. ne valja osuditi, nego pobijediti. […]On nije optuženik, nego neprijatelj. […]On se borio protiv naroda, ali ga je narodpobijedio, pa je on sada barbarin, stranizarobljenik. […] Razum i političkamudrost podjednako žele da on trebaumrijeti što prije.”

(neki jakobinski zastupnik)„Nevin sam.”

(kralj)„Nemoguće je nevino vladati.”

(isto taj jakobinski zastupnik)„Luj mora umrijeti da bi država moglaživjeti.”

(Robespierre)

Istraživački rad. Provjerite kako su uUgarskoj i u drugim državama nazivali (nazi-vaju) zakonodavno tijelo!

Pobjeda kod Valmyja. Upruskom je taboru bio velikinjemački pjesnik Goethe,koji je o bitki kod Valmyjanapisao: „Ovo mjesto i ovajdan znače početak novogdoba u svjetskoj povijesti.”

Smaknuće Luja XVI. na giljotini. Zadnje kraljeve riječi vojnici su omeli zvukombubnjeva. Nekoliko svjedoka sjećalo se nijeme tišine, a po nekima su vikali:„Živjela republika!”, „Živjela nacija!” i od toga je odjekivao cijeli trg gdje je

stajalo stratište


DALJNJI TIJEK REVOLUCIJE

U zakonodavnom tijelu, u konventu, bilo je u većini imućni-je građanstvo, oni koji su vjerovali u slobodno poduzet-ništvo. Oni su se dosadašnjim postignutim rezultatima izakonima povoljnim za poduzetno građanstvo trudili zazavršetak revolucije.

Nasuprot njima bila je revolucionarnija jakobinska partijakoja je došla na vlast pod vodstvom Robespierrea [ropspier].Malograđanstvo* se oslanjalo na siromašnije okruge gradaPariza.

JAKOBINCI NA VLASTI

Ljeti 1793. godine revolucionarna Francuska dospjela je ukrajnju opasnost. Feudalni su se vladari ponovno udružiliprotiv nje, a njihovu se savezu sada priključila i Engleska.

Opasnost je povećavalo i to što je u više županija izbioustanak uz kralja, a u Parizu je sve više nedostajalo hrane.Vlada, koja se sastojala od predstavnika krupne buržoazije,nije mogla riješiti te zadatke.

Tada su se žitelji glavnoga grada opet pobunili. Iz kon-venta su otklonili omražene vođe krupne buržoazije, a vlastje preuzela stranka malograđana*: jakobinci*.


Proučavajte crtani zemljovid! Tko je napaorevolucionarnu Francusku?Grupirajte ih!a) nutarnji neprijatelj,b) vanjski neprijatelj.

Što misliš, zašto se buržoaska Engleskapriključila feudalnoj vlasti koja napadaFrancusku?

Vanjski napad i ustanci kraljevskih pristaša protiv revolucionarne Francuske 1793. godine

Glad u Parizu: U ratu dviju stranaka(jakobinaca i predstavnika krupneburžoazije) odlučila su zbivanja bojnihratišta i neriješena gospodarska pitanja.

Parizu je u to doba sve više prijetilaglad. Zbog ratova i revolucionarnihdogađaja dalje je opala poljoprivrednaproizvodnja. Kruha je jedva bilo.

Ono što se moglo kupiti, siromašnijiljudi nisu mogli isplatiti.

E n g l e s k a

Englezi

Pariz

Austrijanci,Nizozemci

Prusi

Austrijanci

Austrijanci

Englezi

Španjolci

seljački pokretikraljevske partije

At

la

nt

sk

io

ce

an


JAKOBINSKA DIKTATURA

Jakobinci su na čelu s Robespierreom uveli revolucionarnudiktaturu*. Primijenili su nemilosrdan teror* ne uzimajućiniušto ljudska i građanska prava. Uhitili su mnoštvo špiju-na, izdajica domovine, sve političke neprijatelje i dali ih nastratište*. Tako su, s krvavom jakobinskom diktaturom kojaje pobila na tisuće ljudi, učvrstili i osigurali unutrašnji red.

Jakobinci su diktatorskim načinom počeli rješavati igospodarske poteškoće.

JAKOBINSKE VOJNE POBJEDE

Kako su odvažno istupili protiv unutrašnje oporbe*, jako-binci su se isto tako odlučno suprotstavili vanjskom nepri-jatelju koji im je napao domovinu.

Na oružje su pozvali sav francuski narod. Zakonom suizrekli da je svaki Francuz vojni obveznik sve dok se nepri-jatelj ne istjera iz domovine.

Smijenili su sve generale koji su pretrpjeli poraz. Na nji-hovo su mjesto imenovali nove sposobne vojskovođe. Tadaje u svojoj 24. godini generalom revolucije postao NapoleonBonaparte. Jakobinci su u vojsku poslali svoje povjerenikekoji su raskrinkali izdajice, a brinuli su se i o opskrbi vojske.

Jakobinska je vojska imala novu vojnu taktiku. Ona jebrzim, usredotočenim napadima, pokretnijim jedinicamaopskrbljenim bajunetama potjerala neprijatelje. Vješto su sekoristili i topništvom.

Godinu dana nakon što su jakobinci dospjeli na vlast,francuske su se čete već svugdje borile u neprijateljskimpokrajinama.

PAD JAKOBINSKE DIKTATURE

Poslije pobjeda nad neprijateljem mnogi su posumnjali udaljnju potrebu neumoljive diktature. Robespierre je tadaupotrebljavao diktaturu ne samo protiv kontrarevolucionaranego i protiv jakobinskih rukovoditelja koji su mu se suprot-stavili. Dao je pogubiti uglednog vođu revolucije, svoga su-borca Dantona, koji je bio omiljen osobito u krugovimasrednje buržoazije. Na giljotinu* je poslao i mnoge vođenajsiromašnijih slojeva. Tako je sve više izgubio svojuobljubljenost i potporu narodnih klasa.

To su iskoristili razni neprijatelji jakobinaca koji su se uje-dinili. U ljeto 1794. godine uhitili su i pogubili Robespierreai njegove najvjernije drugove. Radi njih narodne mase sadase već nisu pobunile.

Vođe krupne buržoazije mogle su doći na vlast bezprepreke.


Jakobinske mjere: Nastojali su na tomeda narodu osiguraju hranu po pristu-pačnoj cijeni. Propisali su najvišu prodaj-nu cijenu kruha i drugih namirnica. Ugospodarskom su životu povećali državninadzor. Mnogo su puta smrću kažnjavalione koji bi skupo prodavali ili skrivalirobu. Zemlju emigranata su rasparceliralii rasprodali. Pokupili su i spalili doku-mente o feudalnim uslugama.

Organiziranje obrane: „Mladi se ljudibore [...] Muškarci koji imaju svojuobitelj kuju oružje [...] žene izrađujuzavoje [...], a stari ljudi na trgovimasokole, hrabre borce.”

Revolucionarni povjerenik Saint-Just(sen žis), primjerice, izdao je ovu nared-bu: „Deset tisuća vojnika je bez obuće.Naređujem da sa svakoga strasburškogaristokrata skinete cipele i sutra prijepodne za deset sati donesete u vrhovnistožer deset tisuća pari cipela.”

Vojnik revolucionarne vojske kreće u rat (slika)



1. Kako se oblikovala sudbina revolucije do1795. godine?

2. Što je razlika između poretka monarhije irepublike?

3. Raspravite zašto je narod pomogaojakobincima doći na vlast.

4. Zašto je narod bio neutralan za vrijemepada jakobinaca?

Francuska: republika

republikapogubljenje kralja

↓vanjski vojni napadi pobunjenici kraljeve stranke

u opasnosti je revolucija i domovina

↓krupnoburžoaska vlada

nemoćna je↓

narod pomaže jakobinceda dođu na vlast

narodna masovna vojska revolucionarna diktatura

spašavajurevoluciju

i domovinu↓

diktatura je većnepotrebna

↓opet krupnoburžoaska

vlada

Robespierreov pad. Za vrijeme revolucije nazakonodavnim sjednicama (konvent) bile su

značajne takve i slične krvave scene

„Revolucija se smrzla” – napisao jeu svoj dnevnik jedan od jakobinskihvođa. Što je sve značila ova tvrdnja?


Documents

I. RAZDOBLJE GRAÐANSKOGA PREOBRAŽAJA · onih koji žive od industrije i trgovine,to jest većine građan-stva. Nekoliko gradova koji su dostigli, približili i pretekli broj od