Holon-412014 Prijevod S. Maimon Lj. F. Jezic

  • View
    215

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Holon-412014 Prijevod S. Maimon Lj. F. Jezic

  • 8/17/2019 Holon-412014 Prijevod S. Maimon Lj. F. Jezic

    1/22

      Holon, 4(1):121-142, 2014., Zagreb 

    121

    am James

    Salomon Maimon

    O FILOZOFIJSKIM I RETORIČKIM FIGURAMA 

    [XXI] Objašnjenje figura uopće. Izvor retoričkih i  filozofijskih figura. Iznosi se

    pitanje o realnome objašnjenju  tropâ. Sličnost ne može pružiti [dostatni]

    razlog za tropički izraz. Taj se razlog štoviše mora potražiti u

    transcendentalnim odnosima sintetičkoga mišljenja. 1   Transcendentalni

    (=raznorodnim stvarima zajednički) izrazi označuju sȁmo ono što je u

    raznorodnim stvarima zajedničko. To se razjašnjava na  primjerima. Udio

     pronicljivosti i oštroumlja u iznalaženju jezika. 2   Kvaziapstrakcija i

    kvazikonkrecija. Razlog zašto se u nekim slučajevima lakše zamjećuje, te

     jezikom označuje, sličnost , a u drugima različnost . Imena apstraktâ ranije

    dolaze u jezik nego imena konkretâ. Izvor sinonimâ. Pravi tropi   potječu

    odatle što se zamjenjuju korelati odnosnih pojmova. Metoda kojom se može odrediti kojemu predmetu neki izraz pripada zapravo (eigentlich), a kojemu

    Izvor: Maimon, Salomon (1793). Ueber die philosophischen und rhetorischen Figuren, u: Salomon

    Maimon's Streifereien im Gebiethe der Philosophie, Berlin: Wilhelm Vieweg, str. XXI-XXII i 245-272.

    (pretisci 1970.1 i 2000.2 kao: Gesammelte Werke. Band 4: Salomon Maimon's Streifereien im Gebiete

    der Philosophie, Hildesheim: Georg Olms, ur. Valerio Verra).

    Dio teksta koji obrađuje »retoričke figure« (Od »Obično se kaže: tropi...« do navoda iz Molièrea) Maimon je već

    zasebno objavio pod naslovom “Was sind Tropen?” u Berlinisches Journal   für Aufklärung (1789., sv. V/2, str.

    162-179), a također i kao dio dodatka “Über die symbolische Erkenntniß” svojega prvijenca Versuch über die

    Transscendentalphilosophie   (1790., Berlin: Christian Friedrich Voß und Sohn, str. 303-317). Taj dio teksta u

    Streifereien  ipak nije posve jednak ovima utoliko što je proširen za nekoliko podnožnih bilježaka i manjih

    preinaka teksta. Brojevi u uglatim zagradama »[XXI]-[XXII]« i »[247]-[272]« označuju početke stranica u izdanju

    teksta iz 1793. (op. prev.)

    1  Njem. in transcendentalen Verhältnissen des synthetischen Denkens 

    2 Njem. Spracherfindung 

    Prijevod

  • 8/17/2019 Holon-412014 Prijevod S. Maimon Lj. F. Jezic

    2/22

    Prijevod Holon, 4(1):121-142, 2014., Zagreb

    122

    tek tropički (tropisch). Rezultat. [XXII] Filozofijske figure, i obmane kojima

    one daju povoda. Prostor i vrijeme kao objekti zrenja. Oni nisu  forme

    osjetilnih objekata uopće nego njihove različnosti . Oni su uvjeti mogućnosti

    usporedbe  i, prema tome, suda u pogledu na osjetilne objekte. Vremenski

    slijed . Uvjet mogućnosti analitičkoga suda o različnosti . Trajanje. Uvjet

    mogućnosti analitičkoga suda o identitetu. Istodobnost . Uvjet mogućnosti

    sintetičkoga  suda. Protežnost i djeljivost empirijskoga prostora u beskraj.

    Prazni prostor. Dokazi za njega i dokazi protiv njega. Aristotelovo objašnjenje

    i dokidanje jednoga prividnoga proturječja. Napomena na tvrdnju gospodina

    profesora Reinholda o stajanju svake predodžbe u odnosu spram nekoga

    objekta (v. filozofijsku prepisku).3  Psihološki razlog dijalektičkih obmana.

    Apsolutno mjesto. Apsolutno gibanje. Usporedba Leibnizovih monada  s

    diferencijalnim veličinama. Moralni se osjećaj može uzeti u svrhu neke

    znanstvene obrade samo problematički .

    [247] Da postoje retoričke figure, dovoljno je poznato, no da bi postojale i filozofijske figure,

    moglo bi se nekomu učiniti čudnovatim. Zato ću najprvo utvrditi pojam figura uopće, i razliku

    između retoričkih i filozofijskih figura, a potom pokušati pobliže odrediti svaki od tih

    pojmova. 

    Figure uopće načini su predočavanja koji [se] u odnosu na neki objekt [ne nalaze u nama]

    izvorno, nego koji se u nama proizvode po zakonima uobrazilje.

    Figurativnost   se dakle ne tiče  jezika  nego samoga načina predočavanja. Uobičajeni izraz

    govorne figure  (Redefiguren) podaje izvrstan primjer za figuru. Prema zakonu asocijacije

    ideja, tu se figurativnost prenosi s načina predočavanja na s njime asocirani [jezični] izraz.

    3  »Filozofijska prepiska« između Maimona i Reinholda objavljena je kao treća od četiriju rasprava u Streifereien,

    u kojima je rasprava O filozofijskim i retoričkim figurama četvrta rasprava. (op. prev.) 

  • 8/17/2019 Holon-412014 Prijevod S. Maimon Lj. F. Jezic

    3/22

    Prijevod Holon, 4(1):121-142, 2014., Zagreb

    123

    Uobrazilja je ili samo reproduktivna  ili  produktivna. U prvome slučaju ona djeluje prema

    zakonima asocijacije ideja; i pri tome je ovisna o slučajnome načinu na koji joj osjetila

    pružaju predodžbe. U drugome slučaju ona djeluje prema zakonima svrhovitosti,4  stvara

    ideale iz onoga što joj je pruženo po osjetilima, i teži dapače za najvišim idealom u svakoj vrsti.

    Izvor je retoričkih  figura prenošenje predodžbe s nekoga objekta (čija je predodžba ona

    izvorno) na drugi koji se s prvime asocira; izvor je pak  filozofijskih figura predodžba u svojoj

    vrsti najvišega ideala kao pripadnoga nekomu realnomu objektu. [248] 

    Nakon ovoga općega uvodnoga dijela sada ću govoriti o svakoj pojedinoj od tih vrsta figura

    napose – i to najprije o retoričkim figurama.

    Obično se kaže:5  tropi su izrazi kojima su se iz izvornoga značenja izvela druga. Ali ja ne

    tražim nominalnu definiciju tropa – nju znam baš kao i svatko drugi – nego realnu definiciju,

    tj. obilježja po kojima se nepravi, izvedeni tropi mogu prepoznati i razlučiti od pravih,

    izvornih? Naime, dokle god ovu definiciju nismo pronašli, ona nam definicija ničemu ne služi.

    Zanemarivanje tih odredbenih obilježja zavelo je slavna pisca 6 zajedno s više drugih da tvrdi

    4  Njem. Zweckmäßigkeit  (dosl. »svrsiprimjerenost«) 

    5  Sulzer, Theorie der schönen Wissenschaften: Tropen. (op. S. M.) Puni naziv zapravo glasi: Sulzer, Johann Georg,

     Allgemeine Theorie der schönen Künste in einzeln, nach alphabetischer Ordnung der Kunstwörter aufeinander

     folgend, Artickeln abgehandelt (u 4 sveska 1771.-1774., Leipzig). To je glavno djelo berlinskoga akademika koji

    se je u povijesti filozofije slabo proslavio izvornim djelima (v. Vermischte philosophische Schriften, 1773.), a više

    kompilatornim sintezama (nav. estetički rječnik) i prijevodima. On je primjerice uredio prvi, i to komentirani,

    njemački prijevod (1755.) Humeova Inquiry into Human Understanding, po kojem je i Kant poznavao i citirao Humea. (op. prev.) 

    6   Sulzer, na navedenome mjestu. (op. S. M.) Dotično mjesto glasi (nav. prema izdanju iz 1775., Leipzig:

    Weidmann & Reich, str. 811): »Lako se dade pokazati da se najveći dio svakoga jezika sastoji iz tropa; ali od njih

     je većina izgubila svoju tropičku snagu te se smatraju za prave izraze. [...] Svim je tropima zajedničko to da se

    pojam ili predodžba koja se želi pobuditi, ne pobuđuje neposredno nego posredstvom nečega drugoga. Ta se

    zamjena zbiva bilo iz nužde (jer nema riječi koja bi stvar neposredno izrazila), bilo s namjerom. Iz nužde se

    nazivaju nevidljive stvari imenima vidljivih. No, čim se ljudi donekle priviknu na te trope, oni gube svoju snagu i

  • 8/17/2019 Holon-412014 Prijevod S. Maimon Lj. F. Jezic

    4/22

    Prijevod Holon, 4(1):121-142, 2014., Zagreb

    124

    da se najveći dio svakoga jezika sastoji iz tropa ili nepravih izraza, a da bi to dokazao, navodi

    izraze koji su zajednički raznorodnim stvarima, npr.  pojmiti , shvatiti , i sl. No, te tvrdnje

    dopuštaju da poezija odveć duboko zakorači u područje proze, i time prozu odviše potisne,

    tako da u tome pogledu nikada ne možemo s izvjesnošću zaključiti što bi bila poezija, a što proza. Potrudit ću se razriješiti to pitanje koje sam postavio, podati prozi i poeziji njihova

    prava te ustanoviti njihova razlikovna obilježja prema načelima a priori , iz čega će odmah

    postati jasno da se iz tropa ne može sastojati najveći dio jezika nego najmanji. [249] 

    Da to provedem u djelo, moram unaprijed iznijeti nekoliko istina:

    1) Uporaba nepravoga izraza mora imati ne samo subjektivni nego i objektivni razlog.

    Dapače, onaj i pretpostavlja ovoga jer je objektivni razlog razlog mogućnosti asocijacije

    uopće, dok je subjektivni razlog razlog posebne odredbe redoslijeda te asocijacije. To će mi

    svatko, kako se nadam, dopustiti da vrijedi i bez dokaza. 

    2) Sličnost objekata ne može pružiti razlog za tu posebnu odredbu redoslijeda dotične

    asocijacije; naime, postavimo neki objekt ab  (a određen po b) čiji je pravi izraz  x . Uzmimo

    opet neki drugi objekt ai , koji se jednako tako označuje istim izrazom (zbog njegove sličnosti

    s prethodnim objektom, ukoliko je a  u obama isti), ali koji je u pogledu na njega nepravi

    [izraz]; sada nužno moramo prihvatiti da taj izraz [ x ] mora značiti ne cio objekt ab ili ai , nego

    sȁmo obama zajedničko a  (odredivo7  koje se u svakome od njih drugačije određuje); jer

    inač