Čovjekovo tijelo i duša pre pada bili su besmrtni i slobodni od bilo kakvih nemoći. Čovjekova čula su istančana i njihovo djelovanje bilo je nesputano. Čovjek je kao takav neometano opštio sa duhovnim svijetom. Bio je sposoban i za opštenje sa duhovnim svijetom i sa Bogom. To potvrđuje biblija riječima: “I začuše glas gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi”. Čovjekovo tijelo je u cjelosti sa dušom učestvovalo u duhovnim svjetu i životu. “I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu, na istoku; i ondje namjesti čovjeka, i zaprijeti Bog čovjeku da ne jede plod sa drveta poznanja dobra i zla, jer u koji dan okusiš sa njega, umrijećeš”. Zapovjest Božija trebala je služiti čovjeku kao putokaz.

Prvorodni grijehAdam i Eva su prekršili tu zapovjest. Tako nisu dugo ostali u prvobitnom blagostanju. Na grijeh ih je naveo đavo koji je bio zavidan na sreći ljudi. Naveo ih je na grijeh preko zmije koja je uspjela da nagovori Evu da pojede plod sa drveta poznanja dobra i zla. Zmija je ubjedila Evu tako sto joj je rekla ako okušaju plod sa tog drveta biće kao bogovi.

Posljeduce pada po praroditekje i rod ljudskiNakon okušaja ploda sa drveta poznanja dobra i zla naši praroditelji su osjetili strah i stid. Bog ih je prokleo za njihovo djelo tako što im je reko “Sa znojem zarađivaćete hljeb svoj dok se ne vratite u zemlju od koje ste potekli” i bog ih je istjerao iz raja. Uz smrt i teški rad nastupila je promjena čovjekovih duhovnih i tjelesnih sila i moći. Grijeh je prešao na sve ljude vodeći porijeklo od Adama.