Draen VolfHumoralni imunitetSEMINARSKI RAD
NOVI GRAD,marta 2014.PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON
FAKULTET ZDRVSTVENIH NAUKA
BANJA LUKA
Humoralni imunitetSEMINARSKI RAD
PREDMET: EpidemiologijaPROFESOR: Doc.dr Branislav
MihajloviSTUDENT: Draen VolfBROJ INDEKSA: 355/12 VSNOVI GRAD,marta
2014.SADRAJ:1. UVOD 4
2. HUMORALNI IMUNITET 5,6,73. ZAKLJUAK 84. LITERATURA 91. UVOD
Imunoloki sustav je sustav organa koji titi organizam od napada
stranih mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica i parazita),
njihovih kemijskih supstanci (toksina), kao i vlastitih izmjenjenih
(npr. tumorske) i istroenih stanica. Imunoloki sustav se sastoji od
organa razmjetenih po itavom tijelu i stanica koje sudjeluju u
imunolokim reakcijama, koje mogu migrirati po itavom tijelu. Organi
imunolokog sustava su kotana sr, timus i limfni vorovi.
Razlikujemo dvije vrste imunosti:
priroena imunost
steena imunost - koja moe biti steena aktivno ili pasivno, te
steena umjetnim ili prirodnim putem:
prirodno steena:
pasivno - npr. antitijela majke koje novoroene dobije majinim
mlijekom
aktivno - npr. antitijela koja imunoloki sustav proizvede i koja
ostaju u tijelu nakon infekcije
umjetno steena:
pasivno - npr. unos gotovih proizvedenih antitijela, kako bi se
sprijeila infekcija ili trovanje (profilaksa - zmijski ujed,
tetanus, bjesnoa)
aktivno - npr. imunizacija (cijepljenje)
Na osnovu prirode imunolokog odgovora moe se podijeliti i
na:
humoralna imunost, ine je protutijela koja izluju B limfociti i
cirkulirajui efektorski proteini.
stanina imunost ine je T limfociti, fagociti i NK stanice
2. HUMORALNI IMUNITETHumoralna imunost ili imunost stanica B se
zasniva na stvaranju specifinih antitijela protiv odreenog
antigena. Populacija limfocita B se kao i populacija limfocita T
razvija u embriju od pluripotentnih hematopoetskih matinih stanica.
Kako iz pluripotentnih matinih stanica se diferenciraju obje
populacije limfocita moraju se predodrediti za odreenu ulogu. Tako
se limfociti u fetalnoj jetri u sredini fetalnog razvoja, a pri
kraju fetalnog razvoja i neposredni nakon roenja i u kotanoj sri
obrauju u limfocite B. O prethodnoj obradi limfocita B se zna mnogo
manje nego o prethodnoj obradi limfocita T. Nakon diferencijacije
limfociti B odlaze u limfno tkivo posvuda u organizam. Razliitost
limfocita B u odnosu na limfocite T je je vea jer limfociti B
stvaraju milijune antitijela koji djeluju kao reaktivni faktori, za
razliku od limfocita T koji su sami reaktivni faktori .
Limfociti B koji stvaraju antitijela iste specifinosti pripadaju
jednom limfocitnom klonu. To znai da potjeu od jedne ishodine
stanice. Obzirom da je za milijune razliitih vrsta antigena
potrebno imati milijune vrsta protutijela postavlja se pitanje
koliko je potrebno gena za kodiranje svih protutijela
tj.bjelanevina. U ishodinoj matinoj stanici nije prisutan cjelovit
gen za kodiranje bjelanevina ve postoje genski segmenti koji se
mijeaju i dobivaju se razliite kombinacije cjelovitog gena.
Tako nastaju miljuni razliitih staninih gena koji kodiraju
razlliite bjelanevine. To znai da svaki limfocitni klon reagira
samo na jednu vrstu antigena. Svaki limfocit B ima na povrini oko
10 000 molekula antitijela koja vrlo specifino reagiraju samo s
jednom vrstom antigena. Dakle, naie li prikladan antigen on e se
odmah uvrstiti na staninoj membrani limfocita B i potaknut proces
aktivacije.U procesu aktivacije bitna je i uloga makrofaga. Oni
veinu organizama koji prodiru u organizam najprije fagocitiraju i
probavljaju, nastaju antigeni koje makrofagi predouju limfocitima
B. Makrofazi te antigene predouju i limfocitima T te nastaju
pomagaki limfociti T koji lue specifine tvari koje aktiviraju
limfocite B. Te tvari se zovu limfokini. Od limfokina za aktivaciju
limfocita B su vani interleukin 4, 5 i 6. Takvi aktivirani
limfociti B nabubre i poprime izgled limfoblasta koji se dalje
difrencira u plazmoblaste. U plazmoblastima se poveava koliina
citoplazme, a zrnasta endoplazmatska mreica proliferira. Stanice se
zatim podijele oko devet puta , tako za etri dana nastane od svakog
plazmoblasta 500 stanica. Zrela plazma stanica stvara gama
globulinska protutijela, oko 2000 u sekundi. Protutijela se izluuju
u limfu i prenose u krv. Taj proces se nastavlja do nekoliko
tjedana dok se palzma stanice ne iscrpe. Vano je rei da neki
limfoblasti nastali aktivacijom klona limfocita B se ne difenciraju
do plazma stanice nego nastaju novi limfociti B, slini onima
prvobibitnog klona. Tako se poveava populacija specifinih limfocita
B jednog klona, ali novi limfociti ostaju pritajeni. Oni se
imunoloki ne aktiviraju. Aktiviraju se tek na slijedeem izlaganju
istom antigenu. Ti se limfociti zato zovu memorijske stanice.
Slijedee izlaganje istom antigenu uzrokovat e mnogo bru i snaniju
reakciju protutijela. To je takozvana sekunadrna reakcija. Ona je
razlog zato se imunizacija obino provodi da se antigen ubrizgava
vie puta u razmacima od nekoliko tjedana ili mjeseci.Limfociti B
odnosno plazma stanice stvaraju kao odgovor na imnunoloki podraaj
antitijela. Antitijela su bjelanevine i to gama globulini koje
nazivamo imunoglobulinima. Oni obino ine oko 20 % svih bjelanevian
plazme. Svi se imunoglobulini sastoje od razliitih kombinacija
lakih i tekih polipeptidnih lanaca. Veina ih ima dva laka i dva
teka polipeptidna lanca, ali mogu imati i do deset takvih lanaca.
Bitno je da u svakoj molekuli imunoglobulina uz jedan kraj svakog
tekog lanac je postavljen jedan laki lanac pa nastaju parovi.
Zavrni dio svakog tekog i lakog lanca nazivamo promjenjevi dio, a
ostatak svakog lanca stalni dio. Promjenjivi dio antitijela je
specifian za antigen i na taj se dio antigen vee. Stalni dio
odreuje druga svojstva antitijela. O tom dijelu ovisi sposobnost
difundiranja antitijela u tkivima, vezanje s komplementskim
kompleksom i druga bioloka svojstva.Kad je antitijelo vrlo
specifino za antigen tada su se poklopili kao zrcalne slike i tada
je mnogo veznih mjesta i povezanost je jaa. Povezanost se ostvaruje
razliitim kemijskim vezama npr.hidrofobnim vezama, vodikovim
vezama, ionskim privlaenjem, van der Walsovim silama, a izraava se
konstantom afiniteta.Protutijela dijelimo na pet razreda koji se
zovu IgG, IgM, IgA, IgD i IgE. Posebno su vana tri razreda, a to su
IgG, ine 755 protutijela zdrave osobe, IgE vaan za alergiju i IgM
koji je vaan jer je glavnina protutijela nastalih tijekom primarne
reakcije iz tog razreda.Antitijela uglavnom na 2 naina tite
organizam od tetnih faktora, a to je izravan napad na tetni uzronik
i aktiviranje komplementskog sustava.Direktno djelovanje antitijela
na antigen se odvija na nekoliko naina: aglutinacijom - kad se
mnogo velikih estica koje na svojoj povrini iamju antigene povee u
nakupine precipitacijom - kad kompleks antigena i antitijela
postane netopljiv i dolazi do taloenja neutralizacijom - kad
antitijela prekriju toksina mjesta na tetnom uzroniku. lizom - kad
antitijela napadnu membranu stranih stanica i uzrokuju njihovo
raspadanje.Vei dio zatite se ostaruje preko sustava komplementa.
Komplement je naziv za sustav od tridesteka bjelanevina, meu kojima
su mnoge proenzimi. Komponente komplementa se u cirkulaciji nalaze
u inkativnom obliku. Aktivacijski put komplementa se sastoji od
niza reakcija protein-protein ili enzim-supstrat. Dakle, na
odreenom stupnju aktivacije nastaje enzim ija je supstrat slijedea
komponenta komplementa. Centralni dogaaj u sustavu aktivacije
komplementa je aktivacija komponente 3. Ona se aktivira djelovnjem
C3 konvertraze.
S obzirom kako nastaje C3 konvertraza razlikujemo tri puta
aktivacije sustava komplementa. Klasini put - glavni dijelovi tog
sustava su 11 bjelanevina, oznauju se C1 - C9, B i D. Kada se
aantitijelo vee s antigenom, na stalnom dijelu antitijela aktivira
specifino mjesto koje se vee sa molekulom C1 komplementskog
sustava.Time se pokree kaskada uzastopnih reakcija.C1 proenzim
aktivira dalje sve vei broj enzima,od male se reakcije razvija
velika,pri kojoj nastaju brojni konani proizvodi Brojeve su
dobivale obzirom na redoslijed aktivacije,osim to se C4 aktivira
prije C2.Aktivirane fragmenti od C4 iC2 predstavljaju C3
konvertrazu klasinog puta..Jedan od proizvoda komplementske kaskade
je C3b bjelanevina koaj snano aktiviora sposobnost neutrofila i
makrofaga za fagocitozu. Ili C5a potie kemotaksiju neutrofila i
makrofaga na mjestio ulaska antigena..Fragmenti C3a,C4a i C5a
aktiviraju mastocite i bazofile koji otputaju histamin, heparin i
druge tvari koji inaktiviraju antigene i imaju vanu ulogu u upali i
alergiji. Alternativni put aktivacije - aktivatori su patogeni
organizmi koji na svojoj povrini stabiliziraju fragmente C3
komponente na koji se veu proteini B,a zatim i protein D koji
razlae komonentu B na manji i vei dio,Nastaje kompleks C3bBb koji
predstavlja C3 konvertrazu
Lektinski put aktivacije - radi se o kompleksu bjelanevine
lektina koji vee manozu sa dvijema serinskim proteazama u kompleks
koji aktivira komponente klasinog puta C2i C4.
Bitno je da za alternativni put i lektinski put nije potreban
kompleks antitijela i antigena. Bioloki uinci aktivacijskih
fragmenata komplementa su viestruki.Potpuna aktivacija
komplementske kaskade dovodi do lize stanice, odnosno bakterije ili
virusa. A o djelovanju komplementskih komponenti koje nastaju pri
toj aktivaciji ve je reeno u okviru klasinog puta aktivacije.3.
ZAKLJUAK Sve ovo se odnosilo na aktivnu humoralnu imunost, ali
mogue je i imunost postii i ubrizgavanjem antitijela porijekom iz
krvi druge osobe ili ivotinje koja je bila aktivno imunizirana
antigenom, seroprofilaksa. Tako se stvara pasivni imunitet koji je
kratkotrajan. Pasivna imunost se stjee i prirodnim putem prijenosom
antitijela od majke na dijete preko posteljice i kolostruma.
Humoralna imunost posredovana cirkulirajuim antitijelima
djelotvorna je protiv izvanstaninih mikroba i njihovih toksina.
Osim protiv bakterija i gljivica, djelotvorna je i protiv virusa u
izvanstaninom razdoblju njihova infekcioznog ciklusa.
4. LITERATURA1. Prof.dr. Matko Marui i suradnici; Imunoloko
prepoznavanje, JUMENA, 19902. Arthur C. Guyton, John E. Hall ;
Medicinska fiziologija 11 izdanje, Zagreb, 20063.
www.google.hr4
