HILJADU I JEDNA NOC I. SVEZAK OD PRVE DO TRIDESET I PRVE NOI Preveo Antun Slavko Kaleni

SADRAJ PRIA O KRALJU SEHRIJARU I NJEGOVU BRATU .... 1 Pria o biku i magarcu 10 PRIA O TRGOVCU I DINNU Od prve do tree noi. Pripovijest prvog eiha . 21 Pripovijest drugog eiha 28 Pripovijest treeg eiha33 PRIPOVIJEST O RIBARU I DINNU Od tree do devete noi. Pria o veziru kralja Junana .49 38 17

Pripovijest o kralju es-Sindibadu 55 Pripovijest o nevjernom veziru 58 Pripovijest okamenjenoga princa POVIJEST NOSAA I TRIJU DAMA Od devete do devetnaeste noi. Pripovijest prvog redovnika-prosjaka 133 82 99

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka 144 Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio 157

Pripovijest treeg redovnika-prosjaka 178 Pripovijest najstarije dame Vratariina pripovijest 218 PRIPOVIJEST O TRIMA JABUKAMA 236 205

Od devetnaeste do dvadesetietvrte noi. Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina GRBAVEVA POVIJEST 332 Od dvadeset i etvrte do tridesetiprve noi. Pripovijest prekupca kranina 343 Upraviteljeva pripovijest Pripovijest lijenika idova Krojaeva pripovijest X 398 367 382 248

PRIA 0 KRALJU EHRUARDI NJEGOVU BRATU. Neka je slava Allahu, gospodaru svjetova! Blagoslov i pozdrav gospodaru Allahovih poslanika, naemu vladaru i gospodaru, Muhammedu - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - blagoslov i pozdrav, koji trebaju trajati navijeke sve do Sudnjega Dana. Sada gledaj, ivot starih je uputa za vladanje potonjih, kako bi ovjek gledao sudbine, koje su drugima bile dodijeljene, i da bi dopustio da one njemu slue za opomenu, kako bi povijest prolih naroda i ono, to ih je snalo, razmatrao i sebe drao na uzdama. Slava Njemu, koji je povijest starih uinio opomenom za kasnija pokoljenja! Takve su opomene prie, koje su bile nazvane "Tisuu noi i jedna no", sa svojima udnovatima ivotnim sudbinama i svojim poredbama. Izvjeuje se Allah je sveznajui glede svojih sakrivenih stvari i nad svima vladar i od svih potovan i prema svima milostiv i prema svima prijazan i prema svima milosrdan! u priama iz staroga vremena i iz prolosti naroda, da je u ranijim danima, koji se proteu daleko u iezlo vremensko razdoblje, ivio jedan kralj iz roda Sasanida u otokoj dravi Indije i Kine, gospodar ratnika i ljudi, slugu i robova. On je za sobom ostavio dva sina, jednoga u muevnoj dobi, a drugoga u mladikoj. Oba su bila neustraivi vitezovi, ali je stariji bio jo hrabriji nego mlai. Tako je on postao kraljem zemlje i vladao podanicima u pravednosti, i volio ga je narod njegove zemlje i drave. On se zvao Kralj Sehrijar. Njegov se mlai brat meutim zvao Kralj Sahzaman, i taj je bio kralj Samarkanda u perzijskoj zemlji. Obojica su stalno boravili u svojim zemljama, i svaki je pojedini od njih

u svojoj dravi pravedno vladao nad svojim podanicima, u velikoj radosti i blaenstvu. U takvom su stanju oni ivjeli neprekinuto dvadeset godina. Tu obuzme enja starijeg brata za svojim mlaim bratom, i tako on naredi svom Veziru, neka otputuje bratu i neka ga dovede. Vezir mu odgovori: 1

Uvod "Sluam i pokoravam se!" Zatim on otputuje, dok nije sretno doao na cilj. On ue k bratu, prenese mu kraljevski pozdrav i obavijesti ga, da njegov brat ezne za njim i eli njegov posjet. Ovaj odvrati: "Sluam i pokoravam se!" Uskoro se on spremi za putovanje, dadne da se uzmu na put njegovi adori, deve i mazge, sluge i ljudi i u svojoj je zemlji kao vladara postavi svojega Vezira. Zatim se otputi, ususret zemlji svojega brata. Ali o ponoi mu padne na pamet, da je u svome dvoru neto zaboravio. Zato se okrene i otie u svoj dvorac. Tu on nae svoju enu, gdje lei u njegovoj postelji, i dri u svom zagrljaju crnoga roba, koji je ovamo dojurio na njezin poziv. Kada je on to vidio, svijet mu je postao crn pred oima, i on u sebi rekne: "Ako se to dogodilo, dok ja jo nisam napustio grad, to e ta prokletnica tek raditi, kada ja dugo budem boravio kod svojega brata u daljini?" Nato on isue svoj ma i oboje ih na postelji ubije. Istoga se asa vratio natrag, izdao zapovijed za polazak i otputovao, dok nije stigao do grada svojega brata. im se pribliio gradu, poslao je preteu svojemu bratu s vijeu o svom dolasku. Taj mu izae ususret, pozdravi ga i vrlo mu se obraduje. I dadne da se okiti grad njemu u ast. Zatim s njime sjedne, kako bi naklapali i bili u dobru raspoloenju. Ali je Kralj Sahzaman mislio na to, to mu se dogodilo s njegovom suprugom. Obuzela ga je duboka alost, njegova je boja postala blijeda, njegovo je tijelo postalo bolesno. Kada gaje brat gledao u takvu stanju, on je u sebi pomislio, da je to zbog rastanka sa svojom zemljom i svojom dravom. Zato ga on pusti na miru i nije ga o tome pitao. Potom mu meutim jednoga dana rekne: "Brate, gledam kako je tvoje tijelo bolesno i tvoja boja blijeda." Ovaj mu odgovori: Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu "Brate, ja imam ranu u svojoj nutrini." Ipak ga on nije izvijestio, to je doivio sa svojom suprugom. Sehrijar nastavi: "elio bih, da ti sa mnom poe u lov na visoku i sitnu divlja. Moda e se onda tvoje srce oraspoloiti."

Ali Sahzaman to odbije, i tako njegov brat sam ode u lov. Bili su meutim u Kraljevu dvoru prozori, koji su gledali na vrt, i gle, tada se otvore dvorska vrata, i izau dvadeset robinja i dvadeset robova, i ena njegova brata, divna po ljepoti i ljupkosti, ila je posred njih, dok nisu doli do jednoga advrvana1. Ondje oni svu-ku svoju odjeu, i robinje sjednu k robovima. Kraljica meutim vikne: "Mas'ud!" Tada doe neki crni rob i zagrli je, i takoer ona uzme njega u zagrljaj, i on legne k njoj. Isto su tako uinili robovi s robinjama, i nije bilo kraja ljubljenju i milovanju, bludnienju i jebanju, sve dok dan nije doao kraju. Kada je dakle to vidio Kraljev brat, on u sebi rekne: "Tako mi Allaha! Moj je jad laki nego ovaj jad." Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne: "To je jo zloestije nego ono, to se meni zbilo." Zatim je on opet jeo i pio. Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan drugoga. Kralj Sehrijar je pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i vidio, da se ovomu vratila njegova boja i da je njegovo lice postalo rumeno i kako je on sada sa zadovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako malo. Njegov mu brat, stariji kralj, rekne: "Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja. Zato me izvijesti, kako s tobom stoji!" 1 adyrvan je vodoskok. Ovaj odgovori: "O izbljeenju u te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da ti ne kaem, kako je dolo do toga, da mi se boja vratila!" Ipak drugi nastavi: "Prvo mi ispripovijedaj, kako je dolo do toga, da je tvoja boja postala blijeda i tvoje tijelo bolesno, da to posluam!" Sahzaman mu sada ispria: "Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao pozvati k tebi, ja sam se tada spremio na putovanje, i upravo sam bio poao iz svog grada, kad li sam se iznenada sjetio bisera u svome dvoru, koje sam ti htio pokloniti. Tako sam se vratio u svoj dvor i naao svoju enu kako s jednim crnim robom lei u mojoj postelji. Tada sam ih oboje ubio. Zatim sam doao k tebi. Ali sam morao uvijek misliti na taj doivljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila blijeda i da sam se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj otputenje!"

Kada je njegov brat cuo njegove rijeci, on mu rekne: "Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!" Tada ga on obavijesti o svemu, to se dogodilo. ehrijar meutim rekne svojemu bratu Sahzamanu: "Ja to elim vidjeti svojima vlastitim ocima!" Sahzaman odvrati: "Ucini tako, kao da si otiao u lov na visoku i sitnu divljac, i sakrij se kod mene. Onda e ti to sam sa mnom vidjeti i vlastitim ocima o tome stei izvjesnost." Istoga je casa Kralj dao pozvati na polazak. Vojnici su izali sa cadorima pred grad. Tada se on zaputi u kraljevski cador i rekne svojim paevima: "Nitko ne smije ulaziti k meni!" 4

Prica o kralju Sehrijaru i njegovu bratu Nato se preobuce i kriom ode u dvor, u kome se nalazio brat, i sjedne uz prozor koji je gledao u vrt, kratko vrijeme. Tada izau robinje i njihova gospodarica s robovima, i cinili su onako, kako je kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu molitvu. Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu je bratu ahzamanu rekao: "Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo vie nikakvoga kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko je proao tako kao mi! Inace bi za nas bila bolja smrt nego ivot." Zatim su obojica izala kroz jedna tajna vrata palace i putovali, dan i no, dok nisu doli do jednog drveta posred neke livade i do izvora slatke vode blizu slanoga mora. Napili su se s tog izvora i sjeli, da otpocinu. Kada je proao jedan sat dana, oni ugledaju, kako se more komea i kako se iz njega die neki crni stup, koji se ispruio sve do neba i dolazio na tu livadu. Kada su oni to vidjeli, prestraili su se i popeli na kronju drveta, koje je bilo vrlo visoko, da gledaju, to ce se sada dogaati. I gle, to je bio neki dinn silne velicine, iroka cela i golemih grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki kovceg. On se popne na kopno i doe do drveta, na kome su se nalazili njih dvojica. Pod njim on sjedne, otvori kovceg i digne iz njega neku krinju. Nju on otvori, i tada iz nje izae neka djevojka, vitka stasa, zraceci, kao da je svijetlo Sunce, kao to je tako lijepo pjevao pjesnik 'Atija: Podie se u tami dan se budi, I lugovi se are u zracecoj raskoi.

Od njezina bljetavila sjaji sunceva svjetlost. Njezino arom2 nepokrito lice posramljuje Mjesece. 2 Velom. 5

Uvod Ako se pojavi i skine zar, Svemir se klanja pred njezinim pogledom. Ali ako iz nje zasjaju munje, Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata. Kada ju je dinn pogledao, on rekne: "O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noci, elio bih malo podrijemati." Nato dinn stavi svoju glavu u djevojcino krilo i zaspe. Djevojka meutim podigne svoju glavu prema kronji drveta i ugleda obojicu kraljeva, kako sjede gore na drvetu. Tada ona digne din-novu glavu iz svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se uspravi pod drvetom i dadne dvojici znak, koji je kazivao: "Siite dolje i ne bojte se dinna!" Ipak joj oni odvrate: "Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!" Tada im ona rekne: "Ako vi ne siete dolje, tada cu vam probuditi dinna, i taj ce vam donijeti bijednu smrt." Sada su oni jo vie dospjeli u strah i sili su k njoj. Tada ona legne pred obojicom na lea i, rairivi noge, rekne: "Ubadajte jakim ubodima, inace cu vam probuditi dinna!" U svome strahu rekne ehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu: "Brate, ucini to, to ti je ona zapovijedila!" Taj meutim odgovori: "Ja to necu uciniti, ti ce to najprije uciniti!" Tako su kimajuci davali znakove jedan drugomu, neka joj ucini po volji. Tada ona rekne: Prica o kralju Sehrijaru i njegovu bratu

"Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajuci dajete znakove? Ako obojica ne pristupite i ne jebete, tada cu vam ja probuditi dinna." I u svome strahu pred dinnom oni je pojebu. I kada su joj obojica ucinili po volji, ona im rekne: "Doite k sebi!" Zatim ona izvadi iz svojega depa neku kesu, i iz nje izvadi neku vrpcu, na kojoj se nalazilo petstoisedamdeset prstenova, i rekne im: "Znate li vi, to ovi znace?" Oni odvrate: "Ne, to mi ne znamo." Ona nastavi: "Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom dinnu nabili rogove. Sada mi dajte takoer vas dvojica brace svoje pecatnjake!" I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne: "Zbilja, ovaj me je dinn oteo u noci mojega vjencanja. Zatim me je stavio u jednu krinju i krinju u kovceg, i na kovceg je stavio sedam jakih lokotova, i tako me je stavio na dno umecega, valovitog mora. Ali on nije znao, da se svaka od nas ena, ako neto eli sprovesti, nicim ne da zadrati, kao to je spjevao jedan pjesnik: Nemoj vjerovati enama, Nemoj se uzdati u njihove zakletve! Njihova srdba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu. Ljubav pokazuju za oko, A u sebi posve skrivaju prevaru. Jusufa si uzmi za pouku, Sve vie ce nalaziti njihovih lukavtina. Vec je otac Adam, gledaj, Iz raja bio protjeran zbog ene. A jedan je drugi pjevao: Jao, ti odvec kori grenike.

Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije teak. Kada sam ljubio, tada nisam cinio nita drugo, Nego ono to je prije mene jednom cinio vec poneki mukarac. Jer samo je onaj mukarac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden enskim lukavtinama." Kada su dva kralja culi od nje takve rijeci, silno se zacude, i reknu jedan drugomu: "Buduci da je taj ipak jedan dinn, onda se njemu dogodilo vece zlo nego nama dvojici. To je neto to se nikada nikomu nije dogodilo." Na to oni istoga casa poure od nje i vrate se u grad Kralja Sehrijara. On meutim ode u svoj dvor i svojoj suprugi i robovima i robinjama odsijece glave. I od tada je k sebi uzimao Kralj Sehri-jar svake noci po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevicanstvo, i zatim bi je ubio, kako bi bio siguran u svoju cast, i tako je on to radio tri godine. Tada je meu narodom zavladao nemir i bjeali su sa kcerima, sve dok u gradu nije vie bilo nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj zapovijedio Veziru, neka mu kao obicno nae neku djevicu. I Vezir poe da trai, ali nije naao nijednu djevicu. Tako se on tuan i potiten uputi kuci, jer bojao se za svoj ivot zbog Kralja. Imao je meutim Vezir dvije kceri. Starija se zvala ehrezad, a mlaa Dinazad. Starija je bila procitala sve knjige, godinjake i ivotopise ranijih kraljeva i price o minulim narodima. Da, pripovijeda se, daje ona sabrala tisucu knjiga, povjesnickih knjiga, koje su obraivale o icezlim narodima i o negdanjim kraljevima, a i pjesnicka djela. Ona rekne svojem ocu: "Sto te vidim tako tuna i opterecena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesnik o tome pjevao: Reci onomu, koga tite brige, Da brige nikada ne traju dugo! Kako doista prolazi radost, Tako takoer prolazi tuga." Kada je Vezir cuo te rijeci svoje kceri, isprica joj, to mu se glede Kralja dogodilo, od pocetka do kraja. Tada ona odvrati: "Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada cu ja ili ostati na ivotu, ili cu biti rtva za kceri muslimana i sredstvo za njihovo izbavljenje iz njegovih ruku." On meutim uzvikne: "Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne uputaj u takvu opasnost!" Ipak mu ona odvrati: "To se tako mora dogoditi!" On nato:

"Ja se bojim za tebe, da ce ti se isto tako zbiti kao i magarcu i biku sa zemljoradnikom!" Ona upita: "Sto je to, to se dvojici dogodilo?" Tada on pocne ono to se pripovijeda kao Prica o biku i magarcu "Znaj, moja kceri, bio je jednom jedan trgovac, koji je bio bogat imetkom i stokom. Imao je takoer enu i djecu, a Uzvieni mu je Allah poklonio dar, da moe razumjeti govor ivotinja i ptica svake vrste, ali uz kaznu smrcu, ako oda taj dar. Taj je trgovac imao svoje obitavalite na poljskom imanju, a u svojoj je staji imao magarca i bika. Jednoga dana doe bik do magarceva odjeljka i vidi, kako je taj odjeljak pometen i poprskan, kako se u magarcevim jaslama nalazi ovren jecam i ovrena sjecka, kako on sam lei i pociva, jer ga je gospodar samo ponekad jahao, ako je to morao obaviti, i zatim ga je ponovo dovodio u njegovu staju. I tu cuje jednog dana trgovac bika kako kazuje magarcu: Blago si ga je tebi! Ja se moram muciti, a ti se moe

otpocinuti, ti moe derati ovreni jecam, i on te daje posluivati, jai na tebi samo povremeno i ponovo se vraca doma. A ja moram uvijek orati i okretati mlin! Magarac mu odgovori: Kada bude iao na njivu i kada ti budu htjeli staviti jaram na tvoju iju, ti se baci na zemlju. Pa ako te budu htjeli takoer tuci, ti ne ustaj, nego pokuaj stajati, i padni ponovo. Kada se oni potom s tobom vrate doma i bace pred tebe grahovinu, ti je ne jedi. Pravi se kao da si bolestan, neckaj se jesti i piti, jedan do dva ili tri dana. Zatim ce imati mir od muke i rada. Trgovac je meutim razumio njihov razgovor. I kada je gonic donio biku njegovu hranu, ovaj tada pojede samo posve malo. Sljedecega jutra gonic htjedne bika dici na oranje, ali ga nae bolesna, i on se saali nad njim i rekne: To je razlog, zbog kojega je on jucer slabo mogao raditi.

Potom on ode k trgovcu i rekne mu: O gospodaru, bik je bolestan. Jucer nije jeo nikakvu hranu,nita od nje nije dotakao!

No trgovac je znao u cemu je stvar, i tako on rekne:

Otii, uzmi magarca i ori s njim umjesto s onim citav dan!

Kada se magarac o predvecerju vratio, nakon to je cijeli dan morao orati, zahvali mu bik za njegovu ljubaznost, to mu je tog dana pribavio pocinak od napora. Ali mu magarac nita ne odgovori, nego je osjecao najgorce kajanje. Kada je svanulo sljedece jutro, doao je zemljoradnik, uzeo magarca i orao s njime do predvecerja. I magarac se vrati oderane ije i napol mrtav od umora. Bik ga je promatrao i zahvaljivao mu je i hvalio ga. Ali magarac odgovori: Ja sam ivio u zadovoljstvu, i to sam upropastio svojom brbljavocu.

Potom nastavi: Znaj, dajem ti jedan dobar savjet! Jer cuo sam, kako je na gospodar rekao: "Ako taj bik ne ustane sa svoga loga, odvedite ga mesaru, da ga zakolje i da iz njegove koe izree propisane ko made!" Ja se bojim za tvoj ivot. Dao sam ti svoj savjet, i s time ti Allah pomogao! Kada je bik cuo magarceve rijeci, on mu zahvali i rekne: Sutra cu s ljudima na rad ici ja.

Zatim bik podere svoju hranu do kraja i jezikom cak oblie jasle. Sve se to zbilo dok je gospodar sluao razgovor. I kada je osvanuo sljedeci dan, pou trgovac i njegova ena k staji i ondje sjednu. Potom doe gonic, da digne bika. Ovaj izae, i kada je ugledao svog gospodara, on podigne svoj rep, prdne i pocne skakati. Tada se trgovac tako jako nasmije, da je pao na lea. Njegova ga meutim ena upita: Zbog cega se ti tako smije?

On joj odgovori: To je tajna, to sam ja vidio i cuo! To ti ne mogu otkriti,inace cu morati umrijeti.

Ona nato: Mora me o tome bezuvjetno obavijestiti i isto tako o razlogu svojega smijanja, pa cak i ako bi trebao umrijeti! On odvrati: Ja ti to ne mogu otkriti iz straha pred smrcu. Sada ona ustvrdi: Ti se smije samo nada mnom. I zatim ona nije prestajala, da na njega navaljuje i da ga muci, dok joj on nije popustio i bio sit te stvari. Stoga je on dao pozvati svoju djecu i poslao po kadiju i svjedoke, kako bi napisao svoju oporuku i njoj otkrio tajnu i

potom umro. Jer on ju je cak vrlo ljubio, jer je bila njegova sestricna i njegova vjencana ena i mati njegove djece. I on je takoer ivio vec stodvadeset godina. Potom poalje po svu svojtu i susjede, i ispripovijeda im o svojoj povijesti i da on, ako ikomu objelodani svoju tajnu, mora umrijeti. Sada su joj svi, koji su kod njih bili prisutni, dovikivali: Zaklinjemo te Allahom, odustani od te namjere, kako ne bi tvoj suprug, otac tvoje djece, morao umrijeti! Ali je ona na tome ustrajala: Ja necu od toga odustati, dok mi on to ne kae. Sto se mene tice, neka umre!

Tada uute. No trgovac se digne i poe u prostoriju za pranje u staju, kako bi obavio abdest4, potom se vratio k njima, njima rekao i umro. Imao je on meutim jednog pijetla, a taj je imao pod sobom pedeset kokoi. Imao je takoer psa. Tada zacuje trgovac kako pas vice na pijetla i grdi ga, tim to mu kazuje: - Ti si tako zadovoljan, dok na gospodar mora umrijeti! Tada pijetao upita psa: - O cemu se tu zapravo radi? I pas mu isprica citavu pripovijest. Tada pijetao uzvikne: Tako mi Allaha, na je gospodar male pameti! Gledaj, ja imam pedeset ena. S jednom prolazi dobro, s drugom loe. Ali na gospodar ima samo jednu jedinu enu i ne moe s njome raspravi ti svoju stvar! Zato onda on za nju ne uzme par prutova s dudova drveta, ne ode s njome u svoju riznicu i ne izmlati je, sve dok ona ili ne bude mrtva ili se ne pokaje i nikada ga ponovo ni o cemu ne pita! Kada je trgovac cuo razgovor pijetla sa psom, tada je on ucinio sa svojom enom" tako je govorio Vezir svojoj kceri Sehrezadi "ono, to cu ja uciniti s tobom." Ona upita: "to je dakle ucinio?" On nastavi: "Otiao je s njome u riznicu. To znaci, nakon to je odsjekao za nju par prutova s dudova drveta i sakrio ih u riznici, iao je njome onamo, i rekao joj je: Doi, ja cu ti unutra u riznici ispricati i zatim umrijeti, a da me nitko ne gleda.

4 Muslimansko ritualno pranje prije molitve.

Tada je ona ula s njime unutra. Nato je on za njome zakljucao vrata prostorije i tukao je, sve dok nije bila gotovo onesvijecena i uzviknula: - Kajem se! Zatim mu je ljubila ruke i noge i kajala se i izala s njim napolje. Tada se veselio skup i njihova svojta, i poivjeli su u najljepoj radosti do svoga konca." Kada je Vezirova kci cula pricu svoga oca, rekla mu je: "To se ipak mora dogoditi!" Tako ju je on uresio kao mladenku i poao ka Kralju Sehrijaru. Pa ipak je ona vec dala uputu svojoj mlaoj sestri i rekla joj: "Kada ja budem otila ka Kralju, tada cu poslati po tebe. I kada ti zatim doe k meni i vidi, daje Kralj sa mnom obavio potpun ljubavni snoaj, tada reci: 'O sestro, ispripovijedaj mi neku pripovijest za zabavu, kako bismo mi njome sebi skratili budne nocne sate' - i potom cu ti ja ispricati neku pripovijest, zahvaljujuci kojoj ce, ako tako hoce Uzvieni Allah, doci spasenje." Njezin je meutim otac, Vezir, otiao s njome ka Kralju. Kada ga je ovaj ugledao, obraduje se i rekne: "Dovodi li mi, ono to ja elim?" Ovaj odvrati: "Da!" Uskoro ju je Kralj htio obljubiti, ali ona pocne plakati. Tada je on upita: "to ti onda nedostaje?" Ona odvrati: "O Kralju, gledaj, ja imam jednu malu sestru, i od nje bih se eljela oprostiti." Kralj poalje po malu, i ona doe k svojoj sestri i zagrli je i sjedne uz noge kraljevske postelje. Zatim Kralj Sehrezadu obljubi 14

Prica o biku i magarcu

i uzme svojoj nevjesti djevicanstvo. Nato su svi sjeli, kako bi naklapali. A mlaa sestra rekne Sehrezadi: "Ja te molim, tako ti Allaha, o sestro, ispricaj nam neku pripovijest, kojom bismo mogli skratiti budne sate ove noci!" Ova odvrati: "S najvecom radocu, ako mi preplemeniti Kralj to doputa!" Cim je Kralj, koji je takoer bio besan, cuo te rijeci, obradovao se izgledu, da cuje neku pripovijest, i dadne joj doputenje.

Tako zapocne ehrezad u

prvoj noci

pricu koja se zove PRICA 0 TRGOVCU IDINNU. "Pripovijeda se, o sretni Kralju, da je jednom ivio neki trgovac, koji je posjedovao veliko bogatstvo i trgovao po raznim gradovima. Uzjai on dakle jednoga dana konja i odjai, kako bi u nekim gradovima zaprimio novac.

Tada ga odvec estoko pritisne vrucina. Zato on sjedne pod neko drvo, posegne rukom u torbu na sedlu i izvuce iz nje komad kruha i datulju. Pojede komad kruha i datulju, i kada je pojeo datulju, odbaci kocicu. I gle, tada se pojavi dinn silne velicine, koji je u svojoj ruci drao isukan mac. On se ustremi na trgovca i rekne: Ovamo s tobom, da ja tebe ubijem, onako kako si ti ubio

mog sina! Trgovac upita: Kako sam ja ubio tvog sina?

Ovaj odgovori:

Prva noc Kada si pojeo datulju i odbacio kocicu, ona je pogodila mog

sina u grudi, dok je tuda prolazio, i on je odmah umro. Tada trgovac uzvikne: Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vracamo.

Nema nikakve uzvienosti i nikakve moci osim u Allaha, Uzvienoga, Svemogucega! Ako sam ja ubio tvojega sina, onda sam ga ubio samo iz zabune. Sada te molim, oprosti mi! Ali dinn povice: To nita ne pomae, ja te moram ubiti.

Nato ga on pograbi i baci na tlo i podigne mac da ga pogodi. Tada trgovac zaplace i rekne: Ja se sa svojom stvari utjecem Allahu - i izgovori stihove:

Vrijeme ima dvije vrste dana: jedni su sretni, drugi puni briga: A ivot je razdijeljen na dvoje: danas vedro, sutra mracno. Tko nam se podruguje zbog mijene vremena, njega ti treba upitati: 'Nije li samo plemenit covjek taj, kojega muce nenaklonjena vremena?' Zar ne vidi, kada snano zaore olujni vjetrovi, Da su jedino visoka drveta ona, oko kojih oni bruje. I zar ne vidi, kako se u moru leevi diu prema gore, Ali skupocjeni biseri ostaju duboko dolje na dnu?

Pa ako ruke vremena izvravaju na nama svoj okrutan cilj, I ako nas u vjecnoj nesreci jedino alost hoce pratiti, 18

Prica o trgovcu i dinnu Onda znaj: na nebu stoje bezbrojne cete zvijezda; Ipak jedino Suncu i Mjesecu prijete opasnosti pomrcine. Koliko se drveta, zelenih i sasuenih, nalazi na kugli zemaljskoj; Pa ipak su samo drveta s plodovima ono, na to se baca kamenje. U vedrim si danima ivio samo u radosnim mislima I nisi se bojao zlog udesa nadolazecih patnji. Kada je trgovac izgovorio te stihove, dinn mu rekne: Skrati svoje rijeci. Tako mi Allaha, ja te moram ubiti.

Ali trgovac rekne: Znaj, o 'ifrite5, ja imam jo poravnati stanoviti dug, imam

veliko bogatstvo i djecu i jednu enu i zaloge. Stoga mi dopusti da odem kuci i da svakomu pojedinomu, koji ima neko pravo, dopus tim da mu njegovo pravo pripadne. A ja cu ponovo k tebi doci o pocetku nove godine. Allah neka ti bude moje svjedocanstvo i moje jamstvo, da cu ponovo doci k tebi. I tada ti moe sa mnom uciniti, to hoce Allah je jamac za to, to ja kaem! Dinn uzme od njega obvezujuce obecanje i pusti ga da ode. Tako se trgovac vrati u svoj grad, obavi sve svoje poslove, dadne svakomu pojedinomu ono, to mu je pripadalo. I on izvijesti o svemu svoju enu i svoju djecu, imenuje upravitelja i ostane s njima do kraja godine. Potom meutim poe, obavi abdest6, uzme pod ruku svoj mrtvacki pokrov, rekne svojoj obitelji i svojim susjedima i svima svojim roacima zbogom i nevoljko se otputi. Tada oni 5 6 19 'Ifrit je naziv za zlog demona, odnosno za zlog dinna. Ritualno pranje.

Prva noc pocnu za njim plakati i jadikovati. On je meutim iao, sve dok nije stigao do onoga vrta, a taj je dan bio pocetak nove godine. I dok je on tu sjedio i plakao nad svojim udesom, kad li prispije do njega neki vrlo star eih, koji je vodio sa sobom jednu gazelu na lancu. I on ondje pozdravi trgovca i zaeli mu dug ivot i upita ga: Zato sjedi tu posve sam na tom mjestu, koje je ipak prebi

valite zlih duhova? Trgovac mu meutim isprica, to mu se dogodilo s onim dinnom. I eih, covjek s onom gazelom, se zaprepasti i rekne: Tako mi Allaha, o brate, tvoja je vjernost zaista iznimno

velika vjernost, i tvoja je pripovijest posve cudna pripovijest. I kada bi bila iglama zapisana u kutovima ociju, to bi bila opomena za svakoga, tko se dade opomenuti. Zatim on sjedne kraj njega i rekne: Tako mi Allaha, o brate, ja te necu vie naputati, sve dok

ne vidim, to ce biti s tobom i onim dinnom. Kada je on dakle sjeo kraj njega, i dok su obojica jedan s drugim razgovarali, tada obuzme trgovca strah i jeza i duboka alost i sve veca briga. I dok je tako tik uz njega sjedio covjek s gazelom, gle, tada k njima prie neki drugi eih, koji je uza se imao dva psa, koji su oba bili crni lovacki psi. Poto ih je on pozdravio, raspita se i izvijesti o njima i rekne: Zato vi sjedite na tom mjestu, koje je ipak obitavalite zlih

duhova? I oni mu ispripovijedaju pripovijest od pocetka do kraja. I jo nisu dugo zajedno sjedili, kad li im pristupi treci eih, koji je imao sa sobom neku svjetlosmeu mazgu. I on ih pozdravi i upita, zato oni sjede na tom mjestu. Oni mu dakle ispripovijedaju pripovijest od pocetka do kraja - ipak dvaput objanjavati, to nita ne vrijedi, vi gospodo, koja ovo sluate! Tada on sjedne k njima, i gle, podigne se silan oblak praine, ondje usred pustinje. I oblak se slegne, i gle, to je bio dinn. On je drao u ruci isukan mac, A iz njegovih su oci sukljale varnice. I on im pristupi, i istrgne trgovca iz njihove sredine i povice: 20

Pripovijest prvog eih a

-

Ovamo s tobom, da te ja ubijem, kao to si ti ubio mog sina,

krv mojega srca! Tu trgovac zakuka i zaplace, i tri eiha pocnu plakati i kricati i jadikovati. I prvi eih, covjek s gazelom, istupi naprijed, poljubi dinnu ruku i rekne: O dinne, kruno kraljeva dinnova! Ako ti ja ispricam svoje

doivljaje s ovom gazelom i ti ih nae za cudesne, hoce li mi onda pokloniti trecinu krvi ovoga trgovca? Tada dinn rekne: Da, o eihu, ako mi ti ispripovijeda pricu i ako je ja naem

za cudesnu, tada cu ti pokloniti trecinu njegove krvi. Tada od staroga bude zapoceta PRIPOVIJEST PRVOG EIHA. 'Znaj, o dinne, ova je gazela moja sestricna, od mojega mesa i moje krvi. Ja sam se njome oenio, dok je ona bila jo mlada djevojka, a ivio sam s njome otprilike trideset godina. Ali nisam bio od nje blagoslovljen djecom. Tako sam sebi uzeo inocu, od koje sam dobio djecaka, ljupka poput puna mjeseca, ociju i obrva savrene ljepote. On je odrastao i postao velikim i postao je momkom od petnaest godina. Tada je bilo potrebno da ja otputujem u neke gradove, i ja se otputim s velikom zalihom robe. Ali je moja sestricna, ova gazela, vec od svoje mladosti bila izucila umijece caranja i magiju. I tako je ona zacarala onog djecaka u tele i onu robinju, njegovu mater, u junicu, i predala ih je pastiru na cuvanje. Kada sam se ja nakon dugog vremena vratio sa svog putovanja doma i pitao za svojega sina i njegovu mater, ona mi odvrati: - Tvoja je prilenica mrtva, a tvoj je sin pobjegao, i ja ne znam kamo je on otiao. 21

Prva noc Tako sam ja proveo cijelu jednu godinu zabrinuta srca i uplakanih ociju, sve dok nije doao veliki Allahov blagdan. Tada ja poaljem po pastira i naredim mu da mi dovede jednu debelu junicu. I on mi dovede debelu junicu, koja je bila ona moja robinja, koju je bila zacarala ova gazela. I ja zasucem rukave i skutove, uzmem u ruku no i htjednem joj prosjeci vrat, ali ona glasno zaruce i zaplace gorkim suzama. Ja se nad tim zacudim, i obuzme me sucut. I ja odustanem od nje i reknem pastiru: Dovedi mi neku drugu ovamo.

Tada moja sestricna povice: Zakolji ovu, jer za mene nema nijedne ljepe i deblje nego

to je ta! Jo jednom ja odem, da je zakoljem, ali ona ponovo glasno zaruce, nato ja odustanem i zapovijedim onom pastiru, da je zakolje i odere joj kou. On ju je zaklao i oderao, ali nije u njoj naao niti loja ni mesa, samo kou i kosti. I ja sam se kajao, to je ona bila zaklana, kada mi kajanje nije nita vie koristilo. Dadnem je pastiru i reknem mu: Dovedi mi neko debelo tele.

I on mi dovede mojega vlastitog sina. Ali kada me je to tele ugledalo, potrga ono svoje uze i dotrci k meni, i trljalo je o mene svoju glavu i tuilo se i plakalo, tako da me je obuzela sucut prema njemu i da sam rekao pastiru: Dovedi mi neku junicu i pusti tele da ode! Tada moja sestricna, ova gazela, glasno na mene povice i rekne: Ti mora o ovome danu zaklati to tele. Jer to je svet dan i

blagoslovljen, o kome se kolje ono, to je posve bez mane. A mi nemamo meu naom teladi nijedno niti deblje ni ljepe od ovoga! Ali ja reknem: Pogledaj, kako je stajalo s junicom, koju sam na tvoju

zapovijed dao zaklati! Ipak smo se u njoj razocarali, i nismo ni u 22

Pripovijest prvog seiha kom pogledu imali od nje koristi. Ja se gorko kajem zbog toga, to sam je dao zaklati. Zato ne elim glede rtvovanja ovog teleta prihvatiti od tebe nijednu rijec. Tada ona meni rekne: Tako mi Allaha Svemogucega, Milosrdnoga, Premilosti-voga: ti ga mora o ovome svetom danu ubiti, a ako ga ne ubije, tada ti vie nisi moj mu, a ja nisam vie tvoja ena. Kada sam ja dakle cuo od nje te teke rijeci i ipak nisam poznavao njezin cilj, pristupim ja teletu, s noem u ruci'..."

Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu doputenju. Ali njezina sestra rekne: "Kako je lijepa tvoja prica i kako ushicujuca, i kako draesna i kako ocaravajuca!" A Sehrezad joj odvrati: "Sto je sve to prema onomu, to bih vam ja u sljedecoj noci mogla ispricati, kada bi se Kralj udostojao da mi potedi ivot." Tada Kralj rekne sebi samomu: "Tako mi Allaha, necu je dati ubiti, sve dok ne cujem kraj njezine price." 23 Zatim su proveli ostatak te noci u uzajamnim zagrljajima, sve dok nije potpuno svanuo dan. Potom otie Kralj u Vijecnicu, i ondje je stajao vezir s mrtvackim pokrovom pod rukom. Zatim je Kralj sudio, postavljao je i otputao, sve dok se dan nije primaknuo kraju. Veziru se meutim nije udostojao reci o onome to se zbilo. Zbog toga se dakle Vezir u najvecoj mjeri cudio. I naposljetku se sjednica zavri, i Kralj ehrijar se vrati natrag u svoju palacu.

Pripovijest prvog kiha Ali kada je zapocela

#?wwwwww$$wwwwww^ druga noc

rekne Dinazad svojoj sestri ehrezadi: "Draga sestro, ispricaj nam ipak svoju pricu o trgovcu i dinnu do kraja." I ona odvrati: "S najvecom radocu, ako mi to Kralj doputa." Kralj rekne: "Samo ispricaj!" I Sehrezad zapocne ovim rijecima: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju i pravovjerni vladaru, kada je dakle trgovac htio zaklati tele, da mu je srce obuzela sucut, i da je rekao pastiru: Pusti to tele da ostane u stadu!

Sve je to pricao eih dinnu, koji je bio zaprepacen nad tima neobicnim rijecima. I covjek s gazelom nastavi: 'O gospodaru svih kraljeva dinnova, sve se to dogaalo, dok je moja sestricna, ova gazela, gledala i kazivala: Zakolji tele, jer ono je debelo!

Ali to nije moglo podnijeti moje srce, da ubijem ivotinju, i zapovijedim pastiru da ga odvede. I on ga odvede i s njime ode.

25

Druga noc Kada sam ja dakle sljedeceg dana ondje sjedio, gle, doe pastir, pristupi mi i rekne: O gospodaru, ja ti hocu neto reci, cemu ce se ti obradovati

i to meni treba donijeti nagradu za veselu vijest. Dobro - reknem ja.

A on ce nato: - O trgovce, ja imam kcer, koja je u svojoj mladosti od jedne stare ene, koja je kod nas ivjela, naucila umijece caranja. Jucer, kada si mi ti dao tele, otiao sam k njoj u kucu. Moja ga je kci pogledala i zastrla7 svoje lice. Zatim je naizmjence plakala i smijala se, te naposljetku rekla:

- Tatice, zar je tebi moja cast postala tako jeftinom, da ti uvodi k meni strane mukarce? Ali je ja zapitam: Gdje su strani mukarci, i zbog cega si se ti smijala i plakala?

A ona odvrati: Uistinu, to tele, koje ima kod sebe, je sin naega gospodara.

Ali je on zacaran, jer je njegova maceha njega i njegovu mater pre obrazila. To je razlog moga smijanja, razlog je moga plakanja meutim njegova mati, jer je nju njegov otac dao ubiti. Zato sam se ja u najvecoj mjeri zacudio i jedva sam mogao docekati osvit dana, sve dok nisam doao k tebi, kako bih ti to rekao. Cim sam ja sada, o dine, cuo od pastira te rijeci, izaao sam s njime napolje, pijan bez vina od neizmjerne radosti i srece, koja me je obuzela, sve dok nisam prispio do njegove kuce. Ondje me je pastirova kci pozdravila i poljubila mi ruku. I ubrzo je dolo tele i trljalo o mene svoju glavu. Tada ja reknem pastirovoj kceri: Je li to istina, to ti kazuje o ovome teletu?

A ona odgovori: 7 Muslimanke pred odraslima stranim mukarcima velom (arom, odnosno feredom) prekrivaju lice. 26

Pripovijest prvog seihtt Da, o gospodaru, to je doista tvoj sin, krv tvojega srca.

Sada ja uzviknem: O djevojko, ako ga ti oslobodi, tada mora biti tvoje sve ono,

to od moje stoke i imetka stoji pod upravom tvojega oca. Ipak se ona nasmijei i rekne: O gospodaru, ne teim za tvojim posjedom, nego ja imam

samo dva uvjeta. Prvi je, da me ti vjenca sa svojim sinom, a drugi,

da smijem zacarati onu, koja je njega bila zacarala, i da je mogu staviti u zarobljenitvo. Inace necu biti sigurna od njezinih spleta ka. Kada sam ja sada, o dinne, cuo rijeci pastirove kceri, odvratio sam: Osim onoga to ti trai, sva moja stoka i sav moj posjed pod

upravom tvoga oca pripadaju tebi, a krv moje sestricne je po pravu tvoja. I cim je ona cula moje rijeci, uzme neku zdjelu, napuni je vodom, izgovori nad njom stanovitu carobnu formulu i poprska tele tom vodom, tim to rekne: Ako si ti tele, i kao takvo stvoreno od Allaha Uzvienoga,

tada ostani u tome oblicju i nemoj se preobraavati. Ali ako si zacaran, vrati se na zapovijed Allaha Uzvienoga u svoje negdanje oblicje. I gledaj, ono zadrce i postane covjekom. Tada mu ja padnem oko vrata i uzviknem: Ja te molim, tako ti Allaha, ispricaj mi sve, to je ucinila

moja sestricna tebi i tvojoj materi. Tada mi on isprica to se njima oboma dogodilo, i ja reknem: O moj sine, Allah ti je poslao jednu, koja te je mogla oslo

boditi od zacaranosti, i pomoci ti da doe do svojega prava. I zatim sam ga, o dinne, vjencao s pastirovom kceri, a ona je preobrazila sestricnu u gazelu, tim to je rekla: 27

Druga noc To je gizdavo oblicje, nikakvo nakazno, od kojega ljudi

okrecu poglede.

Potom je ivjela pastirova kci kod nas dan i noc, noc i dan, sve dok je Allah nije uzeo k sebi. Ipak, kada je ona preminula, otputi se moj sin prema zemlji Hind, i to je zemlja ovog covjeka, od kojega ti se dogodilo ono, to se zbilo. I ja sam zatim uzeo ovu gazelu, svoju sestricnu, i iao sam od mjesta do mjesta, ogledavajuci se za izvjecem o svome sinu, dok me udes nije doveo na ovo mjesto, gdje sam vidio trgovca kako sjedi u suzama. To je moja pripovijest.' Tada dinn rekne: krvi. Sada istupi drugi Seih, covjek s dva lovacka psa, i rekne dinnu: Ako ti ispripovijedam, to sam doivio od svoje brace, ova To je cudna pripovijest, i zato ti poklanjam trecinu njegove

dva psa, i ti vidi, da je to jo cudnija i u vecoj mjeri zapanjujuca pripovijest, hoce li i meni pokloniti trecinu krivice ovoga covjeka? Ovaj odvrati: Ako tvoja pripovijest bude jo cudnija i u vecoj mjeri zapa

njujuca, bit ce ti to poklonjeno. I od njega onda bude zapoceta PRIPOVIJEST DRUGOG 'Znaj, o gospodaru kraljeva dinnova, da su ova dva psa moja braca, a ja sam treci. Kada je moj otac umro i nama ostavio nasljedstvo od tritisuce zlatnika, ja sam otvorio ducan, u kojem sam prodavao i kupovao, i isto su tako otvorila ducane oba moja brata. Ali nisam se jo dugo bavio svojim poslom, kada je moj stariji brat, jedan od ova dva psa, prodao zalihu svog ducana za tisucu dinara. I poto je kupio robu i dobra za trgovanje, on je otputovao. ?c 28

Pripovijest drugog eiha Cijelih je godinu dana bio daleko od nas. Ali jednoga dana, dok sam ja sjedio u svome ducanu, gle, stupi pred mene neki prosjak, i ja mu reknem: Allah ti pomogao! Tada on placuci upita:

Zar me ti vie ne poznaje? I ja ga tek sada paljivo pogledam, i gle, to je bio moj brat. Tada ja ustanem i zaelim mu dobrodolicu. Zatim mu ponudim mjesto u svom ducanu i upitam ga, kako mu je ilo. icezli! Tada ga odvedem u hammam8, odjenem ga u jedno od svojih vlastitih odijela i dopustim mu da kod mene stanuje. Pa kada sam ja utvrdio svoj racun i dobitak u svome poslovanju, naao sam da sam stekao tisucu dinara, tako da se osnovni kapital popeo na dvi-jetisuce. I podijelio sam ga izmeu svoga brata i sebe i rekao mu: Uzmi to, nemoj ici na put i ne odlazi u daljinu! Ne pitaj me odvrati on - moja roba i moje blagostanje su

On uzme dio u velikoj radosti i otvori takoer sa svoje strane ducan. I tako je prolo nekoliko dana i noci. Ali potom ustane moj drugi brat, ovaj drugi pas, i proda svoju robu i sva svoja dobra i htjedne ici na put. I nije se dao vie zadrati, premda smo ga mi takoer nastojali zadrati. Kupio je robu za trgovanje i poao s putnicima. I on je bio daleko od nas citavu godinu dana. Zatim doe k meni, onako kako je doao k meni njegov stariji brat. I ja mu reknem: Moj brate, zar te ja nisam odvracao od toga da putuje?

Tada on zaplace i povice: Moj brate, to je neki stjecaj sudbine. Ovdje ja stojim, osiro

maio, bez jednoga jedinog dirhema u ruci, i gol, bez koulje na tijelu. Hammam je istocnjacka kupelj. 29

\ Druga noc Tako ga ja uzmem, o dine, odvedem ga u hammam, obucem mu novo odijelo od svoje vlastite odjece i dovedem ga u svoj ducan. Zatim smo jeli i pili. Na to mu ja reknem: Moj brate, ja obicavam ispostavljati svoj racun o pocetku

svake godine. I to naem kao dobit, to treba biti podijeljeno

izmeu mene i tebe. Tako sam se dao, o dine, na proracunavanje svog poslovanja, i kada sam naao prihod od dvijetisuce dinara, zahvalio sam Stvoritelju neka mu je slava, Uzvienomu - dao sam svojem bratu tisucu i zadrao tisucu za sebe. Tada on ode i otvori ducan, i tako smo ivjeli mnogo dana. Nakon nekoga meutim vremena pocnu moja braca navaljivati na mene, da ja trebam s nima putovati. Ipak ja to odbijem i reknem: Sto ste vi to stekli zahvaljujuci svom putovanju, da bih ja

zahvaljujuci njemu trebao to steci? I buduci da ih nisam htio posluati, ostanemo svaki u svom ducanu i prodavali smo i kupovali kao i prije. Ali su me oni silili na putovanje svake godine, a da ja na to nisam pristajao, sve dok nije prolo est godina. Tada sam im napokon popustio, tim to sam rekao: O moja braco, dobro, ja cu dakle s vama putovati. Sada dajte

da vidimo, koliko novaca vi posjedujete! Naao sam meutim, da oni nemaju vie ni prebijenog novcica, nego da su sve spiskali, jer su se bili odavali deranju i picu i uitci-ma. Ali im ja ne reknem nijedne rijeci, nego uspostavim jo jednom racun svog poslovanja i prodam sva svoja dobra i svu svoju robu. I kada sam vidio da posjedujem esttisuca dinara, obradovao sam se i podijelio sam ih na dvije polovice i rekao svojoj braci: Ove tritisuce dinara su za mene i za vas za trgovanje. Druge

cu tritisuce zakopati, za slucaj, da proem onako, kako ste vi proli. Zatim cu se vratiti i dici te tritisuce, i mi time moemo ponovo otvoriti nae ducane. Time su obojica bili zadovoljni. I ja dadnem svakomu od njih 30

Pripovijest drugog kih'a njegovu tisucu dinara i zadrim za sebe jednaku svotu, naime tisucu dinara. Zatim pokupujemo prikladnu robu, pripremimo sve za putovanje, iznajmimo jedan brod, i poto smo ukrcali nau robu, isplovimo i plovili smo dan za danom, cijelih mjesec dana, sve dok nismo prispjeli u neki grad, gdje smo prodavali svoju robu. I za svaki mo zlatnik mi zaraivali deset. Pa kada smo opet okrenuli na put, naemo na morskoj obali neku djevojku u razderanoj i potrganoj odjeci. I ona mi poljubi ruku i rekne: O gospodaru, ive li u tebi ljubaznost i dobrota, koje ja tebi

mogu uzvratiti? I ja odvratim: Zacijelo. Gledaj, ja volim dobrocinstvo i dobra djela, tako

er ako ih ti i ne uzvraca. Ona nato: Uzmi me za enu, o moj gospodaru, i odvedi me u svoj grad,

jer sam ti se predala. Zato budi ljubazan prema meni, ja sam od onih koje su valjane za dobra djela i dobrocinstvo. Ja cu ti to uzvratiti, i neka te moj izgled ne dovede u zabludu! Kada sam ja sasluao njezine rijeci, moje joj se srce priklonilo, jer tako je htio Allah, Svemocni i Preslavni. I ja je uzmem i odje-nem je i pripremim joj u brodu lijepu postelju i ukazem joj panju i potovanje. Tako smo jedrili dalje, i moje je srce prionulo uz nju s prisnom ljubavlju, i nisam se odvajao od nje ni danju ni nocu, i mislio sam vie na nju nego na svoju bracu. Ali su oni postali ljubomorni i zavidili su mi na mom bogatstvu i obilju robe, koje sam imao, i njihove su oci udno gutale cijeli moj posjed. Tada su vijecali o tome, da me umore u k sebi uzme moj posjed, i reknu: Mi cemo svojega brata ubiti, i sve ce njegovo dobro biti nae.

I sotona im je prikazao taj cin u tako lijepim bojama, da su me pograbili, dok sam ja spavao kraj svoje ene, i oboje nas podigli i bacili u more. Kada se meutim moja ena probudila iza sna, stresla se je, i smjesta postala dinnicom. I ona me je podigla i odnijela me na neki otok i ostavila na kratko vrijeme. Potom se ujutro vratila i rekla: 31

Druga- noc Ovdje sam ja, tvoja robinja, koja te je s pomocu Allaha

Uzvienoga podigla i spasila od smrti. Znaj, ja sam dinnovo dijete. Cim sam te ugledala, zavoljelo te je moje srce po volji Allaha, jer ja vjerujem u Allaha i njegova Proroka blagoslovio ga i poz dravio Allah9! Zato sam prila k tebi, onakva kakvu si me vidio, i ti si se sa mnom vjencao, i gle, sada sam te spasila od utapljanja. Ali

sam se ja rasrdila na tvoju bracu, i to je moja cvrsta odluka, da ih ubijem. Kada sam ja sada cuo njezinu povijest, zapanjio sam se i zahvalio joj za ono, to je ucinila, i zatim joj reknem: Moja braca meutim ne trebaju poginuti.

Nato sam joj ispripovijedao sve, to mi se s njima dogodilo, od pocetka do kraja. I poto je to cula, ona rekne: Danas cu obnoc preletjeti preko broda i potopiti ga, i pusti

ti da poginu. Ali ja reknem: Ja te molim, tako ti Allaha, ne cini to, jer poslovica kae: 'O

ti, koji cini dobro onomu, koji je tebi ucinio zlo, znaj! zlocinac je dovoljno kanjen svojim cinom.' A oni su ipak jo uvijek moja braca. Ona odgovori: Tako mi Allaha, to je moja cvrsta odluka, da ih ubijem.

A ja sam je usrdno molio. Nato me ona podigne i odleti sa mnom, sve dok me naposljetku nije spustila na krov moje kuce. Zatim ja otvorim vrata i izvadim van ono, to sam zakopao u zemlju. I poto sam pozdravio ljude, ponovo sam otvorio svoj ducan i kupio robu. Kada je dakle dola vecer, vratio sam se kuci. Ondje sam naao privezana ova dva psa, i cim su me ugledali, skakali su na mene i cvilili i vjeali se o mene. Ali prije nego to sam jo znao, to se dogodilo, rekne mi moja ena: 9 Time mu daje do znanja, da nije 'ifritkinja. 32

Pripovijest treceg eiha To su tvoja braca!

Tada ja upitam: A tko im je to ucinio?

A ona odvrati:

-

Ja sam svojoj sestri poslala poruku, i ona ih je tako preo

brazila, i oni trebaju biti osloboeni tek nakon deset godina. I sada sam ja prispio ovamo na putu k onoj sestri, koja ce ih osloboditi, poto su u ovome stanju proveli deset godina. Tu sam ugledao ovoga mladog covjeka, koji mi je ispripovijedao, to mu se dogodilo. I ja sam zakljucio, da ne idem dalje, dok ne vidim, to ce se dogoditi izmeu njega i tebe. Takva je moja pripovijest.' Tada dinn rekne: Zaista, to je cudna pripovijest, i zato ti poklanjam trecinu

njegove krvi i njegove krivice. Tada treci eih, covjek s mazgom, pocne: Ja ti mogu ispripovijedati jednu pripovijest, cudesniju od te

obje. Hoce li mi onda pokloniti ostatak njegove krvi i njegove krivnje, o dinne? Ovaj odvrati: Dakako.

Tada od staroga bude zapoceta PRIPOVIJEST TRECEG 'O sultane i poglavaru dinnova, ova je mazga bila moja ena. Dogodilo se dakle, da sam iao na put i da sam cijelu jednu godinu bio daleko od nje. Kada se potom zavrilo moje putovanje, doao sam obnoc k njoj i vidio kako kod nje u krevetu lei stanoviti crni 33

rob. I oni su brbljali i alili se i smijali se i ljubili i izvodili ljubavnu igru. Cim me je meutim ugledala, ona skoci i pritrci mi s vrcem vode, izgovori nad njim carobne izreke i poprska me, tim to je rekla: Izai iz ovog oblicja u oblicje psa.

I ja smjesta postanem psom. Zatim me istjera iz sobe, i ja pobjegnem kroz vrata, i nisam prestajao trcati, dok nisam stigao do ducana nekog mesara. Ondje sam uao unutra i poceo derati, ono stoje uokolo lealo od kostiju. Kada me je ugledao vlasnik ducana, uzeo me je i odveo u svoju kucu. Ali cim me je ugledala njegova kci, lice si je pokrila velom i uskliknula: - Zar mi dovodi mukarca i ulazi s njim k meni? Njezin otac upita:

- Gdje je taj mukarac? A ona odgovori: Taj pas je mukarac, kojega je zacarala njegova ena, a ja

sam ga u stanju osloboditi. Kada je njezin otac cuo te rijeci, on rekne: Ja te molim, tako ti Allaha, o moja kceri, oslobodi ga! Tada ona uzme vrc vode, promrmlja nad njim i poprska po meni neto vode, tim to je rekla: -Izai iz tog oblicja u svoje prijanje oblicje! Ubrzo sam se vratio u svoje prijanje oblicje. Tada sam joj poljubio ruku i uzviknuo: mene. I ona mi dadne neto od te vode i rekne: Cim je nae na spavanju, poprskaj je ovom vodom i izgo Htio bih, da zacara moju enu, onako kako je ona zacarala

vori nad njom izreku prema svojoj elji, tada ce ona postati, to god ti hoce. 34

Pripovijest treceg seiha Tada ja uzmem vodu i odem k svojoj eni i naem je na spavanju. Smjesta je poprskam s ovim rijecima: Izai iz ovog oblicja u oblicje mazge!

I ona je istoga casa postala mazgom. To je ova ovdje, koju vidi vlastitim ocima, o sultane i poglavaru kraljeva duhova! Tada je dinn upita: Je li to istina?

I ona kimne glavom i odvrati znakom, koji je znacio: 'Da, tako mi Allaha, to je moja povijest i ono, to sam doivjela.'" Kada je dakle starac zavrio svoju pricu, dinn se strese od zadovoljstva i pokloni mu trecinu trgovceve krvi..."

Tada primijeti Sehrezad, da je zapocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu doputenju. Ali Dinazad rekne: "O sestro, kako je ipak lijepa tvoja prica, i kako je ushicujuca i kako ljupka i ocaravajuca!" Ona odvrati: "Sto je sve to prema onomu, to bih vam ja naredne noci mogla ispricati, kada bi se kralj udostojao da mi potedi ivot!" Tada Kralj pomisli: "Tako mi Allaha, necu dopustiti da bude ubijena, dok ne cujem kraj pripovijesti, jer zbilja, ona je divna." 35 Nato su ostatak te noci proveli u uzajamnom grljenju, sve dok nije potpuno svanuo dan. Zatim ode Kralj u Vijecnicu. I cete i Vezir stupe unutra, i napuni se dvor. Kralj je donosio presude, postavljao je i otputao, izdavao zabrane i zapovijedi, sve dok se dan nije poceo smrkavati. I naposljetku sjednica zavri, i Kralj Sehrijar se vrati natrag u svoju palacu.

Ali kada je zapocela

i poto je Kralj kod Vezirove kceri udovoljio svojoj elji, rekne Dinazad, njezina sestra: "Ispricaj nam, sestro, pricu do kraja." A ona odvrati: "S najvecom radocu! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je treci eih demonu ispricao svoju pripovijest, jo cudesniju od obiju ranijih, da je dinn tada ocitovao najvece divljenje. I tim to se on stresao od zadovoljstva, uzviknuo je: - Gledaj, poklanjam ti ostatak trgovceve krivnje, i dajem vam ga slobodna. Tada trgovac pristupi eihovima i zahvali im, i oni mu zaele srecu za njegovo spasenje i otpute se, svaki u svoj grad. Pa ipak to sve nije cudnije od ribarove price." Tada Kralj upita:

"Kakva je to prica?" Tada ona pocne pricati 37

Treca noc PRIPOVIJEST 0 RIBARDIDINNU. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je nekoc bio neki ribar, u poodmaklim godinama, koji je imao enu i troje djece i ivio u velikom siromatvu. Bio je to dakle njegov obicaj, da cetiriput u danu baci svoju mreu, ali ne cece. Jednoga dana on ode oko podneva i doe na morsku obalu, gdje odloi svoju koaru. I tim to je zasukao svoju koulju, ue u vodu, baci svoju mreu i priceka, sve dok nije potonula na dno. Zatim je dohvatio uad i povukao, ali je osjetio, daje mrea vrlo teka. I ma koliko da ju je snano povlacio, nije je mogao izvuci. Tada on krajeve mree izvuce na kopno, i zabije u zemlju kolac, te o njega zavee mreu. Zatim se razodjene i zaroni u vodu, i zaranjao je okolo meree, i nije je prestajao vuci, sve dok je nije izvadio. Opet se radostan uspne na kopno, obuce svoje haljine i prie k mrei. Ali u njoj nae samo nekoga crknutog magarca, koji mu je bio pokidao petlje. Kada je to vidio, on oalocen uzvikne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moci osim u Allaha,

Uzvienoga, Svemocnoga! Zatim ribar rekne: To je neka neobicna vrsta svagdanjeg kruha.

I on pocne govoriti u stihovima: O ti koji zaranja u nocnu tminu i u propast, Skrati svoju muku. Jer ti poslom nece steci nikakav kruh. Ti vidi more, i vidi ribara, kako se muci oko kruha, Kada se nocna sazvijea zaare u drhtavom svjetlu. On posred njega zaranja, i valovi ga divlje ibaju. Ali on vazda pazi na mreu, kako se ona krece gore dolje. 38

Pripovijest o ribaru i dinnu

Pa ako on napokon jedanput nocu sjedne veseo zbog ulova Neke ribe, kojoj je kuka boli prodrla u nepce Otkupit ce je potom od njega netko, koji je cijelu svoju noc Zaticen od hladnoce ugodno proveo u najljepoj udobnosti. Slava neka je Njemu, Gospodu, koji moe davati i uzimati: Jedan ulovi ribu, drugi je zatim pojede. Nato on rekne: Na noge i na posao! Morat ce se dogoditi neko cudo, ako

tako ushtjedne Allah Uzvieni. I on nastavi: Ako te muci nesreca, tada se protiv nje naoruaj Strpljivocu Svedobrostivoga. To ce te ojacati glede svega. Ne tui se ljudima. Jer bi se tada ipak samo tuio na Presucutnoga onima, koji uskracuju sucut. Sada on iz mree oslobodi crknutoga magarca, iscijedi mreu, pa je potom rairi. I on iznova sie u more i pritom rekne: U Allahovo ime!

I on izbaci mreu i priceka, sve dok se nije spustila na dno. Nato je povuce, ali je ona bila jo tea i jo je cvrce prionula o dno nego prvi put. Sada je meutim povjerovao, da se u njoj nalaze ribe, i on pricvrsti mreu, razodjene se, ue u vodu, zaroni i pocne se truditi i trzati mreu, sve dok je nije oslobodio i izvukao na suho.

39

Treca noc Tada u njoj nae veliki zemljani krcag pun pijeska i mulja. Pa kada je to vidio, on postane zabrinut, i izrekne ove stihove: O zla kobi, prestani! A ako ne prestane, onda barem dopusti doci do daha!

Poao sam i traio svoju srecu. Tada sam naao, da je moja sreca zaostala. Poneki glupan ima svoju zvijezdu. A mudracima ona ostaje dalekom. Nato on iscijedi mreu, ocisti je, pomoli se Allahu Uzvienomu za oprotenje, i opet po treci put prie k moru, kako bi izbacio mreu. I priceka, sve dok se nije spustila, i povuce je i nae u njoj krhotine razbijena stakla i kosti. Tada on postane vrlo gnjevan, zaplace i izrekne ove stihove: Takva je sreca: ti je nisi umio niti odrijeiti ni privezati. Niti naobrazba niti znanja ne doputaju da ti nae srecu. Sreca su i bogatstva odreeni jedino od udesa, Na ovome svijetu postoji poneka plodna zemlja, poneka jalova. Promjenjivi hirovi sudbine kadkada potapaju pravednika. Ali onoga, tko ne zasluuje srecu, ona uzdie do neba. O smrti, doi k meni, ivot ne vrijedi vie nita, Kada sokol tone, a patak se die nebu pod oblake. 40

Pripovijest o ribaru i Azinnu Nikakvo zato cudo, ako vidi plemica gola i bosa, A obicnoga skitnicu, kako pliva u lasti i masti. Jedna ptica prelijece svijet od Istoka do Zapada, Dniga stjece svaku srecu, makar nikada nije napustila gnijezdo. Nato on podigne oci k nebu i rekne: O Allah! ti ipak zna, ja izbacujem svoju mreu samo

cetiriput dnevno. Sada sam je bacio triput, i nita mi nije palo u dio. Daj mi dakle ovajput, o Allah, dnevni kruh. I poto je bio zaz vao ime AUahovo, on jo jednom baci mreu u more i priceka, sve dok nije potonula. Zatim je povuce, ali je opet nije mogao dignuti, jer se bila cvrsto zakvacila za dno. Tada on uzvikne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moci osim u Allaha!

I zatim izgovori: Fuj na svijet, koji se tako ponaa! Ja u njemu proivljavam samo bijedu i jad. Iako je covjekov ivot jutrom jo vedar, Svijet mu navecer prui kale uci. Pa ipak je to tako jednom bilo: Kada su se ljudi pitali: 'Tko ivi u sreci?', tada su pokazivali na mene. Tada se on razodjene i zaroni dolje prema mrei i pocne se truditi, sve dok je nije iznio na kopno. Zatim otvori mreu i nae u njoj neku dugogrlu bocu od mjedi, koja je bila necim napunjena. 41

Treca, noc Otvor je bio zapecacen olovnim zatvaracem, a taj je nosio na sebi pecat naega gospodara Sulaimana ibn Dauda10 neka je nad obojicom mir! Kada je ribar to vidio, on se obraduje i rekne: Nju cu ja prodati na trnici bakrenih proizvoda, jer ona vri

jedi deset zlatnih dinara. Zatim je prodrma. Uvidi da je teka i cvrsto zacepljena, i tako on nastavi: Nebo zna, to se moda moe nalaziti u ovoj boci! Otvorit cu

je i vidjeti, to je unutra, i zatim cu je prodati. Nato on izvuce svoj no i pocne zasijecati u olovo, sve dok ga nije olabavio od boce. Zatim je stavi postrance na zemlju i protrese je, kako bi iscurio njezin sadraj. Ali iz nje nije nita izalo. Tada se on zacudi u najvecoj mjeri. Pa ipak iz boce odjednom prodre neki dim, koji se podigao visoko sve do neba i koji se rasplazio po zemljinoj povrini. Kada je dim dosegao svoju punu visinu, skupio se i zgusnuo, i dospio u pokret i postao dinnom, cije je tjeme doticalo oblake, dok su mu noge stajale na zemlji. Njegova je meutim glava bila poput neke kupole, njegove ruke kao vile, njegove noge tako dugacke kao jarboli i usta velika poput spilje. Zubi su mu bili nalik velikim kamenovima, nozdrve bocama, oci dvjema svjetiljkama, a pogled mu je bio divlji i mracan. Kada je dakle ribar ugledao dinna, njegovi miici pocnu drhtati, njegovi zubi cvoko-tati, slina mu se osui, i on nije znao, to treba poceti. Tada ga dinn primijeti i uzvikne: rok. Nema nijednog boga osim Allaha i Sulaiman je Allahov pro

I on jo doda: O Allahov proroce, nemoj me ubiti. Gledaj, nikada ti necu

rijecju protusloviti niti protiv tebe ustajati djelom. 10 Sulaiman ibn Daud = Salamun sin Davidov (zato obvezno slijedi Sehrezadino: "neka je nad obojicom mir"). Salamun je u islamskome svijetu osobito na glasu zbog svoje moci nad kraljevstvom duhova. 42

Pripovijest o ribaru i dinnu Ribar meutim rekne: O marid11, ti naziva Sulaimana Allahovim prorokom?

Sulaiman je meutim mrtav od prije tisucuiosamstotina godina, a mi sada ivimo u posljednjem vremenu! Kakva je tvoja povijest i tvoj doivljaj, i zbog cega si dospio u ovu bocu? No kada je marid cuo ribarove rijeci, on rekne: - Nema nijednoga boga osim Allaha! Vesela vijest, o ribaru! Tada ribar upita: - Kakvu mi veselu vijest donosi? A on odvrati: smrcu. Sada ribar uzvikne: Ti zasluuje za tu veselu vijest, o poglavaru dinnova, da ti Da cu ti ja jo u ovome trenutku dopustiti da umre jadnom

nebo uskrati svoju zatitu, o ti prokletnice! Zbog cega ce ti mene ubiti, i poradi cega ja zasluujem smrt, ja, koji sam te oslobodio iz boce i spasio te iz morske dubine i donio na suho? Ali dinn rekne: Samo sebi izaberi, kojom smrcu eli umrijeti i na koji nacin

hoce skoncati svoj ivot.

Ribar upita: - Koji je moj zlocin, i cemu takva kazna od tebe? Nato dinn: - Cuj moju povijest, o ribaru! Ribar rekne: Govori i budi kratak sa svojim rijecima, jer zbilja, dua mi se

nalazi u nosu! 11 Marid je silan demon, koji se obicno pojavljuje u oblicju maglenog obla43

Treca noc Tada rekne dinn: Ja sam jedan od krivovjernih dinnova, i ja sam se digao protiv Sulaimana ibn Dauda - nad obojicom neka je blagoslov! -zajedno sa Sachrom, dinnom. Nato je prorok poslao k meni svojega ministra Asafa, Barachijina sina. I taj me je odvukao protiv moje volje i predveo me u okovima, pri cemu sam ja ocitovao strah, a da to nisam htio. I stavio me je pred njega. Kada me je Sulaiman ugledao, izgovorio je nada mnom zakletvene formule i zapovijedio mi da prihvatim pravu vjeru i da se pokoravam njegovim zapovijedima. Ja sam se meutim sustezao, te je on zatim zatraio ovu bocu, u nju me zatvorio i zapecatio je olovom, u koje je utisnuo najuzvienije ime, pa je dao dinnovima zapovijed, da me odnesu i da me bace posred mora. Ondje sam leao sto godina, dok sam u svome srcu govorio: Tko me ikada oslobodi, njega cu zauvijek uciniti bogatim. Ali je proteklo cijelo stoljece, a da me nitko nije oslobodio. Pa kada je zapocelo drugo stoljece, ja reknem: Tko me ikada oslobodi, tomu cu otvoriti blaga pod zemljom.

Ali me opet nitko nije oslobaao, i tako je proteklo cetirista godina. Tada ja reknem: Tko me ikada oslobodi, tomu cu ispuniti tri elje.

Ali me nitko nije oslobaao. Tada sam dospio u veliki bijes i sebi samomu rekao: Tko me odsada jo oslobodi, njega cu ubiti, i dati mu izbor,

kojom smrcu eli umrijeti. Pa buduci da si me dakle sada ti oslo bodio, dajem ti na izbor, kojom smrcu hoce umrijeti. Kada je ribar cuo dinnove rijeci, on uzvikne:

Allahovo cudo, da sam ja upravo sada morao doci do tvoje

ga osloboenja! Zatim on zamoli dinna: Potedi mi ivot, tako ce Allah tebi potedjeti ivot. I nemoj

me ubijati, kako Allah ne bi nekomu dao moc nad tobom, koji ce zatim ubiti tebe! 44

Pripovijest o ribaru i dzinnu Tada marid odvrati: To nita ne pomae, ti mora umrijeti. Zato si kao milost od

mene izaberi onaj nacin smrti, na koji ti hoce umrijeti! Ali unatoc tomu to je ribar uviao, da je dinn odlucan u tome, on mu se jo jednom obrati, tim to rekne: Odustani od mene kao nagradu za to, to sam te oslobodio.

Dinn odgovori: - Ja cu te ipak ubiti upravo samo zbog toga, jer si me ti oslobodio. - O eihu dinnova - rekne ribar - ja tebi cinim dobro, a ti mene nagrauje zlom! Zaista, stara izreka ne lae, kada kazuje: Mi smo cinili dobro. Ipak je protivno bila naa nagrada. Tako mi moga ivota, tako postupa samo kurvin sin! A tko nedostojnim ljudima prua dobrotvornu pomoc, Tomu ce biti uzvraceno kao onomu, tko je izbavio hijenu. ,i i' Kada je dakle dinn cuo te rijeci, on odgovori: Ne otei tako dugo. Jer ti mora umrijeti! Tada ribar u samome sebi rekne: I

-

Taj je dinn, a ja sam covjek, i Allah mi je dao zdrav razum.

Tako cu ga ja dakle pomocu svoje lukavosti i svojega razuma dovesti do njegove propasti, upravo onako kako se on dao voditi od svoje prepredenosti i svoje zloce. Nato on dinna upita: Jesi li ti zbilja odlucio da me ubije?

Pa kada je taj odgovorio: 45

Treca noc Sigurno on uzvikne: U ime najpreuzvienijeg imena, urezanoga u pecatnjak

Sulaimana ibn Dauda- nad obojicom neka je blagoslov - ako te ja neto upitam, hoce li mi ti dati istinit odgovor? Dinn odgovori: Da - ali jer je cuo izgovorenim najuzvienije ime, dospio je

u uzbuenost i drcuci rekao: Pitaj, i budi kratak!

Tada ribar rekne: Ti hoce reci da si ti bio u toj boci, koja ipak nije dovoljno

velika niti za tvoju ruku ni za tvoju nogu. Kako je ona mogla biti dovoljno velika, da tebe cijeloga sakrije? Nato dinn: Ti dakle ne vjeruje, da sam ja bio u njoj?

A ribar uzvikne:

Ne, ja to nikada necu povjerovati, sve dok te u njoj ne vidim

vlastitim ocima..." Tada primijeti Sehrezad, da je pocelo jutro, i ona prekine pricu, koju je zapocela po Kraljevu doputenju.

-

5S8&S ww i' ?'&? m4mm!S ::: .??? ... ti.-:"\i '?;. . .

^Mmmmmm JI

mi .i . ii2 -JF'

46

Ali kada je zapocela

rekne joj njezina sestra: "Ispripovijedaj nam ipak svoju pricu do kraja, ako nisi pospana!" I tako Sehrezad nastavi dalje: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je ribar rekao dinnu: Ne, ja to nikada necu povjerovati, sve dok te svojim ocima

ne vidim unutra da se tada dinn stresao i postao dimom nad morem, koji se je zgunjavao i polako, polako uvlacio u bocu, sve dok cijeli nije bio u njoj. I gledaj, tada ribar u najvecoj urbi pograbi olovni zaklopac, na kome se nalazio pecat, i njime zacepi grlo boce, i dovikne dinnu ove rijeci: Izaberi si kao milost od mene nacin smrti, na koji eli umri

jeti! Tako mi Allaha, ja cu te baciti u more, i ovdje cu si sagraditi kolibu. I tkogod ikada ovamo doe, njega cu opomenuti, neka ne ribari, i reci cu mu: 'Ovdje u moru lei dinn, koji svakoga, tko ga izvuce, stavlja pred izbor, kako eli umrijeti i kako hoce biti ubijen. Kada je dakle dinn cuo ribara da tako govori i vidio sebe zarobljena, htjedne izaci, ali to vie nije mogao, jer ga je prijecio 47

CePprta noc Sulaimanov pecat. Tada shvati, da ga je ribar nadmudrio, i on rekne: Ja sam se s tobom samo alio.

Ali ribar odgovori: Lae, ti najbesramniji, najprostackiji, najbjedniji od svih

dinnova! I zatim on pouri s bocom prema morskoj obali. Pa kada je dinn uzvikivao:

- Ne, ne! - tada je ribar uzvikivao: - Da, da! I zao je duh izgovarao lijepe rijeci, poniavao se i govorio: - Sto ce uciniti sa mnom, o ribare? - Ja cu te opet baciti u more odgovorio je taj. Ako si ti proveo unutra tisucuiosamstotina godina, ja cu te sada pustiti da ostane unutra do Sudnjega Dana. Nisam li ti.govorio: potedi me, potedit ce te Allah. Ne ubijaj me, inace ce Allah tebe ubiti? Ali ti nisi sluao moj glas i nisi htio nita drugo nego loe na meni raditi. Sada te je Allah predao u moje ruke, i ja sam te nadmudrio. Kada je dinn zamolio: - Otvori mi, da ti ucinim dobro - ribar je uzviknuo: - Lae, prokletnice, ja i ti, mi stojimo kao vezir kralja Junana i mudri Duban. - A to je to posrijedi s vezirom kralja Junana i mudrim Dubanom? I kakva je njihova povijest? rekne 'ifriL I od ribara bude zapoceta 48

PRICAO VEZIRU KRALJA JUNANA.

'Znaj, o dinne, u prijanjim danima, koji seu daleko u minula vremena, vladao je stanoviti kralj po imenu Junan nad gradom Fars u zemlji Ruman12. On je posjedovao bogatstvo i vojske i silan ugled, i njegove su strae bile iz svih zemalja gospodarica. Ali je njegovo tijelo bilo zahvaceno gubom, koju nisu mogli izlijeciti niti lijecnici ni mudri ljudi. Ispijao je ljekovite napitke i gutao prake i upotrebljavao masti, ali mu nita nije pomagalo, i nijedan ga meu gomilom lijecnika nije mogao osloboditi zaraze. Naposljetku doe u grad kralja Junana stanoviti glasoviti mudri covjek, koji je bio u visokim godinama. Taj se zvao mudri Duban. Taj je starac bio nacitan u knjigama, grckim, perzijskim, rimskim, arapskim i sirijskim: i on je bio iskusan u umijecu lijecenja i zvjezdoznanstvu, poznavao je temeljne istine tih znanosti kao i pravila njihove primjene, na korist i na tetu. Takoer je poznavao svo raslinje, trave i biljke, tetne i korisne. I razumijevao je filozofiju, i obuhvatio je cijelo podrucje lijecnicke znanosti i svih drugih. Kada je dakle taj mudrac doao u grad i u njemu proveo tek samo malo dana, docuo je, kako je kralj zahvacen gubom, kojom ga je posjetio Allah, i kako ga nijedan od lijecnika i ljudi od znanosti ne moe izlijeciti. Kada je to mudracu bilo ispripovijedano, on je jednu noc ostao sjediti u

dubokim mislima. Ali kada je osvanulo jutro i kada je svijet jasno zasjao njegovom svjetlocu 13 tada on odjene svoje svecane haljine, poe ka kralju Junanu i pred njime poljubi tlo. Zatim se pomoli nebu u najljepem govoru za trajnost njegove moci i njegove srece, i on mu se predstavi i rekne: - O kralju, ja sam docuo o tvojoj patnji, koja te je napala time, to je na tvome tijelu. I kako su se mnogi od lijecnika pokazali nemocnima, da to svladaju. Sad gledaj, ja te mogu izlijeciti, o

12 13 49

Bizant. Ovdje je u arapskom izvorniku posrijedi rimovana proza.

Cetvrtci noc kralju. A ipak ti necu dati piti nikakvu ljekariju niti cu te mazati nekakvom macu. Kada je dakle kralj Junan cuo njegove rijeci, on mu zapre-pacen rekne: Kako ce to uciniti? Tako mi Allaha, ako me ti izlijeci, tada

cu te ja uciniti bogatim sve do djece tvoga djeteta i pretrpat cu te milostima. I to god ti uopce zaelio, treba biti tvoje, a ti treba biti mojim drugom za stolom i mojim prijateljem. Zatim mu kralj pokloni pocasnu haljinu i druge poklone i upita: masti? A mudrac odgovori: Da, ja te mogu izlijeciti. Moe li me ti zaista izlijeciti od ove patnje bez lijekova i

Kralj dospije u najvece cuenje i rekne: O lijecnice, za koliko vremena treba to biti, o cemu ti meni

govori, i za koliko se dana to treba dogoditi? Pouri, moj sine! A Duban odgovori: Sluam i pokoravam se! To treba biti sutra.

S tim rijecima on sie u grad i iznajmi sebi u gradu kucu, u koju donese svoje knjige i ljekarije i aromaticno korijenje. Zatim izabere potrebne ljekarije i bilje i proizvede neki bat. Njega on izbui i ucini na njemu drku, i ktomu s velikim umijecem nacini loptu. Sljedeceg dana, kada je sve napravio i zgotovio, on poe ka kralju. I on pred njim poljubi tlo i naredi mu neka izjae u jahalite, kako bi se ondje igrao loptom i batom. Pratili su ga emiri, komor-nici, veziri i velikai njegove drave. I prije nego to se drutvo smjestilo na jahalitu, prie mudri Duban ka kralju, prui mu bat i rekne: Uzmi ovaj bat i uhvati ga za ovu rucku! Tako! Sada jai po

jahalitu i naginji se dobrano preko konja i udaraj loptu tako dugo, 50

Prica o veziru kralja Junana dok ti ruka i tijelo ne postanu vlanima: zatim ce ljekarija prodrijeti kroz tvoj dlan i proci kroz citavo tvoje tijelo. Pa kada se dovoljno naigra i ljekarija prodre u tvoje tijelo, vrati se u svoj dvorac, otii zatim u hammam14, cijeli se operi i lezi na spavanje, tako ce postati zdrav. I s time ti pomogao Allah! Tada kralj Junan uzme od mudraca bat i cvrsto ga uhvati. Zatim se popne na konja i udari loptu preda se i pojasi za njom, sve dok je nije dostigao, i zatim udari ponovo svom snagom, a pri tome je drak bata cvrsto drao u svojoj ruci. I nije prestajao tjerati loptu, sve dok njegova ruka i cijelo njegovo tjelo nisu bili vlani i dok ljekarija nije iz drka prodrla. Tada je mudrac znao, da je ljekarija prola kroz njegovo tijelo, pa mu je naredio da se vrati doma u svoj dvorac i da neodlono ode u hammam. Tako se kralj Junan ubrzo vrati doma i izda zapovijed, da se hammam posve oslobodi za njega samoga. Tada za njega bude osloboen hammam. Sluge pohitaju, i robovi poure, i pripreme za kralja svjeu odjecu. On je uao u hammam i dugo se i temeljito prao. Zatim je u hammamu obukao svoje haljine, izaao napolje i odjahao u svoju palacu, gdje je legao na spavanje. Tako se dogaalo s kraljem Junanom. Mudri Duban meutim otie kuci i ondje ostane preko noci. Pa kada je dolo jutro, on se uputi u palacu i zamoli za audijenciju. Kralj naredi neka ga se pusti da ue. I poto je uao, on poljubio je pred njim tlo i zatim svecanim glasom izgovori sljedece stihove upucene kralju: Gordo bi krepost podigla glavu, kada bi ti bio nazvan njezinim ocem. I ako bi se ikada nazvalo nekoga drugoga, on bi se odvratio. O gospodaru lica, cije zracece svjetlo Prodire cak kroz duboku tminu protivnog udesa, u Istocnjacka kupelj. 51

Cetvrta noc Uzmoglo tvoje lice vazda sjati i zraciti, Cak i kada bi lice udesa uvijek bilo neprijazno! Ti si mi u svojoj naklonosti poklonio takve darove, Kako ih kini oblak pjeskovitim visovima daruje. Ti si poklonio svoja dobra, kao kada voda padne na pustinju. I tako si ti sada na cilju i za uzvienost covjetva. Kada je dakle mudrac svrio, skoci kralj brzo na noge i padne mu oko vrata. I on mu naredi da zauzme svoje mjesto kraj njega i odjene ga u najskupocjenije pocasne haljine. Jer kada je kralj naputao hammam, on je promatrao svoje tijelo i nije vie naao nikakva traga od gube: njegova je koa bila cista kao svijetlo srebro. Zbog toga je osjecao vrlo veliku radost, a grudi su mu se rairile od velikog blaenstva. Kada je zatim osvanuo jasan dan, otiao je u svoju dvoranu za vijecanje i sjeo na prijestolje svojega gospodstva, i pritjecali su ovamo njegovi komornici i velikai njegove drave, i meu njima mudri Duban. Cim je on dakle sasluao mudraca, kralj brzo ustane, njemu u cast, i dopusti mu da kraj njega zauzme mjesto. Zatim postave stolove s najukusnijim jelima, i pocnu zajedno jesti. I kralj ga cijeli dan nije putao od sebe. Navecer meutim on dadne mudrom Dubanu dvijetisuce zlatnika, osim pocasnih haljina i drugih poklona u izobilju. I on mu dopusti da odjai kuci na njegovu vlastitu konju. Ali je kralj bio jo uvijek zacuen nad svojim ozdravljenjem pa rekne: Taj je covjek postupao s mojim tijelom izvana i nije me uopce mazao nikakvim mastima. Tako mi Allaha, zaista, to nije nita drugo nego najvia mudrost! Jednomu takvom covjeku prilici nagrada i odlikovanje, i ja cu ga uzeti za suputnika i prijatelja za ostatak svojih dana. 52

Prica o veziru kralja Jun Ana Tako je kralj Junan proveo noc u radosti i veselju, jer je njegovo tijelo ozdravilo i jer je bio osloboen od svoje bolesti. Sljedecega je jutra doao kralj Junan i sjeo na svoje prijestolje. I okrue ga velikai njegove drave, a emiri i veziri sjednu do njega s desna i s lijeva. Tada on zapita za mudrog Dubana, i taj pristupi i poljubi pred njim tlo. Ali kralj pred njim ustane i naredi mu da zauzme mjesto kraj njega i jeo je s njim i zaelio mu dug ivot. I on mu je davao pocasne haljine i poklone, i nije prestajao, da se s njime zabavlja, sve dok se nije pribliila noc. Tada mu kralj dadne kao nagradu pet pocasnih haljina i tisucu dinara. I mudrac se, pun zahvalnosti prema kralju, vrati k svojoj kuci. Kada se dakle kralj sljedeceg jutra ponovo dao u dvoranu za vijecanje, okrue ga emiri i veziri i komornici. Medu svojima je meutim vezirima kralj imao jednoga, nakaznoga za pogled, stanovitu pojavu loeg predznaka. Taj je bio zao, pohlepan, zavidan i pun zlobe. Pa kada je taj vezir vidio, kako kralj iskazuje mudrom Dubanu toliku naklonost i kako mu daje sve te darove, postane na njega ljubomoran i pocne razmiljati o tome, kako bi mu mogao nakoditi. Ipak poslovica kazuje: 'Zavist vreba

u svakom tijelu.' I jedna druga: 'Nasilnitvo se krije u svakoj dui. Moc ga pokazuje, ali ga slabost preucuje.' Tako dakle vezir stupi pred kralja Junana, poljubi pred njim pod i rekne: O najmocniji kralju ovoga vijeka, ti, pod cijim sam

dobrocinstvima ja narastao, ja ti imam ponuditi vaan savjet, i ako bi njega zadrao za sebe, tada bih ja bio obicno kopile. Ako ti meni dakle zapovijedi, da ti ga kaem, tada cu ti ga ja odmah reci. Tada rekne kralj, koga su uznemirile vezirove rijeci: I kakav je tvoj savjet?

Ovaj nato: O uzvieni kralju, stari su rekli: 'Tko ne misli na kraj, nema

sudbinu za prijatelja.' Ja meutim vidim kralja na pogrenu putu. Jer on je pun naklonosti prema svojemu neprijatelju, koji ima na umu propast njegova gospodstva. Toga covjeka on obasipa svojom naklonocu i iskazivanjima pocasti bez granica i cini ga svojim najbliim pouzdanikom. Stoga se ja bojim za kraljev ivot. 53

Cetvrtu noc Kralj, koji je postao vrlo nemiran i promijenio boju, upita: - Koga ti sumnjici, i na koga cilja? A vezir odgovori: - Ako spava, tada se probudi! Ja mislim na mudrog Dubana. Tada kralj uzvikne: Fuj! To je moj vjerni prijatelj, koji mije drai nego svi ljudi,

jer me je izlijecio putem necega, to sam drao u ruci, i jer me je oslobodio od moje bolesti, protiv koje svi lijecnici nita nisu mogli. Da, njemu se ravnoga u naim danima ne moe naci niti na Zapadu ni na Istoku, niti na cijelom svijetu! I o jednome takvom

covjeku ti govori tako grube stavari! Pocevi od danas ja cu mu utvrditi uzdravanje i prihode, svaki mjesec tisucu zlatnika. I kada bih ja htio s njime dijeliti svoju dravu, to bi jo uvijek bila mala nagrada. Ja jamacno moram vjerovati, da ti tako govori samo iz zavisti, kao to su mi pripovijedali o kralju es-Sindibadu'..." 54 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine pricu, koju je bila zapocela po Kraljevu doputenju.

Ali kada je pocela

peta noc ##WWOT WW W? ?W???? W????^

o r~ njezina joj sestra rekne: "Ispricaj nam ipak svoju pricu do kraja, ako nisi pospana." I Sehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, 'da je kralj Junan rekao svojemu ministru: O veziru, tebe je obuzela zavist prema tomu mudracu, i ti bi

elio da on bude ubijen. Ali bih se ja poslije toga kajao, upravo kako se kajao kralj es-Sindibad zbog toga, to je ubio sokola. Tada rekne vezir: Oprosti mi, o kralju naega vremena, kako je to bilo?

Tako zapocne kralj PRIPOVIJEST 0 KRALJU ES-SINDIRADU. 'Pripovijeda se Allah je meutim sveznajuci! - da je jednom meu kraljevima Perzijanaca bio jedan, koji je volio uitak i zabavu i lov na visoku i sitnu divljac. On je odgojio jednog sokola, od kojega se nije nikada rastajao, niti po danu ni po noci, i kojega je on cijelu noc drao na ruci. I kada god bi iao u lov, uzimao je sa 55

Peta noc sobom tu pticu. Dao mu je takoer napraviti zlatni loncic, koji mu je objesio oko vrata, kako bi ga iz njega napajao. Jednoga dakle dana, kada je kralj sjedio u svojoj palaci, kad li doe veliki sokolar i rekne: O najveci kralju naeg vremena, ovo je dan za izlazak u lov.

Nato kralj izda zapovijed za pokret i uzme sokola na pesnicu. I oni su ili, dok nisu stigli do stanovite rijecne doline, gdje su zatvorili krug za tjeranje hajke. I gle, tu je bila jedna gazela, koja se nala unutar kruga, i kralj povice: Tkogod uopce pusti tu gazelu da mu umakne preko njegove

glave, toga cu dati ubiti. Kada su dakle oni tjenje zatvorili krug oko gazele, ona doe onamo, gdje je bio kralj. I tim to je ostala stajati na stranjim nogama, ona stavi prednje noge na grudi, kao da eli pasti pred kraljem i poljubiti tlo. Tada kralj sagne glavu, gazeli na pozdrav. Ona meutim preskoci preko njegove glave i odjuri odatle u pustinju. Tada je kralj stajao i gledao, kako vojnici jedni drugima namiguju i pokazuju na njega, i on upita: O veziru, to kazuju vojnici?

Taj odgovori: Oni kau, da si ti objavio, da, tkogod uopce pusti tu gazelu

da mu umakne preko njegove glave, taj treba biti ubijen. Tada kralj uzvikne: Tako mi ivota moje glave! Ja cu je slijediti, sve dok je ne

donesem natrag. Tako kralj odjai, na tragu gazele, i nije prestajao s gonjenjem, sve dok nije doao do jednog breuljka u brdskome kraju. Tada gazela htjedne upuzati u svoje skrovite. Kralj meutim baci za njom svog sokola, i taj joj

zabije kande u oci i ucini je slijepom i bespomocnom. Nato kralj pograbi svoj buzdovan i udari gazelu u grudi, tako da je pala na zemlju. Zatim sjai, presijece gazeli grlo, odere joj kou i objesi je o rog sedla. Sada je bilo vrijeme pod56

Pripovijest o kralju es-Sindibddu nevnog pocinka. Alije zemlja bila pusta, i nigdje se nije moglo naci vode. Tada kralj postane edan i isto tako konj. Tako je on obilazio naokolo i ugledao neko drvo, iz kojega je tekla voda poput rastopljena maslaca. Kralj je dakle nosio rukavice od koe, tako da ga nijedna kap nije dodirivala. On uzme loncic sa sokolova vrata, napuni ga vodom i stavi pred sebe. Ali gledaj sada, sokol udari po loncicu i prevrne ga. Tada on uzme loncic po drugiput i uhvati u njega tekucinu koja je kapala, sve dok nije bio pun. Jer on je povjerovao, da je sokol edan. I tako ga on stavi pred njega. Ali on opet udari po njemu i prevrne ga. Tada kralj postane ljut na sokola, i poe treciput i napuni loncic. Stavi ga dakle pred konja, ali ga sokol prevrne svojim krilima. Kralj uzvikne: Allah te kaznio, ti zlosretna ptico! Ti si mene i sebe samoga

i konja liio pica! I on sokola udari macem i odsijece mu krila. Ali ptica podigne glavu i rekne s pomocu znaka: Gledaj, to je na drvetu!

Tada kralj podigne oci, ugleda na drvetu zmijsko leglo i spozna, da je tekucina koja je kapala bila njihov otrov. Sada se on kajao, to je sokolu odsjekao krila. I on uzjai konja i odjai odatle s gazelom, sve dok sa svojim plijenom nije stigao u logor. Gazelu dadne kuharu, tim to je viknuo: Uzmi je i ispeci!

Zatim se kralj spusti sa sedla, dok je sokol jo sjedio na njegovoj ruci. Tada sokol uzdahne - on se rastajao sa ivotom. Ali kralj krikne u boli i jadu, jer je ubio sokola, koji ga je ipak bio spasio od propasti. To je ono, to se dogodilo kralju es-Sindibadu.' 'Kada je sada vezir cuo rijeci kralja Junana, on mu rekne: O velemocni kralju, nije li to, to je on ucinio, bila stanovita

nunost? Ja kod njega ne vidim nita loe. A ja ovo cinim samo z~?g brige za tebe, i kako bi ti to spoznao kao istinito. Inace ce rropasti, kao to je propao vezir, koji je nevjerno postupao prema stanovitomu kralju.

57

Peta noc Tada kralj Junan upita: Kako je to dakle bilo? I ministar pocne PRIPOVIJEST 0 NEVJERNOM VEZIRU. 'Znaj, o kralju, bio je jednom jedan kralj, koji je imao jednog vezira i jednog sina, koji je bio preko mjere predan jahanju i lovljenju. I pri tome ga je pratio taj vezir kojemu je njegov otac, kralj, zapovijedio, da uvijek bude uz njega - kamo god se on uopce okrenuo. Jednoga dakle dana izae mladic da jai i lovi, i s njime izae vezir njegova oca. Dok su oni zajedno dalje kasali, ugledaju neku veliku divlju ivotinju. Tada vezir dovikne princu: Tu ima divljac, ulovi je!

Princ pouri za njom, sve dok nije drugomu icezao s ociju, a takoer je divljac pred njim icezla u pustinji. Sada on nije znao, kamo mora ici niti kamo se treba okrenuti, kad li se iznenada pred njim pojavi neka djevojka, koja je bila u suzama. Kraljevic je zapita: Tko si ti?

Ona odgovori: Ja sam kci jednoga od kraljeva od Indije, i putovala sam u

pustinji, kad li me je obuzeo umor, i, a da to nisam primijetila, pala sam sa svoje ivotinje. Tako sam odsjecena od svojih ljudi i u velikoj nevolji. Kada je princ cuo njezine rijeci, imadne sucuti s njezinim stanjem, podigne je na lea svoje ivotinje i dadne joj da iza njega jai. Zatim on poe dalje, dok nije doao do neke ruevine. Tada mu djevojka rekne: 58 O gospodaru, eljela bih obaviti nudu!

Pripovijest o nevjernom veziru On je dakle spusti kraj ruevine, ali je ona toliko dugo izbivala, da je kraljevic pomislio, kako ona rasipnicki trati njihovo vrijeme. Stoga on poe za njom, a da nije znao, tko je ona stvarno bila. Ali gle, ona je bila ghula15, koja je govorila svojoj djeci:

- Vi djeco, danas vam dovodim jednoga masnog mladica. Nato oni odgovore: - Dovedi ga brzo, o majko, da si njime napunimo trbuh! Kada je princ cuo njihove rijeci, bio je siguran u svoju smrt. Njegovi miici zadrcu od straha za ivot, i on htjedne uteci. Tada ghula izae napolje. Pa kada ga je vidjela kako stoji u blijedom strahu i drcuci, ona uzvikne: - Sto je tebi, da se boji? On odgovori: - Imam jednog neprijatelja, kojega se bojim. Tada ghula upita: - Ne kae li ipak, da si ti kraljevic? A on odgovori: - Dakako. Ona nato: Zbog cega ne dadne svom neprijatelju neto novca i tako ga

zadovolji? Ali on: Taj se nece zadovoljiti novcem, nego samo duom. Ja se

bojim pred njim i izdan sam. Tada ona rekne: Ako si ti izdan, kao to misli, tada pozovi Allaha u pomoc,

on ce te sigurno zatititi od nevolje od neprijatelja i od posljedice nevolje, pred kojom se ti plai! 15 Vjetica. 59

Peta noc Tada princ digne svoju glavu prema nebu i uzvikne: O ti, koji usliuje pritijenjena, ako te on zaziva, i koji

iznosi zlocu na vidjelo, o Allah, daj mi pobjedu nad mojim neprijateljom, i odvrati ga od mene. Jer Ti moe sve, to Ti hoce.

Kada je ghula cula njegovu molitvu, ona se odvrati od njega. Princ se meutim vrati k svojemu oca i isprica mu pricu o veziru. Tada kralj poalje po vezira i dadne ga pogubiti.' Takoer ce ti, o kralju, ako bude i dalje vjerovao tomu

lijecniku, kroz njega pretrpjeti najgoru smrt. Jer ce on, kojemu si ti ukazao dobrocinstva i kojega si ucinio pouzdanikom, ostvariti tvoju propast. Zar ti ne vidi, kako je on bolest tvojega tijela izli jecio izvana, posredstvom necega, to si ti drao u svojoj ruci? Nemoj biti previe siguran, da on tebe nece usmrtiti posredstvom necega, to ce ti isto tako uzeti u ruku! Tada rekne kralj Junan: Ti govori istinu, o veziru, to zacijelo moe biti tako, kako ti

kazuje, moj dobrosvjetujuci ministre. A moda je taj mudrac doao samo kao uhoda u namjeri, da mene usmrti. Jer ako je on mene izlijecio posredstvom necega, to sam ja drao u svojoj ruci, tada on moe mene usmrtiti posredstvom necega, to ja udahnem. I kralj Junan upita svog vezira: O ministre, to se treba s njime dogoditi?

A vezir odgovori: Poalji odmah po njega i zatrai ga pred sebe. Pa kada on

bude stajao pred tobom, odrubi mu glavu. Zatim ce sebe zatititi od njegove lukavtine i imati od njega mir. Izdaj ti njega, prije nego to on izda tebe! Kralj Junan rekne: Ti ima pravo, o veziru.

Zatim kralj poalje k mudracu. Taj doe u radosnu raspoloenju, a da nije slutio udes, koji mu je odredio Milosrdni, tako kako to kazuje neki pjesnik:

60

Pripovijest o nevjernom veziru O ti, koji strahuje pred udesom, nemoj ocajavati! Preporuci onomu, koji je stvorio svijet, to to te muci! Ono to udes dosudi, samo to ima stalnosti. Pred onim, to nije sueno, moe biti siguran. Kada je lijecnik uao ka kralju, on izgovori sljedece stihove: Ako bi se jednom zbilo da te ja ne hvalim prema zasluzi, Tad reci: Komu sam ja u prozi i stihu pjevao svoje napjeve? Ti si me obasuo, prije nego sam zatraio, darovima, Koji su bez odlaganja i otezanja bili meni predani. Zar bi to bilo zamislivo, da ti ja ne ocitujem primjerenu hvalu, Kada ja ipak i u sebi i otvoreno vazda pjevam hvalospjeve tvojim poklonima ? Vazda sam zahvalan za to, to si mi ti poklonio u milostima. Oni su lak teret na usni, cak ako i opterecuju leda. A tako to dalje glasi u pjesmi: Nikada sebe ne muci svojim brigama, Udesu povjeri sav trud! Raduj se dobru, koje ima, zaboravi kroz to proli teret. 61

Petci noc Poneka se stvar cini najprije mucnom, Ali kasnije ima u njoj radost. JerAlldh cini, togod On hoce, A njegovoj se volji tiho podvrgni! I dalje: Povjeri svoju stvar Dobrostivomu, Mudromu, I pusti svoje srce, da svijet dri daleko od sebe! I znaj, da kako ti hoce, nita ne uspijeva, Ne, samo kako hoce Alldh, gospodar stvari! I naposljetku: Budi veseo i raduj se i pusti sve brige. Jer brige same nose cvrst temelj za nevolje. Sto koristi slabom robu mar prepun briga? Ostavi se toga: ivjet ce u vazdanjem blaenstvu!

Tada kralj rekne mudrom Dubanu: Zna li ti, zbog cega sam te ja dao pozvati? Mudrac odgovori: Allah Uzvieni jedini zna skrivene stvari! 62

Pripovijest o nevjernom veziru Ali kralj nastavi: Dao sam te pozvati, da te dadnem ubiti i da dadnem tvoje

mu ivotu postaviti cilj. Poradi toga mudri Duban dospije u najvece cuenje, i on rekne: 0 O kralju, zato me dakle hoce dati ubiti, i kakav bi prijestup meni mogao biti objavljen?

Kralj mu odgovori: 1 Bilo mije receno da si ti uhoda, i da si doao da mene ubije. gledaj, sada cu ja tebe ubiti, prije nego to ti ubije mene.

Potom kralj pozove krvnika, tim to rekne: Odsijeci ovom izdajniku glavu i oslobodi me od njegova zla!

Ali mudrac rekne kralju: - Potedi me, tada ce Allah tebe potedjeti, i ne ubijaj me, inace ce Allah tebe ubiti! - I on je pred njim ponavljao te rijeci, upravo onako kako sam ja tebi bio govorio, o dinne. Ali ti nisi htio od mene odustati, nego si ustrajao na tome, da me ubije. Kralj Junan odgovori mudrom Dubanu: Ja ne mogu biti siguran, ako te ne dadnem ubiti. Jer kako si

ti mene izlijecio posredstvom necega, to sam ja drao u ruci, tako ja nisam siguran, da ti mene nece ubiti posredstvom necega, to cu ja pomirisati, ili inace necega.

Tada lijecnik uzvikne: To je dakle, o kralju, moja nagrada od tebe. Ti mi dobro

uzvraca zlom. Ali kralj odgovori: To nita ne pomae, ti mora umrijeti, i to neodlono.

Kada se dakle lijecnik bio uvjerio, da ce ga kralj posve sigurno dati ubiti, on pocne plakati i kajati se, to je ucinio dobro nekomu, tko to nije zasluio. O tome ovako glasi u pjesmi: 63

Peta noc Maimuna nije imala uopce nikakva razuma, Dok se njezin otac nalazio meu pametnima! Ako tko hoda po suhu ili sklisku polju Neka stupa oprezno, jer ce inace pasti. Zatim krvnik stupi naprijed, zavee mudracu oci i ogoli svoj mac, tim to rekne kralju: S tvojim doputenjem!

Dotle je mudrac plakao i uzvikivao: Potedi me, tada ce Allah tebe potedjeti, i ne ubijaj me.,

inace ce Allah tebe ubiti! I on izgovori stihove: Ja sam bio poten i nisam nita stekao oni su varali i stekli. Moje mi je potenje priskrbilo, da me je zlo odnijelo odatle. Ako preivim, necu vie biti poten. Umrem li, tada morate prokleti Sve, koji jednom nakon mene jo pokuaju gajiti potenje. Zatim mudrac, okrenut prema kralju, nastavi: Ta nagrada od tebe, koju si dao da mi padne u dio, je

krokodilova nagrada. Tada kralj upita:

-

Kakva je to povijest s krokodilom?

Ali mudrac rekne: 64

Pripovijest o nevjernom veziru Meni je nemoguce, da je tebi pripovijedam u ovome stanju.

Ja te preklinjem Allahom, potedi me, tada ce Allah tebe potedjeti! Zatim pocne srceparajuce plakati. Tada progovori jedan od kraljevih pouzdanika i rekne: O kralju, pokloni meni krv toga mudraca. Jer mi ga nikada

nismo vidjeli da grijei protiv tebe, nego smo samo vidjeli, da te je on izlijecio od tvoje bolesti, koja je prkosila svim lijecnicima i mudrim ljudima. Kralj meutim odgovori: Vi ne znate razlog, zbog kojega ja dajem pogubiti tog

lijecnika. Taj je meutim ovaj: ako ga ja potedim, tada sam ja po svecen sigurnoj propasti. Jer netko, tko me je izlijecio od moje bo lesti posredstvom necega, to sam ja drao u svojoj ruci, moe me sigurno takoer ubiti posredstvom necega, to cu ja pomirisati. I ja se bojim, da ce me on ubiti za kakav krvavi novac, jer on je samo obicna uhoda, koja je dola ovamo, da mene ubije. To dakle nita ne pomae: on mora umrijeti. Potom cu ja biti siguran za svoj ivot. I ponovo mudrac uzvikne:

-

Potedi me, tada ce Allah tebe potedjeti, i ne ubijaj me,

inace ce Allah tebe ubiti! Kada se dakle mudrac, o dinne, uvjerio, da ce ga kralj sigurno ubiti, on rekne kralju: O kralju, ako to nije drugacije moguce, nego da me ti dadne

ubiti, tada mi odobri neki kratak rok, kako bih mogao sici k svojoj kuci, kako bih svojima i svojim susjedima ostavio u zadatak, da me pokopaju, i kako bih razrijeio svoje obveze i oporucno ostavio svoje knjige o umijecu lijecenja. Meu tima imam jednu, najrjeu rijetkost, koju bih elio tebi dati kao poklon, kako bije ti kao blago cuvao u svojoj riznici. Kralj upita mudraca: 65 A to stoji u toj knjizi?

Peta noc Mudrac odgovori: Stvari bez broja. Najmanja je meutim od tajni u njoj ova:

odmah, cim mi dadne odrubiti glavu, okreni tri lista i procitaj tri retka s lijeve stranice, a moja ce glava govoriti i odgovoriti na sve, to je ti bude izvolio upitati. Kraj dospije u najvece cuenje, strese se od radosti i rekne: O lijecnice, kada ti ja odrubim glavu, hoce li ti potom

stvarno sa mnom razgovarati? A on odgovori: Da, o kralju! Tada kralj rekne:

To je stvarno neto rijetko! Zatim ga on poalje pod straom u njegovu kucu, i mudrac toga dana obavi svoje obveze. Sljedeceg dana on opet stupi u kraljevu dvoranu za vijecanje, gdje su se okupili emiri i veziri, komor-nici, namjesnici i velikai drave. I dvorana postane slicna arenom cvijecu u vrtu. I gledaj, lijecnik ue u dvoranu, i on stupi pred kralja sa svojim straarima, a drao je u ruci neku staru knjigu i neku metalnu kutijicu s prakom. Zatim on sjedne dolje i rekne: Dajte mi neki pladanj!

Tada mu donesu pladanj, pa on istrese u njega praak, izgladi ga i naposljetku rekne: O kralju, uzmi ovu knjigu, ali je nemoj otvarati, sve dok ne

padne moja glava. Kada ona meutim padne, tada je stavi na ovaj pladanj i daj je pritisnuti na praak. Kada to ucini, krv ce smjesta prestati curiti. Zatim otvori knjigu! Nato kralj izda zapovijed, da njegova glava treba biti odrubljena, i uzme od njega knjigu. I krvnik prie i presijece ovomu vrat. Tada padne njegova glava nasred pladnja, i on je pritisne u prah. I krv prestane teci, a mudri Duban otvori oci i rekne: 66 Otvori knjigu, o kralju!

Pripovijest o nevjernom veziru Kralj otvori knjigu i nae, da su listovi prionuli jedan uz drugi. Tada prinese prst k ust