SADRŽ Naknade čuvaju šumu

Zabrinut sam zbog neukosti bešćutnosti prema šumi

Poduzetnici rješavaju problem

Stručno osposobljeni uredivači

Tijekom rata pola šumarija nije radilo

Drvo ponovno »teče« Dravom i Dunavom

U šumi »raste« turizam

AJ j 1

i 2

6

8

9

10

12

U središtu turizma Požeštine 14

Radovi u zamahu

Obnova po FAO programu

Rani radovi

Tri šume Bosne i Hercegovine

Tetrijebi se vraćaju na svoja pjevališta

Hoće li dabru biti dobro?

Smeđi medvjed »vraća« se u šumu

Iznimna pozornost zaštiti

Najviše hrasta lužnjaka

Zaliha u porastu

Voda kao značajan ekološki činilac

»Sumrak goranskih šuma«

15

16

16

18

21

24

26

27

28

28

30

32

Osobna iskaznica »Hrvatskih šuma«

»Hrvatske šume« - javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb, djeluju od 1. siječnja 1991., a te­meljna im je zadaća gospodariti državnim šumama i šumskim zemljištem.

»Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, gospoda­re s oko 80 % svih šuma i šumskoga zemljišta Republike Hrvatske. Sume i šumsko zemljište zauzimaju 43 % kopnene površine Republike Hrvatske.

Temeljno je načelo hrvatskoga šumar­stva potrajno gospodarenje. U skladu s tim, Zakon o šumama obvezuje na jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šuma. Jednostavna biološka reprodukcija obuhva­ća pripremne radove u obnovi sastojina, sadnju i sjetvu, njegu sastojina, doznaku stabala i presijecanje šume. Ti se radovi obavljaju u skladu sa šumskogospodar-skom osnovom koja vrijedi do 2005. godi­ne na ploštini oko 328.000 ha. Proširena biološka reprodukcija obuhvaća plan-tažiranjc i pošumljivanje neobraslih površina te konverziju i sanaciju sastojina na ploštini oko 97.918 ha. Sve su to šumskouzgojni radovi, koji s radovima na zaštiti šuma predstavljaju značajan dio šumarske djelatnosti. Najveći dio ovih ra­dova financira se prihodom od prodaje drva, budući da Zakon o šumama i načelo potrajnosti nalažu vraćanje stečenih priho­da u šumu.

Od ostalih gospodarskih djelatnosti šumarstvo se razlikuje:

- posebno dugom ophodnjom ili proizvodnim ciklusom; katkad prođe i 150 godina između početka i svršetka proizvo­dnoga procesa, od ulaganja kapitala do ostvarenja prihoda;

obvezom održavanja proizvodne osnove na nepromijenjenoj razini, odno­sno održanja opstojnosti šume i potrebne biomase za kakvoćni prirast drvcta;

- obvezom obnove šuma na krškom šumskom zemljištu mediteranskog i sub-mediteranskog pojasa od Savudrije do Pre­vlake, posebno značajnog za turizam;

- obvezom održanja i poboljšanja općekorisnih i ekoloških funkcija šume. Suma veže znatnu količinu ugljičnog dio­ksida, stvara kisik i pročišćava atmosferu.

ČASOPIS »HRVATSKIH ŠUMA«, p.o. Zagreb IZDAVAČ: »HRVATSKE ŠUME« P.O. ZAGREB DIREKTOR PODUZEĆA: ANĐELKO SERDARUŠIĆ, DIPL. ING. UREĐIVAČKI ODBOR: MILAN KRMPOTIĆ, DIPL.ING. IVAN ZOVAK, DIPL. ING. IVICA TOMIĆ, DIPL. ING. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK; MILAN IVKOŠIĆ REDAKCIJA ČASOPISA: ANTUN ZLATKO LONČARIĆ IVICA TOMIĆ MIROSLAV MRKOBRAD VESNA PLEŠE IVAN ŠIMIĆ ADRESA REDAKCIJE: LJ. F. VUKOTINOVIĆA 2, ZAGREB TEL.: 4828 481 FAKS: 4551 138

štiti tlo, prometnice i druge objekte od ero­zije, bujica i poplava, održava zalihu pitke vode te čuva postojeći vodni režim i hidro-energctski sustav, utječe na plodnost tla i poljoprivrednu proizvodnju, utječe na kli­mu, zaštitu i unapređenje čovjekova okoliša, ona je mjesto za razonodu i od­mor, utječe na faunu i lov, ima rekreativ-nu, turističku i zdravstvenu funkciju i, na­pokon, pridonosi stalnosti globalnog eko­sustava. Zato su »Hrvatske šume« dužne gospodariti šumama višenamjenski;

- konačno, drvo kao tvorivo rijetka je obnovljiva tvar koja se može izravno tehnički rabiti.

Šumarstvo ima energetsku pozitivnu bilancu te mali utrošak energije po jedinici proizvoda.

Ustroj je »Hrvatskih šuma« - javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrva­tskoj, p.o. Zagreb, trostupanjski - Direkcija u Zagrebu, 16 uprava šuma i 171 šumarija. »Hrvatske šume« imaju oko 10.000 zapo­slenika, pri čemu oko 1200 s akademskom naobrazbom.

U 1996. godini »Hrvatske šume« su na gospodarenju šumama obavile oko 50 % radova vlastitim zaposlenicima i sredstvima rada, a 50 % radova putem usluga drugih. Poduzeće gospodari s 14.096 km tvrdih šumskih cesta, što je duljinski oko 50 % svih javnih prometnica Hrvatske. Tijekom 1996. izgrađeno je 242,5 km donjega stroja i 118,4 km gornjega stroja šumskih cesta.

U 1996. godini sječni je etat »Hrvatskih šuma« iznosio 4.934.000 m', a prirast drve-ta iznosio je 8.123.000 m'. »Hrvatske šume« financiraju znanstvenoistraživački rad Šumarskoga fakulteta i Šumarskoga instituta u godišnjem iznosu od 7 mil. kn. One gospodare s dijelom, točnije 30 držav­nih lovišta, gdje se danas kao prvenstvena zadaća nameće obnova ratoin uništenoga fonda divljači.

Višenamjenskim potrajnim gospoda­renjem šumama i šumskim zemljištem, kojim se podjednako osiguravaju ekološke, općekorisne i gospodarske funkcije šume, »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, uvećavaju nacionalno bogatstvo i pridonose opstoj­nosti hrvatske države.

,SUME. LAYOUT: ZELJKA JORDAN ČASOPIS »HRVATSKE ŠUME« IZLAZI JEDNOM MJESEČNO OBLIKOVANJE, PRIPREMA I TISAK: HRVATSKA TISKARA NAKLADA: 5000 MIŠLJENJEM MINISTARSTVA PROSVJETE, KULTURE I ŠPORTA BROJ 532 - 03 - 1/7 - 93 -01 ČASOPIS JE OSLOBOĐEN PLAĆANJA OSNOVNOG I POSEBNOG POREZA NA PROMET.

VREDNOVANJE OPĆEKORISNIH FUNKCIJA SUMA

Naknade čuvaju šumu Prve naknade za snnanjenje vrijednosti šume, premda zal<asnjele i nevelike, barem će malo usporiti stalno smanjivanje površina pod šumom

Piše: M. Šagovac

J oš 1983. godine Zakon o šumama prepoznao je i ozakonio skupni pojam - općekorisne funkcije šuma, te ih definirao kao zaštitu zemljišta, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava;

utjecaj na vodni režim i hidroenergetski sustav; utjecaj na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju; utjecaj na klimu; zaštitu i unapređivanje čovjekove okoline; stvaranje kisika i pročišćavanje atmosfe­re; utjecaj na ljepotu krajolika; stvaranje povoljnih uvjeta za liječenje, oporavak, odmor i rekreaciju; za razvitak turizma i lovstva i za općenarodnu obranu Republike Hrvatske.

Te koristi od šume zapravo su proizvodi šume, vredniji i cjenjeniji od trupca, donedavno jedinog vrednovanog proizvoda iz šume. Stoga je Zakon o šumama iz 1990. godine propisao da se na poseban račun Poduzeća za šume uplaćuju sredstva u iznosu nešto manjem od jednog promila ukupnog prihoda svakog poduzeća Republike Hrvatske, kao nak­nada za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Ta se sredstva zajedno sa sredstvima Poduzeća za šume raspoređuju za proširenu biološku repro­dukciju šuma u skladu sa Šumskogospodarskom osnovom područja, pro­gramima za gospodarenje šumama na području krša, programima za proširenu biološku reprodukciju šuma, zaštitu šuma i neophodnim znan-stveno-istraživačkim radovima i programima u šumarstvu.

Većina poduzeća u Republici Hrvatskoj plaća ovu naknadu, no ne sva, jer ne postoji zakonski automatizam obračuna, obustave i kontrole (Zakon o šumama propisao je da ova sredstva obračunava i obustavlja Služba društvenog knjigovodstva koja je u međuvremenu prestala po­stojati, a ZAP nije preuzeo sve njene zadaće.)

Kako se šumsko bogatstvo stručnim gospodarenjem održava kao po-trajni resurs, a time se trajnima održavaju i opće dobrobiti od šume, po­stavlja se pitanje odštete za gubitak ili smanjenje općih dobrobiti od šume u slučaju prenamjene dijela šume i šumskog zemljišta (to se događa kad se kroz šumu prosijcče trasa elektrovoda, ptt-vođa, ceste i si. te se na taj način umanji površina pod šumom ili kvaliteta šume). Zakon o šumama tada priznaje naknadu za prenesena ili ograničena prava nad šumom i šumskim zemljištem, no nije propisan način obračuna i visina te naknade. U slučaju spora, priznavala se Metodologija utvrđivanja naknade za odu­zeta i ograničena prava u pogledu šuma i šumskih zemljišta, izdana od Općeg udruženja šumarstva 1981., koja vrednuje zemljište, trošak podi­zanja sastojine i drvnu masu sastojine, ali ne i gubitak ili smanjenje općih koristi od šume. Po njoj se smanjenje općih koristi nije moglo obračunati niti naplatiti, iako je opća ekološka svijest sazrela a veliki »potrošači okoliša« bili spremni na plaćanje zakonske naknade. Od početka po­stojanja jedinstvenog poduzeća za šume nuđeno je više metoda za obračun odštete za smanjene vrijednosti šume, s naglaskom na vredno­vanju općih koristi, no ni jedna nije prihvaćena od svih zainteresiranih strana. Jedna je davala preniske procjene, koje su obezvređivale vrijednost šume, te je šumarstvo nije prihvatilo, druga je pak obračunavala previsoke

odštete, neprihvatljive za investitore. U takvoj situaciji, kad nije postojala usuglašenost zainteresiranih strana, postalo je jasno da se nastali sporovi mogu riješiti jedino zakonskim propisom. No Zakon o šumama ni jed­nim člankom nije otvarao takvu mogućnost. U međuvremenu, život je tekao dalje, kroz šumu su se i dalje prosijecali koridori i trase (u velikoj većini slučajeva opravdano i potrebno), uredno obračunavale i naplaćivale odštete za zemljište i drvnu masu, a obračun naknade za smanjene opće šumske koristi dogovorno se odgađao za neka »pametnija« vremena.

Rješenje se počelo nazirati 1994., kad je načinjena jedna od mnogih izmjena Pravilnika o uređivanju šuma, najvažnijeg podzakonskog akta Zakona o šumama. Za one koji to ne znaju. Pravilnik o uređivanju šuma do u najsitnije detalje propisuje način izrade Šumskogospodarske osnove područja i Osnove gospodarenja gospodarskom jedinicom, dakle dva dugoročna i za šumarstvo temeljna plana gospodarenja šumama. Jedna od nekoliko kvalitetnih novina u Pravilniku bila je obveza vrednovanja općekorisnih funkcija šume prilikom redovite inventarizacije gospodarske jedinice. Procjena se izražavala u hektarima, ne sasvim adekvatnoj jedinici mjere, no ozakonila je obvezu, a istovremeno otvorila mogućnost i potre­bu izrade kvalitetne, jednostavne i razumljive metodologije, zasnovane na realnim pokazateljima, s realnim rezultatima koji će biti opće prihvaćeni. Ministar poljoprivrede i šumarstva osnovao je povjerenstvo sastavljeno od zaposlenika Ministarstva i Hrvatskih šuma, na čelu s prof dr. Branimi­rom Prpićem, sa zadatkom izrade upravo takve metodologije. Zahvaljujući bogatom iskustvu i dotadašnjim radovima prof Prpiča na vrednovanju općekorisnih funkcija šuma, povjerenstvo je uspjelo za sve općekorisne funkcije šuma pobrojane u Zakonu o šumama predložiti jed­nostavno i egzaktno ocjenjivanje, stupnjevanje i bodovanje, a iz stare spo­menute Metodologije iz 1981. preuzeta je procjena vrijednosti zemljišta, troškova podizanja sastojine i vrijednosti drvne zalihe. Zbroj svih bodova daje vrijednost općekorisnih funkcija šuma u bodovima, a kad se za bod odredi vrijednost u kunama, lako se izračuna i novčana vrijednost. Pred­nost je Metodologije u tome što je modularna, lako ju je moguće dograđivati i u nju ugraditi svako novo znanstveno ili iskustveno saz­nanje, a odredbom da vrijednost boda određuje Upravni odbor Hrvatskih šuma, uz prethodnu suglasnost ministra poljoprivrede i šumarstva, uvijek je usklađena s realnim mogućnostima društva.

U studenom 1997. ova metodologija ugrađena je u Pravilnik o uređivanju šuma kao posebno poglavlje, i na taj način ozakonjena, pa je od tada primjenjuju sve zainteresirane stranke. Prvenstveno su se počele obračunavati sve »odgođene« naknade, a Hrvatska elektroprivreda je na žiro-račun proširene biološke reprodukcije Hrvatskih šuma uplatila i prve naknade. Iako zakašnjela i nevelika, ova će sredstva sigurno pomoći Hrva­tskim šumama da bar malo uspore stalno smanjenje površina pod šumom osnivanjem novih šumskih sastojina i poboljšanjem postojećeg šumskog fonda.

Časopis Hrvatske šume /I

RAZGOVOR

Razgovaramo s pomoćnikom ministra poljoprivrede i šumarstva i članom Upravnog odbora »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, dr se. STANISLAVOM SEVEROM

Zabrinut sam zbog neukosti i bešćutnosti prema šumi Razgovarao IVAN ŠIMIĆ, snimio Tomislav Lulić

Stanje je u šumarstvu i loše i dobro. Loše zbog neredovitosti isplate plaća, terenskih dodataka i regresa, zbog radnih sredstava koja su u prosjeku sva otpisana, zbog tržišta drvnim sortimentima koje je upravljano netržišnim uredovanjem, zbog toga što je neprirodna podjela na šumarske i nešumarske poslove zamijenila podjelu na uspješne i gubitne. S druge strane, gledajući ono najvrijednije o čemu skrbimo, hrvatske šume, stanje je takvo da nam na bogatstvu zavide i mnoge šumarski razvijene zemlje

D r. se. Stanislav Sever, rođeni Zagorac (Sv. Križ Začretje) ne samo kao član Upravnog odbora »Hrvatskih šuma« i pomoćnik ministra poljoprivrede i

šumarstva, već i kao čovjek vrlo zanimljivog životnog puta, posebno onog šumarskog, plijeni posebnu pozornost u hrva­tskoj javnosti. Razlog tomu je i naš razgovor s njim o šumarstvu i šumarskim problemima, gdje smo dobili temelji­te i studiozne odgovore. Gospodin Scver, čiji je hobi hrvatski jezik, maturirao je u Zagrebu 1954., a diplomirao na Poljopri-vredno-šumarskom fakultetu 1959. i 1965. na Strojarsko-brodogradevnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1974. Vijeće šumarskog fakulteta priznalo mu je objavljene radove jednakovrijedne magistarskom radu, a 1980. je obranio doktorsku disertaciju te stekao naslov doktora biotehničkih znanosti. Za g. Severa se može reći da je kroz dosadašnji životni vijek vrlo zapaženo sudjelovao u radu gotovo svih značajnijih europskih i svjetskih organizacija vezanih za mehanizaciju i šumarstvo, a u Hrvatskoj je svakako nezaobi­lazna osoba u razgovoru o toj temi.

Poštovani g. Sever, biste li uvodno prika­zali sadašnje stanje odnosa »Hrvatskih šuma« i nadležnoga mu Ministarstva?

Pod stanje odnosa vjerojatno mislite na uzajamnost, povezanost poslova i rada, ukupnost okolnosti u kojima

javno poduzeće »Hrvatske šume« i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva ostvaruju dodirne i zajedničke zadaće.

Moja protekla godina provedena na radu u Mmistarstvu obilježena je mnogim stanjima; prihvaćajući dužnost koju obnašam, ponajprije sam mislio da ću biti u stanju, da ću imati mogućnosti i biti kadar da iz Ministarstva pomažem upravnim, nadzornim i uskladiteljskim poslovima na promi­canju šumarske proizvodnje.

Znao sam da će uz to biti ne malo činovničkog, službeničkoga posla, nužnoga za svrhovito djelatničko oba­vljanje upravnih i drugih poslova državnoga službenika. Ipak, bio sam iznenađen brojem slojeva značajnih za održavanjem naslijeđenih i, prema nanosu vremena, novih stanja svakoga čimbenika zasebno, odnosno njihova međudjelovanja. Dakle, za shvaćanje odnosa dva subjekta kakve su »Hrvatske šume« i Ministarstvo trebalo je otkrivati suslojeve u kojima postoje (medu)utjccaji poljoprivrede i šumarstva manje ili neznatne vclikoće. Evo tek jedne razvidne potkrijepe takva utjecaja zbog zaokupljenosti gospodarskih djelatnosti bitno različitom kolikoćom fizičkih i pravnih osoba. Dok je u poljoprivredi Hrvatske samo obiteljskih gospodarstava oko 500.000 te znatan broj drugih gospodarskih subjekata, u upravi/upravama koje vodim u Ministarstvu taj je broj znatno manji, u drvnoj industriji, celulozi i papiru, oko 600, ili računajući i one koji malim postotkom sudjeluju u svom

2 / Časopis Hrvatske šume

programu drvodjelstvom, oko 2000, u lovstvu će zajedno državnih i županijskih lovišta biti oko 1000, a u šumarstvu djeluje jedno javno poduzeće, dok je 20% privatnih šuma usko vezano uz »Hrvatske šume« te se stvarno surađuje s jednom pravnom osobom.U sličnom je razmjeru odnos dužnosnika i službenika u Ministarstvu koji se bave poljoprivredom i šumskom skupnošću (kompleksom).

Kakva je uloga dužnosnika s obzirom na naslijeđe?

Kadkada dužnosnički poredak susloj pretvara u presloj te o stanju odnosa dijelom odlučuje nešumarska sastavnica Ministarstva. U pravilu isto vrijedi pri odlučivanju na sve višim preslojima državne vlasti (koordinacije. Vlada...). Na taj način uprave za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju gotovo redovno ne mogu sudjelovati u tumačenju strukovnih stavova, naravno i suprotstavljanju upitnoj smislenosti odluka i zakona. Posljedice su znane ili će ih dolazcćc generacije i te kako osjetiti. Ako saniranje dijelova drvne industrije dovodi šumarstvo do sanacijskoga gliba, pa i gore, onda šuma neće rasti spava li šumar ili ne. Slično je bilo s pretvaranjem šumišta u ceste bez naknade za izgubljena općekorisna dobra šuma, s nepotkrijepljcnim širenjem granica nacionalnih parkova, službovladarskim odnosom prema ustanovljenju državnih lovišta, izdvajanjem šumske i lovne inspekcije od strukovnoga dijela u Ministarstvu i premještanjem u Državni inspektorat, gdje je ovodobnim prijedlogom svrstana na razinu pogranične inspekcije (!?) itd.

Kako to utječe na odnos »Hrvatskih šuma« i Ministarstva?

Iako bi svaki od nabrojenih primjera mogao barem nadvi-ti prijeteće oblake nad odnose »Hrvatskih šuma« i Ministar­stva, to se, ocjenjujem, ne događa. Pa naviknuti smo na čizme i blato, i kako piše predsjednik lUFRO-a J. Burlcy, ionako je šum(ar)stvo istoznačnica za prljave čizme, nestajanje šuma, čiste sječe, degradaciju zemljišta. Jedino je utješno njegovo ograničenje da se to odnosi za zemlje engleskoga govornoga područja u koje ne spada Hrvatska. U tom suradničkom ozračju samo u godini za nama nastao je mnogi posljedak i doseg kao rezultat suradničkih odnosa »Hrvatskih šuma« i Ministarstva, sjedinili smo dio upravnih poslova, posebno onih u svezi s ekologijom, nekoliko je zakona završeno u zajedničkim grupama te se kreću propisanom postupnošću prema prihvaćanju, ima i završenih pravilnika, mnogih očitovanja prema Vladi, Saboru ili kojem drugom tijelu, međudjelatnost je plodna i u poticajima i u ostvarajima (nastup na XI. svjetskom šumarskom kongresu u Turskoj, priprema III. ministarske konferencije u Lisabonu...).

Naravno, svakodnevno Poduzeće i Ministarstvo rješavaju mnoge zakonima propisane zadaće, davanje suglasnosti na poslove i zadatke zaštite šuma, predlaganje Hrvatskome državnome saboru planova razvoja šumarstva, suglasnost za šumskogospodarskc osnove, programi za proširenu biološku reprodukciju šuma, nadzor nad primjenom Zakona o šumama i sljedbenih propisa, opći nadzor nad zakonitošću rada Poduzeća, prethodne suglasnosti za izradu tehničke dokumentacije, programi za gospodarenje...

Biste li mogli prokomentirati sadašnje opće stanje šumarstva?

Teško je što novo reći poslije dva razgovora u vašem časopisu, kojima pristaje naziv razgovorje, s direktorom

»Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, gospodinom Anđelkom Serdarušićem-(»Hrvatske šume« su opće dobro, HS 12/1997) i s predsjednikom Upravnoga odbora »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, gospodinom Marinom Golobom (Visoko mjesto u srednjoj Europi, HŠ 13/14-1997).

Ipak, opće se stanje šumarstva može prokomentirati, dati svoj komentar, s raznih motrišta, polazeći s raznih stajališta. Evo nekoliko mogućih opisa, objašnjenja, tumačenja ovodobnoga stanja hrvatskoga šumarstva.

Smatramo li stanje općim prilikama u kojima se nalaze »Hrvatske šume« kao javno poduzeće koje gospodari sa 80% hrvatskoga šumišta, s preko 85% drvne zalihe i ostvaraja drvnih sortimcnata te nositeljem preko 90% oblika šum(ar)skoga posla, onda su moguća dva suprotstavljena odgovora:

Prvo, stanje je upropašćujuće. Opisuje ga neredovitost isplate plaća, terenskih dodataka i regresa, radna sredstva su u prosjeku sva otpisana, tržište drvnim sortimentima je upravljano netržišnim uredovanjem, neprirodna podjela na šumarske i ncšumarske poslove zamijenila je podjelu na poslove koji se obavljaju uspješno ili gubimo itd.

Drugo, gledajući ono najvrijednije o čemu skrbimo, hrvatske šume, stanje je unatoč pojedinačnim strukovnim i stručnim promašajima, takvo da nam gotovo zavide na tom bogatstvu i mnoge šumarski razvijene zemlje, a pogotovo one kojima tranzicijske programe rade pojedinci i ustanove koje nisu riješile mnoga bitna pitanja ni u svome šumarstvu!

Časopis Hrvatske šume / 3

Gdje j e istina? Između dva ista mišljenja nipošto nije istina. Među njima

je/su problem/problemi! Mnogo je lakše krenuti uzlazno s presjecišta dviju poluistina (laži). I sada ću ponoviti često izrečeno mišljenje i prosudbu američkih znanstvenika iz 1995. godine (M.B.L. i C.W.) o uzrocima nezadovoljstva i osjećaja nemogućnosti ostvaraja šumarskih odrednica.

Njihova je obilježnica stanja sastavljena od tri sastavnice. Svaka od njih, prema njima, uzrokuje opisanu šumarsku frustraciju, i daje mnogo šumarsko okupljanje oko dviju i više oprečnih ideja protivnih težnji, često i svekoliku polarizaciju. Evo njihovih trokutnih međa koje odlučuju o šumarskome životu. Započnimo s okolišem. Raditi na više od trećine ozemlja, znači i odgovarati za njegovo stanje: od ljepote krajobraza, očuvanja tla od erozije, utjecaja na vodna vrela, očuvanja od bujica i još mnogu drugu zadaću. Ekolozi i ljubitelji prirode tu su na zajedničkom poslu sa šumarima. No, u svakoj sredini to i nije tako. Uz ekologe koračaju i ekologisti, kao što uz skrbne šumarnike ima i onih drugih. Češće je ekologistima važno »prozivanje« šumara, svaki njihov napor ili najobičniji redovni posao kuditi u okolju, makar priopćajnost trajala u kojoj tiskovini tek 24 sata ili na radiju koliko i njezina izrjeka.

Ta je skupnica (sindrom) šumarska sudba. Nakon ra­slojavanja društva, šumski je zakon ponajprije oblikovan da čuva kraljevu i vlastelinsku lovnu divljač i njihovo stanište, najčešće šumu. Ti su zakoni često bili vrlo okrutni, a provo­dila ga je svima mrska skupina ljudi zvana šumari, čija se djelatnost nazivala šumarstvo. Ne sežu li korijeni odnosa prema šumarima mnogih, pa i ekologista koji to rabe za osobnu političku promociju, još u ta davna vremena?

Osobno sam naročito zabrinut za njihovu bešćutnost prema činjenicama, bilo kakvoj želji da nauče ponešto o tom našem otajstvu, šumi. Zabrinutiji sam tek kada me počnu hvaliti i tapšati po ramenu. Druga je sastavnica koja oklopljuje šumarsku frustraciju i polarizaciju, industrija. Svakako treba razlikovati barem dva dijela ove stranice; drvodjelstvo, preradbu drva, te proizvodnju celuloze i papira na jednoj strani, te proizvođače šumskih radnih strojeva, transportnih sredstava, zaštitne i druge opreme, s druge strane. Na njih se vežu i proizvođači energenata i maziva, kemijskih zaštitnih sredstava i dr. Prvo će se grupa svojim lobijem, zastupnicima koji zagovaraju njihove interese, boriti za što jeftinije drvo. Pritom iznose svoje činjenice; radno su intenzivna gospodarska djelatnost s relativno velikim brojem uposlenika, značajni su izvoznici, u mnogim regijama jedina realno ostvariva industrijska grana. Proizvođači pak opreme za šumarstvo moraju računati na male serije (visoke cijene!), mnoge zahtjeve koje ne znaju opojmiti ni šumarski tehnolozi, moraju osigurati zahtjevne materijale, za mali broj jedinica uvijek držati spremne zalihe skupnih pričuvnih dijelova itd. Konačno, frustracijski trokut zatvara vlast, vlada. Oni utvrđujući stanje složenoga državnoga sustava, lakše donose odluke o šumarstvu gdje se pojave odvijaju u mnogogodišnjim ciklusima, nego li npr. za drvnu industriju koja ulazi u stečajne ili sanacijske dvore i po nekoliko puta godišnje.

Na sreću, opisani se problemi odnose na Sjedinjene Američke Države i slično ustrojene zemlje! Ipak, nije li nam nešto od opisanoga poznato? Dodamo li tome vlastitu (ne)sposobnost, posebno praznu menadžersku šumarsku

ledinu, kisele kiše koje stežu ne našom voljom, nebrigu oko trajne osobne izobrazbe, ne stvaranje vlastitih normiranih potkrijepa, potvrdnoga (certifikacijskoga), ovlasnoga (akreditacijskoga) i opunomoćnoga sustava (licenciranja), onda brige i glavobolja rastu do beznađa. Ali, dok se ne dira u temeljnicu, šumu, možemo i moramo i brinuti, ali se ne i sudbonosnički (fatalistički) prepustiti razornoj struji.

Recite nešto o ograničavajućim čimbenici­ma u našim uvjetima?

Ukoliko bismo željeli potkrijepiti koji od ograničavajućih čimbenika u našim uvjetima (Amerikanci neka sami brinu o svojim problemima), onda je dovoljno sjetiti se kako su širene granice nacionalnih parkova ulazeći (ne)smisleno u gospodarske šume koje, osim graničenja, i nisu zavrijedile najvišu razinu zaštite. Ili, domaća industrija s većinom nedovršene pretvorbe, uz časne iznimke, potapa i sebe i djelatnosti u okolini s kojima je povezana. A tako često se ne odmiče od kombinatskoga oblika. Tek smo mi šumari provodili vladinu politiku i »bolesnike« restrukturirali, umjesto da ih prvo osposobimo, ozdravimo za tržište, te ih postupno, ne prevratnički, vodimo prema privatizaciji. No, za to treba strpljenja, mnogo stručne i osobne hrabrosti, a sve će to trebati uraditi, samo uz višu cijenu i mnogi proizvodni i ljudski poremećaj.

Sto možete reći o izradi novog Zakona o šumama i predstavlja li on novi plan razvoja našeg šumarstva?

Da bismo čitatelje podsjetili ili neke obavijestili, evo vremenskoga slijeda oko rada na novom Zakonu o šumama.

4. rujna 1996. direktor »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, g. Anđelko Serdarušić imenovao je Povjerenstvo za izradu novog Zakona o šumama (Đ. Kovačić, predsjednik te članovi P. Vratarić, I. Stipetić, I. Galjer, I. Maršić). U naputku se naglasilo da se radi o novom Zakonu, koji treba ugraditi nove spoznaje i poboljšanja do kojih se došlo primjenom postojećeg Zakona, uvažavajući pozitivne propise Republike Hrvatske.

4 / Časopis Hrvatske šume

Predsjednik je Povjerenstva u njegovo ime 24. travnja 1997. uputio na 5 stranica direktora Poduzeća izvješće o radu, u kojem je izdvojio sedam najbitnijih novih odredbi važećeg Zakona o šumama (ovo novih je vjerojatno lapsus linguae ukoliko postoje u važećem Zakonu!?), te još tri posebno izdvojene točke iz važećega Zakona ili njihovih izmjena i dopuna.

Raščlambom navedenih 10 točaka i vlastitim spoznajama i stavovima. Povjerenstvo je iznijelo niz mišljenja temeljenih na iskustvu. Evo nekih naglasaka; državno je vlasništvo najpogodnije jer su državne šume u nas uvijek bile najbolje očuvane i uređene; poslove iskorištavanja šuma, gradnje cesta, pa i uzgajanje šuma sa zaštitom, možda je uputno izdvojiti u zasebna poduzeća; na temelju bilance mogućih najvećih prihoda i najmanjih rashoda utvrditi ciljeve koji postojeći šumarski fond dovodi u optimum, prilagodava ga prirodnim šumama s najvećom proizvodnjom drvne biomase i mogućih općih koristi šuma. Središnji je dio pothvata suvremena organizacija gospodarenja šumama u Hrvatskoj i veličina teritorijalnih jedinica.

Primajući zadaću da izradi radnu inačicu. Povjerenstvo je

izrazilo čvrsto uvjerenje da se doslovnim preslikavanjem bilo kojeg modela europskog šumarstva ne može uspješno unaprijediti hrvatsko šumarstvo. U preostalom se dijelu izvješća Povjerenstvo pregledno bavi vlasničkim odnosima u šumarstvu; nastanak državnih šuma iz (1) šuma imovnih općina, (2) zemljišnih zajednica, (3) krajiških imovnih općina. Sve su preostale šume privatne odnosno zaštićene. Povjerenstvo se izjasnilo i o mogućoj denacionalizaciji šuma i šumišta, posebno onoj zemljišnih zajednica, kao neutemeljenom i štetnom činu. Nadalje, neriješene imovin-sko-pravne odnose šumskog posjeda u Hrvatskoj treba riješiti slijedom Uredbe o izmjenama i dopunama ZOS-a (NN 14/ 1993). Prijedlog je povjerenstva da novim Zakonom treba privatne šume i posjednike šuma obvezati na racionalnu sječu i biološku reprodukciju.

Vrijedi naglasiti poticaj Povjerenstva za utvrđivanje načina vrednovanja općekorisnih funkcija šuma kao zakonsku osnovu za naplatu naknade od korisnika.

Slijedom niza jasno zamišljenih poticaja Povjerenstvo je završilo izvješće. Evo glavnih naglasaka: gospodarenje/isko­rištavanje šuma treba temeljiti na prirodnoj obnovi šuma i progresivnom potrajnom gospodarenju, što je stručno osmi­šljeno odrednicom o biološkoj reprodukciji šuma; treba osi­gurati novčane izvore za konverziju i rekonstrukciju panjača, makija, šikara i šibljaka, razgraničiti neobrasle šumske i pa-šnjačko-poljoprivredne površine, utvrditi intenzitete, periodi-citet odnosno određeni tehnološki redoslijed i normative ra­dova, cijenu drveta na panju, modernizirati uređivanje šuma uz primjenu numeričkog bonitiranja, više stručno-inže-njerskog iskustva, naročito u doznaci, propisati i stručno organizirati šumarske uprave koje će rukovoditi nacionalnim parkovima.

Sređivanje odnosa šumarstva i mnogih drugih gospodar­skih djelatnosti, treba uključivati u Zakon. Nadalje, u Mini­starstvu bi u banku podataka trebalo unositi promjene u šu-

mskogospodarskom području. Djelotvornija naplata OKFŠ-a, problemi u odnosima s lokaln­om upravom i samoupravom, rješenje imovinsko-pravnih odnosa, izrade šumsko-odšte-tnih cjenika i dr.

Povjerenstvo se 15. svibnja 1997. sastalo u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u proširenom sastavu (uz ranije nabrojene članove Povjeren­stva bili su još A. Serdarušić, F. Prebanić, D. Kauzlarić,T. Starčcvić i S. Sever, a M. Go-lob je bio spriječen).

Uz razmatranje ranije na­vedenoga izvješća, u raspravi su usuglašavani stavovi o bi­tnim pitanjima novog Zakona, u skladu s odlukom Upravnog odbora »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb (15. sjednica od 19. 3. 1997.). Tom je prilikom dogo­voreno da se rad nastavi u skladu s Postupkom donošenja akata Zastupničkog doma (NN 99/95.).

U skladu s raspravom i odlukama, ministar je poljopri­vrede i šumarstva mr. se. Z. Dominiković 4. 6. 1997. donio Rješenje o osnivanju Radne grupe (RG) za izradu Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Svi imenovani prihvatili su ovu dužnost. Abecednim redom to su: J. Crnković, I. Galjer, Đ. Kauzlarić, Đ. Kovačić, I. Maršić, F. Prebanić, T. Rukavina, S. Sever, T. Starčević, I. Stipetić, B. Tomičić, P. Vratarić i tajnik RG, tadanji pravnik u Ministarstvu S. Negro.

Zbog činjenica da ZOŠ (NN 52/90) sadrži više izmjena i dopuna, npr. N N 5/91, N N 9/91, N N 61/91, N N 26/93, N N 76/93) te da postoji potreba za novima, članovi su se RG pismeno očitovali o inačicama: (a) pročišćeni tekst ZOS-a ili (b) novi ZOŠ temeljen na bitno različitim zasadama od važećeg Zakona. (Nastavlja se)

Časopis Hrvatske šume I 5

ŠUMARSTVO NA RUBU VELEGRADA

Šumarija Dugo Selo

Poduzetnici rješavaju problem

Ing. Mirko Scrtić: »Novih 600 m

ceste u Crnjovšćaku otvara

nove odjele«

M i nemamo većeg šumskog kompleksa od 1000 ha, sve šume su usitnjene, ispresijecane i pomiješane s poljopri

I vrednim zemljištem tako da se približavamo onom što se zove urbano šumarstvo. I te kako osjećamo blizinu velikog grada i širenje njegove infrastrukture. Sve brojnije ceste, plinovodi, prosjeke za električne vodove kao i melioracioni kanali presijecaju naše šume. Grad se, kako Zagreb tako i samo Dugo Selo, širi, ovdje se broj stanovnika nakon posljednjeg rata značajno povećao, gradi se na sve strane i mi to negativno osjećamo - oslikava poziciju šumarije Dugo Selo njen upravitelj, ing. Mirko Scrtić.

Šumarija na istočnom ulazu u naš jedini velegrad plaća svojevrsni danak položaju. Istina, taj položaj odnosno blizina potrošača drveta donosi i svoju rentu, no samo šumarstvo trpi. Između te dvije krajnosti šumarija Dugo Selo dobro pliva - j e r se znala prilagoditi duhu (novog) vremena i ustrojiti se i poslovati onako kako su prilike nalagale. Tako j e proteklu poslovnu godinu završila pozitivno, ing. Scrtić računa s oko 700 tisuća kuna dobiti.

Oko 4600 ha dugoselskih šuma u državnom vlasništvu po­dijeljeno je u tri gospodarske jedinice. Najvrjedniji je Crnjovšćak, gospodarska jedinica s nizinskim šumama lužnjaka, jasena i graba na južnom dijelu ceste Bjelovar - Zagreb, s oko 2200 ha. Gospo­darska jedinica »Duboki jarak« (1200 ha) zauzima sjeverni dio šumarije, sesvetski dio, dok pribrežju pripada oko 1200 ha Zelin-skih šuma koje se prostiru prema Varaždinu do Komina. N o važno j e reći da šumarija Dugo Selo vrši i nadzor i nad gospoda­renjem u čak 11.700 ha privatnih šuma. Godišnji etat iznosi 16.000 kubika, drvna zaliha 800 tisuća kubika, godišnji prosječni prirast 27.000 kubika. U osnovne statističke pokazatelje ide i po­datak da u okviru jednostavne i proširene biološke reprodukcije u Dugom Selu vrše njegu na 270 ha te pošumljavanje velikih čisti­na. Naime, prilikom posljednje komasacije šumariji j e pripalo dosta novih čistina koje treba pošumiti pa je prošle godine pošumljeno 30 ha. Šume su ovdje i inače u »zagrljaju« poljopri­vrednih površina, posebno onih u nekadašnjem vlasništvu Ratar­stva iz Božjakovine koje je sada u privatnom zakupu (i konačno uredno obrađeno!). Obavljena je i sanacija površina zahvaćenih sušenjem u Crnjovšćaku,

Sastojina hrasta, jasena i graha u šumariji Dugo Selo

6 / Časopis Hrvatske šume

Prihvatilište za fazanske piliće u lovištu Čmiovšćak U ovoj (sada zapuštenoj) zgradi u Prečecu osnovano je prije 152 godine prvo šumarsko društvo u Hrvatskoj

U rasadniku Brešće proizvodi se i sadni materijal i hortikulturno bilje

Novo vrijeme, nova pravila Recept za uspješno poslovanje u Dugom Selu pronašli su u

posvemašnom angažiranju poduzetnika. Nije to osobita novost niti kod drugih, no u dugoselskoj šumariji, ako se može reći, radeći tako danas misle na sutra. Evo o čemu se radi. Samo 27 zaposlenih, od čega tek sedam sjekača, ni uz najbolje moguće uvjete, a oni su upravo suprotni, ne bi stigli izvršiti plan. Manjak radne snage je očit, do slobodnih radnika još je teže. Stvar je spa­sila pojava poduzetnika kojih je svakim danom sve više. N e samo, kao kod drugih, na uzgoju, već i u iskorištavanju. Kako ni ranije u šumariji Dugo Selo nisu imali vlastite traktore i fazu II (sve je bilo u zajedničkom Transportu i Mehanizaciji), lakše im se bilo odlučiti za kompletno davanje posla u iskorištavanju privatnici­ma.

- Računica je jasna, kaže upravitelj Sertić. Poduzetnici rade sječu i izradu po 6 D M po kubiku, izvlačenje 15-16 DM/kubik. Kad se sve zbroji to je jeftinije od cijene po kojoj rade naši rad­nici. Uostalom, sječa, privlačenje, to je čisti obrtnički posao koji dobro obučeni i pripremljeni poduzetnici mogu uvijek bolje i jeftinije raditi nego mi. Nema brige o tome koliko je traktor star, ima li ulja, kako do dijelova. Mislim da nećemo zapošljavati nove radnike, da će ostati tek par njih za sitne i hitne intervencije. Za našu šumariju ovakav način rada još je isplativiji zbog toga što mi ni ranije nismo imali organiziran prijevoz radnika, nismo imali kombije, sve zbog silne usitnjenosti naših šuma. Rijetki su kod nas odjeli u kojima se siječe više od 500 kubika, zbog toga nam je organizacija rada na takvim radilištima bila skupa. Angažiranjem poduzetnika sve je pojednostavljeno.

Tako i toliko ing. Sertić koji šumariju vodi već dosta dugo, koji je za vrijeme funkcionalne organizacije vodio uzgoj i koji je sigurno relevantna osoba da to kaže. Uostalom, šumarstvo u Dugom Selu ima dugu tradiciju, šumarija je ovdje »od pamti­vijeka, a u Prečecu, na ovom području je konačno i kuća u kojoj se prije 152 godine zbio povijesni događaj - osnovano prvo Hr ­vatsko šumarsko društvo«. I danas je šumariju u gradiću od 8000 stanovnika s najgušćim prometom u Europi na takvoj vrsti ceste (pokazala su to službena mjerenja), lako naći - doduše, po nekim

drugim odrednicama. »Tamo je preko puta MUP-a«, reći će vam svaki domaćin, a ako ne znate gdje je to, onda »tam gde je Radio Martin«. Tako zaposleni u zgradi šumarije mogu biti sigurni, a i sa svog prozora gledati što se događa u popularnoj dugoselskoj radio postaji.

Sušenje, rasadnik lovište... Najveći stručni problem s kojim se susreću ovdašnji šumarije

sušenje u najvrjednijoj gospodarskoj jedinici Crnjovšćaku. Suši se lužnjak i jasen, u ne baš bezazlenim količinama. Tako od 8000 kubika etata koji se siječe u ovoj jedinici na sušce otpada 2500. Sada se radi revizija osnove i bit će izlučeni novi odjeli i odsjeci.

Šumarija Dugo Selo u svom sastavu ima i veliki rasadnik Brešće u Sesvetama, površine 15 ha. Ranije je rasadnik bio u sa­stavu radne jedinice Hortikultura i turizam u okviru Šumskog gospodarstva Zagreb, novu reorganizaciju doživio je za vrijeme funkcionalnog načina gospodarenja a 1991. godine novim ustroj­stvom »Hrvatskih šuma« pripao šumariji Dugo Selo. Prije se u rasadniku za potrebe grada Zagreba proizvodio uglavnom hor-tikulturni sadni materijal. Za njim je potreba i sada dosta velika, no uz ukrasno bilje sada se proizvodi i sadni materijal za potrebe »Hrvatskih šuma«. Godišnje se proizvede do 800 tisuća sadnica hrasta i jasena. U njemu je petero zaposlenih, uglavnom radnica sa »smanjenom radnom sposobnošću«.

Ing. Sertić ne zaboravlja spomenuti, da se ne bi zaboravilo, kako šumarija gospodari i državnim lovištem l/III Crnjovšćak koje je formirano od dijelova dva bivša lovišta. Uz srnu i divlju svinju ovdje se lovi niska divljač. Prošle godine napravljena je volijera - prihvatilište za fazanske piliće koji su nabavljeni u Đurđevcu (2000 komada). Tu je, u Prečecu, i lovačka kuća do­voljno prostrana da se u njoj održavaju i radni sastanci.

Premdaje otvorenost šumarije zadovoljavajuća, šumskih cesta nikad previše. U Dugom Selu i u ovom trenutku grade jednu cestu, točnije navoze šljunak i pripremaju dovršetak gornjeg stroja na 600 m dugoj cesti koja se nastavlja na već postojeću u predjelu »Lupovljanski črct«, uz rijeku Lonju.

Miro Mrkobrad

Časopis Hrvatske šume / 7

SEMINAR

Seminar o uređivanju šuma

Stručno osposobljeni uredivači U organizaciji »Hrvatskih šuma« i

Zavoda za uređivanje Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u

Đurđevcu je od 2. do 6. ožujka ove godine održan seminar o temi »Ure­đivanje šuma - znanstvena postignuća i primjena u praksi«.

Na seminaru, koji je vodio prof. dr. se. Sime Meštrović, istaknuti su znan­stvenici s područja uređivanja šuma tijekom pet dana obradili važne teme iz teorije i prakse uređivanja. Prvog je da­na Sime Meštrović govorio o »Povije­snom razvoju i sadašnjem stanju ure­đivanja šuma u Hrvatskoj«, dr. se. Vladi­mir Kušan o »Primjeni satelitske snimke i GSP metode-teoretskoj razradi«, a ing. Robert Laginja o »Izradi karata pomoću GSP (praktične primjene na terenu)«. U nastavku seminara na rasporedu su bile teme: »Izrada karata uz primjenu aero-snimaka-digitalizacija (dr. se. Renata Pernar), »Digitalna kartografska podloga kao sastavni dio uređajnog elaborata« (dipl, ing. geod. Božidar Krznanć i Željko Sckulić), »Metode uzorkovanja strukturnih elemenata« (prof dr. se. Nikola Lukić), »Korištenje standardnih visinskih krivulja pri izračunu drvne zalihe« (dipl. ing. šuma Ivica Milković i Goran Kovač) te »Obrada podataka-UREL« koju je prezentirao Goran Kovač.

Trećeg dana rada sudionici seminara mogli su raspravljati o pitanjima veza­nim za »Mogućnost izmjere sastojinskih elemanata pomoću snimaka«, rad koji je pripremio Vladimir Kušan, zatim o »Metodama uređivanja regularnih šuma« (prof. dr. se. Juro Cavlović), o »Primjerima iz prakse za regularne šume« koje je izložio mr. sci. Ivan Grginčić, te o »Metodama uređivanja prebornih šuma« (Juro Cavlović), dok je prof. dr. se. Mladen Figurić govorio o »Procjeni vrijednosti šuma - teoretski i praktični problemi, dileme i svjetski trendovi.«

O »Uređajnom zapisniku (normalc, etati i drugo)« izlaganje je pripremio Sime Meštrović, o »Biološkoj repro­dukciji« govorio je prof. dr. se. Slavko Matić, a temu »Praktični problemi pri

Polaznicima seminara certifikate je uručio direktor »Hrvatskih šutna« ing. Anđelko Serdarusić

^mš^ Sa seminara uređivala

sastavku uređajnog zapisnika« obradio je mr. se. Željko Najvirt. U nastavku četvrtog dana radove su još izložili dipl. ing. šum. Mario Božić. (»Računska revi­zija kroz teoriju i praksu«) i Goran Kovač (»Računska obrada za šumsko-gospodarsku osnovu područja«). Po­sljednjeg dana dipl. ing. šum. Mario Do­dan i Krešimir Turk prezentirali su

temu »Zakonska procedura za odo­brenje osnova i programa«.

Po završetku rada sudionici semina­ra, rukovoditelji odjela za uređivanje po upravama kao i uredivači dobili su cer­tifikate o sudjelovanju na seminaru koje im je uručio direktor »Hrvatskih šuma« dipl. ing. šum. Anđelko Serdarusić. (m)

8 / Časopis Hrvatske šume

UPRAVA SUMA KARLOVAC

Tijekom rata pola šumarije nije radilo

u neposrednoj blizini upravne zgrade Uprave šuma Karlovac, nalazi se šumarska zgrada. Krajobraz krasi arboretum.

Tijekom Domovinskog rata, sedam od četrnaest šumarija Uprave šuma Karlovac bilo je potpuno okupirano (šumarije Rakovica, Slunj, Cetingrad, Krnjak, Vojnić, Gvozd i Topusko). Djelomično su bila

pod okupacijom područja šumarija Karlovac, Duga Resa, Pisarovina, dok su na cijelom svom području radile šumarije Draganić, Ozalj, Jastrebarsko i Krašić.

- Tijekom Domovinskog rata Uprava šuma Karlovac imala je mobilizirano najviše svojih zaposlenika u Hrvatskoj vojsci i policiji u odnosu na druge uprave šuma u sastavu Javnog poduzeća »Hrvatske šume« p.o. Zagreb - govori mr. se. Ivica Grginčić, dipl. ing. šum., šef Odjela za uređivanje šuma.

Kako je tijekom rata gotovo dvije trećine površine karlovačke Uprave šuma bilo okupirano, radilo se koliko su prilike dopuštale, sjeklo se godišnje oko 100.000 m'.

Život se vraća Odmah po oslobođenju okupiranih područja, nakon akcije »Oluja« u

kolovozu 1995. g., počinje sanacija oštećenih šumarijskih zgrada te ekipiranje potrebnim kadrom. Tijekom rata zgrade šumarija Topusko i Cetingrad bile su u potpunosti uništene. Sada su obje potpuno obno­vljene i ekipirane.

Poslije »Oluje«, s obnovom porušenog i povratkom ljudi na svoja ognjišta, počinje i u šumarstvu oživljavanje proizvodnje. Počinje se normalno raditi koliko to prilike dopuštaju.

»Tijekom ove godine na području Uprave šuma Karlovac posjeći će se oko 240.000 m^ brutto drvne mase. Želja nam je vratiti se na prijeratni godišnji etat od 300.000 m^ brutto drvne mase«, govori mr. se. Grginčić, dipl. ing. šum.

Ovo nije neostvarivo s obzirom na ekipiranost i potencijale ove uprave šuma sa 513 zaposlenih. No, još uvijek želje su jedno, a realnost nešto drugo. Poteškoće u tom smislu predstavlja nepristupačnost dijela terena, zbog miniranosti (oko 2800 ha), a i pomanjkanja ljudi na terenu. Prije rata Uprava šuma Karlovac imala je zaposleno oko 1100 ljudi.

Izvršen plan za '97. Uprava šuma Karlovac zauzima oko 82.100 ha državnih i 41000 ha

privatnih šuma. Na području ove Uprave šuma prevladavaju šume hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka i bukovih šuma. Od svih vrsta najzastupljenija je bukva koja čini 50 posto etata.

»Tijekom prošle godine svi planirani zadaci u potpunosti su izvršeni. Sječa i izradba izvršeni su u potpunosti, a 30 posto etata posječeno je u sanitarnim sječama, osobito kod hrasta lužnjaka.

Uzgojni radovi izvršeni su sukladno planiranim zadacima, i to u JBR i PBR.

Tijekom prošle godine u JBR izvršeno je: pripremnih radova na obnovi sastojina na 267,50 ha, njega kultura na 808,73 ha, čišćenje sastojina na 294,27 ha, zaštita šuma na 854,88 ha...

U proširenoj biološkoj reprodukciji izvršeno je tijekom 1997. g.: pripremni radovi na obnovi sastojina na 49,63 ha, sanacija sastojina na 21,72 ha, pošumljavanje na 14,78 ha i njega na 137,01 ha.

Uz vlastite radnike na izvršenju šumsko-uzgojnih radova koriste se i treće osobe, to jest ugovorni odnos, prognanici, školska djeca, umirovljenici i si.

Zdravstveno stanje šume dobro Na području Uprave šuma Karlovac zdravstveno stanje šuma je

zadovoljavajuće. Osobiti raritet na području šumarije Duga Resa predstavljaju

sastojine običnog i crnog bora koje su zasađene još u 19. st. za vrijeme francuske vladavine, no nažalost i nedostupne zbog miniranosti terena.

Na području Petrove gore rastu autohtone sastojine pitomog kestena.

Otvorenost šume cestama je dobra, a jedini problem predstavlja područje Žumberačke gore, jer se šume nalaze na nedostupnom terenu.

Uređivanje šuma Uprava šuma Karlovac ima dugogodišnju tradiciju uređivanja šuma.

Povijesni podaci govore da su šume na ovom području Lijepe naše uređivane već krajem 19. stoljeća, a o tome svjedoče i pronađene Osnove gospodarenja iz 1890. g.

»Godišnje bi se trebalo urediti oko 8000 ha državnih i 4000 ha privatnih šuma«, govori Ivica Grginčić.

Zbog manjka financijskih sredstava do sada je uređeno oko 18.500 ha privatnih šuma.

Odjel za uređivanje šuma radi pojačanim intenzitetom, rješavaju se zaostali poslovi koji su nastali zahvaljujući ratu, kada su bila u potpunosti nedostupna okupirana područja.

»Tijekom rata naši uređivači radili su na terenima Uprave šuma Split, osobito na području šumarija Split i Omiš gdje su uredili pet gospodarskih jedinica.

Trenutno nam je najveći zadatak izraditi osnove gospodarenja za područja Uprave šuma Karlovac koje je bilo okupirano. Tijekom 1998. g. karlovački Odjel za uređivanje šuma izradit će: pripremnih radova na 10.767 ha, terenskih radova na 10.767 ha, završnih radova na 11.998 ha i reambulacija međa na 13 km«, govori šef Odjela.

Zbog toga stoje većini osnova gospodarenja istekao rok valjanosti, a nove revizije još nisu napravljene, za pojedine gospodarske jedinice napravit će se godišnji planovi gospodarenja, čiji je rok valjanosti jedna godina.

Tijekom prošle godine izrađeno je u ovom Odjelu pet redovnih revizija i osam godišnjih planova gospodarenja.

Probleme u radu urcdivačima predstavlja i nesrcdenost katastra. Tijekom Domovinskog rata na području šumarija Rakovica, Slunj i Cetingrad katastarski podaci su u potpunosti izgorjeli pa sada podatke o katastru toga područja jedini imaju karlovački uređivači.

»Karlovački uređivači u svom radu koriste se uglavnom računalima, te programima HSFOND, HSUREL i si. U Odjelu za uređivanje šuma radi 18 zaposlenih, što je dovoljno jamstvo daljnje uspješnosti u izvršavanju radnih zadataka« završio je mr. se. Ivica Grginčić, dipl. ing. šum.

Vesna Pleše

Časopis Hrvatske šume / 9

UPRAVA SUMA OSIJEK

Drvo ponovno »teče« Dravom i Dunavom

V

Cim to bude vodostaj Dunava omogućio, krenut će poslije sedam godina našim rijekama - Dravom i Dunavom, transporti topolovih trupaca i celuloze u »Belišće« d.d.

A'ij Duu'i nedaleko od sela Nard pripremljeno je na pomoćnom stovarištu i'ik od 700 kuhnih metara trupaca za utovar u te^flenke i transport u Belišće

Poslije sedam godina našim najsjevernijim rijekama Dravom i Duna­vom ponovno kreće promet teglenica natovarenih drvnim materija­lom iz naših šuma. Naime, zbog u ratu okupiranih dijelova Poduna­

vlja i ratnih aktivnosti na lijevoj obali Drave, svih ratnih godina niti Dra­vom se nije mogao odvijati nikakav promet tim najjeftinijim plovnim putovima. Rijekom Dravom u dužini od pedesetak kilometara, od njenog ušća u Aljmašu pa sve do Donjeg Miholjca, godišnje se za potrebe Belišća d.d. prije rata prevozilo između 30.000 i 50.000 kubičnih metara trupaca i celuloze.

U vrijeme rata brodovlje Riječnog transporta »Belišće« d.d. bilo je sklonjeno daleko od Belišća, na Dravi kod Sestilovca i tek krajem 1996. su brodovi stigli u svoju matičnu luku. Posada tih brodova sve to vrijeme nije sjedila, već je kompletno obnovila brod s dizalicom i tri teglenice.

- Provedbom mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja sredinom ljeta 1997. godine, otpočelo je i značajnije planiranje poslova Riječnog transporta, čija je flota sa šestcročlanom posadom u svoju matičnu luku stigla nakon pet ratnih godina, krajem listopada 1996. Ista ta posada flotu je spasila od potapanja i uništavanja ujesen 1991. godine, kada su počele padati i prve granate na Belišće - govori nam rukovoditelj Riječnog tran­sporta »Belišće« d.d. Ivica Barović.

Otvaranjem novih poslova na području reintegriranog hrvatskog Po­dunavlja značajan je korak za Riječni transport kao i za samo »Belišće« d.d., čime će napokon nakon dugih i nepovoljnih ratnih godina početi oživljavanje i normalizacija rada. Već ovih dana iz Šumarije Valpovo sa stovarišta na Dravi kod Narda stiže prvih 700 metara kubičnih topolovih trupaca i celuloze, a toga će biti uskoro i više - govori nam upravitelj Šumarije Valpovo, ing. Stjepan Vidaković.

Početkom travnja trebalo bi otpočeti utovar u Baranji, na Dunavu. Sječa topole traje već tri tjedna - kaže upravitelj Šumarije Tikvcš, itig. Zlatan Mihaljević. Sve ovisi o vodostaju Dunava, jer trupci su već na pomoćnom stovarištu i za tu namjenu izgrađenom riječnom pristaništu na 1405 kilometara rijeke. Iz Šumarije Tikveš očekuje se ukupno oko

5 lijeve obale Drave danas više ne prijete ubojiti snajperski hici zločinaca srpskih odmetnika, ali još uvijek nije moguće pristati i kretati se cijelom

dužinom od pedesetak kilometara jer je obala još minirana

U Baranji sječa topole već traje tri tjedna tako da će tijekom travnja :a Belišće biti otpremljeno više od 10,000 kuhnih metara celuloze i trupaca

5000 m-̂ topolovih trupaca i celuloze. Daljnjih oko 5.000 m' topolovih drvnih sortimenata bit će pripremljeno i u Šumariji Batina. Kako nam je rekao njen upravitelj, ing. Zeljko Prevoznik, oni završavaju pristupnu ram­pu na 1420 kilometru rijeke Dunav. Tako će ukupno ovog proljeća u Belišće riječnim putom stići iz Baranje više od 10.000 metara kubnih to­polovih trupaca i celuloze za najvećeg potrošača tih sortimenata.

Ovih dana otpočet će i nastavak započete gradnje riječnog pristaništa na rijeci Dravi uz Belišće. To će biti prvo riječno pristanište takve vrste u Hrvatskoj. Ujedno će se uz samo pristanište sagraditi i kompletna riječna luka sa svim potrebnim pratećim objektima za remont riječnih brodova, jer su se do rata oni servisirali u Vojvodini.

Transport riječnim putovima - Dravom i Dunavom, zasad je siguran, unatoč tome što je lijeva strana Drave još nerazminirana, što donekle usporava plovidbu. Također se ne mogu koristiti dosadašnja utovarna mjesta i stovarišta, jer proces razminiranja teče sporo, zbog prednosti koju imaju obiteljske ktiće i povratak ljudi u Podunavlje. Lijeva strana Drave je kompletno minirana od ušća do granice kod Donjeg Miholjca širokim pojasom od nekoliko stotina metara i pitanje je kada će to područje, koje je vrlo dobro obraslo šumom, biti radno dostupno i za naše djelatnike.

Tekst i snimci: A. Z. Lončarić

10 / časopis Hrvatsk e sume

NA DRAVI I DUNAVU

Pošumljen »Arkanov poligon« I ovog proljeća nastavljaju se radovi na saniranju u ratu devastiranih šumskih površina, a jedna od tih je i na samoj obali Dunava u G. J. Erdutske podunavske sume

Ovdje na površini većoj od dvadeset hektara 199i. godine bila je topolova šumica stara sedam godina, koju su Arkanovi četnici posjekli i napravili poligon

za uvježbavanje i gađanje zločinačkih četničkih hordi

Sadnice se dovoze iz osječkog rasadnika i u vrlo kratkom roku se moraju usaditi u netom izbušene rupe

Zahvaljujući dobroj pripremi posla, na terenu smo zatekli raspoloženog upravitelja Šumarije Osijek, ing. Stanka Antunovića i ing. Ivana Makira, koji

su istakli da bez zajedničke suradnje šumarija Osijeka, Đakova, Valpova i Tikveša, ovako velik posao u kratkom vremenu ne bi bilo moguće obaviti

Vodostaj Dunava ovog proljeća je dosta nizak, pa postoji stanovit rizik za netom posađene sadnice koje vire

iznad zemlje pet do šest metara

U vrlo kratkom roku istovremeno su bušene duboke rupe i do tri metra, te obavljena sadnja trogodišnjih sadnica topola

ovog proljeća nastavljaju se u Podunavlju sanacije u Domo­vinskom ratu devastiranih

šumskih površina. Šumarija Osijek tek je prošle godi-ne u srpnju integracijom šuma i šumskog ze­mljišta ponovno nakon šest godina došla u posjed cjelokupnih svojih površina od nešto više od 8700 ha, od čega je preko 5000 ha bilo okupirano i devastirano. Prilikom preuzimanja šuma i šumskog zemljišta, 1. srpnja prošle godine utvrđeno je da je više od 1000 ha uništeno, ali će se točno moči sagledati cjelokupne štete tek kod revizije gospodarskih osnova.

Za sada se zna daje 350 hektara hrasta lužnjaka u šumskom pre­djelu Gunja kompletno posječeno, a starost te sastojine bila je od 30-100 godina, dok su preostale posječene površine sastojine topola i vrba.

Prošle jeseni otpočela je sanacija, a ovog proljeća su nastavljeni radovi na pošumljavanju. Tako je već završena sanacija u gospodarskoj jedinici Erdutske podunavske šume, u šumskom predjelu Poloj i Erdutska ada, uz obalu samog Dunava kod Erdutskog mosta, na krajnjem istoku Hrvatske, gdje i započinje država Hrvatska. U vrijeme Domovinskog rata zločinci poznatog Arkana ovdje su posjekli plantažu topola staru sedam godina i sagradili poligon i strelište za uvježbavanje svojih četničkih formacija.

- Zahvaljujući veoma povoljnim vremenskim uvjetima ovog proljeća, mi smo već do početka ožujka uspjeli završiti pošumljavanje na cjelokup­noj površini sa sadnicama euroameričkih topola - rekao nam je ing. Stanko Antunović, upravitelj Šumarije Osijek, kojeg smo zatekli na terenu, za­dnjeg dana radova. I mi smo u dolasku na ovo radilište morali proći pored našeg najistočnijeg carinskog prijelaza Erdut, ali nam nisu bile potrebne putovnice. Upravitelj Šumarije Osijek rekao nam je i da su završeni rado­vi na pošumljavanju 30 hektara sadnicama hrasta lužnjaka u G. J. Osječke nizinske šume, u šumskom predjelu Gunja, južno od grada Osijeka, ne­daleko od poznatih četničkih uporišta u mjestima Tcnja i Silaš.

Na ovogodišnjim radovima na pošumljavanju saniranih površina radi­lo je oko pedesetak djelatnika. Zbog vrlo povoljnih vremenskih uvjeta bilo je potrebno zaposliti i djelatnike drugih šumarija - Đakova, Valpova, i Šumarije Tikveš a sadni materijal osiguran je iz vlastitog rasadnika u Višnjevcu.

Tekst i snimci: - A. Z. Lončarić

Časopis Hrvatske šume I 11

ŠUMARSTVO NA KRŠU

OTOK KRK

U šumi »raste« turizam N a hrvatskome najvećem (410 km-) i

najzclenijcm otoku ipak nema šuma kakvima ih poimaju u kontinentalnom

dijelu, šuma od kojih se živi. Oko 140 ha borovih kultura na Prnibi, špici poluotoka što zatvara zaljev u Punatu te nešto crnog bora na Obzovi tek su ukras i dio ukupne turističke po­nude otoka Krka, jednako kao i urbano šumar­stvo i parkovi po turističkim mjestima Zlatnog otoka koje su svojevremeno podigli i održavali šumari. Jedan takav park je i u samom središtu grada Krka, najvećeg mjesta na otoku u kojem oko 3500 žitelja užurbano živi, radi i gradi pripremajući se za ono glavno - turističku sezo­nu. Živost u gradu kasnih zimskih dana u koju se uklapa i gradnja novog i velikog poslovnog trgovačkog centra ti samom središtu, sasvim je u suprotnosti s često plasiranom tezom o uspava­nim otocima. Dakako, ovakvoj je situaciji uve­liko pridonio Krčki most i zračna luka preko kojih je ovaj sjeverni i bliski otok postao još bliži.

Kako je ovdje turizam opća odrednica i sve je u njegovoj službi, tako je i šumariju Krk lako locirati - u susjedstvu je autokampa Ježcvac koji može primiti oko 2500 gostiju. Poveća zgrada više je nego dostatna za 12 zaposlenih u šuma­riji. U dvorištu jc i sada gotovo prazna mehanička radionica, a u neposrednoj blizini još jedan prazan prostor, nekadašnji rasadnik Lunta, u kome prerasli borovi svjedoče kako su nekad krčki šumari proizvodili sadnice ali i ukrasno bilje od čega su, u vrijeme kada su se sami finan­cirali, živjeli. Sve raslinje u turističkim mjestima otoka proizvedeno je ovdje. Kao stoje, uostalom šumarstvo u funkciji turizma i zaštite, i kao što njegove općekorisne fijnkcije mnogo više znače ekonomskih (profitabilnih) domašaja. Ovdje nema etata, ovdje se gotovo ne siječe (u čišćenju je planirana sječa 650 kubika!).

- Ne tako davno, 1990. godine, u šumariji je bilo 30-ak zaposlenih, bavili smo se svim i svačim kako bismo živjeli, imali kamion, rovo-kopač. Ovu šumarijsku zgradu napravili smo posve sami. S ovim brojem radnika rasadnik više ne možemo držati, uostalom, u blizini su rasad­nici u Crikvenici i na Pagu. Orijentirani smo na naše osnovne poslove jednostavne i proširene reprodukcije iz plana gospodarenja, pa smo tako prošle godine izvršili njegu i čišćenje u autohto­nim sastojinama panjača i šikara mcdunca i bjelograbića na 182 ha, doznaku na 650 kubika, izvršili pripremu tla za pošumljavanje na pet hektara, pošumljavanje neobraslih šumskih površina na 2,5 ha, objašnjava upravitelj šuma­rije Krk ing. Antun Dijanić.

Nema etata, nema sječe... Kao samostalna organizacijska jedinica

šumarija Krk djeluje od 1952. godine, kada je bila u sastavu Šumskog gospodarstva Viševica. Godine 1960. ulazi u Šumsko gospodarstvo Senj, a najnovijom reorganizacijom 1990. godi­ne djeluje u okviru jedinstvenog poduzeća »Hr­

vatske šume«, Uprave šuma Senj. Za razliku od nekih krških šumarija, na Krku su sve šume u državnom vlasništvu uređene. Šumarija danas gospodari s oko 15.400 ha šuma i šumskog zemljišta podijeljenog u tri gospodarske jedinice: Glavotok s blizu 1500 ha, Kras-Gabonjin s oko 4100 ha te najvećom i najvažnijom jedinicom, Obzova, s preko 9700 ha.

Prema namjeni šume ovog krškog područja podijeljene su na gospodarske šume, zaštitne, šume s posebnom namjenom, zatim na površine namijenjene pošumljavanju, površine za ispašu te na neplodne površine, goleti, stijene, klisure i kamenjare. Čak i kad kažemo gospodarske šume, a njih je blizu 4000 ha, ne treba se zavara­vati - radi se mahom šikarama i panjačama. Da­leko najveći dio, blizu 9000 ha, otpada, opet, na površine za ispašu, pa samo te dvije brojke iz

Ing. Antun Dijanić

Upravitelj šumarije Antun Dijanić i revirnik Cedoinir Dunato ispred zgrade šumarije Krk

osobne karte šumarije dostatno govore o specifičnosti krčkog ali i krškog šumarstva.

A kad je o posebnostima riječ, njih na Krku zaista ne nedostaje i može se govoriti o aktivno­stima vezanim za (a) privatne šume, (b) požare i protupožarne aktivnosti i (c) pašaranjc.

Stoljetna tradicija pašarenja Uz državne, u nadleštvu i pod nadzorom

šumarije Krk je i oko 10.500 ha šuma u privat­nom vlasništvu, što je skoro tri puta više nego državnih gospodarskih šuma. Osim što nisu uređene i nemaju programe gospodarenja, u nji­ma nisu riješeni ni imovinsko-pravni odnosi, ne znaju se granice i povrh svega su usitnjene. U njima su šumoposjednici stoljećima radili, teško bi bilo reći gospodarili, na isti način - osigurati što više ogrjeva i površina za iiapasanje, što je dovelo do stvaranja panjača. Šumarija vrši nad­zor nad tim šumama tako što izdaje dozvole za

sječu, vrši kontrolu, izdaje popratnice itd. Prošle godine zaprimljeno je, na primjer, 227 zahtjeva za sječu te izdano toliko dozvola, a napravljene su čak 22 prijave za štetu.

- Edukacijom stanovništva, preventivnim radcim ali i kaznama, kaže upravitelj Dijanić, stanje u privatnim šumama se iz godine u go­dinu ipak popravlja.

Šumari na Krku mogu se pohvaliti da požari ovdje nisu bili problem i da godinama nije bilo šteta od požara! Protupožarno motrenje na Krku se vrši već 20 godina i motriteljska služba jedna je od najstarijih na jadranskim otocima. Na dvije promatračnice, Sv. Jurju (321 m nadmorske visine) i Malom Treskavcu (350 m) ljeti se danonoćno dežura, a posebno je dobra suradnja s lokalnom samoupravom.

- Nekad smo opažanje vršili i s čamcem koji je obilazio nepristupačna mjesta i plaže na

12 / Časopis Hrvatske šume

Kultura crnog bora na Trakavici Sadnicama crnog hora pošumljeno poduuji motalo ic zboi^ zašute ograditi

Pošiuidjene površine u gospodarskoj jedinici Obzova Raslinje i parkove u svim uijestima otoka Krka uzgojili i podigli šuman sndištt Kika

-'»**r̂ , - j ; ^ * .

Crkva Sv. Donata s kraja 7. stoljeća (na cesti od Krka prema Punatu) svjedoči 0 ranom dolasku Hrvata na more.

Novoizgrađena protupožarna prosjeka-šumska cesta u Bašćanskoj udolini.

kojima su gosti znali roštiljati što j e moglo biti potencijalni izvor požara, govori revirnik krčke šumarije Cedomir Donato.

Izradom prvih gospodarskih osnova, početkom devedesetih, na Krku je počela izgra­dnja i protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta. Mislim da smo malo kasno kre­nuh i da smo u tom dijelu bih pomalo zaposta­vljeni, kaže Donato. N o tokom proteklih sedam godina na otoku je napravljeno 29 km takvih protupožarnih prosjeka, prosječno 4 km godišnje, čime su u šumariji zadovoljni. Ove godine u planu je gradnja novih pet kilometara. Kao dokaz dobre suradnje s lokalnim stanovništvom u šumariji ističu primjer izgra­dnje prosjeke - ceste Žanac - Kričevo dužine pet kilometara, koju su zajedno financirali šumarija i Općina Baška. Osim s lokalnom sa­moupravom, šumari na Krku vole reći da dobro

rade i s Hrvatskom vojskom. Tako su uoči turističke sezone prošle godine pripadnici H V iz Delnica sudjelovali u čišćenju borovih kultura u uvali Klimno i Šilo.

Posebnost Krka čini i pašarenje koje ovdje ima stoljetnu tradiciju, kako u krčkim »drmu-nima« - šumama, tako i na šumskom zemljištu, »komundama«. Dugi niz godina žitelji su na poseban način vršili sječu, između ostalog i zbog ispaše u šumi. Šumarija već 40-ak godina kontinuirano daje u zakup šume i šumsko zemljište za pašarenje, čime se žiteljima omogućava dodatni izvor prihoda (na otoku, prema nekim procjenama, ima oko 35.000 ovaca). Kontrolom nad takvom ispašom sprječava se ujedno divlje pašarenje. Donato ističe da osim manjih izuzetaka nikad nije bilo većih problema s pašarenjem, zahvaljujući i dugoj tradiciji i dobroj suradnji sa žiteljima

otoka. A nije zanemariv ni prihod koji šumarija ostvari od pašarenja. Ove godine to će biti oko 120 tisuća kuna od kojih se opet dio vraća kroz radove (izgradnja ograda, pojilišta 1 ostalog) u sredine u kojima je uplaćen.

Nekad je na ovim, posebno strmijim površinama bilo dosta vinograda i čuvene vrbničke žlahtine, podsjeća upravitelj Dijanić dok obilazimo dio gospodarske jedinice Obzovc. Onda j e pomalo nestalo vinograda (i obrađenih poljoprivrednih površina), a u velikim se industrijskim pogonima i dalje proizvodila velika količina sada već ne baš čuvene žlahtine. Stanje se u posljednje vrijeme popravlja, veli Dijanić, jer privatni proizvođači kojih j e sve više drže do kvalitete. Doduše, i do cijene.

Miroslav Mrkobrad

Časopis Hrvatske šume / 13

ŠUMARIJA VELIKA

U središtu turizma Pozeštine N a oko 7600 ha, na području gospodarskih jedinica »Južni

Papuk« i »Poljaničke šume«, prostire se šumarija VeHka. U istoimenom mjestu pod Papukom, sjedištu turizma

Požcštinc i Slavonije, poznatom po atraktivnim toplicama, ljeti sve oživi od kupača. Tijekom godine planinari i ljubitelji prirode uživaju u ovom jedinstvenom krajoliku. Zgrada šumarije, građena od potočnog kamena, uvučena i skrivena medu crnogorična stabla, nalazi se ispred bistrog gorskog potoka Dubočanke, u bhzini crkve Svetog Augustina i raskrižja promet­nica za Jankovac i šumski predjel Duboka, gdje su nastavno-šumski objekti Šumarskog fakulteta iz Zagreba.

Gospodarska jedinica »Južni Papuk« zauzima veći dio šuma-rijskc površine (oko 6000 ha), a na oko 1650 ha prostiru se »Poljaničke šume«. Drvna zaliha je 1.048.387 m^, a u strukturi drvne mase bukva sudjeluje sa 48%, kitnjak sa 36%, dok su u manjem dijelu druge vrste listača i četinjača. Glavnina etata ove šumarije j e u 1998. godini u prethodnom prihodu (prorede), koji j e ove godine zastupljen sa 88%, Oko 3000 ha šumskih površina, gotovo polovica šumarije, su mlade sastojine u prvom i drugom dobnom razredu.

U okviru jednostavne biološke reprodukcije desetogodišnje zadu­ženje šumskouzgojnih radova je 2534 ha, a najviše posla ima na čišćenju guštika (1107 ha). Na proširenoj biološkoj reprodukciji velički šumari planirali su načiniti 712 ha uzgojnih radova. Šumarija j e znatno usmjerena na uzgojne radove, a osobito na konverzije. Prošle godine bilo je planirano oko 3000 radničkih dana, a utrošeno je 2600 na radovima jednostavne biološke reprodukcije.

r̂ /«g. Ivica Đurčević, upravitelj šumarije

Velika Snimio:

I. Tomić

Mala radilišta Desetogodišnji etat (sječiva drvna masa) je 191.143 m' , od

čega na glavni prihod otpada 89.448 m^, na prethodni 101.695 m' . Prosječna godišnja sječiva drvna masa je 18.000 m^, no ona se postupno smanjuje. Prema riječima upravitelja šumarije, ing. Ivi­ce Đurčevića, riječ je o niskim intenzitetima doznaka, odnosno niskim etatima po hektaru, što se odražava na organizaciji sječe, izrade i izvlačenja drvne mase. Naime, šumska radilišta su mala, a najveće sječine imaju tek 1700 m-̂ , što iziskuje povećan napor u organizaciji proizvodnje. Unatoč tome planski zadaci se uspješno i završavaju.

Štete od snijega Prošle godine, napominje velički upravitelj, unutar matične

Uprave šuma realizirano je na sječi 6600 m^, a izvan još oko 11.000 m ' drvne mase. Potonja drvna masa izvan Uprave planira se izvršiti u približnom iznosu i ove godine. U izravnoj proizvo-

Zgrada veličke šumarije, smještena u prirodnom okružju Snimio: I. Tomić

dnji zaposleno je 10 sjekača, 6 traktorista i 13 šumskouzgojnih radnika. O d 5 traktora nekoliko ih j e dotrajalo i s kvarovima, što povećava troškove njihovog održavanja. Usluge kirijaša ova šumarija koristi neznatno, a usmjerava ih na samoizradu. Prošle godine kirijaši su izradili oko 1200 m'' drvne mase. Samoizrada se odnosi na mlade sastojine, pretežito drugog dobnog razreda, u kojima se breza, topola i druge vrste, koje nisu ni za ogrjev, a nekonkurentne su na tržištu. Tereni veličke šumarije su strmi i spadaju u petu kategoriju, a srednja udaljenost privlačenja drvnih sortimenata je oko tisuću metara.

Snježni .nanosi početkom prve dekade siječnja prouzročili su na području ove šumarije štete, koje su među većima u Požeštini. Oštećeno je oko 2000 m ' bruto drvne mase, a najviše snjegoloma i snjegoizvala bilo j e u šumskozaštitnim pojasevima uz prometni­ce i šumama za rekreaciju. Stradali su najviše obični i crni bor, a manje obična smreka, grab i neke druge listače.

I. T o m i ć

14 / Časopis Hrvatske šume

UZGOJ SUME: DELNICE

Radovi u zamahu O vogodišnje izuzetno povoljno vrijeme tijekom zime u

Gorskom kotaru omogućilo je goranskim šumarima da započnu radove na uzgoju nešto ranije nego što je

uobičajeno za ovo doba godine. Na području delničkc šumarije započelo se krajem siječnja

sa radovima na uzgoju u g j . Brod na Kupi. Radovi na njezi, od­nosno uklanjanju drvenastih izbojakajoš su u tijeku, u što smo se i sami uvjerili kada smo posjetili terene šumskog predjela Počivalnik, Odsjek 57 C. U društvu stručnih osoba, pomoćnika revirnika Antona Baucra i Gorana Zaborca, obišli smo skupinu radnika na uzgoju koji su marljivo radili čisteći teren od korova i raznolikog raslinja kojom su zarasla stabalca smreke starosti 10 do 15 godina. Radnici rade u paru po dvoje, dok jedan siječe grane i korov, drugi ih odbacuje.

»Od svih poslova na uzgoju, njega je najteža, norma visoka i teško ostvariva. Uvjeti rada su izuzetno teški, jutra su hladna, puna mraza, teren strm i klizav. Treba puno pozornosti da ne dođe do padova i do ozljeda«, govore uglas.

O tome kako su i koliko zadovoljni svojim poslom ne govore mnogo, ali se .svi slažu u tome da bi plaće za ove teške fizičke poslove trebale biti, ako ne veće, a ono barem na vrijeme.

Kao što smo već rekli, šumski predjel Počivalnik jedan je od 147 odsjeka g j . Brod na Kupi. Gospodarska jedinica Brod na Kupi nalazi se u središnjem dijelu Gorskog kotara, uz desnu oba­lu rijeke Kupe koja je ujedno i granica prema susjednoj Sloveniji. Zauzima površinu od mjesta Marija Trošt i Brod na Kupi na ju ­goistoku pa sve do mjesta Hrvatsko na sjeverozapadu. Površina gospodarske jedinice je 3795 ha i razdijeljena je u 79 odjela. Kraj je to mješovitih sastojina crnogorice i bjelogorice te izuzetno bogat mnogobrojnim vodotocima, i to uglavnom ispod 500 m

Predah - radnici delničkc šumarije

Počivalnik - uklanjanje izbojaka

nadmorske visine. Većina izvora i potoka utječe u rijeke Kupicu i Kupu.

Tijekom 1998. g. šumarija Delnice u uzgojnim radovima obavit će, kroz jednostavnu biološku reprodukciju: pošumljavanje na 8,10 ha sa 24.300 sadnica, popunjavanje na 2,5 ha sa 3000 biljaka, pripremu terena za sadnju na 9,8 ha, žetvu korova na 39,62 ha i njegu pomladka na 8,0 ha.

Kroz proširenu biološku reprodukciju izvršit će se odstranji­vanje drvenastih izbojaka na 14,5 ha, popunjavanje na 0,2 ha, žetva korova na 31,35 ha...

V. Pleše

UZGOJ SUME - PAG

»Moja prva sadnica« O djel za ekologiju Upave šuma Senj u ožujku je na Pagu

prvi put organizirao vrijednu akciju »Moja prva sadnica«. Malim prvašićima iz dviju otočnih škola, Jurja Dalmatinca

u Pagu i Antuna Gustava Matoša u Novalji, podijeljeno je 125 sadnica pinjola s namjerom da ih učenici posade na mjestu gdje im je to najprikladnije i brinu se o njihovom daljnjem rastu.

- Radi što boljeg upoznavanja najmlađih sa zaštitom okoliša i važnošću očuvanja zelenila, neobično je važno educirati ih o tome od malih nogu. Akciju na području Uprave šuma Senj provodimo već nekoliko godina, a evo, ove godine, to prvi put činimo na otoku Pagu, koji naprosto vapi za zelenilom. Prvašićima želimo ovime ukazati na to da je naš život na Zemlji ugrožen, da ima premalo šuma, općenito zelenila. Male učenike nastojimo upozoriti na svu važnost njihove brige o toj sadnici. Ako đak shvati da je to živo stvorenje sudbina kojega ovisi i o njegovoj brizi, onda smo na dobrom putu da on, sutra kao

Dr. Viče Ivančević s prvašićima

odrastao čovjek, ima pozitivan odnos prema zelenilu - rekao nam je tim povodom dr. Vicc Ivančević, voditelj spomenutog odjela.

Akcija traje već osam godina. Do sada su dobri rezultati po­stignuti, primjerice, na području Senja, Novog Vinodolskog, Crikvenice i Krka. Osim na Pagu, ove su godine već bili i na Rabu, a ukupno je podijeljeno oko osam stotina sadnica. Dakako, na svim se mjestima ne dijele sadnice iste vrsti, već se vodi računa o ekološkim obilježjima područja i biološkim svojstvima pojedinih vrsta. Uz sadnicu pinjola mali su Pažani

Časopis Hrvatske šume 115

dobili i njegov »životopis«, iz kojega mogu doznati da je pinjol (pinj, pinija, lat. PINUS PINEA L.) prirodno rasprostranjen u cijelom Sredozemlju, da u Hrvatskoj prirodno raste jedino na otoku Mljetu, ali da ga uspješno uzgajaju i na cijelom užem priobalnom području i otocima. Naraste do 25 metara u visinu i 1,5 metara u debljinu.

»Sada sam malen i osjetljiv, pa jedino uz Tvoju pomoć mogu odrasti i postati pravo stablo. Molim Te razmisli gdje ćeš me za­saditi, jer od toga ovisi moj daljnji život. U svom vrtu iskopaj duboku jamu na zaštićenom mjestu, a zatim me pažljivo posadi uz dodatak stajskog gnojiva i razrahljcne zemlje. Kada malo odra­stem, učvrsti me za kolac, uz često rahljenje i zalijevanje, pogla­vito za dugotrajne suše...«, pored ostaloga, »zbori« pinjol svom novom mladom skrbniku.

- Podijelili smo dvogodišnje sadnice u kontejneru. Velika j e mogućnost prijema, s obzirom da se radi o supstratu. Pinjol se inače gotovo udomaćio na ovom našem području, i svako to sta­blo je dugovječno i dosta brzo raste. Ako se svaki učenik, zajedno

Učenici OŠ A. G. Matoša sa sadnicama pinjola

s roditeljima i učiteljem, bude skrbio o zasađenoj sadnici, računamo na lijep uspjeh, uza sve to što će se pokoja sadnica i osušiti. Najvažnije j e da u najmlađih razvijemo saznanje da j e biljka živi stvor koji treba pomoć, te osjećaj odgovornosti prema njoj, jer se bez čovjekove brige ne može održati - rekao nam je dr. Viče Ivančević.

I. Palčić

OBNOVA SUME - ŠIBENIK

Obnova po FAO programu Prateći aktivnosti realizacije FAO programa, obnove primor­

skih šuma potpomognute kreditom Svjetske banke, posjetili smo Šumariju Šibenik u Upravi šuma Split. Za ovu šuma­

riju se može reći da je od primorskih šumarija, pored dubrovačke, najviše stradala u Domovinskom ratu. Osim blizine dvaju nacionalnih parkova, »Krke« i »Kornati«, glavnu bi zanimlji­vost šumarije mogao predstavljati njen upravitelj, g. Branko Kekclić, dipl. ing. šumarstva, koji je diplomirao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a kao Slavonac, već 20 godina radi kao šumarski stručnjak usred krševite Dalmacije.

Kao što smo do sada izvješćivali, ovaj Program obnove ostva­ruje se u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva koje predstavlja gđica, mr. Jela Bilandžija, i Svjetskom bankom koju predstavlja g. Francois Wencelius.

Šumarska znanost i praksa se u Hrvatskoj nije susretala u većoj mjeri s problemima obnove šuma nakon (ratnih) požara, tako da je za nove situacije trebalo na temelju studijskog znanja iznaći kvalitetna riješenja.

Šumarija Šibenik, koja gospodari s oko 30.000 ha površine, u prošloj godini j e realizirala ukupno 285 ha njege, 20 ha čišćenja i 88 ha pošumljavanja. Pošumljavalo se uglavnom s alepskim (Pi­nus halapensis) i crnim borom (Pinus nigra) te na određenim lokalitetima s primorskim borom (Pinus pinaster) i himalajskim cedrom (Cedrus deodara). Čišćenje sastojina je izvođeno prema planu i programu uz prometnice za koje j e utvrđena velika fluk­tuacija ljudi kako bi se smanjila opasnost od izbijanja požara. Ipak, najveći problem su predstavljale površine prekrivene boro­vim podmlatkom, pretežno alepskog bora, koji se inače uspješno pojavljuje na požarištima, kao što je to bio slučaj na ovom pri­mjeru. Ovih 285 ha njege j e izvršeno na požarištima iz 1992. koji su se nalazili na samoj crti bojišnice i to 90 ha na brdu Sv. Kate i 195 ha na Žur inu i Culišića brdu. Njega j e izvođena strojno, ali na dva načina, prosijecanjem pruga na površinama na kojima se nalazilo preko 200.000 jedinki po ha, prateći izohipse, a na određenim površinama je izvođena mreža (»šahovska polja«) takvih pruga do metar širine. U ovoj novonastaloj situaciji u kojoj su se našli šumarski stručnjaci s pitanjem kako provesti njegu na takvoj površini, g. Kekelić se ponio inženjerski preuzimajući od­govornost tako daje na većem dijelu površina izvodio nasumičnu proredu ostavljajući oko 3 000 kom/ha. Polazeći od pretpostavke da j e genetska varijabilnost jedinki zanemariva, dajući im više

Branko Kekelić

Brdo Sv. Kata

prostora u pedosferi, rezultiralo je očitom razlikom u kvaliteti po-dmlatka u odnosu na površine gdje se primjenjivala tehnika izvo­đenja »pruga«. Tako se već nakon jedne vegetacijske periode uočila znatna razlika. Ovaj jednostavan i stručan pristup problemu ima svoju potvrdu na terenu, gdje jedinke s takvim tretmanom ima­ju veći visinski prirast i zdravije i bujnije izbojke. Pri uvidu na terenu, između ostalog, uočeno j e da pođmladak alepskog bora, ukoliko nije odsječen dovoljno nisko, lako nastavi rast s postra-nim pupovima te se kod budućih radova na tu pojavu valja obratiti posebna pozornost.

Zaključak našeg posjeta Šumariji Šibenik bio bi da se šumarska struka u Dalmaciji do­kazuje zahvaljujući prostoru kojeg su joj omogućile »Hrvatske šume« i predanost njenih djelatnika, a re­alizacija programa teče po planu.

I. Šimić

16 / Časopis Hrvatske šume

RASADNICI - PODBADANU

Rani radovi U kontejnerima rasadnika Podbadanj u crikveničkoj

šumariji prvih proljetnih dana se zeleni - nikle su sadnice iz sjemena posađenog početkom ožujka. Zimski

radovi u okrilju blage mediteranske klime dali su prve rezulta­te. Radovi u ovom rasadniku, kaže upraviteljica rasadnika ing. Snjcžana Vrkić, zapravo nikad ne prestaju. Nema praznog hoda i šestoro zaposlenih, od čega troje stalno a troje po ugovoru, u svako doba godine imaju posla.

Proces proizvodnje počinje prvih zimskih mjeseci kada se multipot kontejneri (kontejneri sastavljeni od više spojenih ko-morica) pune tresetom i postavljaju vani u gredice. Potom se postavlja zasjena od sunca, vrši predsjetvena gnojidba te posadi sjeme. Žičanom mrežom kontejneri se štite od ptica. Sadnice u kontejnerima ostaju najduže dvije godine i potom se distribuiraju u šumarije. Ožujak je mjesec kada se to radi, ove godine proljetna sadnja je zbog iznimno toplog vremena počela i ranije. Ing. Vrkić nije baš oduševljena »ljetnim temperaturama« ove zime, jer bi »neki kasni mraz mogao uništiti ukrasno bilje koje je već dobrano potjeralo«. U rasadniku, naime, koliko to ograničeni prostor dopušta (ukupna površina rasadnika je jedan hektar) proizvode i ukrasno bilje. Potražnja je velika, kaže upraviteljica, no ograničeni smo s prostorom. A naš osnovni zadatak ipak je proizvodnja sadnica.

- Ove godine planiramo proizvesti 623.000 sadnica uglav­nom crnog bora, nešto i primorskog i brucijskog. To je, dakako, previše za potrebe same šumarije Crikvenica, no rasadnik Podbadanj uz još neke, zadovoljava potrebe i nekih drugih šumarija Uprave šuma Senj, objašnjava ing. Vrkić.

Smješten uz cestu na izlazu iz Crikvenice prema vinodolskoj dolini, rasadnik je poprište sudara hladnog zraka što struji iz doline i toplog mediteranskog podneblja što rezultira svojevrsnim prirodnim fenomenom - mrazištem koje nestaje tek kad se sunce digne iznad okolnih planina i obasja rasadnik.

Rasadnik je i za najvrućih ljetnih i sušnih dana dobro op­skrbljen vodom iz vlastitog bunara koja dobro izgrađenom mrežom napajanja stiže do svih dijelova rasadnika. To je uz dobru zaštitu jedan od osnovnih uvjeta da sadnice uspiju.

Šumarija Crikvenica (UŠ Senj) gospodari inače u tri go­spodarske jedinice s oko 11.000 ha šuma i šumskog zemljišta. To je krško područje obraslo šikarama, panjačama i zaštitnim šumama i osim oko 1000 ha crnog bora nema drugog visokog drveća. Posljedica je to podjele djelatnosti prilikom jedne od posljednjih reorganizacija šumarstva, kada je šumariju N. Vinodolski »zapalo« da gospodari visokim šumama, a šumariju Crikvenicu briga o priobalnom krškom pojasu, (m)

Kontejneri su napunjeni zemljom - čeka se sjetva sjemena

Zimski ladoi'i u lasadniku Podbacluti!

Sunce, voda i - duga: crikvenički rasadnik u svako je doba godine dobro opskrbljen vodom

Dio ukrasnog bilja u rasadniku

Č a s o p i s Hrvatske šume / 1 7

RAZGOVOR

Razgovor s Augustinom Meštrovićem, pomoćnikom ministra u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u Federaciji BiH

Tri šume Bosne i Hercegovine Javno poduzeće »Sume Herceg-Bosne« prvo je koje je u BiH počelo organizirano i stručno gospodariti šumama, te je pokazalo da se može raditi i u najgorim ratnim uvjetima

Augustin Meštrović

S pretpostavkom da će hrvatsku šumarsku javnost zanimati situacija u Šumarstvu Bosne i Hercegovine, države s kojom Republika Hrvatska u mnogočcmu ima posebne odnose,

obavili smo razgovor s Augustinom Meštrovićem, dipl. ing. šumarstva, koji u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva obnaša dužnost pomoćnika ministra.

Uvaženi g. MeUrović, hrvatsku javnost zanima kako je šumarstvo u praksi prošlo kroz ratni vihor BiH i kakvi su sada odnosi u šumarstvu BiH?

Prije odgovora na ovo izuzetno složeno pitanje, smatram potrebnim dati kratko uvodno objašnjenje. Da bismo mogli uopće govoriti o ovoj temi, potrebno je vratiti se unatrag i upoz­nati se sa stanjem šumarstva prijcratne SR BiH. Naime, šume su bile prostorno razdijeljene na 40 šumskogospodarskih područja i nekoliko posebnih područja u submediteranu, odnosno na kršu. Za svako šumskogospodarsko područje utemeljeno je posebno, tzv. šumskoprivrcdno područje (SPP) kao pravna osoba, a za posebna područja šumarije. Valja istaći činjenicu daje šumarstvo BiH bilo u sastavu drvne industrije, kroz forme O O U R - a i SOUR-a, jedino od svih republika ex-Jugoslavije. U takvoj orga­nizaciji i poslovanju nije teško zaključiti da je šumarstvo bilo u drugom planu, a »prerada drva«, na čelu s bivšim političarima, o svemu j e odlučivala. U takvim odnosima dogovorne ekonomije i maćchinskog odnosa prema šumi i šumarstvu nastupila su i ratna događanja u BiH. Raspadom pravnog, gospodarskog i svekolikog sustava nastaje totalna anarhija, bezvlašće, a time i uništavanje i devastiranje šuma u BiH. Međutim, potkraj 1993. u totalnom »mraku« šumarstva pojavljuje se mala i slaba iskrica koja će ka­snije, za nepunu godinu dana, prerasti u prepoznatljivo svjetlo glede stručnog pristupa i gospodarenja s dijelom šuma BiH.

Zahvaljujući ljubavi prema šumi, nekolicina šumarskih stručnjaka, dakako, uz pomoć civilne vlasti, osniva Javno poduzeće »Sume Herceg-Bosne« sa sjedištem u Mostaru. Daljnjim raspletom situacije u BiH, na prostoru pod kontrolom Armije BiH, sredinom 1995. osnovano je Javno poduzeće »Bosanskoherccgovačke šume«, u čijem su sastavu nastavila djelo­vati šumskoprivredna poduzeća koja i danas rade i posluju neovi­sno jedno o drugome. Zatim, kao treća organizacija u šumarstvu nastaju »Srpske šume« sa sjedištem u Banjaluci. Sadašnji odnosi u šumarstvu BiH sadržani su u navedena tri poduzeća koja posluju zasebno i neovisno jedno o drugom. Uzimajući u obzir dosada dva potpisana mirovna sporazuma o BiH i zaključke Foruma Federacije, može se pretpostaviti da će odnosi u šumarstvu ostati nepromijenjeni sve dokle se zakonskim propisima ne propiše drugačije, a do tada će ostati međusobna osporavanja sadašnjih poditzeća koje je od njih nastalo zakonito, a koje nezakonito i tko j e medu njima legalan, a tkc5 nelegalan. Odgovor na to pitanje dat će budući zakonski propisi iz šumarstva koji će ujedno ukloniti sve postojeće dileme i nejasnoće. Poseban problem u odnosima šumarstva BiH čini to što su postojeće šutnskogospodarskc osno­ve istekle ili uskoro istječu, a na vidiku nema mogućnosti za njihovom obnovom, a tu je i problem miniranosti, 20% ukupne površine šuma u BiH.

Biste U nam objasnili kakvi se zakonski propisi provode u šumarstvu BiH?

Na prostoru BiH primjenjuje se prijeratni zakon o šumama koji j e nešto modificiran i zakon o šumama koji j e bio u procedu­ri za donošenje prije izbijanja ratnog sukoba. Prvi se primjenjuje u J. P. »Šume Herceg-Bosne«, a drugi u »Bosanskohcrcegovačkim šumama« i u »Srpskim šumama« na području RS. Promatrajući

18 / Časopis Hrvatske šume

trenutno situaciju i moguća politička rješenja u BiH, razvidno je donošenje dva odvojena zakonska rješenja u šumarstvu, i to jedno za prostor Federacije i drugo za prostor RS. Ovdje je, po mom mišljenju, posebno bitna sadašnja situacija u svezi s donošenjem zakona o šumama u F BiH. Izradi teksta prednacrta zakona o šumama pristupilo se već prije dvije godine. Međutim, na samom početku pojavila su se dva suprotna pristupa u svezi s budućim organiziranjem šumarstva koja su se zadržala sve do danas. Jedan pristup buduću organizaciju šumarstva vidi kroz dva ili više poduzeća za šume u F BiH i po mogućnosti cijele BiH, dok drugi pristup buduću organizaciju šumarstva vidi kroz dva ili tri poduzeća za šume u F BiH, odnosno BiH, koja se mogu na eko­nomskoj, interesnoj ili drugoj osnovi povezivati u poslovna udruženja na razini županija, Federacije ili cijele BiH. Međutim, treba napomenuti da se kod donošenja zakona o šumama trebaju uvažavati ustavne odredbe za Federaciju i za BiH u cjelini. Na­prijed iznesena stajališta u svezi s organiziranjem šumarstva, pokušalo se više puta usuglasiti, što nije bilo nimalo lako i jedno­stavno, pri čemu valja ponoviti već istaknutu činjenicu da se na usuglašavanju stajališta radi pune dvije godine. Kao izlaz iz nasta­le situacije jedino je bio razvidan kompromis u kojem sam i osobno po dužnosti sudjelovao, tako daje kao rezultat toga nastao tekst prednacrta federalnog zakona o šumama, koji je na prijedlog Federalnog ministarstva poljoprivrede i šumarstva potvrdila i Vla­da Federacije BiH. Bit organizacije šumarstva u spomenutom tekstu odnosi se na županijska javna poduzeća za šume koja osni­vaju poslovna udruženja na razini F BiH. Potvrđeni tekst od Vla­de razmatrala su i oba doma parlamenta, gdje su dane odgovarajuće primjedbe zastupnika radi poboljšanja teksta bez značajnijih promjena. Nakon toga je održano savjetovanje na temu »Šumarstvo F BiH« u organizaciji Federalnog ministarstva u Bugojnu, kojemu je bilo nazočno više od 120 inženjera šumar­stva. Tu se nametnula rasprava o ponuđenom tekstu nacrta Zako­na čiji je rezultat bio otvoreno neslaganje s ponuđenom budućom organizacijom šumarstva u F BiH. Na tom skupu donijet je

zaključak da se tekst treba ponovo vratiti na doradu i raspravu, s tim da se za od 30 dana Ministarstvu dostave pismene primjedbe, te da se stavi moratorij na donošenje tog zakona od 60 dana. Nakon toga u Ministarstvo je stiglo mnoštvo primjedbi, pa čak i kompletnih novih prijedloga zakona. Sve je to rezultiralo ponov­nim usuglašavanjem teksta, ali i novim razmimoilaženjima unu­tar Ministarstva, tako daje isti »stari« tekst bio ponovo na Vladi da bi bio opet vraćen u Ministarstvo na doradu s rokom od 15 dana. Taj posao je upravo u tijeku, a rok je kraj mjeseca ožujka. Međutim, prema dosad postignutom na usuglašavanju predposta-viti je da neće biti dogovora ni ovog puta, te daljnja sudbina donošenja ovog zakona je potpuno neizvjesna. Stoga će se do donošenja novog zakona primjenjivat spomenuti zakonski propisi u BiH.

Kakva je u svemu tome uloga J. P. »Suma Herceg-Bosne«? Javno poduzeće »Sume Herceg-Bosne« p.o. Mostar, kao što

rekoh, prvo je poduzeće za šume u BiH koje je počelo organizi­rano i stručno gospodariti šumama, nakon raspada bivšeg socijalističkog sustava, na tržišnim principima. Utemeljeno je 28. prosinca 1993. godine, prvenstveno uz razumijevanje civilne vla­sti HZ H-B na prijedlog nekolicine nas šumskih stručnjaka. Ulo­ga tog poduzeća je od neprocjenjive pozitivne koristi za naše šume i šumarstvo uopće. Kad to kažem, onda prije svega mislim na činjenice koje nedvojbeno potvrđuju da je to poduzeće ute­meljeno i razvijano u raspadu pravnog sustava, ali s jasnim ciljem brige za šume. Pošumljavanje nije izostalo ni u godinama najžešćih i najkrvavijih sukoba u BiH, nije izostalo ni osposoblja­vanje šumarskoga kadra svih profila; tehničara, inženjera i postdi-plomanata, i mnogo toga što uopće nisam spomenuo. Ukratko, uloga J. P. »ŠUME HERCEG-BOSNE« u šumarstvu BiH je neponovljiva, nezamjenjiva, višeznačno dobrodošla i nadasve po­zitivna. To poduzeće je pokazalo i dokazalo đa se i u ratnim pri­likama i okolnostima šumama može stručno i uspješno gospoda­riti, kao i to da se i u najtežim okolnostima za šumu treba i može skrbiti i uspješno organizirati i voditi jedno takovo poduzeće. J. P.

Iz rasadnika »Lugovi« u šumariji Žepče

Časopis Hrvatske šume / 19

»ŠUME HERCEG-BOSNE« su pokazale da se i u najtežim rat­nim prilikama može proizvoditi šumski sadni materijal za povećanje pluća planeta Zemlje podizanjem novih šumskih nasa­da, zatim da se može tržišno gospodariti šumama, dokazati da šumarstvo ne spada u drvnu industriju i da se odvojeno trebaju i mogu razvijati na tržišnim principima, i, na kraju, ono što je sačuvalo najveći dio hrvatskoga šumarskog tehničkog i inženjer­skog kadra u BiH. Stoga ovo poduzeće i svi oni koji su ga ute­meljili, stvarali i razvijali, zaslužuju najvišu ocjenu i priznanje, makar se neki s time neće složiti. O n o je pomoglo opstojnosti Hrvata na prostorima BiH kroz razne oblike.

Kakva su Vaša mišljenja glede suvremenog pristupa šumar­stvu u odnosu na sadašnje stanje?

Svoje mišljenje glede suvremenog pristupa šumarstvu i šumama temeljim na rezultatima konferencije U N - a o okolišu i razvoju (rio de Janeiro, 1992.) i II. ministarske konferencije o zaštiti šuma (Helsinki, 1993.), gdje su ponovno potvrđena polazišta o prosuđivanju važnosti i uloge šuma. Stoga držim daje nakon šumarstva potrajnog prinosa i šumarstva mnogostrukog iskorištavanja šuma došlo i nastupilo šumarstvo unapređenja go­spodarenja šumama, sadržanog u načelu održivog razvoja i po-trajnoga gospodarenja, što, u principu, u našem šumarstvu nikada nije bilo zanemareno. Bosna i Hercegovina treba prihvatiti spo­menuta dva globalna sporazuma, te se tako obvezati na umjerenu šumarsku politiku, koja ubuduće treba obilježiti sve programske, kontrolne, proizvodne i obrazovne zadaće iz kojih našoj šumar­skoj praksi predstoji očitavanje prioritetnih ciljeva gospodarenja šumama koje u skladu sa zaštitom okoliša treba podjednako ostvarivati uvažavajući racionalne smjernice i lokalne interese. Nadalje, mišljenja sam da načelo potrajnosti gospodarenja treba ponovno afirmirati i potvrditi u praksi. Osnovno načelo takve potrajnosti jest postavljanje u prvi plan potrajnosti ekosustava. Potrajno gospodarenje je definirano kao gospodarenje i iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta na način i u takovoj mjeri da se održava njihova biološka raznolikost, proizvodnost, sposob-

20 / Časopis Hrvatske šume

nost obnavljanja, vitalnost i potencijal, da bi sada i ovdje, kao i u budućnosti, ispunili bitne ekološke, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnoj razini i globalnoj razini. U BiH bi se već sada trebale unijeti u šumarsku politiku odrednice spomenutih rezo­lucija, a takova načela trebala bi se podjednako odnositi na sve oblike šumskog vlasništva. Važan dio u novoj zamisli naše šumar­ske politike trebao bi biti sadržan u novoj filozofiji gospodarenja šumama kroz određivanje pokazatelja za izmjeru potrajnoga go­spodarenja šumama. Određivanjem mjerljivih pokazatelja potraj­nog šumskog gospodarenja učinio bi se velik korak za reguliranje sukoba interesa šumara-gospodarstvenika i »boraca« za zaštitu okoliša - ckologista, koji su danas sve glasniji i nastoje na sve načine preoteti stoljetnu šumarsku odrednicu ekološkog gospo­darenja šumama. Kroz ovakovo poimanje šuma i šumarstva moguće je u BiH postići to da se više učini na pošumljavanju krša i goleti koji u ukupnoj površini šuma i šumskog zemljišta su­djeluju sa 43% zajedno sa šumama niskog uzgojnog oblika. Na taj način bi se valorizirala vrijednost općekorisnih funkcija šuma u odnosu na direktne koristi od šuma.

JVIišljcnja sain da to ima osnova i šanse za provedbu u šumarskoj praksi BiH koja još uvijek ima dosta prirodnih šuma čija je vrijednost neprocjenljiva. Perspektiva šumarstva BiH spram svjetskih trendova, po mom osobnom mišljenju, je poželj­na i moguća, ali istodobno naglašavam da je uvjet za postizanje toga cilja naprijed navedena šumarska politika pretočena u praksu ne samo na papiru, nego na djelu. Na kraju, kao putokaz za buduće zadaće šumarstva BiH posebice naglašavam programske, dijagnostičke, kontrolne, proizvodne, obrazovne i obavijesne zadaće.

Provođenje globalnoga sporazuma o potrajnosti gospoda­renja šumama otvara šumarskim stručnjacima ili, kako mi to po­pularno volimo kazati, šumarima nova područja bavljenja pod trajnim nadzorom javnosti, što povećava odgovornost sviju, te donosi prigodu za potvrdu i respekt šumarske struke i prakse.

Razgovarao Ivan Šimić

ZAŠTITA PRIRODE

Prebrojavanje tetrijeba gluhana u Hrvatskoj u organizaciji »Hrvatsl<ih šuma«

Tetrijebi se vraćaju na svoja pjevališta Piše: Alojzije Frković

Da je tetrijeb kao vrsta ugrožen uništavanjem prirodnih staništa, u prvom redu krčenjem šuma i lovom, ustvrdio je i ornitolog Gordan Lukač 1995., po kojem se u Hrvatskoj danas gnijezdi manje od 60 parova

I ako je pitanje ispravnog utvrđivanja brojnog stanja populacije šumskih koka ostalo još i danas otvoreno, Javno poduzeće »Hrvatske šume« p.o. Zagreb će i ovog proljeća provesti široku

akciju direktnog promatranja i brojenja tetrijeba gluhana (Tetrao urogallus L.) na pjevalištima diljem gorske Hrvatske. U njoj će, pored profesionalnog terenskog lovnog osoblja šumarija područnih uprava šuma sa sjedištima u Delnicama, Gospiću, Karlovcu, Ogulinu i Senju, sudjelovati i uprave triju nacionalnih parkova, N P Plitvička jezera, N P Paklenica i N P Risnjak, te više lovozakupnika, konccsionara i lovačkih udruga u čijim je gospodarenim lovištima -zaštićenim područjima, tetrijeb gluhan stalna divljač.

Cilj akcije je poglavito utvrditi ukupan broj aktivnih pjevališta i broj tetrijeba u Gorskom kotaru. Velikoj i Maloj Kapeli, Sjevernom i Južnom Velebitu te Ličkoj Plješivici, koji su gorski masivi ujedno i jedina preostala staništa tetrijeba gluhana u Hrvatskoj. Prema naputku Službe lovstva »Hrvatskih šuma«, terensko će lovno osoblje brojnost tetrijeba utvrđivati postupkom neposrednog prebrojavanja pijevaca i koka u razdoblju parenja ove vrste divljači, koje za širi masiv Dinarida obično pada u vremenu od 10. travnja do 15. svibnja.

Za svako pjevalište predviđeno je prebrojavanje u više navrata, preporučljivo 3 do 5 puta, tijekom parenja. Kao utvrđeni stvarni broj mužjaka itzima se najveći broj osmotrenih ili pjevajućih pijevaca, a kod ženki (koka) prosječan broj osmotrenih koka. Kako je širi okoliš danas aktivnih pjevališta najčešće i područje gniježdcnja tetrijeba, akcija će se ove i sljedećih godina produžiti sve do kraja lipnja kako bi se u List za prebrojavanje mogli upisati i podaci o eventualno nađenim gnijezdima, viđenim kokama s pilićima i dr.

Rezultati prošlogodišnjeg prebrojavanja Iako je prošlogodišnja akcija prebrojavanja tetrijeba gluhana kao

prva u nizu provedena uz brojne subjektivne slabosti (otežan izbor dovoljnog broja pouzdanog terenskog lovnog osoblja za prebrojavanje i njihovo obučavanje te nadzor) i objektivne teškoće (kasni snijeg u travnju onemogućio je pristup udaljenijim i iznad 1200 m nad morem visokim pjevalištima) do nekih se rezultata ipak došlo. Od nešto preko 130 od ranije poznatih pjevalište na prostoru hrvatskih Dinarida (Z. Car ih je evidentirao 154!) u proljeće 1997. »obrađeno« ih je 75, od čega aktivnih 41 (55%) i neaktivnih (napuštenih) 34 (45%). Neistraženih, a planiranih za »posjet«, bilo je 28 pjevališta ili sveukupno 103 pjevališta. Broj u prošlosti aktivnih a danas napuštenih pjevališta poglavito je evidentiran u onim

Poslovođa Šumarije Rijeka Silvo Ban s dermopreparatom tetrijeba gluhana odstrijdjetiim u šumama Platka. Godine 1995. ova šumska koka uvrštena

je u posebno zaštićene životinjske vrste Hrvatske.

područjima gdje je šumska vlaka probijena do na samo pjevalište i/ ili gdje je sječa šuma provedena tik ili na samom pjevalištu. Zoran primjer je staro aktivno pjevalište Bijela kosa (1200-1248 mnm) na tromeđi šumarija Vrbovsko, Gomirje i Ravna Ciora (lovište Bjelolasica, Gorski kotar) u kojem je 1997. izvršena redovna sječa i koje je gotovo nakon jednog stoljeća napušteno.

Više, međutim, brinu ona stara i do prošle godine aktivna pjevališta, primjerice Mala Šija (1050-1140) i Gorcči vrh (1290) u lovištu »Snježnih« tvrtke Finvest Corporation d.đ. Čabar, za koja, prema riječima šumarnika Josipa Malnara iz Tršća, nema pravog razloga da su ostala prazna. Alarmantno je stanje, ističe inž. Malnar, što na njima nije nađen ni trag tetrijeba! Takvih nepoznanica za itzmak tetrijeba s pjevališta i pravi muk na lokalitetima, gdje su u ne tako davno vrijeme znala istovremeno »pjevati« i po tri pijevca, ima i u N P Risnjak. S pravom se pita osoblje parka, koji je uzrok što su pjevališta poput Smrekovca (1190), Bukovca (1250-1261) i Vilja (1250) u užoj zaštićenoj zoni ovog, u posljednje vrijeme, dobro čuvanog nacionalnog parka napuštena? Takvo stanje normalno je rezultiralo i nižom brojkom osmotrcne divljači, što ne mora uvijek značiti i objektivno nižu brojnost. Otvoreno je, naime, pitanje da li su tetrijebi u bližoj ili daljoj okolini napuštenih pjevališta osnovali nova, za sada nepoznata pjevališta.

Brojku od ukupno prebrojena 132 tetrijeba, od čega pijevaca 56 (42%) i koka 76 (58%), u proljeće 1997. također valja uzeti s dužnom rezervom. Samo na manjem broju aktivnih pjevališta (ispod 10) prebrojavanje je provedeno u četiri i više navrata tijekom sezone parenja, redovno 1-2 puta, a ne mali broj »brojača« prisuće tetrijeba utvrdio je po tragovima na snijegu.

Nađu da se na onih 34 prošlog proljeća napuštenih pjevališta pouzdano može očekivati povrat tetrijeba čim se nemir ukloni a narušena slika biotopa restaurira dao nam je već spomenuti Z. Car na primjeru Ličke Plješivice u razdoblju 1945-1950.; tetrijebi su se postepeno vratili na pjevališta koja su napustili kada je izvršena neuredna sječa stabala za obnovu ratom opustošenih naselja.

Časopis Hrvatske šume / 21

Već gotovo stotinu godina staro pjevalište tetrijeba gluhana Bevandinica na Sjevernom Velebitu

i danas čuva svoje »pernate ljepotane«

Šire područje očuvanih bitorajskih šuma Uprave šuma Delnice; u akciji prebrojavanja tetrijeba u proljeće 1998. zacijelo će i tu biti otkriveno koje

novo pjevalište.

Areal rasprostranjenosti tetrijeba gluhana u Gorskom kotaru i Velebitu obuhvaća razmjerno

malene, specifično izdvojene dijelove lovišta; lovište »Sjeverni Velebit« ponad Krasnarskog polja Uprave

šuma Senj.

Određenu nadu budi i prebrojavanje u proljeće 1998.

Tetrijeb u prošlosti Areal rasprostranjenosti tetrijeba

na području Dinarida razmjerno je malen. Ograničuju ga strogi zahtjevi ove vrste šumske koke na određenu sliku biotopa i uvjeta životne sredine. Prema nekim istraživanjima od ukupne šumske lovne površine gorske Hrvatske odgovara mu svega 15% za lovno produktivnu površinu.

Prema Z. Turkalju, brojno sta­nje tetrijeba gluhana u Hrvatskoj bilo je u porastu do 1900. godine; od 1900. do 1918. stagnira, od 1919. do 1945. opada, a od 1946. do 1951. naglo opada. Ove tvrdnje potkrepljuje i brojkama. U Hrvastkoj je u proljeće 1951. bilo 64 aktivnih pjcvališta sa 384 tetrijeba, od čega 122 pijevca. Godine 1912. na istom je prostoru izbrojeno 1536 tetrijeba! Samo na Velebitu u proljeće 1934. izbrojeno je 319 kljunova, od čega 204 pijevca i 115 kokoši (A. Despot) . Akcijom pre­brojavanja u proljeće 1997. na Velebitu je izbrojeno 49 tetrijeba, 14 mužjaka i 35 ženki ili 15 posto fonda iz proljeća 1934. g.

Daje tetrijeb kao vrsta ugrožen uništavanjem prirodnih staništa, u prvom redu krčenjem šuma i lovom, ustvrdio je i ornitolog Gordan Lukač (1995.), po kojem se u Hrvatskoj danas gnijezdi manje od 60 parova.

U četiri državna uzgojna lovišta bivšeg Šumskog gospodarstva Delnice na površini od 50.876 ha brojno stanje tetrijeba gluhana kretalo se od najmanje 73 kljuna godine 1965. do najviše 143 kljuna godine 1960. U proljeće 1980. proljetni fond je procijenjen na 88 kljunova. U razdoblju od 1960. do 1979. (20 godina) u lovištima »Risnjak«, »Bjelolasica«, »Snježnik« i »Gumance« ukupno je legalno odstrijeljen 51 pijevac ili prosječno 2,5 kljunova godišnje. Najveći broj tetrijeba odstrijeljen je u razdoblju 1962-1969., a najmanje godine 1972. i 1979. - po jedan pijevac. Glavnina tetrijeba u promatranom razdoblju dalo je pjevalište Bukova gora (današnje

Stručni lovni i šumarski djelatnici Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i »Hrvatskih šuma« pri nadzoru prošlogodišnje akcije prebrojavanja tetrijeba u lovištu »Bjelolasica« Šumarije Ravna Gora

lovište »Smrekova draga - Gumance« delničkc Uprave šuma), koje je s pravom nazvano »kokošinjcem« (A. Frković 1981.).

Prijedlozi za zaštitu tetrijeba »Dovoljno je posjeći u nevrijeme samo jedno stablo na

pjevalištu da se ono upropasti, a tctrijebi isele«, riječi su šumarnika Z. Turkalja iz njegove knjige »Divljač visokog lova na Krasu« (Zagreb 1956.).

U svojoj studiji »Ekologija divjcga petelina (Tetrao urogallus L.) V Sloveniji« dr. Miha Adamič s ljubljanskog Biotehničkog fakulteta načinio je »svežanj« prijedloga za zaštitu tetrijeba od kojih izdvajamo:

- trajna zaštita šuma na području pjevališta odnosno njegovo izlučenje iz redovnog gospodarenja,

- ograničavanje šumskih radova, poglavito sječe i privlačenja u vrijeme parenja i uzgoja mladih, približno od sredine ožujka do

22 / Časopis Hrvatske šume

sredine srpnja (to ograničenje treba da vrijedi za šira šumska područja koja stani tetrijeb),

- zabrana proljetnog lova odnosno odstrjela pijevaca na pjevalištima,

- održavanje prirodnih prehrambenih odnosa, - uvođenje skupinastog prebornog gospodarenja; - produženje ophodnjice u širim šumskim područjima s te-

trijebom gluhanom, - ograničenje prodora turizma i drugih izvora nemira u te-

trijebska staništa, - intenziviranje lova na obje kune i lisicu. Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica od 28. VI. 1995.

(Narodne novine 43/95.) posebno zaštićenom životinjskom vrstom proglašen je i tetrijeb gluhan. Na osnovi Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine 30/94.) takvu je životinju zabranjeno »rastjerivati, hvatati, držati, ubijati i proganjati... te uklanjati gnijezda« (članak33). Ako tome dodamo da je Šumskogospodarskom osnovom područja Hrvatske JP »Hrvatske šume« određeno da se »u cilju održavanja i unapređenja staništa divljači« tetrijepska pjevališta imaju posebno obilježiti na terenu i izlučiti iz redovnog šumskog gospodarenja, onda se zapravo sve svodi na uobičajenu konstataciju da su nam zakoni i uredbe dobri ali da se slabo primjenjuju u praksi.

* * * S ovim napisom želja mi je bila ukratko upoznati i našu širu

lovačku i švimarsku javnost s upravo pokrenutom 2. akcijom pre­brojavanja tetrijeba na pjevalištima u proljeće 1998. Iako će je provesti mahom profesionalno terensko lovno osoblje područnih šumarija i uprava šuma JP »Hrvatske šume«, u nju treba da se uključe i lovci i njihove lovačke udruge koje na svom području imaju tetrijeba. Samo na taj način u mogućnosti smo dobiti što potpuniju i realniju sliku stanja ovog našeg pernatog šumskog ljepotana, »najljepše ptice Hrvatske«, a otud i potrebne podatke za izradu dugoročne strategije njene zaštite i održanja.

Usporedo s prebrojavanjem tetrijeba na pjevalištima nastavit čc se s kartiranjem staništa tetrijeba. U tu će se svrhu na posebnom obrascu Popisnog lista upisati sve one značajke pjevališta koje su od važnosti za stabilnost odnosa tetrijeba i njegove životne sredine, a to su; položaj pjevališta u prostoru (nadmorska visina, ekspozicija, inklinacija), opis sastojine (sastav, sklop, smjesa, dominantna stabla), veličina pjevališta, prehrambene značajke, stupanj i vrsta ugroženosti, brojnost, dosadašnji zahvati u populaciju i dr.

Raspored tako karnranih pjevališta bit će unesen u pregleđnu kartu (specijalku).

Ovlaštenici prava lova koji žele sudjelovati u akciji prebrojavanja tetrijeba, a nisu sudjelovali u prošlogodišnjoj akciji, mogu se izravno obratiti Službi lovstva Direkcije JP »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2 ili na tcl. 01/482-8505.

Časopis Hrvatske šume I 23

EKOLOGIJA

Dabar ponovno u Hrvatskoj

Hoće li dabru biti dobro?

K ada je prvi dabar iz skupine nakon mjerenja i obi­lježavanja pušten iz mreže, zafrktao je kroz nos i repom nekoliko puta snažno pljesnuo po plićaku-

zbog toga je dobio ime Vatreni - bio je to znak daje ljut i nervozan. Kako i ne bi - sedam je dana u specijalnom kovčegu obloženom iznutra limom, izvana drvctom, puto­vao iz Njemačke do svoje nove domovine Hrvatske, a bar dvadesetakje ljudi znatiželjno pratilo svaki njegov korak te tek nešto manje kamera i fotografskih aparata nastojalo je ovjekovječiti taj čin.

Suradnja Hrvatska - Njemačka A Vatreni, Grofica, Kleopatra, Maja, samo su neka od

imena kojima su kršteni dabrovi iz posljednje skupine od ukupno devet novih stanovnika (tri porodice ijedan samac) kojima j e obogaćena fauna Hrvatske. Ova je skupina svoje novo obitavalište našla uz rijeku Veliku (koja se ulijeva u Česmu) u blizini sela Bolč i Breza u vrbovcčkoj šumariji. Rijeka Velika je ujedno granica između državnog lovišta »Žabjački lug-Česma« i lovišta »Cesma-Bolčanski lug« koje je u koncesiju dobila zagrebačka firma »As-lovni turizam« na čijem su području dabrovi nastanjeni.

Uvoženjem ove posljednje skupine završena je druga faza velikog projekta ponovnog nastanjivanja dabra u Hrva­tskoj nazvanog »Dabar u Hrvatskoj«, koji su uspješno zajednički privele kraju naša zemlja i Njemačka a vodili su ga dr. Marijan Grubešić sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu te Gerhard Schvalb s njemačke strane. Projekt je započet još 1993. godine, kada su obavljeni prvi razgovori o mogućem povratku ove u Hrvatskoj izumrle vrste. Dr. Grubešić kaže:

- S drugom fazom koja obuhvaća hvatanje, transport i ispuštanje dabrova započeli smo 1996. godine i nastavili 1997. Sada nam ostaje još dosta posla na trećoj fazi a to je monitoring koji obuhvaća praćenje, nadzor i istraživanje, odnosno njihovu prilagodbu, prirast, širenje i osvajanje prostora koji smo im namijenili. To je dosta velik prostor, cijeli slivni dio rijeke Save, a išli smo i na ovaj uzvodni dio, na rijeku Česmu, jer i ovaj lokalitet je izuzetno kvalitetan.

Sponzor i »Hrvatske šume« Dabar je u Hrvatskoj izumro tijekom 19. stoljeća, kao

uostalom i u najvećem dijelu Europe. Prema nekim doku­mentima dabrovi su ranije obitavali na Dunavu te u slivu Česme, gdje čak postoji jedan predjel koji se zove Dabrovi-ne. Ne zna se točan uzrok, no dr. Grubešić navodi neko­liko mogućih razloga. Jedan je i prekomjeran lov, jer krzno ovog dobroćudnog glodavca vrlo je cijenjeno. Tu su i razne bolesti te elementarne katastrofe, primjerice, velike poplave

u kojima je mogao stradati cjelokupni podmladak. Opstao je tek na nekoliko staništa - u Rusiji, Francuskoj (Rhonski dabar). Norveškoj, Njemačkoj (na rijeci Elbi). Američki dabar, dobro nam znan iz mnogih vestern-filmova i još poznatijih lovaca, ponešto je različit od europskog po većem broju kromosoma. U Njemačku (Bavarsku) dabar je ponovno unesen između 1950-60. godine i tijekom pro­teklog vremena razvio se u vrlo stabilnu populaciju, spo­sobnu čak da dio populacije daje i drugima.

Osim što obogaćuje faunu Hrvatske, dabar kao biljojed (ljeti se hrani zeljastim biljkama, zimi drvenastim) u sustav ekosistema donosi svojevrsnu ravnotežu. Nije štetočinja i, dakako, zaštićen j e cijele godine. Može biti težak i do 35 kg (najteži u skupini koja je ispuštena u Veliku imao je 21 kg). Jednom godišnje daje potomke, od 3-5 mladih, no rijetko svi prežive. Pare se u veljači i ožujku. Kreće se pretežno noću, ne hrani se ribom i nije opasan za riblji podmladak. Ne može se reći ni daje neka kulinarska poslastica, jede se tek rep.

Projektom reintrodukcije dabra u Hrvatsku na tri je lokaliteta ispušteno ukupno 85 dabrova. Nakon pomnog istraživanja mogućih staništa gdje bi dabrovi mogli živjeti, a to mora biti uz vodu koja nije suviše brza, s puno bilja, prve skupine ovih glodavaca nastanjene su 1996. godine u Žutici uz rukavce rijeke Lonje. Potom je 1997. godine više obitelji (ukupno 29 komada) ispušteno u pripremljena staništa uz rukavce rijeke Drave, kod Legrada.

Kada se stabilizira populacija dabrova u Velikoj, kad počne stvarati potomstvo, moći će kasnije, kaže dr. Grubešić, doći u kontakt s populacijom u drugim staništima, primjerice s onom u Žutici. Dabrova obitelj može inače pokriti revir i do 1000 ha, gdje gradi svoje bra­ne i prilagodava se okolišu, ali i utječe na njega. To je i jedan od ciljeva samog projekta, da se stvori što različitija genetska konstitucija, čime bi se osigurala stabilnost popu­lacije na duže vrijeme. A vlasnik i direktor firme »As-lovni turizam« iz Zagreba Asim Mesić obrazlaže zbog čega je njegovo poduzeće kao koncesionar lovišta ušlo i potpo­maže projekt: »Naša osnovna djelatnost j e turizam i vanjska trgovina. Kad je raspisan natječaj, mi smo dobili ovo lovište u koncesiju. Cilj nam je kroz lovni i seoski turizam iznaći interes, da opravdamo ulaganja koja smo već imali kao i ono što dalje planiramo uložiti«.

Unatoč tome što su svi dabrovi donacija Bavarske Hr­vatskoj, što se nije plaćao niti izlov u Bavarskoj ni prijevoz, projekt je vrlo skup i ne bi bio ostvariv bez brojnih spon­zora među kojima su i »Hrvatske šume«.

Miro Mrkobrad

24 / Časopis Hrvatske šume

Tk'^ ^ ! 5 : ^ - :^^.3A

Dabar u novom obitavalištu, uz rijeku Veliku na području šumarije Vrbovec

Vaganje i označavanje novih stanovnika naših voda obavljao je osobno dr. Marijan Grubešič

Časopis Hrvatske šume / 25

»HRVATSKE SUME« SPONZOR ZAGREBAČKOG ZOO-A

Smeđi medvjed »vrača« se u šumu! Posjetitelje zagrebačkog Zoološkog vrta ovoga je proljeća

dočekalo podosta iznenađenja, medu kojima posebnu pozornost privlače dva mladunca smedeg medvjeda,

odnosno obitelji koju čine jedan mužjak i dvije ženke, pa ih je sada petero. I mužjak i ženke iz Gorskog su kotara, a nađeni su kao siročići na pruzi stradalih roditelja. Kod ljudi koji su ih pronašli bili su dok nisu odrasli, a potom su poklonjeni

26 / Časopis Hrvatske šume

Zoološkom vrtu. Ovo im nije prva mladunčad, što će reći da im je u ZOO-u dobro i da žive u - ljubavi.

Odnedavna nastambu smeđih medvjeda krasi i znak »Hrva­tskih šuma«, koje su s određenom svotom preuzele sponzorstvo nad tim ljupkim životinjama. Tako se smeđi medvjed »vratio« u naše šume, u neobičnoj životnoj priči koja je počela sa siročićima a nastavlja se plodonosnim boravkom u ZOO-u, na svoje veselje i na veselje posjetitelja. Snimio Tomislav Lulić

ŠUMARIJA RAVNA GORA

Iznimna pozornost zaštiti U jugoistočnom dijelu Gorskog kotara na površini od 6297

ha gospodari šumarija Ravna gora. Državne šume kojima gospodari objedinjene su u dvije gospodarske jedinice.

Ravna gora površine 4254 ha i Višnjevica 2043 ha. Privatne šume nalaze se u g j . Mala Višnjcvica i zauzimaju 1782 ha.

Na području šumarije prevladavaju mješovite sastojine, cr-nogorice i bjelogorice. Od crnogoričnih vrsta prevladavaju jela i smreka, a od bjelogoričnih bukva, javor i brijest. Drvna zaliha crnogorice iznosi 1.319.125 m-̂ i bjelogorice 802.851 m' .

»Otvorenost šuma cestama na području naše šumarije je eu­ropska i iznosi 21,90 km/000 ha«, govori upravitelj šumarije Vilko Ivančič, dipl. ing. šum.

S obzirom da se područje ove šumarije nalazi na izuzetno visokim nadmorskim visinama, od 700 pa sve do najvišeg vrha (Višnjevica 1366 m. n. v.), karakteristika je ovog područja, odno­sno osobitost ove šumarije, da se zbog hladnoće i duže zime počinje intenzivnije raditi na početku travnja. Ako posluži vrijeme, radovi u šumi znaju potrajati do kraja mjeseca listopada.

»Tijekom prošle godine radovi na uzgoju u potpunosti su izvršeni pa čak i prebačeni«, govori ing. Ivančič. Ova šumarija izuzetnu pozornost pridaje zaštiti šuma. Posebno su zadovoljni prirodnim pomladenjem šume na cjelokupnom prostoru šuma­

rije, a njezi tog prirodnog pomladka poklanja se izuzetna pozor­nost.

Zdravstveno stanje šuma je zadovoljavajuće, osim što se u posljednje vrijeme sve više zapaža sušenje brijesta. Ako se sušenje nastavi ovakvim intenzitetom, brijest bi u potpunosti mogao ne­stati iz goranskih šuma.

»Tijekom prošle godine plan na sječi i izradbi izvršenje sa 85 posto. Proizvedeno je ukupno 29.949 m-̂ netto drvne mase, od čega 18.750 m^ crnogorice i 11.119 m ' bjelogorice. Zbog lošijih vremenskih prilika i nedostatka kapaciteta, na sječi i vuči plan nije ostvaren u fizičkom dijelu. Unatoč tome možemo biti zadovoljni, jer smo plan izvršili i prebacili u financijskom dijelu«, govori upravitelj.

Tijekom prošle godine na tržištu je iz ove šumarije realizira­no 24.777 m"* drvne mase, te postignuta prosječna prodajna cijena od 360,02 kn/m^, što je izuzetan i zapažen uspjeh ravnogorskih šumara.

Ako ih posluže dobro vrijeme, tijekom 1998. g. vjeruju da će planirane godišnje zadatke u potpunosti i izvršiti, u što ne treba ni sumnjati poznavajući njihov trud i zalaganje u obavljanju svako­dnevnih radnih zadataka.

Jamstvo za to su 48 zaposlena, od čega sedamnaest u proizvodnji. V. Pleše

Sastojine bukve i jele, GJ »RAVNA GORA«, šumarija Ravna gora Snimke: V. Pleše

Područje šumarije Ravna gora nalazi se na velikim nadmorskim visinama, pa ovakve slike iz šume nisu rijetkost ni u rano proljeće. Na slici: g. j . »Višnjevica«. Snimke: V. Pleše

Ponovno MAN! što suvremeni strojevi znače u šumarstvu, to najbolje znaju oni kojima su nužni i oni kojima -nedostaju. I jedno i drugo iskusio je vinkovački »Šumatrans«, kojemu je u ratu bio uništen gotovo cijeli strojni park. Unatoč tome, smogao je snage i sredstava, te je uz pomoć vinkovačke Uprave šuma i Javnog poduzeća »Hrvatske šume« iznova počeo koristiti teške kamione MAN s hidrauličnom dizalicom ugrađenom na prikolici.

Z. Peičević

Časopis Hrvatske šume I 27

NOVA GRADIŠKA

Najviše hrasta lužnjaka

Od stručnog suradnika za uzgajanje šuma novogradiške Uprave šuma ing. Da-mira Jelića doznali smo da je za proljetno pošumljavanje planirano u sklopu jedno­stavne i proširene biološke reprodukcije pošumiti na oko 90 hektara 620.000 sadni­ca hrasta lužnjaka i kitnjaka te poljskog ja­sena. Najviše če biti upotrijebljeno lužnjakovih sadnica (275.000), zatim kitnjakovih (255.000) ijasenovih (90.000). Pošumljavanje će biti obavljeno na području šumarija Novska, Okučani, Stara Gradiška, Nova Kapela, Oriovac, Slavonski Brod i Trnjani, a neće se pošumljavati na prostoru šumarija Jasenovac i Nova Gradiška.

VINKOVCI

Manje nesreća na poslu

Najveći posao bit će na području šumarije Trnjani, gdje će biti utrošeno 178.000 sadnica, pretežito hrasta lužnjaka, a opsežni su poslovi i u šumarijama Orio­vac (175.000) i Novska (138.000). Očekuje se, napominje ing. Jelić, da će veći dio po­sljednjeg pošumljavanja biti obavljen do kraja ožujka, uoči početka vegetacije.

U šumskom rasadniku Cernik bit će izvađeno 970.000 lužnjakovih, kitnjakovih i sadnica poljskog jasena. Za matičnu Upravu šuma bit će otpremljeno 537.000 sadnica, a preostali dio (433.000) za Upra­vu šuma Sisak, Karlovac, Osijek i Bjelovar. Najveći dio namijenjen je sisačkim šuma­rima, 190.000 lužnjakovih sadnica. (t)

U posljednjih nekoliko godina, broj ozljeda na poslu u Upravi šuma Vinkovci iz godinu u godinu se smanjuju. Tako je u protekloj godini zabilježeno samo 36 nez­goda na radu u 12 šumarija i dvije radne jedinice, odnosno na ukupno 946 uposle­nih djelatnika. Računajući to prema uobičajenih 1000 radnika, bilo bi to svega 40 ozljeda. Ovako mali broj ozljeda malo je gdje zabilježen u »Hrvatskim šumama« p.o. Zagreb.

Najviše ozljeda nastalo je uslijed zate­gnutih ili otrgnutih grana - čak sedam. Šest ozljeda nastalo je u radu s pomoćnim

oruđima - sjekirom, mačetom, srpom i sličnim alatkama. Po pet ozljeda nastalo je uslijed padova i od trupaca. Od motorne pile bile su samo 4 ozljede, a dva radnika su stradala od uboda stršljena.

Srijeda je dan kada je zabilježeno najviše nezgoda, čak devet, najviše, osam ozljeda dogodilo se u trećem satu rada, po mjesecima najviše je u rujnu, a prema stažu, najviše ozljeđenih je i najmlađih ra­dnika - do tri godine staža. Prema starosti, najviše ozljeđenih je u dobi od 26 do 30 godina.

(A.Z.L.)

BJELOVAR

Dobro na početku O očekivanju konačnih financijskih

rezultata poslovanja za prošlu godinu u bjelovarskoj upravi - a oni će biti poznati nakon usvajanja izvještaja o inventurama na Upravnom odboru »Hrvatskih šuma« -upravitelji šumarija pozabavili su se na re­dovnom mjesečnom skupu analizom prvih izvršenja u novoj poslovnoj godini.

U prva dva mjeseca posječeno je i izrađeno preko 87 tisuća kubika ili 17 po­sto godišnjeg plana. Najviše je tehničkog drva, stoje i razumljivo jer se siječe glavni prihod. U vlastitoj režiji posječeno je preko 67 tisuća kubika ili 19 posto godišnjeg plana, u samoizradi 18 posto plana, dok su vanjske usluge u ovom razdoblju sudjelovale u izvršenju tek s jedan posto. U istom razdoblju privlačenje je realizirano sa 15 posto ukupnog plana, od čega vlastitom mehanizacijom 91 posto, (m)

POŽEGA

Zaliha u porastu Požeška Uprava šuma nakon dva

mjeseca posjekla je i izradila 17.776 m"*, izvezla 16.185 m' i otpremila 13.797 m"* drvne mase. U odnosu na godišnji plan (111.038 m') sječa je ostvarena sa 16%, izvoz sa 15%, a otprema sa 12%. Najveće ostvarenje na sječi i izvozu bilo je u šuma­riji Caglin (36% odnosno 26% godišnjeg plana), a najuspješnija otprema u šuma­rijama Pleternica u Požegi (19% godišnjeg plana).

Na izvlačenju drvnih sortimenata, koji su za to vrijeme prosječnu normu prebacili za 9%. U odnosu na radni fond iskorištenje traktora je 68%, a ispravnost 71%. Ukupno su izvukli 6981 m \ što je nešto manje od polovice ukupno izvučene drvne mase.

Istekom veljače na području požeške Uprave Šuma evidentirano je 16.585 m^ drvnih sortimenata, od čega je polovica u šumi. Najveća zaliha je u šumariji Caglin, čak 6120 m-', a najmanja na području požeške šumarije (1260 m^). Treba istak­nuti da je ukupna drvna zaliha u povećanju u odnosu na prosinac prošle i siječanj ove godine. Planska cijena po kubičnom metru drvnog sortimenta (190 kuna) prebačena je za 23% i ostvarena sa 234 kune.

U sklopu šumskouzgojnih radova na jednostavnoj biološkoj reprodukciji radili su se pripremni radovi obnove sastojina (čišćenje da od korova) na oko 31 ha, načinjene su njege pod zastorom sastojine (22 ha), njege podmlatka i mladika (47 ha), a obavljeno je čišćenje sastojina (92 ha) te obnova degradiranih sastojina (10 ha), (t)

28 / Časopis Hrvatske šume

Poplava Ovo je kasna zima u dijelu velike gospodarske jedinice

»Česma« (oko 4200 ha) kojom zajednički gospodare tri šumarije bjelovarske uprave, Bjelovar, Čazma i Vrbovec.

Voda do koljena nije ništa novo na ovom području, a kopija ove slike redovno se ponavlja svakog proljeća i jeseni kad oborine prijeđu neku prosječnu razinu, a rijeka Česma i njene pritoke se izliju iz korita i poplave obližnje inače nizinsko zemljište. Šumski radovi se, dakako, odgađaju, planovi mijenjaju, protiv hirova prirode može se tek čekanjem da se voda povuče (snimljeno u predjelu Vrpolje, šumarija Vrbovec), (m) % « n ! a t . * t

ZASTITARI PRIRODE

Breljanski ovijaš Slavonci će se, možda, iznenaditi ako im kažete da se najsta­

riji hrast u Hrvatskoj možda ne nalazi u Slavoniji već, za­mislite, u Dalmaciji. Da je to vrlo blizu istini, a velika je

vjerojatnost daje to čak i istina, uvjerili smo se 5. i 6. ožujka ove godine prisustvujući sanaciji »breljanskog orijaša« (Quercus pu-besccns). Ovaj zahvat je izveden u koordinaciji »Hrvatskih šuma«, točnije Šumarije Makarska, na čelu s Upraviteljem Bori­

som Šabićem, dipl. inž. šumarstva, načelnikom općine Brela, dr. B. Šošićem te uglednim njemačkim stručnjakom s područja ur­banog šumarstva, čovjekom hrvatskog porijekla, g. Viktorom Lohertom. Zahvaljujući osobnim kontaktima g. Loherta s čelnim ljudima njemačkog poduzeća BSVG (Baumsachverstandingen-Gesellshaft mbH), čija je osnovna djelatnost i specijalnost urbano šumarstvo, uspješno je realiziran ovaj projekt. Gospoda B. Sicgert i J. Bilharz su poklonili Brelima i Hrvatskoj dva radna dana, ujed­no prezentirajući znanje i mehaniku trenutno aktualnu u ovoj djelatnosti. Pri radu su korišteni instrumenti mjerenja vitaliteta stabla, tj. svake značajnije grane kako bi zahvati u prorjedivanju krošnje bili što pravilniji. U tu svrhu je korišten »čekić jeke« koji na temelju razlike brzine prolaska zvuka kroz drvo utvrđuje eventualnu trulež (prazninu). Zatim je korišten i mehanički mje­rač čvrstoće izvrtaka Presslerovim svrdlom kao vrlo pouzdana metoda u utvrđivanju vitaliteta. Ipak, najveću pozornost privlači elektronski rezistograf, koji radi na temelju »sonde«, igle duge 40 cm, čiji se otpori pri prodiranju u drvo ocrtavaju na krivulji rezi-stografa. Putem ove metode se dobije najjasnija slika vitaliteta, ali i starosti. Tako se i došlo do procjene da bi ovaj »breljanski orijaš« mogao biti star oko 400 godina s mogućim odstupanjima od 10%. Sanaciji ovog hrasta je u svojstvu konzultanta prisustvovao i naš najeminentniji stručnjak s područja urbanog šumarstva, prof. dr. Želimir Borzan sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te g. D. Franulović iz Uprave šuma Split i g. Piacevoli ispred župa­nijskog Ureda za zaštitu prirode. Ocjena vitalnosti ovog izuzet­nog objekta je zadovoljavajuća, i svi nazočni su mu prognozirali još dugi niz godina života. Ovdje valja posebno istaći susretljivost jedne platforme Elektroprivrede i Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Makarske, bez čije bi pomoći orezivanje vršnih grana bilo puno teže, iako se kao posebna zanimljivost može navesti prezentacija posebne tehnike penjanja g. Bilgarza pri orezivanju, u uvjetima kada nisu iskoristiva mehanička pomagala. Inače, ovaj hrast je u vlasništvu obitelji Filipović, koji ga smatra općim do­brom svih mještana i jednom od zanimljivosti ovog elitnog turističkog mjesta. Iz razgovora s »običnim« ljudima u Brelima, čija je glavna djelatnost turizam, uočljiva je njihova svijest i zain­teresiranost za značaj i očuvanje prirodnih ljepota. Zaključak je da time i šumarska struka dobiva na važnosti, (š)

Časopis Hrvatske šume / 29

uz DAN VODA

Voda kao značajan ekološki činilac Piše: Ivica TOMIC V

Suma može uspijevati samo unu­tar određenog raspona vlažnosti koju, uglavnom, omeđuje stepska i močvarna granica šume

Kao fiziološki prijeko potrebna za život, voda jc jedan od osnovnih sastojaka žive stanice s kojim ulaze u korijen i stablo potrebne mineralne tvari iz tla. S pomoću vode premještaju se različiti spojevi

u biljci, a kao ekološki činilac djeluje na biljke oborinama, vodom tla i zračnom vlagom. Premda nabrojani oblici variraju zasebno, njihovo djelovanje je zajedničko.

S ostalim značajnim ekološkim činiteljima, posebice s toplinom, voda utječe na izgled, sastav i rasprostranjenje biljnog pokrova. Šuma, kao zajednica biljnih i životinjskih organizama, može uspijevati samo unutar određenog raspona vlažnosti koju, uglavnom oineduje stepska i močvarna granica šume. Prema istraživanjima Mayra, šuma se ne može održati tamo gdje za četiri mjeseca vegetacijskog razdoblja (od svibnja do kolovo­za) padne manje od 50 mm oborina, a vlaga zraka je veća od 50%, ili gdje je manje od 100 mm oborina, a vlaga zraka manja od 50 %.

Od svih ekoloških činilaca voda najviše utječe na izgled, strukturu i životne procese biljke. Činjenica je - nema li dovoljno vlage biljka vene, suši se i ugiba, no suprotno tome, ako se vlaga poveća više od optimuma, rast biljke se smanjuje, ona se guši i opet ugiba. Prirodni pridolazak poje­dine biljne vrste objašnjava ponajviše samo njezina sposobnost tolerancije na suhu ili vlažnu sredinu. Usporedo s plodnošću i vlažnošću tla, defi­citom zasićenja zraka, napadom parazitarnih gljiva i dr. varira potreba pojedinih vrsta za vodom. Pretežit broj vrsta šumskog drveća su mezofiti (ne podnose ni veoma vlažna ni veoma suha staništa), odnosno tropofiti (na razmjerno suhim staništima i kao mezofiti).

Vrsta, količina i razdioba oborina osobito je važna za biljke, koje obo-rinsku vodu ne uzimaju izravno, no ona je izvor vlage u tlu iz kojega biljke uzimaju potrebne količine vode. Neosporno je da svako šumsko stanište ima svoj specifičan vodni režim, koji zajedno s drugim ekološkim činiocima određuje vrstu i uspijevanje šumske vegetacije. Utvrđeno je da šuma djeluje vrlo povoljno na vodni režim nekoga kraja, a šumsko tlo može upiti velike količine vode. Zanimljivo je da listinac hrasta može upiti količinu vode, koja je devet puta veća od njegove težine, listinac bukve osmerostruku a bora peterostruku količinu vode. Listinac šumskog drveća usporuje otjecanje vode i stoga su površine bez šuma nerijetko izložene štetama od erozije, bujice i poplava.

Zahvaljujući površinskim donjim vodama, uz stalne vodotoke, poto­ke, rječice i rijeke stvaraju se posebne šumske zajednice. Na velike površine takvih šuma nailazimo u Posavini, Podravini i Podunavlju, gdje poplave traju od nekoliko dana do više mjeseci. Poplavna voda zna dose­gnuti visinu i đo 4 metra, no prekomjerno vlazi tlo te mijenja njegova fizikalna, kemijska i biološka svojstva.

Zračna vlaga jedan je od najvažnijih klimatskih činilaca, a na šumsku vegetaciju djeluje izravno određujući veličinu transpiracije i neizravno, na taj način da utječe na evaporaciju, kondenzaciju, precipitaciju i sunčevu radijaciju. Velika raznolikost šumsko-vegetacijskog pokrova nastaje zbog nejednake razdiobe vlage, odnosno unutar manjega šumskog područja vrlo je izrazit utjecaj vlage na pojavu pojedinih tipova šuma.

Otvorimo li u šumi zastor krošanja, vjetar jače prodire u sastojinu, temperatura zraka se mijenja a mijenja se i količina zračne vlage odno­sno evaopracija i transpiracija. Jače sječe mogu u vlažnijoj sredini izazvati prekomjerno nagomilavanje vode u tlu, što dovodi do zamočvarivanja, česte pojave u našim nizinskim šumama. Proredne sječe utječu na po-

voljniju opskrbu vodom preostalih stabala, koje smo ostavili za uzgajanje. Unatoč velikim količinama vode koju šuma isparuje evapostranspira-cijom, ona ne utječe hitnije na povećanje oborina u nekom kraju. Prema istraživanjima, navedeno povećanje u umjerenom pojasu nije veće od 3%, a šumske čistine, zbog slabijih vjetrova na šumskim površinama, primaju đo 1% više oborina od sličnih površina na otvorenom prostoru.

Osim što daje niz koristi, voda u svojim različitim oblicima donosi šumskom gospodarstvu manje, veće pa i katastrofalne štete. Osobito one dolaze do izražaja u vidu poplava, snijega i leda. Poplave, ako dugo traju, uzrokuju trulež korijenja i fiziološko slabljenje stabala, što uvjetuje pojavu različitih štetnika. Onemogućeno je prirodno i umjetno pomlađivanje šuma, a dugotrajne poplave ometaju pravovremeno izvođenje šumskouz-gojnih i eksploatacijskih radova. Snijeg nanosi štete ako u velikim količinama zaostane u krošnjama drveća te ih suviše optereti, lomeći i izvaljujući stabla. Voda u obliku leda opterećuje krhke grane, koje se lako lome, naročito za jačih vjetrova.

Dugotrajan nedostatak vode u tlu izaziva sušu, koja najštetnije djeluje na šumsko drveće, a fiziološki manjak vode naročito nastaje kod drveća s vrlo plitkim korijenjem, kada se površinski sloj tla isuši. Posljedice nedo­statka vlage u tlu su opadanje prirasta drveća, uski godovi, kržljavost izbojaka, fiziološko slabljenje stabala, sušenje i opadanje lišća ljeti odno­sno sušenje grana i vrhova stabala. Može se reći da suša slabi vitalitet sta­bala smanjujući njihovu otpornost prema napadu štetnih gljiva i insekata. Štetne se posljedice suše ne mogu ukloniti, ali se načinom uzgajanja šuma mogu barem nešto smanjiti. Treba na ugroženim položajima uzgajati mješovite, raznodobne i preborne sastojine, a pri umjetnom pošumljavanju biljke saditi u postranoj zasjeni starih sastojina.

30 / Časopis Hrvatske šume

AUSTRIJA

Natjecanje u nordijskom skijanju Početkom ožujka u poznatom

austrijskom skijaškom centru St. Michael im Lundau, u pokrajini

Salzburg, održano je 30. europsko natje­canje šumara u nordijskom skijanju.

U organizaciji Šumarskog društva iz Delnica na natjecanje u Austriju otputovala je i ekipa iz Delnica: Franjo Jakovac, Mladen Šporer i Denis Štimac, a iz Šumarskog društva Delnice u Austriji su boravili Herman Sušnik, Damir Delač, Boris Pleše i Ivica Kružić, te iz Hrvatskog šumarskog društva Hranislav Jakovac i Zlatko Kahlina.

Natjecalo se osamnaest zemalja u disciplinama; skijaško trčanje klasičnim načinom na (6 i 12 km) te gađanje ma­lokalibarskom puškom, štafeta 4 x 10 km i maraton.

Natjecali su se i muškarci i žene, podijeljeni u dobne skupine. Ženske ekipe bile su podijeljene u dobnoj skupini od dvadeset pa sve do preko šezdeset godina, dok su muški natjecatelji nastupili u dobnim skupinama od dvadeset pa sve preko sedamdeset godina. U jakoj konkurenciji od gotovo tisuću natjecatelja u disciplini skijaško trčanje klasičnim načinom i gađanje malokalibarskom puškom naši natjanitelji zauzeli su slijedeći poredak; Franjo Jakovac devetnaesto mjesto, Mladen Šporer - 28. i Denis Štimac 103. mjesto.

Od 148 štafeta naša je zauzela 51. mjesto.

Jakovac, njemački natjecatelj, D. Štimac i M. Šporer

Na natjecanju su sudjelovale i šumarske škole iz cijele Europe. Osim natjecateljskog dijela uvijek se održavaju i stručne tri­

bine i ekskurzije. Kao glavna stručna tema obrađena na ovom impozantnom susretu šumarskih stručnjaka iz Europe, bila je zaštita šuma od lavina, u čemu zaista austrijski šumari već godina­ma postižu zavidne i zapažene rezultate.

Iduće natjecanje je u Sloveniji, a nadajmo se da će ga doskora organizirati i Hrvatska, što je iznimno važno za zaštitnu i turističku funkciju šuma (p).

Časopis Hrvatske šume / 31

u Delnicama promovirana značajna knjiga

»Sumrak goranskih šuma« U Delnicama je potkraj ožujka predsta­

vljeno javnosti drugo dopunjeno izdanje knjige »Sumrak goranskih šuma« Ivana

Pleše-Lukeže, dipl. ing. šum. Prvo izdanje knjige objavljeno je 1993. g. u

nakladi od 500 primjeraka u izdanju Zelene akcije Zagreb, dok je tiskanje dopunjenog izdanja omogućilo Javno poduzeće »PIrvatske šume« p.o. Zagreb, u okviru programa tiskanja rezultata znanstveno-istraživačkog rada. Drugo dopunjeno izdanje knjige tiskano je u nakladi od 1000 primjeraka. Značajan doprinos izlasku knjige dao je i Šumarski institut Jastrebarsko.

Na predstavljanju knjige u Delnicama bili su nazočni: Damir Moćan, dipl. ing. šum., zamjenik direktora »Hrvatskih šuma« p.o. Za­greb, dr. Joso Gračan, Šumarski institut Jastre­barsko, Ivica Janeš, doministar u Ministarstvu prosvjete i športa, prof. dr. Branimir Prpić, Luka Stilinović iz Državne uprave za zaštitu okoliša, Ratko Profozić, predsjednik nevladinih udruga »Zelena akcija«, Krunoslav Pupić, dipl. ing. šum., upravitelj Uprave šuma Delnice, te brojni uzvanici, od učitelja biologije i ekologije, djece, te šumara iz Gorskog kotara i šire.

Knjiga je napisana ne samo da je koriste stručnjaci, već šira čitalačka publika. Osobito je dobra za korištenje u nastavi biologije i ekologije u osnovnim i srednjim školama. Pisana je čitko, jednostavno i razumljivo, a na njezinih 144 stra­nice i u 14 poglavlja dan je naglasak na ekološkoj, gospodarskoj, demografskoj i hidrološkoj problematici Gorskog kotara. Knjiga je posebno proširena i dopunjena u dijelu koji se odnosi na šume i šumarstvo.

»Nažalost, umiruća se šuma ne može izliječiti, ali se može mladom naraštaju omogućiti da raste u zdravom okolišu«, riječi su to prof. dr. Branimira Prpića prigodom promo­cije knjige. Ova knjiga velik je doprinos u rješavanju zaštite okoliša u Gorskom kotaru i šire. Ona je i svojevrstan putokaz kako se ljudi moraju ponašati spram okoliša, a posebno prema šumi i njenoj zaštiti. Posao na zaštiti šuma Lijepe naše je utoliko znakovitiji, ako znamo da se u Hrvatskoj pod šumom nalazi 35 posto površine, a u Gorskom kotaru čak 60 posto.

Šume Gorskog kotara su sve bolesnije, pa je tako 1996. g. bilo svega 3 posto zdravih jelovih stabala. Pored šuma u opasnosti su i vodotoci, poljoprivredne površine... U zagađenom okolišu šanse za gospodarski razvoj su male, a perspekti­ve nikakve.

Zbog svega toga, pita se Lukeža u svojoj knjizi, kakva nam je budućnost, kako zadržati ljude u »Hrvatskoj Švici«, kako razviti turizam i poljoprivredu, kako ubrzati gospodarski razvoj?

Knjiga je pisana emotivno, jer se Ivan Pleše-Lukeža kako rođeni Goranin, nošen osjećajima i ljubavlju prema zavičaju, potrudio da svaku svoju misao o zaštiti okoliša pretoči na papir. Knjiga je nastala i kao rezultat njegovog dugogodišnjeg bavljenja ekologijom te radom s mladim naraštajem goranske djece. Preko ekološke udruge »Hloja«, čiji je predsjednik, u

Slijeva nadesno: Damir Moćan, dipl. ing šum., prof. dr. Branimir Prpić, Ivan Pleše Lukeža, dipl. ing. šum., dr. Joso Gračan

Snimio: A. Kudin

Ivan Pleše (Lukeža) dipl. ing. šum., autor

knjige »Sumrak goranskih šuma«

Snimio: A. Kudin

posljednje vrijeme taj svoj rad proširio je i izvan granica Gorskog kotara, u Primorsko-goranskoj županiji te na grad Zagreb.

Za svoj rad primio je i niz nagrada na području očuvanja okoliša. Društvo za

unapređenje kvalitete življenja dodijelilo mu je 17. travnja 1996. g. priznanje Charta Rabuziana, a predložen je i za državnu nagradu za zaštitu okoliša.

V. Pleše

32 / Časopis Hrvatske šume

Cvate »drin« u Drinovcima Hrvati su, kao narod koji je živio s prirodom, mnoge svoje toponime nazivali po značajnim vegetacijskim elementima koji su se nalazili na određenim lokalitetima. Takav je slučaj najvjerojatnije i s Drinovcima (Drenovci-ma) za koje znamo da se nalaze u tri različite hrvatske regije, u Dalmaciji, Hercegovini i Slavoniji (Drenovci). Drijen (Cornus mas), »drin« ili »dren«, što ovisi o narječju, listopadno je manje drvo ili krupniji grm iz porodice Cornaceae. Pupovi ove vrste su nasuprotni, a lišće nazu-bljeno, dužine 5-8 cm, široko do 3 cm. Ova vrsta ima i karakterističnu srpastu nervaturu lista sa sivo-bijelim dlačicama. Drijen se može tretirati i kao voćka, jer su mu plodovi jestivi i vrlo ukusni, tamocrvene boje, eliptična oblika, dužine do 15 mm. U narodu se konzumira kao zrela voćka ili prerađena u džem ili sok, a dozrijeva u kolovozu i rujnu. Drijen je lako uočljiv u prirodi jer se obično nalazi na rubovima šume. Njegovi žuti cvjetovi cvatu među prvima, obično tokom korizme (ožujka), najavljujući kraj zime. Tako je i ove godine »drin« procvjetao, starijima budeći uspomene, a djeci najavljujući radost novog ljeta, (š)