HILJADU I JEDNA NOCI. SVEZAKOD PRVE DO TRIDESET I PRVE NOÆIPreveoAntun Slavko Kaleniæ

Faustovska biblioteka Dimitrija Saviæa Zagreb 1998

D EMETRAFAUSTOVSKA BIBLIOTEKADIMITRIJA SAVIÆASvezak 2-1 ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-44-8 (I. svezak) Grafièka priprema

Likovni i tehnièki urednik �cljko Podore�ki Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb

SADR�AJ

PRIÈA O KRALJU SEHRIJARU I NJEGOVU BRATU .... 1Prièa o biku i magarcu 10PRIÈA O TRGOVCU I D�INNU 17Od prve do treæe noæi.Pripovijest prvog �eiha . 21Pripovijest drugog �eiha 28Pripovijest treæeg �eiha 33PRIPOVIJEST O RIBARU I D�INNU 38Od treæe do devete noæi.Prièa o veziru kralja Junana .49Pripovijest o kralju es-Sindibadu 55Pripovijest o nevjernom veziru 58Pripovijest okamenjenoga princa 82POVIJEST NOSAÈA I TRIJU DAMA 99Od devete do devetnaeste noæi.Pripovijest prvog redovnika-prosjaka 133Pripovijest drugog redovnika-prosjaka 144Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio 157Pripovijest treæeg redovnika-prosjaka 178Pripovijest najstarije dame 205Vratarièina pripovijest 218PRIPOVIJEST O TRIMA JABUKAMA 236Od devetnaeste do dvadesetièetvrte noæi.Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina 248GRBAVÈEVA POVIJEST 332Od dvadeset i èetvrte do tridesetiprve noæi.Pripovijest prekupca kr�æanina 343Upraviteljeva pripovijest 367Pripovijest lijeènika �idova 382Krojaèeva pripovijest 398X

PRIÈA 0 KRALJU �EHRUARDI NJEGOVU BRATU. Neka je slava Allahu, gospodaru svjetova! Blagoslov i pozdrav gospodaru Allahovih poslanika, na�emu vladaru i gospodaru, Muhammedu - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - blagoslov i pozdrav, koji trebaju trajati navijeke sve do Sudnjega Dana. Sada gledaj, �ivot starih je uputa za vladanje potonjih, kako bi èovjek gledao su

dbine, koje su drugima bile dodijeljene, i da bi dopustio da one njemu slu�e za opomenu, kako bi povijest pro�lih naroda i ono, �to ih je sna�lo, razmatrao i sebe dr�ao na uzdama. Slava Njemu, koji je povijest starih uèinio opomenom za kasnija pokoljenja! Takve su opomene prièe, koje su bile nazvane "Tisuæu noæi i jedna noæ", sa svojima èudnovatima �ivotnim sudbinama i svojim poredbama. Izvje�æuje se � Allah je sveznajuæi glede svojih sakrivenih stvari i nad svima vladar i od svih po�tovan i prema svima milostiv i prema svima prijazan i prema svima milosrdan! � u prièama iz staroga vremena i iz pro�losti naroda, da je u ranijim danima, koji se prote�u daleko u i�èezlo vremensko razdoblje, �ivio jedan kralj iz roda Sasanida u otoèkoj dr�avi Indije i Kine, gospodar ratnika i ljudi, slugu i robova. On je za sobom ostavio dva sina, jednoga u mu�evnoj dobi, a drugoga u mladiækoj. Oba su bila neustra�ivi vitezovi, ali je stariji bio jo� hrabriji nego mlaði. Tako je on postao kraljem zemlje i vladao podanicima u pravednosti, i volio ga je narod njegove zemlje i dr�ave. On se zvao Kralj Sehrijar. Njegov se mlaði brat meðutim zvao Kralj Sahzaman, i taj je bio kralj Samarkanda u perzijskoj zemlji. Obojica su stalno boravili u svojim zemljama, i svaki je pojedini od njih u svojoj dr�avi pravedno vladao nad svojim podanicima, u velikoj radosti i bla�enstvu. U takvom su stanju oni �ivjeli neprekinuto dvadeset godina. Tu obuzme èe�nja starijeg brata za svojim mlaðim bratom, i tako on naredi svom Veziru, neka otputuje bratu i neka ga dovede. Vezir mu odgovori:1

Uvod"Slu�am i pokoravam se!" Zatim on otputuje, dok nije sretno do�ao na cilj. On uðe k bratu, prenese mu kraljevski pozdrav i obavijesti ga, da njegov brat èezne za njim i �eli njegov posjet. Ovaj odvrati:"Slu�am i pokoravam se!" Uskoro se on spremi za putovanje, dadne da se uzmu na put njegovi èadori, deve i mazge, sluge i ljudi i u svojoj je zemlji kao vladara postavi svojega Vezira. Zatim se otputi, ususret zemlji svojega brata. Ali o ponoæi mu padne na pamet, da je u svome dvoru ne�to zaboravio. Zato se okrene i otiðe u svoj dvorac. Tu on naðe svoju �enu, gdje le�i u njegovoj postelji, i dr�i u svom zagrljaju crnoga roba, koji je ovamo dojurio na njezin poziv. Kada je on to vidio, svijet mu je postao crn pred oèima, i on u sebi rekne: "Ako se to dogodilo, dok ja jo� nisam napustio grad, �to æe ta prokletnica tek raditi, kada ja dugo budem boravio kod svojega brata u daljini?"Nato on isuèe svoj maè i oboje ih na postelji ubije. Istoga se èasa vratio natrag, izdao zapovijed za polazak i otputovao, dok nije stigao do grada svojega brata. Èim se pribli�io gradu, poslao je preteèu svojemu bratu s vije�æu o svom dolasku. Taj mu izaðe ususret, pozdravi ga i vrlo mu se obraduje. I dadne da se okiti grad njemu u èast. Zatim s njime sjedne, kako bi naklapali i bili u dobru raspolo�enju. Ali je Kralj Sahzaman mislio na to, �to mu se dogodilo s njegovom suprugom. Obuzela ga je duboka �alost, njegova je boja postala blijeda, njegovo je tijelo postalo bolesno. Kada gaje brat gledao u takvu stanju, on je u sebi pomislio, da je to zbog rastanka sa svojom zemljom i svojom dr�avom. Zato ga on pusti na miru i nije ga o tome pitao. Potom mu meðutim jednoga dana rekne: "Brate, gledam kako je tvoje tijelo bolesno i tvoja boja blijeda."Ovaj mu odgovori:2

Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu "Brate, ja imam ranu u svojoj nutrini." Ipak ga on nije izvijestio, �to je do�ivio sa svojom suprugom. Sehrijar nastavi: "�elio bih, da ti sa mnom poðe� u lov na visoku i sitnu divljaè. Mo�da æe se onda tvoje srce oraspolo�iti."Ali Sahzaman to odbije, i tako njegov brat sam ode u lov. Bili su meðutim u Kraljevu dvoru prozori, koji su gledali na vrt, i gle, tada se otvore dvorska vrata, i izaðu dvadeset robinja i dvadeset robova, i �ena njegova brata, divna po ljepoti i ljupkosti, i�la je posred njih, dok nisu do�li do jednoga �ad

vrvana1. Ondje oni svu-ku svoju odjeæu, i robinje sjednu k robovima. Kraljica meðutim vikne:"Mas'ud!" Tada doðe neki crni rob i zagrli je, i takoðer ona uzme njega u zagrljaj, i on legne k njoj. Isto su tako uèinili robovi s robinjama, i nije bilo kraja ljubljenju i milovanju, bludnièenju i jebanju, sve dok dan nije do�ao kraju. Kada je dakle to vidio Kraljev brat, on u sebi rekne:"Tako mi Allaha! Moj je jad lak�i nego ovaj jad."Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne:"To je jo� zloèestije nego ono, �to se meni zbilo."Zatim je on opet jeo i pio. Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan drugoga. Kralj Sehrijar je pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i vidio, da se ovomu vratila njegova boja i da je njegovo lice postalo rumeno i kako je on sada sa zadovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako malo. Njegov mu brat, stariji kralj, rekne: "Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja. Zato me izvijesti, kako s tobom stoji!"1 �adyrvan je vodoskok.3

UvodOvaj odgovori: "O izbljeðenju æu te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da ti ne ka�em, kako je do�lo do toga, da mi se boja vratila!"Ipak drugi nastavi: "Prvo mi ispripovijedaj, kako je do�lo do toga, da je tvoja boja postala blijeda i tvoje tijelo bolesno, da to poslu�am!"Sahzaman mu sada isprièa: "Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao pozvati k tebi, ja sam se tada spremio na putovanje, i upravo sam bio po�ao iz svog grada, kad li sam se iznenada sjetio bisera u svome dvoru, koje sam ti htio pokloniti. Tako sam se vratio u svoj dvor i na�ao svoju �enu kako s jednim crnim robom le�i u mojoj postelji. Tada sam ih oboje ubio. Zatim sam do�ao k tebi. Ali sam morao uvijek misliti na taj do�ivljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila blijeda i da sam se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj otpu�tenje!"Kada je njegov brat èuo njegove rijeèi, on mu rekne: "Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!" Tada ga on obavijesti o svemu, �to se dogodilo. �ehrijar meðutim rekne svojemu bratu Sahzamanu:"Ja to �elim vidjeti svojima vlastitim oèima!"Sahzaman odvrati: "Uèini tako, kao da si oti�ao u lov na visoku i sitnu divljaè, i sakrij se kod mene. Onda æe� ti to sam sa mnom vidjeti i vlastitim oèima o tome steæi izvjesnost." Istoga je èasa Kralj dao pozvati na polazak. Vojnici su iza�li sa èadorima pred grad. Tada se on zaputi u kraljevski èador i rekne svojim pa�evima:"Nitko ne smije ulaziti k meni!"4

Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu Nato se preobuèe i kri�om ode u dvor, u kome se nalazio brat, i sjedne uz prozor koji je gledao u vrt, kratko vrijeme. Tada izaðu robinje i njihova gospodarica s robovima, i èinili su onako, kako je kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu molitvu. Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu je bratu �ahzamanu rekao: "Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo vi�e nikakvoga kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko je pro�ao tako kao mi! Inaèe bi za nas bila bolja smrt nego �ivot."

Zatim su obojica iza�la kroz jedna tajna vrata palaèe i putovali, dan i noæ, dok nisu do�li do jednog drveta posred neke livade i do izvora slatke vode blizu slanoga mora. Napili su se s tog izvora i sjeli, da otpoèinu. Kada je pro�ao jedan sat dana, oni ugledaju, kako se more kome�a i kako se iz njega di�e neki crni stup, koji se ispru�io sve do neba i dolazio na tu livadu. Kada su oni to vidjeli, prestra�ili su se i popeli na kro�nju drveta, koje je bilo vrlo visoko, da gledaju, �to æe se sada dogaðati. I gle, to je bio neki d�inn silne velièine, �iroka èela i golemih grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki kovèeg. On se popne na kopno i doðe do drveta, na kome su se nalazili njih dvojica. Pod njim on sjedne, otvori kovèeg i digne iz njega neku �krinju. Nju on otvori, i tada iz nje izaðe neka djevojka, vitka stasa, zraèeæi, kao da je svijetlo Sunce, kao �to je tako lijepo pjevao pjesnik 'Atija:Podi�e se u tami � dan se budi,I lugovi se �are u zraèeæoj rasko�i.Od njezina blje�tavila sjaji sunèeva svjetlost. Njezino �arom2 nepokrito lice posramljuje Mjesece.2 Velom.5

UvodAko se pojavi i skine zar,Svemir se klanja pred njezinim pogledom.Ali ako iz nje zasjaju munje,Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata.Kada ju je d�inn pogledao, on rekne: "O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noæi, �elio bih malo podrijemati." Nato d�inn stavi svoju glavu u djevojèino krilo i zaspe. Djevojka meðutim podigne svoju glavu prema kro�nji drveta i ugleda obojicu kraljeva, kako sjede gore na drvetu. Tada ona digne d�in-novu glavu iz svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se uspravi pod drvetom i dadne dvojici znak, koji je kazivao:"Siðite dolje i ne bojte se d�inna!"Ipak joj oni odvrate:"Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!"Tada im ona rekne: "Ako vi ne siðete dolje, tada æu vam probuditi d�inna, i taj æe vam donijeti bijednu smrt." Sada su oni jo� vi�e dospjeli u strah i si�li su k njoj. Tada ona legne pred obojicom na leða i, ra�iriv�i noge, rekne:"Ubadajte jakim ubodima, inaèe æu vam probuditi d�inna!" U svome strahu rekne �ehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu:"Brate, uèini to, �to ti je ona zapovijedila!" Taj meðutim odgovori: "Ja to neæu uèiniti, ti æe� to najprije uèiniti!" Tako su kimajuæi davali znakove jedan drugomu, neka joj uèini po volji. Tada ona rekne:6

Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu "Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajuæi dajete znakove? Ako obojica ne pristupite i ne jebete, tada æu vam ja probuditi d�inna." I u svome strahu pred d�innom oni je pojebu. I kada su joj obojica uèinili po volji, ona im rekne:"Doðite k sebi!" Zatim ona izvadi iz svojega d�epa neku kesu, i iz nje izvadi neku vrpcu, na kojoj se nalazilo petstoisedamdeset prstenova, i rekne im:"Znate li vi, �to ovi znaèe?"Oni odvrate:"Ne, to mi ne znamo."Ona nastavi: "Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom d�innu nabili rogove. Sada mi dajte takoðer vas dvojica braæe svoje peèatnjake!"

I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne: "Zbilja, ovaj me je d�inn oteo u noæi mojega vjenèanja. Zatim me je stavio u jednu �krinju i �krinju u kovèeg, i na kovèeg je stavio sedam jakih lokotova, i tako me je stavio na dno �umeæega, valovitog mora. Ali on nije znao, da se svaka od nas �ena, ako ne�to �eli sprovesti, nièim ne da zadr�ati, kao �to je spjevao jedan pjesnik:Nemoj vjerovati �enama,Nemoj se uzdati u njihove zakletve!Njihova srd�ba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu.Ljubav pokazuju za oko,A u sebi posve skrivaju prevaru.7

UvodJusufa3 si uzmi za pouku,Sve vi�e æe� nalaziti njihovih lukav�tina.Veæ je otac Adam, gledaj,Iz raja bio protjeran zbog �ene.A jedan je drugi pjevao:Jao, ti odveæ kori� gre�nike.Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije te�ak.Kada sam ljubio, tada nisam èinio ni�ta drugo,Nego ono �to je prije mene jednom èinio veæ poneki mu�karac.Jer samo je onaj mu�karac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden �enskim lukav�tinama." Kada su dva kralja èuli od nje takve rijeèi, silno se zaèude, i reknu jedan drugomu: "Buduæi da je taj ipak jedan d�inn, onda se njemu dogodilo veæe zlo nego nama dvojici. To je ne�to �to se nikada nikomu nije dogodilo." Na to oni istoga èasa po�ure od nje i vrate se u grad Kralja Sehrijara. On meðutim ode u svoj dvor i svojoj suprugi i robovima i robinjama odsijeèe glave. I od tada je k sebi uzimao Kralj Sehri-jar svake noæi po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevièanstvo, i zatim bi3 Jusuf je bibljski Josip.8

Prièa o kralju Sehrijaru i njegovu bratu je ubio, kako bi bio siguran u svoju èast, i tako je on to radio tngodine. Tada je meðu narodom zavladao nemir i bje�ali su sa kæerima, sve dok u gradu nije vi�e bilo nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj zapovijedio Veziru, neka mu kao obièno naðe neku djevicu. I Vezir poðe da tra�i, ali nije na�ao nijednu djevicu. Tako se on tu�an i poti�ten uputi kuæi, jer bojao se za svoj �ivot zbog Kralja. Imao je meðutim Vezir dvije kæeri. Starija se zvala �ehrezad, a mlaða Dinazad. Starija je bila proèitala sve knjige, godi�njake i �ivotopise ranijih kraljeva i prièe o minulim narodima. Da, pripovijeda se, daje ona sabrala tisuæu knjiga, povjesnièkih knjiga, koje su obraðivale o i�èezlim narodima i o negda�njim kraljevima, a i pjesnièka djela. Ona rekne svojem ocu: "Sto te vidim tako tu�na i optereæena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesnik o tome pjevao:Reci onomu, koga ti�te brige, Da brige nikada ne traju dugo!Kako doista prolazi radost, Tako takoðer prolazi tuga." Kada je Vezir èuo te rijeèi svoje kæeri, isprièa joj, �to mu se glede Kralja dogodilo, od poèetka do kraja. Tada ona odvrati: "Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada æu ja ili ostati na �ivotu, ili æu biti �rtva za kæeri muslimana i sredstvo za njihovo izbavljenje iz njegovih ruku."On meðutim uzvikne: "Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne upu�taj u takvu opasnost!"9

UV0(l Ipak mu ona odvrati:"To se tako mora dogoditi!"On nato: "Ja se bojim za tebe, da æe ti se isto tako zbiti kao i magarcu i biku sa zemljoradnikom!"Ona upita:"Sto je to, �to se dvojici dogodilo?"Tada on poène ono �to se pripovijeda kaoPRIÈA 0 BIKDI MAGARCU. "Znaj, moja kæeri, bio je jednom jedan trgovac, koji je bio bogat imetkom i stokom. Imao je takoðer �enu i djecu, a Uzvi�eni mu je Allah poklonio dar, da mo�e razumjeti govor �ivotinja i ptica svake vrste, ali uz kaznu smræu, ako oda taj dar. Taj je trgovac imao svoje obitavali�te na poljskom imanju, a u svojoj je staji imao magarca i bika. Jednoga dana doðe bik do magarèeva odjeljka i vidi, kako je taj odjeljak pometen i poprskan, kako se u magarèevim jaslama nalazi ovr�en jeèam i ovr�ena sjecka, kako on sam le�i i poèiva, jer ga je gospodar samo ponekad jahao, ako je �to morao obaviti, i zatim ga je ponovo dovodio u njegovu staju. I tu èuje jednog dana trgovac bika kako kazuje magarcu: - Blago si ga je tebi! Ja se moram muèiti, a ti se mo�e�otpoèinuti, ti mo�e� �derati ovr�eni jeèam, i on te daje poslu�ivati,ja�i na tebi samo povremeno i ponovo se vraæa doma. A ja moramuvijek orati i okretati mlin!Magarac mu odgovori:� Kada bude� i�ao na njivu i kada ti budu htjeli staviti jaram10

Prièa o biku i magarcuna tvoju �iju, ti se baci na zemlju. Pa ako te budu htjeli takoðer tuæi, ti ne ustaj, nego poku�aj stajati, i padni ponovo. Kada se oni potom s tobom vrate doma i bace pred tebe grahovinu, ti je ne jedi. Pravi se kao da si bolestan, neækaj se jesti i piti, jedan do dva ili tri dana. Zatim æe� imati mir od muke i rada.Trgovac je meðutim razumio njihov razgovor. I kada je goniè donio biku njegovu hranu, ovaj tada pojede samo posve malo. Sljedeæega jutra goniè htjedne bika diæi na oranje, ali ga naðe bolesna, i on se sa�ali nad njim i rekne:� To je razlog, zbog kojega je on juèer slabo mogao raditi.Potom on ode k trgovcu i rekne mu: � O gospodaru, bik je bolestan. Juèer nije jeo nikakvu hranu,ni�ta od nje nije dotakao!No trgovac je znao u èemu je stvar, i tako on rekne:� Otiði, uzmi magarca i ori s njim umjesto s onim èitav dan! Kada se magarac o predveèerju vratio, nakon �to je cijeli dan morao orati, zahvali mu bik za njegovu ljubaznost, �to mu je tog dana pribavio poèinak od napora. Ali mu magarac ni�ta ne odgovori, nego je osjeæao najgorèe kajanje. Kada je svanulo sljedeæe jutro, do�ao je zemljoradnik, uzeo magarca i orao s njime do predveèerja. I magarac se vrati oderane �ije i napol mrtav od umora. Bik ga je promatrao i zahvaljivao mu je i hvalio ga. Ali magarac odgovori: � Ja sam �ivio u zadovoljstvu, i to sam upropastio svojom br-bljavo�æu.Potom nastavi: � Znaj, dajem ti jedan dobar savjet! Jer èuo sam, kako je na�gospodar rekao: "Ako taj bik ne ustane sa svoga loga, odvedite gamesaru, da ga zakolje i da iz njegove ko�e izre�e propisane komade!" Ja se bojim za tvoj �ivot. Dao sam ti svoj savjet, i s time tiAllah pomogao!11

Uvod

Kada je bik èuo magarèeve rijeèi, on mu zahvali i rekne:� Sutra æu s ljudima na rad iæi ja. Zatim bik po�dere svoju hranu do kraja i jezikom èak obli�e jasle. Sve se to zbilo dok je gospodar slu�ao razgovor. I kada je osvanuo sljedeæi dan, poðu trgovac i njegova �ena k staji i ondje sjednu. Potom doðe goniè, da digne bika. Ovaj izaðe, i kada je ugledao svog gospodara, on podigne svoj rep, prdne i poène skakati. Tada se trgovac tako jako nasmije, da je pao na leða. Njegova ga meðutim �ena upita:� Zbog èega se ti tako smije�?On joj odgovori: � To je tajna, �to sam ja vidio i èuo! To ti ne mogu otkriti,inaèe æu morati umrijeti.Ona nato: � Mora� me o tome bezuvjetno obavijestiti i isto tako o razlogu svojega smijanja, pa èak i ako bi trebao umrijeti!On odvrati:� Ja ti to ne mogu otkriti iz straha pred smræu. Sada ona ustvrdi:� Ti se smije� samo nada mnom. I zatim ona nije prestajala, da na njega navaljuje i da ga muèi, dok joj on nije popustio i bio sit te stvari. Stoga je on dao pozvati svoju djecu i poslao po kadiju i svjedoke, kako bi napisao svoju oporuku i njoj otkrio tajnu i potom umro. Jer on ju je èak vrlo ljubio, jer je bila njegova sestrièna i njegova vjenèana �ena i mati njegove djece. I on je takoðer �ivio veæ stodvadeset godina. Potom po�alje po svu svojtu i susjede, i ispripovijeda im o svojoj povijesti i da on, ako ikomu objelodani svoju tajnu, mora umrijeti.Sada su joj svi, koji su kod njih bili prisutni, dovikivali: � Zaklinjemo te Allahom, odustani od te namjere, kako ne bitvoj suprug, otac tvoje djece, morao umrijeti!12

Prièa, o biku i magarcuAli je ona na tome ustrajala: - Ja neæu od toga odustati, dok mi on to ne ka�e. Sto se menetièe, neka umre! Tada u�ute. No trgovac se digne i poðe u prostoriju za pranje u staju, kako bi obavio abdest4, potom se vratio k njima, njima rekao i umro. Imao je on meðutim jednog pijetla, a taj je imao pod sobom pedeset koko�i. Imao je takoðer psa. Tada zaèuje trgovac kako pas vièe na pijetla i grdi ga, tim �to mu kazuje:- Ti si tako zadovoljan, dok na� gospodar mora umrijeti! Tada pijetao upita psa:- O èemu se tu zapravo radi?I pas mu isprièa èitavu pripovijest. Tada pijetao uzvikne: - Tako mi Allaha, na� je gospodar male pameti! Gledaj, jaimam pedeset �ena. S jednom prolazi dobro, s drugom lo�e. Ali na�gospodar ima samo jednu jedinu �enu i ne mo�e s njome raspraviti svoju stvar! Za�to onda on za nju ne uzme par prutova s dudovadrveta, ne ode s njome u svoju riznicu i ne izmlati je, sve dok onaili ne bude mrtva ili se ne pokaje i nikada ga ponovo ni o èemu nepita! Kada je trgovac èuo razgovor pijetla sa psom, tada je on uèinio sa svojom �enom" tako je govorio Vezir svojoj kæeri Sehrezadi "ono, �to æu ja uèiniti s tobom."Ona upita:"�to je dakle uèinio?"On nastavi: "Oti�ao je s njome u riznicu. To znaèi, nakon �to je odsjekao za nju par prutova s dudova drveta i sakrio ih u riznici, i�ao je njome onamo, i rekao joj je: - Doði, ja æu ti unutra u riznici isprièati i zatim umrijeti, a dame nitko ne gleda.4 Muslimansko ritualno pranje prije molitve.

Uvod Tada je ona u�la s njime unutra. Nato je on za njome zakljuèao vrata prostorije i tukao je, sve dok nije bila gotovo onesvije�æena i uzviknula:- Kajem se! Zatim mu je ljubila ruke i noge i kajala se i iza�la s njim napolje. Tada se veselio skup i njihova svojta, i po�ivjeli su u najljep�oj radosti do svoga konca."Kada je Vezirova kæi èula prièu svoga oca, rekla mu je:"To se ipak mora dogoditi!" Tako ju je on uresio kao mladenku i po�ao ka Kralju Sehrijaru. Pa ipak je ona veæ dala uputu svojoj mlaðoj sestri i rekla joj: "Kada ja budem oti�la ka Kralju, tada æu poslati po tebe. I kada ti zatim doðe� k meni i vidi�, daje Kralj sa mnom obavio potpun ljubavni sno�aj, tada reci: 'O sestro, ispripovijedaj mi neku pripovijest za zabavu, kako bismo mi njome sebi skratili budne noæne sate' - i potom æu ti ja isprièati neku pripovijest, zahvaljujuæi kojoj æe, ako tako hoæe Uzvi�eni Allah, doæi spasenje." Njezin je meðutim otac, Vezir, oti�ao s njome ka Kralju. Kada ga je ovaj ugledao, obraduje se i rekne:"Dovodi� li mi, ono �to ja �elim?"Ovaj odvrati:"Da!" Uskoro ju je Kralj htio obljubiti, ali ona poène plakati. Tada je on upita:"�to ti onda nedostaje?"Ona odvrati: "O Kralju, gledaj, ja imam jednu malu sestru, i od nje bih se �eljela oprostiti." Kralj po�alje po malu, i ona doðe k svojoj sestri i zagrli je i sjedne uz noge kraljevske postelje. Zatim Kralj Sehrezadu obljubi14

Prièa o biku i magarcu

i uzme svojoj nevjesti djevicanstvo. Nato su svi sjeli, kako bi naklapali. A mlaða sestra rekne Sehrezadi: "Ja te molim, tako ti Allaha, o sestro, isprièaj nam neku pripovijest, kojom bismo mogli skratiti budne sate ove noæi!"Ova odvrati:"S najveæom rado�æu, ako mi preplemeniti Kralj to dopu�ta!" Èim je Kralj, koji je takoðer bio besan, èuo te rijeèi, obradovao se izgledu, da èuje neku pripovijest, i dadne joj dopu�tenje.

Tako zapoène �ehrezad u

prvoj noæi

prièu koja se zovePRIÈA 0 TRGOVCU ID�INNU. "Pripovijeda se, o sretni Kralju, da je jednom �ivio neki trgovac, koji je posjedovao veliko bogatstvo i trgovao po raznim gradovima. Uzja�i on dakle jednoga dana konja i odja�i, kako bi u nekim gradovima zaprimio novac. Tada ga odveæ �estoko prit

isne vruæina. Zato on sjedne pod neko drvo, posegne rukom u torbu na sedlu i izvuèe iz nje komad kruha i datulju. Pojede komad kruha i datulju, i kada je pojeo datulju, odbaci ko�æicu. I gle, tada se pojavi d�inn silne velièine, koji je u svojoj ruci dr�ao isukan maè. On se ustremi na trgovca i rekne: � Ovamo s tobom, da ja tebe ubijem, onako kako si ti ubiomog sina!Trgovac upita:- Kako sam ja ubio tvog sina?Ovaj odgovori:

Prva noæ � Kada si pojeo datulju i odbacio ko�æicu, ona je pogodila mogsina u grudi, dok je tuda prolazio, i on je odmah umro.Tada trgovac uzvikne: � Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraæamo.Nema nikakve uzvi�enosti i nikakve moæi osim u Allaha,Uzvi�enoga, Svemoguæega! Ako sam ja ubio tvojega sina, ondasam ga ubio samo iz zabune. Sada te molim, oprosti mi!Ali d�inn povièe:� To ni�ta ne poma�e, ja te moram ubiti. Nato ga on pograbi i baci na tlo i podigne maè da ga pogodi. Tada trgovac zaplaèe i rekne:� Ja se sa svojom stvari utjeèem Allahu - i izgovori stihove:Vrijeme ima dvije vrste dana: jedni su sretni, drugi puni briga: A �ivot je razdijeljen na dvoje: danas vedro, sutra mraèno.Tko nam se podruguje zbog mijene vremena, njega ti treba� upitati:'Nije li samo plemenit èovjek taj, kojega muèe nenaklonjena vremena?'Zar ne vidi�, kada sna�no zaore olujni vjetrovi, Da su jedino visoka drveta ona, oko kojih oni bruje.I zar ne vidi�, kako se u moru le�evi di�u prema gore, Ali skupocjeni biseri ostaju duboko dolje na dnu?Pa ako ruke vremena izvr�avaju na nama svoj okrutan cilj, I ako nas u vjeènoj nesreæi jedino �alost hoæe pratiti,18

Prièa o trgovcu i d�innuOnda znaj: na nebu stoje bezbrojne èete zvijezda; Ipak jedino Suncu i Mjesecu prijete opasnosti pomrèine.Koliko se drveta, zelenih i sasu�enih, nalazi na kugli zemaljskoj;Pa ipak su samo drveta s plodovima ono, na �to se baca kamenje.U vedrim si danima �ivio samo u radosnim mislima I nisi se bojao zlog udesa nadolazeæih patnji.Kada je trgovac izgovorio te stihove, d�inn mu rekne:- Skrati svoje rijeèi. Tako mi Allaha, ja te moram ubiti.Ali trgovac rekne: - Znaj, o 'ifrite5, ja imam jo� poravnati stanoviti dug, imamveliko bogatstvo i djecu i jednu �enu i zaloge. Stoga mi dopusti daodem kuæi i da svakomu pojedinomu, koji ima neko pravo, dopustim da mu njegovo pravo pripadne. A ja æu ponovo k tebi doæi opoèetku nove godine. Allah neka ti bude moje svjedoèanstvo imoje jamstvo, da æu ponovo doæi k tebi. I tada ti mo�e� sa mnomuèiniti, �to hoæe� � Allah je jamac za to, �to ja ka�em! D�inn uzme od njega obvezujuæe obeæanje i pusti ga da ode. Tako se trgovac vrati u svoj grad, obavi sve svoje poslove, dadne svakomu pojedinomu ono, �to mu je pripadalo. I on izvijesti o svemu svoju �enu i svoju djecu, imenuje upravitelja i ostane s njima do kraja godine. Potom meðutim poðe, obavi abdest6, uzme pod ruku svoj mrtvaèki pokrov, rekne svojoj obitelji i svojim susjedima i svima svojim roðacima zbogom i nevoljko se otputi. Tada oni5 'Ifrit je naziv za zlog demona, odnosno za zlog d�inna.6 Ritualno pranje.

19

Prva noæpoènu za njim plakati i jadikovati. On je meðutim i�ao, sve dok nije stigao do onoga vrta, a taj je dan bio poèetak nove godine. I dok je on tu sjedio i plakao nad svojim udesom, kad li prispije do njega neki vrlo star �eih, koji je vodio sa sobom jednu gazelu na lancu. I on ondje pozdravi trgovca i za�eli mu dug �ivot i upita ga: � Za�to sjedi� tu posve sam na tom mjestu, koje je ipak prebivali�te zlih duhova? Trgovac mu meðutim isprièa, �to mu se dogodilo s onim d�innom. I �eih, èovjek s onom gazelom, se zaprepasti i rekne: � Tako mi Allaha, o brate, tvoja je vjernost zaista iznimnovelika vjernost, i tvoja je pripovijest posve èudna pripovijest. I kadabi bila iglama zapisana u kutovima oèiju, to bi bila opomena zasvakoga, tko se dade opomenuti.Zatim on sjedne kraj njega i rekne: - Tako mi Allaha, o brate, ja te neæu vi�e napu�tati, sve dokne vidim, �to æe biti s tobom i onim d�innom. Kada je on dakle sjeo kraj njega, i dok su obojica jedan s drugim razgovarali, tada obuzme trgovca strah i jeza i duboka �alost i sve veæa briga. I dok je tako tik uz njega sjedio èovjek s gazelom, gle, tada k njima priðe neki drugi �eih, koji je uza se imao dva psa, koji su oba bili crni lovaèki psi. Po�to ih je on pozdravio, raspita se i izvijesti o njima i rekne: - Za�to vi sjedite na tom mjestu, koje je ipak obitavali�te zlihduhova? I oni mu ispripovijedaju pripovijest od poèetka do kraja. I jo� nisu dugo zajedno sjedili, kad li im pristupi treæi �eih, koji je imao sa sobom neku svjetlosmeðu mazgu. I on ih pozdravi i upita, za�to oni sjede na tom mjestu. Oni mu dakle ispripovijedaju pripovijest od poèetka do kraja - ipak dvaput obja�njavati, to ni�ta ne vrijedi, vi gospodo, koja ovo slu�ate! Tada on sjedne k njima, i gle, podigne se silan oblak pra�ine, ondje usred pustinje. I oblak se slegne, i gle, to je bio d�inn. On je dr�ao u ruci isukan maè, A iz njegovih su oèi sukljale varnice. I on im pristupi, i istrgne trgovca iz njihove sredine i povièe:20

Pripovijest prvog �eih a - Ovamo s tobom, da te ja ubijem, kao �to si ti ubio mog sina,krv mojega srca! Tu trgovac zakuka i zaplaèe, i tri �eiha poènu plakati i krièati i jadikovati. I prvi �eih, èovjek s gazelom, istupi naprijed, poljubi d�innu ruku i rekne: - O d�inne, kruno kraljeva d�innova! Ako ti ja isprièam svojedo�ivljaje s ovom gazelom i ti ih naðe� za èudesne, hoæe� li mi ondapokloniti treæinu krvi ovoga trgovca?Tada d�inn rekne: - Da, o �eihu, ako mi ti ispripovijeda� prièu i ako je ja naðemza èudesnu, tada æu ti pokloniti treæinu njegove krvi.Tada od staroga bude zapoèetaPRIPOVIJEST PRVOG �EIHA. 'Znaj, o d�inne, ova je gazela moja sestrièna, od mojega mesa i moje krvi. Ja sam se njome o�enio, dok je ona bila jo� mlada djevojka, a �ivio sam s njome otprilike trideset godina. Ali nisam bio od nje blagoslovljen djecom. Tako sam sebi uzeo inoèu, od koje sam dobio djeèaka, ljupka poput puna mjeseca, oèiju i obrva savr�ene ljepote. On je odrastao i postao velikim i postao je momkom od petnaest godina. Tada je bilo potrebno da ja otputujem u neke gradove, i ja se otputim s velikom zalihom robe. Ali je moja sestrièna, ova gazela, veæ od svoje mladosti bila izuèila umijeæe èaranja i magiju. I tako je ona zaèarala onog djeèaka u tele i onu robinju, njegovu mater, u junicu, i predala ih je pastiru na èuvanje. Kada sam se ja nakon dugog vremena vratio sa svog putovanja doma i pitao za svojega sina i njegovu mater, ona mi odvrati: - Tvoja je prile�nica mrtva, a tvoj je sin pobjegao, i ja ne znam kamo je on ot

i�ao.21

Prva noæ Tako sam ja proveo cijelu jednu godinu zabrinuta srca i uplakanih oèiju, sve dok nije do�ao veliki Allahov blagdan. Tada ja po�aljem po pastira i naredim mu da mi dovede jednu debelu junicu. I on mi dovede debelu junicu, koja je bila ona moja robinja, koju je bila zaèarala ova gazela. I ja zasuèem rukave i skutove, uzmem u ruku no� i htjednem joj prosjeci vrat, ali ona glasno zaruèe i zaplaèe gorkim suzama. Ja se nad tim zaèudim, i obuzme me suæut. I ja odustanem od nje i reknem pastiru:- Dovedi mi neku drugu ovamo.Tada moja sestrièna povièe: - Zakolji ovu, jer za mene nema nijedne ljep�e i deblje nego�to je ta! Jo� jednom ja odem, da je zakoljem, ali ona ponovo glasno zaruèe, na�to ja odustanem i zapovijedim onom pastiru, da je zakolje i odere joj ko�u. On ju je zaklao i oderao, ali nije u njoj na�ao niti loja ni mesa, samo ko�u i kosti. I ja sam se kajao, �to je ona bila zaklana, kada mi kajanje nije ni�ta vi�e koristilo. Dadnem je pastiru i reknem mu:- Dovedi mi neko debelo tele. I on mi dovede mojega vlastitog sina. Ali kada me je to tele ugledalo, potrga ono svoje uze i dotrèi k meni, i trljalo je o mene svoju glavu i tu�ilo se i plakalo, tako da me je obuzela suæut prema njemu i da sam rekao pastiru:- Dovedi mi neku junicu i pusti tele da ode! Tada moja sestrièna, ova gazela, glasno na mene povièe i rekne: - Ti mora� o ovome danu zaklati to tele. Jer to je svet dan iblagoslovljen, o kome se kolje ono, �to je posve bez mane. A minemamo meðu na�om teladi nijedno niti deblje ni ljep�e od ovoga!Ali ja reknem: - Pogledaj, kako je stajalo s junicom, koju sam na tvojuzapovijed dao zaklati! Ipak smo se u njoj razoèarali, i nismo ni u22

Pripovijest prvog seihakom pogledu imali od nje koristi. Ja se gorko kajem zbog toga, �to sam je dao zaklati. Zato ne �elim glede �rtvovanja ovog teleta prihvatiti od tebe nijednu rijeè.Tada ona meni rekne: � Tako mi Allaha Svemoguæega, Milosrdnoga, Premilosti-voga: ti ga mora� o ovome svetom danu ubiti, a ako ga ne ubije�, tada ti vi�e nisi moj mu�, a ja nisam vi�e tvoja �ena. Kada sam ja dakle èuo od nje te te�ke rijeèi i ipak nisam poznavao njezin cilj, pristupim ja teletu, s no�em u ruci'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju. Ali njezina sestra rekne: "Kako je lijepa tvoja prièa i kako ushiæujuæa, i kako dra�esna i kako oèaravajuæa!"A Sehrezad joj odvrati: "Sto je sve to prema onomu, �to bih vam ja u sljedeæoj noæi mogla isprièati, kada bi se Kralj udostojao da mi po�tedi �ivot."Tada Kralj rekne sebi samomu: "Tako mi Allaha, neæu je dati ubiti, sve dok ne èujem kraj njezine prièe."23 Zatim su proveli ostatak te noæi u uzajamnim zagrljajima, sve dok nije potpuno svanuo dan. Potom otiðe Kralj u Vijeænicu, i ondje je stajao vezir s mrtvaèkim pokrovom pod rukom. Zatim je Kralj sudio, postavljao je i otpu�tao, sve dok se dan nije primaknuo kraju. Veziru se meðutim nije udostojao reæi o onome �to se zbilo. Zbog toga se dakle Vezir u najveæoj mjeri èudio. I naposljetku se sjednica zavr�i, i Kralj �ehrijar se vrati natrag u svoju palaèu.

Pripovijest prvog kihaAli kada je zapoèela

#?wwwwww$$wwwwww^druga noæ

rekne Dinazad svojoj sestri �ehrezadi: "Draga sestro, isprièaj nam ipak svoju prièu o trgovcu i d�innu do kraja."I ona odvrati:"S najveæom rado�æu, ako mi to Kralj dopu�ta."Kralj rekne:"Samo isprièaj!"I Sehrezad zapoène ovim rijeèima: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju i pravovjerni vladaru, kada je dakle trgovac htio zaklati tele, da mu je srce obuzela suæut, i da je rekao pastiru:� Pusti to tele da ostane u stadu! Sve je to prièao �eih d�innu, koji je bio zaprepa�æen nad tima neobiènim rijeèima. I èovjek gazelom nastavi: 'O gospodaru svih kraljeva d�innova, sve se to dogaðalo, dok je moja sestrièna, ova gazela, gledala i kazivala:- Zakolji tele, jer ono je debelo! Ali to nije moglo podnijeti moje srce, da ubijem �ivotinju, i zapovijedim pastiru da ga odvede. I on ga odvede i s njime ode. 25

Druga noæKada sam ja dakle sljedeæeg dana ondje sjedio, gle, doðe pastir, pristupi mi i rekne: - O gospodaru, ja ti hoæu ne�to reæi, èemu æe� se ti obradovatii �to meni treba donijeti nagradu za veselu vijest.- Dobro - reknem ja.A on æe nato: - O trgovce, ja imam kæer, koja je u svojoj mladosti od jedne stare �ene, koja je kod nas �ivjela, nauèila umijeæe èaranja. Juèer, kada si mi ti dao tele, oti�ao sam k njoj u kuæu. Moja ga je kæi pogledala i zastrla7 svoje lice. Zatim je naizmjence plakala i smijala se, te naposljetku rekla: - Tatice, zar je tebi moja èast postala tako jeftinom, da ti uvodi� k meni strane mu�karce?Ali je ja zapitam:- Gdje su strani mu�karci, i zbog èega si se ti smijala i plakala?A ona odvrati: - Uistinu, to tele, koje ima� kod sebe, je sin na�ega gospodara.Ali je on zaèaran, jer je njegova maæeha njega i njegovu mater preobrazila. To je razlog moga smijanja, razlog je moga plakanjameðutim njegova mati, jer je nju njegov otac dao ubiti. Zato samse ja u najveæoj mjeri zaèudio i jedva sam mogao doèekati osvitdana, sve dok nisam do�ao k tebi, kako bih ti to rekao. Èim sam ja sada, o d�ine, èuo od pastira te rijeèi, iza�ao sam s njime napolje, pijan bez vina od neizmjerne radosti i sreæe, koja me je obuzela, sve dok nisam prispio do njegove kuæe. Ondje me je pastirova kæi pozdravila i poljubila mi ruku. I ubrzo je do�lo tele i trljalo o mene svoju glavu. Tada ja reknem pastirovoj kæeri:- Je li to istina, �to ti kazuje� o ovome teletu?A ona odgovori: 7 Muslimanke pred odraslima stranim mu�karcima velom (�arom, odnosno fered�om) p

rekrivaju lice.26

Pripovijest prvog seihtt- Da, o gospodaru, to je doista tvoj sin, krv tvojega srca.Sada ja uzviknem: - O djevojko, ako ga ti oslobodi�, tada mora biti tvoje sve ono,�to od moje stoke i imetka stoji pod upravom tvojega oca.Ipak se ona nasmije�i i rekne: - O gospodaru, ne te�im za tvojim posjedom, nego ja imamsamo dva uvjeta. Prvi je, da me ti vjenèa� sa svojim sinom, a drugi,da smijem zaèarati onu, koja je njega bila zaèarala, i da je mogustaviti u zarobljeni�tvo. Inaèe neæu biti sigurna od njezinih spletaka. Kada sam ja sada, o d�inne, èuo rijeèi pastirove kæeri, odvratio sam: - Osim onoga �to ti tra�i�, sva moja stoka i sav moj posjed podupravom tvoga oca pripadaju tebi, a krv moje sestriène je po pravutvoja. I èim je ona èula moje rijeèi, uzme neku zdjelu, napuni je vodom, izgovori nad njom stanovitu èarobnu formulu i poprska tele tom vodom, tim �to rekne: - Ako si ti tele, i kao takvo stvoreno od Allaha Uzvi�enoga,tada ostani u tome oblièju i nemoj se preobra�avati. Ali ako sizaèaran, vrati se na zapovijed Allaha Uzvi�enoga u svoje negda�njeoblièje. I gledaj, ono zadr�æe i postane èovjekom. Tada mu ja padnem oko vrata i uzviknem: - Ja te molim, tako ti Allaha, isprièaj mi sve, �to je uèinilamoja sestrièna tebi i tvojoj materi.Tada mi on isprièa �to se njima oboma dogodilo, i ja reknem: - O moj sine, Allah ti je poslao jednu, koja te je mogla osloboditi od zaèaranosti, i pomoæi ti da doðe� do svojega prava. I zatim sam ga, o d�inne, vjenèao s pastirovom kæeri, a ona je preobrazila sestriènu u gazelu, tim �to je rekla:27

Druga noæ - To je gizdavo oblièje, nikakvo nakazno, od kojega ljudiokreæu poglede. Potom je �ivjela pastirova kæi kod nas dan i noæ, noæ i dan, sve dok je Allah nije uzeo k sebi. Ipak, kada je ona preminula, otputi se moj sin prema zemlji Hind, i to je zemlja ovog èovjeka, od kojega ti se dogodilo ono, �to se zbilo. I ja sam zatim uzeo ovu gazelu, svoju sestriènu, i i�ao sam od mjesta do mjesta, ogledavajuæi se za izvje�æem o svome sinu, dok me udes nije doveo na ovo mjesto, gdje sam vidio trgovca kako sjedi u suzama. To je moja pripovijest.'Tada d�inn rekne: � To je èudna pripovijest, i zato ti poklanjam treæinu njegovekrvi.Sada istupi drugi Seih, èovjek s dva lovaèka psa, i rekne d�innu: - Ako ti ispripovijedam, �to sam do�ivio od svoje braæe, ovadva psa, i ti vidi�, da je to jo� èudnija i u veæoj mjeri zapanjujuæapripovijest, hoæe� li i meni pokloniti treæinu krivice ovoga èovjeka?Ovaj odvrati: � Ako tvoja pripovijest bude jo� èudnija i u veæoj mjeri zapanjujuæa, bit æe ti to poklonjeno.I od njega onda bude zapoèetaPRIPOVIJEST DRUGOG 'Znaj, o gospodaru kraljeva d�innova, da su ova dva psa moja braæa, a ja sam treæi. Kada je moj otac umro i nama ostavio nasljedstvo od tritisuæe zlatnika, ja sam otvorio duæan, u kojem sam prodavao i kupovao, i isto su tako otvorila duæane oba moja brata. Ali nisam se jo� dugo bavio svojim poslom, kada je moj stariji brat, jedan od ova dva psa, prodao zalihu svog duæana za tisuæu dinara. I po�to je kupio robu i d

obra za trgovanje, on je otputovao.?c28

Pripovijest drugog �eihaCijelih je godinu dana bio daleko od nas. Ali jednoga dana, dok sam ja sjedio u svome duæanu, gle, stupi pred mene neki prosjak, i ja mu reknem:� Allah ti pomogao! Tada on plaèuæi upita:� Zar me ti vi�e ne poznaje�? I ja ga tek sada pa�ljivo pogledam, i gle, to je bio moj brat. Tada ja ustanem i za�elim mu dobrodo�licu. Zatim mu ponudim mjesto u svom duæanu i upitam ga, kako mu je i�lo. - Ne pitaj me � odvrati on - moja roba i moje blagostanje sui�èezli! Tada ga odvedem u hammam8, odjenem ga u jedno od svojih vlastitih odijela i dopustim mu da kod mene stanuje. Pa kada sam ja utvrdio svoj raèun i dobitak u svome poslovanju, na�ao sam da sam stekao tisuæu dinara, tako da se osnovni kapital popeo na dvi-jetisuæe. I podijelio sam ga izmeðu svoga brata i sebe i rekao mu:� Uzmi to, nemoj iæi na put i ne odlazi u daljinu! On uzme dio u velikoj radosti i otvori takoðer sa svoje strane duæan. I tako je pro�lo nekoliko dana i noæi. Ali potom ustane moj drugi brat, ovaj drugi pas, i proda svoju robu i sva svoja dobra i htjedne iæi na put. I nije se dao vi�e zadr�ati, premda smo ga mi takoðer nastojali zadr�ati. Kupio je robu za trgovanje i po�ao s putnicima. I on je bio daleko od nas èitavu godinu dana. Zatim doðe k meni, onako kako je do�ao k meni njegov stariji brat. I ja mu reknem:- Moj brate, zar te ja nisam odvraæao od toga da putuje�?Tada on zaplaèe i povièe: - Moj brate, to je neki stjecaj sudbine. Ovdje ja stojim, osiroma�io, bez jednoga jedinog dirhema u ruci, i gol, bez ko�ulje natijelu.Hammam je istoènjaèka kupelj.29

\ Druga noæ

Tako ga ja uzmem, o d�ine, odvedem ga u hammam, obuèem mu novo odijelo od svoje vlastite odjeæe i dovedem ga u svoj duæan. Zatim smo jeli i pili. Na to mu ja reknem: � Moj brate, ja obièavam ispostavljati svoj raèun o poèetkusvake godine. I �to naðem kao dobit, to treba biti podijeljenoizmeðu mene i tebe. Tako sam se dao, o d�ine, na proraèunavanje svog poslovanja, i kada sam na�ao prihod od dvijetisuæe dinara, zahvalio sam Stvoritelju � neka mu je slava, Uzvi�enomu - dao sam svojem bratu tisuæu i zadr�ao tisuæu za sebe. Tada on ode i otvori duæan, i tako smo �ivjeli mnogo dana. Nakon nekoga meðutim vremena poènu moja braæa navaljivati na mene, da ja trebam s nima putovati. Ipak ja to odbijem i reknem: � Sto ste vi to stekli zahvaljujuæi svom putovanju, da bih jazahvaljujuæi njemu trebao to steæi? I buduæi da ih nisam htio poslu�ati, ostanemo svaki u svom duæanu i prodavali smo i kupovali kao i prije. Ali su me oni silili na putovanje svake godine, a da ja na to nisam pristajao, sve dok nije pro�lo �est godina. Tada sam im napokon popustio, tim �to sam rekao: � O moja braæo, dobro, ja æu dakle s vama putovati. Sada dajteda vidimo, koliko novaca vi posjedujete! Na�ao sam meðutim, da oni nemaju vi�e ni prebijenog novèiæa, nego da su sve spiskali, jer su se bili odavali �deranju i piæu i u�itci-ma. Ali im ja ne reknem nijedne rijeèi, nego uspostavim jo� jednom raèun svog poslovanja i prodam sva svoja dobra i svu svoju robu. I kada sam vidio da posjedujem �esttisuæa dinara, obradovao sam se i podijelio sam ih na dvije polovice i rekao svojoj braæi: � Ove tritisuæe dinara su za mene i za vas za trgovanje. Drugeæu tritisuæe zakopati, za sluèaj, da proðem onako, kako ste vi pro�li.

Zatim æu se vratiti i diæi te tritisuæe, i mi time mo�emo ponovootvoriti na�e duæane.Time su obojica bili zadovoljni. I ja dadnem svakomu od njih30

Pripovijest drugog kih'a njegovu tisuæu dinara i zadr�im za sebe jednaku svotu, naime tisuæu dinara. Zatim pokupujemo prikladnu robu, pripremimo sve za putovanje, iznajmimo jedan brod, i po�to smo ukrcali na�u robu, isplovimo i plovili smo dan za danom, cijelih mjesec dana, sve dok nismo prispjeli u neki grad, gdje smo prodavali svoju robu. I za svaki �mo zlatnik mi zaraðivali deset. Pa kada smo opet okrenuli na put, naðemo na morskoj obali neku djevojku u razderanoj i potrganoj odjeæi. I ona mi poljubi ruku i rekne: � O gospodaru, �ive li u tebi ljubaznost i dobrota, koje ja tebimogu uzvratiti?I ja odvratim: - Zacijelo. Gledaj, ja volim dobroèinstvo i dobra djela, takoðer ako ih ti i ne uzvraæa�.Ona nato: � Uzmi me za �enu, o moj gospodaru, i odvedi me u svoj grad,jer sam ti se predala. Zato budi ljubazan prema meni, ja sam odonih koje su valjane za dobra djela i dobroèinstvo. Ja æu ti touzvratiti, i neka te moj izgled ne dovede u zabludu! Kada sam ja saslu�ao njezine rijeèi, moje joj se srce priklonilo, jer tako je htio Allah, Svemoæni i Preslavni. I ja je uzmem i odje-nem je i pripremim joj u brodu lijepu postelju i ukazem joj pa�nju i po�tovanje. Tako smo jedrili dalje, i moje je srce prionulo uz nju s prisnom ljubavlju, i nisam se odvajao od nje ni danju ni noæu, i mislio sam vi�e na nju nego na svoju braæu. Ali su oni postali ljubomorni i zavidili su mi na mom bogatstvu i obilju robe, koje sam imao, i njihove su oèi �udno gutale cijeli moj posjed. Tada su vijeæali o tome, da me umore u k sebi uzme moj posjed, i reknu:- Mi æemo svojega brata ubiti, i sve æe njegovo dobro biti na�e. I sotona im je prikazao taj èin u tako lijepim bojama, da su me pograbili, dok sam ja spavao kraj svoje �ene, i oboje nas podigli i bacili u more. Kada se meðutim moja �ena probudila iza sna, stresla se je, i smjesta postala d�innicom. I ona me je podigla i odnijela me na neki otok i ostavila na kratko vrijeme. Potom se ujutro vratila i rekla:31

Druga- noæ � Ovdje sam ja, tvoja robinja, koja te je s pomoæu AllahaUzvi�enoga podigla i spasila od smrti. Znaj, ja sam d�innovo dijete.Èim sam te ugledala, zavoljelo te je moje srce po volji Allaha, jerja vjerujem u Allaha i njegova Proroka � blagoslovio ga i pozdravio Allah9! Zato sam pri�la k tebi, onakva kakvu si me vidio, i tisi se sa mnom vjenèao, i gle, sada sam te spasila od utapljanja. Alisam se ja rasrdila na tvoju braæu, i to je moja èvrsta odluka, da ihubijem. Kada sam ja sada èuo njezinu povijest, zapanjio sam se i zahvalio joj za ono, �to je uèinila, i zatim joj reknem:� Moja braæa meðutim ne trebaju poginuti. Nato sam joj ispripovijedao sve, �to mi se s njima dogodilo, od poèetka do kraja. I po�to je to èula, ona rekne: � Danas æu obnoæ preletjeti preko broda i potopiti ga, i pustiti da poginu.Ali ja reknem: � Ja te molim, tako ti Allaha, ne èini to, jer poslovica ka�e: 'Oti, koji èini� dobro onomu, koji je tebi uèinio zlo, znaj! � zloèinacje dovoljno ka�njen svojim èinom.' A oni su ipak jo� uvijek mojabraæa.Ona odgovori:

� Tako mi Allaha, to je moja èvrsta odluka, da ih ubijem. A ja sam je usrdno molio. Nato me ona podigne i odleti sa mnom, sve dok me naposljetku nije spustila na krov moje kuæe. Zatim ja otvorim vrata i izvadim van ono, �to sam zakopao u zemlju. I po�to sam pozdravio ljude, ponovo sam otvorio svoj duæan i kupio robu. Kada je dakle do�la veèer, vratio sam se kuæi. Ondje sam na�ao privezana ova dva psa, i èim su me ugledali, skakali su na mene i cvilili i vje�ali se o mene. Ali prije nego �to sam jo� znao, �to se dogodilo, rekne mi moja �ena:9 Time mu daje do znanja, da nije 'ifritkinja.32

Pripovijest treæeg �eiha� To su tvoja braæa!Tada ja upitam:- A tko im je to uèinio?A ona odvrati: - Ja sam svojoj sestri poslala poruku, i ona ih je tako preobrazila, i oni trebaju biti osloboðeni tek nakon deset godina. I sada sam ja prispio ovamo na putu k onoj sestri, koja æe ih osloboditi, po�to su u ovome stanju proveli deset godina. Tu sam ugledao ovoga mladog èovjeka, koji mi je ispripovijedao, �to mu se dogodilo. I ja sam zakljuèio, da ne idem dalje, dok ne vidim, �to æe se dogoditi izmeðu njega i tebe. Takva je moja pripovijest.'Tada d�inn rekne: � Zaista, to je èudna pripovijest, i zato ti poklanjam treæinunjegove krvi i njegove krivice.Tada treæi �eih, èovjek s mazgom, poène: - Ja ti mogu ispripovijedati jednu pripovijest, èudesniju od teobje. Hoæe� li mi onda pokloniti ostatak njegove krvi i njegovekrivnje, o d�inne?Ovaj odvrati:� Dakako.Tada od staroga bude zapoèetaPRIPOVIJEST TREÆEG 'O sultane i poglavaru d�innova, ova je mazga bila moja �ena. Dogodilo se dakle, da sam i�ao na put i da sam cijelu jednu godinu bio daleko od nje. Kada se potom zavr�ilo moje putovanje, do�ao sam obnoæ k njoj i vidio kako kod nje u krevetu le�i stanoviti crni33

rob. I oni su brbljali i �alili se i smijali se i ljubili i izvodili ljubavnu igru. Èim me je meðutim ugledala, ona skoèi i pritrèi mi s vrèem vode, izgovori nad njim èarobne izreke i poprska me, tim �to je rekla:- Izaði iz ovog oblièja u oblièje psa. I ja smjesta postanem psom. Zatim me istjera iz sobe, i ja pobjegnem kroz vrata, i nisam prestajao trèati, dok nisam stigao do duæana nekog mesara. Ondje sam u�ao unutra i poèeo �derati, ono stoje uokolo le�alo od kostiju. Kada me je ugledao vlasnik duæana, uzeo me je i odveo u svoju kuæu. Ali èim me je ugledala njegova kæi, lice si je pokrila velom i uskliknula:- Zar mi dovodi� mu�karca i ulazi� s njim k meni? Njezin otac upita:- Gdje je taj mu�karac? A ona odgovori: - Taj pas je mu�karac, kojega je zaèarala njegova �ena, a jasam ga u stanju osloboditi.Kada je njezin otac èuo te rijeèi, on rekne:- Ja te molim, tako ti Allaha, o moja kæeri, oslobodi ga! Tada ona uzme vrè vode, promrmlja nad njim i poprska po meni ne�to vode, tim �to je rekla:-Izaði iz tog oblièja u svoje prija�nje oblièje! Ubrzo sam se vratio u svoje prija�nje oblièje. Tada sam joj poljubio ruku i uzviknuo: - Htio bih, da zaèara� moju �enu, onako kako je ona zaèaralamene.

I ona mi dadne ne�to od te vode i rekne: - Èim je naðe� na spavanju, poprskaj je ovom vodom i izgovori nad njom izreku prema svojoj �elji, tada æe ona postati, �to godti hoæe�.34

Pripovijest treæeg seiha Tada ja uzmem vodu i odem k svojoj �eni i naðem je na spavanju. Smjesta je poprskam s ovim rijeèima:� Izaði iz ovog oblièja u oblièje mazge! I ona je istoga èasa postala mazgom. To je ova ovdje, koju vidi� vlastitim oèima, o sultane i poglavaru kraljeva duhova!Tada je d�inn upita:- Je li to istina? I ona kimne glavom i odvrati znakom, koji je znaèio: 'Da, tako mi Allaha, to je moja povijest i ono, �to sam do�ivjela.'" Kada je dakle starac zavr�io svoju prièu, d�inn se strese od zadovoljstva i pokloni mu treæinu trgovèeve krvi..." Tada primijeti Sehrezad, da je zapoèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju. Ali Dinazad rekne: "O sestro, kako je ipak lijepa tvoja prièa, i kako je ushiæujuæa i kako ljupka i oèaravajuæa!"Ona odvrati: "Sto je sve to prema onomu, �to bih vam ja naredne noæi mogla isprièati, kada bi se kralj udostojao da mi po�tedi �ivot!"Tada Kralj pomisli: "Tako mi Allaha, neæu dopustiti da bude ubijena, dok ne èujem kraj pripovijesti, jer zbilja, ona je divna."35 Nato su ostatak te noæi proveli u uzajamnom grljenju, sve dok nije potpuno svanuo dan. Zatim ode Kralj u Vijeænicu. I èete i Vezir stupe unutra, i napuni se dvor. Kralj je donosio presude, postavljao je i otpu�tao, izdavao zabrane i zapovijedi, sve dok se dan nije poèeo smrkavati. I naposljetku sjednica zavr�i, i Kralj Sehrijar se vrati natrag u svoju palaèu.

Ali kada je zapoèela

i po�to je Kralj kod Vezirove kæeri udovoljio svojoj �elji, rekne Dinazad, njezina sestra:"Isprièaj nam, sestro, prièu do kraja."A ona odvrati: "S najveæom rado�æu! Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je treæi �eih demonu isprièao svoju pripovijest, jo� èudesniju od obiju ranijih, da je d�inn tada oèitovao najveæe divljenje. I tim �to se on stresao od zadovoljstva, uzviknuo je: - Gledaj, poklanjam ti ostatak trgovèeve krivnje, i dajem vam ga slobodna. Tada trgovac pristupi �eihovima i zahvali im, i oni mu za�ele sreæu za njegovo spasenje i otpute se, svaki u svoj grad. Pa ipak to sve nije èudnije od ribarove prièe."Tada Kralj upita:"Kakva je to prièa?"Tada ona poène prièati37

Treæa noæPRIPOVIJEST 0 RIBARDID�INNU. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je nekoæ bio neki ribar, u poodmaklim godinama, koji je imao �enu i troje djece i �ivio u velikom siroma�tvu. Bio je to dakle njegov obièaj, da èetiriput u danu baci svoju mre�u, ali ne èe�æe. Jednoga dana on ode ok

o podneva i doðe na morsku obalu, gdje odlo�i svoju ko�aru. I tim �to je zasukao svoju ko�ulju, uðe u vodu, baci svoju mre�u i prièeka, sve dok nije potonula na dno. Zatim je dohvatio u�ad i povukao, ali je osjetio, daje mre�a vrlo te�ka. I ma koliko da ju je sna�no povlaèio, nije je mogao izvuæi. Tada on krajeve mre�e izvuèe na kopno, i zabije u zemlju kolac, te o njega zave�e mre�u. Zatim se razodjene i zaroni u vodu, i zaranjao je okolo mere�e, i nije je prestajao vuæi, sve dok je nije izvadio. Opet se radostan uspne na kopno, obuèe svoje haljine i priðe k mre�i. Ali u njoj naðe samo nekoga crknutog magarca, koji mu je bio pokidao petlje. Kada je to vidio, on o�alo�æen uzvikne: � Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi osim u Allaha,Uzvi�enoga, Svemoænoga!Zatim ribar rekne:- To je neka neobièna vrsta svagda�njeg kruha.I on poène govoriti u stihovima:O ti koji zaranja� u noænu tminu i u propast,Skrati svoju muku. Jer ti poslom neæe� steæi nikakav kruh.Ti vidi� more, i vidi� ribara, kako se muèi oko kruha, Kada se noæna sazvije�ða za�are u drhtavom svjetlu.On posred njega zaranja, i valovi ga divlje �ibaju.Ali on vazda pazi na mre�u, kako se ona kreæe gore dolje.38

Pripovijest o ribaru i d�innu

Pa ako on napokon jedanput noæu sjedne veseo zbog ulova Neke ribe, kojoj je kuka boli prodrla u nepce �Otkupit æe je potom od njega netko, koji je cijelu svoju noæ Za�tiæen od hladnoæe ugodno proveo u najljep�oj udobnosti.Slava neka je Njemu, Gospodu, koji mo�e davati i uzimati: Jedan ulovi ribu, drugi je zatim pojede.Nato on rekne: - Na noge i na posao! Morat æe se dogoditi neko èudo, akotako ushtjedne Allah Uzvi�eni.I on nastavi:Ako te muèi nesreæa, tada se protiv nje naoru�aj Strpljivo�æu Svedobrostivoga. To æe te ojaèati glede svega.Ne tu�i se ljudima. Jer bi se tada ipak samo tu�io na Presuæutnoga onima, koji uskraæuju suæut. Sada on iz mre�e oslobodi crknutoga magarca, iscijedi mre�u, pa je potom ra�iri. I on iznova siðe u more i pritom rekne:� U Allahovo ime! I on izbaci mre�u i prièeka, sve dok se nije spustila na dno. Nato je povuèe, ali je ona bila jo� te�a i jo� je èvr�æe prionula o dno nego prvi put. Sada je meðutim povjerovao, da se u njoj nalaze ribe, i on prièvrsti mre�u, razodjene se, uðe u vodu, zaroni i poène se truditi i trzati mre�u, sve dok je nije oslobodio i izvukao na suho. 39

Treæa noæTada u njoj naðe veliki zemljani krèag pun pijeska i mulja. Pa kada je to vidio, on postane zabrinut, i izrekne ove stihove:O zla kobi, prestani!A ako ne prestane�, onda barem dopusti doæi do daha!Po�ao sam i tra�io svoju sreæu.Tada sam na�ao, da je moja sreæa zaostala.Poneki glupan ima svoju zvijezdu. A mudracima ona ostaje dalekom. Nato on iscijedi mre�u, oèisti je, pomoli se Allahu Uzvi�enomu za opro�tenje, i opet po treæi put priðe k moru, kako bi izbacio mre�u. I prièeka, sve dok se nije spustila, i

povuèe je i naðe u njoj krhotine razbijena stakla i kosti. Tada on postane vrlo gnjevan, zaplaèe i izrekne ove stihove:Takva je sreæa: ti je nisi umio niti odrije�iti ni privezati. Niti naobrazba niti znanja ne dopu�taju da ti naðe� sreæu.Sreæa su i bogatstva odreðeni jedino od udesa,Na ovome svijetu postoji poneka plodna zemlja, poneka jalova.Promjenjivi hirovi sudbine kadkada potapaju pravednika. Ali onoga, tko ne zaslu�uje sreæu, ona uzdi�e do neba.O smrti, doði k meni, �ivot ne vrijedi vi�e ni�ta, Kada sokol tone, a patak se di�e nebu pod oblake.40

Pripovijest o ribaru i AzinnuNikakvo zato èudo, ako vidi� plemiæa gola i bosa, A obiènoga skitnicu, kako pliva u lasti i masti.Jedna ptica prelijeæe svijet od Istoka do Zapada,Dniga stjeèe svaku sreæu, makar nikada nije napustila gnijezdo.Nato on podigne oèi k nebu i rekne: � O Allah! ti ipak zna�, ja izbacujem svoju mre�u samocetiriput dnevno. Sada sam je bacio triput, i ni�ta mi nije palo udio. Daj mi dakle ovajput, o Allah, dnevni kruh. I po�to je bio zazvao ime AUahovo, on jo� jednom baci mre�u u more i prièeka, svedok nije potonula. Zatim je povuèe, ali je opet nije mogao dignuti,jer se bila èvrsto zakvaèila za dno. Tada on uzvikne:- Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi osim u Allaha!I zatim izgovori:Fuj na svijet, koji se tako pona�a!Ja u njemu pro�ivljavam samo bijedu i jad.Iako je èovjekov �ivot jutrom jo� vedar, Svijet mu naveèer pru�i kale� �uèi.Pa ipak je to tako jednom bilo: Kada su se ljudi pitali: 'Tko �ivi u sreæi?', tada su pokazivali na mene. Tada se on razodjene i zaroni dolje prema mre�i i poène se truditi, sve dok je nije iznio na kopno. Zatim otvori mre�u i naðe u njoj neku dugogrlu bocu od mjedi, koja je bila neèim napunjena.41

Treæa, noæOtvor je bio zapeèaæen olovnim zatvaraèem, a taj je nosio na sebi peèat na�ega gospodara Sulaimana ibn Dauda10 � neka je nad obojicom mir! Kada je ribar to vidio, on se obraduje i rekne: � Nju æu ja prodati na tr�nici bakrenih proizvoda, jer ona vrijedi deset zlatnih dinara. Zatim je prodrma. Uvidi da je te�ka i èvrsto zaèepljena, i tako on nastavi: � Nebo zna, �to se mo�da mo�e nalaziti u ovoj boci! Otvorit æuje i vidjeti, �to je unutra, i zatim æu je prodati. Nato on izvuèe svoj no� i poène zasijecati u olovo, sve dok ga nije olabavio od boce. Zatim je stavi postrance na zemlju i protrese je, kako bi iscurio njezin sadr�aj. Ali iz nje nije ni�ta iza�lo. Tada se on zaèudi u najveæoj mjeri. Pa ipak iz boce odjednom prodre neki dim, koji se podigao visoko sve do neba i koji se rasplazio po zemljinoj povr�ini. Kada je dim dosegao svoju punu visinu, skupio se i zgusnuo, i dospio u pokret i postao d�innom, èije je tjeme doticalo oblake, dok su mu noge stajale na zemlji. Njegova je meðutim glava bila poput neke kupole, njegove ruke kao vile, njegove noge tako dugaèke kao jarboli i usta velika poput spilje. Zubi su mu bili nalik velikim kamenovima, nozdrve bocama, oèi dvjema svjetiljkama, a pogled mu je bio divlji i mraèan. Kada je dakle ribar ugledao d�inna, njegovi mi�iæi poènu drhtati, njegovi zubi cvoko-tati, slina mu se osu�i, i on nije znao, �to treba poèeti. Tada ga d�inn primijeti i uzvikne: � Nema nijednog boga osim Allaha i Sulaiman je Allahov prorok.

I on jo� doda: � O Allahov proroèe, nemoj me ubiti. Gledaj, nikada ti neæurijeèju protusloviti niti protiv tebe ustajati djelom. 10 Sulaiman ibn Daud = Salamun sin Davidov (zato obvezno slijedi Sehrezadino: "neka je nad obojicom mir"). Salamun je u islamskome svijetu osobito na glasu zbog svoje moæi nad kraljevstvom duhova.42

Pripovijest o ribaru i d�innu Ribar meðutim rekne: - O marid11, ti naziva� Sulaimana Allahovim prorokom?Sulaiman je meðutim mrtav od prije tisuæuiosamstotina godina, ami sada �ivimo u posljednjem vremenu! Kakva je tvoja povijest itvoj do�ivljaj, i zbog èega si dospio u ovu bocu?No kada je marid èuo ribarove rijeèi, on rekne:- Nema nijednoga boga osim Allaha! Vesela vijest, o ribaru! Tada ribar upita:- Kakvu mi veselu vijest donosi�? A on odvrati: - Da æu ti ja jo� u ovome trenutku dopustiti da umre� jadnomsmræu.Sada ribar uzvikne: - Ti zaslu�uje� za tu veselu vijest, o poglavaru d�innova, da tinebo uskrati svoju za�titu, o ti prokletnièe! Zbog èega æe� ti meneubiti, i poradi èega ja zaslu�ujem smrt, ja, koji sam te oslobodio izboce i spasio te iz morske dubine i donio na suho?Ali d�inn rekne: - Samo sebi izaberi, kojom smræu �eli� umrijeti i na koji naèinhoæe� skonèati svoj �ivot.Ribar upita:- Koji je moj zloèin, i èemu takva kazna od tebe? Nato d�inn:- Èuj moju povijest, o ribaru! Ribar rekne: - Govori i budi kratak sa svojim rijeèima, jer zbilja, du�a mi senalazi u nosu!11 Marid je silan demon, koji se obièno pojavljuje u oblièju maglenog obla-43

Treæa noæTada rekne d�inn: � Ja sam jedan od krivovjernih d�innova, i ja sam se digao protiv Sulaimana ibn Dauda - nad obojicom neka je blagoslov! -zajedno sa Sachrom, d�innom. Nato je prorok poslao k meni svojega ministra Asafa, Barachijina sina. I taj me je odvukao protiv moje volje i predveo me u okovima, pri èemu sam ja oèitovao strah, a da to nisam htio. I stavio me je pred njega. Kada me je Sulaiman ugledao, izgovorio je nada mnom zakletvene formule i zapovijedio mi da prihvatim pravu vjeru i da se pokoravam njegovim zapovijedima. Ja sam se meðutim sustezao, te je on zatim zatra�io ovu bocu, u nju me zatvorio i zapeèatio je olovom, u koje je utisnuo najuzvi�enije ime, pa je dao d�innovima zapovijed, da me odnesu i da me bace posred mora. Ondje sam le�ao sto godina, dok sam u svome srcu govorio:� Tko me ikada oslobodi, njega æu zauvijek uèiniti bogatim. Ali je proteklo cijelo stoljeæe, a da me nitko nije oslobodio. Pa kada je zapoèelo drugo stoljeæe, ja reknem:� Tko me ikada oslobodi, tomu æu otvoriti blaga pod zemljom. Ali me opet nitko nije oslobaðao, i tako je proteklo èetirista godina. Tada ja reknem:� Tko me ikada oslobodi, tomu æu ispuniti tri �elje. Ali me nitko nije oslobaðao. Tada sam dospio u veliki bijes i sebi samomu rekao: � Tko me odsada jo� oslobodi, njega æu ubiti, i dati mu izbor,kojom smræu �eli umrijeti. Pa buduæi da si me dakle sada ti oslobodio, dajem ti na izbor, kojom smræu hoæe� umrijeti.Kada je ribar èuo d�innove rijeèi, on uzvikne:

� Allahovo èudo, da sam ja upravo sada morao doæi do tvojega osloboðenja!Zatim on zamoli d�inna: � Po�tedi mi �ivot, tako æe Allah tebi po�tedjeti �ivot. I nemojme ubijati, kako Allah ne bi nekomu dao moæ nad tobom, koji æezatim ubiti tebe!44

Pripovijest o ribaru i dzinnuTada marid odvrati: - To ni�ta ne poma�e, ti mora� umrijeti. Zato si kao milost odmene izaberi onaj naèin smrti, na koji ti hoæe� umrijeti! Ali unatoè tomu �to je ribar uviðao, da je d�inn odluèan u tome, on mu se jo� jednom obrati, tim �to rekne:- Odustani od mene kao nagradu za to, �to sam te oslobodio.D�inn odgovori: - Ja æu te ipak ubiti upravo samo zbog toga, jer si me ti oslobodio. - O �eihu d�innova - rekne ribar - ja tebi èinim dobro, a ti mene nagraðuje� zlom! Zaista, stara izreka ne la�e, kada kazuje:Mi smo èinili dobro. Ipak je protivno bila na�a nagrada. Tako mi moga �ivota, tako postupa samo kurvin sin!A tko nedostojnim ljudima pru�a dobrotvornu pomoæ, Tomu æe biti uzvraæeno kao onomu, tko je izbavio hijenu.,ii'Kada je dakle d�inn èuo te rijeèi, on odgovori:- Ne ote�i tako dugo. Jer ti mora� umrijeti! Tada ribar u samome sebi rekne: I- Taj je d�inn, a ja sam èovjek, i Allah mi je dao zdrav razum.Tako æu ga ja dakle pomoæu svoje lukavosti i svojega razuma dovesti do njegove propasti, upravo onako kako se on dao voditi od svoje prepredenosti i svoje zloæe.-Nato on d�inna upita:- Jesi li ti zbilja odluèio da me ubije�?Pa kada je taj odgovorio:45

Treæa noæ� Sigurno � on uzvikne: � U ime najpreuzvi�enijeg imena, urezanoga u peèatnjakSulaimana ibn Dauda- nad obojicom neka je blagoslov - ako teja ne�to upitam, hoæe� li mi ti dati istinit odgovor?D�inn odgovori: � Da - ali jer je èuo izgovorenim najuzvi�enije ime, dospio jeu uzbuðenost i dr�æuæi rekao:� Pitaj, i budi kratak!Tada ribar rekne: � Ti hoæe� reæi da si ti bio u toj boci, koja ipak nije dovoljnovelika niti za tvoju ruku ni za tvoju nogu. Kako je ona mogla bitidovoljno velika, da tebe cijeloga sakrije?Nato d�inn:� Ti dakle ne vjeruje�, da sam ja bio u njoj?A ribar uzvikne: � Ne, ja to nikada neæu povjerovati, sve dok te u njoj ne vidimvlastitim oèima..." Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju. -

5»S8&Swwi'?'&»? �m4mm!S::: .??? ... . .ti.-:"\i '?;.

^MmmmmmJI

mi.i .ii2� -JF'

46

Ali kada je zapoèela

rekne joj njezina sestra: "Ispripovijedaj nam ipak svoju prièu do kraja, ako nisi pospana!"I tako Sehrezad nastavi dalje: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je ribar rekao d�innu: - Ne, ja to nikada neæu povjerovati, sve dok te svojim oèimane vidim unutra � da se tada d�inn stresao i postao dimom nadmorem, koji se je zgu�njavao i polako, polako uvlaèio u bocu, svedok cijeli nije bio u njoj. I gledaj, tada ribar u najveæoj �urbi pograbi olovni zaklopac, na kome se nalazio peèat, i njime zaèepi grlo boce, i dovikne d�innu ove rijeèi: - Izaberi si kao milost od mene naèin smrti, na koji �eli� umrijeti! Tako mi Allaha, ja æu te baciti u more, i ovdje æu si sagraditikolibu. I tkogod ikada ovamo doðe, njega æu opomenuti, neka neribari, i reæi æu mu: 'Ovdje u moru le�i d�inn, koji svakoga, tko gaizvuèe, stavlja pred izbor, kako �eli umrijeti i kako hoæe biti ubijen. Kada je dakle d�inn èuo ribara da tako govori i vidio sebe zarobljena, htjedne izaæi, ali to vi�e nije mogao, jer ga je prijeèio47

ÈePprta noæSulaimanov peèat. Tada shvati, da ga je ribar nadmudrio, i on rekne:- Ja sam se s tobom samo �alio.Ali ribar odgovori: - La�e�, ti najbesramniji, najprostaèkiji, najbjedniji od svihd�innova! I zatim on po�uri s bocom prema morskoj obali. Pa kada je d�inn uzvikivao:- Ne, ne! - tada je ribar uzvikivao:- Da, da!I zao je duh izgovarao lijepe rijeèi, poni�avao se i govorio:- Sto æe� uèiniti sa mnom, o ribare? - Ja æu te opet baciti u more � odgovorio je taj. � Ako si ti proveo unutra tisuæuiosamstotina godina, ja æu te sada pustiti da ostane� unutra do Sudnjega Dana. Nisam li ti.govorio: po�tedi me, po�tedit æe te Allah. Ne ubijaj me, inaèe æe Allah tebe ubiti? Ali ti nisi slu�ao moj glas i nisi htio ni�ta drugo nego lo�e na meni raditi. Sada te je Allah predao u moje ruke, i ja sam te nadmudrio.Kada je d�inn zamolio:- Otvori mi, da ti uèinim dobro - ribar je uzviknuo: - La�e�, prokletnièe, ja i ti, mi stojimo kao vezir kralja Junana i mudri Duban. - A �to je to posrijedi s vezirom kralja Junana i mudrim Dubanom? I kakva je njihova povijest? � rekne 'ifriL

I od ribara bude zapoèeta48

PRIÈAO VEZIRU KRALJA JUNANA.

'Znaj, o d�inne, u prija�njim danima, koji se�u daleko u minula vremena, vladao je stanoviti kralj po imenu Junan nad gradom Fars u zemlji Ruman12. On je posjedovao bogatstvo i vojske i silan ugled, i njegove su stra�e bile iz svih zemalja gospodarica. Ali je njegovo tijelo bilo zahvaæeno gubom, koju nisu mogli izlijeèiti niti lijeènici ni mudri ljudi. Ispijao je ljekovite napitke i gutao pra�ke i upotrebljavao masti, ali mu ni�ta nije pomagalo, i nijedan ga meðu gomilom lijeènika nije mogao osloboditi zaraze. Naposljetku doðe u grad kralja Junana stanoviti glasoviti mudri èovjek, koji je bio u visokim godinama. Taj se zvao mudri Duban. Taj je starac bio naèitan u knjigama, grèkim, perzijskim, rimskim, arapskim i sirijskim: i on je bio iskusan u umijeæu lijeèenja i zvjezdoznanstvu, poznavao je temeljne istine tih znanosti kao i pravila njihove primjene, na korist i na �tetu. Takoðer je poznavao svo raslinje, trave i biljke, �tetne i korisne. I razumijevao je filozofiju, i obuhvatio je cijelo podruèje lijeènièke znanosti i svih drugih. Kada je dakle taj mudrac do�ao u grad i u njemu proveo tek samo malo dana, doèuo je, kako je kralj zahvaæen gubom, kojom ga je posjetio Allah, i kako ga nijedan od lijeènika i ljudi od znanosti ne mo�e izlijeèiti. Kada je to mudracu bilo ispripovijedano, on je jednu noæ ostao sjediti u dubokim mislima. Ali kada je osvanulo jutro i kada je svijet jasno zasjao njegovom svjetlo�æu 13 tada on odjene svoje sveèane haljine, poðe ka kralju Junanu i pred njime poljubi tlo. Zatim se pomoli nebu u najljep�em govoru za trajnost njegove moæi i njegove sreæe, i on mu se predstavi i rekne: - O kralju, ja sam doèuo o tvojoj patnji, koja te je napala time, �to je na tvome tijelu. I kako su se mnogi od lijeènika pokazali nemoænima, da to svladaju. Sad gledaj, ja te mogu izlijeèiti, o 12 Bizant.13 Ovdje je u arapskom izvorniku posrijedi rimovana proza.49

Èetvrtci noækralju. A ipak ti neæu dati piti nikakvu ljekariju niti æu te mazati nekakvom ma�æu. Kada je dakle kralj Junan èuo njegove rijeèi, on mu zapre-pa�æen rekne: - Kako æe� to uèiniti? Tako mi Allaha, ako me ti izlijeèi�, tadaæu te ja uèiniti bogatim sve do djece tvoga djeteta i pretrpat æu temilostima. I �to god ti uopæe za�elio, treba biti tvoje, a ti treba� bitimojim drugom za stolom i mojim prijateljem. Zatim mu kralj pokloni poèasnu haljinu i druge poklone i upita: - Mo�e� li me ti zaista izlijeèiti od ove patnje bez lijekova imasti?A mudrac odgovori:- Da, ja te mogu izlijeèiti.Kralj dospije u najveæe èuðenje i rekne: - O lijeènice, za koliko vremena treba to biti, o èemu ti menigovori�, i za koliko se dana to treba dogoditi? Po�uri, moj sine!A Duban odgovori:- Slu�am i pokoravam se! To treba biti sutra. S tim rijeèima on siðe u grad i iznajmi sebi u gradu kuæu, u koju donese svoje knjige i ljekarije i aromatièno korijenje. Zatim izabere potrebne ljekarije i bilje i proizvede neki bat. Njega on izbu�i i uèini na njemu dr�ku, i ktomu s velikim umijeæem naèini loptu. Sljedeæeg dana, kada je sve napravio i zgotovio, on poðe ka kralju. I on pred njim poljubi tlo i naredi mu neka izja�e u jahali�te, kako bi se ondje igrao loptom i batom. Pratili su ga emiri, komor-nici, veziri i velika�i njegove dr�ave. I prije nego �to se dru�tvo smjestilo na jahali�tu, priðe mudri Duban ka kralju, pru�i mu bat i rekne:

- Uzmi ovaj bat i uhvati ga za ovu ruèku! Tako! Sada ja�i pojahali�tu i naginji se dobrano preko konja i udaraj loptu tako dugo,50

Prièa o veziru kralja Junanadok ti ruka i tijelo ne postanu vla�nima: zatim æe ljekarija prodrijeti kroz tvoj dlan i proæi kroz èitavo tvoje tijelo. Pa kada se dovoljno naigra� i ljekarija prodre u tvoje tijelo, vrati se u svoj dvorac, otiði zatim u hammam14, cijeli se operi i lezi na spavanje, tako æe� postati zdrav. I s time ti pomogao Allah! Tada kralj Junan uzme od mudraca bat i èvrsto ga uhvati. Zatim se popne na konja i udari loptu preda se i pojasi za njom, sve dok je nije dostigao, i zatim udari ponovo svom snagom, a pri tome je dr�ak bata èvrsto dr�ao u svojoj ruci. I nije prestajao tjerati loptu, sve dok njegova ruka i cijelo njegovo tjelo nisu bili vla�ni i dok ljekarija nije iz dr�ka prodrla. Tada je mudrac znao, da je ljekarija pro�la kroz njegovo tijelo, pa mu je naredio da se vrati doma u svoj dvorac i da neodlo�no ode u hammam. Tako se kralj Junan ubrzo vrati doma i izda zapovijed, da se hammam posve oslobodi za njega samoga. Tada za njega bude osloboðen hammam. Sluge pohitaju, i robovi po�ure, i pripreme za kralja svje�u odjeæu. On je u�ao u hammam i dugo se i temeljito prao. Zatim je u hammamu obukao svoje haljine, iza�ao napolje i odjahao u svoju palaèu, gdje je legao na spavanje. Tako se dogaðalo s kraljem Junanom. Mudri Duban meðutim otiðe kuæi i ondje ostane preko noæi. Pa kada je do�lo jutro, on se uputi u palaèu i zamoli za audijenciju. Kralj naredi neka ga se pusti da uðe. I po�to je u�ao, on poljubio je pred njim tlo i zatim sveèanim glasom izgovori sljedeæe stihove upuæene kralju:Gordo bi krepost podigla glavu, kada bi ti bio nazvan njezinim ocem.I ako bi se ikada nazvalo nekoga drugoga, on bi se odvratio.O gospodaru lica, èije zraèeæe svjetloProdire èak kroz duboku tminu protivnog udesa,u Istoènjaèka kupelj.51

Èetvrta noæUzmoglo tvoje lice vazda sjati i zraèiti,Cak i kada bi lice udesa uvijek bilo neprijazno!Ti si mi u svojoj naklonosti poklonio takve darove, Kako ih ki�ni oblak pjeskovitim visovima daruje.Ti si poklonio svoja dobra, kao kada voda padne na pustinju. I tako si ti sada na cilju i za uzvi�enost èovje�tva. Kada je dakle mudrac svr�io, skoèi kralj brzo na noge i padne mu oko vrata. I on mu naredi da zauzme svoje mjesto kraj njega i odjene ga u najskupocjenije poèasne haljine. Jer kada je kralj napu�tao hammam, on je promatrao svoje tijelo i nije vi�e na�ao nikakva traga od gube: njegova je ko�a bila èista kao svijetlo srebro. Zbog toga je osjeæao vrlo veliku radost, a grudi su mu se ra�irile od velikog bla�enstva. Kada je zatim osvanuo jasan dan, oti�ao je u svoju dvoranu za vijeæanje i sjeo na prijestolje svojega gospodstva, i pritjecali su ovamo njegovi komornici i velika�i njegove dr�ave, i meðu njima mudri Duban. Èim je on dakle saslu�ao mudraca, kralj brzo ustane, njemu u èast, i dopusti mu da kraj njega zauzme mjesto. Zatim postave stolove s najukusnijim jelima, i poènu zajedno jesti. I kralj ga cijeli dan nije pu�tao od sebe. Naveèer meðutim on dadne mudrom Dubanu dvijetisuæe zlatnika, osim poèasnih haljina i drugih poklona u izobilju. I on mu dopusti da odja�i kuæi na njegovu vlastitu konju. Ali je kralj bio jo� uvijek zaèuðen nad svojim ozdravljenjem pa rekne: � Taj je èovjek postupao s mojim tijelom izvana i nije me uopæe mazao nikakvim mastima. Tako mi Allaha, zaista, to nije ni�ta drugo nego najvi�a mudrost! Jednomu takvom èovjeku prilièi nagrada i odlikovanje, i ja æu ga uzeti za suputnika i prijatelja za ostatak svojih dana.52

Prièa o veziru kralja Jun Ana Tako je kralj Junan proveo noæ u radosti i veselju, jer je njegovo tijelo ozdra

vilo i jer je bio osloboðen od svoje bolesti. Sljedeæega je jutra do�ao kralj Junan i sjeo na svoje prijestolje. I okru�e ga velika�i njegove dr�ave, a emiri i veziri sjednu do njega s desna i s lijeva. Tada on zapita za mudrog Dubana, i taj pristupi i poljubi pred njim tlo. Ali kralj pred njim ustane i naredi mu da zauzme mjesto kraj njega i jeo je s njim i za�elio mu dug �ivot. I on mu je davao poèasne haljine i poklone, i nije prestajao, da se s njime zabavlja, sve dok se nije pribli�ila noæ. Tada mu kralj dadne kao nagradu pet poèasnih haljina i tisuæu dinara. I mudrac se, pun zahvalnosti prema kralju, vrati k svojoj kuæi. Kada se dakle kralj sljedeæeg jutra ponovo dao u dvoranu za vijeæanje, okru�e ga emiri i veziri i komornici. Medu svojima je meðutim vezirima kralj imao jednoga, nakaznoga za pogled, stanovitu pojavu lo�eg predznaka. Taj je bio zao, pohlepan, zavidan i pun zlobe. Pa kada je taj vezir vidio, kako kralj iskazuje mudrom Dubanu toliku naklonost i kako mu daje sve te darove, postane na njega ljubomoran i poène razmi�ljati o tome, kako bi mu mogao na�koditi. Ipak poslovica kazuje: 'Zavist vreba u svakom tijelu.' I jedna druga: 'Nasilni�tvo se krije u svakoj du�i. Moæ ga pokazuje, ali ga slabost pre�uæuje.' Tako dakle vezir stupi pred kralja Junana, poljubi pred njim pod i rekne: � O najmoæniji kralju ovoga vijeka, ti, pod èijim samdobroèinstvima ja narastao, ja ti imam ponuditi va�an savjet, i akobi njega zadr�ao za sebe, tada bih ja bio obièno kopile. Ako ti menidakle zapovijedi�, da ti ga ka�em, tada æu ti ga ja odmah reæi.Tada rekne kralj, koga su uznemirile vezirove rijeèi:� I kakav je tvoj savjet?Ovaj nato: � O uzvi�eni kralju, stari su rekli: 'Tko ne misli na kraj, nemasudbinu za prijatelja.' Ja meðutim vidim kralja na pogre�nu putu.Jer on je pun naklonosti prema svojemu neprijatelju, koji ima naumu propast njegova gospodstva. Toga èovjeka on obasipa svojomnaklono�æu i iskazivanjima poèasti bez granica i èini ga svojimnajbli�im pouzdanikom. Stoga se ja bojim za kraljev �ivot.53

Èetvrtu noæKralj, koji je postao vrlo nemiran i promijenio boju, upita:- Koga ti sumnjièi�, i na koga cilja�? A vezir odgovori:- Ako spava�, tada se probudi! Ja mislim na mudrog Dubana. Tada kralj uzvikne: - Fuj! To je moj vjerni prijatelj, koji mije dra�i nego svi ljudi,jer me je izlijeèio putem neèega, �to sam dr�ao u ruci, i jer me jeoslobodio od moje bolesti, protiv koje svi lijeènici ni�ta nisu mogli.Da, njemu se ravnoga u na�im danima ne mo�e naæi � niti naZapadu ni na Istoku, niti na cijelom svijetu! I o jednome takvomèovjeku ti govori� tako grube stavari! Poèev�i od danas ja æu muutvrditi uzdr�avanje i prihode, svaki mjesec tisuæu zlatnika. I kadabih ja htio s njime dijeliti svoju dr�avu, to bi jo� uvijek bila malanagrada. Ja jamaèno moram vjerovati, da ti tako govori� samo izzavisti, kao �to su mi pripovijedali o kralju es-Sindibadu'..."54 Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

peta noæ##WWOT WW W? ?W???? W????^

°o° r~njezina joj sestra rekne:"Isprièaj nam ipak svoju prièu do kraja, ako nisi pospana."I Sehrezad nastavi:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, 'da je kralj Junan rekao svojemu ministru: � O veziru, tebe je obuzela zavist prema tomu mudracu, i ti bi�elio da on bude ubijen. Ali bih se ja poslije toga kajao, upravokako se kajao kralj es-Sindibad zbog toga, �to je ubio sokola.Tada rekne vezir:� Oprosti mi, o kralju na�ega vremena, kako je to bilo?Tako zapoène kraljPRIPOVIJEST 0 KRALJU ES-SINDIRADU. 'Pripovijeda se � Allah je meðutim sveznajuæi! - da je jednom meðu kraljevima Perzijanaca bio jedan, koji je volio u�itak i zabavu i lov na visoku i sitnu divljaè. On je odgojio jednog sokola, od kojega se nije nikada rastajao, niti po danu ni po noæi, i kojega je on cijelu noæ dr�ao na ruci. I kada god bi i�ao u lov, uzimao je sa55

Peta nocsobom tu pticu. Dao mu je takoðer napraviti zlatni lonèiæ, koji mu je objesio oko vrata, kako bi ga iz njega napajao. Jednoga dakle dana, kada je kralj sjedio u svojoj palaèi, kad li doðe veliki sokolar i rekne:� O najveæi kralju na�eg vremena, ovo je dan za izlazak u lov. Nato kralj izda zapovijed za pokret i uzme sokola na pesnicu. I oni su i�li, dok nisu stigli do stanovite rijeène doline, gdje su zatvorili krug za tjeranje hajke. I gle, tu je bila jedna gazela, koja se na�la unutar kruga, i kralj povièe: � Tkogod uopæe pusti tu gazelu da mu umakne preko njegoveglave, toga æu dati ubiti. Kada su dakle oni tje�nje zatvorili krug oko gazele, ona doðe onamo, gdje je bio kralj. I tim �to je ostala stajati na stra�njim nogama, ona stavi prednje noge na grudi, kao da �eli pasti pred kraljem i poljubiti tlo. Tada kralj sagne glavu, gazeli na pozdrav. Ona meðutim preskoèi preko njegove glave i odjuri odatle u pustinju. Tada je kralj stajao i gledao, kako vojnici jedni drugima namiguju i pokazuju na njega, i on upita:� O veziru, �to kazuju vojnici?Taj odgovori: � Oni ka�u, da si ti objavio, da, tkogod uopæe pusti tu gazeluda mu umakne preko njegove glave, taj treba biti ubijen.Tada kralj uzvikne: � Tako mi �ivota moje glave! Ja æu je slijediti, sve dok je nedonesem natrag. Tako kralj odja�i, na tragu gazele, i nije prestajao s gonjenjem, sve dok nije do�ao do jednog bre�uljka u brdskome kraju. Tada gazela htjedne upuzati u svoje skrovi�te. Kralj meðutim baci za njom svog sokola, i taj joj zabije kand�e u oèi i uèini je slijepom i bespomoænom. Nato kralj pograbi svoj buzdovan i udari gazelu u grudi, tako da je pala na zemlju. Zatim sja�i, presijeèe gazeli grlo, odere joj ko�u i objesi je o rog sedla. Sada je bilo vrijeme pod-56

Pripovijest o kralju es-Sindibddunevnog poèinka. Alije zemlja bila pusta, i nigdje se nije moglo naæi vode. Tada kralj postane �edan i isto tako konj. Tako je on obilazio naokolo i ugledao neko drvo, iz kojega je tekla voda poput rastopljena maslaca. Kralj je dakle nosio rukavice od ko�e, tako da ga nijedna kap nije dodirivala. On uzme lonèiæ sa sokolova vrata, napuni ga vodom i stavi pred sebe. Ali gledaj sada, sokol udari po lonèiæu i prevrne ga. Tada on uzme lonèiæ po drugiput i uhvati u njega tekuæinu koja je kapala, sve dok nije bio pun. Jer on je povjerovao, da je sokol �edan. I tako ga on stavi pred njega. Ali on opet udari po njemu i prevrne ga. Tada kralj postane ljut na sokola, i poðe treæiput i napuni lonèiæ. Stavi ga dakle pred konja, ali ga sokol prevrne svojim krilima. Kralj uzvikne: - Allah te kaznio, ti zlosretna ptico! Ti si mene i sebe samogai konja li�io piæa! I on sokola udari maèem i odsijeèe mu krila. Ali ptica podigne glavu i rekne s po

moæu znaka:- Gledaj, �to je na drvetu! Tada kralj podigne oèi, ugleda na drvetu zmijsko leglo i spozna, da je tekuæina koja je kapala bila njihov otrov. Sada se on kajao, �to je sokolu odsjekao krila. I on uzja�i konja i odja�i odatle s gazelom, sve dok sa svojim plijenom nije stigao u logor. Gazelu dadne kuharu, tim �to je viknuo:- Uzmi je i ispeci! Zatim se kralj spusti sa sedla, dok je sokol jo� sjedio na njegovoj ruci. Tada sokol uzdahne - on se rastajao sa �ivotom. Ali kralj krikne u boli i jadu, jer je ubio sokola, koji ga je ipak bio spasio od propasti. To je ono, �to se dogodilo kralju es-Sindibadu.''Kada je sada vezir èuo rijeèi kralja Junana, on mu rekne: - O velemoæni kralju, nije li to, �to je on uèinio, bila stanovitanu�nost? Ja kod njega ne vidim ni�ta lo�e. A ja ovo èinim samoz~?g brige za tebe, i kako bi ti to spoznao kao istinito. Inaèe æe�rropasti, kao �to je propao vezir, koji je nevjerno postupao premastanovitomu kralju.57

Peta noæTada kralj Junan upita: � Kako je to dakle bilo? I ministar poènePRIPOVIJEST 0 NEVJERNOM VEZIRU. 'Znaj, o kralju, bio je jednom jedan kralj, koji je imao jednog vezira i jednog sina, koji je bio preko mjere predan jahanju i lovljenju. I pri tome ga je pratio taj vezir � kojemu je njegov otac, kralj, zapovijedio, da uvijek bude uz njega - kamo god se on uopæe okrenuo. Jednoga dakle dana izaðe mladiæ da ja�i i lovi, i s njime izaðe vezir njegova oca. Dok su oni zajedno dalje kasali, ugledaju neku veliku divlju �ivotinju. Tada vezir dovikne princu:- Tu ima� divljaè, ulovi je! Princ po�uri za njom, sve dok nije drugomu i�èezao s oèiju, a takoðer je divljaè pred njim i�èezla u pustinji. Sada on nije znao, kamo mora iæi niti kamo se treba okrenuti, kad li se iznenada pred njim pojavi neka djevojka, koja je bila u suzama. Kraljeviæ je zapita:- Tko si ti?Ona odgovori: - Ja sam kæi jednoga od kraljeva od Indije, i putovala sam upustinji, kad li me je obuzeo umor, i, a da to nisam primijetila, palasam sa svoje �ivotinje. Tako sam odsjeèena od svojih ljudi i uvelikoj nevolji. Kada je princ èuo njezine rijeèi, imadne suæuti s njezinim stanjem, podigne je na leða svoje �ivotinje i dadne joj da iza njega ja�i. Zatim on poðe dalje, dok nije do�ao do neke ru�evine. Tada mu djevojka rekne:- O gospodaru, �eljela bih obaviti nu�du!58

Pripovijest o nevjernom veziru On je dakle spusti kraj ru�evine, ali je ona toliko dugo izbivala, da je kraljeviæ pomislio, kako ona rasipnièki trati njihovo vrijeme. Stoga on poðe za njom, a da nije znao, tko je ona stvarno bila. Ali gle, ona je bila ghula15, koja je govorila svojoj djeci:- Vi djeco, danas vam dovodim jednoga masnog mladiæa. Nato oni odgovore:- Dovedi ga brzo, o majko, da si njime napunimo trbuh! Kada je princ èuo njihove rijeèi, bio je siguran u svoju smrt. Njegovi mi�iæi zadr�æu od straha za �ivot, i on htjedne uteæi. Tada ghula izaðe napolje. Pa kada ga je vidjela kako stoji u blijedom strahu i dr�æuæi, ona uzvikne:- Sto je tebi, da se boji�? On odgovori:- Imam jednog neprijatelja, kojega se bojim. Tada ghula upita:- Ne ka�e� li ipak, da si ti kraljeviæ? A on odgovori:- Dakako. Ona nato: - Zbog èega ne dadne� svom neprijatelju ne�to novca i tako ga

zadovolji�?Ali on: - Taj se neæe zadovoljiti novcem, nego samo du�om. Ja sebojim pred njim i izdan sam.Tada ona rekne: - Ako si ti izdan, kao �to misli�, tada pozovi Allaha u pomoæ,on æe te sigurno za�tititi od nevolje od neprijatelja i od posljedicenevolje, pred kojom se ti pla�i�!15 Vje�tica.59

Peta noæTada princ digne svoju glavu prema nebu i uzvikne: - O ti, koji usli�uje� pritije�njena, ako te on zaziva, i kojiiznosi� zloæu na vidjelo, o Allah, daj mi pobjedu nad mojim nepri-jateljom, i odvrati ga od mene. Jer Ti mo�e� sve, �to Ti hoæe�. Kada je ghula èula njegovu molitvu, ona se odvrati od njega. Princ se meðutim vrati k svojemu oca i isprièa mu prièu o veziru. Tada kralj po�alje po vezira i dadne ga pogubiti.' - Takoðer æe� ti, o kralju, ako bude� i dalje vjerovao tomulijeèniku, kroz njega pretrpjeti najgoru smrt. Jer æe on, kojemu si tiukazao dobroèinstva i kojega si uèinio pouzdanikom, ostvarititvoju propast. Zar ti ne vidi�, kako je on bolest tvojega tijela izlijeèio izvana, posredstvom neèega, �to si ti dr�ao u svojoj ruci?Nemoj biti previ�e siguran, da on tebe neæe usmrtiti posredstvomneèega, �to æe� ti isto tako uzeti u ruku!Tada rekne kralj Junan: - Ti govori� istinu, o veziru, to zacijelo mo�e biti tako, kako tikazuje�, moj dobrosvjetujuæi ministre. A mo�da je taj mudracdo�ao samo kao uhoda u namjeri, da mene usmrti. Jer ako je onmene izlijeèio posredstvom neèega, �to sam ja dr�ao u svojoj ruci,tada on mo�e mene usmrtiti posredstvom neèega, �to ja udahnem.I kralj Junan upita svog vezira:- O ministre, �to se treba s njime dogoditi?A vezir odgovori: - Po�alji odmah po njega i zatra�i ga pred sebe. Pa kada onbude stajao pred tobom, odrubi mu glavu. Zatim æe� sebe za�tititiod njegove lukav�tine i imati od njega mir. Izdaj ti njega, prije nego�to on izda tebe!Kralj Junan rekne:- Ti ima� pravo, o veziru. Zatim kralj po�alje k mudracu. Taj doðe u radosnu raspolo�enju, a da nije slutio udes, koji mu je odredio Milosrdni, tako kako to kazuje neki pjesnik:60

Pripovijest o nevjernom veziruO ti, koji strahuje� pred udesom, nemoj oèajavati! Preporuèi onomu, koji je stvorio svijet, to �to te muèi!Ono �to udes dosudi, samo to ima stalnosti. Pred onim, �to nije suðeno, mo�e� biti siguran.Kada je lijeènik u�ao ka kralju, on izgovori sljedeæe stihove:Ako bi se jednom zbilo da te ja ne hvalim prema zasluzi, Tad reci: Komu sam ja u prozi i stihu pjevao svoje napjeve?Ti si me obasuo, prije nego sam zatra�io, darovima, Koji su bez odlaganja i otezanja bili meni predani.Zar bi to bilo zamislivo, da ti ja ne oèitujem primjerenu hvalu,Kada ja ipak i u sebi i otvoreno vazda pjevam hvalospjeve tvojim poklonima ?Vazda sam zahvalan za to, �to si mi ti poklonio u milostima. Oni su lak teret na usni, èak ako i optereæuju leda.A tako to dalje glasi u pjesmi:

Nikada sebe ne muèi svojim brigama, Udesu povjeri sav trud!Raduj se dobru, koje ima�, zaboravi kroz to pro�li teret.61

Petci noæPoneka se stvar èini najprije muènom, Ali kasnije ima� u njoj radost.JerAlldh èini, �togod On hoæe, A njegovoj se volji tiho podvrgni!I dalje:Povjeri svoju stvar Dobrostivomu, Mudromu, I pusti svoje srce, da svijet dr�i daleko od sebe!I znaj, da kako ti hoæe�, ni�ta ne uspijeva, Ne, samo kako hoæe Alldh, gospodar stvari!I naposljetku:Budi veseo i raduj se i pusti sve brige. Jer brige same nose èvrst temelj za nevolje.Sto koristi slabom robu mar prepun briga? Ostavi se toga: �ivjet æe� u vazda�njem bla�enstvu!Tada kralj rekne mudrom Dubanu:� Zna� li ti, zbog èega sam te ja dao pozvati? Mudrac odgovori:� Allah Uzvi�eni jedini zna skrivene stvari!62

Pripovijest o nevjernom veziruAli kralj nastavi: - Dao sam te pozvati, da te dadnem ubiti i da dadnem tvojemu �ivotu postaviti cilj. Poradi toga mudri Duban dospije u najveæe èuðenje, i on rekne:- O kralju, za�to me dakle hoæe� dati ubiti, i kakav bi prijestup0 meni mogao biti objavljen?Kralj mu odgovori:- Bilo mije reèeno da si ti uhoda, i da si do�ao da mene ubije�.1 gledaj, sada æu ja tebe ubiti, prije nego �to ti ubije� mene.Potom kralj pozove krvnika, tim �to rekne:- Odsijeci ovom izdajniku glavu i oslobodi me od njegova zla!Ali mudrac rekne kralju: - Po�tedi me, tada æe Allah tebe po�tedjeti, i ne ubijaj me, inaèe æe Allah tebe ubiti! - I on je pred njim ponavljao te rijeèi, upravo onako kako sam ja tebi bio govorio, o d�inne. Ali ti nisi htio od mene odustati, nego si ustrajao na tome, da me ubije�. -Kralj Junan odgovori mudrom Dubanu: - Ja ne mogu biti siguran, ako te ne dadnem ubiti. Jer kako siti mene izlijeèio posredstvom neèega, �to sam ja dr�ao u ruci, takoja nisam siguran, da ti mene neæe� ubiti posredstvom neèega, �toæu ja pomirisati, ili inaèe neèega.Tada lijeènik uzvikne: - To je dakle, o kralju, moja nagrada od tebe. Ti mi dobrouzvraæa� zlom.Ali kralj odgovori:- To ni�ta ne poma�e, ti mora� umrijeti, i to neodlo�no. Kada se dakle lijeènik bio uvjerio, da æe ga kralj posve sigurno dati ubiti, on poène plakati i kajati se, �to je uèinio dobro nekomu, tko to nije zaslu�io. O tome ovako glasi u pjesmi:63

Peta noæMaimuna nije imala uopæe nikakva razuma, Dok se njezin otac nalazio meðu pametnima!Ako tko hoda po suhu ili sklisku polju � Neka stupa oprezno, jer æe inaèe pasti. Zatim krvnik stupi naprijed, zave�e mudracu oèi i ogoli svoj maè, tim �to rekne kralju:- S tvojim dopu�tenjem!

Dotle je mudrac plakao i uzvikivao: - Po�tedi me, tada æe Allah tebe po�tedjeti, i ne ubijaj me.,inaèe æe Allah tebe ubiti!I on izgovori stihove:Ja sam bio po�ten i nisam ni�ta stekao � oni su varali i stekli. Moje mi je po�tenje priskrbilo, da me je zlo odnijelo odatle.Ako pre�ivim, neæu vi�e biti po�ten. Umrem li, tada morate prokletiSve, koji jednom nakon mene jo� poku�aju gajiti po�tenje.Zatim mudrac, okrenut prema kralju, nastavi: - Ta nagrada od tebe, koju si dao da mi padne u dio, jekrokodilova nagrada.Tada kralj upita:- Kakva je to povijest s krokodilom?Ali mudrac rekne:64

Pripovijest o nevjernom veziru - Meni je nemoguæe, da je tebi pripovijedam u ovome stanju.Ja te preklinjem Allahom, po�tedi me, tada æe Allah tebe po�te-djeti! Zatim poène srceparajuæe plakati. Tada progovori jedan od kraljevih pouzdanika i rekne: - O kralju, pokloni meni krv toga mudraca. Jer mi ga nikadanismo vidjeli da grije�i protiv tebe, nego smo samo vidjeli, da te jeon izlijeèio od tvoje bolesti, koja je prkosila svim lijeènicima imudrim ljudima.Kralj meðutim odgovori: - Vi ne znate razlog, zbog kojega ja dajem pogubiti toglijeènika. Taj je meðutim ovaj: ako ga ja po�tedim, tada sam ja posveæen sigurnoj propasti. Jer netko, tko me je izlijeèio od moje bolesti posredstvom neèega, �to sam ja dr�ao u svojoj ruci, mo�e mesigurno takoðer ubiti posredstvom neèega, �to æu ja pomirisati. I jase bojim, da æe me on ubiti za kakav krvavi novac, jer on je samoobièna uhoda, koja je do�la ovamo, da mene ubije. To dakle ni�tane poma�e: on mora umrijeti. Potom æu ja biti siguran za svoj �ivot.I ponovo mudrac uzvikne: - Po�tedi me, tada æe Allah tebe po�tedjeti, i ne ubijaj me,inaèe æe Allah tebe ubiti! Kada se dakle mudrac, o d�inne, uvjerio, da æe ga kralj sigurno ubiti, on rekne kralju: - O kralju, ako to nije drugaèije moguæe, nego da me ti dadne�ubiti, tada mi odobri neki kratak rok, kako bih mogao siæi k svojojkuæi, kako bih svojima i svojim susjedima ostavio u zadatak, da mepokopaju, i kako bih razrije�io svoje obveze i oporuèno ostaviosvoje knjige o umijeæu lijeèenja. Meðu tima imam jednu, najrjeðurijetkost, koju bih �elio tebi dati kao poklon, kako bije ti kao blagoèuvao u svojoj riznici.Kralj upita mudraca:- A �to stoji u toj knjizi?65

Peta noæMudrac odgovori: � Stvari bez broja. Najmanja je meðutim od tajni u njoj ova:odmah, èim mi dadne� odrubiti glavu, okreni tri lista i proèitaj triretka s lijeve stranice, a moja æe glava govoriti i odgovoriti na sve,�to je ti bude� izvolio upitati.Kraj dospije u najveæe èuðenje, strese se od radosti i rekne:

� O lijeènice, kada ti ja odrubim glavu, hoæe� li ti potomstvarno sa mnom razgovarati?A on odgovori:� Da, o kralju! Tada kralj rekne:� To je stvarno ne�to rijetko! Zatim ga on po�alje pod stra�om u njegovu kuæu, i mudrac toga dana obavi svoje obveze. Sljedeæeg dana on opet stupi u kraljevu dvoranu za vijeæanje, gdje su se okupili emiri i veziri, komor-nici, namjesnici i velika�i dr�ave. I dvorana postane slièna �arenom cvijeæu u vrtu. I gledaj, lijeènik uðe u dvoranu, i on stupi pred kralja sa svojim stra�arima, a dr�ao je u ruci neku staru knjigu i neku metalnu kutijicu s pra�kom. Zatim on sjedne dolje i rekne:� Dajte mi neki pladanj! Tada mu donesu pladanj, pa on istrese u njega pra�ak, izgladi ga i naposljetku rekne: � O kralju, uzmi ovu knjigu, ali je nemoj otvarati, sve dok nepadne moja glava. Kada ona meðutim padne, tada je stavi na ovajpladanj i daj je pritisnuti na pra�ak. Kada to uèini�, krv æe smjestaprestati curiti. Zatim otvori knjigu! Nato kralj izda zapovijed, da njegova glava treba biti odrubljena, i uzme od njega knjigu. I krvnik priðe i presijeèe ovomu vrat. Tada padne njegova glava nasred pladnja, i on je pritisne u prah. I krv prestane teæi, a mudri Duban otvori oèi i rekne:� Otvori knjigu, o kralju!66

Pripovijest o nevjernom veziru Kralj otvori knjigu i naðe, da su listovi prionuli jedan uz drugi. Tada prinese prst k ustima, ovla�i ga svojom slinom, i tada okrene prvi list, i isto tako drugi i treæi, ali su se listovi dali samo s mukom okretati. Pa kada je okrenuo �est listova, pogleda ih, a kada na njima nije na�ao ni�ta napisano, on rekne:- O lijeènice, ovdje ne stoji ni�ta napisano! Mudrac meðutim odgovori:- Okreni jo� vi�e! I on na isti naèin okrene jo� tri. Ali jedva je bio pro�ao jedan trenutak, tada smjesta kroz njega prodre otrov, kojim je knjiga bila otrovana. I ubrzo obuzmu kralja jaki grèevi, i on uzvikne:� Otrov je prodro kroz mene!Tada izrekne glava mudroga Dubana sljedeæe stihove:Oni su vladali nepravedno. Tako su vladali dugo vremena. Alije uskoro potom njihova moæ dospjela u zaborav.Za pravednost bi oni takoðer iskusili pravednost, ipak je do�la Na njih, nepravedne, patnja i jad vremena.Tako se skobilo, da glas udesa njima kazuje: Ovo je nagrada za ono! Neka se ne kori udes! Jedva da je mudraèeva glava prestala govoriti, kad li se kralj sru�i na pod mrtav.' � Znaj dakle, o d�inne, da je kralj Junan po�tedio mudrogDubana, Allah bi takoðer njega bio po�tedio. Ali on je od togauzmicao i ustrajao na tome, da ga ubije, i tako je Allah njega ubio.Pa takoðer ti, o d�inne, da si bio mene po�tedio, tada bi Allah tebepo�tedio..."67

Peta, noæ Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.!^yj^^VJ\^\^\J)^^KJ^KJKJ^KJ\JKSKJKJ\J\JKJ\S^\J^J^>KJ

68

Ali kada je poèela

njezina sestra Dinazad rekne:"Isprièaj nam ipak svoju prièu do kraja."A ona odgovori:"Ako mi to dopusti Kralj.""Prièaj!" rekne kralj.A Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je ribar rekao d�innu: � Da si ti mene bio po�tedio, ja bih takoðer tebe po�tedio, aliti si ustrajao u tome, da mene ubije�. Tako æu ja tebe sada ostavitida umre�, tim �to æu te zadr�ati zarobljena u ovoj bocu i zavitlati teu ovo more...Tada 'ifrit glasno zaruèe i krikne: - Preklinjem te Allahom, o ribaru, nemoj to uèiniti! Po�tedime i oprosti mi ono, �to sam uèinio. I ako sam ja uèinio zlo, ti uèinidobro, jer u izrekama koje kru�e u narodu, to glasi: 'O ti, koji èini�dobro tomu, koji je uèinio zlo, zloèinitelj ima dovoljno u svomeèinu.' I nemoj mi èiniti onako, kako je Urnama uèinila Atiki.Tada ribar upita:69

�esta noæ- �to je dakle Urnama uèinila 'Atiki?Ali d�inn odgovori: - Ovo nije vrijeme za prièanje, dok ja sjedim u ovome zatvoru.Ali pusti me na slobodu, i ja æu ti pripovijedati!Nato ribar: - Ostavi se takvih govora. To ti sve ni�ta neæe pomoæi, ti æe�biti baèen u more, i ne preostaje nikakva puta, na kojem bi timogao ponovo biti izvuèen. Gledaj, ja sam se stavio pod tvojuza�titu i poni�avao sam se pred tobom, ali si me ti htio bezuvjetnoubiti, bez neke krivice, kojom bih ja to od tebe zaslu�ivao. Da, ja tiipak nikada nisam uèinio nikakvo zlo, nego jedino dobro, jer samte oslobodio iz zatvora. Buduæi da si ti tako htio sa mnom postupiti, ja sam spoznao, da si ti zloèinitelj. I znaj, kada te bacim natragu ovo more, tada æu - da te svatko, tko te mo�da izvuèe, opet bacinatrag - njemu ispripovijedati, �to se meni od tebe dogodilo, iopomenut æu ga. Tako ti mora� ostati ovdje le�ati u tome moru, svedok kraj vremena ne uèini s tobom kraj!Ali d�inn uzvikne: - Pusti me na slobodu! Ovo je prilika za plemenitost, a ja ti sekunem, da ti nikada neæu uèiniti nikakvo zlo. Da, ja æu ti pomoæi,da se oslobodi� svoje neima�tine. Tada ribar uzme od njega zakletvu, da mu on, kada bude bio osloboðen, neæe uèiniti ni�ta zlo, nego samo dobro. Pa po�to se osigurao njegovim sveèanim obeæanjem, i po�to je bio od njega uzeo u ime AUaha Svemoguæega jednu sveèanu zakletvu, ribar mu otvori bocu. Tada se podigne stup dima, dok nije cijeli stajao u zraku, i on jo� jednom postane d�innom odvratna izglega. I on smjesta boci dadne udarac nogom, tako da je odletjela daleko u more. Kada je meðutim ribar vidio, da je d�inn bocu poslao da odleti u more, on sa sigurno�æu poène vjerovati u svoju smrt. Njegova mokraæa poène kapati po njegovoj haljini, i on rekne u sebi samome:- To nikako nije dobar znak.70

Pripovijest o nevjernom veziruAli se sabere u srcu i povièe: - O d�inne, Allah Uzvi�eni kazuje: 'Dr�ite svoje obeæanje, jerjednom æe se o ispunjavanju obeæanja tra�iti polaganje raèuna.' Tisi sveèano obeæao i zakleo se, da neæe� izvr�iti nada mnom nikakvuizdaju, kako ne bi Allah nad tobom izvr�io nikakvu izdaju. Jer zbi

lja, On je ljubomoran bog, koji gre�niku daje rok, ali mu nedopu�ta da umakne. Ja tebi kazujem, kako je mudri Duban rekaokralju Junanu: 'Po�tedi me, tada æe Allah tebe po�tedjeti!'D�inn meðutim prasne u smijeh, priðe ribaru i rekne mu:- Slijedi me! I ribar je koraèao za njim, ali jo� uvijek nije bio siguran u svoje izbavljenje. Tako je on koraèao, dok nisu stigli izvan grada. Zatim se on popne na neko brdo i opet dolje u neku prostranu stepu, i gle, tu su stajali pred nekim jezerom. D�inn zagazi unutra i dovikne ribaru:- Slijedi me! Taj ga je slijedio sve do u sredinu jezera. Ondje d�inn ostane stajati i nalo�i ribaru neka izbaci mre�u i lovi ribu. Ribar sada pogleda u jezero i ugleda u njemu ribe èetiriju boja, bijele i crvene, plave i �ute, i nad time se zaèudi. Zatim uzme mre�u, izbaci je i podigne i naðe u njoj èetiri ribe, od svake boje po jednu. Kada ih je ribar ugledao, obraduje se. D�inn mu meðutim rekne: - Odnesi ove sultanu i ponudi mu ih! On æe ti dati dovoljno,da te uèini bogatim èovjekom. Ali, tako ti Allaha, sada me isprièaj.Jer ja danas ne znam nikakav drugi naèin, da ti uèinim dobro,pogotovo jer sam tisuæuiosamstotina godina le�ao u onome moru itek u ovome èasu ponovo ugledao lice zemlje. Ali na ovome jezeruribari samo jednom na dan!I on uzme opro�taj od njega, tim �to rekne:- Neka Allah dadne, da se ponovo vidimo! Tada udari jednom nogom po tlu, a zemlja se rastvori i proguta ga- Bog je ildh, a rijeè Allah dolazi dodavanjem èlana el-: kontrakcijom i asimilacijom od el-ilah.71

�esta noæ Zapanjen nad time, �to mu se dogodilo s d�innom, i nad time, kako se to dogodilo, ribar uzme ribe i dadne se na put prema gradu. A èim je do�ao kuæi, uzme on neku zemljanu zdjelu, napuni je vodom i baci u nju ribe, koje su se odmah u vodi te zdjele poèele praæakati. Zatim zdjelu na glavi odnese u palaèu, kako mu je naredio d�inn. Kada je dakle u�ao ka kralju i ponudio mu te ribe, ovaj dospije u krajnje zaprepa�æenje nad njihovim izgledom. Jer jo� nikada u svome �ivotu on nije ugledao ribe poput tih, po vrsti i obliku. Tako on rekne:� Daj te ribe robinji kuharici! Tu mu je robinju prije tri dana bio poklonio kralj od Grèke, i on je jo� nije bio isku�ao u umijeæu kuhanja. Vezir joj naredi, neka ribe ispeèe, tim �to rekne: � O djevojko, kralj nala�e da ti se ka�e: 'Mi te isku�avamo, omoja suzo, samo u vrijeme na�e nu�de16'. Poka�i nam danas svojeumijeæe i svoju sposobnost, da dobro kuha�! Jer sultanu je danasdonesen poklon. I po�to joj je vezir dao toène upute, vrati se on ka kralju, koji mu zapovijedi, neka dadne ribaru èetirista dinara. Vezir mu ih dadne, a ribar ih uzme, stavi ih u svoja njedra, i �urno poðe kuæi. Pri tome je padao, i opet ustajao i ponovo se spoticao, jer je on sve dr�ao za nekakav san. Kupovao je meðutim svojima, sve �to su trebali, i naposljetku ode u velikoj radosti svojoj �eni.Toliko o ribaru! Sto se pak tièe robinje, ona je uzela ribe, oèistila ih je, stavila tavu na vatru, i pustila da se ribe peku, sve dok jedna strana nije bila ispr�ena. Zatim ih je okrenula na drugu stranu. I gledaj, kuhinjski se zid rastvori, i iz njega izaðe neka djevojka, lijepa po liku, okruglih obraza, savre�ene ljupkosti, s dubokpcrno obojanim trepavicama. Na glavi je nosila svilenu maramu s plavim resama. O njezinim su u�ima visjele nau�nice. Pregibe je ruku obuhvaæalo par 16 To znaèi: ne�to se isku�ava samo u ono vrijeme, kada za to stvarno postoji potreba.72

Pripovijest o nevjernom veziru

grivni, a na njezinim su se prstima nalazili prstenovi s neprocjenjivim draguljima. Ona zabode prut u tavu i rekne:� Vi ribe, jeste li vi vjerne ugovoru? Kada je kuharica to vidjela, ona padne u nesvijest. Djevojka meðutim ponovi svoje rijeèi po drugi put i po treæi put, i naposljetku ribe podignu glave iz tave i reknu u razgovijetnom govoru:- Da, da!I poènu kazivati ovaj stih17:Ako se ti vrati�, mi æemo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada æemo mi biti vjerne.Ako pak ti iznevjeri� obeæanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tada djevojka prevrne tavu i izaðe na onome mjestu, na kome je u�la, i zid se za njome zatvori. Kada se zatim kuharica probudila iz svoje nesvijesti, ugleda ribe crnoizgorene kao drveni ugljen i uzvikne: - U prvome se oru�anom plesu veæ slomilo njegovo koplje � i ona opet padne onesvije�æena. Dok je ona tu tako le�ala, do�ao je vezir. I kada je nju, crnu perlu18, ugledao kako tu le�i - nju, koja nije bila u stanju razlikovati �abbat19 od èetvrtka - on je gurne nogom. Tada se ona probudi, i zaplaèe, i isprièa mu sve, onako kako se dogodilo. Vezir se vrlo zaprepasti i uzvikne:� To je zbilja krajnje neobièno!17 Jedan stih u 1001 noæi redovito obuhvaæa po dva polustiha.18 Dakako: crni biser.19 �idovski neradni dan: subota.73

�esta noæ On smjesta po�alje po ribara. Taj bude doveden, i vezir ga nazove imenom, tim �to mu rekne: - O ribaru, donesi nam èetiri ribe, jednake onima, koje si prijedonio. Ribar se otputi na jezero i izbaci mre�u. Pa kada ju je povukao, gledaj, u njoj su bile èetiri ribe jednake prvima. Njih on uzme i odmah ih odnese veziru, a on ih odnese k robinji i rekne: - Hajde, ispr�i ove u mome prisustvu, kako bih ja tu pripovijest vidio zajedno s tobom. Robinja poène i oèisti ih, stavi tavu na vatru, i stavi u nju ribe. Ali tek �to su se one na�le u tavi, kad li se rastvori zid, i izaðe djevojka, u istome oblièju kao i prvi put, a u ruci je dr�ala prut, koji je opet gurnula u tavu, te rekne:- Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru? I gledaj, sve ribe podignu glave i reknu:- Da, da!I tada one izgovore isti stih kao i prije, a taj je glasio:Ako se ti vrati�, mi æemo se vratiti. A ako si ti vjerna, tada æemo mi biti vjerne.Ako pak ti iznevjeri� obeæanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tada primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.V^NV74

Ipak, kada je poèela

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada su ribe progovorile i djevojka prutom prevrnula tavu i iza�la na istome onom mjestu, na kome je bila u�la unutra, i zid se za njome zatvorio, da je tada vezir do�ao do rijeèi i uzviknuo:� Ovo je ne�to, �to pred kraljem ne smije ostati skriveno. Zatim on ode ka kralju i isprièa mu, �to se zbilo i dogaðalo pred njegovima vlastitim oèima. Na to pak kralj rekne:- To ja moram bezuvjetno vidjeti svojima vlastitim oèima. On smjesta po�alje po ribara i zapovijedi mu, da donese èetiri ribe, jednake prvi

ma, pa po�alje s njim tri èovjeka za stra�u. Ribar otiðe i ubrzo donese ribe. I kralj naredi, neka se njemu dadne èetirista zlatnika, okrene se prema veziru i rekne:� Na noge, ispeci mi ove ribe ovdje pred mojim oèima!Vezir rekne:- Slu�am i pokoravam se! I on dadne da mu se donese tava, propisno pripravi ribe, stavi tavu na vatru i u nju polo�i ribe. I gledaj, zid se rastvori, i iz njega iskoèi neki crni rob, nalik nekoj golemoj stijeni ili nekom pre-75

Sedma noæostatku od plemena 'Ad20, a u ruci je dr�ao granu nekakvoga zelenog drveta. I on povièe u glasnom tonu:� Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru?A ribe podignu glave iz tave i reknu:- Da, da! Mi se èvrsto dr�imo ugovora.Ako se ti vrati�, mi æemo se vratiti. A ako si ti vjeran, tada æemo mi biti vjerne.Ako pak ti iznevjeri� obeæanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne. Tu crnac pristupi tavi, prevrne je granom, koju je nosio u ruci, i izaðe na onome istom mjestu, na kome je i u�ao. Tada su vezir i kralj gledali ribe i vidjeli, da su one crnospaljene poput drvenog ugljena. Kralj se silno zaprepasti i rekne: - To je ne�to, o èemu se ne mo�e podr�avati �utnja, a s timaje ribama posrijedi nekakva osobita okolnost. Zatim on zapovijedi, da mu bude doveden ribar. Pa kada je taj do�ao, on ga upita:- Ti tu, reci, odakle dolaze te ribe?Taj odgovori: � Iz stanovitog jezera izmeðu èetiriju visoravni, ispod ovogagorja, koje le�i pred tvojim gradom.Tada rekne kralj, okrenuv�i se prema ribaru:� Koliko je dana hoda ono udaljeno? 20 Posrijedi su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije, koji se èe�æe spominju u Kur'anu. Ovdje se misli na njihove goleme graðevine, o kojima je rijeè u Kur'anu 26,128.129: "Di�ete li vi na svakom bre�uljku znak [= spomenik] ismijavajuæi se [dakako: vjernicima-namjernicima], i uzimate li graðevine, da biste se ovjekovjeèili?"76

Pripovijest o nevjernom veziruA taj odgovori: � O na� gospodaru sultane, ono je udaljeno samo pola satadaleko. Tada se kralj zaprepasti i smjesta zapovijedi svojoj pje�adiji da mar�iraju i svojim konjanicima da uzja�u. I on se otputi s ribarom, koji ga je vodio i proklinjao 'ifrita, sve dok se nisu popeli na goru i si�li u neku veliku pustinju, koju niti sultan ni bilo koji od vojnika jo� nikada u svom �ivotu nisu vidjeli. I oni se vrlo zaèude, kad su ugledali tu pustinju, i u njezinoj sredini jezero izmeðu èetiriju visoravni, i u njemu ribe u èetiri boje, u crvenoj i bijeloj i �utoj i plavoj. Kralj tu stane, obuzet zaprepa�æenjem, i upita svoje trupe i sve, koji su bili prisutni:� Je li tko meðu vama ikada prije vidio ovo jezero?I svi dadnu kao odgovor: � Nikada, najveæi kralju na�eg vremena, sve odonda otkada�ivimo.Oni nato upitaju najstarije stanovnike, ali ti takoðer odgovore: � Nikada u svome �ivotu nismo na ovome mjestu vidjeli ovojezero!Kralj meðutim povièe: � Tako mi Allaha, ja se neæu vraæati natrag u svoj glavni grad niti sjediti na prijestolju svojega gospodstva, prije nego �to saznam, kakva je okolnost posrijedi s ovim jezerom i s ovim ribama.

� Zatim on zapovijedi ljudima, da se ulogore uokolo onih visoravni. I oni to uèine. Na to on dadne da mu doðe vezir. To je bio stanoviti èovjek od iskustva, razuma i uvida, i vrlo snala�ljiv u svim poslovima. Taj sada stupi pred kralja, a ovaj mu rekne: � Gledaj, ja �elim ne�to uèiniti, o èemu te �elim izvijestiti. Palo mi je na pamet, da se ove noæi sam otputim, i da uðem u trag tajni ovoga jezera i ovih riba. Ti zauzmi mjesto na vratima mojega èadora i kazuj emirima i vezirima, komornicima i namjesnicima i svima, koji te o meni budu pitali: Sultan se ne osjeæa dobro, i on mi77

Sedma noæje zapovijedio, da nikomu ne dajem dopu�tenje da ulazi. Ipak nemoj nikomu odavati moj plan! I vezir ga nije mogao od toga odvratiti. Nato se kralj preobuèe, opa�e se svojim maèem i uspne se na jednu od visoravni. I on je i�ao naprijed preostali dio noæi sve do jutra. Zatim je hodao dalje tijekom cijeloga dana, premda ga je vruæina te�ko ometala, jer je ipak hodao dan i noæ. A i�ao je dalje i tijekom cijele druge noæi sve do jutra.Tada iznenada u velikoj daljini izroni pred njim neka crna toèka. I on se obraduje i sam sebi rekne: - Mo�da æu naæi nekoga, tko me mo�e izvijestiti, �to je posrijedi s tim jezerom i s tim ribama. Pa kada je do�ao bli�e onamo, naðe neku palaèu, izgraðenu od crnoga kamena i oblo�enu �eljeznim ploèama. I jedno je od vratnih krila stajalo �iroko otvoreno, dok je drugo bilo zatvoreno. Silno obradovan, kralj priðe vratima i lagano pokuca. Ali po�to nije èuo nikakav odgovor, on pokuca po drugi put i po treæi put. Ali ni potom nije èuo nikakva odgovora. Tada on pokuca vrlo glasno, ali mu jo� uvijek nitko nije odgovarao. Tako on sebi rekne:- Ona bez sumnje stoji prazna. On dakle prikupi srèanosti i stupi kroz vrata palaèe u veliko predvorje i ondje glasno vikne: - Vi stanari palaèe, ovdje je jedan stranac i putnik. Imate limalo hrane za put? I on ponovi uzvik po drugi i treæi put, ali nije èuo nikakva odgovora. Ohrabri dakle svoju du�u i osokoli srce i proðe kroz predvorje, sve do sredine palaèe, i ne naðe u njoj nijednog èovjeka. Pa ipak je ona bila opremljena svilenim sagovima i zlatom protkanim tkaninama. A zavjese su bile spu�tene. U sredini se meðutim dvorca nalazilo jedno prostrano dvori�te, prema kojemu su se otvarale èetiri dvorane � s povi�enom estradom � jedna nasuprot drugoj. Na sredini se dvori�ta nalazio bazen sa �adyr-vanom. Na njemu su stajala èetiri lava od crvenog zlata, koji su iz svojih ralja bljuvali vodu, sjajnu poput bisera i dragulja. Unaokolo78

Pripovijest o nevjernom vezirusu po palaèi lepr�ale ptice, i u tu je svrhu bila razapeta mre�a od zlatne �ice, koja ih je prijeèila da ne izlete. Ali on ne ugleda ni jednoga jedinog èovjeka. Kralj se zaprepasti i ipak postane �alostan, jer nikoga nije vidio, tko bi mu mogao dati obavijest o onoj pustinji i jezeru, o ribama, visoravnima i palaèi. Zatim sjedne zami�ljen izmeðu vrata, i gledaj, tu je odzvanjao neki glas pun boli kao iz nekoga jadom izjedana srca, a taj je glas pjevao neku pjesmu:Krio sam ono, �to mi se od tebe dogodilo, ali je to do�lo na svjetlo dana.San je uzmaknuo s mojega oka, tako da sam le�ao besan.0 sudbo, nemoj me uvijek muèiti, nemoj ranjavati!Gledaj ipak, kako se moje jadno srce slama u nevolji i opasnosti!Vi nemate nikakva smilovanja prema moænomu, kojega jeljubavPonizila, niti prema bogatomu, kojega je ona otjerala usiroma�tvo.Zefiru, koji vas zapahnjuje, ja sam jednom uskratio njegovu sreæu.Ali otkada se spustila kob, pogled je postao slijepim.Sto strijelcu poma�e jakost, ako se on mjeri s neprijateljem,

1 pri odapinjanju mu se strijele pokida tetiva.Pa ako mu dolaze mnoge od briga i na njega se gomilaju, Kamo junak mo�e uteæi udesu i kobi?79

Sedma, noæ Èim je dakle sultan poslu�ao taj �alosni glas, on skoèi na noge. I dok je i�ao prema zvuku, naðe neku zavjesu, koja je bila spu�tena pred nekima sobnim vratima. On podigne zavjesu i ugleda iza nje nekoga mladog èovjeka gdje sjedi na stolici, koja se uzdizala od poda odprilike za jedan lakat visoko. Bio je to èudesno lijep mladiæ po liku ljubak za pogled glasa èista poput zvona èela nje�na i fina crveno sjajna obraza s made�om posred svojega obraza malenim poput kuglice od ambre kao �to kazuje pjesnik:Vitak mladiæ, zbog èijega se èela i kovrèave kose Èovjeèanstvo na�lo u tmurnoj �alosti i vedroradosti!Ne grdite lijepi made�, koji resi njegov obraz,Koji dvojako crnom piknjicom zaèarava poglede svih! Kralj se obraduje, èim ga je ugledao, i pozdravi ga. Mladiæ meðutim ostane sjediti u svom kaftanu od svilene tkanine, protkanome egipatskim zlatom, i sa svojom krunom na glavi, koja je bila optoèena skupocjenim draguljima. Ali su se na njegovu licu nalazili tragovi jada.On uzvrati na najuglaðeniji naèin kraljev pozdrav i rekne: - O moj gospodaru, tvoje dostojanstvo zahtijeva od mene, daja pred tobom ustanem. Ali ja te molim da me isprièa�.Kralj odgovori: � Ti si isprièan, o mladiæu. Ja sam tvoj gost, koji je do�ao k tebiu jednoj va�noj stvari. �elio bih, da me ti izvijesti�, �to je posrijedis onim jezerom i onim ribama i ovom palaèom, i za�to ti u njojsjedi� tako sam i za�to plaèe�. Kada je mladiæ èuo te rijeèi, poteku mu njegove suze preko obraza, i on poène gorko plakati, dok mu njegove grudi nisu bile mokre od suza. Zatim izgovori stihove:80

Pripovijest o nevjernom veziruOnomu, koji spava, dok oko njega bjesne oluje udesa, Recite: Koliko su mnoge one ponizile, koliko mnoge uzvisile!Ako ti i spava�, oko Alldhovo ne drijema nikada.Koga su usreæili udes i svijet? Komu su se trajno osmjehivali?On u dubokoj o�alo�æenosti opet uzdahne i nastavi:Pusti samo u svim stvarima da vlada Gospodar ljudi! Odbaci od sebe sve misli, koje te dr�e u brigama!Ne pitaj pri svakoj zgodi, kako se to dakle zbilo: Jer se ipak sve stvari tu nahodepo udesu i kobi!Kralj se zaprepasti i upita ga:� Sto to èini da plaèe�, o mladiæu? Ovaj odgovori:� Kako ne bih morao plakati, kada sa mnom ovako stoji? I on ispru�i ruku prema skutu svoje haljine i podigne ga, i gledaj, donji je dio njegova tijela bio sve do stopala od kamena, od pupka meðutim pa do tjemena njegove glave bio je od mesa. Kada je kralj ugledao mladiæa u tome stanju, obuzme ga velika bol, i on duboko o�alo�æen uzvikne: � Jao! O mladiæu, ti gomila� jad na moj jad. Ja sam bio upotrazi za ribama i njihovom povije�æu: sada meðutim morampitati o njihovoj povijesti i o tvojoj. Ali nema nikakve visosti i nemanikakve moæi osim kod Allaha, Uzvi�enoga, Svemoænoga! Po�urise, o mladiæu, i izvijesti me odmah o toj povijesti!81

Sedma noæOvaj rekne:

� Posudi mi svoje uho i svoje oko. Kralj odgovori:� Moje uho i moje oko su spremni! Tada mladiæ poène: � Zbilja, te ribe i ja imamo imamo jednu èudesnu povijest, ikada bi ona bila iglama pobodena u kutove oèiju, bila biopomenom za svakoga, tko se dade opomenuti.� I kakva je ona? � upita kralj.Tada mladiæ zapoènePRIPOVIJEST OKAMENJENOGA PRINCA. 'Znaj, visoki gospodaru, moj je otac bio kralj ovoga grada. On se zvao Mahmud, Gospodar Crnih Otoka, a njegova se dr�ava nalazila u podruèju ove èetiri uzvisine. On je vladao sedamdeset godina. Pa kada je zatim on oti�ao k Allahovoj milosti, ja sam postao sultanom na njegovu mjestu. O�enio sam se svojom sestriènom, i ona me je tako silno voljela, da, kada sam ja izbivao daleko od nje, nije jela i nije pila, sve dok me nije opet vidjela uza se. Pet smo godina dugo �ivjeli u usrdnom zajedni�tvu. Tada, jednoga dana, otiðe ona u hammam. I ja naredim da se kuhar pobrine za to, da za nas pripremi noænu zakusku. Zatim sam u�ao u ovu palaèu i legao ondje, gdje sam obièavao spavati, tim �to sam dvjema djevojkama zapovijedio, neka me hlade pahalicom. Jednoj sam naredio da sjedi meni uz glavu, a drugoj uz moje noge. Ali sam bio zabrinut zbog odsutnosti moje �ene, i san mi nije dolazio. Moje su oèi bile dodu�e zatvorene, ali je moj duh bio budan. Tada èujem kako robinja uz moju glavu onoj, koja je sjedila do mojih nogu, kazuje: � O Mas'uda, to je bijeda za na�ega gospodara i bijeda za njegovu mladost! Kako mu �alosno ide s na�om bijednom gospodaricom, kurvom!82

Pripovijest okamenjenoga princaA druga joj odgovori: - Da, zaista. Allah prokleo sve nevjerne i brakolomne �ene!Ali jedan mu�karac poput na�ega gospodara u njegovoj mladosti jeipak stvarno daleko predobar za tu kurvu, koja svaku noæ spavavani.Tada rekne ona uz moju glavu: - Na� je gospodar ipak nijem, poput nekoga, komu se uliloèarobni napitak, da on nju ne poziva na odgovornost!A druga: - Stidi se! Zna li na� gospodar �to o tome, ili napu�ta li onanjega s njegovom privolom? Da, ne mije�a li ona njemu svakuveèer piæe, koje mu daje piti prije odlaska na spavanje, i ne stavljali mu u piæe uspavljujuæu buniku? Tako on zaspe i ne zna, �to sedogaða, niti doznaje, kamo ona ide u usmjerava svoje korake. Èimmu ona dakle pru�i vino s uspavljujuæim napitkom, stavlja na sebesvoje haljine, �kropi se miomirisima i ostavlja ga i izbiva sve doosvita dana. Zatim meðutim dolazi k njemu i spali pod njegovimnosom ne�to kada, i on se budi iz svojega sna. Kada sam ja èuo taj razgovor djevojaka, postala je svjetlost pred mojim oèima tminom, i jedva sam mogao èekati, dok nije poèela noæ. Èim se moja sestrièna vratila iz hammama, rasprostrli smo stoljnjak i jeli. Nato smo sjedili jo� neko vrijeme zajedno i zabavljali se, onako kako smo to bili navikli. Zatim ona zatra�i vino, koje sam ja obièavao piti prije spavanja, i pru�i mi pehar. Ja sam ga ispraznio i èinio, kao da ga ispijam kao obièno, ali sam ga izlijevao u d�ep na mojim grudima. U istome sam trenutku legao i pravio se kao da spavam.I gledaj, ona povièe: - Spavaj kroz noæ i nikada opet ne ustaj! Tako mi Allaha,zgra�am se nad tobom, i zgra�am se nad tvojim likom, i mojoj sedu�i zajedni�tvo s tobom zgadilo. Ja ne mogu vi�e èekati na trenutak, kada æe Allah ugrabiti tvoj �ivot. Zatim ona ode i stavi na sebe svoje najljep�e haljine, okadi se miomirisima, uzme moj maè i njime se opa�e. I ona otvori vrata83

Sedmu noæpalaèe i izaðe napolje. Ja meðutim ustanem i poènem je slijediti, kako je napustila palaèu i i�la kroz gradske ulice, sve dok nije stigla do gradskih vrata. Ondje ona izgovori rijeèi, koje ja nisam razumio. Zapori padnu, a vrata se otvore. Ona izaðe, dok sam je ja slijedio, a da ona to nije primijeæivala, dok nije naposljetku prispjela do gomila ru�evina i do�la do nekog zabrana od trske, u kojem se nalazila okrugla koliba, sagraðena od opeka i opskrbljena malim vratima. Ona uðe u nju, ja se meðutim popnem na krov kolibe i pogledam u unutra�njost. I gledaj, moja je sestrièna pri�la nekomu crnom robu, èija je jedna usna bila kao poklopac od lonca i èija je druga usna bila kao ðon od cipele. Da, njegova je usna bila tako dugaèka, da bi on njome mogao pobirati pijesak sa �ljunèane pretkuænice te kolibe. On je bio gubav i le�ao na nekoj postelji od otpada �eæerne trske, umotan u nekakvu staru ponjavu i u dronjke i krpe. Ona poljubi pred njim pod. Tada taj rob okrene svoju glavu prema njoj i rekne: - Ha, ti! Reci, za�to si bila odsutna sve do sada? Ovdje su bilikod mene par mojih crnih bratiæa, koji su popili svoje vino, a svakije tu imao sa sobom svoju ljubljenu. Ja meðutim zbog tebe nisammogao piti.Ali ona uzvikne: - Moj vladaru i gospodaru, ti radosti mojih oèiju, zar ti ne zna�da sam ja udata za svojega bratiæa, èiji mi se lik gadi i èije dru�tvomrzim? Pa kada se ja ne bi stra�ila poradi tebe, ja bih dala daSunce ne izlazi opet, prije nego �to ja ovaj grad ne pretvorim ugomilu ru�evina, u kojoj bi kliktali sova i gavran i obitavale lisice i�akali. Da, èak bih ja i njegovo kamenje otpremila iza planineKaPi.Tada rob povièe: - La�e�, prokletnice! Ja se dakle zaklinjem zakletvom koja setièe èasti crnaca - i nemoj misliti, da je na� osjeæaj za èast tako 21 Ta se planina - zapravo: planinski lanac prema bajkovitoj arapskoj koz-mografiji - nalazi na kraju svijeta i iza nje nema vi�e nièega.84

Pripovijest okamenjenoga princamalen kao �to je malen osjeæaj za èast kod bijelaca � ako ti od danas jo� jednom bude� izbivala sve do ovoga vremena, tada ja neæu vi�e htjeti s tobom njegovati prisne odnose, niti æu htjeti svoje tijelo priljubljivati uz tvoje, ti prokletnice! Ti tjera� sa mnom �egu. Jesam li ja ovdje samo za tvoj hir? O ti smrdljiva kujo! Ti najprostija od bjelkinja! Kada sam ja od njega slu�ao te rijeèi, i vidio i gledao i èuo, tada svijet postane taman pred mojim oèima, i ja sam nisam znao, gdje se nalazim. Ali je moja sestrièna plaèuæi i ponizno stajala pred robom i uzvikivala: - O moj ljubljeni, plode mojega srca, ako se ti na mene bude�srdio, tko æe me onda primiti k sebi? I ako me ti otjera�, tko æe mionda pru�iti utoèi�te, o moj ljubljeni, o ti svjetlosti mojih oèiju? I ona nije prestajala plakati i pred njim se poni�avati, sve dok se on nije s njome pomirio. Tada ona postane veselom, ustane, odlo�i svoje haljine, èak svoje �alvare22, i rekne:- O moj gospodaru, nema� li ti �to za jelo za svoju robinju? - Skini poklopac sa zdjelice - mumljao je on - unutra su kosti kuhanih mi�eva, njih pojedi. A potom otiði do glinenog krèaga, unutra je ostatak piva, njega popij! Ona dakle pojede i popije, zatim si opere ruke i usta i poðe i legne pokraj roba na postelju od �eæerne trske. I ona se posve razgoliti i upu�e k njemu unutra na prljavu ponjavu i pod dronjke. Kada sam ja meðutim svoju �enu, svoju sestriènu, vidio da tako èini, tada sam gotovo izgubio svijest. Si�ao sam s krova kolibe, u�ao unutra i uzeo maè, koji je moja sestrièna donijela sa sobom, trgnuo ga i htio ih oboje smaknuti. Najprije uputim jedan udarac prema zatiljku roba i povjerujem, da je s njime gotovo!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila

zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.�iroke hlaèe istoènjaèkog kroja.85

Ali kada je poèela�ehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je zaèarani mladiæ pripovijedao kralju: 'Kada sam ja roba pogodio maèem, da mu odsijeèem glavu, tada mu nisam rasjekao obadvije vratne �ile, nego samo du�nik i ko�u i meso. Ja sam meðutim povjerovao, da sam ga ubio, i on je te�ko krkljao. Tada se pomakne moja sestrièna. Ja ustuknem, gurnem maè natrag u korice, odem u grad i uðem u palaèu i odspavam na svojoj postelji sve do jutra. Tada doðe moja �ena i probudi me. I gledaj, ona si je odsjekla kosu i stavila na sebe crninu. I ona rekne: - O moj mu�u, nemoj me koriti zbog ovoga �to èinim! Upravomi je bilo javljeno, da je moja mati preminula, da je moj otac paou d�ihadu23, i da je jedan od moje braæe umro od zmijskog ujeda,drugi pak da je izgubio svoj �ivot padom u provaliju. Zato midolikuje, da plaèem i tugujem. A kada sam ja èuo njezine rijeèi, pustio sam je neka to izvoli, tim �to sam rekao:� Uèini, kako hoæe�! Ja te neæu spreèavati.23 D�ihad je borba za islamsku vjeru - sveti rat.87

Osma noæ Tako je ona sjedila tugujuæi i plaèuæi i narièuæi cijelu jednu godinu dana dugo od poèetka do kraja. A nakon isteka te godine ona mi rekne: � Ja bih si �eljela u tvojoj palaèi sagraditi jedan grob, skupolom, koji æu ja odrediti samo za tugovanje, i nazvat æu gaKuæom Naricanja.Ja opet reknem:� Uèini, kako hoæe�! I ona si izgradi kuæu za tugovanje. Preko sredine postavi kupolu, a ispod nje u zemlji dadne urediti grobnicu. Zatim dadne da se onamo donese rob i da ondje stanuje. Ali on nije vi�e bio u stanju da joj bude na usluzi. Samo je jo� pio vino i nije od onoga dana, kada sam ga ranio, vi�e progovorio nijednu rijeè a ipak je dalje �ivio, jer jo� nije bio do�ao njegov suðeni èas. Moja je �ena dan za danom i�la o jutru i o veèeri u mauzolej, plakala i naricala nad njim, i davala mu vino i uvarke, ujutro i obveèer, i nije od toga odustajala tijekom cijele druge godine. I ja sam to podnosio pun �irokogrudnosti i nisam na nju obraæao pa�nju. Ali jednoga dana uðem bez neke namjere k njoj. I naðem je kako plaèe, i èujem je kako zaziva: � Zbog èega si se uklonio mojim pogledima, o milino mojegasrca? Govori mi, o moj �ivote! razgovaraj sa mnom, o moj ljubljeni!I ona izgovori stihove:Puna sam nestrpljenja ja za tvojom ljubavlju. Ako me tizaboravi�,Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga drugogaosim tebe.Uzmi moje tijelo i moju du�u, kamo god da ti �uri�, Sahrani me pokraj mjesta, gdje se ti zadr�ava� i boravi�.Ako zazove� moje ime nad mojim grobom, tada æe ti odgovoriti Jecaj mojih kostiju. One æe te èuti, ako me ti zazove�.88

Pripovijest okamenjenoga princa

I ona rekne dalje u suzama:Dan èe�nje je taj dan, kada ti stoji� preda mnom: Dan je pak nesreæe taj dan, kada ti od mene odlazi�.Makar ja provodila èak i noæ u strahu i pod prijetnjom nesreæe, Tvoja je blizina ipak slada nego sloboda od svake nevolje.I jo� jednom ona poène:Makar ja posjedovala èak i sva dobra svijeta i ktomu bogatstvo perzijskih kraljeva:A moje oko ne bi moglo gledati tvoje lice � sve bi mi to bilo nalik komarèevu krilu. Pa kada je ona utihnula sa svojim rijeèima i sa svojim plakanjem, ja joj reknem: � O moja sestrièno, pusti da to tvoje �alovanje bude dostatno. Ta plakanje ni�ta ne koristi! � Nemoj me spreèavati � odgovori ona � u onome, �to Èinim! Jer ako me bude� spreèavao, tadaja sebi oduzeti �ivot! Tada je pustim, neka èini kako hoæe, i neka ide svojim vlastitim putem. I ona nije jo� jednu daljnju godinu prestajala tugovati i plakati i naricati. No nakon isteka te treæe godine, kada sam ja upravo zbog izvjesne stvari, koja mi se dogodila, bio gnjevan, i kada mi je ta bijeda puna zavijanja veæ predugo trajala, ja uðem i naðem je u mauzoleju do grobnice, i èujem je, kako govori: � O moj gospodaru, nikada ne èujem ni jednu jedinu rijeè odtebe! Zbog èega mi ne daje� nikakav odgovor, moj vladaru?89

Osma, noæI ona rekne:0 grobe! O grobe! Zar je dakle sada izèezla njegova ljepota?1 zar je izèezao tvoj sjaj, koji se inaèe pokazuje u divnojsvjetlosti?O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.Kako dolazi do toga, da se u tebi Mjesec sjedinjuje sa Suncem? Ali kada sam ja poslu�ao njezine rijeèi i èuo njezine stihove, u meni se nagomila bijes na bijes, i ja povièem:- Jao! Koliko dugo treba trajati to tugovanje?I reknem:0 grobe! O grobe! Zar je sada dakle izèezla njegova nakaznost?1 zar je izèeznuo tvoj sjaj, koji se inaèe pojavljuje u odurnojsvjetlosti?O grobe, ti ipak nisi niti bara ni kazan za mene.Kako dolazi do toga, da se u tebi sjedinjuje èaða sa glibom?Ali èim je ona saslu�ala moje rijeèi, skoèi na noge i povièe: - Jao tebi, ti pseto, koji si mi sve to uèinio! Ti si ljubljenogamojega srca ranio, i meni nanio bol, i ti si uni�tio njegovu mladost,tako da on veæ od prije tri godine nije vi�e niti mrtav ni �iv!Tada meðutim ja na nju povièem: - O ti od svih najprostija djevojèuro, ti od svih najprljavijarazvratnice, ljubavnice obiènoga crnog roba, na koji si polo�ajspustila ti sama sebe! Dabome, ja sam to uèinio!90

Pripovijest okamenjenoga princa Pa u tom èasu pograbim svoj maè, isuèem ga i zamahnem prema njoj, da je pokosim. Ali kada je èula moje rijeèi i vidjela mene da sam odluèan, da je ubijem, ona se nasmije i rekne: � Natrag, pseto, koje ti veæ jesi! Dakako, ono �to je pro�lo,nikada se opet ne vraæa, a mrtvi ne dolaze natrag. Sada mi jemeðutim Allah predao u moju ruku onoga, koji mi je sve to uradio:èin, koji mije srce spalio vatrom, koja se ne da ugasiti, i plamenom,koji se ne da ugu�iti! Zatim ona ustane, izgovori par rijeèi, koje ja nisam razumio, i rekne:

- Snagom mojega èarobnjaèkog umijeæa postani napol kamenom, napol èovjekom! Nato ja postanem ovakvim, kakvim me ti vidi�, nesposoban ustajati i sjediti, niti mrtav ni �iv. Po�to sam ja zatim bio tako pre-obra�en, ona je zaèarala taj grad sa svima njegovim ulicama i vrtovima u jedno jezero. No bile su u na�em gradu èetiri vjerske zajednice: muslimani, kr�æani, �idovi i poklonici vatre. Te je zaèarala u ribe, i bijele su muslimani, crvene poklonici vatre, plave kr�æani, a �ute Zidovi. A èetiri je otoka zaèarala u èetiri uzvisine, koje okru�uju jezero. Otada me tuèe i bièuje svaki dan sa sto udaraca, tako da teèe moja krv i da moja ramena imaju modrice. I naposljetku mi odijeva gornju polovicu ko�uljom od kostrijeti, napravljenom od tkanine za �alvare, a zatim preko nje nabacuje ove rasko�ne haljine.'Mladiæ iznova poène plakati, i on izgovori ove stihove:Strpljenje prilièi tvojoj izreci, o Allah, o udesu svijeta.Ja se strpljivo tomu podvrgavam, ako se to Tebi tako sviða.Oni su vje�bali na meni nasilje i neprijateljstvo i groznu porugu.Ali æe mi mo�da jednom biti raj nagradom.91

Osmu noæJa sam �ivio zahvaljujuæi udesu, koji mi je pao u dio, u muci. Ipak èisti prorok, koji se sviða Alla.hu, za mene posreduje.Sada se kralj obrati mladiæu i rekne: - O mladiæu, ti si mi nagomilao jad na jad, nakon �to si mi oduzeo jednu brigu. Ali sada, o prinèe, gdje je ona? I gdje je taj mauzolej, u kome le�i ranjeni rob? - Rob le�i pod onom kupolom u svojoj grobnici - rekne mladiæ � a ona sjedi u onoj sobi nasuprot. Svakoga dana sa osvitom sunca dolazi ona ponajprije k meni i svlaèi mi moje haljine i udara me sa sto udaraca bièem, i ja plaèem i krièim. Ali ja vi�e nemam nikakve snage za pokretanje, kako bih je od sebe odvratio. Zatim, po�to je s mojim muèenjem zavr�ila, nosi ona dolje k robu vino i uvarke, i daje mu piti. Takoðer æe sutra rano ona biti ovdje.Tada kralj rekne: - Tako mi Allaha, o mladiæu, ja æu sigurno na tebi izvr�itijedno dobro djelo, koje æe se o meni slaviti, i o kome æe se prièatisve do kraja vremena. Potom kralj sjedne pokraj mladiæa, i s njime je razgovarao sve do poèetka noæi, a zatim obojica zaspu. Kada se meðutim ukazao osvit jutra, kralj ustane, i on odlo�i svoje gornje haljine, isuèe svoj maè i po�uri na ono mjesto, gdje je le�ao rob. Tu on opazi upaljene svijeæe i svjetiljke, i miris tamjana i masti. I on poðe ravno na roba i sasijeèe ga jednim udarcem, koji ga ubije. Le� meðutim podigne na svoja leða i baci ga u neki bunar dvorskog dvori�ta. Odmah se meðutim vrati natrag, obuèe si robove haljine i legne dolje u grobnicu, sa isukanim maèem uzdu� svojega boka. A nakon stanovitog vremena doðe prokleta vje�tica. Najprije ode k svojemu suprugu, svuèe mu haljine, uzme neki biè, i bièevala ga je, dok on nije poèeo krièati: - Ah! Neka ti bude dovoljno to, �to se nalazim u ovakvomestanju, o moja sestrièno! Imaj suæuti prema meni, o moja sestrièno!92

Pripovijest okamenjenoga, princuOna je meðutim uzvikivala: � Jesi li ti imao suæuti prema meni, i jesi li mi po�tedio mojega ljubljenoga? I ona ga je tukla, sve dok nije bila umorna, i dok s njegovih bokova nije potekla krv. Zatim mu je navukla ko�ulju od kostrijeti i preko nje lanenu haljinu. Potom siðe, s peharom vina i zdjelom punom uvaraka u ruci, k robu u mauzolej. Plaèuæi i narièuæi ona uzvikne: � O moj gospodaru, govori mi! O moj vladaru, razgovaraj samnom!I ona izgovori ove stihove:Koliko æe jo� dugo trajati ta krutost i ta neljubaznost? Zar te poplava mojih suza jo� uvijek nije razmek�ala?

Koliko æe� ti jo� dugo namjerno produ�avati rastanak?Ako je to cilj mojega zavidnika, on je svoj cilj veæ odavno postigao.I ona ponovo zaplaèe i rekne:� O moj gospodaru! Govori mi! Razgovaraj sa mnom! I kralj prigu�i glas i zavrne jezik, i progovori na naèin crnaca i rekne: � Ah! Ah! Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi osim uAllaha, Uzvi�enoga, Svemoænoga! Kada je ona meðutim èula te rijeèi, zakliktala je od radosti, i pala bez svijesti na pod. Èim se zatim opet vratila k svijesti, ona upita:� O moj gospodaru, je li to istina?93

Osma noæA kralj odgovori tihim glasom: - O ti vra�ja djevojko, zaslu�uje� li ti, da itko s tobom govori irazgovara?- Zbog èega to? - rekne ona.A on rekne: - To 'zbog èega' je, da ti svakoga dragoga dugaèkog danamuèi� svojega supruga. I on stalno zove u pomoæ, tako da mi je odveèeri do jutra oduzeo san, i on preklinje za pomoæ i proklinjemene i tebe, tako da me je uèinio uznemirenim i da mi je mnogona�kodio. Da nema toga, ja bih veæ ozdravio, i zato ti nisam mogaoodgovarati.Tada ona uzvikne: - Ja æu ga s tvojim dopu�tenjem osloboditi od te zaèaranosti,koja na njemu poèiva.A kralj odgovori:- Oslobodi ga i pribavi nam malo mira! S rijeèima: � Slu�am i pokoravam se! � ona ustane i izaðe iz mauzoleja u palaèu. Ondje ona uzme neku zdjelu, napuni je vodom i izrekne nad njome izvjesne rijeèi, tako da je zdjela uzavrela i prokljuèala, kao �to prokuha kotao iznad vatre. I time ona po�kropi svojega mu�a, tim �to je rekla: - Posredstvom snage onoga, �to sam promrmljala i izgovorila,izaði, ako si takvim postao putem moje èarolije i mojega umijeæa,iz ovoga oblièja i vrati se u svoje prija�nje oblièje! I gledaj sada, mladiæ se strese, poskoèi i obraduje se svojemu osloboðenju, i uzvikne: - Svjedoèim, da nema drugoga boga osim Allaha, i svjedoèim,da je Muhammed njegov poslanik - blagoslovio ga i pozdravioAllah!Zatim mu ona rekne:94

Pripovijest okamenjenoga, princa- Odlazi i nikada se ovamo ne vraæaj! Inaèe æu te ubiti. To mu je zakrièala u lice. Tako on pred njome ode. Ona se meðutim vrati u mauzolej, siðe dolje i rekne: - O moj gospodaru, izaði ipak van k meni, da gledam tvojlijepi lik!Tada kralj rekne tihim rijeèima: - Sto si ti uèinila? Zar si me oslobodila grane i ne �eli� meosloboditi korijena?A ona upita:- O moj ljubljeni, o moj crnèiæu! Sto je to korijen?On pak rekne: - Jao tebi, ti vra�ja djevojko! To su stanovnici ovoga grada ièetiriju otoka! Svake noæi, oko ponoæi, podi�u ribe svoje glave ipreklinju za pomoæ i proklinju mene i tebe. I to je razlog, zbogkojega je mojemu tijelu uskraæeno ozdravljenje. Otiði i �urno ih

stavi na slobodu. Zatim doði k meni. i uzmi me za ruku i uspravime, jer se malo moje snage veæ povratilo. Pa kada je poslu�ala te kraljeve rijeèi � ona je njega jo� uvijek dr�ala za roba � u radosti uzvikne:- O moj gospodaru, od srca rado! U Allahovo ime! Zatim poskoèi, te u punoj radosti odjuri i doðe k jezeru. Ondje ona uzme malo od njegove vode..."95 Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Meðutim, kada je poèela

deveta noæ

�ehrezad rekne: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je mlada �ena, èarobnica, uzela ne�to od vode iz jezera i nad time izgovorila rijeèi, koje se ne mogu razumjeti, da su tada ribe poskoèile i podigle gore svoje glave, te da su u tili èas postale ljudima. Jer èarolija je s tih ljudi iz grada bila skinuta, i grad je bio ponovo nastanjen. Trgovci su prodavali i kupovali, svatko je i�ao za svojim pozivom, a èetiri su uzvisine postale ponovo kao i prije èetvorma otocima. Odmah potom doðe mlada �ena, èarobnica, ka kralju i rekne mu:- O moj gospodaru, pru�i mi svoju divnu ruku i ustani!- Priði mi bli�e � rekne kralj prepravljenim glasom. Pa kada je ona pri�la, da je dotakne, tada kralj uzme u ruku svoj maè i probode je kroz grudi, tako da joj je �iljak blije�teæi iza�ao kroz leða. Zatim on udari po njoj i raskoli njezino tijelo, tako da je ona u dvije polovice pala na pod. Potom izaðe i naðe nekoæ zaèaranog mladiæa, kako stoji i èeka na njega. On mu èestita na njegovu spasenju, a princ mu poljubi ruku i zahvali mu. Kada ga je kralj upitao: - Hoæe� li ostati ovdje u svome gradu ili poæi sa mnom u moj grad? � mladiæ rekne: - O najveæi kralju na�ega vremena, zna� li ti, kolika udaljenostle�i izmeðu tebe i tvojega grada?97

Devetci noæ� Dva dana hoda - odgovori on.Ali tada mladiæ uzvikne: - O kralju, ako spava�, probudi se! Izmeðu tebe i tvojegagrada le�i putovanje od jedne pune godine dana za jednoga èvrstogputnika, i ti ne bi stigao ovamo za dvaipol dana, da nije taj grad biozaèaran. Ja se meðutim, o kralju, ne �elim nikada vi�e rastajati odtebe, ni na jedan trenutak.Tada se kralj obraduje i rekne: - Neka je hvala Allahu, koji mi je tebe podario! Ti æe� odsadabiti moj sin. Jer tijekom èitavoga svojeg �ivota ja nisam bioblagoslovljen potomstvom. Nato se usrdno poènu grliti i radovati. Zatim krenu zajedno u palaèu. Ondje kralj, koji je bio zaèaran, zapovijedi velika�ima svoje dr�ave, da se pripreme za putovanje, i da spreme zalihe hrane i sve potrebno. Oni se dadnu na opremanje deset dana dugo. Zatim on krene na put sa sultanom, èije je srce gorjelo od èe�nje za svojim gradom, iz kojega je on jo� tako dugo morao izbivati. I oni poðu odatle s velikom pratnjom od pedeset mameluka24 i sa skupocjenim poklonima. Putovali su bez zaustavljanja dalje, dan i noæ, jednu punu godinu dana, i Allah im je omoguæio, da doðu nepovri-j

eðeni do sultanova glavnoga grada. Tada oni po�alju glasnika i izvijeste vezira da je sultan stigao nepovrijeðen. Smjesta se vezir uputi s trupama njemu ususret. Oni su dakako veæ bili izgubili nadu, da æe opet vidjeti kralja. Sada meðutim poljube trupe pred njim tlo i èestitaju mu na njegovu spasenju. Zatim on uðe i uzme mjesto na svome prijestolju. Vezir stupi pred njega, i kralj ga izvijesti o svemu, �to se dogodilo onomu mladom knezu. Kada je vezir to sve èuo, èestitao je strancu na njegovu spasenju. Pa kada je dakle sve opet do�lo u mirno stanje, sultan podijeli mnogima od svojih podanika darove i rekne veziru:� Dovedi mi ribara, koji nam je onda bio donio ribe!24 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.98

Povijest nosaèa i triju dama Vezir smjesta po�alje po ribara, koji je bio prvi uzrok osloboðenja grada i njihovih stanovnika. Pa kada je on do�ao, pokloni mu sultan poèasnu haljinu, i zapita ga o njegovu zdravlju, i ima li on djece. Ovaj ga obavijesti, da ima dvije kæeri i jednoga sina. Tada kralj po�alje po njih, i uzme jednu od kæeri za �enu, i drugu dadne mladomu knezu, a sina uèini svojim riznièarom. Zatim opunomoæi vezira te ga po�alje kao sultana u grad mladoga princa, koji je le�ao na Crnim Otocima, i po�alje s njime pedeset mameluka, koji su odande do�li s njima, i dadne mu poèasne haljine za sve emire. Vezir mu poljubi ruke, stavi se u pokret, i uskoro otputuje onamo, dok su sultan i mladi knez ostali doma. Ribar je meðutim postao najbogatijim èovjekom svojega vremena, a njegove su kæeri po-�ivjele kao supruge kraljeva, sve dok im nije do�la smrt.A ipak to nije èudnovatije negoPOVIJEST NOSAÈA I TRIJU DAMA. Bio jednom jedan nosaè u gradu Baghdadu. Taj je bio neo�enjen. Sada se dogodi - kada je on jednog dana besposleno stajao na ulici i oslonio se na svoju ko�aru - da je, gle, k njemu pri�la neka dama, odjevena u ogrtaè od muslina, svilenu odjeæu, obuvena u cipele od brokata, sa zlatom izvezenim obrubom, i s tkanicom koja joj se slobodno spu�tala dolje. Ona prozraèi svoj zar25, a pod njim se poka�u dva crna oka, s prekrasnim trepavicama i oènim kapcima, nje�na pogleda i savr�ene ljepote. I ona se obrati nosaèu i rekne ljupkim i biranim govorom:� Uzmi svoju ko�aru i slijedi me! Èim je nosaè èuo te rijeèi, on �urno uzme ko�aru na glavu i rekne u sebi samome:- O dane sreæe! O dane Allahove milosti!25 Veo.99

Deveta noæ I on je i�ao za njom, sve dok se ona nije zaustavila pred vratima neke kuæe. Pokucala je na vrata, u ubrzo siðe k njoj stanoviti kr�æanin. Ona mu dadne zlatnik i dobije od njega za to neku tam-nozelenu bocu. Nju ona stavi u ko�aru i rekne:- Di�i je i slijedi me!Nosaè meðutim rekne: - To je, tako mi Allaha, blagoslovljen dan, dan sretan zboguspjeha! � i podigao je ko�aru na glavu i slijedio ju je, dok se nijezaustavila pred duæanom trgovca voæem, od kojega je kupila sirijske jabuke, osmanske gunje, breskve iz Omana, jasmin i lopoè izSirije, nje�ne male jesenje krastavce, limunove, sultanske naranèe,mirisne mrèe, tamarinde, krizanteme, crvene vjetrenke, ljubice,narove cvjetove i bijele mirisne ru�e.Sve to ona stavi u nosaèevu ko�aru i rekne:- Nosi to! Tako je on to nosio i i�ao za njom, dok se ona nije zaustavila kod nekog mesara i rekla mu:- Odsijeci mi deset funti mesa! Mesar odsijeèe, i ona plati cijenu, zamota meso u bananin list, i stavi ga u ko�aru, tim �to rekne:- Nosi to, o nosaèu! On podigne ko�aru i poðe za njom. Ona je i�la dalje i stala kod trgovca �ive�nim namirn

icama. Od njega je kupila ono, �to pripada noænom obroku, oèi�æene klokoèike, arapskih gro�ðici badema. Zatim rekne nosaèu:- Nosi to i slijedi me! Tako je on uzeo svoju ko�aru na glavu i slijedio ju je, dok se ona nije zaustavila kod slastièareva duæana. I ona kupi jedan pladanj, i natrpa na nj svakojake slastice iz duæana, pletenica, tor-tica pripremljenih s mo�usom, kolaèa od badema, medenjaka s limunom od kojekakve vrste, i marcipana i biskvita i pogaèica. Ukratko, ona je uzela na pladanj od svih vrsta kolaèa, i stavila ga u ko�aru. Tada joj nosaè rekne:100

Povijest nosaèa i triju dama - To si mi trebala dati na znanje. Tada bih ja doveo sa sobomsvoga tegleæeg konja, na kojega bi ti mogla natovariti sve te dobrestvari. Ona se nasmije�i i lako ga udari svojom rukom po potiljku, tim �to rekne: - Po�uri se hodati i nemoj puno prièati. Plaæa ti je sigurna, akotako ushtije Uzvi�eni Allah! Zatim se ona zaustavi kod nekog trgovca mje�ovitom robom. I uzme od njega deset razlièitih voda, meðu njima ru�inu vodu, vodu od naranèinih cvjetova, vodu od lopoèa i ivovine. I kupi takoðer dvije glave �eæera, bocu ru�ine vode s mo�usom, nekoliko komadiæa tamjana, alojeva drveta, ambre, mo�usa i aleksandrijskih svijeæa. I ona sve to stavi u ko�aru i rekne:- Uzmi svoju ko�aru i slijedi me! Tada on uzme ko�aru i poðe za njom, dok ona nije do�la do stanovite lijepe kuæe, pred kojom se nalazilo prostrano dvori�te, do visoke zgrade s golemim stupovima. Njezina su vrata imala dva krila od ebanovine, optoèena ploèama od crvena zlata. Dama stane pred vratima, podigne zar sa svoga lica, i lagano pokuca. Nosaè je meðutim stajao iza nje i neprestano mislio na njezinu ljepotu i ljupkost. Vrata budu otvorena, i oba se krila naglo razmaknu, Tada nosaè pogleda, tko ih je otvorio. I gle, to je bila neka dama pristala stasa, ne�to oko pet stopa visoka, nabreklih sisa, lijepa i ljupka, savr�ene privlaènosti i ravnomjerne tjelesne graðe. Njezino je èelo bilo bijelo poput cvijeta, njezini obrazi svijetlocrveni poput anemone, njezine oèi kao one u divlje junice ili gazele, a njezine obrve kao mlaðak blagoslovljenog Ramadana26. Njezina su usta bila poput Salamunova peèata27, njezine usne koraljnocrvene a njezini zubiæi poput kakve biserne ogrlice ili poput latica krizan- 26 Ramadan, sveti mjesec muslimanskog posta, je deveti mjesec arapskelunarne godine. 27 Salamunov (Sulaimanov) peèat = pokosnica (Polygnatum), biljni rod izporodice ljiljana (Liliaceae).101

Deveta noætemina cvijeta. Njezin je vrat bio nalik onomu od antilope, njezine grudi mramornom bunaru, a njezine su sise bile kao dva nara. Njezin je trbuh bio mekan kao bar�un, a udubina bi njezina pupka mogla primiti uncu orahova ulja. Ukratko, bila je ona nalik onoj, o kojoj kazuje pjesnik:Pogledaj je, èini da izblijede Sunce i Mjesec, Nju, peruniku u zraèeæoj cvjetnoj rasko�i.Nikada tvoje oko nije vidjelo crno i bijelo tako lijepo u udruzi Poput njezine tamne kose prema tako èistom licu.Ru�ièasti su njezini obrazi; a njezina ljepota pripovijedaVazda o njezinu imenu, makar joj takoðer nedostajalo bogatstvo.Nasmije�im se zbog njezinih bokova, kada se oni u hodu ljuljaju;O èudo, i plaèem zbog vitkoga stasa, koji se gotovo kr�i. I kada ju je nosaè ugledao, njegov su razum i osjetila bili osvojeni, tako da mu je skoro pala ko�ara s glave. Zatim on rekne u sebi samome: - Nikada u svom �ivotu ja nisam vidio blagoslovljeni)eg danaod ovoga!

A vratarica rekne domaæici: � Uði na vrata, i oslobodi jadnog nosaèa njegova tereta! Tadadomaæica uðe i vratarica ju je slijedila, i nosaè takoðer. I i�li sudalje, sve dok nisu do�li do jedne lijepe, prostrane dvorane, koja jebila sagraðena èudesnom umje�no�æu, sa svakojakim ukrasima, sarkadama, svodovima, estradama, ni�ama i ogradama, pred kojimasu visjeli zastori. A u sredini se dvorane nalazio velik bazen punvode, i u njemu se nalazio mali hangar za èamce. U stra�njem se102

Povijest nosaèa i triju damameðutim dijelu dvorane nalazila postelja od smrekovine, optoèena draguljima, nad kojom se nalazio baldahin od crvena atlasa, koji je bio protkan biserima, tako velikim kao lje�njaci, i jo� veæima. U njoj se ukazala neka dama, iznimne ljepote, divnoga lica, oèaravajuæih oèiju i mudra izgleda, po liku tako lijepa kao Mjesec. A njezine su obrve bile savijene kao lukovi, njezin stas uspravan kao alif28, njezin je dah mirisao na ambru, a njezine su usne bile crvene poput karneola i slatke poput �eæera. Sjaj je njezina lica posramlji-vao zraèeæe Sunce. Ona je bila poput nebeskog planeta, ili poput neke pozlaæene kupole, ili poput neke nevjeste u najprobranijem nakitu, ili neke plemenite djevojke od Arabije. Ovako je o njoj pjevao pjesnik:To je, kao da je njezin smije�ak pokazao snije�no bijele redove bisera,Poput cvjetova krizantema, ili poput zrna tuèe.Ona ima uvojke, koji padaju dolje poput crne noæi. Ona, èija ljepota èini da problijedi jutarnje svjetlo. Tu ustane treæa dama s postelje i priðe, lagano ljuljajuæi u hodu svojim bokovima, sve dok nije do�la u sredinu dvorane k svojim sestrama. I ona rekne:- Sto tu stojite? Uzmite s glave jadnog nosaèa teret! Odmah mu sprijeda priðe domaæica, i straga mu priðe vratari-ca, i treæa dama objema pomogne, i dignu ko�aru s nosaèeve glave, isprazne je i sve postave na svoje mjesto. I naposljetku dadnu nosaèu dva zlatnika i reknu:� Otiði svojim putem, o nosaèu!Ali on pogleda dame i njihovu veliku ljepotu i fine crte lica. Jer28 Alif je prvo slovo arapske abecede, a ima oblik uspravne crte.103

Devetci noæon nije vidio nikada ni�ta ljep�e od njih - pa ipak se kod njih nije nalazio nijedan mu�karac. A nadalje je pogledavao na vino, voæe, cvijeæe i sve druge dobre stvari, koje su se kod njih nalazile. Tako je on dospio u najveæe zaprepa�æenje i oklijevao s odlaskom. Tada rekne jedna od dama: - Sto je tebi? Za�to ne odlazi�? Dr�i� li ti mo�da zaradu odveæmalom?Nato se ona okrene k svojoj sestri i rekne:- Daj mu jo� jedan dinar!Ipak nosaè odvrati: - Tako mi Allaha, gospodarice, ja ne dr�im zaradu odveæmalom. Moja zasluga iznosi jedva dva dirhema. Ne, moje srce imoja du�a misle samo na vas. Kako dolazi do toga, da ste vi takosame, a da nemate kod sebe nekog mu�karca ili bilo koga, tko bivam pravio dru�tvo? Vi znate da minaret29 mo�e stajati samo naèetiri noseæa zida. Ali vama nedostaje èrtvrti! Zadovoljstvo �enapostaje savr�enim tek zahvaljujuæi mu�karcima, onako kako toglasi u pjesmi:Zar ne vidi�, da je za u�itak potrebno èetvero: Harfa, lutnja, citra i flauta!I èetiri ga mirisa moraju draga ti: Mrèe, klinèiæi, vjetrenke i ru�e.Sve to postaje milim samo zahvaljujuæi drugima èetvorma: Vinu i mladosti, ljubavi i zlatu. Vi ste tri, i potreban vam je netko èetvrti, koji mora biti razuman i pametan èovjek, o�troumna duha i sposoban, da èuva tajne.29 Toranj d�amije.

104

Povijest nosaèa i triju dama Kada su one èule njegove rijeèi, obradovale su im se, i one mu se nasmiju i reknu: � I tko je to za nas? Mi smo djevojke, i bojimo se, da ikomupovjerimo na�u tajnu, tko je neæe èuvati, jer mi smo proèitale ustanovitoj prièi, �to je rekao pjesnik Ibn eth-Thumam:Èuvaj revno svoju tajnu! Nikoga o njoj ne izvje�æujl Jer tko odaje svoju tajnu, istoga je èasa gubi.A ako tvoje vlastite grudi ne mogu skrivati tvoju tajnu, Kako nju mogu skrivati grudi onoga, komu si je priopæio.A takoðer je izvrsno rekao Abu Nuvas30:Tko ljudima pripovijeda svoju tajnu, Zaslu�uje, da mu se na èelo utisne goruæi peèat.Kada je meðutim nosaè èuo njihove rijeèi, on odvrati: � Tako vam va�ega �ivota! Ja sam razuman i pouzdan èovjek.Ja sam proèitao knjige i prouèio kronike. Ja pokazujem ono lijepoa skrivam ono ru�no, kako to glasi u pjesnikovim rijeèima. I onizgovori stihove:Tajnu èuva samo pouzdan èovjek.I tajna je kod najboljeg èovjeka zapeèaæena.Kod mene se tajna nalazi u zakljuèanoj kuæi. Kljuèevi su za nju izgubljeni, a vrata su zasunuta.30 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine.

105

Deveta noæ Kad su dame èule te stihove, i ono �to im on priopæuje, one reknu: - Ti zna�, mi smo za ovu graðevinu potro�ile veliku svotunovca. Ima� li ti �to za nas kao od�tetu? Jer mi ti neæemo dopustiti, da ti kod nas sjedi� kao na� drug za stolom i da gleda� u na�adra�esna, lijepa lica, a da nam ne plati� stanovitu svotu novca. Zarne poznaje� izreku: 'Ljubav bez ijednog novèiæa ne vrijedi nijednog novèiæa'?A vratarica priklopi: - Ako �to donosi�, moj prijatelju, onda si ti ne�to. Ako nedonosi� ni�ta, odlazi s ni�ta!Tada meðutim domaæica rekne: - Sestre, ipak ga se okanite. Jer, tako mi Allaha, on nas danasnije ostavio u neprilici, a da je bio drugaèiji, ne bi s nama imao strpljenja. Kakve god ga se uopæe obveze ticale, ja ih uzimam na sebe. Tada se nosaè razveseli, poljubi pod pred njome, zahvali joj i rekne:- Tako mi Allaha, danas sam svoj prvi novac primio od tebe. Tada one reknu:- Sjedni i budi nam dobrodo�ao! A dama s prijestolja rekne: - Tako mi Allaha, mi te mo�emo samo pod jednim uvjetompustiti da kod nas sjedi�, a taj je, da ne postavlja� nikakva pitanja ostvarima, koje te se ni�ta ne tièu. Pa ako se ipak umije�a�, dobit æe�batina.Tada nosaè uzvikne: - Sporazuman, o moja gospodarice, s najveæom rado�æu.Pogledajte, vi�e uopæe nemam jezika! Zatim ustane domaæica, podvrne svoju haljinu, posla�e boce u redove, procijedi vino i stavi zelen oko vrèa i sve pripremi, �to su106

Povijest nosaèa i triju damatrebali. Potom stavi pred njih vino i sjedne na pod, ona sa sestrama. Takoðer nosaè

sjedne k njima, ali je on mislio da je u snu. Sada domaæica uzme boèicu s vinom i napuni prvi pehar i ispije ga, i isto tako drugi i treæi. Zatim ga ponovo napuni i pru�i nosaèu s rijeèima:Pij za blagodat, za radost, za zdravlje! Ovo piæe èini, da bolest od�uri. I on uzme pehar u ruku uz dubok naklon i bez pripreme izrekne stihove:Pehar se pije samo s pouzdanim prijateljem, Zajedno s èovjekom plemenita podrijetla i stare loze,Vino je kao vjetar: ako pu�e preko mirisa,On miri�i; ipak on zaudara kada prelazi preko le�ine.I on k tomu dometne:Nemoj piti vino nikada drugaèije nego iz Ijepotanovih ruku, Koji tebi govori finim govorom, i koji mu je nalik. Po�to je izgovorio taj stih, poljubi im ruke, i ispije, i postane pijan, i teturajuæi nastavi izgovarati stihove:Sve je stvari, u kojima je krv, zabranjeno Piti, izuzev�i jedino krv vinove loze.107

Devetci noæNapoji me, ja æu za tvoje oèi, gazelo,Svoj imetak, svoja dobra, sebe samoga dati kao otkupninu. Tada domaæica napuni pehar i dadne ga vratarici, koja joj ga uzme iz ruke, zahvali i ispije. Zatim ona natoèi ponovo i pru�i dami s prijestolja, i opet natoèi pehar i pru�i ga nosaèu. Ovaj pred njome poljubi pod, zahvali i ispije i izgovori stihove:Donesi ga, tako tiAllaha, donesi � iz punih pehara Daj mi pehar da pijem � to je izvor �ivota.Sada stupi nosaè pred gospodaricu kuæe i rekne:� O gospodarice, ja sam tvoj rob, tvoj mameluk31, tvoj sluga.I on poène:Pred vratima stoji jedan od tvojih robova i slavi Vazda, �to mu je tvoja milost u darovima poklonila.Smije li on, o gospodarice darova, uæi i gledatiTvoju ljepotu? Jer ja i ljubav, mi se nikada ne rastajemo.Ona meðutim rekne: � Uèini sebi dobrostivo, pij za dobrobit, i krepkost neka teèeu �ilama zdravlja! Tada on uzme pehar, poljubi joj ruku i izrekne u pjevnome tonskom padu ove stihove: 31 Mameluk (mamluk) je bijeli rob, kasnije pripadnik garde egipatskog sultana, u prenesenu znaèenju pokoran sluga.108

Povijest nosaèa i triju damaDadnem joj preslik obraza, vino, tako bistro, Staro, èije je svjetlo bilo poput vatrenih plamenova.Ona ga dotakne usnama, i zatim smije�eæi se rekne: 'Kako ti nudi� èovjeku da pije ljudske obraze?'Ja reknem: 'Ipak ispij! To su moje suze, krv mojega srca takoðer,Od toga su postale crvenima; smije�ao ih je u peharu moj dah.'A ona odvrati ovim stihom32:Ako si ti zbog mene isplakao krv,Tada mi donesi i napoji me, od srca rado, o prijatelju! Tada dama uzme pehar i ispije ga u zdravlje svojih sestara. Tako nisu prestajale piti s nosaèem u svojoj sredini. Pritom su plesale i smijale se i pjevale pjesme, stihove i strofe. Nosaè se meðutim poène s njima �aliti. Ljubio ih je, grickao, milovao, �tipkao, opipavao, i zbijao svakakve �ale. I jedna bi mu je gurnula slasticu u usta, a druga bi ga pomilovala. I ova bi ga pljusnula po obrazu, a ona bi mu dobacila cvijet. I obuzimala ga je meðu njima najvi�a slast, kao da sjedi u raju meðu crnookim djevojkama33. To su oni èinili tako dalje, dok im se vino nije popelo u glavu i omami-lo im osjetila. A kada je njima ovladala opijenost, ustala je vratarica, i svlaèila svoje halji

ne, sve dok nije ostala posve gola. I pustila je da joj kosa padne oko tijela poput neke zavjese, i bacila se u bazen, i igrala se32 Stih se u 1001 noæi redovno sastoji od dva polustiha.33 Posrijedi su rajske djevice - d�ennetske huri (hurije).109

Deveta noæu vodi, ronila poput neke patke i istra�ivala, uzimala u usta vodu i prskala po nosaèu. Zatim si opere svoje udove i ono meðu bedrima.Tada iskoèi iz vode i baci se nosaèu u krilo i rekne: - O moj gospodaru, kako se zove ovo? � pri èemu je uprlaprstom u svoju pièku.On odgovori:- Tvoja pièka. Ali ona uzvikne:- Kako? Zar te nije sram? - i pograbi ga za vrat i udari ga. Zatim on rekne:- Tvoja pizda.I ona ga udari jo� jedanput i povièe:- Fuj, fuj, kako ru�no! Zar se ti jo� ne srami�? On meðutim rekne:- Tvoja piæa34. A ona povièe: - Kako? Zar se ne stidi� iz osjeæaja po�tovanja? - i ona gaodgurne rukom, i udari.Tada nosaè uzvikne: 34 Hrvatski jezik spada u indogermanske jezike, koji su u poreðenju sa semi-tskim jezicima preapstraktni, da bi imali za spolne organe dovoljan broj jednostavnih vulgarnih sinonima. Tako za na�e "pièka" i "pizda" arapski pjesnik ovdje s lakoæom nabraja - "rahim", "nudul", "fard�", "kuss", "zunbur", a za na�e "kurac" - "chazflk", "air", "zubb", dok je prevoditelj, u nedostatku boljih rje�enja, morao pribjeæi i rijeèima od milja kao �to su "piæa", "pi�a", "pimpek" i "pi�ek". U rijeèi se kurac (= pjetliæ) prvotno deminutivno znaèenje ipak izgubilo. No, ako dodamo da je pièka ono èime se pi�ki, a pizda ono na èemu se sjedi (od indogermanskog korijena pezd-), onda vidimo da ni�ta zapravo nije vulgarno veæ samo po sebi, nego tek u kontekstu.110

Povijest nosaèa i triju dama- Tvoja popi�ura.Ali ga sada napadne najstarija dama s udarcima i uzvikne:- To ne smije� tako kazati! Ali ma koje god da bi on ime uopæe imenovao, one su ga tukle sve vi�e, sve dok mu od svih tih batina nije otekao vrat. I tako su ga one uèinile predmetom meðusobnog smijanja.On meðutim naposljetku upita:- Pa kako se to kod vas zove? A dama odvrati:- Rutava metvica smionoga! Tada nosaè uzvikne: - Neka je hvala Allahu za spasenje. Dobro, o rutava metvicesmionoga! Tada oni puste da kru�e pehari i èa�e, i ustane druga dama, odlo�i svoje haljine, baci se u bazen, i uèini onako, kako je uèinila prva. I ona izaðe iz vode i baci se nosaèu u krilo, poka�e na svoje spolovilo i upita:- O svjetlosti mojih oèiju, kako se ovo zove: On odvrati:- Tvoja pizda. A ona odgovori: - Nije li to ru�no od tebe? - i tako ga je udarala, da je dvorana odjekivala od udaraca.Pri tome je uzvikivala:- Fuj, fuj, zar se ti zbilja ne stidi�? On nato:- Rutava metvica smionoga. A padale su batine i udarci po njegovu potiljku, dok je on uzvikivao:111

Deveta noæ- Tvoja pièka! Tvoja piæa! Tvoja pizda! Tvoja pi�a! A djevojke su uvijek odgovarale:

- Ne, ne! Tako on ponovi:- Rutava metvica smionoga. I sve su se tri smijale, sve dok nisu pale na leða, i udarale su ga i govorile:- Ne, tako se to ne zove. On meðutim povièe:- O moje sestre, kako se to onda zove? A one odvrate:- Otvoreni sezam! "> Nato domaæica ponovo obuèe svoje haljine, i oni poènu ponovo piti. Ali je nosaè neprekidno stenjao zbog svojeg potiljka i svojih ramena. I ponovo je neko vrijeme kod njih kru�io pehar. Ali potom ustane najstarija i najljep�a od dama i svuèe sa sebe svoju odjeæu. A nosaè obuhvati rukom svoj potiljak, te ga protrlja i rekne:- Neka se mojemu potiljku i mojim ramenima smiluje Allah! Kada je potom dama bila razodjevena, baci se ona u bazen, zaroni u vodu, poigra se i opere. Nosaè je promatrao njezino golo tijelo. Ono je bilo poput Mlaðaka, a lice joj je slièilo U�tapu, ili uzlazeæemu jutarnjem rumenilu. I on je promatrao njezin stas i njezine sise i te okrugle guzove, koji su podrhtavali. Jer ona je bila gola, onako kako ju je stvorio Gospod. I on povièe:- Ah! Ah! - i izgovori u stihovima:Ako ja tvoje tijelo usporeðujem sa zelenom granom, Sam sebe optereæujem grijehom i te�kom krivicom.112

Povijest nosaèa- i triju damaGrana je najljep�a, kada je nalazimo u haljini, Ali si ti najljep�a, kada te gledamo golu. Kada je dakle dama èula te stihove, popne se van iz bazena, pristupi mu, i sjedne mu u krilo, i poka�e mu svoju stvar i rekne:- O moj gospodarèiæu, �to je to?- On odgovori:- Rutava metvica smionoga. Tada ona uzvikne:- Ma daj! On nato:- Otvoreni sezam. Ali ona:- One! Zatim on rekne:- Tvoja pièka! Sada ga je ona grdila:- Fuj, fuj! Zar se ne stidi�? - i tukla ga je po potiljku. I ma koje da je uopæe ime on kazivao, ona ga je udarala i uzvikivala:- Ne, ne! - sve dok on naposljetku nije rekao:- Sestre, kako se to onda zove? A ona odvrati:- Abu Mansurovo konaèi�te!. Nato nosaè uzvikne: - Neka je hvaljen Allah za sigurno spasenje! Ha, AbuMansurovo konaèi�te!113

Devetci noæ I dama ode i obuèe svoje haljine. Sada se oni vrate svojem poslovanju i meðu njima je neko vrijeme kru�io pehar. Ali naposljetku ustane nosaè, svuèe svoje haljine, skoèi u bazen, i one su gledale kako on u vodi pliva. I on si opere bradati podbradak i ispod pazuha, kao �to su se i one oprale. Potom se popne van i baci se u krilo prve dame, osloni ruke na vratarièino krilo i stavi svoje noge i bedra u gospodarièino krilo. Zatim poka�e na svoj kurac i rekne:- O moje gospodarice, kako se ovo zove? Sve su se smijale njegovim rijeèima, sve dok nisu pale na leða, i jedna rekne:- Tvoj kurac! Ali on odvrati:- Ne! - i svaku pojedinu za kaznu ugrize. Zatim one reknu:- Tvoj pimpek! Ali on uzvikne:- Ne! - ijednu za drugom zagrli..."114 Tada primjeti Sehrezad, daje poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

^®.&&&&&&&&&ft&&fi&ftft&&&ft&&ftfi&&®$~^\deseta noæ' ^$ W !?W W ?W? ?? W W?? W W WS#^"

njezina sestra Dinazad rekne: "Isprièaj nam svoju prièu do kraja." I Sehrezad odgovori: "S najveæom rado�æu. Do�lo mi je do u�iju, o sretni Kralju, da su dame neprestano nosaèu govorile:� Tvoj kurac! tvoj pimpek! Tvoj pi�ek! I on ih je pritom ljubio i grizao i grlio, sve dok se nije na njima zadovoljilo njegovo srce, i oni su se svi jedno s drugim smijali. Naposljetku one reknu:- O na� brate, kako se to onda zove?A on zapita:� Zar vi ne znate, kako se to zove?A one reknu:-Ne!On odgovori: - To je mulac, koji prodire kroza sve, kojemu kao ispa�a namiguje rutava metvica smionoga, koji kao hranu pro�dire otvorenisezam i noæuje u Abu Mansurovu konaèi�tu.115

Desetu noæ Tada su se one smijale, sve dok nisu pale na leða. I oni se vrate gozbi i nisu prestajali, sve dok se nije nad njima spustila noæ.Sada one reknu nosaèu: � Bog ti pomogao, prijateljèiæu, podigni se i obuj svoje sandale. Otiði i poka�i nam �irinu svojih ramena!Ipak on rekne: � Tako mi Allaha, ja bih se mogao lak�e rastati od svoje du�e nego od vas. Hajdete, pustite da nadove�emo noæ na dan, a sutra æe svatko od nas otiæi svojim vlastitim putem! � Tako vam moga �ivota � rekne domaæica � pustite ga neka ostane kod nas, da mu se mo�emo smijati: tko æe tako dugo ostati na �ivotu, dok ponovo ne sretnemo njemu sliènoga? Zbilja, on je veseo i �aljiv drug u dru�tvu.Na to one reknu: � Ti smije� ostati s nama kroz noæ samo pod uvjetom, da sepodvrgava� na�im zapovjedima i da, �to god uopæe vidio, o tomeniti ne pita�, niti istra�uje� razloge.� Dobro - odgovori on. I one zapovijede:� Otiði i proèitaj natpis na vratima. Tada on ode do vrata i naðe ondje u zlatu ispisane rijeèi: 'Tko bude govorio o onome, �to ga se ni�ta ne tièe, èut æe ono, �to mu neæe biti ugodno!' I nosaè rekne: � Vi trebate biti svjedokom, da ja neæu govoriti o onome, �tome se ni�ta ne tièe. Sada ustane domaæica i stavi pred njih jelo, i oni su jeli. Zatim su one zapalile svijeæe i svjetiljke i stavile na svijeæe ambre i aloje-va drveta. I po�to su onu dvoranu zamijenile drugom i donijele svje�ega voæa i piæa, svi zajedno posjedaju da piju i da vode ljubavne razgovore. I nisu prestajali piti i naklapati i hrskati suho voæe i smijati se i �aliti, pun sat vremena. Ali tada, gle, odjekne116

Povijest nosaèa i triju dama

neko kucanje na vrata. Ipak to nije ni na koji naèin poremetilo njihovo dobro raspolo�enje. Samo jedna ustane i ode k vratima. Ubrzo se vrati i rekne:- Zaista, na�e zadovoljstvo ove noæi mora postati savr�enim.- Sto je dakle posrijedi? - zapitaju je. A ona odvrati: - Na vratima stoje tri perzijska redovnika-prosjaka, èija subrada i kosa i obrve obrijani, i sva su trojica slijepi na lijevo oko, ato je zaista neki neobièan sluèaj. Oni su upravo sada do�li s puta ina sebi nose vidljive tragove putovanja. Oni su tek netom dospjeliu Baghdad, a to je njihova prva posjeta u na�em gradu. I da sukucali na na�a vrata, dogodilo se samo zato, jer nisu na�li nijednomjesto za noæenje. Oni su èak rekli: 'Mo�da æe nam vlasnik ovekuæe dati kljuèeve od svoje staje, ili neku kolibu, u kojoj bismomogli provesti noæ', jer veèer ih je iznenadila, a buduæi da su stranci, nisu znali nikoga, kod koga bi na�li krov nad glavom, i, o mojesestre, svaki od njih ima na svoj naèin komièan izgled.I ona nije prestajala moliti, sve dok joj one nisu rekle: - Pusti ih neka uðu i izlo�i im uvjet, da ne govore o onome, �toih se ni�ta ne tièe, da ne bi èuli ono, �to im neæe biti ugodno! Tada se ona obraduje, ode i ubrzo se vrati s tri jednooka, èije su brade i brkovi bili obrijani. Oni izgovore pozdrav muslimana, iska�u svoje strahopo�tovanje i odstupe. Ali dame ustanu i izreknu im dobrodo�licu i za�ele im sreæu za sigurno prispijeæe i pozovu ih da sjednu. Tek sada ugledaju redovnici pred sobom lijepo mjesto, ureðenu dvoranu, ukra�enu cvijeæem. Ugledaju zapaljene svijeæe, kadionicu koja se dimila i poslastice, voæe, vino i tri djevièanske dame, i kao u jedan glas uzviknu:- Tako vam Allaha, ovdje je lijepo! Tada se okrenu prema nosaèu i uvide, da se on nalazi u zadovoljnom raspolo�enju, ali da je o�amuæen i pijan. I oni pomisle da je on jedan od njihovih, i uzviknu:117

Deseta, noæ � To ne neki redovnik�prosjak poput nas! Neki Arabljanin, ilineki stranac. Èim je meðutim nosaè èuo te rijeèi, pogleda ih �irom razro-gaèenih oèiju i rekne im: � Tiho sjedite i ne upu�tajte se ni u kakvo znati�eljno brbljanje! Niste li proèitali, �to stoji napisano iznad vrata? Toga nigdje nema, da prosjaci kao vi, koji dolaze k nama, povrh toga jo� i svoje jezike hu�kaju protiv nas. � Mi te molimo za opro�tenje, o fakiru - odvrate oni. - Na�a glava le�i u tvojim rukama. Dame se meðutim nasmiju i uspostave mir izmeðu redovnika--prosjaka i nosaèa, i stave pred prosjake jelo. I ovi su jeli. I tako su zajedno sjedili, a vratarica im je davala piti. Kako je sada meðu njima kru�io pehar, rekne nosaè prosjacima: � A vi, moja braæo, nemate li vi nikakvu pripovijest ilidogodov�tinu, da nam je mo�ete isprièati? Buduæi da im se vino veæ popelo u glavu, oni zatra�e glazbala. I vratarica im donese tamburin, lutnju i perzijsku harfu. I svaki od prosjaka uzme jedan od instrumenata i ugodi ga, jedan tamburin, drugi lutnju a treæi harfu. Hvatali su za �ice i pjevali, a dame su ih sna�nim glasom pratile, tako da je kod njih sve glasno odjekivalo. I dok su oni tjerali svoju zabavu, gle, ponovo je netko pokucao na vratima, a vratarica otiðe, da pogleda o èemu se radi. Sada, o Kralju" tako je govorila Sehrezad "povod je toga kucanja bio ovaj: Kalif Harun er-Raschid35 je iza�ao iz svoje palaèe, da razgleda i èuje �to ima novoga. S njime su bili D�a'far, njegov vezir, i Masrur, nositelj maèa njegove osvete. Ali se on sam obièavao kod takvih prilika preoblaèiti u trgovca. Kada je on dakle u toj noæi si�ao i prolazio kroz grad, put ga navede takoðer do one kuæe, iz koje su èuli glazbu i pjevanje. Tada kalif rekne D�a'faru: � �elim, da mi uðemo u ovu kuæu i slu�amo te pjesme, i davidimo, tko ih pjeva.35 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).118

Povijest nosaèa i triju damaD�a'far odgovori: - O gospodaru pravovjernih, to su ljudi koje je veæ obuzelo pijanstvo, i ja se bojim da nam se od njih ne dogodi kakvo zlo. - Ja hoæu bezuvjetno uæi unutra � priklopi kalif � i �elim, da ti naðe� neki izgovor, kako bismo mogli unutra uæi.D�a'far odgovori:- Slu�am i pokoravam se! Potom on priðe i pokuca na vrata. Tada izaðe vratarica i otvori. D�a'far meðutim pristupi, poljubi tlo pred njome i rekne: - O moja gospodarice, mi smo trgovci iz Tiberijade, a stiglismo u Baghdad prije deset dana, i dok smo stanovali u trgovaèkomchanu36, prodali smo na�u robu. Pozvao nas je pak stanoviti trgovac veèeras na gozbu. Do�li smo u njegovu kuæu, on je iznio prednas jelo, i mi smo jeli. Potom smo jo� neko vrijeme zajedno s njimesjedili i pili, dok se nismo rastali. Tako smo mi iza�li u noæ, a jersmo stranci, izgubili smo put prema chanu, u kome stanujemo.Mo�da æete vi biti tako ljubazni, da nas ovu noæ primite k sebi,kako bismo imali krov nad glavom. Nebo æe vam se za to odu�iti! Tada ih vratarica pogleda, i primijeti da su obuèeni kao trgovci, i da imaju uljudno dr�anje. Ona se vrati k svojim sestrama i isprièa im D�a'farovu pripovijest. One tada osjete suæut prema strancima i reknu joj:- Pusti ih, neka uðu!Ona im ponovo otvori vrata, a ovi upitaju:- Smijemo li s tvojim dopu�tenjem uæi?- Uðite! - odvrati ona. I kalif uðe s Dða'farom i Masrurom. Kada su ih djevojke ugledale, ustale su, ponudile im da sjednu i poslu�ile ih, tim �to su rekle: 36 Karavanseraj, istoènjaèko svratiste, koje odgovara suvremenom motelu - motor-hotelu.119

Desetci noæ - Srdaèna dobrodo�lica gostima, ali samo pod jednim uvjetom.- Koji je taj? - upitaju oni, a one odgovore: - Ne govorite o onome �to vas se ni�ta ne tièe! Inaèe æete èuti ono, �to vam neæe biti ugoo!- Dobro � reknu oni. Zatim sjednu uza zajednièko piæe. Tada kalif ugleda tri redovnika-prosjaka, pa kada je primijetio da su oni svi slijepi na lijevo oko, on se nad time zaprepasti. Zatim pogleda djevojke, kako su one lijepe i ljupke, i obuzme ga zbunjenost i èuðenje. A ove nastave pijanèevati i zabavljati se, i reknu kalifu:- Pij!On meðutim odgovori:- Odluèio sam iæi na haððiluk37. Tada ustane vratarica i rasprostre pred njim stolnjak, protkan srebrom, te stavi na njega zdjelu od porculana, u koji nalije vrbova soka, i stavi u njega grudicu snijega i kockicu �eæera. A kalif joj zahvali i samomu sebi rekne: - Tako mi Allaha, ja æu joj dobro djelo, koje je uèinila, sutrauzvratiti. Ostali su meðutim ponovo poèeli sa svojim pijenjem u krug. A kada je vino nad njima zadobilo vlast, gospodarica ustane, nakloni se pred njima, uzme za ruku domaæicu i rekne:- Ustani, moja sestro, mi moramo izvr�iti svoju du�nost. A obje sestre odgovore:- Dakako! Smjesta vratarica otkrije stol, baci komadiæ za obnovu kadiva i raspremi sredinu dvorane. Potom poðe i redovnike-prosjake 37 Hodoèa�æe u Mekku. Posve je razumljivo, da gospodar pravovjernih ne pije, jer to vjera brani.120

Povijest nosaèa i triju damaodvede na estradu na jednoj strani hale, a kalifa i D�a'fara i Masrura odvede do estrade na drugoj strani, pa pozove nosaèa i rekne: - Kako je mala tvoja privr�enost! Ti ipak nisi nikakav stranac!Ti pripada� kuæi.Tada se on digne, opa�e se i upita:- Sto zapovijeda�? A ona odgovori:- Ostani stajati na svome mjestu! Zatim ustane domaæica i stavi u'sredinu dvorane malu stolicu, otvori jednu odaju i dovikne nosaèu:- Doði, pomozi mi! Tada on ugleda dvije crne kuje s lancima oko vrata. A ona mu rekne:- Pridr�i ih! I nosaè ih pridr�i i odvede ih posred dvorane. Tada ustane gospodarica kuæe, i zasuèe si rukave do iznad laktova, pograbi biè i rekne nosaèu:- Dovedi ovamo jednu od kuja! I on je dovede, tim �to ju je vukao na lancu. Ali je kuja plakala i tresla glavom prema dami. Tada je dama poène udarati po glavi, i unatoè tomu �to je kuja zavijala, ona nije prestajala udarati, sve dok joj nije otkazala ruka. Zatim odbaci iz ruke biè, pritisne kuju na svoje grudi, otirala joj je vlastitom rukom suze i ljubila joj glavu. Zatim rekne nosaèu:- Odvedi je i dovedi drugu! Pa kada ju je on doveo, ona s njome uèini kao s prvom. Kad je kalif to vidio, ganulo mu se srce, i u grudima mu je postalo tjesko-bno, i pun je nestrpljenja �elio saznati, kakva je okolnost zapravo posrijedi s tim kujama. I on dobaci D�a'faru jedan pogled, ali ovaj se okrene i rekne znakom:121

Desetci noæ- �uti!Zatim se dama okrene vratarici i rekne joj:- Ustaj, uèini takoðer ti svoju du�nost! - a ona odgovori:- Dakako! Sada sjedne dama na postelju od smrekovine, koja je bila optoèena zlatnima i srebrnim ploèicama, i rekne vratarici i domaæici:- Donesite va�e stvari! Tada vratarica sjedne kraj nje na malu klupicu. Ali domaæica stupi u stanovitu odaju i iznese iz nje navlaku od atlasa, sa zelenim vrpcama i dva mala zlatna sunca. I ona stupi pred gospodaricu kuæe, odmota navlaku i iz nje izvadi lutnju. Ugodi �ice i zategne vijke za ugaðanje. I kada je bila dobro ugoðena, ona uz nju otpjeva ove stihove:Ti si moja �elja, ti si moj cilj.0 ti moj najmiliji, ako te gledam,To je vjeèno bla�enstvo,Ipak daleko od tebe je za mene pakao.Zahvaljujuæi tebi dolazi do moje mahnitosti i zahvaljujuæi tebi Do moje duboke boli za dugo vremena.1 kakav na meni poèiva prijekor,Ako sam tebi posvetila svoju ljubav?Razderan je bio moj zar,Kada sam tebi poklonila svoju ljubav:122

Povijest nosaèa i triju dama,Da, vazda razdire ljubav Èast i gomila sramotu na nju.Obukla sam odjeæu bolesti:Jasno se to pokazalo, kako sam pogrije�ila.Tako je onda u mojoj èe�nji Moje srce tebe sebi izabralo.Niz obraze su mi tekle suze.

Tada je moja tajna postala oèitom i jasnom.Tako je moja nutrina postala objavljenom Posredstvom mojih suza, koje su bile proljevene.Izlijeèi moju te�ku patnju: Jer ti si bolest i lijek.Ali èiji se lijek nalazi kod tebe,Taj ipak neæe biti slobodan od patnji.Svjetlost tvojih oèiju je meni muèenje.Moja smrt dolazi posredstvom maèa moje ljubavi.Koliki su mnogi posredstvom maèa ljubavi Umrli, oni nekoæ visokopo�tovani!Ja ne odustajem od svoje èe�nje, Niti se utjeèem rastrojenosti.Ljubav me lijeèi, moj je zakon, Moj tajni i javni nakit.123

Desetci noæO bla�eno je oko, koje dugo Tebe gleda i u�iva u tvom izgledu.I, ah, to je moje srce,Koje se ipak rastaèe u tjeskobi i nevolji.Kada je vratarica ovu pjesmu èula, ona uzvikne:- Ah! Ah! Ah! Zatim ona razdere svoju haljinu i padne onesvije�æena na pod. I kalif na njoj ugleda rane od udaraca bièem i modrice, i on dospije u krajnje zaprepa�æenje. Tada ustane domaæica, i po�kropi je vodom, i donese joj lijepu haljinu, i obuèe joj je. Kada su meðutim gosti sve to vidjeli, bili su smeteni u du�i. Jer nisu slutili, kako se to zbiva, i u kakvoj se to suvislosti nalazi. Tada kalif rekne D�a'faru: - Zar ti ne vidi� djevojku s ranama na tijelu? Ja neæu nikakomoæi naæi mira, dokle god ne saznam istinu o povijesti te djevojkei povijesti dvjeju crnih kuja.Ali D�a'far odgovori: - O na� gospodaru, one su nam to postavile kao uvjet, da nesmijemo pitati o onome, �to nas se ni�ta ne tièe. Da æemo inaèe èutiono, �to nam neæe biti ugodno.Tada rekne vratarica: - Tako ti Allaha, moja sestro, ispuni na meni svoju du�nost idoði k meni!Nato domaæica rekne: - S najveæom rado�æu � i ona uzme lutnju i osloni je o svojegrudi. Prebirala je vrhovima prstiju po �icama i pjevala:Ako se tu�imo zbog rastanka, �to trebamo reæi? Ili ako nas muèi èe�nja, kamo da se otputimo?124

Povijest nosaèa i triju damaIli ako �aljemo glasnika kao tumaèa za nas, Ne donose tumaèi zaljubljenikove tu�be.Ili ako sam strpljiva, zaljubljenik i�èezava Poslije gubitka ljubljenoga èak brzo.Njemu ni�ta ne cvate osim patnji i bolova I suza, koje mu teku na obraze.0 taj koji je sada daleko pogledu mojega oka1 koji mi ipak vazda boravi u srcu, �Hoæe li te se vidjeti? Spominje� li se saveza? Ah, on traje kao voda, koja brzo od�uri.Ili si ti zaboravio robinju ljubavi, èije su sve suze i uzdasi bili za tebe?Ako me ljubav s tobom ujedini, Dugo æu na tebi koriti tvoju krutost.Kada je vratarica poslu�ala tu drugu pjesmu, glasno povièe i-ekne:� Tako mi Allaha, kako lijepo! I ona segne rukama za svojim haljinama i razdere ih kao prvi put. Zatim onesvije�æena padne na pod. Domaæica joj meðutim opet obuèe novu haljinu, nakon �to ju je po�kropila vodom. Tada >e ona oporavi i uspravi se. Potom rekne svojoj sestri, domaæici: - Nastavi dalje, i ispuni svoju du�nost prema meni. Jer sadapreostaje samo jo� ta jedna pjesma. I iznova uzme domaæica u ruku lutnju i poène pjevati ove stihove:125

Deseta noeKako jo� dugo treba trajati ta okrutnost i grozota?Zar ti nisu. dostatne suze, od kojih je preplavljeno moje oko?Kako dugo ti �eli� meni marljivo odugovlaèiti rastavljenost?Ako je tvoja namjera bila ona mojeg zavidnika, onda je ona ispunjena.Kada bi za zaljubljenika bio pravedan grozan udes, On ne bi morao bdjeti, bolestan od ljubavi prema njoj.Imaj suæuti prema meni! Okrutnost æe me satrti,0 moj gospodaru, do�lo je vrijeme za sa�aljenje prema meni.Komu moram objaviti svoju ljubav, o ti koji me ubija�,Ti koji ne obraæa� pa�nju na tu�be, ako vjernost tako prohuji?Umna�a se moja ljubav prema tebi s mojim suzama,1 dugaèkim mi postaje vrijeme krutosti, dok prolazi.0 muslimani, ispunite osvetu robinje ljubavi,Nesane, kojoj je razoreno obitavali�te njezina strpljenja!Je li to dopu�teno prema ljubavnom pravu, o ti moja èe�njo, Da sam ja daleko, i da jedna druga do�ivljava naklonost?1 kakvu bih radost mogla ja kod njega u�ivati?Kako se on ipak trudi, on, koji po�tuje rasipni�tvo!126

Povijest nosaèa i triju dama Kada je meðutim vratarica poslu�ala ovu treæu pjesmu, glasno je kriknula. I ona posegne rukom za haljinama i razdere ih sve do skuta. I po treæi put padne onesvije�æena na pod, i opet je pokazala o�iljke od bièa. Tada redovnici-prosjaci reknu jedan drugomu: - Kamo sreæe daje nebo htjelo, da nikada nismo stupili u ovukuæu i da smo radije prenoæili na gomili ru�evina! Jer zaista, na� jeboravak pomuæen stvarima, koje razdiru srce.A kalif se okrene k njima i upita:- Zbog èega? - a oni odvrate:- Na�a je nutrina uznemirena zbog ovih stvari. Kada je zatim kalif upitao:- Zar vi onda niste iz ove kuæe? - oni odgovore: - Ne. Mi takoðer nismo nikada vidjeli ovo mjesto prije ovogaèasa.Tada se kalif zaprepasti i zapita:- Je li taj èovjek, koji ondje kod vas sjedi, mo�da poznajetajnu? Sada on kimne prema nosaèu, i oni ga upitaju o tim stvarima. Taj odgovori: - Tako mi Allaha Svemoguæega, mi smo svi u ljubavi jednaki! Ja sam odrastao u Baghdadu. Ali nikada u svom �ivotu nisam stupio u ovu kuæu do dana�njeg dana. A kako sam ja dospio k njima, to je neobièna pripovijest. - Tako ti Allaha - priklope oni - mi smo te smatrali za jednoga od njih. A sada vidimo, ti si kao mi.Zatim kalif rekne: - Mi smo sedam mu�karaca, a one su samo tri �ene i nemajunikoga èetvrtoga. Zato ih zapitajte o njihovu udesu. I ako nam nedadnu dobrovoljno nikakav odgovor, tada æe morati odgovoritiprotiv volje.Svi su se s njime slo�ili, samo D�a'far rekne:127

Deseta noæ � To nije moje mi�ljenje, pustite ih! Mi smo njihovi gosti, aone su nam postavile jedan uvjet, i mi smo prihvatili njihov uvjet,kao �to znate. Zato je bolje da �utimo o toj stvari. I buduæi da pre-ostaje jo� samo malo od noæi, svaki od nas mo�e poæi svojimvlastitim putem.Zatim on kimne kalifu i pri�apne mu:

- Ima zbilja samo jo� sat vremena. Ujutro ih ja mogu dovestik tebi. Tada ih mo�e� upitati o njihovoj povijesti.Ali kalif podigne svoju glavu i razbije�njen povièe: � Ja nemam vi�e nikakva strpljenja èekati na izvje�æe o njima!Pusti neka ih redovnici smjesta upitaju!Pa ipak D�a'far rekne:- To nije moj savjet. Zatim su se prepirali i govorili ovamo i onamo, tko bi ih prvi trebao pitati. I slo�no su se zaustavili na nosaèu. Ali ih dama upita: - Vi ljudi, o èemu vi tako glasno govorite? Tada nosaè ustanepred gospodaricom kuæe i rekne joj: - O moja gospodarice, ovi ovdje ljudi vrlo �ele, da im tiispripovijeda� o dvjema kujama i njihovoj povijesti, i zbog èega tinjih tako okrutno ka�njava� a zatim plaèe� i ljubi� ih. Nadalje, daih izvjesti� o svojoj sestri i o tome, za�to je ona kao neki mu�karacbila bièevana palminim �tapom. To su njihova pitanja tebi. I otome vi�e nijedne rijeèi!Tada rekne dama, koja je bila gospodarica kuæe, gostima:� Je li to istina, �to on o vama ka�e?I svi odgovore:-Da!Samo je D�a'far �utio.Kada je dama èula njihov odgovor, ona uzvikne: � Tako mi Allaha, o na�i gosti, vi ste nam nanijeli najopakijuuvredu. Jer mi smo vam stavili kao uvjet, da æe, tko uopæe bude128

Povijest nosaèa i triju dama vorio o onome, �to ga se ni�ta ne tièe, morati èuti ono, �to mu neæe biti ugodno. Zar vam nije bilo dovoljno, �to smo vas mi primile u svoju kuæu i �to smo vas poslu�ile svojim jelom? Ali krivica nije u tolikoj mjeri va�a, u kolikoj onoga, koji vas je k nama doveo. Zatim si ona zasuèe rukave do iznad laktova, udari triput o tlo i povièe:- Brzo doðite ovamo! I gle, otvore se vrata stanovite odaje, i kroz njih izaðe sedam crnih robova s isukanim maèevima u rukama. I ona im rekne:- Okujte ove brbljavce i pove�ite ih leða o leða!Oni to uèine i reknu: - O dobro branjena damo, zapovijedi nam, da im mi: asijeèemo glave!Ali ona rekne: - Prièekajte s njima jo� koji trenutak, da ih ja pitam, tko su oni, prije nego �to im budu odsjeèene glave! - Neka me �titi Allah, o gospodarice - uzvikne nosaè -nemoj me ubijati zbog grijeha drugih! Svi su ovi pogrije�ili i na sebe natovarili krivicu, samo ja ne. Jer, tako mi Allaha, na�a bi noæ rila lijepa, samo da smo bili ostali po�teðeni od ovih prosjaka! Kada bi oni uputovali u neki mnogoljudan grad, tada bi ga oni uèinili ru�evinom.Potom on izgovori ove stihove:Kako je ipak lijepo moænikovo pra�tanje,Pogotovo kada je ono za onoga, koji je bespomoæan!Tako vam saveza ljubavi, koji nas je ovdje opleo, Ipak nemojte kvariti poèetak krajem!129

Deseta noæ Kad je nosaè zavr�io svoje stihove, djevojka se morala nasmijati..."130 Tu primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu odobrenju.

Ali kada je zapoèela

^'#&??????????????????????????5?^°

jedanaesta noæ

te.

�ehrezad nastavi ovako: "Doprlo mi je do u�iju, o sretni Kralju, kada se dama, unatoè svojoj srd�bi, morala nasmijati, da se tada obratila dru�tvu i rekla: - Ispripovijedajte mi, tko ste vi! Jer imate jo� samo sat vremena za �ivljenje. Kada vi ne biste bili ljudi od polo�aja i ugleda, ilivladari nad svojim narodom, tada vi ne biste ni�ta govorili takodrsko.Tada kalif povièe: - Ti tu, D�a'far, reci joj, tko smo mi. Inaèe æe nas ona ubiti izneznanja. Ipak dobrostivo govori s njome, prije nego �to nas>popadne nesreæa!- To je ono, �to ti zaslu�uje� - odvrati vezir.Ali kalif na njega povièe: - Sala ima svoje vrijeme, a ozbiljnost ima svoje vrijeme. A onoje sada. Gospodarica kuæe meðutim pristupi k trima redovnicima i upita ih:- Jeste li vi braæa?- Ne, tako mi Allaha, mi smo samo fakiri i stranci.131

Jedanaesta noæZatim jednomu od njih ona rekne:� Jesi li ti roðen slijep na jedno oko?On pak rekne: � Ne, tako mi Allaha, to je bila posrijedi stanovita neobiènaokolnost i èudan udes, kada mi je bilo izbijeno oko. A moja je pripovijest takva, da bi, kada bi bila iglama poubadana u kutove oèiju,bila opomenom za svakoga, tko se daje opomenuti. Ona upita takoðer drugoga i treæeg redovnika, i obojica odgovore kao prvi. Zatim oni nastave: � Tako nam Allaha, o gospodarice, mi dolazimo svaki pojedini iz druge zemlje, a sva smo trojica bili sinovi kraljeva, koji suvladali nad zemljama i podanicima.Tada ih dama pogleda i rekne: � Neka svaki od vas ispripovijeda svoju pripovijest i razlog,zbog kojega je do�ao ovamo. Zatim mo�e za rastanak podiæi rukuk èelu i otiæi svojim putem!Ali najprije pristupi nosaè i rekne: � O moja gospodarice, ja sam obièan nosaè. Ova mi jedomaæica dala da nosim stanovit teret. Ona me je prvo odvela dokuæe stanovitoga trgovca vinom. Potom do duæana nekog mesara.I od mesarova duæana do trgovca voæem. I od njega do trgovca�ive�nim namirnicama. I od trgovca �ive�nim namirnicama doslastièara i trgovca mje�ovitom robom. I od njega ovamo, i ja sams vama do�ivio ono, �to sam do�ivio. To je moja pripovijest, i otome vi�e nijedne rijeèi!Tada se dama nasmije i rekne mu:

� Podigni svoju ruku k èelu i odlazi!On meðutim uzvikne: � Tako mi Allaha, ja neæu otiæi, prije nego �to èujem pripovijest svojih suputnika.Tada istupi jedan od redovnika i zapoène132

PRIPOVIJEST PRVOG REDOVNIKA-PROSJAKA. 'Znaj, o gospodarice, uzrok, zbog kojega sam ja obrijao bradu i zbog kojega mi je bilo izbijeno oko, je ovaj: Moj je otac bio kralj, i on je imao jednog brata. Taj je njegov brat bio kralj u stanovitome drugom gradu. I dogodilo se je, da je ~ _ ;a mati mene rodila istoga dana, kojega je bio roðen moj bratiæ, sin brata mojega oca. Vremena su prolazila s godinama i danima, dok nismo bili odrasli. Zatim sam ja s vremena na vrijeme obièavao r 3sjeæivati svog strica i odreðen broj mjeseci ostajati kod njega. Moj me je bratiæ vazda primao s velikim po�tovanjem. On je davao da se za mene kolju ovce, procjeðivao je za mene vino, i mi smo zajedno sjedili uz piæe. Kada je dakle jedanput vino nad nama steklo vlast, sin mi moga strica rekne: - Moj bratiæu, ja imam na tebe jednu va�nu molbu, i ja bihvolio, da me ti ne odvraæa� od toga, �to ja namjeravam uèiniti.Ja odvratim:- Ja æu ti s najveæom rado�æu biti na usluzi. Tada on pusti da se ja zakunem najsvetijom zakletvom, i istoga me èasa ostavi. Po�to je bio kratko vrijeme odsutan, vratio se natrag s nekom damom iza sebe, prekrivenom �arom38, koja je mirisala od miomirisa i nosila skupocjene svilene haljine. On se okrene prema meni, dok je dama stajala iza njega, i rekne: - Uzmi ovu damu sa sobom i idi preda mnom prema tomu i:om groblju!I on mi ga tako opi�e, da sam ga upoznao. Zatim on nastavi:- Uði s njome u grobnicu i ondje me èekaj! Ja mu se nisam mogao suprotstaviti, niti mu odbiti njegovu molbu zbog zakletve, kojom sam se zakleo. Tako sam dakle uzeo38 Velom.133

Jedanaesta noæ�enu sa sobom i oti�ao, dok nisam s njome u�ao u grobnicu. Jedva da smo sjeli, kad li doðe sin moga strica sa zdjelom vode, vreæom punom �buke i pijukom. Sa sjekirom u ruci priðe on ka grobu u sredini svoda, polomi ga i polo�i kamenje na stranu svoda. Zatim poène kopati pijukom u zemljano tlo groba, dok nije u zemlji oslobodio jednu vodoravnu ploèu velièine malih vratiju. Pa kada ju je podigao, poka�u se ispod nje zavojite stube. Tada se on okrene k dami i rekne joj:- Sada se susretni sa svojim posljednjim izborom! Tada dama siðe niz one stube. On se meðutim obrati meni s rijeèima: - O sine moga strica, da bi svoju dobrotu uèinio savr�enom,zakljuèaj, èim ja siðem, preklopna vrata i na njih natrpaj zemljuupravo onako, kako je prije bila na vratima. I da bi posve usavr�iosvoju dobrotu, izmije�aj neuga�eno vapno, koje se nalazi u tojvreæi, s tom vodom, koja se nalazi u zdjeli. Zatim prekrij grob, kakoje bio prije, kamenim obzidom, tako da nitko, tko ga vidi, ne ka�e:To je neki novi otvor, ali je unutra�njost stara. Èitavu sam se godinu dana trudio oko neèega, o èemu zna samo Allah. To je mojamolba na tebe.I on jo� doda:- Ne dao Allah da nam dugo nedostaje�, o bratiæu! Potom on siðe niza stube. Kada je on dakle i�èezao pred mojim pogledom, ja opet zakljuèam preklopna vrata, i uèinim ono, �to je on od mene �elio, sve dok grob nije bio opet kao prije. No pri svemu sam tome ja jo� uvijek bio pod utjecajem vina i pijan. Potom sam se vratio u palaèu svog strica. Ali je moj stric bio izjahao u lov. Kada je meðutim osvanulo jutro, sjetim se ja predhodne veèeri, i �to se o njoj dogodilo s m

ojim bratiæem. I kada kajanje nije vi�e ni�ta koristilo, pokajem se ja zbog onoga, �to sam zajedno s njim uèinio, i da sam uèinio sve u skladu s njegovom �eljom. I �elio sam si zami�ljati, da je to sve bio samo neki san, i poèeo sam se raspitivati o sinu svojega strica. Ali mi nitko nije bio u stanju dati izvje�æe. Zatim sam iza�ao ka grobovima i groblju i bio u potrazi za onim134

Pripovijest prPBg redovnika-prosjakagrobnim svodom, ali ga nisam mogao iznova prepoznati. Neprestano sam i�ao od grobnice do grobnice, od groba do groba, dok nije poèela noæ, a da ga nisam na�ao. Ali nisam mogao niti jesti ni piti, jer su moje misli vazda bile kod mojega bratiæa, zato �to nisam znao, �to je bilo s njim. I bio sam za njega vrlo zabrinut. Zatim sam legao. Ali sam proveo noæ u brizi do jutra. Tada sam ponovo oti�ao \ groblje, premi�ljajuæi o tome, �to je uèinio rnoj bratiæ, i kajao sam se, �to sam ga poslu�ao. I veæ sam ponovo obilazio oko svodova, ali onaj svod i onaj grob nisam prepoznao. Opet me je zbog svega spopalo kajanje. I na taj je naèin pro�lo sedam dana, a da nisam prona�ao put ka grobu. Tada su me svladale mraène misli, sve dok nisam postajao gotovo mahnitim. I nisam se mogao drugaèije od njih spasiti nego time, da sam otputujem, kako bih se vratio k svojemu ocu. Ali u trenutku, kada sam prispio do glavnoga grada mog oca, kod gradskih se vrata digne protiv mene èeta i okuje me. Zbog toga dospijem u krajnje zaprepa�èenje, jer sam ja ipak bio sin sultana toga grada, a ljudi su bili sluge mojega oca i moji vlastiti robovi. I mene obuzme veliki strah pred njima, i ja reknem u svojoj du�i:- Sto se to moglo dogoditi mojemu ocu? Kada sam ja sada te, koji su me tako pograbili, upitao, zbog èega tako èine, nisu mi dali nikakav odgovor. Nakon nekog vremena mi ipak jedan od njih, i to jedan, koji je kod mene bio sluga, rekne: - Gledaj, sreæa je iznevjerila tvojega oca. Trupe su ga izdale,vezir ga je dao ubiti i sada vlada na njegovu mjestu. Mi smomeðutim na njegovu zapovijed morali tebe uvrebati. Zatim meodvuku dalje, dok sam ja bio gotovo izvan sebe zbog �alosne vijesti,koju sam èuo o svome ocu. I sada sam stajao pred vezirom. Izmeðu vezira je meðutim i mene vladalo jedno staro neprijateljstvo, a razlog je tog neprijateljstva bio ovaj: Ja sam vrlo volio gaðati lukom i strijelom, i dogodilo se jednog dana, kada sam stajao na krovnoj terasi palaèe, da se na krov vezirove kuæe, dok je on ondje stajao, spustila neka ptica. Htio sam odapeti prema ptici, ali135

Jedanaesta, noæje strijela proma�ila svoj cilj, zabila se veziru u oko i i�èupala mu ga, kako je to bilo udesom odreðeno. Tako to glasi u jednoj staroj' izreci:Mi kroèimo stazom, koja je za nas unaprijed odreðena,A komu je staza unaprijed propisana, taj mora njome kroèiti.I komu treba pasti u dio na stanovitome mjestu njegova propast,Taj neæe umrijeti ni na kojem drugom mjestu nego upravo na tome. Kada je dakle veziru bilo i�èupano oko' tako je nastavio redovnik-prosjak 'on mi nije mogao reæi nijedne rijeèi, jer je moj otac bio kralj grada. Tako je do�lo do toga, da je izmeðu njega i mene vladalo neprijateljstvo. Èim sam ja meðutim stajao pred njim svezanih ruku, on zapovijedi, da mi se odsijeèe glava. Tada ga ja zapitam:- Za koji me zloèin daje� ubiti?On meðutim odgovori: - Koji je zloèin veæi od ovoga? - i on poka�e na svoju praznuoènu duplju.Ja odgovorim:- To sam ja nehotice uèinio. On meðutim odvrati:- Ako si ti to uèinio nehotice, ja æu to uèiniti hotimice. Zatim on povièe:- Dovodite ga ovamo! I oni me dovedu tik pred njega, i on mi zabije prst u lijevo oko i i�èupa ga. Od toga sam vremena ja jednook, kakvoga me vi vidite. Na to me on dadne polo�iti okov

ana u sanduk i rekne nositelju maèa:136

Pripovijest prvog redovnika-prosjaka � Uzmi ovoga i izvuci svoj maè. Uzmi ga i iznesi pred grad. Ondje ga ubij i ostavi ga le�ati, divljim zvijerima i pticama grabljivi-cama za �deranje! Tako maèono�a sa mnom izaðe. Kada je vani pred gradom bio posred slobodnog polja, on me uzme iz sanduka, okovanih ruku i svezanih nogu, kakav sam veæ bio, i htjedne mi povezati oèi, kako bi me tek zatim ubio. Ali sam ja gorko plakao, sve dok on nije morao plakati zajedno sa mnom. I ja ga pogledam i reknem ove stihove:Ja sam vas dr�ao za èvrst oklop, da odvratiteOd mene neprijateljske strijele. Ali ste vi bili njihovi �iljci.Ja sam se obièavao u vas pouzdavati u svim opasnostima, Ako bi se moja desna ruka morala poslu�iti takoðer lijevom.Dr�ite se ipak daleko od kuditeljeva prièanja,I pustite da neprijatelji sami svoje strijele upuæuju na mene!Ako me sami ne �elite �tititi pred neprijateljima,Tada nemojte poslovati niti za njih, ni usuprot mojemu dobru.I nastavim:Braæo, koju sam ja dr�ao za oklop! Vi ste to bili, ali za moje neprijatelje!Ja sam vjerovao, da ste vi strijele koje sigurno pogaðaju. Vi ste to bili, ali ste me pogodili u srce.Kada je maèono�a, koji je veæ bio maèono�a mojega oca i koje-137

Jedanaesta noæmu sam ja ukazao dobroèinstva, èuo moje stihove, on uzvikne: � Ah, Gospodaru, �to ja mogu uèiniti, jer sam ja ipak samorob, koji je primio zapovijed?I on priklopi: � Bje�i zbog svog �ivota, i nikada se ne vraæaj u ovu zemlju.Inaèe æe� propasti i mene sa sobom odvesti u propast, onako kakokazuje neki pjesnik:Spa�avaj svoj �ivot, kada ti se smraèilo od nevolje! Ostavi da kuæa oplakuje onoga, tko ju je sagradio!Ti æe� veæ naæi neko obitavali�te na drugome mjestu: Za svoj �ivot neæe� naæi nikakav nadomjesMene èudi, koga to jo� ne�to zadr�avau u kuæi rugla, Tako je ipak �irok i slobodan Allahov svijet!Ne pouzdavaj se u va�noj stvari u glasnike. U istini du�a poma�e jedino sama sebi.Lavlja �ija nije tako sna�na,Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje. Tada mu ja poljubim ruke, jer ja sam jedva jo� vjerovao u svoje spasenje. I gubitak mi mojega oka postane lakim, jer sam bio izbjegao smrti. Ja pak odem, dok nisam stigao u glavni grad svojega strica, u�ao k njemu i isprièao mu, �to se dogodilo mojemu ocu, i kako mi je izbijeno oko. Tada on gorko zaplaèe i rekne: � Doista, ti si mi natovario jad na moj jad i �alost na moju�alost. Jer tvoj je bratiæ veæ od prije mnogo dana i�èezao, i ja ne138

Pripovijest prvog ndovnika-prosjakaznam, �to mu se dogodilo, a nitko mi o njemu ne mo�e dati obavi-jest I on je plakao, sve dok se nije onesvijestio. Ja sam meðutim bolno tugovao poradi njega. I on htjedne staviti lijek na moje oko. Ali uvidi, da je to prazan orah. Tada on rekne:- O moj sine, bolje izgubljeno oko nego �ivot! Sada meðutim' tako je nastavio redovnik-prosjak 'ja vi�e nisam mogao �utjeti o svome bratiæu, koji je ipak bio njegov sin. I tako sam mu ispripovijedao sve, �to se bilo zbilo. Tada se moj stric èak vrlo obraduje, i on rekne:- Doði, poka�i mi grobni svod.Ja meðutim odgovorim:

- Tako mi Allaha, moj strièe, ja ne znam njegovo mjesto. Jasam dodu�e tada mnogoput i�ao i tra�io ga, ali nisam mogao prepoznati mjesto. Pa ipak smo ja i moj stric oti�li na groblje, i ja sam istra�ivao desno i lijevo. Naposljetku sam prepoznao mjesto, i mi se obojica èak vrlo obraðujemo. Ja stupim s njime u grobnicu, uklonimo �buku i podignemo preklopna vrata. Tada siðemo odprilike pe-æeset stupnjeva, i kada smo prispjeli do podno�ja stubi�ta, gle, podigne se pred nama neki dim, koji je pomraèivao na�e poglede. Tada izrekne moj stric reèenicu, koja nikoga, tko je izgovori, ne ostavlja u nevolji: - Nema nikakve uzvi�enosti i nema nikakve moæi osim uAllaha, Uzvi�enoga i Svemoænoga! Nato se mi probijemo naprijed, dok nismo iznenada dospjeli u neku dvoranu, koja je bila puna bra�na, �ita i �ive�nih namirnica svake vrste. A u sredini ugledamo baldahin, pod kojim se nalazila postelja. Moj stric pogleda na postelju i naðe svojega sina i damu, koja je bila s njim si�la, kako le�e meðusobno zagrljeni. Ali su oni bili postali crnima poput pougljenjena drveta. I kada je sada moj stric to vidio, on pljune svomu sinu u lice i uzvikne:139

Jedanaesta noæ � To ti zaslu�uje�, ti gade! To je kazna na ovome svijetu. Ali preostaje jo� kazna na onome, okrutnija i te�a'..." Tada primijeti Sehrezad da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

2$?~%^ v ^%3^^^yijSty-v. ?-'/ .: .?. ". "? ; V . '-'-.:��- X--..? "./3fe\ Sð"::';"'''??"??????:'?'????y»i«::s:i-»«i.". ,;"X -i.«'MMwi2»V.:-,,.' .� .5al?v140

Ali kada je zapoèela

3?«7 «3

dvanaesta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak pred damom, dok su njegovi suputnici i Dða'far i kalif slu�ali, ovako dalje prièao: 'Moj je stric udario svojega sina cipelom, dok je on tu tako le�ao poput hrpe crnog ugljena. I ja se zaprepastim nad njegovim èinjenjem, i bio sam tu�an sbog svojega bratiæa i zbog toga, �to su on i dama postali crnim ugljenom. I ja reknem: � Tako ti Allaha, o moj strièe, oslobodi svoje srce od gnjeva!Moja nutrina i moje misli su ispunjene samo �alo�æu zbog toga, �to?e dogodilo tvojemu sinu, kako su on i ova dama postali hrpomcrnog ugljena. Zar to sve jo� nije dovoljno za njih, da ga ti jo�mora� udarati cipelom.On odgovori: - O sine mojega brata, ovaj je moj sin bio od svoje mladostiraspaljen ljubavlju prema svojoj vlastitoj sestri. I vazda sam gadr�ao daleko od nje, premda sam sebi govorio: oni su jo� djeca.Kada su ipak odrasli, zapoèeo je meðu njima grijeh, i ja sam o tomedoèuo. I unatoè tomu �to sam ja to jedva mogao vjerovati, pograbio sam ga i izgrdio � tim �to su mu takoðer sluge prigovarali ��estokim rijeèima: 'Èuvaj se gre�nih èini, koje prije tebe jo� nitkonije poèinio, i nitko poslije tebe neæe poèiniti. Inaèe æe tvoje ime141

Dvanaesta noæ

meðu onima kne�evskima biti pokriveno pogrdom i sramotom sve do kraja vjekova, i vijest æe se o nama preko karavana pro�iriti �? posvuda. Zato se èuvaj, da od tebe ne proizlazi takvo èinjenje! Inaèe æu te prokleti i dati te ubiti!' I otada sam ih zatvorio odvojene jedno od drugoga. Ali bezbo�na ga je djevojka ljubila strasnom ljubavlju, i sotona je nad oboma stekao vlast, i njihovo im je èinjenje prikazao u lijepim bojama. I kada je moj sin sada vidio, da sam ih razdvojio, izgradio je on ovu izdubinu pod zemljom, uredio je i dopremio ovamo �ive�ne namirnice, kao �to vidi�. I iskoristio je moju odsutnost, kada sam ja iza�ao u lov, i do�ao je ovamo sa svojom sestrom. Ali je stanovita Bo�ja presuda njega i nju preduhitrila, i oboje ih spalila, a kazna æe na onome svijetu biti jo� kruæa i te�a! Zatim je on zaplakao, a ja sam plakao zajedno s njime. I on me pogleda i rekne:- Ti si moj sin na njegovu mjestu. Ja sam neko vrijeme razmi�ljao o svijetu i njegovima promjenjivim sluèajevima: kako mi je vezir ubio oca i sebe postavio na njegovo prijestolje i meni izbio oko, i kako je moj bratiæ po neobiènom udesu morao naæi smrt. I ja ponovo zaplaèem, a moj je stric plakao sa mnom. Nato se popnemo, stavimo mjedenu ploèu ponovo na njezino mjesto i preko nje nabacamo zemlju. Pa kada smo ponovo napravili grob, vratimo se u svoju palaèu. Ali jedva da smo sjeli, kad li zaèujemo buku truba, trublji i cimbala. I vitlala su se bo-jovnièka koplja, ljudi su vikali, i zveckali ðemovi, rzali konji, i svijet je bilo pokriven pra�inom i pijeskom, koji su bili uzvitlani konjskim kopitima. Na� je razum dospio u pometenost, i mi nismo znali, o èem se radi. Upitali smo tako, i bude nam reèeno, da je vezir, koji je sebi prigrabio vlast mojega oca, opremio vlastitu ratnu spremu, i k tomu jo� uzeo u slu�bu divlje beduine, i da se on nalazi na putu s vojskama, brojnima kao pijesak u moru. Da se njihovo mno�tvo ne mo�e izbrojati, i da im se nitko ne mo�e oduprijeti. Sada se oni iznenada sjure na grad, a buduæi da graðani nisu bili u stanju, da im se suprotstave, predali su mu grad. Moj stric padne, a ja pobjegnem izvan grada, jer sam sebi rekao: ako ti padne� u njegove ruke, tada æe te on zasigurno ubiti. Tada je iznova za-142

Pripovijest prvog redovnika-prosjakapoèela moja �alost. Premi�ljao sam o stvarima, koje su se dogodile mojemu ocu i mojemu stricu, i o tome, �to ja trebam èiniti. Jer ako se poka�em, tada æe me prepoznati ljudi iz grada i vojnici mojega oca, i moja æe bijedna smrt biti sigurnom. I nisam na�ao nikakav drugi put spasenja nego taj, da sebi glatko izbrijem bradu i usne. To dakle uèinim, navuèem druge haljine i napustim grad. I putovao sam prema ovomu gradu, u nadi, da æe mi mo�da netko ispo-v ?vati pristup ka gospodaru pravovjernih, zastupniku Gospodara Svjetova, i da æu mu moæi isprièati i izvijestiti ga o svojoj povijesti, i �to mi se zbilo. Tek sam juèer s veèeri prispio u ovaj grad, i tada sam stajao u nedoumici, kamo bih se trebao uputiti, kad li se iznenada tu naðe taj drugi redovnik-prosjak. Ja ga pozdravim i reknem mu:- Ja sam stranac � a on odgovori:- Ja sam takoðer stranac. Dok smo mi jo� tako razgovarali, gle, priðe nam taj na� treæi suputnik i pozdravi nas i rekne:- Ja sam stranac.I mi mu odgovorimo:- Mi smo takoðer stranci. Zatim poðemo dalje, dok nas nije uhvatio mrak, a udes nas je doveo k vama. To je dakle razlog, zbog kojega su moja brada i moje usne obrijane, i zbog kojega sam izgubio svoje lijevo oko.'Tada rekne gospodarica kuæe:- Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!On meðutim rekne:Neæu otiæi, dok ne èujem povijest drugih. Svi su pak bili zaprepa�æeni njegovom prièom, a kalif rekne D�a'faru: - Tako mi Allaha, ne�to slièno, kao �to se dogodilo tomudervi�u-prosjaku, ja nisam nikada èuo ni vidio.Sada istupi drugi redovnik-prosjak. I on poljubi pod i poène

143

Dvanaesta noæPRIPOVIJEST DRUGOG REDOVNIKA-PROSJAKA. 'O gospodarice, ni ja nisam roðen s jednim okom, a moja je pripovijest takoðer neobièna. Kada bi ona bila iglama poubadana u kutove oèiju, bila bi opomenom za svakoga onoga, tko se daje opomenuti. A ovo je ona: Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Ja sam èitao Kur'an prema sedam predaja, i èitao sam uèene knjige i tumaèio ih ljudima od znanosti. Prouèavo sam zvjezdoznanstvo i pjesnièka djela, i vje�bao sam se na svim podruèjima uèenosti, sve dok nisam sve ljude svojega vremena ostavio daleko iza sebe. Ljepota je mojeg rukopisa nadma�ivala onu svih pisara, a moja se slava pro�irila po svim zemljama i dr�avama, i kod svih kraljeva. Tako je takoðer o meni èuo kralj od Indije, i on je poslao k mojemu ocu, da me pozove na svoj dvor. Ujedno je poslao mojemu ocu darove i skupocjenosti, onako kako to dolikuje kraljevi-ma.Tada otac opremi za mene �est brodova. I mi smo plovili cijeli mjesec dana po moru i zatim dospjeli do kopna. Ondje iskrcamo konje, koje smo imali sa sobom na brodovima, i natovarimo darovima deset deva. Odatle smo proputovali dalje samo jedan mali dio puta: gle, uzvitlao se prema nama neki oblak pra�ine, sve dok oko nije izgubilo pogled u daljinu. Ali nakon stanovitog vremena bude zemlja osloboðena oblaka pra�ine, i pod njime se uka�e pedeset jahaèa, kao lavovi, èiji pogled zastra�uje, i koji su bili pokriveni blje�teæim èelikom. Mi pogledamo prema njima, i gle, to su bili beduini39, drumski razbojnici. Èim su uvidjeli, daje nas samo malo ljudi, i da imamo kod sebe deset deva s darovima za kralja od Indije, sjure se oni na nas s uperenim kopljima. Mi smo im meðutim rukama dali znak, koji je trebao kazati: 39 Beduin (arapski: badavi) je u izvornom znaèenju te rijeèi stanovnik pustinje, dakle: èovjek bez stalnog boravi�ta, pa potom i - skitaè. Odatle ta rijeè ima èesto i negativnu konotaciju.144

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka � Mi smo glasnici velikog kralja od Indije, stoga nam nemojte uèiniti ni�ta na�ao! Pa ipak su nam oni naznaèili: � Mi se ne nalazimo na njegovu podruèju, niti smo pod njegovom vla�æu. Zatim oni pobiju neke od robova, drugi pobjegnu, a tako takoðer ja, nakon �to sam bio te�ko ranjen. Beduini meðutim nisu na mene obraæali pa�nju, jer su bili zaposleni blagom i darovima, koje smo nosili sa sobom. Sada ja nisam znao, kamo bih se trebao okrenuti. Nekoæ sam bio moæan, sada sam postao bespomoænim. Tako sam hodao dalje, dok nisam stigao do vrha nekoga brijega. Ondje naðem za�titu u nekoj peæini, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam putovao sve dalje, dok nisam prispio do nekoga sigurnoga, dobro utvrðenog grada. Upravo se ondje uklonila zima sa svojom hladnoæom, i bilo se uselilo proljeæe sa svojom rasko�i punom ru�a. Cvijeæe je ondje poèinjalo pupati, a potoèiæi su ondje poèinjali teæi, dok su ptice pu�tale da odzvanja njihov pjev, kako je pjesnik pri opisivanju stanovitoga grada rekao:Mjesto, u kojem nema straha,S kojim se kao prijatelj sjedinjuje sigurnost,Koje se, svojemu narodu lijepa za�tita, Ukazuje sa svojim svijetom èudesa. Razveselio sam se, �to sam prispio onamo. Jer bio sam umoran od puta, a moje je lice bilo blijedo od jada. Ipak je moj polo�aj bio oèajan, i ja nisam znao, kamo se trebam uputiti. Tako sam pri�ao k nekom krojaèu, koji je sjedio u svom duæanu, i pozdravio ga. On mi je uzvratio pozdrav, s rado�æu mi nazvao dobrodo�licu, bio ljubazan prema meni i zapitao me o povodu mojega putovanja u tuðinu. Ja sam mu ispripovijedao sve, �to mi se dogodilo, od poèetka do kraja. Tada se on ra�alosti poradi mene i rekne:� O mladiæu, nikomu ne otkrivaj svoju tajnu. Jer ja se bojim za145

Dvanaesta noætebe zbog opasnosti od strane kralja ovoga grada. On je najveæi neprijatelj tvojega oca, i meðu njima lebdi krvna osveta.

Zatim on stavi pred mene jelo i piæe, i mi smo zajedno jeli. I ja sam s njime æaskao tijekom cijele veèeri. Tada mi on oslobodi dobrovoljno mjesto na jednoj strani svojega duæana i donese mr ono, �to mi je bilo potrebno: sag i pokrivaè. I ja sam tri dana boravio kod njega, dok mi nije rekao: � Ne poznaje� li ti nikakav zanat, kojim bi sebi mogaozaraðivati za �ivot? � Ja sam uèen u pravu � odgovorim ja � i knji�evnik, pisar,majstor u raèunanju i krasnopisac.On meðutim odgovori: � Tvoja umijeæa u ovoj zemlji ne donose nikakva prihoda. Una�em se gradu ne nalazi nitko, tko bi ne�to znao o znanostima, ilièak samo o pisanju, osim o zaraðivanju novca.Tada ja reknem: � Tako mi Allaha, ja ne znam ni�ta, osim onoga �to sam tiimenovao.A on odvrati: � Opa�i se, uzmi sjekiru i u�e, i sijeci u stepi drva za lo�enje,kako bi se mogao prehranjivati, dok ti Allah ne po�alje spasenje. Inikomu ne kazuj, tko si, inaèe æe te ubiti. Zatim mi je on kupio sjekiru i u�e, odveo me k drvosjeèama i njima me preporuèio. Tako sam ja s njima iza�ao, i sjekao sam drva za lo�enje, tijekom cijeloga dana, i vratio sam se sa svojim zave�ljajem na glavi. To sam prodao za pola dinara. Za jedan sam dio od toga priskrbio sebi jelo, a ostatak sam stavio na stranu. U takvu sam poslu proveo punu godinu dana, i kada je ona bila na kraju, izaðem ja jednoga dana kao obièno u stepu. I po�to sam napustio svoje suputnike, dospijem u neku gusto obraslu udolinu, u kojoj je raslo mnogo drveta. Uðem u udolinu i naðem korijen jednoga debelog drveta. Tu sam kopao uokolo njega i uklonio na stranu146

Pripovijest irugog redovnika-prosjakazemlju. Iznenada meðutim udari moja sjekira o neku bakrenu alku. Nju ja oèistim od zemlje, i gle, alka je bila prièvr�æena na neka drvena preklopna vrata. Njih ja podignem, i ugledam ispod -:ube. Sada ja siðem sve do podno�ja stubi�ta i ugledam ondje neka vrata. Ja proðem kroz njih i ugledam dvorac, izveden u najljep�oj gradnji i ure�en visokim stupovima. I unutra naðem stanovitu djevojku, ravnu nekomu skupocjenom biseru, koja je oslobaðala srce od brige i jada i patnje. Njezin je glas lijeèio svaku :eskobu, i porobljavao pametne i mudre. Njezin je stas bio od kiæene vrste, sparene su sise èvrsto stajale, njezini su obrazi bili nje�ni, sjajno èistih boja i tako èudesno fine ko�e. Njezino je lice zraèilo kroz noæ uvojaka, a preko divnih se ramena blistala rasko� r.iezinih zubi. Tako kako pjesnik kazuje o njoj sliènoj:S crnim uvojcima i vitkim tijelom,Koje se uzdi�e na uskom struku poput kakve vrbove grane.I jedan drugi:Jo� nikada raznoliko nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih ja rado prolio svu krv svojega srca:Svijetli sjaj èela i noæ uvojaka, Ru�e obraza i vitki ures tijela. Kada sam ja nju ugledao, bacio sam se nièice u obo�avanju pred njezinim Stvoriteljem, jer ju je on oblikovao u takvoj ljepoti i ljupkosti. A ona me pogleda i rekne:� Jesi li ti neki èovjek, ili netko iz svijeta duhova?- Ja sam èovjek - odgovorim ja.Tada ona upita:147

Dvanaesta noæ � Tko te je doveo na ovo mjesto, na kome ja �ivim veæ dvade-setipet godina, a da nikada nisam vidjela nekog èovjeka?

I ja njezin glas naðem èudesno slatkim, i on mi se utisne duboko u srce, i tako ja reknem: � O moja gospodarice, mene su dovele moje sretne zvijezde,kako bi otjerale od mene brigu i jad. I ja joj isprièam �to mi se dogodilo, od poèetka do kraja, i moj je udes rastu�i. Ona se rasplaèe i rekne: � Tako æu ja takoðer tebi ispripovijedati svoju povijest. Ja samkæi kralja Ifitamusa, gospodara Otoka Ebanovine. On me jevjenèao s mojim bratiæem. Ali me je u mojoj svadbenoj noæi pograbio d�inn po imenu D�ard�aris ibn Rad�mus, sin sestre po materiIblisa, vraga, i on je odletio sa mnom i spustio me ovamo na ovomjesto, i donio ovamo sve �to trebam: svilene haljine, nakit, finorublje, zalihe u jelu i piæu, i mnogo toga drugoga. Svakih desetdana dolazi on po jedanput k meni i ovdje prospava jednu noæ.Zatim ponovo odlazi svojim putem. On me je naime uzeo bez pristanka svojih, i on se sa mnom dogovorio, ako ikada �to zatrebam,po danu ili po noæi, tada samo moram rukom prijeæi preko ona dvaredka, koja su urezana povrh izdubka, i jo� prije nego �to opetpodignem prste, vidjet æu ga kod sebe. Sada su pro�la èetiri dana,otkako je on bio ovdje. I buduæi da ima jo� �est dana, dok on nedoðe, reci, hoæe� li pet dana ostati kod mene i otiæi na dan prijenjegova dolaska?Ja odgovorim:� Da, kako rado! Ako snovi postaju istinom. Tada se ona obraduje, i poskoèi, i uhvati me za ruku, povede me kroz lukom nadsvoðena vrata i uðe sa mnom u lijepu, sjajnu kupelj. Kada sam ja to vidio, odlo�io sam svoje haljine. I ona takoðer odlo�i svoje haljine, uðe u kupelj, opet iz nje izaðe i sjedne na divan, pozove me da sjednem pokraj nje, i donese �erbet s mo�usom i dadne mi da pijem. Tada me poslu�i jelom, i mi smo jeli i zabavljali se. Potom mi ona rekne:148

Pripovijest drugog redovnika-prosjakci- Sada legni i otpoèini! Jer doista, ti mora da si umoran! Ja sam bio veæ posve zaboravio, �to mi se dogodilo, o gospodarice. I ja joj zahvalim i legnem. Kada sam se probudio, osjetim, kako mi ona trlja i masira noge. Tada ja zazovem na nju Allahov blagoslov, i mi sjednemo, kako bismo neko vrijeme proèaskali. Ona rekne: - Tako mi Allaha, grudi su mi bile tako tijesne tijekom tihdvadesetipet godina, u kojima sam bila sama ovdje pod zemljom, ai j. nisam nikoga nalazila, tko bi sa mnom govorio. Ipak, hvala nekaje Allahu, koji te je poslao k meni!Zatim ona upita:- O mladiæu, ima� li �elju za vinom? A ja odgovorim:- Uèini, kako ti hoæe�! Tada ona priðe jednomu zidnom ormaru, i izvadi zapeèaæenu bocu starog vina, ukrasi stol zelenilom i zapjeva:Da smo mi slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crnoæu oèiju radosno rasprostrli.Mi bismo takoðer opremili svoje obraze za tvoj doèek, Kako bi te tvoj put vodio preko vjeðd. Kad je zavr�ila svoju pjesmu, ja joj zahvalim. I veæ je ljubav prema njoj uhvatila korijen u mome srcu, i pro�li su mi briga i jad. Sada smo mi zajedno sjedili uz vino do naveèer. I noæ sam proveo s njome � nikada ja nisam do�ivio jednu takvu noæ! I sljedeæega mi dana pove�emo veselje na veselje sve do podneva. Tada sam ja meðutim bio tako pijan, da nisam vi�e bio gospodarom svoje pameti. I ja ustanem, zateturam na lijevo i na desno, i reknem joj: - Doði, moja ljepotice, ja æu te ponijeti napolje iz ovogapodzemnog zatvora, i osloboditi te od d�inna!149

Dvanaesta noæOna se meðutim nasmije i rekne: � Budi zadovoljan i �uti! Od deset dana d�innu pripada samojedan dan, a tebi pripada devet dana.Tada ja - jer pijanost me je bila posve svladala - povièem: � Jo� ovoga æu trenutka razoriti izdubak, povrh kojega je urezano ono pismo, i pozvati ovamo d�inna, da ga ubijem, jer sam jato veæ navikao, da ubijam d�innove! Kada je ona meðutim èula moje rijeèi, postane blijedom i rekne:� Tako ti Allaha, ne èini to!Pa izgovori stih:Od èina, koji æe tebe samoga uni�titi, Mora� ti sebe samoga vazda èuvati.Potom izrekne ove stihove:Ti, koji tra�i� rastanak, suspregni Konja, koji hoæe odveæ brzo juriti!Strpljenja! Udes vje�ba izdaju:Na koncu se moraju prijatelji rastajati. Po�to je ona izrekla te stihove, ja se ipak nisam obazirao na njezine rijeèi. Da, podigao sam nogu i njome sna�no udario o izdubak'..." Tada primijeti �ehrezad da je poèelo jutro, i ona prekinje prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.150

Ali kada je zapoèela

f

f\

??�>

trinaesta noæ

�ehrezad nastavi ovako:"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju da je drugi redovnik-pro-ovako nastavio pripovijedati dami: Èim sam ja meðutim, o gospodarice, nogom sna�no udario o izdubak, gle, zrak je odjednom postao tamnim, grmilo je i sijevalo. Tlo je podrhtavalo, i sve je postalo nevidljivim. Ubrzo je pijanost : èietjela iz moje glave, i ja joj doviknem:- �to je?Ona odgovori: - D�inn je kod nas! Nisam li te pred time opomenula? Takomi Allaha, ti si me sunovratio u propast! Ti spa�avaj svoj �ivot ir : �uri opet onuda napolje, kuda si i u�ao! Ipak sam u prekomjernosti svog straha ostavio le�ati svoju cipelu i svoju sjekiru. I kada sam se popeo dvije stube, okrenem se i htjednem se prema njima obazreti. Ali gle, zemlja se rastvori, i iz nje se uspne d�inn odvratna izgleda i povièe: - Sto treba znaèiti ta buka, kojom me uznemiruje�? Sto ti se dogodilo? - Meni se ni�ta nije dogodilo - odgovori ona � samo su mi grudi postale tijesnima, pa, jer sam htjela popiti ne�to vina, da si

Trinaesta noæra�irim grudi, tako sam si dakle malo uzela. Ali kada sam ustala, da se popi�kim, glava mi je postala te�kom, i pala sam u izdubak.- La�e�, ti razvratna kurvo - povièe d�inn.

I on se ogleda po dvorcu nadesno i nalijevo. Tada ugleda cipelu i sjekiru i rekne: - �to su ove stvari drugo nego predmeti nekog èovjeka? Tko ?je bio kod tebe?Ona odgovori: - Nikada ih do ovoga trenutka nisam vidjela. Te su zacijelo stobom do�le ovamo.Ali d�inn povièe: - To je glupi izgovor, koji na mene ne ostavlja nikakav dojam,ti razvratnice! " ? Zatim je on svuèe do gola. Sve�e je rukama i nogama za èetiri �eljezna klina. Zatim ju je muèio i nastojao ju je prisiliti na priznanje. Ali meni nije bilo moguæe ni podno�ljivo slu�ati njezin plaè. Stoga sam se uspeo, dr�æuæi od straha, uza stube, pa kada sam prispio gore, ponovo sam postavio preklopna vrata, onako kako su bila, i pokrio ih zemljom. Gorko sam se meðutim kajao zbog onoga, �to sam uèinio. Mislio sam na djevojku i na njezinu ljepotu i na to, kako ju je taj prokletnik muèio, takoðer na to, da je dvade-setipet godina bila tako sama. A sve �to joj se zbilo, bilo je zbog mene. Mislio sam na svojega oca i njegovo kraljevstvo i na to, da sam ja postao drvosjeèom. I kako je moj �ivot, nakon �to mi se osmjehnula sreæa, sada opet postao �alosnim. Tada zaplaèem i izgovorim stih:Ako ti udes jednog dana donese nesreæu,Sjeti se, jedan ti dan donosi radost, drugi patnju. Zatim poðem, dok nisam do�ao k svojemu prijatelju, krojaèu. I ja ga zateknem gdje zbog mene kao da je sjedio na u�arenom ugljenu, jer me je sa strahom i�èekivao. On uzvikne:152

Pripovijest drugog redovnika-prosjaka, � Tijekom je cijele noæi moje srce bilo kod tebe. Jer bio samzabrinut za tebe zbog kakve divlje �ivotinje ili neke druge nesreæe.v.:ia meðutim - hvala neka je Allahu za tvoje spasenje!Ja mu zahvalim zbog njegove ljubazne brige o meni i povuèemse u svoj kut i poènem razmi�ljati o tome, �to mi se zbilo. I grdio::: sebe poradi velike budala�tine, �to sam stupio prema onomuzdubku. I dok sam ja sebe jo� pozivao na polaganje raèuna, gle,:::ee mi moj prijatelj, krojaè, i rekne mi: - Vani stoji neki starac, neki Perzijanac, koji tebe tra�i. Onima tvoju sjekiru i tvoju cipelu, koje je on odnio k drvosjeèama, tim�to im je rekao: "Ja sam iza�ao o vremenu, kada je muezzin40 poèeopozivati na jutarnju molitvu, i tada sam na�ao ove dvije stvari. None znam, komu one pripadaju. Poka�ite mi dakle njihova vlasnika!" Drvosjeèe su prepoznale tvoju sjekiru i uputile ga k tebi. Onsjedi pred duæanom, pa otiði i zahvali mu i uzmi svoju sjekiru isvoju cipelu. Kada sam ja meðutim èuo te rijeèi, postao sam blijedim od straha i bio sam kao izvan sebe. I dok sam ja tako tu sjedio, gle, tu se rastvori pod moje sobe, i uspne se Perzijanac, koji je bio d�inn. On je djevojku muèio najgorim muèenjima, ali mu ona nije ni�ta: ::znala. Tada je on uzeo sjekiru i cipelu i rekao joj je: - Ako sam ja D�ard�aris, iz sjemena Iblisova, tada æu tidovesti onoga, komu pripadaju ta sjekira i ta cipela! Zatim je preobuèen u spomenutu odjeæu oti�ao k drvosjeèama i do�ao k meni. On mi nije dao nikakve odgode, nego me je pograbio i uzletio sa mnom. Nato se ponovo spustio i prodro sa mnom pod zemlju, dok sam ja stalno bio bez svijesti, i naposljetku me doveo u podzemnu palaèu, u kojoj sam bio. Ondje ugledam djevojku, golu, udova okovanih o èetiri klina, a s njezinih je slabina kapala krv. Tada mi se oèi preplave suzama. D�inn je meðutim pograbi i rekne:� Sada, bludnice, nije li to tvoj ljubavnik? 40 Mejzin (mujezin, muezzin) je vjerski slu�benik kod muslimana. On naime s minareta (d�amijskog tornja) uèi Kur'an, zapravo: izgovara molitvu - èitajuæi ili napamet

- iz Kur'ana.153

Trinaesta noæOna me pogleda i rekne: - Ja ovoga ne poznajem i nisam ga nikada vidjela do ovogaèasa!Tada d�inn povièe:- �to! Ovo muèenje, i jo� nikakva priznanja?Ona mirno rekne: - Ja toga èovjeka nisam nikada u svome �ivotu vidjela. A to je nepravedno pred Allahovim oèima, da o njemu kazujem la�. - Ako ti njega ne poznaje� - odvrati d�inn � onda uzmi ovaj maè i probodi mu vrat. Ona uzme maè u ruku, priðe i stane tik pred mene. A ja sam joj dao znak obrvama, dok su mi se suze slijevale na obraze. Ona je meðutim razumjela moj znak i kimnula mi oèima kao daje htjela reæi:- Kako si mogao sve ovo svaliti na nas? Tada sam joj ja dao razumjeti:- Ovo je èas pra�tanja.A to je bilo, kao da bi moj jezik govorio:Moj pogled je za moj jezik tumaè. Ti to dobro zna�. On javlja o ljubavi, koju ja moram skrivati u srcu.Pa kada smo mi jedno drugo sreli i tekle su suze, Tada sam ja �utio, dok su pogledi poèeli govoriti o tebi.Ona mi kimne, a ja znam, �to ona kazuje svojim pogledom. Dadnem joj prstima znak, ona miga uzvrati.Ako na�e obrve to, �to mi �elimo, oèituju,Tada mi �utimo, a ljubav govori prema na�oj volji.154

Pripovijest drugog rciovnika-prosjaknI tada, o gospodarice, baci djevojka maè iz ruke i uzvikne: - Kako moram probosti vrat nekomu, koga ja ne poznajem i:ko mi nije uèino nikakvo zlo? To prema mojoj vjeri nijedopu�teno,Zatim ona odstupi. D�inn rekne: - Biva ti te�ko ubiti ljubavnika. I samo zato �to je on kod tebe:: veo jednu noæ, ti podnosi� ova muèenja i ne da� se skloniti narr:znanje o njemu. Sada mi je to jasno, da samo isto s istim imasuæuti.Tada se d�inn okrene k meni i rekne:- O èovjeèuljèe, zar ti ne poznaje� ovu ovdje?Nato ja upitam: - Tko bi ona zapravo mogla biti? Ja je do ovoga trenutka nika-da nisam vidio. - Onda - rekne on - uzmi ovaj maè i probodi joj vrat, pa æu te ja pustiti da ode� i neæu ti ni�ta uèiniti. Jer onda æu biti siguran, daje ti uopæe ne poznaje�.Ja odgovorim:- Dakako!I uzmem maè, poðem hitro na nju i podignem ruku. Ona mi je lutim davala znakove obrvama, kao da bi kazivala:- Ja tebe nisam ostavila na cjedilu. A ti se meni tako odu�uje�. Tada ja shvatim njezine poglede, i oèima joj objasnim:- Ja æu �rtvovati svoju du�u za tebe. A to je bilo, kao kada bi na� jezik izricao ove pjesnikove rijeèi:Kako poneki zaljubljenik objavljuje svojim obrvama Svojoj ljubljenoj sve, �to mu le�i na srcu.Otvoreno joj progovara pogled iz njegova oka: Gledaj, ja sada sve znam, kako je to spravila sudba.155

Trinaesta noæAh, kako je to ipak lijepo, samo gledati u njezino lice! I kako se divno sja pogled, ako je shvatio!Dok jedan svojim vjeðama jo� pi�e,Drugi je veæ svojom oènom jabuèicom prepoznao smisao. I moje su oèi bile prepune suza, i ja bacim maè iz ruke i reknem: � O ti moæni d�inne, o ti junaèino i junakov sine, ako veæ jedna�ena, koja posjeduje malo razuma i vjere, dr�i to za nepravedno, dameni probode vrat, kako bi to za mene trebalo biti pravedno, da janjoj probodem vrat, jer je ja ipak nikada u svome �ivotu nisamvidio? Ne, to ja neæu nikada uèiniti, pa makar mi ti takoðer daoispiti pehar smrti i propasti.Tada rekne d�inn: � Vas dvoje pokazujete stanoviti meðusobni sporazum. Ali æuvam ja pokazati, kako æe va�e èinjenje biti ka�njeno. I on uzme maè, udari po djevojèinoj ruci i odsijeèe je. Zatim udari po drugoj ruci i odsijeèe je, i on joj s èetiri udarca odsijeèe ruke i noge. Ja sam za vrijeme svega toga gledao i bio siguran u smrt, nakon �to mi je ona umiruæim oèima dala znak zbogom. D�inn meðutim na nju povièe:- Ti si bludnièila svojim oèima! I on je pogodi tako, da joj je odletjela glava. Zatim se meðutim okrene k meni i rekne: - O èovjeèuljèe, to je pravedno prema na�im uredbama, akoneka �ena povrijedi brak, da je se ubije. Ovu sam ja djevojku oteou njezinoj prvoj braènoj noæi, kada je ona bila stara tek dvanaestgodina. I ona nije nikoga upoznala, nego samo mene. Svakih samdeset dana dolazio k njoj na jednu noæ u oblièju stanovitoga perzijskog mu�karca. Èim sam meðutim sada postao sigurnim, da meje ona prevarila, ubio sam je. Ja nisam posve siguran, jesi li me ti snjome prevario. Ali se to ne pristoji, da te pustim otiæi bez kazne.Izmoli dakle od mene neku milost.156

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

Tada seja, o gospodarice, u najveæoj mjeri razveselim i upitam:- Kakvu milost trebam ja sebi od tebe izmoliti? On odgovori:- Za�eli si, u koje te oblièje trebam preobraziti! U oblièje psa:'.: magarca ili majmuna.Buduæi da sam se nadao, da æe mi on oprostiti, ja odvratim: - Tako ti Allaha, po�tedi me, kako bi Allah tebe po�tedio, jersi ti po�tedio muslimanskog mu�karca, koji ti nikada nije uèinior.epravdu!I ja ga ponizno zamolim, ostanem stajati pred njim i reknem:- Meni se dogaða nepravda.Om meðutim povièe: - Ne izgovaraj sada preda mnom nikakve dugaèke govore!Meni je ne�to lako tebe ubiti. Ipak ti dajem izbor.Tada ja reknem: - O d�inne, tebi bi bolje pristajalo meni oprostiti. Stoga mioprosti. Kao �to je onaj kojemu se zavidjelo oprostio zavidniku.On upita:- Kako je to onda bilo?Tada ja zapoènem

PRIPOVIJEST 0 ZAVIDNIKU I ONOME KOJEMU JE TAJ ZAVIDIO. 'Pripovijeda se, o 'ifrit41, da su u nekome gradu �ivjela dva èovjeka, koji su na

stavali susjedne kuæe s jednim zajednièkim zidom. Jedan je od te dvojice zavidio drugomu i pogodio ga zlim41 Naziv za zlog demona, odnosno zlog d�inna.157

Trinaesta noæpogledom i ulo�io svoje krajnje napore, kako bi mu na�kodio. Postojano mu je zavidio, i njegova je zavist tako narasla, da je uzimao malo jela i da mu je jo� jedva dolazio na oèi slatki san. Ali je ovomu kojemu je taj zavidio sreæa bila sve naklonjenijom. I �to mu je vi�e taj drugi nastojao na�koditi, toliko je vi�e on dobivao, rastao i uspijevao. Ali je on saznao o zlobnosti svojega susjeda prema njemu i o njegovu nastojanju, da mu uèini �tetu. Zato je on oti�ao iz njegove blizine i napustio svoju zemlju, tim �to je rekao:- Tako mi Allaha, ja se moram zbog njega odreæi svijeta! On se nastani u stanovitome drugom gradu i ondje si kupi komad zemlje, na kome se nalazio neki stari bunar. Zatim si sagradi kuæu za molitvu, pokupuje si sve potrebno i posveti se u svojoj æeliji samo molitvi i slu�enju Allaha Uzvi�enoga. Uskoro su iz svih zemalja k njemu dolazili fakiri i siromasi. I njegova se slava u toj zemlji pro�irila. Takoðer je do njegova prija�njeg susjeda, zavidni-ka, stigla vijest o tome, kakva je njemu pala u dio sreæa i kako mu hodoèaste velikani te zemlje. Tako on ode i uðe u samostan. Onaj, kojemu je taj zavidio, ga primi s pozdravom dobrodo�lice i s pri-jazno�æu i uka�e mu sve poèasti. Tada zavidnik rekne: - Ja ti imam reæi jednu rijeè, i to je razlog mojega putovanjaovamo. Jer ja bih ti �elio donijeti dobru vijest, doði dakle i poði samnom u svoj samostan. Taj kojemu se zavidjelo uzme sada zavidnika za ruku, i oni uðu u unutra�njost samostana. Ali zavidnik rekne: - Reci svojim fakirima, da se povuku u svoje æelije. Jer ja bih�elio samo u tajnosti s tobom govoriti, gdje nas nitko ne mo�e èuti.Tada taj kojemu se zavidjelo rekne svojim fakirima:- Povucite se u svoje æelije! Pa kada su svi uèinili, �to im je on bio zapovijedio, poðe on sa svojim gostom jo� malo dalje, dok nisu do�li do starog bunara. Ondje gurne zavidnik toga kojemu je zavidio, ni od koga viðen, u bunar. Zatim izaðe i ode svojim putem a vjerovao je da ga je ubio. No meðutim je bunar bio nastanjen dobrim duhovima. Oni ga158

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidiopuste da posve pomalo sklizne dolje i stave ga na kameno tlo. I jedni od njih upitaju druge:� Znate li vi, tko je on? A ti odgovore:� Ne.Tada rekne jedan od njih: � Taj je èovjek onaj kojemu se zavidjelo, koji je pobjegao pred svojim zavidnikom, naselio se u na�em gradu i sagradio ovaj ^mostan. A on nam je donosio radost svojim litanijama i svojim uèenjem Kur'ana. Ali se zavidnik dao na put k njemu, dok nije bio -. :>d njega. Tada ga je nadlukavio i bacio ga odozgor k vama. Ipak je njegova slava veèeras stigla do sultana ovoga grada, koji je zakljuèio, da ga sutra posjeti zbog svoje kæeri. � Sto dakle nedostaje njegovoj kæeri? � upita jedan od njih, a jedan drugi odvrati: � Ona je opsjednuta nekim duhom. Jer je demon Maimun, Damdamov sin, u nju zaljubljen. Ako bi meðutim taj pobo�nik znao sredstvo, to bi bilo ono najlak�e, da je se oslobodi i izlijeèi.� Kakvo je to sredstvo? - upita jedan od njih, a onaj odvrati: � Crni maèak, koji se nalazi kod njega u njegovoj kuæi zamolitvu, ima na vrhu svojega repa bijelu pjegu velièine jednogdirhema. Iz nje on mora i�èupati sedam bijelih dlaka, i njih onmora spaliti iznad bolesnice. Tada æe marid42 od nje uzmaknuti inikada se neæe vratiti k njoj. Ona æe istoga èasa postati zdravom.

Cijeli je taj razgovor, o d�inne, bio voðen, dok je onaj kojemu se zavidjelo slu�ao. Kada je dakle nastalo jutro i povukao se sumrak i postalo svjetlije, doðu fakiri, da potra�e �eiha, i zateknu ga, kako se uspinje iz bunara. I on postane jo� veæim u njihovim oèima. Xo jer je jedino crni maèak imao ljekovito sredstvo, on mu i�èupa sedam dlaka iz bijele pjege na repu i uzme ih sa sobom. I jedva da42 Zao d�inn, zloduh.159

Trinaesta noæ se uspelo sunce, kad li doðe kralj sa svojom pratnjom. Uðe on sam i velikani njegove dr�ave, ali on zapovijedi preostaloj pratnji, da ostanu stajati napolju. I kada je kralj u�ao k èovjeku koji je izazivao zavist, ovaj mu ponudi pozdrav dobrodo�lice i zamoli ga, da sjedne pokraj njega, i upita:- Trebam li ti reæi, zbog èega ti dolazi�?Onaj odvrati:-Da.Tada on nastavi: - Ti dolazi� pod izlikom, da me posjeti�. Ali je �elja tvojegasrca, da me upita� o svojoj kæeri.Kralj odgovori:- To je tako, sveti �eihu.A èovjek kojemu se zavidjelo nastavi: . - Po�alji nekoga da je dovede. I ja se nadam, ako tako ushtijeUzvi�eni Allah, ona æe jo� u ovome satu biti zdrava. Tada se kralj razveseli i po�alje po svoju kæer. I ona bude dovedena svezana i okovana. Èovjek je meðutim kojemu se zavidjelo pusti da sjedne, navuèe pred nju zavjesu, uzme dlake i nad njome ih spali. I taj, koji je bio u njoj, krikne i uzmakne od nje. Tada djevojka smjesta postane prisebnom, prekrije lice �arom43 i rekne:- Sto ovo sve znaèi, i tko me je ovamo doveo? Tada obuzme kralja takva radost, da ne mo�e biti veæe, i on je ljubio kæerine oèi a svetom èovjeku ruke. Zatim se obrati velikanima svoje dr�ave i rekne:- Sto vi mislite? Sto zaslu�uje taj, koji je izlijeèio moju kæer? A oni odgovore:- On je zaslu�uje za �enu.« Velom.160

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio Kralj nato rekne:- Imate pravo! Zatim je on vjenèa s njim, i tako je èovjek kojemu se zavidjelo postao kraljevim zetom. Nakon nekoga je vremena umro vezir. Tada kralj upita:- Koga trebam staviti za vezira namjesto njega?- Svojega zeta � odgovore velikani. Taj koji je izazivao zavist postane dakle vezirom. I opet nakon nekoga vremena umre kralj. Tada upitaju velikani:- Koga trebamo uèiniti kraljem? I svi povièu:- Vezira. Tako je vezir postao sultanom i vladajuæim kraljem. Jednoga dakle dana uzja�i kralj svojega konja, upravo kada je zavidnik prolazio putem. Kako je taj kojemu se zavidjelo tako u gospod-jrvenosti svojega kraljevskog dostojanstva jahao posred svojih emira i vezira i velikana svoje dr�ave, tako njegov pogled padne na svojega zavidnika. I on se obrati jednomu od ministara i rekne:- Dovedi mi onoga èovjeka ovamo! Ali ga nemoj stra�iti!Taj ode i dovede zavidnog susjeda. Tada rekne kralj: - Dajte mu tisuæu zlatnika iz moje riznice, natovarite mudvadeset deva robom za trgovanje, i po�aljite s njim jednogstra�ara, koji æe ga odpratititi do njegova grada. Nato on ponudi zavidniku zbogom pa se okrene od njega, a da ga nije kaznio za sve, �to mu je on uèinio. Gledaj, o d�inne, kako je taj koji je izazivao zavist oprostio zavidniku, koji mu je od poèetka zavidio! Taj mu je ipak uèinio mnogo �tete, bio j

e doputovao k njemu i izveo svoje djelo nad njim, tim �to ga je bacio u bunar i htio ubiti. Pa ipak mu nije taj uzvratio njegovo zlo poslovanje, nego mu ga je odpustio i oprostio.' Potom, o gospodarice, poènem tako gorko plakati, kako neki èovjek uopæe samo mo�e plakati, i izreknem stihove:161

Trinaesta, noæOprosti gre�niku, jer mudraci obièavaju Za gre�nikov grijeh vazda njegovati oprost.Ja sam dodu�e poèinio mnoge gre�ke:Uzmogao ti obuhvatiti plemenito umijeæe pra�tan)'a!Tko �eli, da onaj koji je iznad njega njemu po�eli pokloniti oprost,Mora gre�ke onih, koji se nalaze ispod njega, pra�tati.Ipak d�inn povièe: - Ja te neæu niti ubiti niti ti oprostiti. Ali æu te ja zasigurnozaèarati. - Zatim me pograbi s tla i poleti sa mnom u zrak, dok nisam vidio zemlju samo jo� kao zdjelu posred vode. Zatim me polo�i na nekoj planini, uzme ne�to pra�ine u ruku i nad njome promrmlja èarobne rijeèi, pospe me njome i rekne:- Napusti ovo oblièje i prijeði u oblièje majmuna! I u istome trenutku ja postanem majmunom, koji je bio star sto godina. Kada sam sebe vidio u tome nakaznom oblièju, zaplakao sam nad sobom. Ipak sam se pomirio s grozotom udesa, jer sam znao da sudbina nikomu ne ostaje vjernom. Tako siðem s vrha planine do njezina podno�ja. Ondje naðem prostranu pustinju. Njome sam prolazio tijekom jednoga mjeseca, sve dok nisam dospio do ruba slanog mora. Nakon �to sam ondje stajao neko vrijeme, ugledam usred mora neki brod, koji je plovio pod povoljnim vjetrom i kormilario prema obali. A ja sam se sakrio iza neke stijene na obali i èekao, dok brod ne doðe bli�e, a zatim sam na njega uskoèio. Tada jedan od putnika povièe:- Bacite nesretnu be�tiju preko palube! A kapetan:- Mi æemo je ubiti!I jedan drugi:- Ja æu je dokrajèiti ovim maèem.162

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj mvidio Ja sam meðutim pograbio skut kapetanove odjeæe i plakao, a moje su suze tekle. Tada kapetana obuzme suæut prema meni i onrekne: - Vi trgovci, ovaj je majmun zamolio za moju za�titu, i ja æu ga::::i. On stoji pod mojim nadzorom. I zato mu nitko ne smije-èiniti neko zlo niti ga povrijediti! Potom je on sa mnom prijazno postupao. I �to god je on uopæe _ orio, ja sam razumio, i ja sam se brinuo za sve njegove potrebe i bio sam na brodu njegov poslu�itelj. Tako me je on poèeo voljeti. Brod je pak imao tijekom pedeset dana povoljan vjetar. Zatim smo bacili sidro kod jednoga velikog grada, u kome se nalazilo tako ~nogo ljudi, da bi samo Allah mogao izbrojati njihov broj. Kada smo meðutim prispjeli i kada je na� brod bio èvrsto usidren, gle, tada doðu k nama mameluci44, poslani od kralja toga grada. Oni se uspnu na na� brod, za�ele trgovcima sreæu za dobro prispijeæe i reknu: - Na� vam kralj naziva dobrodo�licu i �alje vam ovaj svitakpapira, da svaki od vas na njem ispi�e po jedan redak. Kralj jenaime imao stanovitog vezira, koji je bio krasnopisac, i taj je umro.Tada se kralj zakleo sveèanom zakletvom, da æe on samo onoga�èiniti vezirom, tko tako lijepo pi�e kao onaj. Potom oni trgovcimauruèe svitak papira, koji je bio deset laktova dugaèak i lakat �irok,; svi su trgovci, koji su znali pisati, svi do zadnjega, napisali na njegasvaki po jedan redak. Tada ja skoèim, ja, koji sam bio u oblièju eðnoga majmuna, i istrgnem svitak iz njihovih ruku. Oni su se meðutim prestra�ili, da æu ga poderati, te me htjednu odatle otjerati. Ipak im znakom dadnem razumjeti, d

a ja znam pisati. Tada im kapetan dadne do znanja: - Pustite ga neka pi�e. Ako bude lo�e drljao, otjerat ærmo gaodavde. Ali ako bude lijepo pisao, ja æu ga prihvatiti kao sina. Jerzaista, ja nikada nisam vidio razumnijeg majmuna od njega. Zatim ja uzmem trsku, umoèim je u crnilo u posudici za crnilo i napi�em u kurzivnom pismu:44 Mameluk (mamluk) je izvorno bijeli rob.163

Trinaesta noæVeæ je vrijeme zabilje�ilo dobrotu svih plemenitih, Dok samo tvoja dobrota jo� nije zabilje�ena.Neka ne dopusti Alldh da ljudi budu osiroma�eni tvojim gubitkom, Jer si ti ipak za dobrotu mati i otac. I zatim ja napi�em u vitkom pismu:On ima trsku, koje korist ispunjava zemlje, I koje darovi stjeèu sav svijet.Nikada neka zemlja nije bila obdarena kao tvojim darovima, Koje tvoje ruke svim zemljama pru�aju.Nato napi�em u strmom pismu:Nema ni jednoga jedinog pisara, koji jednom ne proðe, Ali �to je njegova ruka napisala, postoji navijeke.Zato nikada nemoj pisati svojom rukom ni�ta drugo nego �to ti o posljednjem danu, kada to vidi�, donosi radost.Nato u oblome spomenièkom pismu:Kada smo èuli o rastanku i kada su nam oboma Odredili takav udes promjenjljivi sluèajevi vremena,Tada smo pustili da se zbilja crnilo za nas tu�i jezicima trske o patnji rastanka.164

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj za-vidioNato u velikome dokumentskom pismu:Gospodstvo ipak nikomu ne ostaje vjernim. Ako ti to ne priznaje�, reci, gdje su stari?Neka ti se drveta rasploðuju od dobrih èina. Ako ti odatle odlazi�, oni ipak ostaju zadr�ani.Nato u velikome kiæenom pismu:Otvara� li baèvu bogatstva i milosti,Uzmi si crnilo velikodu�nosti i plemenitosti.Dokle god to mo�e�, pi�i dobre stvari,Zatim neka ti ostane tvoj poziv i tvoje pero dobro.

Nato predam prenositeljima svitak. Oni ga uzmu i odu s njime kralju. Pa kada je kralj pregledao svitak, nijedno mu se pismo nije svidjelo tako dobro kao moje. I on rekne okupljenim velikanima: - Otiðite k piscu ovih redaka, odjenite ga u poèasnu odjeæu,stavite ga na mazgu, dopratite ga ovamo uz glazbeni zbor idovedite ga pred mene. No kada su oni èuli kraljeve rijeèi, nasmijali su se. Ali se kralj na njih razljuti i povièe: - Vi bijednici! Ja s vama govorim o jednoj zapovijedi, a vi se meni smijete?- O kralju � odgovore oni � na� smijeh ima razloga.- A kakav je to razlog? - upita on.Oni odgovore:165

Trinaesta noæ - O kralju, ti nam zapovijeda�, da ti pred tebe dovedemoonoga, koji je izpisao te redke. No meðutim je taj, koji ih je

napisao, majmun i nikakvo ljudsko biæe. A on pripada kapetanubroda.Tu on rekne:- Je li to istina, �to mi vi kazujete? Oni odgovore:- Da, tako nam tvoje visosti! I kralj se zaprepasti nad njihovim rijeèima, strese se od zadovoljstva i rekne:- �elio bio toga majmuna zadobiti od kapetana. Zatim on po�alje na brod svojega glasnika, s mazgom, s poèasnom odjeæom i sa glazbenim zborom. I on rekne: - Odjenite ga unatoè tomu u poèasnu odjeæu, i posadite ga namazgu! Uzmite ga s broda i dovedite pred mene! Tako se oni upute k brodu i uzmu me od kapetana, odjenu me u poèasnu odjeæu i posade me na mazgu. A narod je bio zapanjen, i grad je bio u pokretu zbog mene. Jer svi su me htjeli vidjeti. Kada su me meðutim doveli ka kralju, i kada me on primio, ja pred njim triput poljubim pod. Zatim me on pozove da sjednem, i ja se spustim na koljena i cjevanice. A narod je, koji je bio prisutan, bio zapanjen zbog moje uglaðenosti, a najvi�e se od svih èudio kralj. Nato on narodu zapovijedi, neka se povuèe. Kada su se svi povukli i nitko vi�e nije bio prisutan osim kraljeve uzvi�enosti, u�ko-pljenika i jednoga maloga bijelog roba, on zapovijedi da se donese stol s jelima. Na njemu se na�lo �to god skaèe i leti i �to se od parova u gnijezdima le�e, jarebice i prepelice i druge vrste ptica. Sada mi kralj kimne da snjime jedem. Tako sam ja ustao, poljubio pred njim tlo, sjeo i s njime jeo. I kada se odnijelo, sedam sam si puta oprao ruke, uzeo bocu s crnilom i pisaæu trsku i napisao ove stihove:Navrati kod peradi na mjestu èanakaI tu�i se, da su peèenja i jarebice odatle oti�le!166

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio Oplakuj kæeri prepelica, kako ih ja vazda oplakujem, S peèenim piliæima i pr�enim mesom ujedinjene!Kako je ipak tu�no moje srce zbog dvije vrste riba,Koje se na kri�kama kruha u slojevima obièavaju poslu�ivati!Ah, kako je obilna nekoæ bila peèenka! O, kakvo zadovoljstvo Ako je mast utonula u ocat iz krèaga! �Nikada me nije potresala glad osim u jednoj noæi, Koju sam moleæi uz ka�u proveo u svjetlosti kamenja.I ja sam pri tome mislio na jelo s njegovim mirisom, Koji se izdizao u zrak s obilno pristavljena stola.O moja du�o, strpljenja! Èudesna je stvar vrijeme:Ako nam je nekoga dana donijelo jad, sljedeæega nam donosi radost.45 Zatim ustanem i sjednem na udaljenosti koja iskazuje po�tovanje. Kralj pogleda na ono �to sam bio napisao, i kada je to proèitao, on se zapanji i uzvikne: � O èuda! Majmun, obdaren takvom rjeèito�æu i umijeæem pisanja! Tako mi Allaha, to je najveæe èudo! Nato iznesu pred kralja probrano vino u staklenoj boci, i on je pio. Pru�io je od toga takoðer meni, a ja sam poljubio pod i ispio i zatim napisao: 45 Ova je pjesma parodija na staroarapske kaside, koje poèinju tu�aljkom za dalekom dragom, zatim èesto pripovijedaju o noænima junaèkim djelima i zavr�avaju s nekom mudrom izrekom.167

Trinaesta noæ

Palili su me vatrom, kako bi me naveli da govorim. Ali su na�li, da sam ja u patnjama strpljiv.Zbog toga bivam ja takoðer od vas no�en na rukama, I uzeo sam poljubac s Ijepotièinih

usana.I dalje:Jutro dovikne noæi: Daj mi da pijem njega, Koje mudraca èini budalom, bistro vino!Oboje su tako nje�ni, tako bistri, da ja ne prepoznajem: Je li ono u èa�i, ili je èa�a u njegovu prividu?Tu kralj proèita stihove i s uzdahom rekne: � Kad bi se ta fina naobrazba nalazila u nekoga èovjeka, taj binadma�ivao sav narod svojega vremena i svojega stoljeæa.Zadim on dadne donijeti �ahovsku ploèu i upita:� Hoæe� li igrati sa mnom? I ja kimnem glavom jedno da, priðem, poredam figure i odigram s njime dvije partije, koje obje dobijem. Tada je kralj ostao bez rijeèi od zaprepa�æenja. Ali ja uzmem posudicu s crnilom i pisaæu trsku i napi�em na ploèi ove stihove:Dvije su se vojske borile jedna protiv druge cijeli dan. I sa svakim je satom njihova borba bivala �e�æom,Sve dok nisu zatim, kada ih je obavila tama, Spavale na istome krevetu u prisnom savezu.

168

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio

Kada je kralj proèitao ta dva stiha, èudio seje i bio ushiæen i do najveæe je mjere bio zapanjen, i on rekne svom u�kopljeniku: - Otiði k svojoj gospodarici, k Sitt46 el-Husni, i reci joj: Kralj:e daje pozvati, neka izvoli� doæi i pogledati si ovoga èudesnog maj-rrmna! U�kopljenik ode i ubrzo se vrati natrag s gospodaricom. Tek �to me je ona pogledala, odmah je prekrila svoje lice i uzviknula: - O moj oèe! Kako dolazi do toga, da se tvojemu srcu dopada, da �alje� po mene i da me daje� gledati stranim mu�karcima? - O Sitt el-Husn � odvrati on � ovdje se ne nalazi nitko osim maloga mameluka47, u�kopljenika, koji te je doveo, i mene, tvojega oca. Pred kime dakle zastire� svoje lice?Tada ona uzvikne: - Gledaj, ovaj je majmun mladiæ, sin jednoga kralja. Ali je onzaèaran, jer zaèarao ga je d�inn D�ard�aris, iz plemena Iblisova,nakon �to je ubio svoju vlastitu �enu, kæer kralja Ifitamusa, gospodara Otoka Ebanovine. Taj pak, koga ti dr�i� za majmuna, jerametan i razuman mu�karac! A kralj se zaprepasti nad rijeèima svoje kæeri i upita, tim �to je mene pogledao:- Je li to istina, �to ona o tebi kazuje?Ja kimnem glavom jedno da i zaplaèem. Tu kralj zapita svoju�:;er:- Odakle ti zna�, da je on zaèaran?I ona odgovori: ^ 46 Sitt zapravo znaèi - princeza. Zato se ta rijeè èesto pojavljuje kao integralni dio imena kraljevskih kæeri, koji se zadr�avao i nakon vjenèanja. Tako senajuglednija zacijelo �ena kalifa Harun er-Ra�ida, njegova sestrièna, zvala -Sitt Zubaida. 47 Mameluk je naziv za bijelog roba. Pred djecom i u�kopljenicima �enskene zastiru lice.169

Trinaesta noæ � Moj mili oèe, u mojoj se mladosti nalazila uz mene stanovita stara �ena, stanovita pametna vje�tica, i ona me je pouèavala u èarobnja�tvu i u njegovu izvje�bavanju. Njega sam ja prihvatila i temeljito ga izuèila, i dr�im u pamæenju stoisedamdeset kapitela èarobnih formula, od kojih bi s pomoæu najmanje mogla kamenove tvojega grada premjestiti iza planine Kaf48, zatim bih ga mogla preobraziti u morski bezdan a njegove stanovnike u ribe, koje u njemu plivaju. � O moja kæeri - uzvikne njezin otac - ja te zaklinjem svojim �ivotom, oslobodi nam toga mladiæa od zaèaranosti, kako bih ga mogao uèiniti svojim vezirom. Jer on je zaista jedan fin i pametan mladiæ.� S najveæom rado�æu - odvrati ona.Zatim ona uzme u ruku no� i opi�e neki krug'..." Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu odobrenju. 48 Posrijedi je prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji planinski lanac koji okru�uje zemlju, pa u prenosnici oznaèuje ujedno i kraj svijeta - ono iza èega nema vi�e nièega.170

Ali kada je zapoèela

èetrnaesta noæ

�ehrezad rekne: "Do�lo mi je do u�iju, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak . ako nastavio dalje prièati dami: ?0 moja gospodarice, kraljeva je kæi uzela u ruku no�, i opisala neki �iroki krug u sredini hale palaèe. U njega je upisala tajanstvena imena i talismane. I mrmljala je èarobne formule i izgovarala veæi, od kojih se neke moglo razumjeti, druge meðutim ne. Poslije stanovitoga kratkog vremena svijet postane tamnim pred na�im : rima, i gle, pred nama se uspne d�inn u vlastitu oblièju. Imao je ruke kao vile, noge kao jarbole i oèi kao ognjene �eravice. Mi smo bih pred njim u velikom strahu. No kraljeva kæi povièe:- Za tebe nikakva dobrodo�lica i nikakav pozdrav!Tu se d�inn preobrazi u oblièje lava i rekne: - Izdajnice, ti si prekr�ila zakletvu! Zar se nismo jedno drugomu zakleli, da nijedno od nas ne smije drugomu stati na put? - Prokletnièe � odvrati ona - mo�e li postojati ugovorizmeðu mene i tebi sliènoga?Tada d�inn uzvikne:- Uzmi ono, �to æe te sustiæi. I lav jurne rastvorenih ralja na princezu. Alije ona bila br�a od njega, i�èupala si je jednu vlas sa svoje glave, zavitlala je rukom i171

Èetrnaesta noæpromrmljala k tomu svojim usnama. Vlas ubrzo postane o�trim maèem. Njime ona posijeèe lava, i on se razdvoji na dvije polovice. Njegova se meðutim glava preobrazi u �tipavca. Tu princeza postane golemom zmijom i obori se na prokletnika, koji se nalazio u oblièju �tipavca49.1 oboje su se jedno s drugim ogorèeno hrvali. Tu se preobrazi �tipavac u orla, a zmija postane jastrebom. Taj je progonio orla cijeli sat vremena. Nato orao uzme oblièje crnog maèka, djevojka meðutim iz jastreba postane vuèjim psom. I opet su se jedno s drugim borili ondje u palaèi cijeli sat vremena. Sada uvidi maèak da æe biti pobijeðen, i tu se on preobrazi i postane velikim crvenim narom, koji se spusti posred �advrvanskog50 bunara u palaèi. Vuèji pas pojuri na njega, ali se nar podigne u zrak, padne na poploèenje hale, tako da se raspukao i da su se njegova zrna raspr�ila. Posvuda je za sebe le�alo pojedino zrno, i pod se hale prekrije narovim zrnjem. Ali se tu vuk strese i postane pijetlom. Taj je pokljucao zrna, kak

o vi�e ne bi preostalo niti jedno jedino zrno. Ali se stjecajem udesa jedno zrno ipak sakrilo ispod ruba bunara. Pijetao poène kukurikati i udarati krilima i nama kljunom davati znakove. Ali mi nismo shvaæali �to on misli, a on nam je tako glasno kukurikao, da smo pomislili, da æe se palaèa strovaliti na nas. I on je trèao ovamo i onamo po podu hale, dok nije ugledao zrno, koje se sakrilo pod rubom bunara. I on �udno pojuri na njega, da ga kljucne. Ali gle, zrno odskoèi posred vode �advrvana, postane ribom i zaroni do dna vode. Tada se takoðer pijetao preobrazi neku veliku ribu, zaroni prema drugoj, i neko vrijeme i�èezne. I gle, zaèujemo, kako se podigla vika i urlik, i poènemo drhtati. Nato se d�inn uspne iz vode kao goruæa baklja. On otvori usta i ispljune vatru, a iz njegovih su oèiju i njegova nosa sukljali oganj i dim. Ubrzo izaðe takoðer princeza kao veliki ognjeni ugalj. I oboje su se jedno s drugim borili, sve dok njihove vatre nisu preko njih u�le jedna u drugu i dok dim nije ispunio 49 Knji�evna je obradba ovakvih obraèuna zauzela znaèajno mjesto i u djeluE. T. A. Hoffmanna, u Zlatnome loncu (Der goldne Topf), na primjer, ali idrugdje.50 Sadvrvan je vodoskok.172

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidiopalaèu. Mi smo i�èeznuli u njemu i od straha smo se htjeli baciti u vodu, kako ne bismo bili spaljeni i propali. Tada kralj uzvikne: - Nema nikakve uzvi�enosti i nema nikakve moæi osim uAIlaha, Uzvi�enoga i Svemoænoga! Zaista, mi smo Allahovi i kr.;erau se vraæamo! O kamo sreæe da nisam tra�io od svoje kæeri, daroku�a oslobaðanje od zaèaranosti ovog majmuna! Jer tako sam r priskrbio svu tu golemu muku s tim prokletim d�innom, protiv kojega svi drugi d�innovi, koji postoje na svijetu, ne mogu ni�ta. O Kamo sreæe da nisam nikada upoznao toga majmuna! Ne htio ga blagosloviti Allah, niti èas njegova prispijeæa! Mi smo mislili uèiniti dobro djelo na njemu za volju Uzvi�enoga AIlaha i osloboditi ga èarolije, a sada zamiremo od tjeskobe u srcu. Ja sam meðutim, o moja gospodarice, bio nijem i nemoæan, da mu ka�em neku rijeè. I odjednom, prije nego �to smo mi sebi toga postali svjesni, zaurla d�inn pod plamenovima, i on se naðe uz nas, dok smo mi stajali u hali sa stupovima, i puhne nam vatru u lice. Princeza ga meðutim pograbi i puhne mu u lice. I pogode nas iskre od nje i od njega. Njezine nam iskre nisu uèinile nikakvu �tetu, ali je jedna od njegovih iskri pogodila mene u oko i razorila ga, dok sam ja jo� bio u oblièju majmuna. I jedna druga iskra pogodi kralja u lice i spali mu polovicu njegova lica, njegovu bradu i podbradak i i�èupa mu donji red zubi. I jedna treæa iskra padne na u�kopljenikove grudi. Taj izgori i istoga trenutka umre. Tada smo mi èvrsto vjerovali u svoju propast i oèajavali zbog �ivota. I dok smo mi bili u toj stisci, gle, tu povièe neki glas: - Allah je najveæi! Allah je najveæi! On je poklonio spas i pobjedu i uni�tio onoga, koji porièe vjeru Muhammeda Prosvjetitelja! I gle, tu je pred nama stajala kraljeva kæi. Ta je spalila d�inna, : on je postao gomilicom pepela. Ona sada priðe k nama i rekne:- Pru�ite mi zdjelu vode! - Kad joj je ona bila donesena, izgovori ona nad njome rijeèi, koje mi nismo razumjeli. Zatim mene poprska vodom i uzvikne: - Posredstvom snage jedinoga pravog Boga i posredstvom snage iznad svega najljep�eg imena Allahova! Vrati se natrag u svoje negda�nje oblièje! -

173

Èetrnaesta, noæ Tu se ja stresem, i gle to, ja sam bio èovjek kao prije, samo �to mi je jedno oko bilo posve izgubljeno. Ona meðutim povièe: - Vatra! Vatra! O moj oèe, ja neæu ostati na �ivotu, jer senisam navikla boriti s d�innovima. Da je on bio neki èovjek, tada

bih ja njega odmah na poèetku bila ubila. Ja se nisam nalazila unevolji, sve dok se nije raspukao nar i dok nisam kljucala zrnje. Jerzaboravila sam jedno zrno, u kome se krila d�innova du�a. Da samnjega kljucnula, on bi odmah umro. Ali je udes odredio, da ga neugledam. Tako me je on napao, i zmeðu njega se i mene razbuktala ogorèena borba pod zemljom i u zraku i u vodi. Koliko samgod puta ja protiv njega proizvela jednu èaroliju, on je protiv meneproizveo neku drugu, sve dok protiv mene nije primijenio èarolijuvatre. Rijetko izaðe netko, protiv koga je bila primijenjena èarolija vatre, na kraj sa �ivotom. Ali je udes bio na mojoj strani protivnjega. Tako sam ga preduhitrila i spalila ga, nakon �to sam gaprisilila, da prizna islamsku vjeru. Ja meðutim moram umrijeti, ineka vas Allah utje�i poradi moje smrti! Zatim je od neba zazivala pomoæ i nije prestajala moliti za pomoæ protiv vatre. Ali gle, neka se crna iskra podigne prema njezinim grudima, i zatim se uzdigne sve do njezina lica. Kada joj je dosegnula lice, ona zaplaèe i povièe: - Svjedoèim, da nema nijednoga Boga osim Allaha, i da jeMuhammed Allahov prorok. Zatim smo meðutim mi od nje vidjeli samo jo� to, da je postala gomilicom pepela, kraj gomilice pepela, koja je bila d�inn. Tada mi postanemo vrlo o�alo�æeni zbog nje. I ja po�elim, da sam ja bio na njezinu mjestu i da nisam vidio, kako onaj mili lik, koji mi je uèinio tako mnogo dobra, postaje pepelom. Ali nema nikakva pro-tuslovljenja Allahovoj volji. Kada je kralj to vidio, daje njegova kæi postala gomilicom pepela, on si i�èupa ono, �to je jo� ostalo od njegove brade, udari se u lice i razdere si svoje haljine. I ja uèinim isto. I obojica smo zbog nje plakali. Tada doðu komornici i dr�avni velikani, I oni ugledaju kralja u nesvijesti i dvije gomilice pepela. Oni se prestra�e i stajali su kratko vrijeme oko kralja. Kada se on174

Pripovijest o z&vidniku i onome kojemu je taj zavidio

probudio, ispripovijedao im je, �to se njegovoj kæeri dogodilo od demona, i njihov je jad bio vrlo velik. �ene su meðutim i robinje krièale i udarile u naricanje za pokojnicom sedam dana vremena. Ali je kralj dao iznad pepela svoje kæeri podiæi veliku nadsvoðenu grobnicu, i unutra budu zapaljene vo�tane svijeæe i kandila za pokojnu. D�innov su meðutim pepeo razasuli svuda po zraku u sve vjetrove i za�vali na njega Allahovu kletvu. Zatim se kralj razboli od neke bolesti, koja ga je dovela na rub smrti. Bolest potraje mjesec dana, ali mu se zatim povrati njegovo zdravlje, i njegova brada ponovo izraste. Sada me on dadne pozvati i rekne mi: � O mladiæu, mi smo provodili svoje dana u najsretnijem �ivljenju i sigurni od promjenjljivih sluèajeva vremena, sve dok ti nisido�ao k nama. O kamo sreæe, da te nikada nismo ugledali, nititakoðer vidjeli dan tvojega nesretnog prispijeæa! Mi smo zbog tebesve izgubili. Najprije sam ja izgubio svoju kæer, koja mi je bila vrijedna kojiko sto mu�karaca. Kao drugo mi se dogodila nesreæa odvatre, i ja sam izgubio svoje zube, i zatim je takoðer umro jo� mojsluga. I pri tome ipak ja nikada prije nisam ne�to od tebe vidio! Alisve dolazi od Allaha, tebi i meni, i On neka je slavljen! Ti si taj,kojega je moja kæi oslobodila, ti, koji si izazvao njezinu smrt. Mojsine, otputuj iz ovoga mjesta! Dovoljno je to, �to se zbog tebedogodilo. Ali je sve to nama odreðeno od udesa, meni jednakotako kao tebi. Tako otputuj u miru. Ali ako te ja ikada ponovougledam, tada æu te dati ubiti. I on se izdere na mene. Zatim ja otiðem od njega, o gospodarice! Ali sam jedva vjerovao u svoje spasenje i nisam znao, kamo se trebam uputiti. Sve mi je bilo stajalo pred oèima, �to mi se dogodilo: kako me se na putu ostavilo i kako sam se na taj naèin mogao spasiti; kako sam zatim mjesec dana hodao i kao stranac dospio u onaj grad; kako sam sreo krojaèa i pod zemljom na�ao djevojku; kako sam potom umakao d�innu, unatoè tomu �to je on bio odluèio da me ubije - sve �to je moje srce bilo do�ivjelo

od poèetka do kraja. I ja zahvalim Allahu i reknem:- Moje oko, ipak ne moj �ivot!

175

Èetrnaesta noæ Prije nego �to sam napustio taj grad, odem u hammam i dad-nem si obrijati bradu. Takoðer obuèem crno, od dlake napravljeno odijelo, i zatim se odmah uputim na haððiluk51, o gospodarice! Svaki meðutim dan plaèem i mislim na udarce sudbine, koji su me bili pogodili, i na gubitak mojega oka. I svakiput, kada ja na to mislim, �to mi se dogodilo, plaèem i izgovaram ove stihove:Smeten sam. Tako miAlldha, nema nikakve sumnje o mome polo�aju.Naokolo je �alost. Ja ne znam, èemu ona na mene nadire.Strpljiv sam, sve dok se strpljivost zbog moje strpljivosti ne zamori.Strpljiv sam, sve dokAllah moju stvar ne dovede kraju.Strpljiv sam, svladan, a da se ipak ne tu�im, strpljiv, Tako kako je strpljiv o�ednjeli putnik u vreloj dolini.Strpljiv sam, sve dok sama strpljivost ne shvati, da sam ja Bio strpljiv u stanovitoj nevolji, koja gorèe grize od aloja.Nema nièega, �to bi bilo tako gorko kao strpljivost, pa ipak To je gorèe nego oboje, ako mi se strpljenje slomi.Misli su mojega srca tumaè moje savijesti, Ako nutarnji glas zbori u tebi tako kao u meni.Da su brda imala nositi, �to sam ja nosio, ona bi pala pod teretom.Vatra bi se ugasila, vjetar ne bi vi�e puhao.51 Hodoèa�æe u Mekku.176

Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio / tko to ka�e: "Gledaj, �ivot ima u sebi ipak mnogo slatkih stvari",Zbilja, taj æe vidjeti stanovit dan gorèi od aloja. Zatim poènem putovati od jedne zemlje do druge i iæi od grada do grada, i ja se dam na put prema obitavali�tu mira52, Baghdadu, ne bih li ondje mo�da zadobio pristup ka gospodaru pravovjernih i njemu ispripovijedao, �to mi se dogodilo. Stigao sam danas na-rèer u Baghdad i namjerio se na ovoga mojega prvog suputnika, .-:.:ko stoji u nedoumici. I ja mu reknem:- Mir bio s tobom!I poènem s njime èaskati, kad li nam priðe na� treæi suputnik irekne:- Mir bio s vama! Ja sam stranac.Mi odgovorimo: - Mi smo takoðer stranci i ovamo smo stigli u ovoj blagoslovljenoj noæi. Tada poðemo dalje utroje, a da nijedan od nas nije bio upoznao povijest drugoga, dok nas udes nije doveo na ova vrata i dok nismo u�li k vama. Sada ti zna� razlog, zbog èega su moja brada i moje usne obrijani i jedno oko izgubljeno.'Tada gospodarica kuæe rekne: - Zaista, tvoja je pripovijest èudnovata. Prinesi svoju ruku kaglavi i poði svojim putem!Ali on uzvikne: - Ja neæu otiæi, sve dok nisam èuo pripovijest svojih suputnika.Tada istupi naprijed treæi redovnik i rekne: 52 Uobièajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije (Grad Mira).177

Èetrnaesta noæ

� O presvijetla gospodarice! Moja povijest nije kao �to su te tih suputnika, nego jo� èudesnija i u veæoj mjeri zaprepa�æujuæa. A ona je razlogom, zbog kojega je moja brada obrijana i moje oko izgubljeno. Ove je pogodila sudbina i kob, ali ja sam udes navukao na sebe vlastitom rukom i na svoju du�u doveo �alost. I to je moja pripovijest:PRIPOVIJEST TREÆEG REDOVNIKA PROSJAKA. 'Ja sam kralj, sin stanovitoga kralja. Kada je moj otac umro, ja sam poslije njega preuzeo vlast. I ja sam upravljao u pravednosti i dobrostivosti prema podanicima. No ja sam imao osobitu sklonost prema tomu, da brodom plovim po moru. Jer moj je grad le�ao na moru, i odande se na�iroko protezala puèina. Oko nas su le�ali mnogi veliki otoci usred mora. I ja sam imao na vodi pedeset trgovaèkih brodova, pedeset manjih brodova za plovidbu iz razonode i stoipedest galija spremljenih za rat i za d�ihad53. Jednom sam za�elio otiæi na plovidbu za zabavu prema otocima, i tako sam isplovio s deset brodova i uzeo sa sobom zalihe za cio mjesec dana. Veæ sam se oko dvadest dana nalazio na plovidbi, kad li se, jedne noæi, podignu protiv nas nepovoljni vjetrovi, i more se protiv nas ustoboèi s golemim valovima. Valovi su �ibali jedan o drugi, i mi smo se veæ vidjeli izgubljenima, Kada se dakle takoðer nad nama jo� nadvila gusta tmina, tada ja uskliknem: � Tko se upusti u opasnost, neæe biti pohvaljen, èak niti ako bude spa�en. I mi smo se molili Allahu Uzvi�enomu i zazivali ga. Ali vjetrovi nisu prestajali bjesniti protiv nas, niti su nas valovi prestajali �ibati, sve dok nije svanulo jutro. Tada se sti�ao vjetar, more se umirilo, i zasjalo sunce. Zatim smo pristali uz neki otok. Iskrcamo53 Borba za islamsku vjeru, sveti rat.178

Pripovijest treæeg redovniket-prosjaka se na kopno, skuhamo ne�to malo za jelo, to pojedemo i dva se dana odmorimo. Zatim se opet otisnemo na puèinu i opet smo jedrili oko dvadeset dana. Tada nam protivna struja poteèe usuprot, i kapetanu postane more stranim. Mi meðutim reknemo stra�aru:- Popni se u jarbolsku ko�aru i obazri se po moru! Stra�ar se smjesta popne na jarbol i istra�ivao je i doviknuo kapetanu: - O kapetane, vidim sebi s desna ribe na povr�ini vode, a usredmora vidim ne�to tamno, �to se sjaji èas crno èas bijelo. Kada je kapetan èuo stra�arove rijeèi, on baci svoj turban na pod, poène si èupati bradu i dovikne momèadi: - Slu�ajte veselu vijest o propasti nas sviju! Niti jedan jedini: d nas neæe odavde otiæi sa �ivotom!I on poène plakati, i mi smo svi plakali za svojim �ivotom. I jareknem:- O kapetane, objasni nam, �to je stra�ar vidio. - O moj gospodaru - odvrati on � znaj, da smo mi izgubili kurs toga dana, kojega su se protiv nas podigli vjetrovi i puhali cijelu noæ sve do jutra. Zatim smo se dva dana zadr�ali usidreni, no izgubili smo na� put po moru. Sada mi plovimo veæ jedanaest dana od one noæi u pogre�nom pravcu, i nemamo nikakva vjetra, koji bi nas vratio onamo, kamo �elimo ploviti. Sutra æemo naveèer doploviti do jednoga brda od crnoga kamena, koje se zove Magnetsko Brdo. Struje æe nas silom odvuæi, htjeli mi to ili ne, do njegova podno�ja. Ondje æe se brod polomitii, i svaki æe brodski èavao odletjeti k brdu i uz njega se prilijepiti. Jer je Allah Uzvi�eni magnetski kamen obdario tajanstvenom snagom, tako da sve stoje �eljezo, doleti k njemu. Na tome brdu visi toliko �eljeza, da to nitko ne mo�e izbrojati, osim Allaha Uzvi�enoga. Jer su se od pradavnih vremena o to brdo razbijali mnogi brodovi. Iznad mora se meðutim izdi�e kupola od mjedi, podignuta na deset stupova. I na kupoli stoji stanoviti jahaè, èiji je konj od bakra. U rukama je tog179

Èetrnaestu noækonjanika bakreno koplje, a na njegovim grudima visi olovna ploèa, u koju su urezana imena talismana.I dalje mi on rekne: L

- O kralju, nitko drugi ne upropa�æuje ljude nego onaj konjanik na konju, i nema nikakve moguænosti da se izbjegne propast, sve dok se taj konjanik ne sunovrati s tog konja. Na to je, o moja gospodarice, kapetan broda gorko zaplakao, i mi smo bili sigurni, da se nalazimo pred neizbje�ivom propa�æu. Mi smo stoga rekli, svaki pojedini svojem prijatelju, zbogom, i povjerili mu svoju oporuku, za sluèaj da on mo�da bude spa�en. Tijekom cijele te noæi nismo spavali. A kada je svanulo jutro, mi smo veæ bili do�li bli�e brdu, i vode su nas silom tjerale prema njemu. Kada su se zatim laðe na�le u njegovu podno�ju, one se raspadnu, èavli izlete, a svo je �eljezo u njima prionulo k magnetskoj stijeni i za nju se zalijepilo. A pred smiraje smo dana tumarali uokolo po brdu. Neki su se od nas utopili, drugi su se spasili. Ali je onih, koji su se od nas utopili, bilo vi�e. Ali takoðer ti, koji su se iz toga izvukli sa �ivotom, nisu znali ni�ta jedni o drugima, jer su ih valovi i protivni vjetrovi razbacali na razne strane. Mene je meðutim, o moja gospodarice, Allah Uzvi�eni po�tedio za svu muku, nevolju i trpljenje, koje mi je On namijenio. I ja se uzverem na jednu od dasaka koje su uokolo plivale, vjetar je potjera, i ja se uzmognem uhvatiti za brdo. Ondje naðem put, koji je vodio prema vrhu, slièan stubama, usjeèenima ba� u stijenu. I ja zazovem ime Allaha Uzvi�enoga'..." Tu primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, pa ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.Jmk, Jm

180

Ipak, kada je poèela

petnaesta noæ

3 o°e>

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je treæi redovnik-pro-sjak - dok su tu sjedili ostali gosti èvrsto svezani i uz njih stajali robovi s isukanim maèevima iznad njihovih glava - dami ovako dalje prièao: 'Nakon �to sam ja pozvao Allahovo ime i usrdno mu se molio, hvatao sam se za stube, koje su bile usjeèene u kamen, i polako se penjao. Allah zapovijedi, da se toga trenutka vjetrovi smire, i On mi pomogne pri uspinjanju, tako da sam nepovrijeðen dosegao vrh. No ondje nisam imao vi�e nikakvoga drugog puta osim toga prema kupoli. Bio sam vrlo radostan poradi svojega spasenja, u�ao sam u kupolu, obavio abdest54 i dvaput se moleæi poklonio iz zahvalnosti prema Allahu, koji me je spasio. Zatim u kupoli zaspem i zaèujem u snu glas, koji je govorio: - O ibn Chadibe55! Kada se probudi� iz svojega sna, kopaj kod svojih nogu, i naæi æe� luk od mesinga i tri strijele od olova, u koje su usjeèeni talismani. Uzmi luk i strijele, i odapni prema jahaèu, koji stoji na kupoli, i oslobodi ljude od te velike nesreæe! I kada bude� pogodio konjanika, on æe se surva ti u more. Takoðer æe ti54 Religiozno pranje.55 Chadibov sine.

Petnaesta noæispasti iz ruke luk, ali ga podigni i zakopaj ga na njegovu mjestu! Potom æe more nabujati i uspinjati se, sve dok ne dosegne vrh brda, i na njemu æe se pojaviti èamac sa èovjekom od bakra, jednim drugim od onoga, kojega si ustrijelio. On æe ti doæi s veslom u ruci, i ti se uspni k njemu, ali ne imenuj ime Allaha Uzvi�enoga. On æe veslati i s tobom ploviti deset dana dugo, dok te ne dovede u More Spasenja. Kada stigne� onamo, veæ æe� naæi ondje nekoga, tko æe te odvesti u tvoj zavièaj. Sve æe ti se to ispiti, ako ne imenuje� Allahovo ime. Potom se ja probudim, hitro ustanem i uèinim onako, kako mi je rekao tajanstven

i glas. Odapnem na konjanika i pogodim ga. Tada on padne u more, ali luk padne kraj mene. Uzmem ga i zakopam ga. I ubrzo uzavre more i penjalo se, dok nije doseglo vrh brda oko mene. I ja nisam imao dugo èekati, dok nisam ugledao èamac gdje dolazi k meni s debelog mora. Tada zahvalim Allahu Uzvi�enomu. I kada je èamac doplovio bli�e, ugledam u njemu èovjeka od bakra i na njegovim grudima ploèu od olova, ispisanu èarobnim imenima i talismanima. I �uteæi se, a da nisam rekao nijednu rijeè, ja ukrcam k njemu. Sada je èovjek sa mnom odves-lao, i veslao je prvi dan, i drugi i treæi, dok se nije ispunilo deset dana. Tada ja pogledam i ugledam pred sobom Otoke Spasenja. Bio sam se vrlo obradovao, i u prekomjernosti svoje radosti imenujem ja Allaha. Ja kliknem: - U ime Allaha! Nema nijednoga Boga osim Allaha! Allah je najveæi! Èim sam ja to uèinio, izvrne se èamac i baci me u more. I on se opet uspravi i potone u more. Ja sam meðutim umio plivati, i tako sam plivao tijekom cijeloga tog dana do poèetka noæi. Tada otkazu moje ruke i moja ramena omlitave. Bio sam iscrpljen i blizu kraja, i jer sam pred oèima vidio sigurnu smrt, ja izgovorim oèitovanje vjere. Jo� se uvijek nadimalo more pod snagom vjetra, i odjednom doðe val, tako visok kao neka moæna tvrðava. Taj me podigne uvis i baci me kroz zrak � tu se naðem na kopnu, po Allahovoj volji. Sada uspu�em na obalu i iscijedim svoje haljine i ra�irim ih da se su�e. Zatim ondje provedem noæ. Kada je zadanilo, obuèem svoje182

Pripovijest treæeg redovnikn-prosjakahaljine i ustanem, da istra�im, kamo trebam iæi. Tada naðem neku udolinu, poðem prema njoj i okolo nje i vidim, da je mjesto, na kome se nalazim, mali otok, uokolo okru�en morem. I ja reknem sebi samomu:- Dolazim ipak uvijek iz jedne nevolje u drugu! Ali dok sam jo� razmi�ljao o svome udesu i sebi pri�eljkivao >mrt, gle, kad li ugledam daleko neku laðu, u kojoj su se nalazili ijudi i koja je plovila prema otoku, na kome sam se nalazio ja. Tada ustanem i uzverem se na neko drvo. Jer laða je veæ pristajala uz ralu i iz nje je izlazilo deset crnih robova, koji su nosili sa sobom �eljezne pijuke. Oni su i�li, dok nisu do�li na sredinu otoka. Ondje su kopali po zemlji i oslobodili jednu ploèu. Ploèu su podigli, i to su sada bila otvorena vrata. Zatim se vrate k laði i donesu odande ?; .;h. bra�no, maslac, med, ovce i posuðe, sve, �to je potrebno za neku nastambu. Neprestance su dotrèavali robovi i opet se vraæali k laði, vraæali se s laðe i silazili u jamu, sve dok nisu onamo bili odnijeli sve, �to se nalazilo na laði. Nato konaèno doðu u prelijepim haljinama, a meðu njima se nalazio neki vrlo star i prastar èovjek. Taj je bio postao onim, �to je od njega jo� ostalo. Jer vrijeme ga je kruto potro�ilo, i on je izgledao, kao da je veæ mrtav. On je nosio odijelo, koje se sastojalo od plavih dronjaka, kroz koje je vjetar profuækavao i prema zapadu i prema istoku. O njemu kazuje pjesnik:Vrijeme zastra�uje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano.Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan, Danas sam bolestan i ne mogu hodati. Ruka je starèeva le�ala u ruci nekoga mladiæa, koji je izgledao, kao daje bio izljeven u kalupu ljupkosti, ljepote i savr�enosti, tako da je njegova ljepota bila nadaleko i na�iroko postala poslovicom.183

Petnaesta noæKao kakva granèica, tako je nje�na bila njegova graða, on je oèaravao svako srce svojim ljupkim likom, i svojim je nje�nim pogledom zadobivao svako osjetilo pod svoju moæ. Onako, kako je pjesnik o njemu govorio, kada je pjevao:Dovedena je ljepota, da se usporeðuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu.Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slièna?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da æu to vidjeti!' Oni su dakle i�li dalje, dok nisu do�li do preklopnih vrata i bili su sat vremena ili jo� dulje i�èezli. Naposljetku su meðutim robovi i starac opet iza�li, ali mladiæ nije bio s njima. Zatim su opet polo�ili ploèu, onako kako je bila prije, ukrcali se u laðu i i�èezli mi s oèiju. Kada su pak oni oti�li, ja siðem s drveta, odem do zasuta mjesta, p

oènem otkopavati zemlju i uklanjati je nastranu. Tada se ukazu preklopna vrata. Ona su bila od drveta i velièine kakvoga mlinskog kamena. Pa kada sam ih podigao, dolje se ukazu kamene stube na zavoj. Ja sam se nad time zapanjio i silazio sam niza stube, sve dok nisam do�ao do njihova kraja, i na�ao lijepu dvoranu, opremljenu svakojakim sagovima i svilenim tkaninama. Ondje je na povi�enoj postelji sjedio mladiæ, oslonjen na okrugao jastuk, s lepezom u ruci, sa cvijeæem i mirisnim biljem pred sobom, ali je bio posve sam. Kada je ugledao mene, problijedio je. Ja ga meðutim pozdravim i reknem mu: � Budi mirna srca i bezbri�an, nikakvo se zlo tebi ne smije pribli�iti! Ja sam èovjek poput tebe i sin stanovitoga kralja. Udes me je doveo k tebi, da te razveselim u tvojoj samoæi. Ipak, �to ti se dogodilo, �to te je sna�lo, da ti stanuje� pod zemljom tako sam? Èim je on postao sigurnim, da ja kao i on pripadam ljudskom rodu, obraduje se, i njegova se boja vrati. I on me zamoli da priðem, i rekne:184

Pripovijest treæeg redovnika-prosjaka - Moj brate, moja je povijest neobièna, i ona je ova: Moj je? . trgovac draguljima i ima veletrgovinu i crne i bijede robove.Trgovci plove za njega na brodovima s robom sve do najudaljeni-rh zemelja, s karavanama deva i obilnim dobrima. Ali nikada nije rio blagoslovljen djetetom. No jednom je usnuo, da æe mu biti iarovan sin, ali da taj neæe dugo �ivjeti. I sljedeæega se jutra moj: :: probudi plaèuæi i tugujuæi. U sljedeæoj me noæi moja mati riène, i moj otac zapi�e sebi dan njezina zaèeæa. Kada je zatim - ezino vrijeme bilo ispunjeno, ona me rodi. Moj se otac obraduje i davao je gozbe i hranio fakire i siromahe, jer je o koncu svojega :;-. ota jo� bio blagoslovljen mnome. Zatim on okupi zvjezdare i ? ljude, koji su poznavali polo�aje planeta, i mudrace toga doba i takve, koji su bili iskusni u proraèunavanjima i horoskopima. Oni postave moj horoskop i reknu mojemu ocu: 'Tvoj æe sin �ivjeti do e petnaeste godine, ali mu zatim prijeti opasnost: u Moru Opasnosti se uzdi�e Magnetsko Brdo. Na njegovu se vrhu nalazi �:: njanik na konju od bakra, a na konjanikovim grudima visi ploèa : d olova. Pedeset dana, nakon �to taj konjanik padne s konja, tvoj æe sin umrijeti, a ubit æe ga taj, koji æe odstrijeliti jahaèa, knez po rr.enu 'Ad�ib ibn Chadib.' Tada je moj otac bio vrlo tu�an. Zatim me je odgojio i dao mi izvrsnu naobrazbu, sve dok nisam bio star retnaest godina. No prije deset mu je dana stigla vijest, da je konjanik pao u more i da se taj, koji ga je odstrijelio, zove 'Ad�ib, sin kralja Chadiba. Tada se moj otac prestra�io, da ja moram umrijeti, i meo me na ovo mjesto. To je moja povijest i razlog zbog kojega sam sam. Kada sam ja èuo njegovu povijest, bio sam zaprepa�æen i sam sebi reknem: - Ja sam dakako sve to uèinio. Ali tako mi Allaha, ja ga nika-ia i ni pod kojim uvjetima neæu ubiti.Zatim reknem njemu: - Moj gospodaru, daleko bila bolest i nesreæa, pa ako takoushtjedne Uzvi�eni Allah, ti ne smije� patiti ni od kakve brige, a jadte i nemir moraju minuti! Ja æu ostati kod tebe i biti tvoj sluga i185

Petnaesta noæ zatim otiæi svojim putem. Ako ti ja dakle tijekom ovih dana budem pravio dru�tvo, ti mi mo�e� dati mameluke56 za pratnju, s kojima æu ja otputovati natrag u svoju zemlju. Potom sam sjedio s njime do veèeri. I zatim sam ustao, zapalio veliku svijeæu i postavio svjetiljke. Zajedno smo sjedili, uzimali pone�to od jela i jeli. Zatim sam donio ne�to od poslastica, i takoðer smo od toga jeli. Sada smo sjedili u razgovoru jedan s drugim, sve dok nije pro�ao veæi dio noæi. Zatim je on legao na poèinak, i ja sam ga pokrio, i sam sam oti�ao spavati. I sljedeæega jutra ustanem, zagrijem vodu i tiho ga pozovem, tako da se on probudio. Zatim mu donesem toplu vodu, i on si umije lice i rekne mi: � Bio nagraðen dobrotom, o mladiæu! Tako mi Allaha, ako

umaknem toj opasnosti i budem spa�en od toga, koji se zove'Ad�ib ibn Chadib, tada æu zamoliti svojega oca, da te nagradi. Akomeðutim umrem, neka na tebi le�i moj blagoslov.Ja mu odgovorim: � Ne bilo nikada dana, o kojemu bi ti se dogodilo zlo! I ushtioAUah dopustiti da se moj posljednji dan uka�e prije tvojegaposljednjeg dana! Potom mu donesem pone�to od jela, i mi smo jeli. Zatim mu pripravim kadionicu, i on se okadi. Takoðer spravim za njega igru kamenèiæima, pa smo se igrali jedan s drugim. Poslije toga smo pojeli ne�to od poslastica i opet igrali sve do veèeri. Zatim sam upalio svjetiljke, donio pone�to od jela, sjeo i prièao mu prièe, sve dok nije preostalo samo jo� malo od noæi. Naposljetku on legne na poèinak, i ja ga pokrijem i sam odem spavati. I tako sam nastavio, o moja gospodarice, dan i noæ. Od srca sam ga zavolio i tje�io sebe glede svojih briga, tim �to sam u sebi govorio:� Zvjezdari su slagali. Tako mi Allaha, ja ga neæu ubiti. Vazda sam ga poslu�ivao, jeo sam s njime i prièao mu prièe, tridesetidevet dana dugo. O veèeri prije èetrdesetog dana mladiæ se obraduje i usklikne:56 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.186

Pripovijest treæeg redovnika-prosjaka - Moj brate, hvala neka je Allahu, koji me je spasio od smrti,i to zahvaljujuæi tvojem blagoslovu i blagoslovu susreta s tobom. Aja se molim Allahu. da te on opet odvede u tvoj zavièaj. Ali sada,moj brate, �elio bih, da mi zgrije� ne�to vode, kako bih se mogaorrati i okupati!Ja kliknem:- S velikom rado�æu!I ja zagrijem mnogo vode, istresem je po njemu, cijelo mu tije-D èestito operem pjenu�avim bra�nom od vuèjeg boba, nama�em_:: i ostru�em, promijenim mu njegove haljine i rasprostrem zarga mek krevet, kako bi poslije kupanja otpoèinuo. I on mirekne:- Moj brate, izrezi nam jednu lubenicu i rastopi u njoj malosmog kandisa. Ja odem u spremnicu, ugledam ondje jednu lijepu lubenicu, koja je le�ala na zdjeli, i doviknem mu:- O moj gospodaru, zar ti nema� nikakav no�? - Ovdje je � odgovori on - na visokom gajtanu meni doglave. Ja po�urim i uzmem no�, tim �to sam ga primio za dr�ku. Ali, � :.da sam silazio, zapne mi noga, i ja padnem svom te�inom na -iladiæa, s no�em u ruci. I tako je no� ispunio ono, �to je bilo stajalo zapisano u vjeènosti, i prodro je u mladiæevo srce. On smjesta umre, njegov se �ivot ugasi. Kada sam vidio, da sam ga ubio, -; ènem se udarati po licu, razderem svoje haljine i reknem: - Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraæamo, omuslimani! Ovaj je mladiæ od trenutka opasnosti, koji su zvjezdarii mudraci naveli za èetrdeseti dan, bio odvojen samo vremenom od edne noæi. A unaprijed je odreðena smrt ovoga ljepotana trebala doæi od moje ruke. Kamo sreæe da je nebo htjelo, da nisam -oku�ao rezati lubenicu. Kakva nesretna zvijezda! Kakva bol! Ali r.eka Allah dovr�i ono, �to se moralo zbiti!'..."187

Petnaesta noæ188 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po kraljevu odobrenju.

Ali kada je poèela

i:

-

�esnaesta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ad�ib ovako dalje rripovijedao: 'Pa kada sam bio siguran, da sam ga ubio, ustanem i uspnem se uza stube, natrag polo�im preklopna vrata na njihovo mjesto i pokrijem ih zemljom. Zatim pogledam prema moru i ugledam laðu kako sijeèe kroz vodu i dr�i pravac prema otoku. I ja se prestra�im i reknem: - Sada æe oni doæi i zateæi mladiæa mrtva. Onda æe znati da sam ga ja ubio, i posve æe me sigurno ubiti. Zato ja odem do nekoga visokog drveta, uzverem se na njega i sakrijem se u njegovu :>æu. I jedva �to sam sjeo na drvo, kad li se iskrcaju robovi sa starcem, mladiæevim ocem, i doðu do tog mjesta. Razmaknu zemlju ustranu, naðu preklopna vrata, siðu dolje i ugledaju mladiæa, gdje le�i, lica jo� sjajnoga od kupanja, obuèena u èistu odjeæu, i s no�em duboko u grudima. Tada glasno kriknu i zaplaèu, poènu se udarati po licu i uzvikivati jao i propast. Starac meðutim padne u dugotrajnu nesvijest, i robovi povjeruju, da on neæe nad�ivjeti svojega sina. Zatim umotaju mladiæa u njegovu odjeæu i rokriju ga svilenim mrtvaèkim pokrovom. Sada se spreme, da se vrate k laði, a takoðer se podigne starac. Kada je meðutim ugledao svojega sina kako le�i, padne na zemlju i poène se posipati pra�inom po glavi, udarati se po licu i èupati si bradu. I samo je189

�esnaesta noæjaèim postao njegov plaè, kada je pomislio na umorena sina, i on jo� jednom padne u nesvijest. Tada doðe neki rob i donese svileni pokrivaè. I starca polo�e na jastuk i sjednu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao �to se dogaða. 1 srce mi postane od �alosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego �to je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove:Kako je poneka Allahova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudraèev razum ne otkriva!Kako poneko jutro poèinje za tebe sa �alo�æu, Pa ipak: naveèer ti potom dolazi radost!Kako se poneka sreæa ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaða brigom pritije�njeno srce! Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca. Kada je on zatim do�ao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, �to se dogodilo i èega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i poène se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:Srce je od èasa rastanka s dragim slomljeno, Uviðate ipak, kako mi moje suze teku iz oèiju!S njime je i�èezla u daljinu èe�nja i, ah, moja patnja! Ja ne znam: �to trebam sada reæi, �to trebam poèeti?O kamo sreæe da ga ipak nikada u svome �ivotu nisam vidio! Sada je moja snaga oti�la, svi su mi putovi zatvoreni.190

Pripovijest treæeg redovnika-prosjaka-Kako ja onda mogu jo� naæi neku utjehu, kada je vatrena stihijaLjubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?0 kamo sreæe da ga je smrtni udes tako spopao,Da medu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!1 a te molim, o Allah, budi tako dobrostiv s nama,Sjedini me s njime na sve vijekel

Kako nam je lijepo i�lo, dok nas je obuhvaæao isti krov I dok smo u bezbri�noj sreæi �ivjeli prisno povezani,Sve dok nismo bili pogoðeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?Da, tu je najdra�ega od ljudi zatekla zla kob, ledini je svojega doba tu le�ao proslavljen u ljepoti.I a sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:Moj sine, o kamo sreæe da nam nikada ne bude poklonjen takavcilj!Gdje je put, na kome te ja �urno mogu sresti?O kada bih mogao za tebe, moj sine, du�om platiti kao otkupninom!Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseèeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.191

�esnaesta noæjaèim postao njegov plaè, kada je pomislio na umorena sina, i on jo� jednom padne u nesvijest. Tada doðe neki rob i donese svileni pokrivaè. I starca polo�e na jastuk i sjednu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu, i gledao �to se dogaða. I srce mi postane od �alosti i boli, koju sam pretrpio, sijedim, prije nego �to je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove:Kako je poneka Alldhova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudraèev razum ne otkriva!Kako poneko jutro poèinje za tebe sa �alo�æu, Pa Ipak: naveèer ti potom dolazi radost!Kako se poneka sreæa Ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaða brigom prltlje�njeno srce! Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratko prije zalaska sunca. Kada je on zatim do�ao k sebi i pogledao svojega sina i pomislio na to, �to se dogodilo i èega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i poène se udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:Srce je od èasa rastanka s dragim slomljeno, Uviðate Ipak, kako ml moje suze teku Iz oèiju!S njime je I�èezla u daljinu èe�nja l, ah, moja patnja! Ja ne znam: �to trebam sada reæi, �to trebam poèeti?O kamo sreæe da ga Ipak nikada u svome �ivotu nisam vidio! Sada je moja snaga oti�la, svi su ml putovi zatvoreni.190

Pripovijest treæeg redovnika-prosjakuKako ja onda mogu jo� naæi neku utjehu, kada je vatrena stihijaLjubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?0 kamo sreæe da ga je smrtni udes tako spopao,Da meðu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!Ja te molim, o Alldh, budi tako dobrostiv s nama, Sjedini me s njime na sve vijekelKako nam je lijepo i�lo, dok nas je obuhvaæao isti krov1 dok smo u bezbri�noj sreæi �ivjeli prisno povezani,Sve dok nismo bili pogoðeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?Da, tu je najdra�ega od ljudi zatekla zla kob, Jedini je svojega doba tu le�ao proslavljen u ljepoti.Ja sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:Moj sine, o kamo sreæe da nam nikada ne bude poklonjen takavcilj!Gdje je put, na kome te ja �urno mogu sresti?O kada bih mogao za tebe, moj sine, du�om platiti kao otkupninom!Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseèeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Suncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.191

�esnaesta noæAh, moja �alosti za tobom, i ah, moja boli zbog vremena! Tebe meni nitko ne mo�e nadomjestiti! Tko bi ti ikada bio ravan ?Tvoj otac èezne za tobom, i ipak, otkada te je smrtUzela pod svoje, ja te ne mogu, ah, nikada i nikako zadobiti!Oko je zavidnikd to, �to nas je danas pogodilo.Ti su po�eli ono, �to su posijali. Jao, sramna li èina! Zatim on uèini jedan jedini uzdah, i njegova du�a napusti njegovo tijelo. Tada robovi glasno kriknu:- Jao, na� gospodaru! I oni su si glave posipali pra�inom i jo� glasnije plakali. I ponesu bok uz bok svojega gospodara i njegova sina na laðu. Potom podignu jedra i i�èeznu mi s oèiju. Ja se meðutim spustim s drveta, siðem kroz preklopna vrata i poènem razmi�ljati o mladiæu. Vidio sam, �to se jo� nalazilo ondje od njegovih stvari, i izgovorim stihove:Gledam njihove tragove, i ginem od èe�nje,Na njihovima napu�tenim prebivali�tima prolijevam svoje suze.I molim onoga, koji je moj odlazak od njih odredio,Neka mi jednoga dana milostivo dopusti povratak u zavièaj. I zatim, o gospodarice, izaðem kroz preklopna vrata napolje. Obdan sam tumarao naokolo po otoku, a obnoæ sam se vraæao u podzemnu dvoranu. Tako sam �ivio mjesec dana i èesto sam istra�ivao onu stranu otoka, koja je le�ala prema zapadu. Jer ondje je svakoga dana, koji je prolazio, more obièavalo postajati suhljim, sve dok vode na zapadnoj strani nije bilo posve malo i dok stru-192

Pripovijest treæeg redovnika-prosjaka-janje nije prestalo. A kada je mjesec protekao, more je u tome pravcu bilo posve isu�eno. Tada se razveselim i osjetim se sigurnim u svoje spasenje. Tako sam ustao i koraèao kroz plitku vodu, koja je jo� preostala, i prispijem do kopna. Ondje se meðutim namjerim na gomilu �ivoga pijeska, u koji bi èak i deva utonula do koljena. Ipak sam prikupio hrabrost i gazio kroz pijesak, i gle, u daljini ~i zasvijetli zasljepljujuæim svjetlom neka vatra. Ja se uputim prema njoj, jer sam se nadao, da æu naæi pomoæ, i izgovorim ove stihove:Moguæe je, da udes jo� okrene svoje uzdeI donese ipak jo� dobro unatoè zavisti vremena,Meni pospje�i moju nadu, ispuni moju �elju, I da jo� proklije iz stare patnje nova radost. I�ao sam dakle dalje prema vatri, i kada sam joj bio blizu, gle, bila je posrijedi neka palaèa, koje su vrata bila od mjedi. Pa kada je sunce na njih sjalo, ona su odsijavala, tako da ih se moglo dr�ati za vatru. Razveselio sam se prizoru i sjeo na zemlju, nasuprot vratima. Ali jedva �to sam sjeo, kad li doðe do mene deset mladiæa, odjevenih u skupocjene haljine, a s njima se nalazio neki prastari starac. Ali su sva desetorica mladiæa bili slijepi na lijevo oko. Ja se nad time zaèudim, kakva je to s njima mogla biti posrijedi okolnost i za�to su svi bili tako jednakomjerno slijepi. Èim su me ugledali, oni su me pozdravili i zapitali me o meni i o mojoj povijesti. I ja im isprièam sve, �to mi se dogodilo i kakva se mjera nesreæe na meni bila ispunila. Tada su se oni zaprepastili zbog moje prièe i odveli me u palaèu. Ondje ugledam uokolo dvorane poredanih deset postelja, a svaka je postelja imala po jedan sag od plave tkanine. U sredini je izmeðu tih kreveta stajao neki manji krevet, na kome je kao i na drugima sve bilo plavo. Kada smo u�li unutra, svaki je od mladiæa zauzeo svoje mjesto na svojoj postelji, a stari je sjeo na manji krevet u sredini i rekao mi:193

�esnaesta noe - O mladiæu, smjesti se u ovoj palaèi i ne pitaj o nama, niti ona�oj jednookosti. Zatim stari ustane i stavi pred svakoga mladiæa malo jela u jednoj zdjeli i piæa u jednom peharu, a pred mene stavi na isti naèin. Zatim se oni naslone i ponovo me zapitaju o mojim pustolovinama i o svemu �to mi se dogodilo. I ja sam im pripovij

edao do dugo u noæ. Tada mladiæi reknu:- Stari, zar nam neæe� donijeti ono, �to nam dolikuje? On odvrati:- Od srca rado. Zatim on ustane, uðe u neku sobu od dvorca i i�èezne. Ubrzo se vrati i donese na glavi deset ploèa, od kojih je svaka bila pokrivena plavim rubcem. Pred svakoga pojedinog mladiæa stavi jednu ploèu. Zatim zapali deset svijeæa i na svaku ploèu prièvrsti jednu svijeæu. Potom ukloni pokrivala, i gle, ispod njih nije na ploèama bilo nièega osim pepela, ugljenoga praha i kotlene èaði. Tada svi mladiæi zavrnu svoje rukave sve do lakata i poènu plakati i jadiko-vati. I naèaðe si lica, razderu svoje haljine i poènu se udarati po èelu i po grudima i pri tome uzvikivati: - Mi smo tu sjedili u svome spokoju, ipak nam je na�a pro-htjevnost bila odveæ blizu! To su oni èinili neprestano, sve dok se nije pribli�ilo jutro. Tada meðutim stari ustane i zagrije za njih vode. I oni sebi operu lica i obuku druge haljine. Dok sam ja to gledao, o moja gospodarice, ostavljao me je razum, moja je pamet bila smetena, a moja mi je nutrina bila puna misli, sve dok nisam zaboravio �to se prije toga zbilo, i nisam bio u stanju dalje �utjeti. Morao sam govoriti i pitati ih, i tako im dakle reknem: - Sto je povod za to, nakon �to smo bili veseli i postaliumorni? Vi ipak imate, Allahu hvala, jo� zdrav razum, ali takvo �toèine samo poludjeli. Ja vas zaklinjem svim, �to vam je najmilije,ispripovijedajte mi svoju povijest i recite mi razlog, zbog kojega jesvaki od vas izgubio jedno oko i zbog kojega sebi crni lice pepelomi èaðom?194

Pripovijest treæeg redovnikcL-prosjakaTada mi se oni obrate i reknu mi: - O mladiæu, nemoj se dati zaludjeti svojom mlado�æu, negoodustani od ispitivanja! Zatim mi poustajemo, stari nam meðutim donese ne�to malo za jelo. Po�to smo jeli i po�to je suðe bilo odneseno, sjeli smo zajedno i razonodili se do poèetka noæi. Tada stari ustane, zapali ?�tane svijeæe i svjetiljke i iznese pred nas jelo i piæe. Pa kada smo s time bili gotovi, ponovo smo zajedno sjeli, zabavljali se i æaskali sve do ponoæi. Tada mladiæi reknu staromu:- Donesi nam ono, �to nam prilièi! Jer sat je spavanja tu. Stari ustane i donese im ploèe s crnom pra�inom. I oni uèine onako, kako su bili èinili u predhodnoj noæi. Na taj sam ja naèin ostao kod njih punih mjesec dana, i oni su si svake noæi crnili lica pepelom i zatim su se prali i mijenjali svoje haljine. Ipak sam se ja romu sve vi�e èudio, a sve me je vi�e pritiskivala napast, da sam se èak suzdr�avao od jela i piæa. I ja im reknem: - Vi mladiæi, ipak uèinite kraj mojemu nemiru i ka�ite mi,zbog èega vi sebi tako crnite lica?Ipak oni odvrate:- Bilo bi bolje, da èuvamo svoju tajnu. Ali sam ja bio u nedoumici zbog njihovog èinjenja i suzdr�avao sam se od jela i piæa, i na koncu im reknem: - Ni�ta ne poma�e, vi me morate izvijestiti o tome, �to to sveznaèi!Oni odgovore:- To æe na tebe donijeti nesreæu. Jer ti æe� postati kao mi.Pa ipak ja ponovim: - To ni�ta ne poma�e. A ako ne �elite, tada me pustite daodputujem i da se vratim k svojemu vlastitom narodu, da imadnemmira od pogleda na takve stvari. Jer poslovica ka�e: 'Zaista jebolje, ako sam daleko od vas, da oko ne gleda, srce se ne �alosti.'195

�esnaestu noæ Tada oni uzmu jednog ovna, zakolju ga, ogule ga i reknu mi:

- Uzmi ovaj no� i lezi u tu ko�u, tako æemo te mi u�iti. I ubrzoæe doæi stanovita ptica, zvana Ptica Roch, koja æe te podiæi i spustiti te na stanovitoj planini. Potom prorezi ko�u i ispu�i iz nje. Pticaæe te se meðutim prestra�iti i odletjeti i ostaviti te samoga. Zatimhodaj pola dana dugo, tako æe� pred sobom naæi stanovitu palaèu,koja je èudesnog izgleda. Ondje uði, i tvoja je �elja ispunjena. Jerto �to smo mi u�li u palaèu, to je razlog, zbog kojega sebi crnimolica i zbog kojega smo izgubili jedno svoje oko. Ako bismo ti sadahtjeli pripovijedati svoju povijest, to bi predugo trajalo. Jer svakomu se od nas pri gubitku njegovoga lijevog oka dogodilo ne�toposebno. Ja se obraðujem njihovim rijeèima, i oni sa mnom uèine ono, �to su bili rekli. Ptica me odatle odnese i odlo�i me na nekome brdu. Ja meðutim izaðem iz ko�e, i hodao sam, sve dok nisam stigao u palaèu. Gle, tu je bilo èetrdeset djevojaka, lijepih kao Mjesec, od pogleda na koje se èovjek ne bi mogao zasititi. Èim su me ugledale, one sve zajedno reknu: - Od srca dobro do�ao, budi nam pozdravljen, o na� gospodaru! Mi na tebe èekama veæ cijeli mjesec dana. Hvala neka je Allahu, koji nam je poslao jednoga, vrijednog nas, kao �to smo mi njega vrijedne!Zatim me puste da sjednem na jedan visok divan i reknu: - Danas si ti na� gospodar i vladar, mi smo tvoje slu�kinje itebi podreðene. Zapovijedaj nam dakle po svojoj volji! Ja sam se meðutim zapanjio nad njima. Potom mi one donesu jelo, i ja sam s njima jeo. Zatim stave pred mene vino. Zatim su sve stale oko mene, da me poslu�uju. Naposljetku se njih pet dadne na to, da rasprostru hasuru. Na nju stave uokolo cvijeæe i voæe i slastice svakojake vrste, i zatim donesu ovamo vino. Sada ponovo sjednemo uz piæe. One uzmu lutnju i uz nju su pjevale pjesme. Kod nas su kru�ili pehari i èa�e, i mene obuzme takva neka radost, da mi je dopustila da zaboravim sve brige ovoga svijeta. I ja reknem:- To je istinski �ivot!196

Pripovijest treæeg redovnika-prosja-ka I ja ostanem kod njih, sve dok nije do�lo vrijeme spavanja. Tada one reknu:- Uzni sa sobom, koju od nas �eli�, da dijeli tvoju postelju! Tako ja izaberem jednu od njih, koja je imala lijepo lice i tamne oèi, njezina je kosa bila crna, divno su joj bile sparene usne, zajedno srasle obrve, sve je na njoj bilo divno za pogled, bila je ravna svje�oj grani ili stabljici mirhine biljke. Ona je zaludivala srce i porobljavala ga, onako kako je jednom pjesnik o njoj pjevao:Ako bih je usporeðivao sa svje�om granom, to bi bila ludost! Daleko to bilo, da bih ja njezin pogled poreðivao s onim u srne!Odakle bi nje�na srna mogla imati njezine vitke udove? Ili medni napitak njezinih usana, tako bogat sla�æu?Ili njezino �iroko oko, koje izaziva smrtonosnu ljubav I zaljubljeno srce baca u okove smrti?Ja joj se obratim s divljom, poganskom ljubavlju,Nije to nikakvo èudo, ako se u bolesniku budi bjesneæa strast.I ja joj ponovim pjesnikove rijeèi:Moje oko uvijek treba promatrati samo tvoju ljepotu, Nijedna slika osim jedino tvoja ne smije lebdjeti u mome srcu.I sve moje misli obo�avaju samo tebe, o gospodarice, U ljubavi æu prema tebi umrijeti i uskrsnuli u �ivot.197

�esnaesta noæ Tako sam dakle onu noæ proveo uz nju. I nikada nisam do�ivio neku ljep�u od te. Kada je meðutim svanulo jutro, odvedu me djevojke u kupelj, dadnu mi da se okupam i obuku me u najrasko�nije haljine. Postave za nas jelo i piæe, i mi smo jeli i pili, i

kod nas su kru�ili pehari sve do poèetka noæi. Zatim opet izaberem jednu izmeðu njih, bogatu ljepotom, mekih oblina, kako ju je opisao pjesnik, kada je pjevao:Na njezinim prsima ugledam dvije �krinje, koje su bile zapeèaæeneMo�usom, kako ih zaljubljenik ne bi taknuo i povrijedio.Ona obje �titi strijelama iz svojih pogleda,Pogaða svojim strijelama onoga, koji joj se suprotstavlja. I takoðer s njome ja provedem najljep�u noæ sve do jutra. I, da se kratko izrazim, o moja gospodarice, ja sam ostao kod njih u najdivnijem �ivljenju cijelu godinu dana. Ali mi poèetkom druge godine one reknu: � Ah, kamo sreæe da te nikada nismo upoznale! Ali, ako nasposlu�a�, mo�e� zahvaljujuæi tomu biti spa�en.I one poènu plakati. Ja sam meðutim bio zapanjen i upitam ih:� Sto to znaèi?Tu one odgovore: � Gledaj, mi smo kæeri kraljeva, i mi smo veæ godinama ovdjesjedinjene. Odsutne smo smo odavde èetrdeset dana a godinu smodana ovdje, jedemo i pijemo, naslaðujemo se i radujemo, ali zatimmoramo otiæi. To je na�a navada. No mi se bojimo, da æe� ti, dokmi budemo odsutne, postupiti mimo na�u zapovijed. Gledaj sada,mi æemo ti predati kljuèeve dvorca. U njemu je èetrdeset soba. Tismije� otvarati tih tridesetidevet vrata. Ali èuvaj se, da ne otvara�èetrdeseta vrata, inaèe æe� nas morati napustiti.198

Pripovijest treæeg redovnika-prosjakaJa uzviknem:- Neæu ih otvarati, ako to znaèi rastanak s vama! Potom mi priðe jedna od njih, zagrli me i zaplaèe i izgovori ove stihove:Neka nas opet sjedini blizina poslije rastanka,Tako se obraz vremena osmjehuje, po�to je visio nabrana èela.Pa ako bude zahvaljujuæi pogledu od tebe moje oko ukra�eno, Vremenu æu oprostiti grijehe koje je na meni poèinilo.I ja jo� izgovorim ove stihove:Kada se pribli�ila za opro�taj, jadnoga srca tako ispunjena dubokom èe�njom i ujedno divljom patnjom,Plakala je jasnim biserjem, a iz mojih su oèiju strujali Dijamanti, na njezinim su se grudima sjedinili u dragocjenosti.Kada sam je gledao kako plaèe, ja reknem:� Tako mi Allaha, nikada ja i nipo�to neæu otvarati ona vrata! I ja se s njome oprostim. One sve izaðu napolje, i zatim odlete odatle. Ja meðutim ostanem u palaèi sam. Kada se pak pribli�ila veèer, ja otvorim vrata prve sobe, i uðem unutra i naðem se u prostoru, koji je bio nalik raju. Unutra je bio vrt, u kome su se nalazile svakojake vrste zelena drveæa, na kojima je visjelo posve nje�no i zrelo voæe. Male su ptièice pjevale, a bistri su potoci poskakivali. Nad time se obraduje moje srce, i ja sam kroèio izmeðu redova drveta, udisao sam miris cvijeæa i slu�ao cvrkut ptièica, kako one slave Njega, koji je jedini svemoæan. Gledao sam takoðer boju jabuka crveno�uta sjaja. Onako kako ka�e pjesnik:199

�esnaesta noæJabuka, koja u sebi sjedinjuje dvije boje, koje su nalik Obrazu ljubljene i plahu kraljevstvu èe�nje. Zatim sam gledao gunje i udisao njihov miris, koji zastiduje mo�us i ambru, kako kazuje pjesnik:Gunja u sebi sjedinjuje ljudske radosti, ona je Kraljica voæa u snazi svoje ljepote:Njezin okus je kao vino i njezin miris kao oblak mo�usa, Njezina boja kao zlato i njezin lik okrugao kao u�tap. Zatim sam gledao jo� marelice, kojih je ljepota oèaravala oko poput izglaèana safira. Potom sam napustio to mjesto i zakljuèao vrata te sobe, onako kako su prije bil

a. Sljedeæega sam dana otvorio neku drugu sobu i u�ao u nju. Unutra se nalazilo prostrano zemlji�te, na kome se nalazio gaj visokih palmi. Tamo je svje�e �uborio neki potoèiæ, njegova je obala bila pokrivena grmljem ru�a i jasmina, ma�urana i eglantina57, narcisa i �eboja. Dah je vjetra milovao sve mirisno cvijeæe, a taj se divni miomiris �irio i nadesno i nalijevo. To me je ispunjavalo savr�enom rado�æu. Potom «am napustio ovo mjesto i zakljuèao vrata te sobe, onako kako su bila prije. Zatim sam otvorio vrata treæe sobe i u njoj ugledam jednu prostranu dvoranu, koje je pod bio poploèen �arenim mramorom i raznovrsnima skupocjenim rasko�nim kamenim ploèama. Ondje su se nalazili kavezi od sandalova i alojeva drveta, puni ptica pjevi-ca, slavuja, golubova grivnja�a, kosova, kanarinaca i nubijskih pjevaèica. Nad time se razveselilo moje srce, i moje su brige umi-nule. I ja sam odspavao na tome mjestu sve do jutra. Zatim sam otvorio vrata èetvrte sobe. U njoj pronaðem neku veliku salu, a uokolo se nje nalazilo èetrdeset odaja, kojih su vrata stajala otvore-57 Posrijedi je vrlo mirisna vrsta divljih ru�a.200

Pripovijest treæeg redovnika-prosjakana. Ulazio sam u njih, i ondje sam vidio bisere, safire, topaze, smaragde i tako dragocjene dragulje, kako ih ne mo�e opisati nijedan jezik. Tu je zbog pogleda na to moj razum bio zbunjenim, i ja sebi reknem: � Ove se stvari, èini mi se, ne mogu naæi èak ni u riznici nekoga stvarnog kralja. Taj put se moja du�a razveseli, i moje brige i�èeznu, i ja reknem: � Ja sam sada najveæi kralj svojega vremena, jer su miAMhovom milo�æu sve te stvari pale u dio. I ja vladam nad èetrdeset djevojaka, koje nemaju nikakvoga drugog gospodara osimmene. Sada sam si ja uvijek dalje gledao jednu sobu za drugom, svedok nije proteklo tridesetidevet dana. U tome sam vremenu jaotvorio sve sobe osim te jedne sobe, koje su mi vrata princeze bilezabranile otvarati. Ipak, o moja gospodarice, moja je pamet vazdamislila na tu sobu, koja je èetrdeset èinila potpunim, a sotona meje na moju propast htio prisiliti, da ih ja otvorim. Tako ja nisamimao nikakva strpljenja da se svladam, unatoè tomu �to je preosta-jao samo jo� jedan jedini dan, dok se ne ispuni vrijeme. Tada jadakle poðem k onoj sobi, otvorim vrata i stupim unutra. U njoj jebio neki tako jak miris, kakav ja jo� nikada nisam udahnuo, i tajomami moja osjetila. Padnem onesvije�æen na pod i ostanem nekostanovito vrijeme le�ati. Poslije toga sam si meðutim osokolio srce,u�ao sam u sobu i vidio, da je njezino tlo posuto �afranom. I nadalje ugledam svjetiljke od zlata i sa cvjetovima, koji su �irili mirise-mo�usa i ambre, i od njih je dolazila jasna svjetlost. Ugledamtakoðer dvije velike kadionice, koje su obje bile napunjene alojem,ambrom i mednim miomirisom. A dvorana je bila ispunjena njihovim mirisom. I tu, o moja gospodarice, ugledam jednoga plemenitog konja, crnoga poput noæne tame, kada je noæ najtamnija.Pred njime su se nalazila dva korita od jasnog kristala, u jednomeje bio olju�ten sezam, i u drugome ru�ina voda pripremljena smo�usom. Konj je bio osedlan i za�valjen, a njegovo je sedlo bilood crvena zlata. Kada sam to vidio, zaprepastio sam se i rekao sebiiamomu:201

�esnaesta noæ- S tom �ivotinjom mora biti neka posve osobita okolnost. I sotona me navede, i izvedem ga napolje i uzja�im. Ali se on nije htio maknuti s mjesta. Tada ga udarim ostrugama o bokove, ali se on ne pokrene. Uzmem dakle biè i udarim ga njime. No tek �to je osjetio taj udarac, on tako glasno zanjièe poput gromoglasne grmljavine, pa razvije par krila i odleti sa mnom visoko prema nebu, vi�lje nego �to bi ikoji èovjek bio u stanju vidjeti. Pa ipak se nakon stanovitoga vremena spusti sa mnom na neku krovnu terasu, zbaci me s leða, osine me repom po lic

u i izbije mi lijevo oko, tako da mi se otkotrljalo niz obraz, i odleti od mene. Tada ja siðem s krova i naðem se kod deset jednookih mladiæa. Ti mi doviknu:- Ne budi dobrodo�ao i ne budi pozdravljen!Ja meðutim reknem: - Vidite, ja sam postao kao vi. I ja �elim, da mi vi dadnete jednu ploèu punu crnila, da si pocrnim lice, i da me prihvatite u svoje dru�tvo. - Tako nam Allaha - reknu oni - ti ne smije� kod nas ostati, tornjaj se odavde! I buduæi da su me tjerali unatoè mojoj stisci, pri èemu sam morao misliti na sve, �to je pre�lo preko moje glave, ja ih napustim o�alo�æena srca i sa suzama u oku. I tiho reknem: - Ja sam tu sjedio u svome spokoju, ali mi je moja pro-htjevnost bila odveæ blizu. Zatim sam si obrijao bradu i usne i obilazio naokolo po Allahovoj zemlji. I Allah je odredio, da sam trebao dobro i sretno prispjeti u Baghdad poèetkom ove noæi. Ovdje meðutim sretnem ovu dvojicu, kako stoje u nedoumici. Tu ih ja pozdravim i reknem:- Ja sam stranac! A oni odvrate:- Mi smo takoðer stranci! Tako smo se susreli, mi, tri redovnika, svi trojica slijepi na lijevo oko. To je, o moja gospodarice, razlog, zbog kojega sam sebi obrijao bradu i zbog kojega sam izgubio svoje oko.'202

Pripovijest treæeg redovnika-prosjaka Tada mu dama rekne:- Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!On meðutim uzvikne: - Tako mi Allaha, neæu otiæi, sve dok nisam èuo povijest ostalih. Nato se dama okrene prema kalifu i prema D�a'faru i Masruru i rekne im:- Isprièajte mi svoju povijest! Sada D�a'far stupi naprijed i isprièa joj istu pripovijest, koju je bio ispripovijedao vratarici, kada su oni stupili u kuæu. I kada je poslu�ala njegove rijeèi, ona rekne:- Svima vam poklanjam �ivot. Tada svi izaðu. I kada su stajali na ulici, kalif rekne redovnici-ma:- Vi ljudi, kamo sada idete, jer ipak jutro jo� ne sviæe?Oni odgovore: - Tako nam Allaha, o na� gospodaru, mi ne znamo, kamo trebamo iæi.- Doðite i provedite ostatak noæi kod nas! - rekne im kalif.I D�a'faru: - Uzmi ih sa sobom ka kuæi, a sutra ih dovedi pred mene, kako" :>mo zapisali ono �to im se zbilo! D�a'far uèini onako, kako mu je kalif zapovijedio. Potom se salif uspne u svoju palaèu. Ali mu u toj noæi san nije htio doæi. No kada je do�lo jutro, on sjedne na prijestolje svojega gospodstva. Pa po�to su se sakupili dr�avni velikani, on se obrati D�a'faru i rekne mu:- Dovedi mi tri dame i obje kuje i redovnike-prosjake. Tada d�a'far otiðe i dovede ih pred njega. Dame dovede pokrite �arom58. Ovima se on obratio, tim �to je rekao:58 Velom.203

�esnaesta noe - Mi vam opra�tamo, jer ste se vi prije toga pokazale prijaznima, a da nas niste poznavale. Sada bih vam meðutim htio dati doznanja, da vi stojite pred petim 'Abbasovim potomkom, predHarun er-Ra�idom, bratom kalifa Muse el-Hadija, sinom

Muhammeda el-Mahdija, sina Abu D�a'fara el-Mansura, sinaMuhammeda, brata es-Saffaha ibn-Muhammeda. Ne pripo-vjedajte mu dakle ni�ta osim èiste istine! Kada su dame èule D�a'farove rijeèi u ime gospodara pravovjernih, pristupi najstarija i rekne: � O gospodaru pravovjernih, meni se to tako zbilo, da bi mojapovijest, kada bi bila iglama zapisana u oène kutove, bilaopomenom za svakoga, koji se dade opomenuti, i sadr�avala dobarsavjet za onoga, koji se dade svjetovati.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je poèela po Kraljevu dopu�tenju.ffp iliilirci ^- '-} &204

Ali kada je bila zapoèela

sedamnaesta noæ

�ehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je najstarija dama, kada je stupila pred gospodara pravovjernih, poèela prièatiPRIPOVIJEST NAJSTARIJE DAME. 'Ja imam neobiènu povijest, a ovo je ona: Ove dvije crne kuje su moje sestre. Jer mi smo bile tri roðene sestre, od istoga oca i iste matere. Dvije su meðutim druge djevojke, jedna s o�iljcima i druga, domaæica, moje sestre od stanovite druge matere. Kada je na� otac umro, svaka je pojedina uzela svoj dio nasljedstva. Poslije nekog vremena umre takoðer moja mati i ostavi za sobom tri tisuæe �inara. Svaka je pojedina dobila kao svoj dio nasljedstva tisuæu dinara. Ja sam meðutim bila najmlaða meðu njima. Moje su se ses-::e opremile i obje su se udale. I nakon nekog vremena oba mu�a sebi nabave robu, po�to je svaki dobio od svoje �ene tisuæu dinara. Zatim svi zajedno otputuju i ostave me samu. Bili su odsutni tijekom pet godina. Kroz to su vrijeme mu�evi spiskali novac i pali rod steèaj, i oni napuste svoje �ene u tuðoj zemlji. Nakon pet go-205

Sedamnaesta noædina doðe moja najstarija sestra k meni kao prosjakinja, u izderanim haljinama i prljavome starom ogrtaèu. I nalazila se u najbjed-nijem stanju. Kada sam je ugledala, bila mi je posve strana, i ja je nisam prepoznala. Ali kada sam je zatim prepoznala, ja je upitam:- Sto to znaèi?A ona odgovori: - O sestro, rijeèi sada vi�e ni�ta ne koriste. Jer je udes izveo ono, �to nam je namijenio! Tada je ja po�aljem u kupelj, obuèem je u novu haljinu i reknem joj: - Draga sestro, ti mi nadomije�ta� oca i mater. Allah je nasljedstvo, koje mi je istovremeno s vama palo u dio, blagoslovio, i ja �ivim od njega u blagostanju. Ja imam veliko bogatstvo; njega æu dijeliti s tobom. Tako joj ja iska�em mnogo dobra, i ona ostane kog mene cijelu godinu dana. Na�e su meðutim misli vazda bile kod na�e druge sestre. Posve kratko vrijeme nato, gle, ona iznenada doðe. Ali se nalazila u jo� jadnijem stanju od onoga, u kakvom je do�la starija sestra. Ja joj iska�em jo� vi�e dobra nego prvoj, a obje su imale svoj dio u svemu, �to je bilo moje. Pa ipak mi one nakon stanovitog vremena reknu: - O sestro, mi se �elimo opet udati. Jer mi ne mo�emo to podnijeti, da �ivimo bez mu�eva.Tada im ja odvratim: - Vi moje oèi, vama do sada nije dobro i�lo u braku. Jer danas

se rijetko nalazi neki izvrstan mu�. Stoga ja ne vidim u va�em govorenju nikakve koristi. Pa vi ste brak veæ i iskusile. Ali one ne htjednu prihvatiti moj savjet i udadu se bez mog pristanka. Unatoè tomu im ja dadnem od svojega novca miraz i opremu. I one odu odatle sa svojim mu�evima. Ipak ih poslije stanovitoga kratkog vremena njihovi mu�evi izdaju i uzmu im ono, �to su posjedovale, odu i ostave ih na cjedilu. Tu one posramljene doðu k meni, i isprièavale su se i govorile:206

Pripovijest najstarije dame � Nemoj se srditi na nas! Ti si dodu�e po godinama mlaða odnas, ali si savr�enija po uvidu. Mi ubuduæe neæemo nikada opetgovoriti o udaji. Uèini nas dakle svojim slu�kinjama, kako bismomogle jesti svoj zalogaj.Tada ja uzviknem:� Dobro do�le, moje sestre! Meni nije ni�ta milije od vas. Ja ih prihvatim i budem sada dvostruko prijazna. I ostanemo tako zajedno punu godinu dana. Tada meðutim ja odluèim opremiti jedan brod za Basru. I ja iznajmim veliko plovilo i natovarim ga robom i dobrima i �ive�nim namirnicama, koje su bile potrebne za putovanje. I ja reknem svojim sestrama: � Hoæete li ostati kod kuæe, dok se ja ne vratim sa svog putovanja, ili æete me radije pratiti?One odgovore: � Mi hoæemo s tobom putovati. Jer mi ne mo�emo podnijetirastanak od tebe. Tako im ja dopustim da poðu sa mnom. Svoj sam meðutim novac podijelila na dva jednaka dijela, od kojih sam jedan uzela sa sobom, dok sam drugi ostavila pohranjenim. Jer sam sebi rekla: � Mo�da brod snaðe neka nesreæa, a mi ipak ostanemo na�ivotu, onda æemo naæi pri povratku ono, �to æe za nas biti odkoristi. Plovili smo dakle neprekidno nekoliko dana i noæi. Ali je brod s nama oti�ao u pogre�nom pravcu, jer kapetan nije pazio na put. I tako smo prispjeli u neko more, razlièito od onoga koje smo tra�ili. Neko vrijeme to nismo primjeæivali. Jer vjetar nam je tijekom deset dana bio povoljan, i kada se zatim stra�ar popeo, da razgleda uokolo, on povièe:� Dobra vijest!Obradovan siðe dolje i rekne: � Vidio sam ne�to poput nekoga grada. Ali to izgleda poputkakvoga goluba.207

Sedamnaesta noæ Tada se i mi obraðujemo, i jo� prije nego �to je protekao sat vremena, uka�e nam se u daljini neki grad. Mi upitamo kapetana:- Kako se zove taj grad, koji mi vidimo pred sobom?Ali on odvrati: � Tako mi Allaha, ja to ne znam. Jer ja ga jo� nikada prijenisam vidio, niti sam ikada uopæe jedrio u ovome moru. Ali je sadasve do�lo dobrom svr�etku, i vi trebate samo uæi u taj grad.Iskrcajte svoju robu. Pa ako je mo�ete prodati, onda je prodajte ikupite za to ono, �to se ondje uopæe mo�e nalaziti! Ako meðutimne mo�ete prodavati, tada æemo ostati samo dva dana le�ati usidreni, uzeti zalihe i zatim odjedriti dalje. Ubrzo smo uplovili u luku, i kapetan ode u grad i bude neko vrijeme odsutan. Kada se vratio k nama, rekne: - Na noge! Otiðite u grad i èudite se Allahovu djelu glede svojih stvorova i molite, da budete oèuvani od Njegova gnjeva! Tako mi dakle poðemo prema gradu, pa kada sam ja do�la pred gradska vrata, ugledam ondje ljude sa �tapovima u rukama. Èim sam meðutim pri�la bli�e, pokazalo se, da su oni

bili poradi Allahova gnjeva pretvoreni u kamen. Zatim mi uðemo u grad i naðemo sve njegove stanovnike pretvorene u crni kamen. U njemu nije bilo nijednoga nastanjenog mjesta niti ikoga, tko bi raspirio vatru. Jeza nas obuzme pri tome prizoru, i mi smo prolazili kroz bazare. Ondje smo na�li robu kako jo� le�i, i takoðer zlato i srebro, tako kako je sve bilo ostavljeno. Sve si to pogledamo i reknemo:� Sa svim tim je posrijedi jamaèno neka osobita okolnost. Sada se mi podijelimo po gradskim ulicama, i svaki je pojedini izgubio drugoga s oèiju pri skupljanju bogatstva, novca kao i skupocjenih tkanina. Ja sam se meðutim sama uputila prema tvrðavi i na�la, da je ona jako utvrðena. Zatim uðem u kraljevski dvor i naðem svu opremu od zlata i srebra. Ugledam takoðer kralja kako sjedi usred svojih komornika, svojih namjesnika i svojih ministara. On je nosio haljine, koje su svojom skupocjeno�æu zbunjivale um. Pa kada sam pri�la kralju bli�e, vidim ga kako sjedi na pri-208

Pripovijest najstarije dame estolju, koje je bilo ure�eno biserima i draguljima. Njegova je odjeæa bila od zlatne tkanine, a na njoj je svaki dragulj bljestao poput neke zvijezde. Uokolo je njega stajalo pedeset mameluka59, odjevenih u svakovrsnu svilu, isukanih maèeva u svojim rukama. Kada sam to vidjela, ja sam bila ukoèena od zaprepa�æenosti. Ipak poðem dalje i uðem u harem, èiji su zidovi bili oblo�eni zastorima od zlatom protkane svile. I ovdje ugledam kraljicu gdje le�i u nekoj odjeæi, koja je bila optoèena staklenim biserima. Na njezinoj se glavi nalazio dijadem sa svakojakim draguljima, a oko njezina su vrata visjele ogrlice i dragocjenosti. Sve �to je nosila, odjeæa i nakit, bilo je netaknuto, ali je ona sama poradi Allahova gnjeva bila postala crnim kamenom. Sada ugledam neka otvorena vrata, prema kojima poðem. Ona su vodila u stubi�te od sedam stuba. Niz njih siðem i dospijem u neku dvoranu, poploèenu i opremljenu zlatom protkanim sagovima. U sredini je stajalo prijestolje od smrekovine, optoèeno biserima i ukra�eno sa dva posve golema smaragda. I ondje se nalazila takoðer neka ni�a, koje je zastor bio obje�en na uzici s nanizanim biserima. I ugledam neko svjetlo kako zraèi iz ni�e, popnem se u nju, i naðem jedan dragulj, tako velik, kao nojevo jaje, koji je le�ao na gornjem kraju ni�e na nekome malom prijestolju. Od njega je dolazila jasna, nadaleko sjajeæa svjetlost. To je meðutim prijestolje bilo oblo�eno svakojakima svilenim tkaninama, koje su svojom ljepotom zbunjivale gledatelja. Kada sam sve to vidjela, vrlo sam se zaprepastila. Ali sam zatim ugledala na tome mjestu jo� goruæe svijeæe, i ja sebi reknem:� Mora biti da je netko, bilo tko, zapalio te svijeæe. Potom poðem dalje i doðem u jednu drugu prostoriju. I ja sam istra�ivala i obilazila po svim prostorijama. Pri tome sam zaboravila na sebe samu od zaprepa�æenosti nad svima ovim stvarima, koja me je spopala. I tako sam utonula u misli, sve dok se nije spustila noæ. Sada htjednem izaæi. Ali buduæi da nisam znala vrata, izgubila sam bila put, pa sam se vratila natrag prema ni�i, gdje su se nalazile goruæe svijeæe. Sjednem na postelju i zamotam se u neki 59

Bijelih robova.

209

�ii

Sedamnaesta noæpokrivaè, nakon �to sam izgovorila par stihova iz Kur'ana. Zatim htjednem spavati, ali to nisam mogla. Jer me je muèila besanica. Kada je nastala ponoæ, zaèujem neki mio glas, kako pjeva Kur'an. Ali je glas bio posve tih. Obradovana poðem prema glasu, sve dok nisam do�la do stanovite odaje, koje sam vrata na�la pritvorenima. Otvorim vrata i pogledam unutra: bila je posrijedi kapela s ni�om za molitvu, koja je bila

osvijetljena viseæim svjetiljkama i dvjema svijeæama, unutra je bio ra�iren jedan sag za molitvu, na kome je sjedio neki mladiæ, lijep za pogled. I pred njim je le�ao na svom stalku prijepis Kur'ana, iz kojega je on èitao. I ja se zaprepastim, da je on sam izmeðu naroda u gradu bio na �ivotu, uðem i pozdravim ga. A on podigne oèi i uzvrati moj pozdrav. Tada mu ja reknem: � Ja te zaklinjem onim, �to si bio proèitao iz Allahove Knjige,odgovori mi na moje pitanje!Mladiæ me meðutim pogleda, nasmije�i se i rekne: � O Allahova slu�kinjo, obavijesti me, zbog èega si ti do�laovamo. Zatim æu ja tebe obavijestiti o tome, �to se dogodilo kakomeni tako i narodu ovoga grada i kako sam ja bio spa�en. Ja mu dakle ispripovijedam svoju povijest, i on se nad njome zaprepasti. Zatim ga ja zapitam o povijesti naroda toga grada, a on odgovori:� Imaj sa mnom jedan èas strpljenja, o moja sestro! Potom zaklopi Svetu Knjigu i spremi je u neku vreæu od atlasa. Zatim mi dopusti da zauzmem mjesto pokraj njega, a ja ga pogledam: gle, on je bio poput Mjeseca, kada on stoluje na nebu u punoj ljepoti, tako bogat krasotom, tako mekih oblina. Bio je sladak za pogled poput neke glave �eæera, ravnomjeran po oblièju, kao �to je pjesnik o njegovoj vrsti spjevao u ovim stihovima:Tumaè zvjezda je jednom promatrao, kad li mu se u noæi uka�e Ljupkodra�esni mladiæ u rasko�i svoje ljepote.210

Pripovijest najstarije dame

Njemu je dao Saturn njegovu èudesno crnu kosu,I njemu je poklonjena boja mo�usa za njegov par sljepooènica.Mars se bio po�urio, da mu obraze ukrasi crveno, A Strijelac mu je poslao strijele iz njegovih pogleda.Merkur mu je darovao od sviju najo�triji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede zavidnika.Tu tumaè ostane zbunjen zbog onoga, �to je ugledao,A U�tap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio. Da, zaista, Allah ga je Uzvi�eni bio odjenuo u odjeæu savr�enosti i bio ju je zaokru�io na njegovim obrazima zraèeæom Ijupko�æu, onako kako je o njemu spjevao pjesnik:Ja se kunem mirisom njegovih kapaka i njegovim vitkimstasom,I strijelama, koje on oda�ilje èarobnom snagom,Njegovima mekim oblinama, nje�nom svjetlo�æu njegovapogleda,Njegovim bijelim èelom, njegovim uvojcima, tako crnima igustima,I obrvom, koja mi krade oènu jabuèicu,Koja me svladava, bilo da zabranjuje ili zapovijeda,Njegovima ru�ièastim obrazima, maljama, tako èudesno finima,I koraljnim usnama, bisernim redovima zubi,211

Sedamnaesta noæNjegovim vratom i njegovim tijelom, koje se lijepo sagiba, I koje na njegovim grudima pokazuje narove cvjetove,Njegovima te�kim bedrima, koja podrhtavaju, bilo da hoda Ili takoðer miruje, i njegovim trbuhom, tako vitkim i lijepim,Njegovom svilenom ko�om i njegovim dahom, tako mekim, Da, svim onim, �to ga je uèinilo

tako bogatim ljepotom,Njegovom blagotvornom rukom, rjeèito�æu njegova jezika,I njegovim plemenitim roðenjem, njegovom moæi, tako visokom i �irokom,Mo�us ima, ako je spravljen, samo od njega svoj miris, Od njegova miomirisa dolazi zraèni oblak od ambre.Tako takoðer zraèeæe Sunce: pred njime ono mora izblijedjeti, Da, ono ne mo�e biti nalik èak niti iveru njegova nokta! I ja ga pogledam pogledom, koji je u meni probudio tisuæu uzdaha èe�nje. I moje srce bude obuzeto ljubavlju prema njemu. Ja ga dakle zapitam: � O moj gospodaru, Obavijesti me o onome, o èemu sam tepitala.On odgovori: - Slu�am i pokoravam se! Znaj, o Allahova slu�kinjo, ovaj jegrad bio prijestolnica mojega oca, kralja, kojega si ti vidjela na prijestolju, pretvorena poradi Allahova gnjeva u crni kamen. I kraljica, koju si ti vidjela u ni�i, je moja mati. Ona i sav narod u gradubili su magi, i molili su se vatri umjesto Kralju, kojemu je sve212

+ Pripovijest najstarije dame /podreðeno. Oni su se zaklinjali vatrom i svjetlo�æu, sjenom i sunèevim ognjem, i kru�eæim nebeskim svodom, koji obuhvaæa svijet. Moj meðutim otac nije imao nijednoga sina, sve dok nije pred kraj svojega �ivota bio blagoslovljen mnome. I on me je odgajao, sve dok nisam bio odrastao, a sreæa mi je u svemu izlazila ususret. No �ivjela je kod nas neka �ena u vrlo poodmakloj dobi, muslimanka, koja je u nutrini vjerovala u Allaha i njegova Proroka, premda se izvana prikljuèivala takoðer mojem narodu. Moj je otac u nju imao puno povjerenje, jer ju je upoznao kao pouzdanu i èestitu, i postupao je s njome sa sve veæom Ijubazno�æu. Jer je on zbilja mislio, da je ona njegove vjere. Kada sam ja dakle bio skoro odrastao, preda me otac pod njezin nadzor i rekne: 'Uzmi ga i odgoji i pouèi ga u pravilima na�e vjere. Dobro ga obrazuj i bri�no ga njeguj!' Tada me stara uzme k sebi i pouèi me u islamskoj vjeri i Allahovim propisima èi�æenja, abdesta i molitve, takoðer mi dadne da napamet nauèim Kur'an i rekne: 'Nemoj slu�iti nikomu osim Allahu Uzvi�enomu!' Pa kada sam ja to sve primio u sebe, ona mi rekne: 'Moj sine, skrivaj te stvari pred svojim ocem i ni�ta mu ne objavljuj, da te on ne bi ubio.' Tako sam ja to pred njim skrivao i ostao pri tome, dok malo dana potom stara �ena nije umrla. Narod je meðutim u gradu postajao u svojoj bezbo�nosti i drskosti i svojoj zabludi samo jo� gori. Jednoga pak dana, dok su oni jo� uvijek nastavljali tako �ivjeti, kad li zaèuju jednoga glasnika, koji je silnim glasom nalik na gromku grmljavinu povikao, da su to èuli svi blizu i daleko: 'Vi ljudi ovoga grada, odustanite od obo�avanja vatre i molite se Allahu, premilostivom Kralju!' Ljude u gradu spopadne strava, i oni se okupe kod mojega oca, jer je on bio kralj grada, i upitaju ga: 'Sto znaèi taj glas jeze, koji smo èuli? On nas je potresao prekomjerno�æu svoje grozovitosti.' On im meðutim odvrati: 'Nemojte dopustiti da vas glas ispunjava strahom i jezom ili da vas uèini odmetnicima od svoje vjere!' Tada se pognu njihova srca pred rijeèima mojega oca, i oni ne odustanu od toga da obo�avaju vatru, nego ostanu tvrdokorni u svome idolopoklonstvu, dok nije pro�la cijela godina dana, nakon �to su èuli prvi glas. Tada im odjekne drugi poziv, i oni su ga èuli i jo� jedan treæi poèetkom treæe godine. Tako su ga èuli u svakoj od tri godine jednom. Ipak su jo�213

Sedamnaestu noæuvijek ustrajali u svome svetogrðu, sve dok jednoga dana s osvitom zore nije na njih do�la srd�ba i gnjev neba. Tada su svi bili pretvoreni u crni kamen, oni skupa sa svojima kuænim �ivotinjama, velikima i malima. I od stanovnika ovoga grada nitko ne bude po�teðen osim mene jedinoga. Od toga dana, o kome se zbio taj u�as, ja dakle �ivim tako, kako me vidi�, vazda u molitvi i postu, i zabavljen èitanjem Kur'ana. Ali tu osamljenost, u kojoj nemam nikoga za dru�tvo, sada vi�e ne mogu podnositi.Na to ja reknem njemu, koji je zarobio moje srce:

� O mladiæu, hoæe� li sa mnom otputovati u grad Baghdad i posjeæivati uèenjake i poznavatelje prava, kako bi porastao u mudrosti, razumu i poznavanju vjere? I znaj, da je slu�kinja, koja pred tobom stoji, gospodarica naroda i da zapovijeda ljudima, u�kopljenicima i slugama. Imam kod sebe jedan brod, natovaren robom, i zacijelo me je sudbina natjerala u ovaj grad, da o tim stvarima dobijem izvje�æe. Jer to je bilo unaprijed odreðeno, da se mi moramo sresti. I ja ga nisam prestajala nagovarati na putovanje i blagim rijeèima na njega navaljivati, sve dok on nije bio spreman i pristao'..."214 Tada primijeti Sehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèela

#? W W W w W$ W ?????? WW??W^osamnaesta noæ

�ehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da dama nije odustajala od toga, da mladiæa nagovara, da s njome putuje, sve dok on nije na to pristao. 'Ja sam dakle spavala' - tako je ona govorila kalifu � 'u onoj noæi kraj njegovih nogu, i od veselja sam jedva znala, gdje sam bila. Kada je meðutim osvanulo jutro, mi ustanemo, uðemo u riznicu i uzmemo sve �to nije te�ko nositi a ipak je od velike vrijednosti. Zatim siðemo od dvorca ka gradu, gdje sretnemo robove i kapetana, koji su bili u potrazi za mnom. Kada su me oni ugledali, obradovali su se, i ja ih izvijestim o svemu, �to sam bila vidjela. Ispripovijedala sam im takoðer povijest mladoga princa i razlog preobrazbe ovoga grada: ukratko sve, �to im se bilo dogodilo. Oni se svi nad time zaprepaste. Kada su meðutim moje sestre, ove dvije kuje, ugledale mene uz bok onoga mladiæa, postanu ljubomorne i gnjevne i poènu smi�ljati protiv mene zlo. Mi dakle u radosti poðemo na palubu. Bili smo silno obradovani, jer smo stekli golema dobra, ali je uzrokom moje najveæe radosti bio mladiæ. Zatim smo prièekali, sve dok nam nije bio povoljan vjetar, razvili smo jedra i zasjekli u more. Moje su sestre sjele k meni i mi smo æaskale. Tada me one upitaju:- O sestro, �to æe� ti uèiniti s tim lijepim mladiæem?215

W

Osamnaesta, noæA ja odgovorim:- Ja ga kanim uzeti za supruga!Potom se ja okrenem k njemu, priðem mu i reknem: - O moj gospodaru, ja æu ti dati jedan prijedlog, tim �to ne bih�eljela od tebe do�ivjeti nikakvo odbijanje. On je meðutim ovaj:kada stignemo u Baghdad, moj zavièajni grad, tada nudim kaotvoja robinja sebe samu tebi u sveti brak, i ti meni treba� bitisuprug i ja hoæu biti tvojom suprugom.On dadne kao odgovor:- Slu�am i pokoravam se!I ja se obratim svojim sestrama i reknem im: - Meni je ovaj mladiæ dovoljno. Svatko, tko posjeduje odmojega dobra, mo�e to zadr�ati!One mi odvrate:- Ti si ispravno postupila. - Ali su smi�ljale protiv mene zlo. Mi smo dakle stalno jedrili dalje uz povoljan vjetar, sve dok nismo iz Mora Opasnosti uplovili u More Sigurnosti. Zatim sm

o samo jo� malo dana bili na putu, dok se nismo na�li blizu kod grada Basre. Njegove su zidine veæ vidljivo le�ale pred nama, kada se nad nama spustila veèer. Èim nas je dakle svladao san, dignu se moje sestre, ponesu mene s mojim krevetom i bace me u more. I isto uèine s mladim princem. On meðutim nije znao dobro plivati i utopio se. I Allah ga primi meðu svjedoke vjere60. A ja, kamo sreæe da sam se ja ipak s njime utopila! Alije Allah odredio da ja budem spa�ena. Jer kada sam se na�la u moru, On dopusti da mi padne u dio neka daska, na koju sam se uzverala. I valovi su me bacali ovamo i onamo, sve dok me nisu izbacili na obalu nekog otoka. Ostatak sam te noæi tumarala naokolo po otoku. Pa kada je svanulo jutro, ugledam neku stazu,To jest: medu muèenike.216

Pripovijest najstarije dametako usku, da je po njoj upravo mogla stupati ljudska noga. Ta je tvorila vezu otoka s kopnom. Èim je sada iza�lo sunce, ja na sunèevoj toplini osu�im svoje haljine, pojedem od otoèkoga voæa i popijem od njegove vode. Zatim sam hodala stazom i i�la tako dugo, dok se nisam na�la blizu kopna. Kada je meðutim izmeðu mene i grada bilo jo� samo dva sata puta, gle, tu se iznenada ustremila na mene neka velika zmija, tako debela kao stablo da-tuljine palme. Dok je tako dolazila prema meni, vidjela sam da sklizi èas^ia desno èas na lijevo, sve dok mi nije bila posve blizu. A njezin je jezik visio pedalj daleko iz njezinih usta prema tlu i cijelom se du�inom vukao kroz pra�inu. A iza nje se nalazio neki zmaj, koji ju je progonio. On je bio dugaèak i tanak, otprilike du�ine jednog koplja. Ona je pred njim bje�ala i okretala se nadesno i nalijevo, ali ju je on veæ pograbio za rep. Tada joj poteku suze i jezik joj se jo� du�e izvjesi, jer je tako �urno bje�ala. Mene obuzme suæut prema njoj, i tako zgrabim neki kamen i bacim ga prema glavi zmaja, koji na mjestu skonèa. Tada zmija razvije dva krila i letjela je prema nebu, sve dok mi nije i�èezla s oèiju. Ja meðutim sjednem puna zaprepa�æenja nad ovom pustolovinom. Jer bila sam umorna i pospana, i tako na neko vrijeme zaspem. Ali kada sam se probudila, ugledam neku djevojku kako mi sjedi do nogu. Ona je imala sa sobom dvije kuje i trljala moje noge. Tada se ja pred njom zastidim, uspravim se i upitam je:- Sestro, tko si ti?A ona odgovori: - Kako si me brzo zaboravila! Ja sam ona, za koju si ti izvelajedno dobro djelo. Ti si posijala usjev zahvalnosti i ubila mojeganeprijatelja. Jer ja sam ta zmija, koju si ti oslobodila od zmaja. Jasam d�innica, a taj je zmaj bio d�inn. On je bio moj neprijatelj, imoje je spasenje do�lo jedino zahvaljujuæi tebi. Èim si me meðutimti od njega oslobodila, odletjela sam na vjetru prema brodu, izkojega su te bacile tvoje sestre, i prenijela sam sve, �to je bilounutra u tvoju kuæu. Brod sam potopila, a tvoje sam sestre pretvorila u ove dvije kuje. Jer ja znam sve, �to si ti od njih do�ivjela.Mladiæ se meðutim utopio.217

Osamnaesta noæ Zatim mene i obje kuje podigne uvis i odnese nas na krov moje kuæe. U unutra�njosti meðutim kuæe pronaðem sva dobra, koja su se bila nalazila na brodu, a da se ni�ta nije izgubilo. Zatim ona, koja je bila zmija, meni rekne: - Tako mi znakova, koji su urezani na prstenu na�ega gospodara Sulaimana61 � mir bio s njim! � ako ti svakoga dana neudjeli� svakoj pojedinoj od ove dvije kuje trista udaraca, tada æu jadoæi i tebe zaèarati jednako tako kao i njih.Ja odvratim:- Slu�am i pokoravam se! I otada, o gospodaru pravovjernih, ja nikada nisam propustila, da njima dodijelim taj broj udaraca. Ali imam suæuti prema njima, i one znaju da to nije moja krivnja, kada bivaju bièevane, i to mi opra�taju. To je moja povijest i moja prièa!' Kalif dospije zbog nje u zaprepa�æenost. Zatim on rekne drugoj dami:- A ti, kako si ti do�la do o�iljaka na svome tijelu?

Tada od nje bude zapoèetaVRATARICINA PRIPOVIJEST. 'O gospodaru pravovjernih, imala sam oca, koji mi je kod svoje smrti ostavio za sobom veliko bogatstvo. Ja sam poslije njegove smrti ostala jo� kratko vrijeme neudatom a zatim sam se vjenèala s jednim èovjekom, koji je va�io kao najbla�eniji meðu svojim suvremenicima. Godinu sam dana dugo �ivjela s njime. Tada umre i on, i moj je udio u njegovu nasljedstvu iznosio prema svetom zakonu 61 Sulaiman ibn Daud (Salamun sin Davidov) je u islamskom svijetu osobito na glasu zbog svoje moæi nad kraljevstvom duhova.218

Vmtarièina pripovijest >amdesettisuæa dinara u zlatu. Tako sam ja postala prebogatom, .-. glas se o meni pro�irio posvuda. I ja dadnem sebi napraviti deset haljina, od kojih je svaka pojedina stajala tisuæu dinara. No jednoga dana, kada sam sjedila kod kuæe, gle, uðe k meni neka stara :-:-na. obraza, koji su bili upali, obrva siroma�nih dlakama. Njezine su oèi bile izbuljene, a njezini su zubi bili ispali. Puno je mrlja bilo r.; ezino lice, svjetlost njezinih oèiju mutna, a njezina je glava bila '.. edno zamazana smolom. Njezina je kosa bila pepeljastosiva, : ezino tjelo �ugavo, njezina se boja neprestano mijenjala. Njezin je stas bio pogrbljen, njezin nos povij en, kako je jednom pjesnik o njoj povikao:Nesretne li starice! Njoj neæe oprostiti njezina mladost,A o svome se smrtnom èasu neæe obradovati nikakvoj milosti.Ona jamaèno mo�e tisuæom mula, koje su se dale u bijeg,zahvaljujuæi snazi svojih lukavstina ovladati s pomoæu kakve paukove niti. Èim je stara u�la, pozdravila me je, poljubila preda mnom tlo i rekla mi: - Ja kod kuæe imam jednu kæer siroèe, a spremila sam za danas nanoæ njezinu svadbu i nevjestinsku povorku. Mi smo meðutim u ovome gradu stranci i ne poznajemo nijednoga njegovog stanovnika, pa je na�e srce slomljeno. Tako ti sebi zaslu�i nagradu neba i budi prisutna kod njezine nevjestinske povorke. I kada dame na�ega grada èuju, da si ti do�la, tada æe se pojaviti takoðer one. A ti æe� izlijeèiti njezin jad, jer je ona o�aloa srca, i nikoga nema osim Allaha Uzvi�enoga!I ona je plakala i ljubila mi noge i izgovarala je ove stihove:Tvoj nam je dolazak èast, I to æemo mi objelodaniti.219

- Ja æu, ako tako ushtjedne Allah Milostivi, za nju uèiniti jo�pone�to vi�e. Ja æu je sa svojim haljinama, svojim nakitom i svojomopremom dovesti k njezinu suprugu. Tada se stara obraduje, pa sagne glavu sve do mojih nogu, poljubi ih i rekne: - Allah ti uzvratio dobrim i utje�io tvoje srce onako, kako si tiutje�ila moje! Ali, o gospodarice, nemoj se brinuti, da mi tu usluguèini� u ovaj sat. Predveèer budi spremna, zatim æu ja doæi i povestite. I ona mi poljubi ruku i ode svojim putem. Ja se dakle uredim. I zatim stane veæ i starica, koja se bila vratila, pred mene i rekne: - O moja gospodarice, gledaj, gradske su dame stigle. Jer jasam im rekla, da æe� ti biti prisutna, i tada su se obradovale. Sadate oèekuju i i�èekuju tvoj dolazak. Tada ja prebacim oko sebe svoj ogrtaè i uzmem sa sobom svoje djevojke. I ja sam i�la, dok nismo do�li u neku ulicu, dobro poprskanu i èisto pometenu, a zrak je u njoj bio pokretan svje�im dahom. Zatim uðemo na neka vrata, nadsvoðena kupolom od mramornog kamena, èvrste gradnje, i doðemo do vrata palaèe, koja se uzdizala uvis od zemaljskog tla, sve dok se nije gubila u oblacima. A povrh su vrata stajali ispisani ovi stihovi:

Ja sam kuæa, izgraðena za radosti, Svo je moje vrijeme za u�itak i veselje.

U mome dvori�tu teèe jedan izvor S vodom, koja oslobaða od briga.220

Vratarièina pripovijest Na njemu poèiva oprava od anemona I mrèa, od narcisa i krizantema. Èim smo prispjele do vrata, stara pokuca, i bude nam otvoreno. Mi uðemo i naðemo stanovito predvorje, koje je bilo oblo�eno sagovima. Ondje su visjele goruæe svjetiljke, i ondje su stajali svijeænjaci, optoèeni draguljima i biserjem. Pro�le smo kroz predvorje i zatim u�le u neku dvoranu, koja nema sebi ravne. Ona je bila zastrta i pokrivena svilenim sagovima. Ondje su visjele goruæe svjetiljke, i ondje su stajali svijeænjaci u dvostrukim redovima. Na gornjem je kraju dvorane stajala neka postelja od smrekovine, koja je bila ukra�ena biserima i draguljima i natkrovljena baldahinom od atlasa s u�ivenim biserima. Jedva da smo to vidjele, kad li izaðe iz baldahina neka mlada djevojka. Ja je pogledam, o gospodaru pravovjernih, i gle, ona je bila savr�enija nego Mjesec, kada postane U�tapom, i njezino je èelo bilo nalik jutarnjoj svjetlosti, kada zasja na nebu, tako kako je rekao pjesnik, kada je pjevao:Ti bi jamaèno bila odreðena za �ahovu nevjestinsku odaju, Medu izabranicama kralja Perzijanaca najpristalija djeva!Ona nosi na svojim obrazima crvene ru�ine latice. Kako su ipak lijepi ti obrazi u odjeæi boje zmajeve krvi!Ona je vitka, a njezini pogledi sjaju tamno i sanjarski. Ona ujedinjuje u samoj sebi rasko� svih ljepota.To je kao da joj njezini uvojci lebde preko èela, Kao preko jutra radosti noæ puna briga.Tada djevojka siðe iz baldahina i rekne mi:221

Osamnaesta noæ � Dobrodo�la i srdaèan pozdrav mojoj sestri, obljubljenoj,presvijetloj!Zatim ona izgovori ove stihove:Da je kuæa znala, tko æe je posjetiti, ona bi se obradovala I bla�ena bi poljubila mjesto, na koje si ti stupila.Ona bi nijemim jezikom govorila i glasno objavljivala: Neka si od srca dobrodo�la plemenita, velikodu�na go�æo!Potom ona sjedne i rekne mi: � Moja sestro, gledaj, ja imam jednoga brata, koji je tebepovremeno viðao na svadbama i o blagdanima. On je mladiæ, ljep�inego ja, a njegovo se srce rasplamsalo u �arkoj ljubavi prema tebi,jer je dobrostivi udes u tebi sjedinio svaku ljepotu i ljupkost. On jedoèuo, da si ti gospodarica meðu svojim narodom, a on je takoðergospodar meðu svojim narodom. Stoga bi on �elio svoj �ivot svezati o tvoj. I tako je on smislio ovu lukav�tinu, da mene dovede udodir s tobom. On se �eli s tobom vjenèati prema propisima Allahai njegova Proroka. A u onome, �to je ispravno, ne le�i nikakvasramota. Kada sam ja meðutim èula njezine rijeèi i vidjela, da sam u kuæi zarobljena, odvratila sam:� Slu�am i pristajem! Ona se obraduje i pljesne rukama. I otvore se stanovita vrata, i izaðe neki mladiæ, u cvijetu mladosti, obuèen u predivno ruho. Lik, posveæen ravnomjernosti, ljepoti i dopadnosti, ljupkosti i savr�enosti, najnje�nijoj prijaznosti, obrva ravnih kakvom luku, koji je spreman za odapinjanje strijele, i oèiju, koje sva srca opèinjuju èarolijom, koju im je poklonila dopu�tena magija62, tako kako neki pjesnik o njemu ravnom ka�e:

>62 Bijela magija, za razliku od crne (gre�ne) magije.

222

Vmtarièina, pripovijestNjegovo je lice ravno Mladomu Mjesecu, Poput bisera je bogat zraèeæom ljepotom.A kako ipak divno kazuje onaj pjesnik:Nagrada za ljepotu je njegova. Slavljen je Allah I Uzvi�en, jer ga je On stvorio i dao mu oblièje.On je darove svake ljupkosti samo u njemu sjedinio. Svi su ljudi zbunjeni poradi snage njegove ljupkosti.Sama mu je ljepota napisala na njegove obraze:'Svjedoèim, da nema nijednoga ljepotana osim njega jedinoga.'

Kada sam ga ugledala, moje se srce priklonilo njemu, i ja ga zavolim. On sjedne pokraj mene, i ja sam neko vrijeme s njim govorila. Zatim djevojka ponovo pljesne rukama, i gle, otvore se neka pokrajnja vrata, i pojavi se kadija sa èetiri svjedoka. Oni nas pozdrave, sjednu i sastave braèni ugovor izmeðu mene i mladiæa i odu. Tada se mladiæ obrati meni i rekne:

- Zakuni se, da nikada neæe� pogledati nekoga drugoga osim mene, niti mu pokloniti svoju naklonost!- Neka bude blagoslovljena na�a noæ! Zatim nastavi:- Moja gospodarice, ja ti moram postaviti jedan uvjet. Ja ga upitam:- Moj gospodaru, kakav to uvjet? Tada se on digne, donese mi jedan prijepis Svete Knjige im

Osamnaesta noæ

r

To mu se ja zakunem, i on se silno obraduje i zagrli me, dok je ljubav prema njemu obuzela cijelo moje srce. Tada budu pred nas postavljeni stolovi, i mi smo jeli i pili, dok se nismo zasitili. Pa kada je do�la noæ, on me odvede u nevjestinsku odaju, i ljubio me je i grlio neprestano sve do jutra. Tako sam s njime �ivjela �ivotom sreæe i radosti punih mjesec dana. Tada ga meðutim zamolim za dopu�tenje, da odem na bazar i da si kupim neke tkanine, i on mi za to dadne dopu�tenje. Tako ja navuèem na sebe ogrtaè, uzmem sa sobom staru i jednu robinju, odem na bazar i sjednem ondje u duæan nekoga mladog trgovca, kojega je stara poznavala. Jer ona mi je rekla: - Otac je ovoga mladiæa umro, kada je on bio dijete, i ostaviomu je za sobom golemo bogatstvo. On ima golemu zalihu roba, ikod njega æe� naæi ono, �to tra�i�, jer nitko na èitavome bazarunema ljep�e tkanine od njega.Potom njemu ona rekne:� Poka�i ovoj dami najskupocjenije tkanine, koje posjeduje�!A on odgovori:- Slu�am i pokoravam se!Sada ona poène pjevati o njegovoj slavi. Ali ja reknem: � Mi ne �elimo od tebe slu�ati o njegovoj slavi. Mi æemo to, �tomi trebamo, od njega uzeti i vratiti se kuæi. On mi dakle donese sve, �to sam tra�ila. I ja mu ponudim njegov novac, ali se on sustegnuo, da bilo �to uzme, i rekne:� Ovo danas neka bude od mene va� gostinski dar! Ja meðutim reknem staroj:� Ako on neæe novac, tada mu vrati tkanine! - Tako mi Allaha - uzvikne on - ja od tebe neæu ni�ta uzeti.Ali sve to poklanjam za jedan jedini poljubac. Jer taj mi je skupocjeniji od svega, �to se nalazi u mome duæanu.Stara upita:- �to bi ti koristio taj poljubac?

224

Vmturicina pripovijestAli meni pri�apne: - Moja kæeri, èuje� li �to taj mladiæ ka�e? Sto bi ti to uopæena�kodilo, ako bi on zadobio od tebe jedan poljubac a ti dobilaono, �to �eli�?Ja meðutim reknem:- Zar ti ne zna�, da sam ja obvezana zakletvom?Ona dadne kao odgovor: - Pusti ga da te poljubi, ali nemoj s njime govoriti. Tako te nepogaða nikakva krivnja, a ti æe� zadr�ati svoj novac! I nije odustajala od toga, da mi stvar prikazuje lijepom, sve dok ja nisam turnula glavu u zamku i na to pristala. Zatim za�mirim i sakrijem od ljudi svoje lice iza jedne strane svog ogrtaèa. On dakle ispod moga �ara polo�i svoja usta na moj obraz. Ali kada me je poljubio, tako me je �estoko ugrizao, da mi je otkinuo s obraza komad mesa. Tada se ja onesvijestim. Ali me stara prihvati u svoje ruke. I kada sam do�la k sebi, vidjela sam da je duæan zakljuèan, a stara mi posvjedoèi svoje �aljenje i rekne:- Allah je odvratio jo� gore!Zatim ona nastavi: - Doði, daj da idemo kuæi! Prikupi srèanosti, prije nego �to postane� predmetom ogovaranja. A kad prispije� kuæi, lezi i pravi se bolesnom, ja æu preko tebe pru�iti pokrivaè i donijeti neki lijek, kojim æe� izlijeèiti taj ugriz i ubrzo ponovo biti zdravom! Tako ja nakon nekog vremena ustanem, u krajnjoj zabrinutosti. I spopadne me strah, ali sam polako i�la dalje, sve dok nisam stigla kuæi. Ondje sam odmah legla kao da sam bolesna. Kada je meðutim pala noæ, doðe moj mu� i upita: - Sto je to, �to ti se dogodilo, moja gospodarice, na tom izlasku?Ja mu odvratim:- Nije mi dobro, boli me glava.225

Osamnaesta noæOn pak zapali svijeæu, priðe mi blizu, pogleda me i rekne: - Kakva je to rana, koju vidim na tvome obrazu, i ba� na naj-nje�nijem dijelu?Nato ja reknem: - Kada sam danas iza�la s tvojim dopu�tenjem, da kupim tkanine, udarila me neka drvima za lo�enje natovarena deva, razde-rala moj zar i ranila mi obraz, kao �to ti to vidi�. Jer zaista, ulice su ovoga grada uske. - Sutra æu - povièe on - otiæi k namjesniku ovoga grada i reæi mu, da mora sve prodavaèe drveta ovoga grada objesiti na vje�ala. - Za volju Allahovu - reknem ja � ne tovari na sebe nikakvu krivnju! U istini sam jahala na nekome magarcu, i on se sa mnom spotaknuo, tako da sam ja pala na zemlju. A udarila sam o komad drveta, koji mi je razderao obraz i nanio ovu ranu. - Onda æu - rekne on - sutra otiæi D�a'faru Barmekidu i ispripovijedati mu prièu, pa æe on dati ubiti sve gonièe magaraca u ovome gradu. - Hoæe� li ti - reknem ja - za volju mene sve te ljude uni�titi? To �to mi se dogodilo, ipak se zbilo po volji i odluci Allahovoj.Ali on priklopi:- To ne ide drugaèije. Pa po�to je skoèio na noge, navaljivao je na mene rijeèima tako dugo, dok se ja nisam zgrozila i uporabila �estoke rijeèi protiv njega. Tada meðutim, o gospodaru pravovjernih, on spozna, kako je to sa mnom stajalo, i uzvikne:- Ti si pogazila svoju zakletvu. I on istisne jedan glasan krik. Tada se otvore neka vrata, i iz njih izaðe sedam crnih robova, tima on zapovijedi da me pograbe s kreveta i da me bace nasred sobe. Nato on naredi jednom robu, da me uhvati za ramena i da mi sjedne do glave. I jednomu drugomu, da sjedne na moja koljena i da mi èvrsto pridr�i noge. Zatim doðe

treæi s maèem u ruci. Tomu on rekne:226

Vmtarièina pripovijest � Moj prijatelj èièu, pogodi je i rasijeci je na dva dijela, i svakineka uzme jedan dio i baci ga u Tigris, da ga pojedu ribe! To jer.agrada za onoga, koji gazi zakletvu i ljubav.I njegov bijes jo� vi�e poraste, i on rekne ove stihove:Ako bih ja morao svoju ljubav dijeliti s nekim drugim, I�èupao bih je sebi iz du�e, smjesta bih umro od patnje.I rekao bih joj: 'O du�o, moja je smrt plemenita!Ni�ta dobro ne donosi ljubav, ako se s protivnikom nalazi uzavadi.'Nato on jo� jednom rekne robu:� Pogodi je Sa'd! Kada je rob na taj naèin bio siguran u zapovjed, on se nagne k meni i rekne: � O moja gospodarice, izgovori oèitovanje vjere, i ako �eli� jo� bflo kakve odredbe poluèiti, tada mi ih imenuj. Jer zaista, ovo je :voj posljednji èas. � Dobri robe - reknem ja - prièekaj sa mnom jo� koji èasak, da ti mogu izreæi svoje posljednje �elje! Zatim ja podignem glavu i vidim, kako to sada sa mnom stoji, i kako sam ja iz najveæe sreæe bila sunovraæena u najdublju sramotu. Tada poteku moje suze i ja gorko zaplaèem. Moj me meðutim mu� pogleda oèima gnjeva i rekne stihove:Reci njoj, koja je na�u ljubav prezrela i odbila,I koja je jednomu drugom prijatelju dala da padne u dionjezina naklonost:V,.'Dosta nam je tebe, prije nego �to si nam uèinila tako ne�to. Sto se izmeðu nas dogodilo, veæ odavno mi se gadi!'227

Osamnaesta noæ Kada sam ja to zaèula, o gospodaru pravovjernih, zaplakala sam, pogledala ga i izrekla ove stihove:Ti si me odvojio od ljubavi i mirno si se opustio.Ti si mi uèinio ranjene kapke besanima i zatim si spavao.Ti si pustio da k mojemu oku svraæaju budne noæi. Ipak te moje srce nije zaboravilo, a moje suze teku.Ti si sklopio sa mnom savez, da æe� èuvati vjernost. Ipak kada si zaposjeo moje srce, tada si me izdao.Ljubila sam te kao kakvo dijete a ni�ta nisam znala o ljubavi. Stoga me ne ubijaj. Ja sam u ljubavi uèenik!Molim te za volju Allaha, ako umrem, tada napi�i Na mome grobu natpis: 'Ovdje poèiva rob ljubavi.'Mo�da pristupi neki o�alo�æeni, koji poznaje ljubavne patnje, k srcu nekoæ zaljubljene i imadne za mene smilovanja. Kada sam zavr�ila svoju pjesmu, iznova sam zaplakala. Ali kada je on poslu�ao pjesmu i vidio mene plakati, uhvati ga bijes nad bijesom, i on izgovori ove stihove:Ljubimicu srca nisam napustio od dosade u samovolji. Ne, ona je poèinila zloèin, koji je doveo do raskida.Ona je �eljela imati u na�oj ljubavi jo� jednoga suputnika: Ali vjera mojega srca nije sklona mnogobo�tvu.)228

Vratariana pripovijest

Kada je on zavr�io svoje stihove, ja sam opet zaplakala i pred njim se poni�avala. Jer ja sam govorila sebi samoj:

- Rijeèima æu djelovati na njega. Tada æe mi on mo�da ipakotpustiti smrt, makar mi i sve uzeo, �to posjedujem. Zato mu sepotu�im, �to sam podnijela, i izreknem stihove:Tako ti tvoga �ivota, kada bi bio pravedan, pustio bi me da�ivim.Ali ako je rastanak odluèen, neæe biti nikakva pravednika.Ti si muku ljubomore natovario na mene, ipak dopusti da ti seka�e:Ja sam preslaba ipreumorna da nosim vlastitu ko�ulju.Ja nisam zaprepa�æena time, �to moram umrijeti. Mene bi samoZaprepastilo jedino to, ako bi se moje tijelo bez tebe moglo prepoznati. Kada sam zavr�ila svoju pjesmu, opet sam plakala. Ali me je on pogledao, povikao je na mene i grdio me je i izrekao ove stihove:Ti se okreæe� od mene prema ljubavi jednoga drugoga, Ti si prouzroèila rastanak. Ja ipak nisam tako postupao.Ja æu te napustiti, kao �to si ti mene prva napustila. I �ivjet æu bez tebe, tako kako ti �ivi� bez mene.Neku æu drugu ljubiti, kao �to si ti nekoga drugoga ljubila.Ljubavni lom nisam ja natovario na sebe, nego na tebe.J-Kada je zavr�io svoje stihove, on robu jo� jednom dovikne: � Raskoli je i oslobodi nas od nje! Jer ona nam ni�ta vi�e nevrijedi!

229^^^ ^^F

Osamnaesta noæ r Ali dok smo mi jo�, o gospodaru pravovjernih, jedno drugomu naizmjence govorili u stihovima i kada sam se ja veæ pripremila za smrt, oprostila se sa �ivotom i svoju stvar povjerila Allahu, gle, tada strmoglavo uðe stara, baci se mojemu mu�u pred noge, poljubi mu ih, zaplaèe i povièe: - O moj sine, tako ti moje negda�nje njege i tako ti mojeslu�be tebi, oprosti ovoj �eni! Jer zaista ona nije poèinila nikakvukrivnju, koja bi zaslu�ivala takvu sudbinu. Ti si jo� vrlo mladèovjek, i ja se bojim, da æe� njome na sebe natovariti krivnju. Jerka�e se: 'Tko ubija, taj treba biti ubijen.' Sto ima za tebe na tojrazvratnici? Pusti je od sebe da ode i prognaj je iz svoje pameti isvojega srca! Zatim je plakala i nije odustajala od toga da na njega navaljuje, sve dok on nije popustio i rekao: - Ja joj opra�tam. Ali ja moram na njoj ispisati trag, koji æe jojna njoj ostati za èitav njezin �ivot. Tada zapovijedi robovima da me povlaèe po podu, da mi �deru haljine i da me ispru�e. Pa dok su me robovi èvrsto dr�ali, donese mladiæ granu gunje, navali njome na moje tijelo i neprestano je udarao po leðima i bokovima, sve dok od siline udaraca nisam izgubila svijest i posumnjala u �ivot. Zatim on zapovijedi robovima, da me moraju odmah nakon poèetka sumraka odnijeti, sa sobom uzeti staru, koja im mo�e pokazati put, i mene baciti u kuæu, koju sam ranije nastavala. I oni uèine prema naredbi svojega gospodara, bace me u moju kuæu i odu svojim putem. Ja meðutim ostanem le�ati u svojoj nesvijesti, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam obraðivala svoje rane flasterima i lijekovima i nastojala izlijeèiti svoje tijelo. Ali su moji bokovi zadr�ali o�iljke od pruta, kao �to si ih vidio. Ipak sam èetiri mjeseca dugo le�ala bolesna i prikovana za ) krevet, sve dok se naposljetku nisam oporavila i postala zdrava. Potom sam po�la ka kuæi, u kojoj mi se to sve dogodilo, i naðem je opusto�enom. Ulica je bila od poèetka do kraja poru�ena, a na mjestu je kuæe le�ala gomila kr�a od ru�evine. Kako se to dogodilo, nisam mogla saznati. Tada sam oti�la k ovoj svojoj sestri s oèeve strane i

kod nje na�la ove dvije crne kuje. Pozdravila sam je i izvi-230

Vratarièina pripovijestjestila je o tome, �to mi se dogodilo, i isprièala joj cijelu moju povijest. Ona odgovori: - Draga sestro, tko je taj, koji je izbjegao nemilostivost vremena? Hvala neka je Allahu, da si odatle umakla sa �ivotom.I ona rekne:Udes je uvijek takav. Podnosi ga sa sti~pljivo�æu,Ako izgubi� svoje dobro ili se mora� rastati od ljubljenoga! Zatim mi ona ispripovijeda svoju vlastitu prièu i sve, �to joj se dogodilo s njezinim sestrama i kako su bile pretvorene u kuje. I mi smo �ivjele zajedno, a da nikada opet nismo govorile o braku. Nakon nekoga nam se vremena meðutim prikljuèila ova dama, domaæica, koja svako jutro izlazi i kupuje nam sve stvari, koje trebamo za dan i noæ. I tako smo �ivjele sve do juèera�njega dana. Toga je dana na�a sestra iza�la kao obièno, da za nas kupuje. I zatim se dogodilo ono, �to nam se dogodilo, zahvaljujuæi dolasku nosaèa i ova tri redovnika-prosjaka. Mi smo s njima brbljale, pustile smo ih da uðu k nama i izda�no smo ih èastile. Ali to je bio tek jedan mali dio noæi minuo, kad li stignu k nama tri po�tovanja dostojna trgovca iz Mosula i isprièaju nam svoju povijest. Mi smo s njima æaskale, ali samo pod jednim uvjetom, koji su oni povrijedili. Tada smo s njima postupile primjereno njihovu ga�enju povjerenja. Ali smo ih sve upitale o njihovim do�ivljajima. I oni su nam isprièali svoje povijesti i �to im se bilo dogodilo. Potom smo im oprostile. Tako su oni od nas oti�li, a danas smo ujutro bile neoèekivano dovedene od tebe. I to je na�a povijest!' Kalif se meðutim nad time zaprepasti i naredi, da pripovi-jedanjebude zabilje�eno i pohranjeno u njegovu pismohranu..." Tu primijeti �ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je poèela po Kraljevu dopu�tenju.^^Y231

Ipak, kada je zapoèela

n ssdevetnaesta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Doprlo mi je do u�iju, o sretni Kralju, da je kalif naredio, da se cijela ta povijest zabilje�i u godi�njake i da se pohrani u kraljevskoj pismohrani. Zatim meðutim upita najstariju djevojku:� Zna� li gdje se nalazi d�innica, koja je zaèarala tvoje sestre?Ona odgovori: � O gospodaru pravovjernih, ona mije dala jedan uvojak svojekose i rekla: 'Ako ti ikada po�eli� da se ja pojavim, tada spali jednuod ovih vlasi, i ja æu bez odgaðanja biti kod tebe, pa makar senalazila i s onu stranu planine Kaf63.'Tada kalif rekne:� Donesi mi vlas! Dama je donese. I kalif je uzme i spali je. Cim se meðutim podigao miris goruæe vlasi, kad li palaèa zadr�æe. Èula se buka i tresak, i gle, tu se pojavi d�innica. Buduæi da je bila muslimanka, ona rekne:

63 Ta se planina nalazi na kraju svijeta i iza nje nema vi�e nièega

� Mir neka je s tobom, o Allahov zastupnice!

Devetnaesta noæA on odgovori: � Neka je mir takoðer s tobom i Allahova milost i Njegovblagoslov!Zatim ona nastavi: � Znaj, ova djevojka je posijala za mene usjev dobrote, i ja jojto ne mogu dovoljno uzvratiti, jer ona me je spasila od smrti i ubilamojega neprijatelja. No ja sam vidjela kako su njezine sestre snjome postupile, i ja sam na to gledala kao na svoju obvezu, daizvr�im nad njima osvetu. Najprije sam htjela obje ubiti, ali sam sezabrinula, da æe joj to biti odveæ te�ko podnijeti, pa sam ih takozaèarala u kuje. Sada meðutim, ako ti �eli� njihovo osloboðenje, ogospodaru pravovjernih, tada æu ih ja tebi i njoj za ljubav osloboditi. Jer ja pripadam muslimanima.Kalif odgovori: � Oslobodi je, a poslije toga æemo se pozabaviti stvarju tuèene�ene i sve toèno istra�iti. Ako se ona ispostavi kao istinita, tada æuja na onome, koji joj je uèinio nepravdu, obaviti za nju naplatu.D�innica nastavi: � O gospodaru pravovjernih, ja æu njih osloboditi, a tebi æutakoðer otkriti onoga, tko je s ovom djevojkom tako postupao injoj uèinio nepravdu i uzeo joj ono, �to je posjedovala. Jer on tebistoji najbli�e od svih ljudi! Potom d�innica uzme zdjelu vode i izgovori nad njome stanovitu èaroliju i promrmlja rijeèi, koje ja nisam razumjela. I ona po�kropi nju�ke tih kuja i rekne:� Vratite se u va�e prija�nje ljudsko oblièje! Tada se one povrate u oblièja, koja su imale prije. Zatim d�innica rekne: � O gospodaru pravovjernih, zaista, taj koji je istukao ovudjevojku, to je tvoj sin el-Amin, el-Ma'munov brat. On je èuo onjezinoj ljepoti i ljupkosti i uporabio prema njoj stanovito lukavstvo, i vjenèao se s njome prema zakonu. Njemu se ne mo�e pred-234

Vmtarièina pripovijest

bacivati nikakva krivnja, ako ju je istukao. Jer on joj je postavio uvjet i uzeo od nje sveèanu zakletvu, da jedno neæe èiniti. Ona je meðutim prekr�ila zavjet, i tada ju je htio ubiti. Ipak se je pobojao \llaha Uzvi�enoga, izbièevao ju je na ovaj naèin i poslao ju je natrag u njezinu kuæu. To je povijest druge djevojke. Ali Allah zna najbolje.V Kada je kalif èuo te d�innièine rijeèi, on dospije u krajnje za-epa�æenje i rekne: - Neka je hvala Allahu Uzvi�enomu i Svemoænomu, koji mije bio milostiv i koji je izvr�io, da ove dvije djevojke budu osloboðene i^æaranosti i muèenja, i koji me je u svojoj milosti upoznao s povi-:->æu ove djevojke! Sada æu ja, tako mi Allaha, uèiniti jedan èin, koji æe biti zabilje�en poslije moje smrti. Nato on dadne dovesti svojega sina el-Amina i upita ga o prièi druge djevojke. I on isprièa sve u skladu s istinom. Zatim kalif dadne pozvati pred sebe kadije . svjedoke, isto tako tri redovnika i prvu djevojku s njezinim sestrama, koje su bile zaèarane. I on vjenèa te tri sa tri redovnika-pro->;aka, koji su bili izvijestili, da su oni bili kraljevi, i ove imenuje komornicima na svojem dvoru i dodijeli im prihode i sve, �to su trebali, a dadne im stanove u palaèi u Baghdadu. I djevojku s o�iljci-ma vrati on svojemu sinu el-Aminu, i obnovi izmeðu njih brak i njoj dadne bogatstvo i nalo�i da se iznova izgradi kuæa jo� ljep�e :ego prije. Ali on sam uzme za �enu domaæicu i u istoj noæi s njome odspava. I sljedeæega joj dana odredi jednu kuæu i robinje za poslu�ivanje, ustanovi za nju prihode i dadne joj mjesto meðu svojim suprugama. Narod se zaprepasti nad kalifovom veliko-æu�æu, njegovom prirodnom dobrotvorno�æu i njegovom mudro�æu. Kalif meðutim ponovi zovijed, da se sve te povijesti unesu u anale."

Tu rekne Dinazad svojoj sestri �ehrezadi: "O sestro, tako mi Allaha, to je jedna lijepa i ljupka prièa, kakva se jo� nikada nije èula. Ipak, molim, isprièaj mi sada jo� neku novu prièu, da nam skrati� ostatak budnih sati ove noæi!"Ona odgovori:"S najveæom rado�æu, ako mi Kralj to dopusti."235

Devetnaesta noæKralj meðutim rekne:"Isprièaj svoju prièu, i isprièaj je brzo!"Tako Sehrezad poènePRIPOVIJEST 0 TRIMA JABUKAMA. "Pripovijeda se, o najveæi Kralju sada�njeg vremena, koji svoje ime daje stoljeæu i vijekovima, da je kalif Haran er-Ra�id jedne noæi dao pozvati svojega vezira D�a'fara, i da mu je rekao: - �elio bih siæi u grad i ljude iz naroda pitati o onima, kojimaje povjerena vlast nad njima. I svakoga æemo, zbog kojega se budutu�ili, smijeniti s njegove slu�be, a kojega budu hvalili, mi æemo gaunaprijediti.D�a'far odgovori:� Slu�am i pokoravam se! Tako izaðe izaðe sa D�a'farom i Masrurom dolje u grad, i oni su prolazili kroz bazare i ulice. I kada su i�li kroz neku usku ulièicu, ugledaju vrlo starog èovjeka s ribarskom mre�om i ko�arom na glavi, i sa �tapom u ruci. I dok je polako tuda prolazio, on izrekne stihove:Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetuZahvaljujuæi svojemu znanju ba� kao noæ obasjana mjeseèinom.'Ja ka�em: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moæi ipak ni�ta ne znaèi!Kad bi se zalo�ilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pisanje236

Pripovijest o trima jabukamaZa jednodevni kruh � zalog bi se vratio,Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji odbijenica,Siroma�nomu � o vidite, udes siromaha, �ivot siromaha, kako je ipak �alostan!U ljetu, tada mu nedostaje svagda�nji kruh, U zimi se on grije jo� uz lonac za ugalj.Psi skitnice ustaju protiv njega,I svaki prostak vièe na njega grdeæi ga.Ako se on kod koga potu�i na svoj polo�aj, Tada ga svako stvorenje izopæuje.Ako se takva sudbina spu�ta na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da le�i u grobu!'

Kada je kalif èuo njegove stihove, on rekne D�a'faru: � Pogledaj toga siroma�nog èovjeka i poslu�aj njegovu pjesmu.Jer zaista, ona ukazuje na njegovu neima�tinu!Zatim se kalif obrati staromu i upita:� O �eih, koje je tvoje zanimanje?Ovaj odgovori: � O gospodaru, ja sam ribar, i imam doma �enu i dijete. Okopodneva sam iza�ao iz kuæe, i do sada sam na putu. Ali mi Allahnije ni�ta udijelio, èime bih svojima mogao priskrbiti kruh. Zgadiomi se �ivot i èeznem za smræu.Tada kalif rekne:237

Devetnaesta noæ

- Hoæe� li se s nama vratiti do Tigrisa, stati na obalu i na mojusreæu izbaciti svoju mre�u? Ma �to da nato doðe, to æu ja kupiti odtebe za sto zlatnika.Stari se obraduje, kada je èuo te rijeèi, i uzvikne:- Rado æu s vama poæi natrag. Nato se ribar s njima vrati do rijeke, baci svoju mre�u, i neko vrijeme prièeka. Kada je zatim u�ad povukao k sebi i izvukao mre�u na obalu, u njoj se nalazio neki sanduk, zakljuèan i te�ak po teretu. Kada ga je kalif ugledao, uzeo ga je, i na�ao, da je vrlo te�ak. Tada on dadne ribaru sto dinara, i taj otiðe svojim putem. Masrur i D�a'far meðutim podignu sanduk i ponesu ga za kalifom u palaèu. Ondje oni zapale svijeæe. I kada je dakle taj sanduk stajao pred kalifom, priðu mu D�a'far i Masrur i obiju ga. Oni u njemu naðu ko�aru od palmina li�æa, koja je bila za�ivena crvenim vunenim koncem. Njega prosijeku i ugledaju u njoj komad saga. a kada su taj podigli, pronaðu neki �enski ogrtaè, i u njemu ugledaju mlado �ensko tijelo, koje je bilo lijepo kao grumen srebra, ali mrtvo i rasjeèeno na dva komada. Kada je kalif to ugledao, bio je duboko o�alo�æen, a na obraze mu poènu teæi suze. On se meðutim obrati D�a'faru i rekne: - Ti pseto od vezira, zar tu ljudi moraju pod mojom vla�æu bitiubijani i bacani u rijeku, tako da ja o Sudnjem Danu budem zbognjih pozvan na odgovornost? Tako mi Allaha, ja moram ovu �enuosvetiti na njezinu ubojici, i dati æu da taj umre najgorom smræu!I on dalje rekne D�a'faru: - Onako kao �to je istina da ja potjeèem od kalifa iz 'Abbasovekuæe, ako ti meni ne dovede� onoga, koji je nju umorio, kako bihse ja mogao na njemu osvetiti, tada æu te dati objesiti na vratimasvoje palaèe, tebe i tvojih èetrdeset bratiæa64. 64 Da je Hanin er-Ra�id bio vrlo uspje�an politièar i dr�avnik, vidi se i po tome �to je opæio i izmjenjivao darove èak i s Karlom Velikim. No premda je njemu do prijestolja najvi�e pomogao upravo D�a'far - kalif ga je potom postavio za svojega velikog vezira - jer je posumnjao u njegovu vjernost, Harun ga je ipak dao ubiti 803. godine, i istovremeno je dao okrutno iskorijeniti svu porodicu Barmekida. Ovdje dakako dolazi do rijeèi sjeæanje na udes D�a'farov i udes svih njegovih.238

Pripovijest o trima jabukama I kalif je bio raspaljen �estokim gnjevom. Tada D�a'far pred njim ustukne, i zamoli ga:- Daj mi rok od tri dana! Kalif odgovori:- Dopu�tam ti ih. Sada D�a'far side o�alo�æen u grad, tim �to je u sebi samome govorio: - Kako ja mogu doæi do saznanja, tko je umorio tu �enu? Akomu dovedem nekoga drugog èovjeka umjesto ubojice, tada æu jednom za njega biti pozvan na odgovornost. Ne znam, �to trebamèiniti. Zatim on ostane tri dana kod kuæe. I èetvrtog dana kalif po�alje jednog komornika, da ga dovede. Pa kada je on stupio pred kalifa, ovaj upita:- Gdje je ubojica te �ene?D�a'far odgovori:' - O gospodaru pravovjernih, jesam lija èuvar ubijenih, da bihmogao poznavati njihove ubojice? Tada je kalif postao bijesnim i zapovijedio, da ga se objesi pred palaèom. Nadalje zapovijedi jednom izvikivaèu, da izvikuje po ulicama Baghdada: 'Tko bude �elio gledati, kako æe pred vratima kalifove palaèe biti obje�en D�a'far, Barmekid, kalifov veliki vezir, sa èetrdeset Barmekida, svojih bratiæa, taj neka doðe i neka si to pogleda!' Narod je iz svih dijelova grada pritjecao ovamo, da vidi, kako æe D�a'far i njegovi bratiæi biti obje�eni. Ali nitko nije znao, za�to oni trebaju biti pogubljeni. Dotle su podigli vje�ala, i pod njih su bili dovedeni osuðenici na pogubljenje. Èekalo se samo jo� na to, da kalif putem odreðenoga znaka izdade zapovijed. Narod je meðutim plakao zbog D�a'fara i njegovih bratiæa65.65 Barmekidi su zapravo bili na glasu kao plemeniti i velikodu�ni ljudi.

239

Devetnaesta noæ Tada iznenada doðe neki mladiæ, lijep po izgledu i odjeven u snije�nobijele haljine. njegovo je lice bilo nalik Mjeseèevu sjaju njegove oèi crnom dragulju njegovo je èelo bilo sjajeæe èisto crveni su bili njegovi obrazi obrasli nje�nosivim maljama na njima se vidio gdje blje�ti jedan made� poput ko�æice od ambre 66. On si je neumorno krèio put kroz mno�tvo, sve dok nije sjao pred D�a'fara. Tu on uzvikne: - Ti si spa�en od ove muke, o ti gospodaru emira branikui za�tito siromaha ! Ja sam taj, koji je ubio onu, koju ste vi na�limrtvu u sanduku. Neka se mene ubije, i neka se nju okaje na meni! Kada je D�a'far èuo mladiæeve rijeèi i to priznanje, on se obraduje nad svojim vlastitim spasenjem, ali se ra�alosti zbog lijepog mladiæa. A dok je je on to jo� govorio, gledaj, tu se progura kroz mno�tvo neki prastari, oronuli starac, sve dok nije do�ao do D�a'fara i mladiæa. On ih pozdravi i rekne: - O ti veziru uzvi�eni uresu kne�eva ne vjeruj rijeèima sovoga mladiæa jer nitko drugi nije ubio tu �enu nego ja . Okaj jena meni! Ako pak to ne uèini� tako, ja æe te pred AllahomUzvi�enim pozvati na polaganje raèuna.Ali mladiæ rekne: - O vezire, to je jedan oronuli starac, koji bulazni i ne zna �togovori. Ja sam taj koji ju je ubio, dakle: okaj je na meni.Stari uzvikne: - O moj sine, ti si mlad i voli� svijet, ja sam meðutim star i svijet mi je dosadio. Ja �elim prinijeti svoj �ivot kao otkupninu za tebei za vezira i njegove bratiæe. Nitko drugi nije ubio tu �enu nego ja.Zato vas zaklinjem Allahom, odmah me objesite! Jer meni ne pre-ostaje nikakav �ivot, kada vi�e nema njezinoga. Kada je vezir sve to do�ivio, zaprepasti se, pa uzme mladiæa i staroga, i obojicu ih odvede pred kalifa. Poljubi pod i rekne:- O gospodaru pravovjernih, dovodim ti ubojicu te �ene!Kalif upita: 66 Gdje god je ovdje tekst rastavljan zvjezdicama (), u izvorniku je posrijedi rimovana proza.240

Pripovijest o trima jabukama- Gdje je on?D�a'far odgovori: - Ovaj mladiæ ka�e: Ja sam ubojica. Ali ga ovaj stari tjera u la�,i ka�e: Ja sam ubojica. I gledaj, ovdje obojica stoje pred tobom!Tada kalif pogleda na staroga i na mladiæa, i upita: - Koji je od vas ubio onu �enu?^- Mladiæ odgovori:-Ja. A stari:- Nitko je drugi nije ubio nego ja. Tada kalif zapovijedi D�a'faru:- Uzmi ih, i dadni ih obojicu objesiti. Ali sada D�a'far prigovori: - Buduæi da je samo jedan od njih ubojica, bila bi to nepravda, da se objesi drugoga.Mladiæ meðutim uzvikne: - Tako mi onoga, koji je podigao nebeski svod, i rasprostrozemlju poput nekoga saga, ja sam taj, koji je ubio �enu! I to je tajnaèin, kako je ona oti�la u smrt. Kada je on zatim opisao ono, �to je kalif bio na�ao, ovaj je bio uvjeren, da je mladiæ ubojica te �ene. Èudio se meðutim nad time, kako bi to s obojicom moglo stajati, pa je zapitao: - Zbog kojega si ti razloga tu �enu tako neljudski poslao usmrt? I zbog kojega si ti razloga priznao to umorstvo bez batina potabanima, za�to si sam do�ao ovamo, i za�to govori�: okajte je nameni?

Tada mladiæ odgovori: - Znaj, o gospodaru pravovjernih, ta je �ena bila moja supruga i moja sestrièna. A taj je stari njezin otac, on je brat mojega oca.Ja sam se njome o�enio, dok je ona jo� bila djevica, i Allah me jepreko nje blagoslovio s tri mu�ka djeteta. Ona me je ljubila, iposlu�ivala me je, i ja nisam vidio ni�ta zloèesto na njoj, jer ja samjoj takoðer bio odan u srdaènoj ljubavi. Prvoga dakle dana ovoga241

Devetnaesta noæ _<mjeseca zapadne ona u neku te�ku bolest, i ja k njoj pozovem lijeènike. Ali je ozdravljenje dolazilo samo posve polako. Zatim je htjednem odvesti u hammam67, ali ona rekne: '�elim si ne�to, prije nego �to odem u hammam, i za tim imam veliku �udnju.'Ja reknem:'Slu�am i pokoravam se! Sto je to?'Ona odgovori: 'Obuzela me �udnja za nekom jabukom, da je pomiri�im i da mali komadiæ od nje odgri�em.' Smjesta poðem u grad i poènem tra�iti jabuke, ali ne mognem naæi nijednu. A ipak, da je èak jedna jedina stajala jedan zlatnik, ja bih je bio kupio. Tada postanem �alostan, otiðem kuæi i reknem:'O kæeri mojega strica, tako mi Allaha, ne mogu naæi nijednu!' I ona se vrlo razoèara, jer je bila jo� slaba, i njezina se slaboæa u toj noæi jako poveæa. Tako sam proveo noæ u brigama. Kada je svanulo jutro, oti�ao sam ponovo van iz kuæe, i�ao od vrta do vrta, ali nigdje nisam nalazio jabuke. Naposljetku sretnem nekoga starog vrtlara, toga upitam za jabuke, a on mi odgovori: 'Moj sine, to se voæe rijetko mo�e naæi, a sada ono ovdje posve nedostaje. Ono se nalazi jedino jo� u vrtu gospodara pravovjernih u Basri, gdje ga vrtlar dr�i za kalifa.' Vratio sam se dakle kuæi. I moja me velika ljubav prema svojoj �eni natjera na to, da se odluèim na put i da se opremim. Stavio sam se u pokret i putovao sam punih petnaest dani i noæi, onamo i natrag kuæi, i donio sam tri jabuke, koje sam uspio kupiti od vrtlara u Basri za tri dinara. Ali kada sam u�ao k njoj, i pru�io ih joj, ona nije u njima imala nikakve radosti, i ostavila ih je da le�e po strani. Jer su se njezina slabost i njezina groznica poveæali, i njezina je bolest nesmanjeno trajala punih deset dana, a zatim je pomaloPosrijedi je istoènjaèka kupelj.242

Pripovijest o trima, jabukama, postajala zdravom. Tako sam napustio kuæu i uputio se u svoj duæan, i sjedio sam ondje zaposlen svojim trgovaèkim poslom. Dok sam ja dakle oko podneva tu sjedio, gledaj, kad li proðe pokraj mene neki crni rob. Taj je u svojoj ruci dr�ao jednu od te tri jabuke i njome se igrao. Ja ga nazovem: 'Moj dobri robe, odakle ima� tu jabuku? �elio bih sebi kupiti jednu sliènu.'Tada se on nasmije i rekne: 'Ovu sam dobio od svoje ljubavnice. Jer ja sam izbivao iz grada, i kada sam se opet vratio, na�ao sam je bolesnu, i uz nju tri jabuke. Tada mi ona rekne: 'Moj je mu�, rogonja, zbog njih poduzeo putovanje u Basru i uspio ih kupiti za tri dinara.' Tako sam ja uzeo jednu od njih.' Kada sam ja èuo od roba te rijeèi, o gospodaru pravovjernih, tada mi je svijet pred oèima postao crnim. Ustao sam, zakljuèao svoj duæan, i oti�ao sam kuæi, izvan sebe od divljega gnjeva. I pogledam prema jabukama, ali naðem samo dvije. Tada upitam svoju �enu:'Gdje je treæa?'Ona odgovori:'Ja to stvarno ne znam!' Tada se uvjerim, daje rob rekao istinu. I uzmem no�, i priðem joj odostraga, ne p

rogovorim nijednu rijeè, skoèim joj na grudi, zabodem joj no� u grlo, i odsijeèem joj glavu, Zatim je �urno polo�im u ko�aru, po�to sam je prekrio �enskim ogrtaèem, nju za�io, i takor na nju jo� stavio komad saga. To sam sve stavio u sanduk, zakljuèao ga, i natovario ga na mulu. I bacio sam ga vlastitim rukama u Tigris. Ja te zaklinjem AUahom, o gospodaru pravovjernih, daj me smjesta objesiti! Jer ja se bojim, ona æe me pozvati na odgovornost o Sudnjem Danu. Kada sam naime ja njega bacio u Tigris, a da nitko o tome nije znao, uputio sam se kuæi, i na�ao svojega najstarijeg sina u suzama, a ipak on nije znao ni�ta o tome, �to sam ja poèinio s njegovom materom. Ja ga upitam:243

Devetnaesta noæ'Zbog èega ti plaèe�, moj sine?'On odgovori: 'Ja sam si uzeo jednu od onih jabuka, koje su le�ale kod majke, i si�ao s njome na ulicu, da se igram s braæom. Tada doðe neki visoki crni rob, i otme mi je iz ruke, i rekne: 'Odakle je ima�?' Ja reknem: 'Moj je otac zbog nje poduzeo putovanje, i donio ju je iz Basre za moju majku, a ona je bolesna. On je kupio tri jabuke za tri dinara.' On meðutim zadr�i jabuku, i nije se obazirao na moju molbu. Zatim sam ga molio po drugi i po treæi put. Ali se on nije obazirao na mene, da, on me je istukao, i oti�ao odatle s jabukom. No prestra�io sam se, da æe me majka zbog te jabuke tuæi, i tako sam iz straha pred majkom iza�ao s braæom u grad, i ostao ondje, dok nije nastala veèer. I ja imam jo� uvijek strah pred njome. Tako ti Allaha, moj oèe, nemoj joj o tome ni�ta reæi. Inaèe æe njezina patnja jamaèno biti jo� veæa!' Kada sam ja meðutim saslu�ao, �to govori djeèak, tada sam saznao, da je rob prostaèki oklevetao moju �enu. I sada mi je postalo posve izvjesno, da sam ja njezinim umorstvom poèinio golemu nepravdu. Nato ja poènem gorko plakati, i ubrzo uðe k meni ovaj stari, brat mojega oca i njezin otac. Ja ga izvijestim o tome, �to se dogodilo. I on sjedne pokraj mene, i poène plakati, i mi nismo prestajali plakati sve do ponoæi. Mi veæ od prije pet dana narièemo za njom, i tugujemo nad time, �to je ona toliko nepravedno ubijena. Sve to dolazi samo od tog roba, i on je uzrokom njezine smrti. Alija te zaklinjem èa�æu tvojih otaca, ubij me smjesta! Ja poslije njezine smrti ne �elim vi�e �ivjeti. Okaj je na meni!Kada je kalif èuo mladiæeve rijeèi, zaprepastio se i rekao: � Tako mi Allaha, ja neæu nikoga drugoga dati objesiti nego prokletoga roba, i hoæu uèiniti djelo koje treba bolesnomu donijeti zdravlje i naæi svoje dopadanje kod svepreslavnoga Kralja ..." Tata primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.244

Ali kada je poèela

«dvadeseta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kalif zakleo, da on r.ikoga drugoga neæe dati objesiti nego toga roba. Jer da se mladiæu mo�e oprostiti. Nato se on obrati D�a'faru i rekne mu: - Dovedi mi ovamo toga prokletog roba, od kojega je poteklata zla kob! Ako mi ga ne dovede� ovamo, ti æe� umrijeti umjestonjega.D�a'far ode plaèuæi odatle, tim �to u sebi rekne: - Dvije su mi smrti veæ zaprijetile, ali vrè ide na vodu dokse ne razbije . U toj stvari biva ljudska mudrost izigranom. Samome On, koji me je prvi put spasio, mo�e takoðer spasiti po drugiput Tako mi Allaha, ja neæu tri dana vremena napu�tati svoju

kuæu. Tada neka Allahova Visost uèini, kako joj se bude svidjelo. Tako on ostane tri dana u svojoj kuæi, a o èetvrtom danu dadne pozvati kadije i svjedoke, stavi na papir svoju posljednju volju i uzme opro�taj od svoje djece. Ali ubrzo uðe k njemu kalifov glasnik i rekne: - Gospodar se pravovjernih nalazi u naj�e�æem gnjevu. On jeposlao po tebe i zakleo se, da neæe dopustiti da protekne ovaj dan,a da ne vidi tebe obje�ena. Kada je D�a'far èuo tu vijest, on245

Dvadeseta noæzaplaèe, i njegova djeca i robovi i svi, koji su se nalazili u kuæi, poènu s njime plakati. Pa kada je od svih uzeo opro�taj, osim od svoje najmlaðe kæeri, on joj priðe, da takoðer od nje uzme opro�taj. Nju je on volio vi�e nego svu svoju drugu djecu. Pritisne je na svoje grudi, i ljubio ju je i plakao, �to se od nje mora rastati. I pri tome osjeti u njezinu d�epu ne�to okruglo, i upita je:- Sto to ti ima� u svome d�epu? - Tatice - odgovori ona - to je jedna jabuka, na kojoj stoji zapisano ime na�ega gospodara, kalifa. Raihan, na� rob, mi ju je donio prije èetiri dana, i nije mi je htio dati, sve dok nije od mene dobio za nju dva dinara. Èim je D�a'far èuo o ovome robu i o toj jabuci, on se obraduje, i posegne rukom u d�ep svoje kæeri, izvadi jabuku, i prepozna je, i uzvikne:- O Ti, èija je pomoæ bila tako blizu! Nato zapovijedi, da dovedu roba, i kada je taj do�ao, on mu rekne:- Hej ti, Raihan! Odakle si ti do�ao do ove jabuke? - Tako mi Allaha, gospodaru - odgovori on - ako la� mo�e pomoæi, tada mo�e istina ipak pomoæi jo� mnogo bolje! Ja tu jabuku nisam ukrao iz tvoje palaèe, niti iz kraljevske palaèe, ni iz vrta gospodara pravovjernih. Stvar stoji ovako: Iza�ao sam prije pet dana, i kada sam do�ao u jednu od ulièica, vidio sam djeèake u igri, i jedan je od njih imao tu jabuku. Ja sam mu je oteo iz ruke, i udario ga, a on je plakao i vikao: 'Ti èovjeèe, ta jabuka pripada mojoj materi, a ona je bolesna. Ona si je od mojega oca za�eljela jabuku. Tada je on otputovao u Basru, i donio joj tri jabuke za tri dinara. Jednu sam od njih uzeo ja, da se s njome igram.' Zatim je opet poèeo plakati, ali ja nisam na to obraæao pa�nju, i uzeo sam jabuku i do�ao ovamo. I moja ju je mala gospodarica otkupila od mene za dva zlatna dinara. To je cijela povijest. Kada je D�a'far saslu�ao te rijeèi, zaprepastio se je, da je umorstvo djevojke i sva ta bijeda mogla biti prouzroèena posred-246

Pripovijest o trima jabukamastvom njegova roba. I to mu je bilo �ao, da je to bio upravo njegov rob, ali se ipak obradovao vlastitu spasenju i izrekao stihove:Kada neka nesreæa dolazi preko nekog roba, Odvedi ga umjesto sebe na sud!Jer ti æe� naæi jo� mnoge sluge, Ali neki drugi �ivot neæe� naæi.

Zatim on uzme roba za ruku, i odvede ga pred kalifa, i isprièa mu pripovijest od poèetka do kraja.Tada kalif dospije u najveæe zaprepa�æenje, i poène se smijati, sve dok nije pao na leða, i zapovijedi, da se ta povijest zapi�e, i da bude objavljena narodu. D�a'far meðutim rekne: - Nemoj biti zaprepa�æen, o gospodaru pravovjernih, nad tompovije�æu, jer ona nije èudnovatija od povijesti vezira Nur ed-Dina'Alije od Egipta.Tada kalif rekne: - Ovamo s njome! Ali �to bi moglo biti neobiènije od ove pustolovine?D�a'far odgovori:

- O gospodaru pravovjernih, ja æu ti je ispripovijedati samopod tim jednim uvjetom, da ti mojega roba pomiluje� od smrti.Kalif nato:

- Ako je ona èudnovatija nego to, �to smo mi sada do�ivjeli,tada ti ja poklanjam njegovu krv. Ali ako ne, onda æu ja dati ubititvojega roba.Tada D�a'far poène

Dvadeseta noæPOVIJEST VEZIRA NM ED-DlNA I�EMS ED-DlNA. 'Znaj, o gospodaru pravovjernih, �ivio je u staro vrijeme u zemlji Egiptu jedan sultan, pravi uzor praviènosti. Siroma�nima je on bio otac uèeni su bili njegovi savjetodavci imao je jednoga razumnoga i pametnog vezira koji je za vladanje pokazivao mudru brigu 68. Taj je vezir bio vrlo star èovjek, a on je imao dva sina, koji su bili kao dva Mjeseca. Nikada nisu bili viðeni njinia slièni po ljepoti i ljupkosti. Stariji se zvao Sems ed-Din Muhammed, a mlaði Nur ed-Din 'Ali. Ali je mlaði nadma�ivao starijega po nje�nosti i ljupkosti, tako da su stanovnici udaljenih zemalja o njemu èuli i dolazili, da gledaju njegovu ljepotu. Dogodilo se dakle daje njihov otac umro. Tada se sultan zbog njega ra�alosti, i on iska�e prema obojici sinova svoju dobrohotnost, pozove ih k sebi, odjene ih u poèasne haljine i rekne im: - Vi trebate stajati na mjestu i polo�aju va�ega oca. Nemojtebiti o�alo�æeni u svojim srcima! Oni se zbog toga obraduju, i poljube pred njim tlo, i poènu odr�avati sveèanosti u èast pokojniku jedan pun mjesec dana. Zatim meðutim stupe u svoju slu�bu kao veziri, i moæ preðe u njihove ruke, kao �to se bila nalazila u rukama njihova oca. Kada bi god sultan �elio putovati, jedan bi od dvojice putovao s njime. Jedne dakle veèeri, kada je na starijem bio red, da putuje sa sultanom, dogodilo se, da su oni jedan s drugim sjedili u razgovoru. Tada stariji rekne mlaðemu: � Moj brate, to je moja �elja, da se nas dvojica, ja i ti, u istojnoæi o�enimo. 68 Ovdje je u izvorniku � kao i drugdje gdje su dijelovi izrièaja rastavljeni zvjezdicama - posrijedi rimovana proza, i to takva, da po dva èlana, koji slijede jedan za drugim, imaju istovetan zvuèni zavr�etak. Prevoditelj se ipak nije htio, na �tetu preno�enja samoga smisla, upu�tati ni u kakvo prepjevavanje.248

/V

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Uèini, kako �eli�, moj brate - odgovori mlaði - gledaj, ja sesla�em sa svim tim, �to ti ka�e�. Tako su se o tome sporazumjeli. Nadalje meðutim stariji svojemu bratu rekne: - Ako Allah tako odredi, da se mi zaruèimo s dvije djevojke -_-da-se njima iste noæi o�enimo, i da one istoga dana rode - i ako po?'-.. ih ovoj volji tvoja �ena rodi sina, a moja �ena kæer, tada æemo ih mi vjenèati jedno s drugim, jer æe oni biti djeca od braæe.Sada upita Nur ed-Din: - Moj brate, �to æe� tra�iti od mojega sina, kao jutarnji dar69za svoju kæer?Ovaj odgovori: - Tra�im od tvojega sina za svoju kæer tritisuæe dinara, i trivoænjaka, i tri oranice. To bi bilo vrlo nedolièno, ako bi mladiæzakljuèio braèni ugovor za manju svotu.Kada je meðutim Nur ed-Din èuo ovaj zahtjev, on rekne: - Takav jedan dar za nevjestu ti sebi ipak ne mo�e� uvjetovatiod mojega sina! Zar ti ne zna� da smo mi braæa i po Allahovoj voljiveziri u istoj slu�bi? Tebi bi prilièilo, da mojemu sinu ponudi� svojukæer bez jutarnjeg dara. A ako na svaki naèin mora biti poklonjenneki jutarnji dar, tada utvrdi bilo koju prividnu vrijednost za oèisvijeta. Jer ti zna� èak dobro, da je mu�ki potomak vredniji od�enskoga. Moje je dijete mu�ko dijete, i uspomena æe na nas biti

dalje presaðivana preko njega, ne preko tvoje kæeri.. � Sto je s njome? - upita �ems ed-Din.Nur ed-Din odgovori: - Uspomena na nas meðu emirima neæe biti dalje presaðivanapreko nje. Ali ti hoæe� prema meni postupiti kao onaj èovjek, o 69 Jutarnji dar je zapravo otkup za mladu. Dvije treæine utvrðene svote plaæaju se prije sklapanja braka, a ostatak se mora isplatiti �eni u sluèaju mu�e-vljeve smrti ili rastave braka.249

Dvadeseta noækome se pripovijeda, daje svojemu prijatelju, koji je do�ao k njemu i obratio mu se s nekom molbom, rekao: 'U ime Allahovo, ja hoæu ispuniti tvoju molbu, ali sutra!' A molitelj je kao odgovor izrekao stih70:Ako se na 'sutra' odgaða ispunjenje molbe,To je za onoga, koji razumije, jednako odbijanju.Tada Sems ed-Din rekne: � Ja vidim, da kod tebe nedostaje po�tovanja prema meni, i dati dr�i� svojega sina vrednijim od moje kæeri. Kod tebe postojistanoviti manjak u razumu i lijepom pona�anju. Ti mene podsjeæa�na zajednièku slu�bu, a ipak sam ti ja samo iz sa�aljenja dopustioda uzme� dijela u ministarskoj slu�bi � da mi bude� neki pomoæniki suradnik - i da te ne uvrijedim. Ali buduæi da ti tako govori�,tako mi Allaha, ja neæu nikada i nikako svoju kæer udavati za tvojega sina, èak ni onda, kada bi ti za nju izvagao toliko zlata kolikoje ona te�ka. Kada je Nur ed-Din èuo rijeèi svojega brata, on se razgnjevi i rekne:� Ni ja neæu nikada i nikako svojega sina �eniti tvojom kæerju.Sems ed-Din meðutim nato uzvikne: � Ja neæu nikada dati svoj pristanak na to, da on bude njezinim mu�em! Da ja nisam upravo pred time da, odlazim na put, jabih veæ na tebi dao primjer �to u takvim sluèajevima ljudizaslu�uju. Ali èim se vratim sa svojega puta doma, tada ti treba�vidjeti, i ja æu ti pokazati, �to iziskuje moje dostojanstvo. Kada je Nur ed-Din èuo od svojega brata takve rijeèi, on bude ispunjen gnjevom i kao izvan sebe. Ali on sakrije svoje osjeæaje. Dva brata provedu noæ odvojeno jedan od drugoga. Kada je zatim70 Stihovi se ovdje redovito pojavljuju kao dva polustiha.250

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina svanulo jutro, otputi se sultan u rasko�nome sjaju, i prijeðe put od Kaira do Gize, i stavi se u pokret prema piramidama, praæen od vezira Sems ed-Dina. Sto se pak tièe njegova brata Nur ed-Dina, on provede onu noæ u najljuæem gnjevu. Pa kada je osvanulo jutro, on se digne, izgovori jutarnju molitvu, i uputi se u svoju riznicu. Ondje on uzme neke male bisage71, i dok je razmi�ljao o rijeèima svojega brata, i o preziru koji je pokazao prema njemu, on izgovori ove stihove:Putuj! naæi æe� nadomjestak za za onoga, od kojega se rastaje�. Potrudi se! Jer slast se �ivota sastoji od truda.Sjedenje na mjestu, izgleda mi, ne donosi ni ugled ni uvid, Ne, samo bijedan �ivot. Zato ostavljaj zavièaj, i kreæilJa sam uvidio kako mirovanje vode njoj donosi lo�a svojstva. Ali ako teèe, ona je svje�a. Ondje gdje ne, ostaje mutna stajati.Kada se Mjesec ne bi manjio, tada ne bi ljudsko oko vazda njega gledalo, da vidi njegove mijene.Kada lav ne bi napu�tao svoj log, on ne bi nalazio nikakva plijena. Kada strijela ne bi napu�tala svoj luk, ona nebi dostizala svoj - cilj.Kada bi zlato ostajalo u �ili, ono bi ipak slièilo pra�ini. A aloj se u zemlji mo�e poredivati s drvom za lo�enje.

71 Dvanjke.251

Dvadesetu noæAli ako zlato ide u daljinu, tada je ono skupocjeno po vrijednosti,A aloj biva u dalekom svijetu po�tovan jo� vi�e od zlata. Kada je zavr�io svoju pjesmu, on zapovijedi jednomu od svojih mladih slugu, da treba nubijsku mulu-kobilu pokriti njegovim napunjenim sedlom. Ta je kobila bila èeliènosiva �ivotinja a njezina su se leða mogla poreðivati s visokom kupolom koja se uspravlja u vis njezini su stremenovi bili donijeti iz Indije na njoj je le�alo pokrivalo perzijske rasko�i a ona je bila nalik nekoj nevjesti ukra�enoj za prvu braènu noæ . Takoðer mu zapovijedi, da na sedlo stavi svileni pokrivaè, i preko njega sag za molitvu, bi-sage meðutim tako, da one ispod saga za molitvu vise s obje strane. Zatim on rekne slugi i robovima: - Namjeravam otiæi na izlet izvan grada, i to kanim odjahati u okolicu el-Kaljuba72. Tri æu noæi noæiti na otvorenome, i neka me nijedan od vas ne slijedi, jer se moje grudi osjeæaju stje�njenima. �urno uzja�i mulu-kobilu, i izja�i - obskrbljen s ne�to jela za put � iz Kaira, i zaputi se u otvorenu zemlju. Jedva da je bilo podne, kada je veæ u�ao u grad Bilbais73, gdje je sjahao, odmorio se, dao takoðer svojoj muli da otpoèine, i uzeo sebi pone�to od svoje hrane. I zatim on kupi u Bilbaisu jela za sebe, i krme za kobilu, i ponovo izja�i u pustinju. I jedva da je bila pala noæ, a veæ je on do�ao u stanovito mjesto, koje se zove es-Sa'dije74. Ondje provede noæ. Uzme malo od svoje hrane za putovanje, i to pojede. Zatim postavi bisage kao jastuk za glavu, rasprostre pokrivaè, i prespava na otvorenome, jo� uvijek obuzet gnjevom. Tako je proveo noæ. Kada je meðutim svanulo jutro, on uzja�i, i dalje je jahao na svojoj muli tako dugo, dok nije prispio u grad Haleb75,72 Grad el-Kaljub se nalazi desetak kilometara daleko od Kaira.73 Taj je grad putnièka postaja na putu iz Kaira u Siriju.74 Posrijedi je takoðer putnièka postaja na putu iz Kaira u Siriju. 75 Haleb (Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a osobito je va�nu ulogu odigrao u povijesti Kri�arskih ratova.252

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina gdje je odsjeo u jednome karavanseraju76, i ondje je ostao tri dana, kako bi dao poèinka sebi i muli, i u�ivao u podneblju. Zatim se odluèi na to, da putuje dalje, ponovo uzja�i svoju mulu, i uputi se odatle, a da nije znao kamo se je zaputio. Putovao je bez zadr�avanja, sve dok nije dospio u grad Basru, ali nije znao, gdje se -nalazi. On se zaustavi u jednome chanu, uzme s mule bisage, i rasprostre sag. �ivotinju je zajedno s opremom prepustio vrataru, da je tu i tamo unaokolo pro�eæe. Taj je s njome unaokolo �etao. Sada se meðutim dogodi, da je vezir od Basre sjedio kraj prozora svoje palaèe. I on ugleda mulu i na njoj skupocjenu opremu, i povjeruje, da je to neka paradna mula, onakva kakve ja�u veziri i kraljevi. I razmi�ljao je o tome, i njegova je du�a bila posve oèarana. Naposljetku on rekne jednomu od svojih slugu:� Dovedi mi toga vratara! Sluga ode i dovede vratara. Taj uðe, i poljubi tlo pred vezirom, koji je bio èovjek u visokim godinama. Nato ovaj upita vratara:r � Tko je vlasnik one mule, i kakav je on èovjek?Ovaj odgovori: � O gospodaru, vlasnik je te mule neki mlad èovjek ugodnenaravi, ozbiljan i fin. Zacijelo neki od trgovaèkih poglavara. Kada je vezir èuo vratarove rijeèi, on hitro ustane, uzja�i svojega konja, i odja�i u chan, da posjeti mladiæa. Kada je meðutim Nur ed-Din ugledao vezira gdje dolazi, on ustane, poðe mu ususret i pozdravi ga. Vezir mu nazove dobrodo�licu, sja�i sa svojega konja, zagrli ga, dadne mu da sjedne kraj njega, i upita ga:� Moj sine, odakle ti dolazi�, i �to tra�i�?

� Visoki gospodaru - odgovori Nur ed-Din - ja dolazim iz grada Kaira, gdje je moj otac svojevremeno bio vezir. Ali je on oti�ao k milosrdnosti Allaha Uzvi�enoga. 76 Istoènjaèko svratiste - chan, koji odgovara suvremenom motelu (mo-tor-hotelu).253

Dvadeseta noæ I on mu ispripovijeda sve, �to mu se bilo dogodilo, od poèetka do kraja, i ktomu doda: - Ja sam u sebi odluèio, da se nikada opet ne vraæam doma,dok ne posjetim sve gradove i zemlje.Kada je dakle vezir èuo njegove rijeèi, on mu rekne: - Moj sine, nemoj slu�ati glas strasti, da te on ne bi sunovra-tio u propast! Jer doista, mnoge su zemlje pustinjski predjeli, i jasam zabrinut za tebe zbog promjenjivih sluèajeva vremena. Nato on dadne bisage, pokrivaè i sag natovariti na mulu, i uzme sa sobom Nur ed-Dina u svoju vlastitu kuæu. Ondje mu on dadne jednu lijepu sobu, i uka�e mu poèasti i dobroèinstva, jer ga je vrlo zavolio. I on mu rekne: - Moj sine, ja ovdje �ivim, star èovjek, i nemam nijednogasina, ali me je Allah blagoslovio kæerju, koja je po ljepoti tebiravna. I ja sam mnoge prosce, koji su je prosili, odbio. Ali je ljubavprema tebi osvojila moje srce. Hoæe� li ti dakle primiti moju kæerkao svoju slu�kinju, i postati njezinim mu�em? Ako si ti na to spreman, tada æu se ja uputiti gore k sultanu od Basre i reæi mu, da siti sin mojega brata, i tebe æu njemu predstaviti, kako bi tebepostavio za vezira na mome mjestu. Ja æu meðutim sam potommirno ostati u svojoj kuæi, jer sam postao starim èovjekom. Kada je Nur ed-Din èuo te vezirove rijeèi, odluèno je pognuo glavu, i rekao:- Slu�am i pokoravam se! Tada se vezir obraduje, i naredi svojim slugama da pripreme sveèanu gozbu, i da ukrase veliku dvoranu za primanje, u kojoj su se obièavale slaviti svadbe emira. Zatim on okupi svoje prijatelje, i pozove dr�avne uglednike i trgovce iz Basre. Pa kada su svi pred njim stajali, on im rekne: - Ja sam imao brata, koji je bio vezir u zemlji Egiptu, i Allahga je blagoslovio dvama sinovima, dok je On meni, kao �to vi zacijelo znate, darovao jednu kæer. Moj mi je dakle brat stavio na srce,254

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dinada svoju kæer udam za jednoga od njegovih sinova, i ja sam mu to obeæao. I kada je zatim do�lo vrijeme za vjenèanje, on mi je poslao jednoga od svojih sinova, ovoga ovdje mladiæa. Buduæi dakle daje on sada do�ao k meni, ja sam spreman sastaviti braèni ugovor izmeðu njega i moje kæeri, i u svojoj kuæi proslaviti njegovu svadbu -s njome. Jer on meni stoji bli�e nego neki stranac. A kasnije on treba, ako hoæe, ostati kod mene, ili ako �eli putovati, tada æu ja njega i njegovu �enu poslati k njegovu ocu.Tada svi odgovore:- Izvrsna je tvoja odluka. Oni se nato ogledaju za mlado�enjom, i kada su ga pogledali, on im se dopadne. Tako dakle vezir po�alje po kadije i svjedoke, i oni napisu ugovor. I sluge okade goste tamjanom, iznesu pred njih �eæerni77 �erbet, i �kropili su ih ru�inom vodom. Zatim su svi po�li svojim putem. Vezir meðutim zapovijedi svojim slugama, da odvedu Nur ed-Dina u hammam, i on mu dadne jednu od svojih vlastitih skupocjenih haljina, po�alje mu ruènike i zdjele i kadionice, i sve, �to mu je bilo potrebno. Kada je mladiæ iza�ao poslije kupanja, i stavio na sebe haljinu, izgledao je poput U�tapa u èetrnaestoj noæi. Napolju ispred zgrade hammama uzja�i on svoju mulu, i odja�i ravno sve do vezirove palaèe. Ondje on sja�i, uðe k veziru i poljubi mu ruke, a ovaj mu nazove dobrodo�licu'..." Tada primijeti �ehrezad, da je poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju.Nije posrijedi pleonazam, jer se �erbet isto tako pravi i od meda.

255

Ali kada je poèela

dvadesetiprva noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir ustao, nazvao mu dobrodo�licu i rekao: � Hajde, otiði ove noæi k svojoj �eni. A sutra æu te ja odvesti ksultanu. Molim Allaha svako dobro za tebe.Nur ed-Din nato ustane, i uðe k svojoj �eni, vezirovoj kæeri.Ostavimo sada Nur ed-Dina i okrenimo se k njegovu bratu! Taj se dugo vremena zadr�ao sa sultanom na putovanju, i po�to se vratio, nije vi�e na�ao u kuæi svojega brata. Tada on zapita sluge za njega, a oni odgovore: � O onome je danu, o kojem si ti oti�ao sa sultanom na put,tvoj brat uzjahao svoju mulu, koja je bila opremljena kao za paradnu povorku, i rekao: 'Idem u okolicu el-Kaljuba i bit æu odsutanjedan do dva dana. Jer meni su stije�njene grudi. Ne treba memeðutim nitko slijediti.' I od toga dana, kada je odjahao, pa sve dodanas mi nismo o njemu primili vi�e nikakvu obavijest. �ems ed-Din je meðutim bio u velikoj brizi zbog otputovanja svojega brata, i on je bolno tugovao zbog njegova gubitka, i samomu je sebi govorio:

H�m!?^?1m�m257

Dvadesetiprva noæ � Do toga je do�lo samo zato, �to sam ja njega u onoj noæi psovao. On si je to uzeo k srcu, tako da je otputovao u daljinu. Ali jamoram nekoga poslati za njime. Nato on poðe k sultanu, i izvijesti ga o tome. I taj napi�e pisma, koja preko svojih glasono�a po�alje svojim namjesnicima u svim pokrajinama dr�ave. Ali je Nur ed-Din u dvadeset dana, tijekom kojih su oni izbivali, veæ do�ao u daleke zemlje. Tako su oni njega tra�ili, ali nisu od njega na�li nikakva traga, i vratili su se doma. I Sems ed-Din poène gubiti nadu u to, da æe naæi svojega brata, i rekne: � Ja sam ipak prema svojemu bratu oti�ao predaleko u tome,�to sam mu rekao o vjenèavanju na�e djece. Samo da se to nijedogodilo! Sve to dolazi od moje nerazumnosti i moje neopreznosti. Ubrzo pak potom on zaprosi kæer jednoga trgovaèkog poglavara u Kairu, i on zakljuèi braèni ugovor i uðe k njoj. To se dakle dogodilo tako, da je ta noæ, u kojoj je �ems ed-Din obljubio svoju suprugu, bila takoðer noæ u kojoj je bio izvr�en prvi spolni sno�aj izmeðu Nur ed-Dina i njegove supruge, kæeri vezira od Basre. Jer to je Allah Uzvi�eni tako odredio, kako bi On nad svojim stvorenjima ispunio svoju volju. A dogodilo se takoðer to, onako kako su rekla oba brata: njihove su dvije �ene zaèele u istoj noæi; i supruga Sems ed-Dina, vezira od Egipta, donese na svijet kæer, ljep�u nego �to je u Kairu ikada ikoja bila viðena; supruga Nur ed-Dina meðutim rodi djeèaka, ljep�ega nego �to je u njegovo vrijeme ikada ikoji bio viðen; kao �to jedan od pjesnika kazuje o njemu sliènome:Vitak mladiæ, zbog èijega se èela i kovrèave kose Èovjeèanstvo na�lo u tmurnoj �alosti i vedroradosti!Ne grdite lijepi made�, koji resi njegov obraz,Koji dvojako crnom piknjicom zaèarava poglede svih!258

Povijest vezim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina I neki drugi:Dovedena je ljepota, da se usporeðuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula glavu.Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slièna?' Ona klikne: 'Nikada ne bih vjerovala da æu to vidjeti.' Nazvali su djeèaka Bedr ed-Din Hasan, a njegov se djed, vezir od Basre, obradovao nad njime. I on je ustanovio sveèanosti i gozbe, kakve bi prilièile sinovima kraljeva. Zatim on uzme Nur ed--Dina sa sobom i odvede ga sultanu. Pa kada je taj stupio pred kralja, on pred njime poljubi pod. Posjedovao je on meðutim veliku govornièku sposobnost njegov je èvrst duh donosio brze odluke on je bio dobar na djelu i lijep po liku i tako on izrekne ove stihove:Dugo tipotrajale tvoje radosti, o moj gospodaru! Po�ivio tako dugo kao noæ i dnevna svjetlost!Svijet ple�e, vijek pljesæe rukama,Kada se govori o tebi i o tvome velikom maru. Tada sultan ustane, kako bi obojicu poèastio. On zahvali Nur ed-Dinu na njegovim rijeèima, i upita svojega vezira:� Tko je taj mladiæ? Tada mu je morao vezir isprièati njegovu povijest od poèetka do kraja. On mu najprije odgovori:� To je sin mojega brata.Zatim sultan upita dalje: � A kako dolazi do toga, da je on tvoj neæak, i da mi nikadanismo o njemu èuli?259

Dvadesetiprvci noæVezir odgovori: - O na� gospodaru i sultane, ja sam imao jednoga brata, kojije bio vezir u zemlji Egiptu. Pa kada je on umro, ostavio je zasobom dva sina, od kojih je stariji postao vezirom na njegovu mjestu, dok je ovaj, njegov mlaði sin, do�ao k meni. No ja sam se zakleo, da svoju kæer ni za koga drugoga neæu udavati, nego za njega.I kada je on do�ao, ja sam ga dakle o�enio svojom kæerju. On je jo�mlad, ja sam meðutim postao starcem. Moj je sluh oslabio, i mojaje radinost do�la kraju. I zbog toga sam htio zamoliti na�ega gospodara i sultana, da njega postavi na moje mjesto, jer on je sin mojega brata i suprug moje kæeri. On zaslu�uje vezirstvo. Jer on jeèovjek od uvida i obazrivosti. Sultan pogleda Nur ed-Dina, i on mu se svidi. I tako mu on dadne slu�bu, koju ga je vezir za njega zamolio. I on ga imenuje uza sav propisani postupak, i pokloni mu rasko�nu poèasnu haljinu i jednu mazgu iz svoje vlastite pastu�nice78. Nadalje mu dodijeli uzdr�avanje i prihode. Nur ed-Din pak poljubi sultanu ruku. I oni otiðu vrlo obradovani kuæi, on i njegov punac, i reknu:- Sve to dolazi zahvaljujuæi sreæi novoroðenoga Hasana! Nato Nur ed-Din stupi sljedeæeg dana pred kralja, poljubi pod, i izgovori stihove:Sreæa se obnavlja sa svakim danom,Dobra zvijezda pobjeðuje zavidnikovo lukavstvo.Neka vazda budu bijeli tvoji dani,Ali neka je crn dan toga, tko je tebi neprijatelj. 78 Mazga je bastard - kri�anac, koji dolazi od pastuha (�drijepca) i magarice.260

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Setns ed-Dina Tada mu sultan zapovijedi, neka sjedne na vezirsku stolicu. I on sjedne, i preuzme obveze svoje slu�be, i poène istra�ivati pojedine sluèajeve i sporne predmete podanika, kako je to veæ obièaj vezira. Sultan je gledao kako on to radi, i divio se nad time, kako je on tako odluèno i razumno pogaðao njegove uredbe i odluke. Zato ga on

zavoli i stekne u njega povjerenja. Kada je meðutim sabor bio raspu�ten, poðe Nur ed-Din kuæi, i ispripovijeda svojemu puncu, �to se zbilo. Ovaj je bio zbog toga vrlo obradovan. Od tada je pa nadalje Nur ed-Din obavljao svoj vezirski posao vazda tako, da se sultan dan i noæ vi�e nije htio od njega odvajati. I sultan je povisio njegove prihode i uzdr�avanja, sve dok Nur ed-Din nije postao bogatim èovjekom, i dok mu nisu veæ pripadali brodovi, koji su po njegovoj zapovijedi obavljali trgovaèku plovidbu. Imao je takoðer crne i bijele robove, i ustanovio je mnoga zemlji�na dobra s napravama za navodnjavanje, i vrtove. Kada je meðutim njegov sin Hasan bio star èetiri godine, umre stari vezir, otac njegove supruge. I on odr�i za svojega punca rasko�nu sveèanost u èast pokojniku, prije nego �to gaje polo�io u prah. Potom se lati odgoja svojega sina. Pa kada je djeèak postao veæi i bio sedam godina star, on mu dovede uèitelja, da ga obrazuje u njegovoj vlastitoj kuæi. I on tomu nalo�i, da ga pouèava, i da dadne da mu padne u dio fina naobrazba i dobar odgoj. Tako je taj majstor poduèavao djeèaka u èitanju, davao mu da nauèi poneko korisno znanje, i ponovljeno je s njime u tijeku nekoliko godina èitao Kur'an. Ali je Hasan takoðer jo� uvijek dobivao sve vi�e na ljupkosti i ravnomjernoj savr�enosti. Onako kako kazuje pjesnik: Savr�en poput Mjeseca na nebu njegove ljupkosti! Sunce zraèeæi uzlazi iz cvata njegovih obraza.

On je u sebi sjedinio svu ljupkost, i to je,kao da su sva stvorenja od njega primila svoju ljepotu. I uèitelj ga je odgajao u palaèi njegova oca. Jer on sve od svojega roðenja nije napu�tao ministarski dvorac. Ali ga jednoga dana

Dvadesetiprva noæuzme njegov otac, vezir Nur ed-Din, stavi na njega njegove najbolje haljine, posjedne ga na jednu izabranu mulu, i povede ga k sultanu. Kada je on onamo u�ao, pogleda kralj Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina, i on naðe u njemu svoje dopadanje, i zavoli ga. Narod se dr�ave meðutim divio, kada je on po prvi put sa svojim ocem prolazio pokraj njih - na putu ka kralju - zbog njegove ljepote. I oni su posjedali po putu i èekali na njegov povratak, kako bi se njemu radovali, njegovoj ljepoti i ljupkosti, i njegovoj ravnomjernoj savr�enosti. Onako kao to kazuje pjesnik u svojim stihovima:Tumaè zvijezda je jednom promatrao, kad li mu se u noæi uka�e Ljupkodra�esni mladiæ u rasko�i svoje ljepote.Njemu je dao Saturn njegovu èudesno crnu kosu,I njemu je poklonjena boja mo�usa za njegov par sljepooènica.Mars se bio po�urio, da mu obraze ukrasi crveno, A strijelac mu je poslao strijele iz njegovih pogleda.Merkur mu je darovao od svih najo�triji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega poglede zavidnika.Tu tumaè ostane zbunjen zbog onoga, �to je ugledao,A U�tap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio. Kada ga je sultan pogledao, postupao je s njime s osobitom naklono�æu. Jer on ga je zavolio. I on rekne njegovu ocu:� O vezire, ti ga mora� bezuvjetno uvijek dovoditi sa sobom. Nato ovaj odgovori:� Slu�am i pokoravam se!262

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Vezir zatim otiðe sa svojim sinom kuæi, i otada ga je stalno dovodio k sultanu, sve dok djeèak nije dosegao svoju petnaestu godinu. Tada se meðutim razboli njegov otac, Vezir Nur ed-Din. I on dadne pozvati svojega sina k sebi, i rekne mu: � Znaj, o moj sine, Zemaljski je svijet kuæa prolaznosti, ali je nebeski svijet kuæa vjeènosti. Tebi bih ja sada �elio staviti na srce neke opomene. Obrati pa�nju na ovo, �to æu ti reæi, i prema tomu usmjeravaj svoju pamet! Zatim mu on dadne upute o najboljem naèinu opæenja s ljudima i o naèinu, da se vode

vlastiti poslovi. Nato se meðutim Nur ed-Din sjeti svojega brata, i svojega zavièaja i svoje zemlje, i on poène plakati zbog svojeg rastanka od prijatelja. Ali on obri�e suze, i izgovori stihove:Ako mi tugujemo zbog rastanka, �to trebamo reæi? Ili ako nas muèi èe�nja, kamo da se odluèimo?Ili da �aljemo glasnika kao tumaèa za nas? Ne donose glasnici tugu zaljubljenikovu.Ili ako sam ja strpljiv, zaljubljenik i�èezava, Poslije gubitka ljubljenoga èak ubrzo odavde.Njemu sada ne preostaje ni�ta vi�e osim patnje i uzdisanja I suza, koje mu teku na obraze.O ti koji su sada daleko od pogleda mojih oèiju, A koji mi jo� uvijek borave u srcu!Hoæe li vas se moæi vidjeti? Ali znajte, moje prijateljstvose nikada ne mo�e, i unatoè dugotrajnom rastanku, razdijeliti.

Dvadesetiprva noæIli jeste li vi pri dugotrajnom izbivanju zaboravili ljubav? Èemu vam ipak vrijede suze i uzdasi?Ako me jo� �ivot s vama sjedini,Tada æu vas ondje jo� dugo vremena karati! Kada je zavr�io svoju pjesmu i svoju tu�aljku, on se okrene prema svojemu sinu i rekne: - Prije nego �to ti priopæim svoju posljednju volju, saznaj da tiima� jednoga strica. On je vezir od Egipta, i ja sam se od njega rastao i napustio ga bez njegove suglasnosti. Uzmi dakle list papira ina njega zapisi ono, �to æu ti reæi! Tada Bedr ed-Din Hasan uzme list papira i poène na njemu zapisivati, onako kako mu je govorio otac. On mu je govorio u pero sve, �to mu se bilo dogodilo, od poèetka do kraja. Takoðer mu je dao da zapi�e vrijeme njegova vjenèanja i svadbe s vezirovom kæerju, i vrijeme njegova prispijeæa u Basru i njegova susreta s vezirom. Nadalje, da on sam jo� nije bio star èetrdeset godina u vrijeme te svaðe sa svojim bratom. I on ktomu doda: - Sve je to napisano za njega na temelju mojega govorenja upero, i neka Allah ushtjedne da bude s njime, kada ja napustimovaj svijet!Nato on savije papir, zapeèati ga i rekne: - O Hasane, moj sine, èuvaj ovo pravno svjedoèanstvo. Jer æeono �to na njemu stoji napisano, dokazivati tvoje podrijetlo, i tvojdru�tveni polo�aj, i tvoje rodoslovno stablo. Pa ako ti se dogodi zlo,poði na put u Egipat, upitaj za svojega strica, pusti da te odvedu knjemu, i izvijesti ga, da sam ja umro kao tuðinac i pun èe�nje zanjim. Tada uzme Bedr ed-Din Hasan pismeno pravno svjedoèanstvo. I on ga u�ije izmeðu podstave i tkanine svojega tarbu�a79, i oko79 Tarbu� je vrsta istoènjaèke kape.264/

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina njega savije svileni turban, tim �to je plakao, jer se veæ tako mlad morao rastati od svojega oca. Nur ed-Din meðutim rekne: - Ja ti sada upuæujem pet opomena. Prva je opomena: Nemoj se ni sa kim tijesno vezivati, tako æe� biti siguran od njegove lukavome! Jer sigurnost le�i u zatvorenosti, i u tome, da izbjegava� zajedni�tvo i prisno opæenje. Ja sam èuo nekog pjesnika kako kazuje:Nema nikoga u tvome �ivotu, na èijem bi ti prijateljstvu mogao �to graditi.Nikada nije neki prijatelj dokazao vjernost onomu, kojega je pogodila nesreæa.Tako �ivi sam za sebe^ ne prepu�taj se nikojemu èovjeku. Ja te svojom izrekom dobro svjetujem. To neka je dovoljno! Druga je opomena ova, o moj sine: Nemoj biti ni prema komu okrutan, kako ne b

i udes bio okrutan prema tebi! Jer udes je jednoga dana za tebe, a drugoga dana protiv tebe. Jer zemaljski je svijet samo stanovita posudba, koja se mora otplatiti. A ja sam èuo jednoga pjesnika kako kazuje:Promisli, i ne �uri se ni sa kakvim planom,Imaj suæuti prema ljudima, tada æe� biti usreæen kroz suæut.Nema na svijetu nikakve moæi, nad kojom ne bi stajala Allahova moæ.A svaki æe tlaèitelj biti jo� tlaèen od nekog tlaèitelja. Treæa je opomena ova: Vje�baj se u �utnji, i brini se o svojima vlastitim gre�kama prije nego o gre�kama drugih ljudi! Jer poslovica glasi: 'Tko vje�ba �utnju, dobiva.' A o tome sam takoðer èuo stihove stanovitog pjesnika:265

Dvadesetiprvci noæ�utnja je nakit, a strpljivost donosi dobit.Ali ako jednom moradne� govoriti, tada izbjegavaj, da bude� brbljavac.Jer ako se ti zbog �utnje samo jedan jedini put pokaje�, Tada æe� se zbog svojega govora jo� mnogo put kajati. Èetvrta opomena, o moj sine, je sljedeæa: Ja te opominjem, da ne pije� vino! Jer vino je izvor svake bahatosti, i vino èini da razum i�èezava. Zato se èuvaj, èuvaj se, da ne pije� vino! O tome sam takoðer èuo jednoga pjesnika kako kazuje:Ja izbjegavam vino, i takoðer onoga koji ga pije. A tko ga proklinje, s njime sam ja suglasan.Vino odvodi s puta spasenja,I vrata za zlo èini �irokima i slobodnima. A peta je opomena, o moj sine, sljedeæa: Odr�avaj svoj posjed, i on æe tebe odr�avati. Èuvaj svoj posjed, i on æe tebe èuvati. I ne rasipaj ono, �to ima�, kako ne bi morao prosjaèiti od najmanjega od ljudi. Ako �tedi� sitni� ima� lijek '! A takoðer sam tu opet èuo stanovitoga pjesnika kako govori:Ako nemam nikakva novca, tada takoðer nemam nikakva prijatelja za pratitelja.Ako meðutim imam mnogo novaca, tada æe naæi prijatelja u svakome.Kako mi je poneki prijatelj htio pomoæi kod izdavanja novca! Kako me je pokoji pratitelj pri manjku novca ostavio na suhom!266

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Tako je Nur ed-Din davao svojemu sinu Bedr ed-Dinu Hasanu mnoge mudre opomene, dok ga nije napustio �ivot. Tada je u njegovoj kuæi poèela vladati �alost, i za njime su �alili takoðer sultan i svi emiri, i sahranili su ga. Bedr ed-Din meðutim ostane u koroti za svojim ocem dva mjeseca dana, za vrijeme koje nije izjahavao, nije odlazio na vijeènièke sabore, niti se uopæe pribli�avao sultanu. Tada sultan postane na njega bijesan, imenuje na njegovo mjesto jednoga od svojih komornika i uèini ga vezirom, tim �to je ujedno izdao zapovijed, da se zaplijeni sve, �to je pripadalo Nur ed-Dinu, njegov imetak, njegova kuæa, i njegova poljska dobra. Tako se otputi taj novi vezir, da to uèini i da Bedr ed-Dina Hasana, sina preminuloga, pograbi, kako bi ga doveo pred sultana, koji bi trebao zatim s njime postupiti prema svom nahoðenju. No meðu vojnicima se nalazio stanoviti mameluk80 preminulog vezira. Kada je èuo za tu zapovijed, podbode on ostrugama svojega konja i odja�i u punoj brzini k Bedr ed-Dinu Hasanu. On ga naðe, gdje sjedi na vratima, u tuzi i slomljena srca. Brzo skoèi s konja, poljubi mu ruku i rekne: - O moj gospodaru i sine mojega gospodara, brzo se spremina odlazak inaèe æe te sustiæi ruka propasti !Tada Hasan poène drhtati i upita:- Sto se dogodilo?Ovaj odgovori: � Sultan se razljutio na tebe i izdao protiv tebe nalog zauhiæenje. Nevolja dolazi ovamo k tebi neposredno iza mene. Zatoskaèi na noge, da spa�ava� svoj �ivot!Hasan zapita dalje:

� Preostaje li mi jo� vremena, da uðem u svoju kuæu, i da siuzmem malo svjetovnog dobra, kako bi u njemu kod svojeg boravka na putovanju, mogao imati svoje pribje�i�te?Mamluk (ili: mamluk) je zapravo bijeli rob.267

Dvadesetiprva noæAli rob uzvikne: - O moj gospodaru, smjesta ustaj, ostavljaj kuæu za sobom, i po�uri se!Zatim on izrekne stihove:Spa�avaj svoj �ivot, kada ti se smraèilo od nevolje! Ostavi da kuæa oplakuje onoga, tko ju je sagradio!Ti æe� veæ naæi neko obitavali�te na drugome mjestu: Za svoj �ivot neæe� naæi nikakav nadomjesMene èudi, koga to jo� ne�to zadr�ava u kuæi rugla, Tako je ipak �irok i slobodan Alldhov svijet.Ne pouzdavaj se u va�noj stvari u glasnike. U istini du�a poma�e jedino sama sebi.Lavlja �ija nije tako sna�ana,Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje. Pri tima si mamelukovim rijeèima Bedr ed-Din pokrije glavu skutom svoje haljine, pa se ustane i uputi, sve dok se nije na�ao stojeæi pred gradskim vratima. I ondje zaèuje ljude kako govore: � Sultan je poslao novog vezira u kuæu preminulog vezira,kako bi njegov imetak i njegov posjed stavio pod zaplijenu, i uhvatio njegova sina Bedr ed-Dina Hasana, i kako bi ga doveo k njemu,da ga dadne ubiti..A svi su uzvikivali:- Jao �alosti zbog njegove ljepote i ljupkosti!268

Povijest vezim Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina Kad je on èuo takve govore od ljudi, utekne on odatle glavom bez obzira, a da nije znao kamo se uputio. I �urio je dalje bez zadr�avanja, sve dok ga udes nije doveo do mjesta, gdje je bio pokopan njegov otac. On uðe u groblje i potra�i put meðu grobovima. Naposljetku sjedne na zemlju uz grob svojega oca, i skine sa svoje glave skut svoje haljine, koji je imao zlatom izvezen obrub, na kome su stajali stihovi:O ti, èije lice vedro zraèi,Nalik zvijezdama, tako bistro kao rosa:Zauvijek trajala tvoja moæ, Tvoja velika slava bila vjeènom! Dok je on tako sjedio kraj groba svojega oca, gledaj, tada doðe k njemu neki �idov, koji je izgledao kao mjenjaè novca, i koji je nosio par bisaga, u kojima se nalazilo puno zlata. �idov pristupi Hasanu el-Basri81 i rekne mu:- O gospodaru, za�to te vidim tako promijenjena? - Ja sam spavao jo� prije nepun jedan sat - odgovori Hasan - kad li mi se u snu javi moj otac i izgrdi me, zato �to ja jo� nisam posjetio njegov grob. Odmah sam se uputio, dr�æuæi od straha, da ne protekne dan, a da ga ja nisam posjetio, jer to bi mi bilo nepodno�ljivo. - Mladi gospodaru - priklopi �idov � tvoj je otac imao mnoge trgovaèke brodove, pa buduæi da neki sada doplovljavaju, moja je �elja, da od tebe otkupim tovar prvoga broda, koji uplovi u luku, za ovih tisuæu zlatnih dinara. I �idov uzme jednu kesu punu zlata, odbroji iz nje tisuæu dinara, dadne ih Hasanu, vezirovu sinu, i rekne: 81 Junak se odsada zove "el-Basri" (= Basranski, Basorski, ili naprosto: od Basre), dakako: prema Basri, gradu svojega oca i svojemu rodnom gradu.269

Dvadesetiprvu noæ� Napi�i mi jednu potvrdu o prodaji i zapeèati je!Tako Hasan, Vezirov sin, uzme list papira i na njemu napi�e: 'Pisac, Bedr ed-Din Hasan, sin vezira Nur ed-Dina, je za tisuæu dinara prodao Isaaku, �idovu, sav tovar prvoga od brodova svojega oca, koji uplovi u luku. I on je cijenu od njega primio unaprijed.' Tada �idov uzme od njega potvrdu. Hasan meðutim poène plakati, kada je pomi�ljao na to, na kako se visoku polo�aju on sve jo� do nedavno nalazio. I on izrekne stihove:Kuæa, otkada si ti, o gospodarice, iz nje oti�la, nije uopæe nikakva kuæa.Susjed mi vi�e ne mo�e, otkada si oti�la, biti nikakav susjed.Takoðer prijatelj, s kojim sam nekoæ bio prisno povezan, Mi nije vi�e nikakav prijatelj, da, Mjesec je izgubio svoj sjaj. i Ti si oti�la i za sobom ostavila pri rastanku svijet u �alosti.Pa ga je potom nadaleko i na�iroko prekrila tama.Neka zlosretnog gavrana, koji je graktao pri na�em rastanku,Nikada vi�e ne za�titi neko gnijezdo! Neka izgubi svoju pernatu haljinu!\Sada me izdaje strpljenje, opro�taj mi izjeda tijelo. Kako je poneka zavjesa pri rastanku pala razderana!Hoæe� li ti nekada�nje noæi, kakve smo ih zajedno proziv jeli,jo� vidjeti kako se vraæaju? Hoæe li nas kuæa ikada opet sjediniti?270

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Zatim on gorko zaplaèe. Pa kada se nad njim spustila noæ, on osloni glavu na grob svojega oca, i utone u san. Nije se budio èak ni onda, kada je iza�ao Mjesec. Ali se njegova glava spustila sa groba, i on je tu le�ao na svojim leðima, a njegovo je lice jasno sjalo na mjeseèevoj svjetlosti. To je pak groblje bilo stanovito prebivali�te pravovjernih d�innova. I naskoro izaðe neka d�innica, i ugleda usnuloga Hasa-na. Pri tome se prizoru ona zapanji nad njegovom ljepotom i ljupko�æu, i uzvikne:- Neka je èast Allahu! Taj je mladiæ nalik nekomu od rajskedjece! Na to ona uzleti prema nebu, kako bi prema svojemu obièaju kru�ila zraènim prostorima. Ondje ona susretne u letu stanovitog d�inna. Taj je pozdravi, a ona mu rekne:- Odakle ti dolazi�? A on odgovori:- Iz toga kraja. - Hoæe� li poæi sa mnom i promotriti ljepotu izvjesnogmladiæa, koji spava ondje na groblju? - upita ona.A on odgovori:- Rado. Tada oni polete dalje, i naposljetku se kod groba spuste na zemlju. Ona ga upita:- Jesi li ikada u svome �ivotu vidio njemu ravna?D�inn ga pogleda i uzvikne: - Slava neka je Njemu, koji nema sebi ravna! Ali, o moja sestro, trebam li ja tebi reæi, �to sam ja bio vidio?Ona upita:- �to je to? - Ja sam vidio � odgovori on - sliku i priliku toga mladiæa u zemlji Egiptu. To je kæi vezira Sems ed-Dina. Ona je gotovo dvadeset godina stara, ravnomjerna stasa, prava slika ljepote i ljupko-271

Dvadesetiprva, noæsti, i zraèeæeg savr�enstva. Kada je ona dosegnula tu dob, èuo je o njoj sultan od Egipta, poslao je po vezira, njezina oca, i rekao mu: 'Znaj, o vezire, do�lo mi je do u�iju, da ti ima� jednu kæer, i ja je �elim od tebe iz

moliti za �enu.'Vezir meðutim odgovori: 'O na� gospodaru i sultane, budi milostiv i prihvati moju molbu za opro�tenje, i imaj sa�aljenja prema mojemu jadu! Jer ti zna�, da nas je napustio moj brat Nur ed-Din, i da mi ne znamo, gdje se on sada nalazi. On je bio moj sudrug u vezirskoj èasti. Ali je razlog, da je u gnjevu oti�ao odavde, bio sljedeæi: Sjedio sam jednom zajedno s njime u razgovoru, i mi smo razgovarali o �enidbi i o djeci. Tada smo se porjeèkali, i on je dospio u gnjev. Ali sam se ja zakleo, da neæu ni za koga drugoga udati svoju kæer, osim za sina svojega brata. To se dogodilo onoga dana, kada ju je njezina mati rodila, i sada je otada otprilike osamnaest godina. No nedavno prije sam èuo, da se moj brat u Basri o�enio vezirovom kæerju. Ona mu je meðutim rodila sina, i ja svoju kæer neæu udati ni za koga drugoga, nego za njega, kako bih iskazao po�tovanje svojemu bratu. Ja sam takoðer zapisao datume svoje svadbe, i zaèeæa svoje �ene, i roðenja svoje kæeri. Ona dakle pripada svojemu bratiæu. Za na�ega pak gospodara, sultana, ima djevojaka u izobilju.' Ali kada je kralj èuo vezirove rijeèi, silno se razbjesnio i uzvik-<? nuo: 'Ako tko meni slièan od tebi sliènoga tra�i kæer za brak, zar æe� se ti onda suzdr�avati i smi�ljati slabe izgovore? Tako mi �ivota moje glave, ja æu je unatoè tebi udati za najbeznaèajnijega od svojih slugu!' Bio je dakle pri dvoru zaposlen neki stajski sluga, grbav na"^ prsima i leðima. Njega sultan dadne dovesti i bez daljnjega ispostavi braèni dokument za njega i vezirovu kæer. Zapovijedio je, da momak ove noæi mora k njoj uæi, i da se opremi svadbena povorka. Ja sam ga ostavio upravo u vrijeme, dok je stajao meðu sultanovim mamelucima82, koji su imali uokolo njega zapaljene 82 Mameluci su izvorno bijeli robovi, ali i (vrlo odani) pripadnici garde egipatskog sultana.272

VPovijest vezira- Nur ed-Dinct i Sems ed-Dinabaklje, i ismijavali ga pred vratima hammama83. Vezirova meðutim kæi sjedi meðu svojim komorkinjama i sobaricama i plaèe, ona, koja je ipak meðu svim ljudima najvi�e nalik ovomu mladiæu! Èak Su pristup k njoj zabranili takoðer njezinu ocu. Nikada, o moja sestro, nisam vidio neko odvratnije stvorenje od toga grbavca. Djevojka je meðutim jo� ljep�a od ovoga mladiæa..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.83 Hammam je istoènjaèka kupelj.273

i

Ipak, kada je poèela

si dvadesetidruga noæ U

�ehrezad rekne: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je d�inn d�inni-ci bio ispripovijedao, kako je kralj dao sastaviti braèni ugovor izmeðu grbavoga sluge i djevice, koja je zbog toga bila duboko �alosna, i kako joj po ljepoti nalikuje samo taj mladiæ - da je d�innica uzviknula:- Ti la�e�! Ovaj je mladiæ najljep�i èovjek svojega vremena.Ipak joj to d�inn poène osporavati, tim �to rekne: � Tako mi Allaha, moja sestro, djevojka je ljep�a nego ovaj.Ali je ne zaslu�uje nitko drugi osim njega, jer oni su nalik jednodrugomu kao brat i sestra, ili kao djeca od braæe. Kakva �teta zanju, da ona mora pripasti tom grbavcu!Tada d�innica rekne: � Moj brate, daj da ipak podpu�emo pod mladiæa, i da gadignemo u zrak, i da ga odnesemo k djevojci, o kojoj ti govori�.

Zatim æemo tek moæi vidjeti, tko je od njih dvoje ljep�i.D�inn joj odgovori: - Slu�am i pokoravam se! To je ispravna rijeè i najbolji prijedlog. Ja æu ga sam nositi.275

Dvadesetidru0a noæ Nato on njega podigne sa tla, i odleti s njime odatle u zraène visine. D�innica se u letu dr�ala tik do njega, rame uz rame, sve dok ga on nije u gradu Kairu spustio dolje, polo�io na neku kamenu klupu, i probudio. Tada se Hasan probudi iza sna, i kada je vidio, da vi�e ne le�i na grobu svojega oca u basorskoj zemlji, on pogleda oko sebe na desno i lijevo, i spozna, da se nalazi u nekome drugom gradu. Umalo da je povikao, ali ga demon gurne. Taj mu je donio sa sobom jednu rasko�nu haljinu, i on ga u nju odjene, zapali mu neku baklju i rekne: � Znaj, ja sam te ovamo donio, i hoæu za Allahovu volju natebi uèiniti jedno dobro djelo. Uzmi dakle ovu baklju, otiði doonoga hammama, i umije�aj se meðu ljude. Zatim hodaj s njimasve dalje, dok ne stigne� do nevjestine kuæe. Tamo stupaj ravno, iuði u veliku dvoranu. I nemoj se nikoga bojati, nego se, kad uðe�,postavi s desna od grbavoga mlado�enje! Kadgod zatim neka odsobarica, komorkinja i pjevaèica pristupi k tebi, posegni u svojd�ep, koji æe� naæi pun zlata, uzimaj punu �aku, i dobacuj im, i budibez brige. Jer kolikogod ti èesto bude� posezao u d�ep, uvijek æe�ga iznova naæi punim zlata. Podaj svakomu, tko k tebi doðe, jednucijelu punu �aku, i nièega se ne boj, nego se pouzdavaj u Onoga,koji te je stvorio! Jer sve se ovo zbiva ne zahvaljujuæi tvojoj vlastitoj snazi, nego po Allahovoj zapovijedi. Kada je Bedr ed-Din poslu�ao ove d�innove rijeèi, on sebi samomu rekne: - Ja bih zbilja htio znati, kakva je to djevojka, i �to znaèi ovaprijaznost! Zatim se on uputi odatle sa zapaljenom bakljom, i doðe do hammama, gdje zatekne grbavca gore na konju. On se probije kroz mno�tvo, onakav kakav je bio, divnoga stasa i lijepo odjeven, kako smo veæ ispripovijedali: nosio je tarbu� i turban, i zlatom pro�ivenu haljinu s dugim rukavima. I hodao je sa svadbenom povorkom sve dalje, pa kada bi god pjevaèice zastale, da od naroda prime poklone, on je posezao u svoj d�ep. I buduæi da bi ga nalazio punim zlata, vadio bi iz njega punu �aku, bacao bi ga na def84, koji jeDaire, obruè s praporcima, na koji je nategnuta ko�a.276

Povijest vezira Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina pjevaèica pru�ala, i punio ga dinarima. Pjevaèice su bile posve zbunjene, a narod se divio nad njegovom ljepotom i ljupko�æu. On je meðutim nastavio, sve dok nisu prispjeli do vezirove kuæe, gdje su sobarski sluge zadr�ali i odbili narod.Ali nevjestine poèasne voditeljice reknu: - Tako nam Allaha, mi neæemo uæi, ako s nama ne uðetakoðer ovaj mladiæ. Jer on nas je svojom dare�ljivo�æu uèiniobogatima, i mi æemo nevjestu kititi, samo ako je on nazoèan. I one ga smjesta uzmu sa sobom u nevjestinsku dvoranu, i ondje ga ostave da sjedi, premda je grbavi mlado�enja napravio mrzovoljno lice. Sve su �ene emira, vezira i komornika stajale u dvostrukom redu, i svaka je nosila u ruci veliku upaljenu svijeæu, i sve su pred licem nosile tanke �arove85. A oba su se reda protezala s desne i s lijeve strane od svadbenoga nevjestina prijestolja sve do gore u drugi kraj dvorane, pokraj sobe, iz koje je mladenka trebala izaæi. Kada su meðutim dame ugledale Bedr ed-Dina Hasana, vidjele njegovu ljepotu i ljupkost, i izgled njegova lica, koje je svijetlilo poput Mlaðaka, sva se srca priklone njemu, a pjevaèice reknu damama, koje su bile nazoène: - Znajte, taj nam je ljepotan punio ruke èistim crvenimzlatom. Zato nemojte dopustiti, da mu i�ta uzmanjka, dok gaposlu�ujete, i poslu�ajte ga u svemu, �to vam rekne!

Sada se sve �ene poènu sa svojim bakljama natiskivati oko njega, pa su gledale njegovu ljupkost, i zavidjele mu na njegovoj ljepoti. I svaka bi pojedina rado jedan sat, ili jo� rade jednu godinu, bila le�ala na njegovim grudima. Da, one su pu�tale da im �arovi padaju s lica, jer su njihova srca bila tako pogoðena, i kazivale: - Sretna ta, koja posjeduje ovog mladiæa, ili koje je on gospodar! Zatim su izvikivale kletve na grbavog momka, i na onoga, koji je bio zapovijedio njegovu svadbu s lijepom djevojkom. I koliko su 85 Zar je veo, kojim muslimanke pred odraslim mu�karcima - to se naravno ne odnosi na oca, mu�a itd. - prekrivaju lice.277

Dvadeseti&ntga noægod puta sada blagoslivljale Bedr ed-Dina Hasana, toliko su puta proklinjale grbavca. Tada pjevaèice poènu udarati u defove i puhati u frule. I ubrzo stupi unutra vezirova kæi, okru�ena svojim sobaricama. One su je okrijepile mirisnim mirodijama, njezinu kosu okadile tamjanom, i lijepo je okitile, pokrile je dragocjenostima i haljinama, kakve bi prilièile perzijskim kraljevima. K njezinim je meðutim haljama pripadala jedna haljina, koja se spu�tala preko drugih. Ta je bila protkana crvenim zlatom i ukra�ena slikama divljih �ivotinja i ptica. Oko njezina su vrata stavile ogrlicu armenske izradbe: ona je bila vrijedna na tisuæe, a sastojala se od samih dragulja, kakve jo� nijedan kralj od bogate Arabije86 i nijedan car nije nazivao svojima. A nevjesta je bila lijepa poput punoga Mjeseca, kada on stoluje na nebu u èetrnaestoj noæi. Kada je u�la, bila je nalik nekoj d�ennet-skoj huriji87 - slava neka je Njemu, koji ju je stvorio u takvu sjaju i ljepoti! Dame su je okru�ivale kao zvijezde Mjesec, kada on prosijava kroz oblake. Sada je sjedio Hasan el-Basri pred oèima svih njih, dok je nevjesta dolazila nji�uæim hodom. Grbavi joj sluga htjedne poæi u susret, da bi je primio k sebi. Ali se ona okrene od njega, i poðe dalje, sve dok nije stalajala pred svojim bratiæem Hasanom. Tada mno�tvo prasne u smijeh, pa kada su vidjele, da je nevjesta do�la k Bedr ed-Dinu, one podignu viku uz glasno odobravanje, a pjevaèice poènu pocikivati. On meðutim segne rukom u d�ep, izvadi iz njega punu �aku zlata, i bacao je posred defova djevojaka, a te su se radovale i uzvikivale:- Mi �elimo, da ta nevjesta postane tvojom. Tada se on nasmije�i, a sva se je �enskadija natiskivala oko njega. Grbavi je meðutim sluga ostao sam, a izgledao je poput kakvog majmuna. Koliko bi god puta za njega one upalile neku svijeæu, ona bi se ugasila, i on je tako sjedio u tami, jadan i bez i86 Misli se na legendarne kraljeve Ju�ne Arabije.87 D�ennetska hurija (huri) je rajska djevica.278

Povijest vczim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina �jedne jedine rijeèi, i vidio je samo samoga sebe. Pred Bedr ed-Dinom su meðutim sjale baklje u rukama �ena. Kada je on dakle vidio mlado�enju kako sam sjedi u mraku, i zatim pogledavao samoga sebe, kako se taj �enski svijet natiskivao oko njega i kako tu gore baklje, on postane zbunjen i vrlo se zaèudi. Ali kada je ugledao svoju sestriènu, obradovao joj se i razveselio. Zatim je gledao njezino lice, kako u svjetlosti sjaji i zraèi, pogotovo jer je nosila onu haljinu od crvene svile. To je bila prva nevjestinska haljina, u koju su je odjenule sobarice, dok su se Hasanove oèi napasale na tome prizoru. A ona se njihala u hodu i otmjeno se naginjala i plijenila �enama i mu�karcima razum kao �to je pjesnik smislio rijeèi koje su se proslavile kao izvrsne :Sunce na nekoj �ibi, zasaðenoj na bre�uljku,Tako se ona ukazala pogledima, u tamnocrvenu stezniku.Ona mi dadne da pijem slatko vino njezinih usana, i ukrasi obraz ru�ièastim plamenom, i opet ga ugasi. Zatim one promijene onu odjeæu, i obuku joj plavu haljinu. Tada se ona uka�e kao pun Mjesec kada uzlazi preko obzora. Njezina je kosa bila nalik ugljenu njezin obraz tako mek i neki je drazesan osmijeh igrao na njezinim ustima njezine su

se dojke tako okruglo podizale iznad nabreklih bokova i bedara . One je poka�u u ovoj drugoj haljini, a izgledala je, onakOKako je neki majstor uzvi�enih misli o njoj sliènoj pjevao:fOna je do�la u nekoj plavoj haljini, Kao nebo u plavetnoj rasko�i boja.Pogledao sam haljinu: u njoj se ukazao Ljetni Mjesec u zimskoj noæi.279

Dvadesetidruga noæ Zatim one zamijene takoðer tu odjeæu jednom novom. I one pokriju njezino lice obiljem njezine kose, i raspuste joj dugaèke, crne uvojke. Njihova je crnoæa i du�ina bila poput najtamnije noæi, i ona prostrijeli srca èarobnim strijelama svojega oka. Tako je one poka�u u toj treæoj haljini, a ona je bila onakva, kako o njoj kazuje pjesnik:Preko obraza joj se spu�taloMosa poput �ara.U meni je ona budila �udnju, divlju poput plamena �ara.Ja reknem: 'Ti si jutro umotala u noæ. 'Ali ona rekne: 'Ne, samo sam pun Mjesec umotala u tamu.' I one je poka�u u èetvrtoj nevjestinskoj haljini. Tada ona izaðe poput izlazeæeg Sunca, i njihala se ovamo i onamo u bokovima s dra�esnom ljupko�æu, i pogledavala na desno i na lijevo, kako to èine gazele. Ona je pogaðala sva srca strijelama svojih oèiju. Onako kako je to spjevao pjesnik, kada je opisivao njoj sliènu:Ona je ljudima zasjala poput Sunca ljepote, kada su je ugledali. Zraèila je u dra�esnoj ljupkosti, uljep�ana srame�ljivo�æu.Kada je sa svojim licem i osmijehom pri�la ususret nebeskom Suncu, ono se umotalo u svoju haljinu od oblaka. I ona nastupi u petoj nevjestinskoj haljini, ljupka djevica. Bila je nalik kakvoj vrbovoj grani, ili kakvoj �ednoj gazeli. Njezine su se kovrèe valovito spu�tale niz obraze a njezine su dra�i jasno dolazile do izra�aja njezina su bedra drhtala a njezini su uvojci lelujali . Onako kako je spjevao neki pjesnik, kada je opisivao njoj sliènu:280

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina

L,

Ona zraèi poput U�tapa u nekoj noæi sreæe.Njezin stas ima mekane obline, njeno je tijelo vitko i nje�no.Ona ima oko, koje ljude osvaja ljepotom. Crvenilo na njezinim obrazima je od vrste rubina.A na bedra joj odozgor pada tama kose.Budi na oprezu pred zmijama u njezinim uvojcima!Bokovi su joj dodu�e tako meki, ali je njezino srce ipak, Unatoè njihovoj mekoæi, kruæe nego kakva kamena stijena.Ona oda�ilje strijelu pogleda ispod svojih obrva,Ta pogaða. Pa bilo to takoðer iz daljine, njezin pogled nikada ne proma�uje.Kada grlimo jedno drugo, a ja rukom obgrlim njezino tijelo, Tada me njezine pune dojke odbijaju iz zagrljaja.Da, njezina se ljepota izdi�e iznad svega lijepoga. Da, njezino je tijelo vitkije od najnje�nije trske.

Sada je uvedu u �estoj nevjestinskoj opravi, u zelenoj haljini i ona posrami svojim stasom vitko koplje ona je svojom ljup-ko�æu nadma�ivala ljepotice u cijelome svijetu a njezino se zra-èeæe lice blistalo èi�æe od U�tapa kada zasja na nebu svojom je dra�e�cu kod svih budila �udnju i nadma�ivala je grane svojom mekoæom i savitljivoscu svime �to je na njoj divno srcima je donosila mnogo patnje kako je tomu neki pjesnik dopustio da doðe do rijeèi :281

Dvadesetidruga noæDjevojka, obdarena finoæom i pameæu. Vidi�, kako Sunce posuðuje njezin obraz.Ona je do�la ovamo u zelenoj haljini I bila je nalik naru okru�enu li�æem.Postavili smo pitanje: 'Kako se zove ta haljina?' Tada ona izgovori s mnogo pameti i razuma rijeèi:'Ona je najsrèanijim ljudini slomila srca, Stoga je ja nazivam srcolomkom.' Naposljetku je one poka�u u sedmoj haljini, koje je boja bila po sredini izmeðu naranèe i �afrana, kako jedan od pjesnika o njoj kazuje:U haljini, boje �afrana i naranèe, ona se gordo pojavi, Miri�uæi na mo�us i ambru i skupocjenu sandalovinu,Vitka � kada joj mladost svjetuje: 'Hodaj!'Tada govore ipak njezina bedra: 'Sjedni, i ne hodaj vi�e!'

A ako je zamolim da mi dadne, tada èujem, kako ljepota govori:'Dadni mu!'Ali njezina plahost kiæeno svjetuje: 'Ne èini to!'Koliko bi god puta dakle nevjesta otvarala oèi, ona bi kazivala: - O Allah, uèini ovoga mojim suprugom, i oslobodi me od toga tu grbavoga stajskog sluge! 282

Povijest vezim Nur ed-Dinct i Sems ed-Dina Tako su one Bedr ed-Dinu Hasanu el-Basri pokazale nevjestu u svih sedam haljina, dok je grbavi sluga ondje sjedio osamljen. Pa kad je taj dio sveèanosti bio okonèan, oni otpuste mno�tvo. Svi koji su bili nazoèni kod svadbe, �ene i djeca, otiðu, i tu nitko ne ostane, osim Bedr ed-Dina Hasana i grbavog sluge. Nato komorkinje uvedu nevjestu u neku unutra�nju odaju, gdje joj skinu nakit i haljine, te je pripreme za mlado�enju. Grbavi pak sluga priðe Bedr ed-Din Hasanu i rekne: - O moj gospodaru, ti si nas veèeras obradovao svojimdru�tvom, i svladao svojom dobrostivo�æu. Ali zar neæe� sada ustati, i otiæi odavde?Ovaj odgovori:- U Allahovo ime, neka bude tako! Tada on ustane i izaðe kroz vrata. Ondje mu meðutim doðe u susret d�inn i rekne: - Ostani, o Bedr ed-Dine! Pa kada grbavac izaðe na zahod, tada ti uði unutra, nemoj oklijevati, nego sjedni u sobu. Ali kada doðe nevjesta, ti joj rekni: - Ja sam tvoj suprug. Jer je kralj smislio to lukavstvo samo zato, �to je bio zabrinut za tebe zbog urokljivog oka. Taj, kojega si ti vidjela, je samo jedan od na�ih stajskih slugu. Tada priði k njoj, i skini joj zar s njezina lica. Jer briga za tebe u toj stvari nas ispunjava odu�evljenjem! Dok je jo� Hasan razgovarao s d�innom, gledaj, izaðe sluga van, i uðe u zahod, i sjedne na stolicu za obavljanje nu�de. Ali tada iz korita, u kome se nalazila voda, izaðe d�inn u oblièju mi�a, i zaci-juèe:- Èiju! Grbavac uzvikne:- Sto je s tobom? Tada mi� poène rasti, sve dok nije postao maèkom, i ta zami-jauèe:283

Dvadesetidmga noæ- Mijau! Mijau!I ona je jo� uvijek rasla, sve dok nije postala psom, i taj zalaje:- Vau! Vau!

Kada je meðutim sluga to vidio, on se prestra�i i povièe:- Gubi se odatle, ti neèastivi! Ali je pas rastao i nadimao se, sve dok nije postao magarcem.Taj zanjaèe i povièe mu u lice: \- Njak! Njak!Tada Grbavac poène drhtati, i uzvikne:- Doðite mi u pomoæ, vi ljudi iz kuæe! Ali gledaj, magarac je rastao i postao tako velik kao kakav bivol, i on mu preprijeèi put i rekne ljudskim glasom:- Te�ko tebi, o ti grbavce, ti smrdljivèe! Slugu je meðutim pritisnula nu�da, i on sjedne sa svojim haljinama na zahodsku rupu, a njegovi su zubi cvokotali èegrtajuæi jedni o druge. Tada mu d�inn rekne: - Je li svijet tako tijesan, da ti nijednu drugu nisi na�ao za�enu, nego upravo moju ljubljenu gospodaricu?Kada je ovaj �utio, d�inn nastavi:- Odgovori mi, ili æu zemlju uèiniti tvojim prebivali�tem! - Tako mi Allaha � uzvikne grbavac � to nije moja krivnja. Mene su na to prisilili. Ja nisam znao, da ona ima ljubavnika meðu bivolima. Ali se sada kajem, najprije pred Allahom, a zatim pred tobom.Nato d�inn rekne: - Ja ti se kunem: ako ti sada napusti� ovo mjesto, ili prijeSunèeva izlaska progovori� samo jednu rijeè, tada æu te ubiti. Kadameðutim izaðe Sunce, tada otiði svojim putem, i nikada se nevraæaj natrag u ovu kuæu.284

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Nato d�inn pograbi grbavog momka, gurne ga naglavce prema dolje u u zahodsku rupu, s nogama prema gore, i rekne: - Ja te ovdje ostavljam, ali æu do Sunèeva izlaska stra�ariti nadtobom!Toliko o grbavcu! Sto se pak tièe Bedr ed-Dina Hasana, on je dvojicu prepustio njihovu glo�enju, u�ao je u kuæu, i sjeo nasred sobe. I gledaj, nevjesta uðe unutra, dopraæena od neke stare �ene, koja je ostala stajati na vratima, i rekne: - O oèe uspravna stasa88, digni se, i uzmi ono, �to ti je Allahzavjetovao! Na to stara otiðe, a nevjesta, zvana Sitt el-Husn, to jest Gospodarica89 Ljepote, uðe u unutra�nji dio sobe, slomljena srca, i rekne: - Tako mi Allaha, ja mu neæu podati svoje tijelo, pa makar mion trebao èak i �ivot oduzeti! Kada je meðutim po�la dalje, ona ugleda Bedr ed-Dina Hasana i rekne: - Ljubljeni, zar ti jo� uvijek sjedi� ovdje? Ja sam veæ rekla sebisamoj, da bih u najmanju ruku �eljela pripadati tebi i grbavomustajskom momku istovremeno.On odgovori: - Kako/bi uopæe smio sluga imati pristup k tebi? I kako binjemu oopæe moglo padati na pamet, da bi on tebe smio sa mnomdijeliti?Tada ona upita:- Pa tko je onda zapravo moj suprug, ti ili on? 88 Ovakve �okantne - i u isto vrijeme vrlo duhovite metafore - daju svojim sveèanim tonom �tivu osobitu ljepotu.89 Rijeè sitt prvotno znaèi gospodarica, ali potom i princeza.285

Dvadesetidmjja noæ � Sitt el-Husn � odgovori Bedr ed-Din � to se dogodilo samoza �alu, i kako bi mu se narugali! Kada su sobarice i pjevaèice i

svadbeni gosti trebali pri skidanju �ara preda mnom dobiti na uvidtvoju ljepotu, tvoj se otac pobojao urokljiva oka, pa ga je on iznajmio za deset dinara, kako bi ovaj takvo oko od tebe odvratio. Sadaje on meðutim oti�ao svojim putem. Kada je Sitt el-Husn èula od Bedr ed-Dina ove rijeèi, om? se nasmije�i i obraduje, i poène se veselo smijati. I ona mu rekne: � Tako mi Allaha, ti si ugasila moju vatru, i za volju Allahovu,uzmi me i pritisni me na svoje grudi! Buduæi da nije vi�e imala na sebi nikakve druge haljine, ona, podigne dugaèku ko�ulju sve do ramena, i tu se ukazu pièka i obline bedara. Kada je Bedr ed-Din to ugledao, probudi se njegova po�uda, i on smjesta odlo�i svoje haljine. Kesu sa zlatom, koju je bio primio od Zidova, i u kojoj se nalazilo tisuæu dinara, zamota u svoje gaæe, i turne ih pod rubni dio kreveta. Isto tako skine turban, i polo�i ga na neku sjedalicu. Na sebi je zadr�ao samo finu, zlatom protkanu ko�ulju. A Sitt el-Husn ga povuèe na sebe i on nju isto tako. I on je uzme u svoj zagrljaj, i pusti je da ga obgrli nogama. On nabije top, i obori tvrðavu. I on naðe da je ona neprobu�ena perla90 i jo� neobjahana �drebica . On joj oduzme djevièanstvo, i nau�ije se njezine mladosti, koju joj je zauvijek ugrabio. I izvadi metak, i opet ga zabije, pa po�to je svr�io, pojebe je jo� mnogo puta, i ona zatrudni od njega. I naposljetku stavi Bedr ed-Din svoju ruku pod njezinu glavu, i isto tako ona uèini njemu, i oni su le�ali jedno drugomu u zagrljaju, i tako zaspu. Onako kako o njima pjeva pjesnik u ovoj pjesmi:Otiði k onoj, koju ljubi�, i izbjegavaj zavidnikove rijeèi. Jer zavist ipak ne mo�e nikada biti pomoænik ljubavi! 90 Dakako: biser. To napominjem zato, �to se u nekima na�im krugovima uobièajilo pod perlom pomi�ljati samo na umjetni biser.286

Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Nikada Premilosrdni nije stvorio nekoga ljep�eg prizora Od zaljubljenoga para, koji poèiva na istom krevetu.Le�ali su prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti A kao jastuk slu�i jednomu ruka drugoga.Kada su srca jedno s drugim povezana u vjernoj ljubavi,Ona su skovana poput èelika. Tu vezu ne razbija nijedan èovjek.Pa ako se na tebe u tvome �ivotu ikada namjeri neki vjerni, Izvrstan je takav prijatelj! Zatim �ivi samo za njega!O ti, koji poradi ljubavi kori� narod zaljubljenih, Mo�e� li ti bolesnu srcu donositi lijek i spasenje? Ostavimo sada Bedr ed-Dina Hasana i Sitt el-Husnu, njegovu sestriènu, i vratimo se opet k d�innu! Taj je govorio d�innici: - Hajde, sklizni pod mladiæa, i daj da ga ponovo odnesemo nanjegovo mjesto, prije nego �to nad nama zasja jutro. Jer vrijemepo�uruje. Tada ona odlebdi, i sklizne pod skut njegove ko�ulje, dok je on spavao, podigne ga i poleti s njime odatle, onakvim kakav je bio, odjevenim samo u ko�ulju, i bez druge odjeæe. Ona je s njime letjela dalje, dok je d�inn letio uz nju bok uz bok, sve dok ih na pola puta nije iznenadilo jutro, i dok nisu muezzini91 zapjevali:� Pohitajte k uspjehu! Tada Allah pusti da se dogodi, da njegovi anðeli bace na d�inna vatrenu zvijezdu, tako da je on izgorio. Ali d�innica91 Muezzin (mujezin) je muslimanski vjerski slu�benik.287

Dvadesetidru0a noæumakne, i ona se s Bedr ed-Dinom spusti na onome mjestu, gdje jebila zvijezda pogodila d�inna, i nije dalje nosila mladiæa, zbog brigeza njegov �ivot. A kako je to od udesa bilo unaprijed odreðeno, onisu do�li u Damask u Siriji. Tu ga d�innica spusti na zemlju kodstanovitih gradskih vrata, i odleti dalje. -o Kada je dakle svanuo dan, i kada su se otvorila gradska vrata, ugledaju ljudi

, koji su iza�li napolje, nekoga lijepog mladiæa u ko�ulji i kapi, bez ikakve druge odjeæe. A on je bio, umoran od dugoga bdijenja, utonuo u san, Kada su ga pak ljudi ugledali, OBIj reknu:- O sretne li te, s kojom je ovaj mladiæ proveo noæ!A neki drugi rekne: - Jadan lije mladi gospodar! Mo�da je on upravo samo iza�aoiz krème zbog obavljanja nu�de, pa mu je onda vino udarilo uglavu, on proma�io mjesto koje je tra�io, i oti�ao u krivome smjeru,dok nije do�ao do gradskih vrata92. Njih je na�ao zatvorenima, ipotom se spustio na spavanje. Dok su ljudi o njemu razgovarali ovamo i onamo, iznenada preko Bedr ed-Dina dahne jutarnji lahor i podigne skut njegove ko�ulje sve do iznad trbuha. I ukazu se trbuh i pupèana jamica, bedra i stegna poput kristala. Tada narod uzvikne:- Tako nam Allaha, kako lijepo! Bedr ed-Din se meðutim probudi, i uvidi da le�i pred nekima gradskim vratima, i da se tu nalazi mnogo naroda. On zaèuðeno upita:- Gdje se ja nalazim, vi dobri ljudi?Oni odgovore: - Mi smo te na�li ovdje o pozivu na jutarnju molitvu, kakole�i� u snu, i mi ne znamo ni�ta drugo. Gdje si meðutim ti ove noæispavao?92 Krème se èesto nalaze u kuæama na osami izvan grada.288

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Bedr ed-Din Hasan uzvikne:� Tako mi Allaha, vi ljudi, ja sam ove noæi spavao u Kairu. Jedan rekne:� Ti si se zacijelo najeo ha�i�a. A neki drugi: � Je si li ti poludio? Zar ti noæ provodi� u Kairu, a ujutro le�i�pred gradom Damaskom?On meðutim uzvikne: � Tako mi Allaha, moji dobri ljudi, ja vam zaista ne la�em. Jasam bio ove noæi u zemlji Egiptu, a juèera�njega sam se dananalazio u Basri.Tada jedan rekne:�TMa, to je meðutim dobro!A neki drugi:� Ovaj je mladiæ opsjednut! I oni poènu nad njime pljeskati, i razgovarali su jedan s drugim, tim �to su govorili:� Kakva �teta za njegovu mladost!� Tako mi Allaha, nema nikakve sumnje, on je lud! Oni ga tada opomenu:� Priberi svoju pamet, i postani opet razuman! Ali je Bedr ed-Din Hasan ustrajavao na tome:� Ja sam bio juèer mlado�enja u zemlji Egiptu. � Ti si jamaèno sanjao - odgovore oni - i to si, �to pripovijeda�, vidio u snu. Tada se Hasan poène zbunjivati sam nad sobom, ali im on ipak rekne: � Tako mi Allaha, to ne mo�e biti nikakav san! I ono, �to samja do�ivio, nije nikakav privid! Ja sam sigurno ondje bio, i tada su289

Dvadcsetidru0a noæpreda mnom otkrivali nevjestu, i tu se nalazio jo� neki treæi, grbavac, koji je pri svemu tome ondje sjedio. Tako mi Allaha, moja braæo, to nije nikakav san. Jer, ako bi to bio san, gdje bi se onda nalazila kod mene kesa sa zlatom, i gdje bi onda bio moj turban, i moja haljina, i moje gaæe? Zatim se on stavi u pokret, uðe u grad, i poène hodati kroz ulice i kroz hodnike bazara. Oko njega se natiskivao narod, i trèali su za njime, sve dok on nije u�ao u duæan stanovitog peèenjara.

Bio je meðutim taj kuhar razuman i okretan èovjek, to znaèi: bio je kradljivac. Ali mu je AUah bio oprostio te grijehe, i on je otvorio peèenjarnicu. Sav se narod iz Damaska njega bojao zbog njegove silovite jarosti, pa kada su vidjeli, da je mladiæ u�ao u peèenjarov duæan, oni se raziðu iz straha pred njime. Kuhar meðutim ugleda Bedr ed-Dina. A kada je primijetio njegovu ljepotu i ljupkost, on ga odmah zavoli. Upita ga: - Odakle ti dolazi�, o mladiæu? Ispripovijedaj mi svoju povijest! Jer ti si mi veæ dra�i od mojega �ivota. Tada mu Hasan ispripovijeda sve, �to mu se bilo dogodilo. Kuhar na to rekne: - O moj gospodaru Bedr ed-Dine, to je jedna èudnovata povijest, i to su neobièna izvje�æa. Moj sine, skrivaj to, �to ti se dogodilo, sve dok Allah ne skine s tebe tvoj teret, a kroz to vrijeme ostaniovdje kod mene. Jer ja nemam nijednog sina, a tebe æu prihvatitina mjesto vlastitog djeteta.Bedr ed-Din odgovori:- Rado, dragi strièe! Nato kuhar ode na bazar, i ondje mu kupi rasko�ne haljine, i dadne mu ih, neka ih obuèe. I on poðe s njime ka kadiji, i proglasi ga prema svim propisima svojim sinom. Bedr ed-Din dakle postane na taj naèin u gradu Damasku poznat kao peèenjarov sin. I on je kod njega sjedio u duæanu, i uzimao je novac, i tako je neko vrijeme �ivio zajedno s kuharom.290

Povijest vezir A Nur- ed-Dina i Sems ed-Dma, Ostavimo sada Bedr ed-Dina i njegove do�ivljaje, i okrenimo se k njegovoj sestrièni Sitt el-Husni! Kada je poèelo svanjivati jutro, i kada se ona probudila iza sna, nije vi�e na�la Bedr ed-Dina Hasana. Ona pomisli, da je on oti�ao na zahod, i èekala je na njega sat vremena. Tada k njoj uðe njezin otac. On se nalazio u neutje�nom stanju zbog svega onoga, �to mu se dogodilo po sultanovoj odluci: da je nad njime izvr�io prisilu, i da je njegovu kæer nasilno udao za jednoga od svojih slugu, i jo� ktomu za nekoga bijednoga grbavoga stajskog momka. I on rekne samomu sebi: - Ja æu svoju kæer zatuæi, ako je pristala na spolni sno�aj s timprokletnikom.Tako on otiðe do nevjestinske odaje, stupi k vratima i pozove:x- O Sitt el-Husn!Tada ona odgovori:- Ovdje sam, o moj gospodaru! Zatim ona izaðe, jo� nesigurnih nogu poslije svih onih noænih radosti. I ona poljubi pod, a njezino je lice jo� vi�e dobilo na sjaju i ljupkosti, otkada je onaj gazeli slièan mladiæ do�ao k njoj u sobu. Kada ju je meðutim otac ugledao u takvu stanju, on je upita: - O ti prokletnice, zar se to ti tako raduje� poradi onogakonju�ara? Kada je Sitt el-Husn èula rijeèi svojega oca, ona se nasmije�i i rekne: - Tako mi Allaha, meni je dosta veæ to, �to se juèer zbivalo,kada su me gosti ismijavali, i kada su mene poravnavali s momkom,koji nije vrijedan èak ni toliko, koliko vrijedi crno ispod noktamojega supruga! Tako mi Allaha, nikada jo� u svome �ivotu nisamprovela neku tako lijepu noæ, kao �to je bila ova juèera�nja. Zatomi se nemoj dalje izrugivati, tim �to me podsjeæa� na onoga grbavca.291

Dvadesctidruga noæ

Kada je njezin otac od nje èuo te rijeèi, on se raspali od gnjeva, njegove oèi promijene boju93, i on povièe: � Jao tebi, kakve su to rijeèi! Grbavi je momak kod tebe proveo noæ! � Ja te zaklinjem Allahom � odgovori ona - nemoj vi�e imenovati njega, èijeg oca neka prokune Allah! I nemoj se i dalje �aliti! Jer taj je momak bio zakupljen za deset dinara, i on je uzeo svoju nagradu i oti�ao svojim putem. Ja sam meðutim stupila u svoju nevjestinsku odaju, i ondje sam na�la svojega supruga kako sjedi, njega, kojemu su me prije toga pjevaèice otkrivale. To je bio onaj, koji je bio meðu njih dijelio crveno zlato, sve dok i siroma�ni meðu gostima nisu postali bogatima. Ja sam provela noæ na grudima svojega nje�nog supruga crnih oèiju i sraslih obrva. Pa kada je njezin otac saslu�ao te rijeci, svjetlo se pred njegovim oèima raspr�i u tamu, i on na nju zavièe: � O ti bludnice, �to to ti tu pripovijeda�? Gdje je ostao tvoj razum? � Tatice � odgovori ona � ti mi kida� srce! Dosta je bilo to, da si bio tako okrutan prema meni! Zaista, taj moj suprug, koji mi je oduzeo nevinost, on je oti�ao samo na zahod. A ja osjeæam da sam od njega zatrudnjela. Tada otac u velikom èuðenju ode do zahoda, i ondje naðegrbavoga stajskog slugu, s glavom u jami i nogama u zraku. Pritome prizoru se vezir posve zbuni i rekne: c� Pa to je zbilja on, grbavac! I on na njega povièe:� Hej, grbavce!Ali momak poène roktati: � Digni se odatle! Digni se odatle! - jer on pomisli, da je taj,koji to govori, d�inn.93 Dakako: u crveno, jer su crvene oèi znak srd�be.292

Povijest vezir A Niir ed-Dina i Sems ed-Dina A vezir jo� jednom povièe i rekne: ~ � Govori, ili æu ti ovim maèem odrubiti glavu. Tada grbavac rekne: - Tako mi Allaha, o �eihu d�innova, od onoga èasa, kada si meovamo utaknuo, ja nisam jo� podizao glave. Ja te preklinjemAllahom, imaj sa�eljenja prema meni!Èim je pak vezir èuo te grbavèeve rijeèi, on upita: - �to ti to prièa�? Ja sam nevjestin otac, ja nisam nikakavd�inn!Onaj odvrati: - Dovoljno je to da si mi htio oduzeti �ivot! Otiði sada svojimputem, prije nego �to te spopadne onaj, koji je mene doveo u ovajpolo�aj. Zar me niste mogli ba� s nikim drugim vjenèati nego upravo s ljubavnicom bivola i miljenicom d�innova? Prokleo Allahonoga, koji me je s njome vjenèao, i onoga, koji je to zapovije-dio!..."293 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ali kada je poèelas I dvadesetitreæa noæ I s�ehrezad nastavi ovako: "Do�lo mi je do u�iju, o sretni Kralju, da je grbavi sluga ovako kazivao nevjestinu ocu:- Prokleo Ali ah onoga, koji je dao povod za ovo! Tada mu vezir rekne:- Ustaj i napu�taj ovo mjesto!

- Zar sam ja poludio - uzvikne momak - pa da odlazim stobom bez d�innova dopu�tenja, kada mi je on rekao: 'Kad Sunceizaðe, izaði odavde i poði svojim putem.' Je li Sunce iza�lo, ili nije?Ja ne mogu napu�tati ovo mjesto, prije nego �to izaðe Sunce. Vezirga upita:- Tko te je doveo ovamo?On odgovori: - Pro�le sam veèeri do�ao ovamo, da obavim nu�du, koja mesna�no pritisnula. I gledaj, kad li iz vode doðe neki mi�, i zacijuèe,i taj je postajao sve veæi, sve dok nije zadobio oblièje nekog bivola.Taj izgovori rijeèi, koje su mi u�le u uho. Zatim me ovako ovdjeostavi, i ode odatle. Allah prokleo nevjestu, i onoga, koji me jenjome o�enio!295

Dvctdesetitreæa noæ Tada mu vezir priðe, i izvuèe ga van iz zahodske jame. On �urno pobjegne odatle, a jo� je uvijek jedva vjerovao u to, da je Sunce iza�lo, i on se otputi sultanu, kojega izvijesti o svemu, �to mu se dogodilo s d�innom. Ali se vezir, nevjestin otac, vrati natrag u kuæu, u velikoj brizi za svoju kæer, i rekne:- Draga kæeri, objasni mi, kako stoji s tobom.Ona odgovori: - Mlado�enja je, pred kojime sam ja juèer bila otkrivana,proveo kod mene noæ i oduzeo mi djevièanstvo, i ja sam od njegazatrudnjela. Ako mi ti to ne vjeruje�, eto ti ondje njegova turbana,gdje le�i ondje na stolici onako savijen, kako ga je ostavio. I podkrevetom le�e njegove gaæe, i u njih je ne�to umotano, o èemu jane znam, �to je to. Kada je njezin otac poslu�ao te rijeèi, on uðe u nevjestinsku sobu i naðe turban Bedr ed-Dina Hasana, sina svojega brata. Smjesta ga uzme u ruke, okrene ga i rekne: - To je takav turban, kakav nose upravo veziri. Jer on jenapravljen od mosulske tkanine94. Zatim on ugleda ne�to kao nekakvu hamajliju, koja je bila u�ivena u tarbu�. On ga uzme i raspori ga. Podigne takoðer gaæe, i naðe kesu s tisuæu zlatnika, i otvori je, i u njoj ugleda jedan ispisan papir. On ga proèita, i otkrije da je posrijedi priznanica Isaaka �idova o otkupu. Ta je glasila na ime Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina 'Alije Egipatskoga. I u njoj se takoðer nalazilo tisuæu dinara. Jedva meðutim da je Sems ed-Din proèitao taj list, kad li je glasno kriknuo i pao onesvije�æen na pod. A kada se probudio i poèeo shvaæati cjelinu, zaprepasti se i uzvikne: - Nema drugoga Boga osim Allaha, koji je svemoæan nad svimstvarima! Zna� li ti, o moja kæeri, tko je postao tvojim pravovaljanim suprugom? \ 94 To jest: od muslina. Mosul je grad na Tigrisu, a ta je tkanina dobila ime upravo prema tom gradu.296

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina �,' Ne � rekne ona.Aon: - Zaista, on je sin mojega brata, tvoj bratiæ, a ovih su tisuæu dinara jutarnji dar za tebe. Slava neka je Allahu! Samo kada bih mogao znati, kako je do svega toga do�lo! Nato otvori u�ivenu hamajliju i u njoj naðe neki ispisan papir, i na njemu potpis u rukopisu svojega brata Nur ed-Dina, Egipatskoga, oca Bedr ed-Dina Hasana. Kada je ugledao rukopis, on izgovori stihove:Ja gledam njihove tragove, i venem od èe�nje,Na njihovima ostavljenim mjestima prolijevam svoje suze.

Alija molim njega, koji mije donio rastanak od njih,Neka mi milostivo htjedne jednoga dana dopustiti povratak u zavièaj. Kada je zavr�io, proèita dokument, i naðe u njemu navedene datume vjerenja svojega brata s kæerju vezira od Basre i njegove svadbe s njome, i datum roðenja Bedr ed-Dina Hasana, i cijelu �ivotnu povijest svojega brata sve do dana njegove smrti. Tada se on vrlo zaprepasti, i zadr�æe od radosti, i poène usporeðivati ono, �to je njegov brat do�ivio, s onim, �to se dogodilo njemu samomu. Tada ustanovi da se sve jedno s drugim slagalo: vrijeme njegovih zaruka sa zarukama njegova brata, isto tako vrijeme njegove svadbe, a takoðer se i vrijeme roðenja Bedr ed-Dina poklapalo s vremenom roðenja njegove kæeri Sitt el-Husne. Tada on uzme dokument, otiðe s njime k sultanu, i ispripovijeda mu od poèetka do kraja ono, �to se dogodilo. I kralj se zapanji i zapovijedi, da to treba odmah biti zabilje�eno. Zatim je vezir tijekom cijeloga dana i�èekivao dolazak sina svojega brata. Ali on nije dolazio. I èekao je cijeli drugi dan i cijeli297

Dvadesetitreæa noætreæi, i tako je èekao sve do sedmoga dana, a da nije o njemu dobivao nikakve obavijesti.Tada on rekne: - Tako mi Allaha, ja æu uèiniti stanovito djelo, takvo kakvoprije mene jo� nitko nije uèinio! On uzme tintarnicu i pisaljku od trske, i nacrta na papiru nacrt cijele svoje kuæe. I on je pokazivao, kako je smje�tena soba i gdje je visjela zavjesa, i tako sa svim stvarima, koje su se nalazile u kuæi. I on presavije taj nacrt. I naredi da mu donesu ostavljene stvari. Uzme Bedr ed-Dinov turban i tarbu�, haljinu i kesu, odnese sve zajedno u jednu sobu, zakljuèa je �eljeznom bravom i stavi na to svoj peèat, da se to èuva, ako bi mo�da do�ao njegov neæak Hasan el-Basri. Vezirova meðutim kæi rodi, kada je njezino vrijeme bilo ispunjeno, jednoga sina. Taj je bio poput U�tapa, slika i prilika svojega oca po ljepoti i savr�enosti, i zraèeæoj ljupkosti. Presijeku mu pupèanu vrpcu, i kapke mu namazu rastokom, i predaju ga njego-vateljicama. I nazovu ga 'Ad�ibom, to jest - Èudesnim. On se meðutim razvijao, kao da bi kod njega bio jedan dan kao jedan mjesec, i jedan mjesec kao jedna godina. I kada je preko njega proteklo sedam godina, njegov ga djed prepusti stanovitom uèitelju-�kolniku, te njemu nalo�i, neka ga odgaja, neka ga nauèi èitati i pisati, i neka mu osigura najbri�niju naobrazbu. On ostane u �koli �est godina dugo. Tada se on poène sa svojim suuèenicima svaðati i njih grditi, i on im je obièavao govoriti:- Tko je meðu vama kao ja? Ja sam sin vezira od Egipta! Naposljetku se djeèaci odluèe, i zajedno se upute k uèitelju, kako bi mu se potu�ili zbog toga, �to su od 'Ad�iba morali trpjeti. Tada im rekne uèitelj: - Ja æu vas ne�to pouèiti, �to vi njemu trebate reæi sutra, kadaon doðe u �kolu. Zatim æe on odustati od toga, da dolazi u �kolu.Kada on naime sutra doðe u �kolu, tada sjednite uokolo njega igovorite jedan drugomu: 'Tako nam Allaha, ovu igru ne smije s298

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dinanama igrati nitko, osim onoga tko nam imenuje ime svojega oca i svoje matere. Jer onaj, koji ne zna ime svojega oca i svoje matere, taj je kopile, i taj se ne smije s nama igrati.' Kada je zatim do�ao sutra�nji dan, djeca doðu u �kolu, i meðu njima 'Ad�ib. I oni se sjate oko njega, i reknu: - Igrat æemo izvjesnu igru, ali u njoj nitko ne smije uzeti dijela,tko nam ne mo�e imenovati ime svojega oca i svoje matere.I svi su uzvikivali:- Allaha mi, dobro!I jedan rekne: � Ja se zovem Mad�id, i moja se mati zove 'Alavija, a moj otac'Izz ed-Din.

I jedan drugi rekne na isti naèin, a potom neki treæi, sve dok nije do�ao red na 'Ad�iba, i dok on nije rekao: - Ja se zovem 'Ad�ib, i moja se mati zove Sitt el-Husn, a mojse otac zove Sems ed-Din, vezir od Egipta.Tada svi povièu:- Tako nam Allaha, taj vezir nije tvoj otac.'Ad�ib meðutim odgovori:� Taj je vezir zaista moj otac. Tada ga djeèaci poènu ismijavati, i pljeskati rukama, u uzvikivati: � On ne zna tko je njegov otac! Odlazi od nas, jer se s namanitko ne smije igrati, osim onoga, tko zna ime svojega oca! Djeèaci odmah otrèe od njega dalje, i ostave ga ismijana. Njemu se meðutim stegne srce, i on se poène gotovo gu�iti od suza. Tada mu uèitelj rekne: � Mi znamo da je taj vezir tvoj djed, otac tvoje matere Sitt el--Husne, ali ne tvoj otac. Ali svojega oca ne poznaje� niti ti, niti gami poznajemo. Jer sultan je udao tvoju mater za grbavog slugu. Ali299

Dvadesetitreæa noæje do�ao stanoviti d�inn i s njome proveo noæ, pa ti nema� nikakva poznata oca. Zbog toga prestani s time, da uzdi�e� sebe iznad djece ove �kole, sve dok jednom tek ne sazna�, da takoðer ti ima� nekoga zakonitoga oca. Inaèe æe� meðu njima va�iti za dijete razvrata! Zar ti ne zna�, da èak i sin jednoga piljara poznaje svojega oca? Tvoj je djed èak vezir od Egipta. Ali tvojega oca mi ne poznajemo, i zato mi ka�emo, da ti nema� nikakva oca. Postani dakle opet razuman! Kada je meðutim 'Ad�ib èuo, �to su rekli uèitelj i djeca, i kakvu su mu sramotu prisili, on smjesta otrèi odatle, uðe k svojoj materi Sitt el-Husni i potu�i joj se plaèuæi na svoju patnju. Ali su ga suze ometale u govorenju. Kada je njegova mati èula, kako on grca i plaèe, srce joj poène izgarati zbog njega, kao od vatre. I ona rekne:- Moj sine, za�to plaèe�? Reci mi, �to ti se dogodilo. Tada joj 'Ad�ib isprièa, �to je èuo od djeèaka i od uèitelja, i upita:- Mati, tko je zapravo moj otac? Ona mu odgovori:- Tvoj je otac vezir od Egipta. On meðutim uzvikne: - Ne la�i mi! Vezir je tvoj otac, ne moj. Tko je zapravo mojotac? Ako mi ti ne rekne� istinu, tada æu se ubiti ovim bode�om. Ali kada ga je njegova mati èula kako govori o svome ocu, ona zaplaèe. Jer ona se sjetila svojega bratiæa i toga, kako je Bedr ed--Dinu Hasanu el-Basri bila prikazivana u svadbenim haljinama, i svega, �to su tada jedno s drugim bili do�ivjeli, i ona izrekne ove stihove:Oni su zasadili u moje srce strast i oti�li, Sada su tako daleko èadori s mojom ljubavlju!Takoðer je i�èezlo moje strpljenje, otkada su oni i�èezli. Izbjegla mije, postala mije te�kom èvrstoæa.300

Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina '" ? lOni su se otputili, a mene su napustile radosti.Ah, ja nikada neæu naæi neko obitavali�te spokoja.Oni su pri opro�taju bili povodom da mi suze s oka poteku, 1 vazda ih prolijevam za njihove odsutnosti.Ako �udim za time, da ih jednom opet vidim,I ako mi dugotrajnim biva uzdisanje za njima i èekanje,Tada se sjeæam njihova lika, i u mojem srcustanuje tako tjeskobno ljubav i vjerno sjeæanje i èe�nja.Ah, sjeæanje na vas mije ogrtaè,Iz ljubavi prema vama mije �to vi�e odjeæa.Kako æe jo� dugo trajati ta odsutnost i to umaknuæe, O moji ljubljeni, koliko jo� dugo ova muka? Tada ona zaplaèe i glasno krikne, a njezin sin uèini isto. I gledaj, k njima uðe ve

zir, pa kada ih je oboje vidio kako plaèu, srce mu poène gorjeti u grudima, i on upita:- Poradi èega vi plaèete? Tada mu ona isprièa, �to se dogodilo izmeðu njezina sina i djece u �koli. I on takoðer zaplaèe. On se poène sjeæati svojega brata, i onoga, �to im se obojici dogodilo, i onoga, �to je do�ivjela njegova kæi, i kako on nije mogao prodrijeti u tajnu svega toga. Smje�taje ustao, i oti�ao u Vijeænicu, pa stupi pred kralja, o svemu ga izvijesti i zamoli ga za dopu�tenje, da putuje na Istok, prema gradu Basri, kako bi tra�io sina svojega brata. Zamoli takoðer sultana, da mu napi�e pisma za druge gradove, kako bi mogao pograbiti svojega neæaka, gdje ga god uopæe naðe.301

Dvudesetitreæn noæ I on pred sultanom poène plakati. Ovoga obuzme prema njemu sa�aljenje, i on mu dadne pisma za sve zemlje i gradove. Zbog toga se vezir razveseli, i on poène moliti blagoslov za sultana. Zatim uzme od njega opro�taj, odmah se vrati svojoj kuæi i opremi se za putovanje, tim �to je sa sobom uzeo sve, �to mo�e zatrebati njemu i njegovoj kæeri i njegovu posvojenom sinu 'Ad�ibu. I on krene na put, i putovao je prvi dan i drugi i treæi, sve dok nije stigao u grad Damask. I on ga pogleda pred sobom, bogata drveæem i tekuæim vodama, onakva kako o njemu kazuje pjesnik:Poslije mojih dana i mojih noæi provedenih u Damasku, Zakleo se udes: 'Ondje je ostvareno jedno divno èudo!'Spavali smo. Duboka nas je noæ oslobodila od svih briga. Tada je s osmijehom na licu do�lo jutro u sivobijeloj kosi.I ondje je zasjala rosa na svim granamapoput biserja, koje je palo na njih streseno od Zefira.Jezero je bilo poput nekog lista, a ptice su odlijetale I èitale u njemu pismo vjetra s toèkama oblaèja. Vezir se zaustavi na trgu Maidan el-Hasa. I on dadne da se podignu èadori i rekne svojim slugama:- Ovdje æemo ostati dva dana! Tada sluge krenu u grad, da obave svoje poslove, jedan, da prodaje, drugi, da kupuje, jedan ode u hammam, drugi u d�amiju Omaijada95, kojoj nema ravne na svijetu. I 'Ad�ib sa svojim slugom takoðer poðe u grad, kako bi si ga pogledao, a sluga je i�ao za njim 95 Jedan od najljep�ih spomenika muslimanske arhitekture, sagraðen o samom poèetku VIII. stoljeæa.\302

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina s toljagom tako te�kom, da ni neka deva ne bi mogla opet ustati na noge, ako bije on njome udario. Tada narod iz Damaska ugleda 'Ad�iba savr�enost njegove skladnosti i zraèeæu dra�esnost jer je on bio djeèak tako fin i ljubak tako nje�an i dopadljiv mek�i od Zefirova vjetra na Sjeveru slaði od èistoæe bistre vode za o�ednjeloga i donosio je veæu radost od zdravlja za nekoga koga muèi bolest . I njima se prikljuèi silno mno�tvo - jedni su trèali iza njih, drugi ispred njih, kako bi sjeli na put, dok oni ne proðu mimo. I naposljetku rob -kako je to udes odredio - zastane pred duæanom Bedr ed-Dina Hasana, koji je bio 'Ad�ibov otac. Njegova je dakle brada narasla, i njegova je pamet sazrela tijekom tih dvanaest godina. A buduæi da je kuhar preminuo, naslijedio je Bedr ed-Din Hasan njegov duæan i posjed, jer je od sudskih slu�benika i svjedoka bio prema propisima priznat kao njegov sin. Kada je meðutim toga dana do�ao pred njega njegov sin sa slugom, on pogleda djeèaka, pa kada je vidio, kako je on èudesno lijep, srce mu zakuca, i krv ga poène tjerati ka krvi, i njegovo se srce prikloni k njemu. Imao je meðutim upravo zgotovljeno u�eæereno narovo zrnje, i u njemu se sna�no uzbudi od neba usaðena ljubav. I on dovikne svojemu sinu Ad�ibu i rekne:

- Mladi gospodaru, ti koji si stekao vlast nad èitavim mojimsrcem i prema kojemu èezne cijelo moje najnutarnije biæe, hoæe� liuæi u moju kuæu i obradovati moje srce, tim �to pojede� od mojegajela? Tada mu se oèi preplave suzama, a da on to nije htio, i on se podsjeæao na to, �to je bio, i na to, �to je poslije toga postao. Kada je Ad�ib èuo rijeèi svojega oca, njegovo srce poène takoðer èeznuti za njim. On pogleda slugu i rekne mu: � Moje srce èezne za ovim kuharom. On je poput nekoga, tkose morao rastati od svojega sina. Dopusti dakle da uðemo k njemu,i da mu obraðujemo srce, tim �to prihvatimo njegovo gostoprimstvo! Ako to uèinimo, mo�da æe me Allah sjediniti s mojim ocem.303

Dvadesetitreæa noæKada je sluga èuo 'Ad�ibove rijeèi, on uzvikne: - Tako mi Allaha, to je zgodno! Zar se smije sinove vezira vidjeti kako jedu u nekoj peèenjarnici? Ja ovom toljagom dr�imljude na odstojanju od tebe, da te nitko ne bi gledao, i ja nipo�tone mogu dopustiti da ti ulazi� u ovaj duæan. Kada je meðutim Bedr ed-Din Hasan èuo slugin govor, on se zapanji, i okrene se prema njemu, dok su mu niz obraze lijevale suze. Tada 'Ad�ib rekne:- Gledaj, moje ga srce ljubi. Sluga meðutim priklopi:- Ostavi se tog brbljanja! Ti ne smije� ulaziti unutra. Sada se 'Ad�ibov otac obrati slugi i rekne: - Èasni gospodaru, za�to mi neæe� obradovati du�u, tim �touðe� u moj duæan? O ti, koji si poput nekoga kestena, tamanizvana, ali iznutra bijela srca! O ti, o komu sliènome pjesnik kazuje...Tada se rob nasmije i upita:V- Sto ti kazuje�? Govori, tako ti Allaha, i budi kratak!Bedr ed-Din smjesta izgovori ove stihove:Kada ne bi bilo njegove fine obrazovanosti i njegove lijepe vjernosti,Tada on u kraljevskoj kuæi ne bi imao zapovjednièku moæ.I za haremske odaje, o kakav jedan izvrstan sluga!Zbog njegove su ga ljepote uskoro poslu�ivali nebeski anðeli! Eunuh se zapanji zbog tih rijeèi, i on uzme Ad�iba za ruku i uðe u kuharov duæan. Bedr ed-Din meðutim napuni jednu zdjelu narovim zrnjem, koje je bilo pripravljeno s bademima i �eæerom,304

Povijest vezira Nur ed-Dtna, i Sems ed-Dina i oni su obojica od toga ku�ali. Nato im Bedr ed-Din Hasan rekne: - Vi ste me poèastili va�im ulaskom, zato dakle jedite, za sreæui zdravlje.'Ad�ib meðutim rekne svojemu ocu: - Sjedni i jedi s nama. Mo�da æe nas Allah sjediniti s onim,koga mi tra�imo.Tada Bedr ed-Din Hasan upita: - O moj sine, jesi li ti veæ u svojima nje�nim godinama iskusiojad rastanka od onih, koje ljubi�?'Ad�ib odgovori: - To je tako, moj strièe. Meni srce izgara zbog gubitka jednoga ljubljenoga, koji nije nitko drugi nego moj otac. Da, ja i mojdjed, mi smo upravo sada po�li na put, da za njime pretra�ujemozemlje. O, kamo sreæe kada bih opet mogao biti sjedinjen s njime! I on gorko zaplaèe, a zaplaèe takoðer njegov otac, kada ga je vidio kako plaèe u svojoj boli zbog rastanka, pogotovo zato, �to se istovremeno podsjeæao na to, da on �ivi rastavljen od milih, i daleko od oca i matere. Takoðer je sluga osjetio tugu zbog n

jega. Oni su dakle zajedno jeli, sve dok se nisu zasitili. Nato 'Ad�ib i rob ustanu i napuste duæan Bedr ed-Din Hasana. Njemu je meðutim bilo tako, kao da je njegova du�a izletjela iz njegova tijela i poèela slijediti njih. I buduæi da on to nije mogao podnijeti, da djeèaka tako u trenutku izgubi ispred svojih oèiju, zakljuèao je duæan i po�ao za njima, unatoè tomu �to nije znao, da je 'Ad�ib njegov sin. Hodao je tako brzo, da ih je stigao, prije nego �to su iza�li kroz Velika vrata. Tada se u�kopljenik okrene i upita ga:- Sto je s tobom?Bedr ed-Din Hasan odgovori: - Kada ste vi oti�li od mene, bilo mi je pri srcu tako, kao da jes vama oti�la moja du�a. Pa buduæi da sam imao upravo obaviti305

Dvadesetitreæa noæposlove izvan grada, u prigraðu96 pred gradskim vratima, mislio sam da vam pravim dru�tvo, dok ne obavim te poslove, pa da se zatim vratim kuæi.U�kopljenik meðutim postane ljutit i rekne 'Ad�ibu: - Upravo je to bilo ono, èega sam se bojao! Mi smo pojeli zlosretni zalogaj, koji je bio zami�ljen kao iskazivanje poèasti nama, asada nas momak slijedi od mjesta do mjesta. Tada se 'Ad�ib okrene, pa kada je tik iza sebe ugledao kuhara, razbjesni se, i njegovo lice postane crveno od srd�be, i on rekne slugi: � Pusti ga neka ide ulicom muslimana! Ali kada mi skrenemoprema na�im èadorima i vidimo, da nas jo� uvijek slijedi, ondaæemo ga otjerati. On nato pogne glavu i poðe dalje, a u�kopljenik ga je slijedio. Ali je Bedr ed-Din i�ao za njima sve do Maidan el-Hase. Pa kada su se se oni pribli�avali èadorima, osvrnu se i ugledaju njega tik iza sebe. Tada 'Ad�ib postane gnjevan, jer se pla�io, da æe u�kopljenik o svemu izvijestiti njegova djeda. I on bude ispunjen srd�bom zbog toga, �to bi ovaj mogao reæi, da je on ulazio u neku peèenjarnicu, i da ga je kuhar poslije toga slijedio. On se dakle okrene i ugleda Hasanove oèi prikovane za njegove vlastite oèi, jer onaj je bio postao poput tijela bez du�e. I 'Ad�ibu se to uèini, kao da bi njegovo oko bilo oko nekog razvratnika, i kao da bi on bio neko kopile. Buduæi dakle da se njegov gnjev jo� vi�e bio poveæao, pograbi on neki kamen i baci ga na svojega oca. Bedr ed-Din se sru�i onesvije�æen na zemlju, a preko njegova je lica tekla krv. 'Ad�ib pak i sluga krenu prema èadorima. Kada je zatim Bedr ed-Din Hasan do�ao k sebi, on si obri�e krv, otkine trak turbana i zavije si glavu. I on poène koriti samoga sebe i rekne: 96 Prigraðe je naseljen prostor izvan grada, pogodan takoðer za obavljanje trgovaèkih poslova.306

Iv

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Ja sam djeèaku uèinio nepravdu, tim �to sam zakljuèao svojduæan i �to sam ga slijedio, jer on je morao povjerovati, da sam janeki razvratnik. I on poène èeznuti za svojom materom, koja se nalazila u Basri, i poène za njom plakati i izricati ove stihove:Ne tra�i nikakvo pravo od udesa, ipak bi mu time samo èinio nepravdu.I ne kori ga, jer on nema nikakva posla s pravièno�æu.Uzmi �to ti se nudi, i ostavi brige nastranu!Èas je na svijetu tmurno, èas vedro. Stvari dakle tako stoje. Bedr ed-Din Hasan dakle ostane pri tome, da prodaje svoja jela. Ali vezir, njegov stric, ostane tri dana u Damasku, zatim odja�i dalje u pravcu prema Homsu97 i stigne onamo. I on je na svome putu posvuda istra�ivao, kamo god bi upravio svoj pogled, sve dok nije stigao do Dijar Bekra98, i do Maridana, i do Mosula. Zatim

je putovao sve dalje, dok nije prispio do Basre i u�ao u nju. Smjesta je ondje udario svoj logor, oti�ao tamo�njem sultanu i s njime se sastao. Taj dadne da mu padne u dio velika poèast i upita ga o povodu njegova dolaska. Tada mu ovaj ispripovijeda svoju povijest, kao i to da je vezir Nur ed-Din 'Ali bio njegov brat.Sultan uzvikne:- Neka mu se smiluje Allah!A zatim doda: - O gospodaru, on je bio moj vezir, i ja sam ga vrlo volio. Onje umro prije petnaest godina, i ostavio je za sobom jednoga sina,koji je poslije oèeve smrti ovdje ostao samo jo� jedan jedini mjesec. 97 Homs (ili: Hims) je grad na desnoj obali Tigrisa na putu prema Basri(el-Basrah).98 Dijar Bekr, Maridin i Mosul su takoðer gradovi na putu prema Basri.307r

Dvddesetitreæa noæOtada je i�èeznuo, i mi o njemu nikada ni�ta nismo saznali. Ali njegova mati, kæi mojega ranijeg vezira, �ivi jo� meðu nama. Kada je vezir Sems ed-Din èuo od kralja, da je mati njegova neæaka jo� na �ivotu, on se obraduje i rekne:- O kralju, ja bih se rado volio s njome susresti! Sultan mu odmah dadne za to dopu�tenje. I on se uputi k njoj u kuæu svojega brata Nur ed-Dina. I on pusti ondje svojim pogledima da posvuda lutaju i poljubi prag. I dok je pomi�ljao na svojega brata Nur ed-Dina, kako je taj umro u tuðini, on poène plakati, i izgovori ove stihove:Prolazim mimo mjesta, ta mjesta drage djevojke, I ljubim ovdje jedan zid, i uskoro ondje neki drugi.Ljubav prema mjestima nije ta, koja mene raspaljuje,Ne, samo ljubav prema njoj, koja je obitavala na tom mjestu. On zakorakne kroz vrata prema prostranom dvori�tu i prema nadsvoðenom putu k vratima, Taj je bio izgraðen od asuanskog granita i oblo�en mramornim ploèama svih vrsta i boja. Ondje on uðe, i prolazio ja naokolo po kuæi, i pusti da mu pogled obilazi posvuda oko nje. Tada naðe ime svojega brata Nur ed-Dina gdje je na zidu naslikano u zlatnim slovima. I on pristupi k natpisu i poljubi ga, i zaplaèe, i sjeti se toga, kako je on od njega bio rastavljen. I on izgovori stihove:Ja pitam Sunce o tebi, kadgod zraèeæi izlazi. Ja pitam munju o tebi, kadgod bljesne na nebu.U noænim me èasovima svojim rukama smata èe�nja, I razmata me. Ali se ne tu�im, �to sam osuðen na boli.308

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Ljubljeni moj, ako vrijeme toliko dugo traje i ako rastanakbude takav, potom æu ja zbog tvojega gubitka biti rastrgan na komade.Ali kada bi ti mojemu oku dopustio samo da tebe ugleda, Ah, kako bi to onda bilo lijepo, ja bih pao na tvoje grudi!Ipak nemoj vjerovati, da sam na�ao nekoga drugoga. U mome srcu za drugu ljubav nema mjesta! Zatim on poðe dalje, sve dok nije do�ao do dvorane, u kojoj je boravila udovica njegova brata, mati Bedr ed-Dina Hasana el--Basri. Ona od vremena, kada je njezin sin bio izèezao, nije prestajala kroz cijele dane i noæi plakati i jadikovati. Kada su joj godine poèele bivati predugima, tada je ona sagradila za svojega sina usred dvorane mramorni grob, i sada je ondje obièavala za njim plakati, dan i noæ, i uvijek je samo kod groba spavala. Kada je vezir do�ao onamo, gdje je ona boravila, on zaèuje njezin glas. I on ostane stajati iza vrata, dok je slu�ao gdje ona ovako govori obraæajuæi se grobu:Tako tiAllaha, o grobe, zar je daleko sada i�èezla tvoja ljepota? I je li izblijedio onaj pogled, koji inaèe tako zraèeæi sja?O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.

Kako dolazi do toga, da se u tebi vrbova grana sjedinjuje s Mjesecom? Dok je ona tako jadikovala, gledaj, tada uðe k njoj vezir Sems ed-Din, pozdravi je i dadne joj do znanja, da je on brat njezina supruga. I zatim joj on ispripovijeda sve, �to se dogodilo, i razmo-309

Dvadesctitreæa noæta joj cijelu povijest, kako je njezin sin Bedr ed-Din Hasan prije vi�e od deset godina jednu cijelu noæ bio proveo kod njegove kæeri i ujutro i�èeznuo. I on zakljuèi s rijeèima: - Moja je kæi meðutim od tvojega sina bila zaèela i rodiladjeèaka, koji se sada nalazi kod mene, i on je ipak takoðer tvojedijete, sin tvojega sina od moje kæeri. Kada je ona meðutim èula, da njezin sin Bedr ed-Din Hasanjo� �ivi, i kada je vidjela svojega djevera, tada ona ustane i baci muse pred noge, poljubi ih i izrekne stihove: ;Tako miAlldha, kakav izvrstan glasnik, koji objavljuje njihovdolazak,I koji je k meni do�ao s od svih najveselijom vije�æu!Kada bi on bio zadovoljan s razdrtim poklonom, poklonio bih Mu srce, koje se pri rastanku bilo razdrlo od jada. Tada vezir dadne dovesti 'Ad�iba, pa kada je on do�ao, padne mu njegova baka oko vrata i poène plakati. Sems ed-Din meðutim rekne: - Ovo nije vrijeme za plakanje. Ovo je vrijeme, da se spremi�,kako bi s nama putovala prema zemlji Egiptu. Mo�da Allah menei tebe sjedini s tvojim sinom i mojim neæakom.Ona odgovori:- Slu�am i pokoravam se! I ona smjesta ustane, pokupi svoju prtljagu i svoja blaga i svoje robinje i odmah se spremi za putovanje. Vezir �ems ed-Din ode kroz to vrijeme k sultanu od Basre, da se od njega oprosti, i taj mu preda poklone i dragocjenosti za sultana od Egipta. On se istoga èasa stavi u pokret i otputuje odande, sve dok nije do�ao do grada Damaska. Ondje se on zaustavi u el-Kanunu", i dadne podiæi èadore. I on rekne svojoj pratnji: 99 El-Kanun, malo mjesto u kome su se zaustavljale putnièke karavane, nalazi se sjeverno od Damaska.310

! Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Ovdje æemo ostati tjedan dana, i kupiti za sultana poklone idragocjenosti.'Ad�ib meðutim izaðe napolje i rekne u�kopljeniku: - O Laik, �elio bih otiæi u �etnju. Doði, daj da siðemo na bazari da pro�eæemo po Damasku i da pogledamo, �to se dogodilo sonim kuharom, kod kojega smo jeli one poslastice, i kojemu smoposlije toga ranili glavu. On je ipak bio prijazan prema nama, a mismo s njime lo�e postupili.U�kopljenik odgovori:- Slu�am i pokoravam se! Nato 'Ad�ib s u�kopljenikom napusti èadore. Jer krvna ga je veza privlaèila k njegovu ocu. Ubrzo su u�li u grad i i�li sve dalje, sve dok nisu prispjeli do peèenjarnice. I oni ugledaju kuhara kako stoji u svome duæanu. Bilo je to otprilike o vremenu popodnevne molitve, a posve je sluèajno on upravo bio zgotovio ba� narovo zrnje. Kada su dakle dvojica do�li bli�e i kada gaje 'Ad�ib ugledao, tada njegovo srce poène za njim èeznuti. On ugleda takoðer o�iljak od kamena baèenog na njegovo èelo, i on rekne:- Mir bio s tobom, ti tu! Znaj, da je moje srce s tobom! Kada je meðutim Bedr ed-Din ugledao svojega sina, tada zadr�æe njegova najdublja nutrina, i njegovo srce poène lupati. On sagne glavu prema zemlji i poku�a svoj jezik u ustima staviti u pokret, ali to ne uzmogne. Poslije toga opet podigne glavu prema svojemu djeèaku � ponizno i moleæivo � i izrekne stihove:

Ceznuo sam za njim, kojega ljubim, ali kada sam ga ugledao,Otkazao mi je jezik i pogled, i nisam znao kako mi se to dogodilo.U dubokom po�tovanju prema njemu ja sam oborio svoje lice. Htio sam sakriti ono, �to je u meni, a ipak to nisam sakrio.311

Dvadesetitreæa noæNato im on rekne: � Izlijeèite mi slomljeno srce i jedite od mojih jela. Jer tako mi Allaha, ja te ne mogu pogledati, a da moje srce ne poène udarati! Ja te zaista tajput ne bih slijedio, da nisam bio izvan sebe. � Tako mi Allaha, ti me zaista ljubi� - odgovori 'Ad�ib. � Mi smo kod tebe tajput pojeli zalogaj, ali si nas ti slijedio, i htio si nam nanijeti sramotu. Zato æemo mi sada s tobom jesti samo pod tim uvjetom, da se ti zakune�, da neæe� iæi za nama niti nas slijediti. Inaèe te neæemo vi�e posjeæivati, doklegod se budemo nalazili u ovome gradu. Jer mi æemo ovdje boraviti tjedan dana, sve dok moj djed ne pokupuje darove za kralja.Tada Bedr ed-Din Hasan odgovori:� To vam obeæajem. Tako Ad�ib i sluga uðu u duæan, i njegov im otac pred njih iznese narovo zrnje. Ad�ib rekne:� Jedi s nama, mo�da æe Alah otjerati na�u tugu. Bedr ed-Din se meðutim obraduje, i poène s njima jesti. Ali je on njemu ukoèeno gledao u lice. Jer su njegovo srce i cijelo njegovo biæe visjeli o njemu. Naposljetku mu Ad�ib rekne: � Misli na to! Nisam li ti ja rekao, da si ti neki dosadnizaljubljenik? Zato me dakle ipak prestani tako uporno gledati ulice! Kada je meðutim Bedr ed-Din èuo rijeèi svojega sina, on izgovori ove stihove:Ti za srca ima� tajanstvenu èaroliju,Skrivenu, duboko utisnutu. Nikada ona neæe biti otkrita.O, ti koji sjajni Mjesec posramljuje� svojom ljepotom, I èija je ljupkost tako jasno nalik jutarnjoj svjetlosti:312

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Nedosti�ne su �elje u svjetlosti tvojega licaI znakovi vjeène ljubavi, koji se brzo umna�aju i rastu.Moram li ja propasti od vruæine, premda je tvoje lice moj Eden100?I moram li pre�ednjeti, premda je tvoja usna izvor �ivota? Bedr ed-Din je davao zalogaj èas 'Ad�ibu, èa� u�kopljeniku. I oni su jeli, sve dok se nisu zasitili. Zatim oni ustanu, a podigne se :akoðer Hasan el-Basri, i on im izlije po rukama vode, odrije�i sa svojeg pojasa svileni rubac, njime ih obri�e, i po�kropi ih ru�inom vodom iz neke boce, koju je imao uza se. Zatim izaðe iz duæana, i vrati se s vrèem punim �erbeta, pomije�ana s ru�inom vodom i mo�usom. Taj on stavi pred sebe i rekne:� Uèinite svoju dobrotu savr�enom! Tada uzme 'Ad�ib, otpije, i pru�i slugi. I oni su pru�ali jedan drugomu, sve dok njihov �eludac nije bio napunjen, i dok nisu bili tako siti, kao �to nisu bili jo� nikada prije. Zatim poðu i po�ure, kako bi prispjeli do èadorova. I 'Ad�ib uðe k svojoj baki, materi svojega oca Bedr ed-Dina Hasana. Ona ga poljubi, i sjeti se svojega sina Bedr ed-Dina Hasana, i ona poène uzdisati i plakati, i izgovori stihove:Ja sam se ipak jo� uvijek nadao, da æu se s tobom sjediniti.Inaèe poslije tvojega gubitka �ivot ne bi za mene imao nikakve dra�i. Kunem se: U mome se srcu ne nalazi ni�ta drugo osim ljubavi prema tebi,A Allah Gospod zaista vidi tajne u grudima.100 Zemaljski raj.313

Dvadesetitreæa noæ

Zatim ona upita 'Ad�iba:- Moj sine, gdje si bio? On odgovori:- U gradu Damasku. Zatim ona ustane i donese mu zdjelu s jelom od narova zrnja, koje je bilo malo zaslaðeno, i rekne slugi:- Sjedni sa svojim gospodarom! Sluga rekne u samom sebe:- Tako mi Allaha, mi nemamo vi�e nikakve �elje za jelom. Pa ipak on sjedne. Isto je tako bilo 'Ad�ibu, kada je sjeo, trbuha jo� puna od onoga, �to je veæ bio pojeo i popio. Unatoè tomu on uzme komad, umoèi ga u jelo od narova zrnja i poène jesti. Ali on naðe, da ono nije dovoljno slatko, jer je bio veæ presit, i rekne:- Fuj! Kakvo je to lo�e jelo! - O moj sine! - uzvikne njegova baka - ti kudi� ono, �to sam ja skuhala? Ja sam ovo jelo sama zgotovila, a nijedan ga èovjek nije u stanju tako dobro skuhati kao ja, osim tvojega oca Bedr ed-Dina Hasana! - Tako mi Allaha, bako � odgovori 'Ad�ib - ovo je jelo lo�e. Mi smo jo� malo prije vidjeli u gradu Damasku stanovitog kuhara, koji tako priprema narovo zrnje, da se njegovu mirisu otvara srce. Njegovo je jelo pobuðivalo �udnju za jedenjem, ali je tvoje jelo, u poreðenju s onim, niti puno niti malo vrijedno. Kada je njegova baka èula te rijeèi, ona dospije u �estok gnjev, i ona pogleda roba..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.314

i',Ali kada je poèelas I dvadesetièetvrta noæ I �ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ad�ibova baka, kada je èula njegove rijeèi, postala gnjevnom, i da je pogledala slugu i rekla mu: - Jao tebi! Zar si ti zaveo mojega sina i odveo ga u prostupeèenjarnicu?Tada se u�kopljenik prestra�i, i zataji, i rekne:- Mi nismo u�li u duæan, mi smo samo pro�li uza nj. - Tako mi Allaha - uzvikne 'Ad�ib - mi smo ipak u�li. I mi smo ondje jeli, i to je jelo prijalo bolje nego tvoje! Njegova dakle baka otiðe, ispripovijeda to svojemu djeveru, i potakne njegov gnjev protiv roba. On ga dadne pozvati i upita ga:- Zbog èega si ti vodio mojega sina u nekakvu peèenjarnicu? Rob u strahu odgovori:- Mi nismo ulazili. Ali 'Ad�ib rekne: - Mi smo ipak u�li, i jeli smo od narova zrnja, sve dok nismobili siti. I kuhar nam je takoðer dao, da pijemo za�eæerene vode sasnijegom.315

Dvadesetièetvrtci noæ Tada vezirov gnjev prema robu postane jo� veæim, i on ga iznova poène ispitivati. Pa kada je on i dalje nastavljao poricati, vezirrekne:- Ako ti govori� istinu, sjedni i jedi pred na�im oèima! Nato rob istupi, i poku�a jesti. Ali on to nije mogao, pa pusti da mu ispadne zalogaj iz usta, i uzvikne:- O gospodaru, ja sam sit jo� od juèer. Sada je vezir bio uvjeren, da je on jeo u peèenjarovu duæanu. I on zapovijedi robovima, neka ga bace na pod. Oni to uèine, i on ga poène tako �estoko tuæi, da je rob zvao u pomoæ i vikao:

- O gospodaru, ne tuci me vi�e, ja æu ti reæi punu istinu! Tada on prestane s mlaæenjem i rekne:- Sada kazuj istinu! U�kopljenik odgovori: - Znaj, mi smo u�li u kuharov duæan, kada je on upravo biopripremio narovo zrnje, i on je ne�to od toga stavio pred nas. I takomi Allaha, ja nikada u svome �ivotu nisam jeo ne�to, �to bi se s timdalo usporediti. Ali isto tako nikada nisam ku�ao ni�ta lo�ije odovoga, �to sada stoji pred nama.Mati pak Bedr ed-Dina Hasana postane ljutitom i rekne: - Ti mora� otiæi k tom kuharu i donijeti nam zdjelu od njegova narova zrnja i pokazati ga svojemu gospodaru, kako bi on rekao,koje je bolje i finije.Sluga odgovori:- Dakako! Ona mu smjesta dadne jednu zdjelu i pola dinara. A on se uputi u duæan i rekne kuharu: - Mi smo sklopili stanovitu okladu o jelu u kuæi mojega gospodara. Jer oni imaju takoðer narovo zrnje. Daj mi od tvojega za ovihpola dinara. Ali obrati pa�nju na to, da sam ja za volju tvojegakuharskog umijeæa dobio jedan bolan obrok batina.316

... y Povijest vezir A Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina

Hasan se nasmije i rekne: - Tako mi Allaha, nitko nije u stanju to jelo spraviti takodobro kao ja i moja mati. Ona se meðutim sada nalazi u dalekojzemlji. On nato napuni zdjelu, uzme je, i doda jo� k tomu mo�usa i ru�ine vode. Zatim je sluga uzme i s njome od�uri odatle, sve dok ne prispije do èadorova. Hasanova dakle mati uzme zdjelu i pojede iz nje. Èim je meðutim zapazila fin okus i izvrsnu pripravu, ona je znala tko je to zgotovio. I ona krikne i padne u nesvijest. Vezir se prestra�i i smjesta je po�kropi ru�inom vodom. Nakon nekoga se vremena ona oporavi i rekne: - Ako se moj sin jo� nalazi na ovome svijetu, tada je samo onsam osobno pripremio ovo narovo zrnje. To je moj sin Bedr ed-Din Hasan glavom. O tome ne mo�e biti nikakve sumnje, niti bilokakve zabune. Jer to je stanovito jelo, koje znamo prirediti samoon i ja, a ja sam ga nauèila, kako da ga kuha.Kada je vezir èuo njezine rijeèi, on se vrlo obraduje i rekne: - Oh, kako èeznem za pogledom na svojega neæaka! �elio bihznati, hoæe li me dani ikada opet s njime sjediniti! Mi se mo�emosamo moliti Allahu Uzvi�enomu, da me on s njime sastavi! Jo� u istome trenutku izaðe vezir napolje k ljudima, koji su se nalazili kod njega, i rekne im: - Dvadeset ljudi od vas moraju otiæi u peèenjarnicu. Razru�iteduæan, kuharu sve�ite ruke njegovim turbanom, i silom ga dovucitek meni, ali tako da mu se ne dogodi ni�ta na�ao!Oni odgovore:- Dakako! Zatim vezir smjesta odja�i u palaèu i stupi pred namjesnika od Damaska i poka�e mu pisma, koja je imao uza se napisana od sultana. Ovaj ih poljubi, stavi ih na svoju glavu i rekne:- Tko je tvoj du�nik?317

Dvadesetièetvrta noæVezir odgovori:� Stanoviti kuhar. Tada namjesnik smjesta zapovijedi svojim stra�arima, neka odu do duæana. I oni to

uèine, naðu ga veæ razorena i sve u njemu porazbijano. Jer kada je vezir do�ao u palaèu, njegovi su ljudi bili izveli njegovu zapovijed. Sada su sjedili i èekali vezirov povratak iz palaèe.Bedr ed-Din Hasan meðutim rekne:� Sto li su oni samo na�li u narovu zrnju, da se ovo dogaða? Kada se meðutim vezir vratio iz svoje posjete, u kojoj je bio kod namjesnika, koji mu je dao dozvolu, da svojega du�nika pograbi i da s njime odatle otputuje, i kada se ponovo na�ao u èadorskom logoru, on naredi, da mu dovedu kuhara. Izvedu ga pred njega, svezana njegovim turbanom. Kada je Bedr ed-Din Hasan ugledao svojega strica, on gorko zaplaèe i upita: � Visoki gospodaru, u èemu se sastoji moj prijestup prema tebi? � Jesi li ti taj èovjek, koji je priredio ovo narovo zrnje? - upita vezir.A on odgovori: � Da! Jesi li ti dakle u njemu na�ao ne�to, �to èini nu�nim, dase meni odrubi glava?Vezir nato rekne:� To bi bila najbolja i najmanja od tvojih kazni!Tada kuhar zamoli: � Visoki gospodaru, zar me neæe� obavijestiti o mome prijestupu?Vezir odvrati:� Dakako, smjesta! Zatim on dovikne slugama:� Dovedite ovamo devu!318

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina I oni uzmu sa sobom Bedr ed-Dina Hasana, uguraju ga u neki sanduk i stave na nj bravu. Zatim krenu na put, i putovali su sve dalje, dok se nije spustila noæ. Tada se zaustave i pojedu ne�to hrane. Bedr ed-Dina Hasana izvade iz njegova sanduka i takoðer njemu dadnu, da jede, i zatim ga opet zakljuèaju u sanduk. Potom su putovali dalje, dok nisu prispjeli do Kamre. Ondje izvade iz sanduka Bedr ed-Dina Hasana, i vezir ga upita:- Jesi li ti onaj, koji je pripravio to narovo zrnje?On odgovori:- Da, dospodaru. Vezir povièe:- Sve�ite ga! Tada ga oni svezu i opet ga uguraju u sanduk i poðu dalje na put, sve dok nisu prispjeli do Kaira. Ondje se zaustave u èetvrti er-Raidanije. Vezir izda zapovijed, da Bedr ed-Dina Hasana izvade iz sanduka, dadne da mu dovedu nekoga stolara i rekne mu:- Uèini mi nekakvu drvenu figuru za ovoga momka! Tada Bedr ed-Din Hasan povièe:- I �to hoæe� s njome èiniti? Vezir odgovori: - Objesit æu tebe o tu figuru i na nju te dati èvrsto prikovati,pa æu te zatim voditi unaokolo po gradu.Ovaj nato:- Zbog èega mi ti to hoæe� uèiniti?Vezir: - Zbog tvoje bijedne pripreme narova zrnja. Kako si ga mogaopripraviti bez papra?Ovaj: - I zato �to je u tome nedostajao papar, ti æe� meni sve touèiniti? Zar ti to nije dovoljno, �to si me zakljuèao, i �to si mi samopo jednom na dan dopu�tao dati jesti?319

Dvadesetièetvrtci noæVezir povièe: � Papar je nedostajao! Zbog toga ti mo�e� biti ka�njen jedinosmræu. Tada se Bedr ed-Din Hasan naðe u nedoumici, i poène �aliti za svojim �ivotom. Vezir g

a meðutim upita:- O èemu razmi�lja�?On odgovori: � O takvim glupanima, kao �to si ti. Jer kada bi ti posjedovaorazuma, tada ne bi tako sa mnom postupao!Vezir rekne: � Na�a je du�nost, da te kaznimo, kako ne bi opet èinio ne�toslièno!Bedr ed-Din Hasan meðutim uzvikne: � Zaista, ono najmanje, �to si ti meni bio uèinio, bila bi zamene dovoljna kazna!Ali vezir odgovori:- To ne ide drugaèije, ja te moram dati objesiti! Sve se to zbivalo, dok je stolar obraðivao drvo, i dok ga je Hasan gledao. I tako je to i�lo, sve dok nije pala noæ. Tada ga uzme njegov stric, dadne ga baciti u sanduk i rekne:- Sutra mora biti izvedena zapovijed! Zatim je prièekao, sve dok nije opazio, da je Bedr ed-Din zaspao, natovario je sanduk, i sam sa sandukom pred sobom ujahao u grad i dalje, sve dok nije stigao u svoju kuæu. Ondje on rekne svojoj kæeri Sitt el-Husni: - Slava neka je Allahu, koji te je opet sjedinio s tvojimbratiæem! Poði i uredi kuæu, onako kako je izgledala u nevjestin-skoj noæi. Tada budu zapaljene svijeæe. Vezir meðutim uzme nacrt, u kojemu je on bio nacrtao svadbenu sobu, i dadne da sluge svaki320

- V Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina-

komad pokuæstva gurnu na svoje mjesto, tako da, ako bi tko to vidio, ne bi mogao posumnjati u to, da je posrijedi upravo noæ prvoga spolnog sno�aja. Takoðer dadne da turban Bedr ed-Dina Hasana stave na stolicu, kako ga je on svojevremeno bio odlo�io vlastitom rukom, i isto tako njegove gaæe i kesu, koju su bili stavili pod krevet. Nato rekne svojoj kæeri, da se ona mora razodjeti onako, kako se razodjevena nalazila u toj noæi svojega prvoga spolnog sno�aja. I on ktomu doda: - Kada tvoj bratiæ uðe k tebi u sobu, ti mu reci: 'Ti si mi predugo izbivao na zahodu!' i pozovi ga neka legne pokraj tebe, izadr�i ga u razgovoru sve do osvita dana. Zatim æemo mu mi sve toobjasniti. Zatim on dadne izvaditi Bedr ed-Dina Hasana iz sanduka, skine mu uze s njegovih nogu, svuèe s njega njegove haljine, tako da je zadr�ao na sebi jo� samo finu ko�ulju i da je bio takoðer bez gaæa. Sve se to dogaðalo, dok je on spavao, i dok ni�ta od toga nije primjeæivao. Dogodilo se sada, kako je to veæ bio odredio udes, da se on legao na drugu stranu i probudio. Tu se on nade u nekoj osvijetljenoj dvorani i rekne u sebi samome: � Ja boravim zacijelo u bludnjama i snovima. Zatim on ustanei korakne malo dalje prema nekima nutarnjim vratima, i pogledakroz njih, i gledaj, to je bila ba� ta dvorana, u kojoj mu je bila otkrivana nevjesta. I ondje ugleda nevjestinsku odaju i stolicu i svoj turban i sve svoje haljine. Kada je to vidio, bio je u nedoumici. Onstupi jednom nogom naprijed i drugom natrag i rekne:- Spavam li ja ili sam budan?Zatim si poène trljati èelo i zaèuðen rekne: � Tako mi Allaha, ovo je stvarno soba one nevjeste, koju su�enske preda mnom otkrivale! Gdje sam ja dakle? Ja sam se jo�malo prije nalazio u nekom sanduku! Dok je on tako sa samim sobom razgovarao, podigne iznenada Sitt el-Husn okrajak zavjese i rekne mu:321

Dvadcsetièetvrta noæ � O moj gospodaru, zar neæe� doæi? Ti si zbilja dugo ostao nazahodu. Kada je èuo njezine rijeèi i ugledao njezino lice, on prasne u smijeh i rekne:� Zaista, ja boravim u bludnjama i snovima! Zatim on uðe uzdahnuv�i, i poène misliti na ono, �to mu se zbilo, i bio je u nedoumici glede svojega stanja, i njegov mu polo�aj postane samo jo� neobja�njivijim, kada je ugledao turban, i svoje gaæe i kesu sa tisuæu dinara. Tada on promrmlja: � AUah je sveznajuæi! Ja se uistinu kreæem u bludnjama odsnova.Sitt el-Husn mu meðutim rekne:V � Sto je tebi, da si tako zaprepa�æen i da se nalazi� u nedoumici?I ona ktomu doda:- Ti nisi bio takav za vrijeme prvog dijela ove noæi! On se meðutim nasmije i upita je:- Koliko sam dugo bio odsutan od tebe? Ona odgovori: - Neka te saèuva Allah, i neka te za�titi njegovo ime! Ti siupravo iza�ao napolje, da obavi� nu�du, i htio si se odmah vratiti.Èini se da te je napustio razum. Kada je Bedr ed-Din Hasan poslu�ao njezine rijeèi, on se opet nasmije i rekne: - Ti ima� pravo. Ali, kada sam te bio napustio, zaboravio samse na zahodu, i usnuo sam san, da sam peèenjar u Damasku, i daondje stanujem veæ od prije deset godina. I da k meni dolazistanoviti djeèak, neko dijete uglednih ljudi, s nekim u�kopljeni-kom. Potom ovla� prijeðe rukom preko èela, pa kada je osjetio o�iljak, on uzvikne:322

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina - Tako mi Allaha, o moja gospodarice, mora da je to bila istina. Jer on je pogodio moje èelo kamenom i raskolio mi ga je. Morada je to ipak bilo na javi.Zatim on opet rekne: - Ali mo�da sam ja to ipak usnuo, kada sam zaspao u tvomezagrljaju. Usnulo mi se, da sam bez tarbu�a i gaæa otputovao uDamask, i da sam ondje postao kuharom.Zatim dospije opet neko vrijeme u nedoumicu i rekne: � Tako mi Allaha, meni se takoðer tako èini, kao da sam pripremio narovo zrnje bez papra. Tako mi Allaha, mora da sam usnuo na tihom mjesta�cu, i sve to do�ivio u snu. � Za ime Allaha - klikne Sitt el-Husn - i �to si ti jo� inaèe bio vidio? Tada joj Bedr ed-Din Hasan sve ispripovijeda. I on naposljetku rekne: � Tako mi Allaha, da se nisam probudio, oni bi me prikovali oneku drvenu figuru!� Za�to? � upita ona.On rekne: - Zato �to u narovu zrnju nije bilo nikakva papra. I izgleda mitako, kao da su mi bili poru�ili duæan, porazbijali mi pribor, i ugurali me u neki sanduk. I zatim su dali dovesti stolara, da izdjelja zamene neku drvenu figuru, jer su me oni htjeli objesiti. Ali sada,neka je hvala Allahu, �to se sve to zbilo samo u snu, a ne na javi! Tada se Sitt el-Husn nasmije i povuèe ga na svoje grudi, i on nju na svoje. Zatim on iznova poène premi�ljati, i rekne: � Tako mi Allaha, to je moglo biti samo na javi. Ja zaista neznam, �to je u svemu tome posrijedi.Potom on legne, ali je bio u nedoumici. Èas je kazivao:- Sanjao sam. Èas opet:- To je bilo najavi!

323

Dvadesetièetvrta noæ I tako je to i�lo sve do jutra. Tada doðe k njemu njegov stric Sems ed-Din, vezir, i pozdravi ga. Kada ga je Bedr ed-Din Hasan ugledao, on uzvikne: � Tako ti Allaha, zar ti nisi taj, koji mi je dao svezati ruke iporu�iti moj duæan, i koji me je htio dati pribiti na drvo zbog narova zrnja, jer je ono bilo pripravljeno bez papra?Vezir mu rekne: � Znaj, moj sine, istina je sada postala oèitom, i ono �to je biloskriveno, to je do�lo na svjetlo dana: ti si sin mojega brata. Ja samsve to uèinio samo zato, da bih se do kraja uvjerio, da si ti stvarnotaj, koji je u onoj noæi u�ao k mojoj kæeri. Ja nisam mogao u to bitisiguran prije nego �to sam se uvjerio, da ti prepoznaje� tu sobu, isvoj turban, svoje gaæe, svoje zlato i te papire u tvome rukopisu i utome tvojega oca, mojega brata. Jer ja te nikada prije nisam biovidio, i nisam te poznavao. Tvoju sam meðutim mater doveoovamo sa sobom iz Basre. Zatim se on svojemu neæaku baci na grudi i zaplaèe. Kada je meðutim Bedr ed-Din Hasan èuo od svojega strica te rijeèi, on dospije u skrajnje èuðenje, i on mu padne oko vrata, i poène plakati u prekomjernosti svoje radosti.Nato mu vezir rekne: � Moj sine, jedini je povod za sve to bilo ono, �to se bilodogodilo izmeðu mene i tvojega oca. I on mu ispripovijeda, �to je to bilo, i za�to je njegov otac otputovao u Basru. I naposljetku dadne vezir dovesti djeèaka 'Ad�iba. Kada ga je njegov otac ugledao, on uzvikne:� Pa to je taj, koji me je pogodio kamenom! Vezir meðutim rekne:� To je tvoj sin! Tada se Bedr ed-Din Hasan baci na sinovljeve grudi, i on izrekne stihove:324

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Ja sam dugo plakao, jer nas je udes bio rastavio. I uvijek su mi iz mojih oèiju tekle suze.Zavjetovao sam se, ako bi nas ikada udes trebao opet sjediniti, Da rastanak nikada opet neæu spomenuti svojim jezikom.K meni je iznenada do�la radost i preko noæi Me u svojoj prekomjernosti navela na plaè. Po�to je on dovr�io te stihove, gledaj, kad li unutra uðe njegova mati. Ona se baci na njegove grudi i izgovori stihove:Kada se sretnemo, tu�imo se.Jer izvje�æujemo o velikim patnjama.Tu�ba meðutim nije lijepa,Ako dolazi iz usta nekog glasnika. Tada mu njegova mati ispripovijeda, kako joj je bilo od njegova odlaska. A on je njoj ispripovijedao, stoje on bio pretrpio. Tada oni zahvale Allahu Uzvi�enomu za svoje ponovno sjedinjenje. Dva dana poslije svojega dolaska vezir �ems ed-Din otiðe k sultanu, a kada je u�ao k njemu, on pred njim poljubi pod i pozdravi ga pozdravom, kakav dolikuje kraljevima. Sultan se obraduje nad njegovim dolaskom, i njegovo se lice premilostivo osmjehivalo. On mu dopusti da sjedne tik pokraj njega i upita ga o svemu, �to je do�ivio na svome putovanju i �to mu se dogodilo na njegovu putu. Tada mu vezir isprièa sve od poèetka do kraja. A sultan mu rekne: � Neka je hvala Allahu za ispunjenju tvoje �elje i za siguran povratak u zavièaj k svojoj djeci i k svojemu narodu! Ja meðutim325

Dvadeseticetvrtd noæmoram vidjeti takoðer sina tvojega brata, Hasana el-Basrija. Dovedi ga sutra sa so

bom u dvoranu za prijeme.Sems ed-Din odgovori: - Tvoj rob mora sutra stajati pred tobom, ako tako ushtjedneAllah Uzvi�eni. Zatim ga on pozdravi i ode. Èim se vratio natrag kuæi, on izvijesti svojega neæaka o sultanovoj �elji, da njega upozna. Hasan el-Basri nato rekne:- Rob se pokorava zapovijedi svojega gospodara. Tako on poðe sa svojim stricom Sems ed-Dinom k njegovoj visosti sultanu. Pa kada je stao pred njega, on ga pozdravi najprobranijim i najuglaðenijim pozdravnim rijeèima, i izrekne stihove:Neka pred tobom ljubi tlo, tko je moæan polo�ajdobio zahvaljujuæi tebi, i tako na�ao ispunjenje svojih �elja.Ti si gospodar slave. Ima sreæu, tko u tebe pola�e nade u onome, �to �eli. On u svijetu ima visoko mjesto. Sultan se osmijehne i kimne mu glavom, neka sjedne. Tada on zauzme mjesto tik uza svojega strica Sems ed-Dina. Zatim ga sultan upita o njegovu imenu. A on odgovori: - Najneznatniji od tvojih robova je poznat kao Hasan el-Basri,i on neprestano za tebe moli, dan i noæ. Sultanu se dopadnu te rijeèi. Pa buduæi da je htio isku�ati njegovu uèenost i njegov dobar odgoj, on ga upita:- Zna� li �to u pohvalu made�a na obrazu? On odgovori:- Dakako.326

Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina I rekne:Ah, taj ljubljeni! Uvijek kada mislim na njega, Teku mi suze, uzdi�e moja èe�nja.On ima made�, koji je nalik po ljepoti i boji zvijezdi u oku ili cvatu na voæki.Kralj se zadivi tima dvama stihovima i rekne mu: � Navedi jo� neke. Allah pu�ta da tvoj otac progovara u sinu!Ushtio On nikada ne polomiti tvoje zube!Tada Hasan izrekne stihove;Mrlja je made�a bila usporeðena s ko�æicomOd mo�usa. Nemoj se èuditi onomu, tko je tako rekao.Ne, divi se licu, koje je sjedinilo svaku ljepotu,A kojemu je od svega toga ljepoti pridonijela i ne jedna ko�æica.Tada kralj zadr�æe od radosti i rekne:- Govori dalje! Neka Allah blagoslovi tvoje dane!I on nastavi:O ti, na èijem obrazu èudesno Ijubak made� slièi ko�æici mo�usa na nekom rubinu,Dopusti mi, da doðem k tebi, i ne budi tako krut, O ti najèeznutljivija �eljo, ti hrano mojega srca!327

Dvadesetièetvrta noæTada kralj uzvikne: - Lijepo si rekao, lijepi Hasane! Ti si prema�io nenadma�nost!Sada nam objasni, koliko znaèenja ima rijeè el-chal101.On odgovori: - Neka Allah podupre kraljevu moæ! pedesetiosam znaèenja.Neki meðutim ka�u pedeset.Kralj rekne:- Kazuje� istinu. A zatim doda:- Umije� li ti opisati ljepotu? - Svakako - odgovori Bedr ed-Din Hasan. - Ljepota se sastoji u sjajnosti lica, u svijetlosti puti, u dobroj oblikovanosti nosa,u slatkom pogledu oèiju, u ljupkosti ustiju, u profinjenosti govora,i u dra�esnoj vitkosti tijela, i u savr�enosti svih svojstava. Ali sedovr�enost ljepote nalazi u kosi. Kako je dakle e�-�ihab, pjesnik iz

Hid�aza, sve to ujedinio u jambskoj mjeri, koja glasi ovako:Sjaj pripada licu, a putiPripada svijetlost, koju tvoj pogled rado gleda.Nos je ispravno ocrtan valjanim oblikovanjem. A po slatkom se pogledu ubrzo prepoznaju oèi.Ustima pripada ljupkost, izvrstan je tko tako zbori. Dobro shvati te moje rijeèi. Neka ti ne ponestane mira.Finoæa pripada govoru, tijelu kiæenost, I savr�enost svih lijepih svojstava. 101 El-chal znaèi made�, ali ta rijeè ima u arapskome i mnoga druga znaèenja. 328

Povijest vezira Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina- Ali dovr�enost svake ljepote le�i u kosi.Obradi pa�nju na moju pjesmu. Oslobodi me prijekora!V - Sultan se vrlo obraduje njegovim rijeèima, i on ga uvuèe u razgovor, i upita ga: - Koji se smisao nalazi u izreci: 'Suraih102 je lukaviji od lisice'? j- Znaj, o kralju � Allah Uzvi�eni odr�ao tvoju moæ! - kadijaSuraih je u danima kuge putovao za Ned�ef103. I kada bi se god nalazio stojeæi pri molitvi, dolazila bi neka lisica, postavila bi se prema njemu, u svemu bi ga opona�ala, i odvraæala bi ga od njegove pobo�nosti. Kada mu je to postalo odveæ tegobno, on jednoga dana svuèe svoju ko�ulju, objesi je na neku trsku, izvuèe rukave, stavi povrh toga svoj turban, po sredini metne opasaè, i sve namjesti ondje, gdje je obièavao moliti. Kada je dakle do�la lisica po svom obièaju i poèela opona�ati taj lik, Suraih joj se pri�ulja odostraga i uhvati je. Tako je nastala uzreèica. Kada je sultan èuo obja�njenje Bedr ed-Dina Hasana, on rekne njegovu stricu Sems ed-Dinu: - Zaista, ovaj je sin tvojega brata savr�en u finoj naobrazbi, ija ne vjerujem, da on u Egiptu nalazi sebi ravnoga. Hasan el-Basri meðutim poljubi pred njim pod i sjedne dolje, onako kako mora sjediti neki mameluk pred svojim gospodarom. Po�to se tako sultan osvjedoèio o svemu tome, �to je Hasan el-Basri posjedovao u pogledu svoje fine naobrazne, on se u najveæoj mjeri obraduje, odjene ga u rasko�nu poèasnu haljinu i dadne mu stanovitu slu�bu, putem koje je stjecao dostatne prihode. Hasan se meðutim podigne, poljubi pred njime pod, za�eli102 Taj je glasoviti sudac (kadi) iz Kufe umro poèetkom VII. stoljeæa. 103 U Ned�efu se, zapadno od Donjeg Eufrata, blizu stare Kufe, nalazi grob'Alije, èetvrtog kalifa i glavnoga �ijitskog sveca. Perzijski su hodoèasnici èestodonosili sa sobom kugu, pogotovo zato �to su sa sobom nosili i svoje preminule,i ondje ih sahranjivali.329

Dvadesetièetvrta noæmu trajnu moæ i zamoli ga za dopu�tenje, da se povuèe sa svojim stricom, vezirom Sems ed-Dinom. Sultan mu dadne dopu�tenje, i tako se on sa svojim stricom otputi kuæi. Ondje postave pred njih jela, i oni su jeli ono, �to im je dao Allah. Po zavr�etku objeda ode Hasan u sobu svoje supruge Sitt el--Husne, i on joj ispripovijeda, kako je pro�ao kod njegove visosti sultana. A ona rekne: � On æe te sigurno uèiniti svojim pouzdanikom, i obasut æe tepoklonima i darovima. I ti æe�, zahvaljujuæi Allahovoj milosti, nalikveæem svjetlilu104, iza�iljati zrake svoje savr�enosti, gdje god senalazio, na kopnu ili na moru.On nato rekne: � Ja æu sastaviti za njega jednu pjesmu pohvalnicu, kako binjegova ljubav prema meni u njegovu srcu jo� porasla. �Ti si u svojoj namjeri pogodio ono pravo � odgovori ona. � Zato biraj lijepe misli

i bri�ljivo slazi rijeèi, tada æu izvijesno gledati, kako te on prima u milost. Zatim se Hasan el-Basri zatvori u sobu, i napi�e stihove od fine izgradnje i lijepih misli, koji su onda glasili:Imam stanovitog junaka, koji se uspeo na najvi�u visinu. On ide putem, kojim dolaze plemiæi i moænici.Zemlje je uokolo osigurala praviènost njegova maèa,I svima je svojim neprijateljima on preprijeèio putove.r: Ako govori� o nekome lavu, koji je spario snagu s pobo�no�æu, Govori� o kralju ili o anðelu � on je od iste vrste. 104 Dva su nebeska svjetlila - Sunce i Mjesec, a veæe je svjetlilo dakako Sunce.330

Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina Prosjak se od njega vraæa kao bogat èovjek.On je tako dobrostiv, da ga ne mo�e opisati nijedna tvoja rijeè.On je svijetlo jutro, kada daje poklone.Alije u vrijeme rata poput mraèno prijeteæe noæi.Njegova dobrostivost nakitom obla�e na� vrat. Svojom je dobrotvorno�æu on za slobodne kralj svega.Neka nam ga Alldh ushtjedne uzdr�ati jo� mnogo godina, Neka ga �titi od opasnosti mraènih sila! Èim je napisao te stihove, on ih po�alje sultanu preko jednoga od robova svojega strica, vezira Sems ed-Dina. Kralj ih proèita i njegovo se srce nad njima obraduje. Zatim ih on proèita pred onima, koji su kod njega bili prisutni, i svi ih vrlo pohvale. Zatim dadne dovesti pisca i rekne mu: � Ti si odsada moj pouzdanik, i ja za tebe odreðujem, osimonoga �to sam ti prije darovao, jo� i mjeseèni prihod od tisuæudirhema. Hasan el-Basri poljubi triput pred njim pod i pomoli se za njega za trajnu moæ i dug �ivot. Tako se dakle Hasan el-Basri visoko popeo u poèastima, a njegova se slava pro�irila po mnogim zemljama, i on je ostao u svakoj radosti postojanja i miru �ivljenja kod svojega strica i svojih, dok mu se nije pribli�ila smrt.' Kada je kalif Harun er-Ra�ad èuo iz D�a'farovih usta ovu povijest, on se vrlo zaprepasti i rekne: � Dolikuje se, da takve povijesti budu zabilje�ene zlatnom tintom. I on oslobodi roba i zapovijedi, da se mladiæu odredi mjeseèni prihod, od kojega bi mogao dobro �ivjeti. Dadne mu takoðer jednu od svojih vlastitih robinja i prihvati ga u krug svojih prijatelja.331

Dvttdesetièetvrta noæ Pa ipak ta prièa nije èudesnija od prièe o krojaèu i grbavcu i �idovu i upravitelju i kr�æaninu i onome, �to im se dogodilo."Kralj upita:"A kako je to bilo?"I Sehrezad zapoène ovim rijeèima ono �to se nazivaGRBAVÈEVA POVIJEST. "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u drevnim vremenima i davno minuloj pro�losti u nekome kineskom gradu �ivio jedan èovjek, krojaè, �iroke ruke, koji je volio �alu i veselje, i koji si je rado sa svojom �enom s vremena na vrijeme priu�æivao gledanje javnih zabava. Jednoga dana oni izaðu van o ranome jutru, a naveèer su se nalazili na povratku u svoj stan, kad li su usput susreli nekoga grbavca èiji je izgled o�alo�æenoga navodio na smijeh i brigama tu�noga èinio kraj 105. Tada krojaè i njegova �ena pristupe k njemu, kako bi ga bolje pogledali, i zatim ga pozovu, da poðe s njima njihovoj kuæi, i da im tijekom noæi pravi dru�tvo. On pristane, i uputi se s njima do njihove kuæe. Krojaè meðutim otiðe na bazar, kada je upravo poèela veèer, i kupi jednu peèenu ribu, kruh, limun

ove i mlijeènoga peciva za zakusku. Èim se vratio doma, on stavi pred grbavca ribu, i oni su jeli. Krojaèeva meðutim �ena uzme velik komad ribe i ugura ga grbavcu u usta, rukom mu ih zatvori i rekne: - Tako mi Allaha, ti mora� progutati ovaj komad jednim jedinim ham, i ja ti nikako neæu dati vremena, da ga �vaèe�! 105 Ovdje je - kao i drugdje, gdje su reèenièni èlanovi rastavljeni zvjezdicama � u izvorniku posrijedi rimovana proza.332

Grbavceva, povijest

On ga tako proguta, ali je u njemu bila jedna debela kost, koja mu zastane u grlu, i, jer je do�ao njegov suðeni èas, on umre..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

<N! ?-!

?III

:;

<>-9.s>'

m

?:???..??. '

333

Ali kada je poèela

� I dvadesetipeta noæ 1

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je krojaèeva �ena gurnula grbavcu u usta komad ribe, koji je trebao postaviti cilj njegovim danima - dakle: da je on tada u istome trenutku umro. Ali krojaè uzvikne: - Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi osim u Allaha!Siromah! Da je njegova smrt morala doæi iz na�ih ruku!�ena meðutim rekne: - Kakvo je to beskorisno naklapanje! Zar ti nisi èuo pjesnikovu rijeè:Svoju du�u ipak ne mogu tje�iti onim �to nije moguæe! Neæu naæi nikakve prijatelje, koji æe nositi moju �alost.Èemu sjedenje na vatri, ako ona jo� nije uga�ena? Sjedenje na vatri donosi opasnu neugodu.Tada je njezin mu� upita:- A �ta ja moram s njime poèeti?335

Dvadesetipeta noæ

Ona odgovori: - Ustani, uzmi ga na ruke, i prostri preko njega svileni rubac!Izaæi æemo jo� ove noæi, ja naprijed a ti iza mene. Zatim mora�kazivati: 'Ovo je moj sin a to je njegova mati. Idemo k lijeèniku, daga pregleda'. Kada je krojaè èuo te rijeèi, on uzme grbavca na ruke, a njegova �ena poène uzvikivati: - O moj sine, neka te za�titi Allah! Sto te boli, i gdje su tepograbile kozice?Svi su, koje su susretali, govorili:- Ovi imaju kod sebe dijete oboljelo od kozica. Oni su meðutim i�li sve dalje i raspitivali se o lijeèniku, sve dok ih nisu odveli do kuæe stanovitoga �idovskog ranarnika. Ondje oni pokucaju na vrata, i siðe dolje neka crna robinja i otvori im. Pa kada je ugledala mu�karca s djetetom na rukama i uz njega �enu, ona upita:- O èemu se radi? - Mi imamo sa sobom dijete - odgovori krojaèeva �ena - i �eljeli bismo, da ga lijeènik pregleda. Uzmi dakle ovu èetvrtinu dinara i predaj je svojemu gospodaru, i reci mu neka siðe dolje i pogleda na�ega sina, jer on je vrlo bolestan! Robinja se opet popne. Krojaèeva �ena meðutim uðe u predvorje stubi�ta i rekne svojemu mu�u:- Ostavi grbavca ovdje, pa hajde da spa�avamo svoj �ivot! Tada ga krojaè nasloni uspravno na zid i odjuri odatle sa svojom �enom. Kroz to je vrijeme robinja u�la k �idovu i rekla mu: - Pred vratima stoji neki èovjek sa �enom i bolesnim djetetom,i dali su mi za tebe èetvrtinu dinara, da ti siðe�, i da si pogleda�dijete, i da mu propi�e� odgovarajuæi lijek. Kada je �idov ugledaoèetvrtinu dinara, on se obraduje, �urno skoèi na noge i siðe dolje utamu. Ali jedva da je bio uèinio jedan korak, kad li posrne prekogrbavca. A taj je bio mrtav. Tada on uzvikne:336

Grbavceva povijest � O Esra! O Musa i deset zapovijedi! O Aaron! O Jo�ua ibnNun! Ja sam posrnuo preko ovog bolesnika, i tada je on pao, i sadaje mrtav! Kako da s ubijenim èovjekom izaðem iz svoje kuæe? Tako on uzme les, odnese ga u kuæu i sve ispripovijeda svojoj �eni. Ova uzvikne: � Sto ti jo� èeka�? Ako bude� tu èekao do osvita dana, mi smooboje mrtvi, ja i ti! Odnijeti æemo ga na krovnu terasu i baciti ga ukuæu na�ega susjeda, muslimana. Taj je pak susjed bio stanoviti upravitelj, nadzornik sultanove kuhinje, i on je èesto kuæi donosio masno meso. Ali su od toga �derale maèke i �takori, ili ako bi donio kakav dobar komad masnoga ovèjeg repa, tada bi sa susjednih krovova silazili psi i to bi odvlaèili odatle. I tako su mu �ivotinje od svega onoga, �to je donosio, veæ mnogo toga uni�tile. �idov dakle i njegova �ena odnesu grbavca na krov. Ondje ga za ruke i noge spuste na zemlju, tik uzdu� zida. Po�to su to uèinili, oni odu odatle. Jedva meðutim da su oni bili spustili grbavca dolje, kad li se kuæi vrati upravitelj. On otvori, i kada se poèeo uspinjati s upaljenom svijeæom, ugleda nekog èovjeka kako stoji u kutu pod oknom za provjetravanje. Tada upravitelj sam sebi rekne: � Ah! Tako mi Allaha, izvrsno! Taj je, koji mi stalno krademoje zalihe, dakle èovjek!I on se njemu obrati, i rekne: � Ti mi dakle uvijek odnosi� meso i mast! Ja sam mislio, da suto maèke i psi! Neke sam veæ od maèaka i pasa iz ove gradskeèetvrti na smrt prebio, i na njima ogrije�io svoju du�u. To si dakleti, i ti silazi� s krova. Zatim on pograbi neki te�ki èekiæ, skoèi prema èovjeku, visoko podigne èekiæ i pogodi ga posred grudi. Tada ga pogleda, i shvati, da je mrtav, pa prestra�en rekne: � Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi osim u Allaha,Uzvi�enoga i Svemoænoga!

337

Dvadesetipeta noæBuduæi da se prestra�io za svoj �ivot, on nastavi: � Prokleo Allah mast, i ktomu bravlje repove! Za�to se udesovoga èovjeka morao ispuniti upravo mojom rukom? Nato on pogleda le�, i naðe, da je posrijedi neki grbavac, i rekne: � Zar nisi imao dosta sa svojom grbom, pa si morao biti jo� ilopov i krasti meso i mast? O Sveza�titnièe, za�titi me svojommilostivom za�titom! Zatim ga on uprti sebi na rame, i odnese ga pred kraj noæi iz svoje kuæe. I vukao gaje sve dalje donde, gdje poèinje bazar. Ondje ga postavi na njegove noge pokraj nekoga duæana, na kraju stanovite mraène ulice, tu ga ostavi, i ode odatle. Gledaj, tada doðe ovamo neki Nazareæanin106, sultanov prekupac, koji je bio pijan. On je naime htio iæi u hammam107, jer mu je njegovo pijanstvo govorilo da je blizu Mesijin dolazak. Tako je on i�ao teturajuæi, dok nije do�ao do grbavca. I on èuène upravo pred njim, da se popisa. Predhodno meðutim baci oko sebe jedan pogled, i gledaj, tu je netko stajao. Kr�æaninu je meðutim o poèetku te noæi netko maznuo turban. Pa kada je sada ugledao grbavca kako tu stoji, on povjeruje da mu taj takoðer hoæe ukrasti njegov turban. Tada on stisne pesnicu, udari grbavca po �iji, tako da on padne na tlo. Dok je sada kr�æanin poèeo dozivati hazarskog stra�ara, on u svome velikom pijanstvu navali na grbavca, poène ga tuæi pesnicama, i daviti ga. Ovamo doðe stra�ar, pa kada je vidio kr�æanina kako kleèi na muslimanu, i kako ga udara pesnicama, on upita:� Sto je s njime? Prekupac odgovori:� Taj mi je htio ugrabiti turban.106 Uobièajen naziv za kr�æanina, jer je Isus Krist roðen u Nazaretu.107 Istoènjaèka javna kupelj.338

Grbavèeva povijest- Ustani s njega! � zapovijedi stra�ar. Tako on ustane. I kada je stra�ar pri�ao grbavcu i vidio, da je mrtav, on uzvikne: - Tako mi Allaha, to je zbilja krasno! Kr�æanin, koji ubijamuslimana! On smjesta pograbi prekupca, i sve�e mu ruke na leðima, i odvuèe ga ka kuæi naèelnika gradske stra�e. A tijekom je cijeloga tog vremena Nazareæanin govorio sebi u brk: - O Mesija! O Djevice! Kako je to uopæe moguæe, da sam gaja ubio? I kako je to uopæe do�lo tako brzo, da je on umro odjednoga jedinog udarca? Njegovo je pijanstvo sada i�èezlo, i do�li su èasovi brige. Kr�æanski dakle prekupac ostane s grbavcem u naèelnikovoj kuæi sve do jutra. Tada doðe naèelnik i izda zapovijed, da ubojicu objese, i naredi krvniku da se to razglasi po gradu. I ubrzo za kr�æanina podignu vje�ala, i stave ga pod njih. Krvnik doðe, i nabaci mu u�e oko vrata, i upravo ga htjedne povuci u vis, kad li, gledaj, tuda je prolazio upravitelj i ugledao Naza-reæanina, kako treba biti obje�en. I on se progura kroz narod i dovikne krvniku:- Stani! Ja sam taj, koji je ubio grbavca! Naèelnik ga upita:- Za�to si ga ubio? Ovaj odgovori: - Juèer sam obnoæ do�ao kuæi i na�ao ovoga èovjeka, po�to jebio si�ao kroz okno za provjetravanje, da krade moje zalihe.Udario sam ga èekiæem po grudima, i tada je bio mrtav. Zatim samga podigao, odnio ga na bazar, i ostavio ga na mjestu tom i tom,kod ulièice te i te.Zatim upravitelj rekne: - Zar to nije dosta za mene, da sam ubio jednoga muslimana,zar trebam takoðer jo� usmrtiti nekog kr�æanina?339

Dvctdesetipetd noæ Kada je naèelnik èuo upraviteljeve rijeèi, on pusti na slobodu kr�æanskog prekupca i rekne krvniku:- Objesi toga tu na temelju njegova priznanja! Tada taj skine u�e s Nazareæaninova grla, i nabaci ga oko upraviteljeva. I on ga pusti da stupi pod vje�ala, i htjedne ga upravo povuæi u vis, kad li, gledaj, �idovski se lijeènik poène gurati ovamo kroz narod, i povièe na krvnika, tim �to je uzviknuo: � Stani! Nitko ga drugi nije ubio nego ja! Ja sam juèer naveèersjedio kod kuæe. Tada su do�li neki mu�karac i �ena, koji su pokucali na vrata, i koji su imali sa sobom ovoga grbavca, koji je biobolestan. Oni su mojoj robinji dali èetvrtinu dinara. Ta mije to javila, i predala mi novac. Ti su ga meðutim mu�karac i �ena unijeliu kuæu, posjeli ga na stubu, i oti�li odatle. Ja sam iza�ao napolje, daga pregledam. Ali buduæi da sam se nalazio u mraku, spotaknuosam se o njega. On je pao niza stube, i bio je na mjestu mrtav. Tadasmo ga podigli, ja i moja �ena, i odnijeli ga na krovnu terasu. Pabuduæi da se kuæa ovog upravitelja naslanja na moju, spustili smogrbavèev le� kroz okno za provjetravanje dolje. Kada je taj do�aokuæi i na�ao grbavca u svojoj kuæi, on ga je dr�ao za nekog lopovai udario ga èekiæem, tako da je ovaj pao na zemlju, i da je on povjerovao, da ga je on dotukao. Zar to nije dovoljno za mene, dasam bez svojega znanja ubio jednog muslimana, i zar sebi trebamsvjesno natovariti na savjest jo� i smrt jednoga drugog muslimana?Kada je naèelnik èuo �idovljeve rijeèi, on rekne krvniku:- Pusti upravitelja i objesi Zidova! Krvnik ga uzme, i stavi mu u�e oko vrata, kad li, gledaj, kroz narod se ovamo progura krojaè i dovikne krvniku: � Stanite! Nitko ga drugi nije ubio nego ja, i to se ovakodogodilo. Po danu sam bio iza�ao da se zabavim. Pa kada sam sveèeri i�ao kuæi, sreo sam toga grbavca, koji je bio pijan i pjevaouza svoj def108 o nekom pozivu. Tada sam ga ja pozvao, uzeo ga sa 108 Daire, glazbalo koje je zapravo - obruè s praporcima, na koji je nategnuta ko�a. Jednom se rukom pokreæe, a slobodnom se po njemu udara.340

Grbavèeva, povijestsobom u kuæu, kupio jednu ribu, i mi smo sjeli za stol. Moja �ena meðutim uzme komad od ribe, jedan zalogaj, i turne ga njemu u usta. Ali njemu dospije jedan dio od toga u naopako grlo, tako da se na mjestu ugu�io. Tada smo ga podigli, ja i moja �ena, i odnijeli ga u �idovljevu kuæu, gdje je si�la neka robinja i otvorila nam vrata. Njoj sam ja rekao: 'Reci svojemu gospodaru: na vratima stoje mu�karac i �ena s nekim bolesnikom, doði i pogledaj si ga!' I dao sam joj èetvrtinu dinara, i ona je oti�la gore k svojemu gospodaru. Ja sam meðutim ponio grbavca sve do gornje stube, i naslonio ga na zid, i oti�ao odatle sa svojom �enom. Kada je zatim �idov silazio, zapeo je o njega i povjerovao, da ga je on ubio.Nato krojaè upita Zidova:� Je li to toèno? A �idov odgovori:� Dakako!Sada se krojaè obrati naèelniku i rekne:� Pusti �idova na slobodu i objesi mene! Kada je naèelnik èuo krojaèevu prièu, on se zaprepasti nad grbavèevom povije�æu i uzvikne: � Zaista, to je pustolovina, o kojoj bi se moralo izvijestiti uknjigama!Zatim on rekne krvniku: � Pusti �idova na slobodu, i objesi krojaèa na temelju njegova priznanja!Krvnik meðutim stupi naprijed i rekne: � Meni je ta stvar dojadila. Jednoga moram izvlaèiti, i opetpostavljati drugoga na njegovo mjesto, i naposljetku ipak nitko

neæe biti obje�en!Pa ipak on stavi krojaèu u�e oko vrata.Toliko dakle, �to se tièe ovih! �to se pak tièe grbavca, pripovijeda se, da je on bio sultanova dvorska budala, a da sultan nije mogao podnijeti, ako ga nije vidio.341

Dvadesetipeta noæ

Kada se dakle grbavac opio, i izostajao te noæi i sljedeæega dana sve do podneva, tada sultan upita o njemu neke prisutne, a oni odgovore: - O na� gospodaru, on je bio donesen mrtav k naèelnikugradske stra�e, i taj je izdao zapovijed, da objese njegova ubojicu.Kada je meðutim naèelnik do�ao na strati�te, kako bi dao da seubojica objesi, pojavio se neki drugi i neki treæi, i svaki je od njihkazivao: 'Nitko ga drugi nije ubio nego ja.' I svaki je takoðer davaoop�irno izvje�æe o tome, na koji ga je naèin ubio. Kada je kralj to èuo, on glasno dovikne komorniku koji je upravo obavljao slu�bu: - Siði dolje k naèelniku gradske stra�e, i dovedi mi preda mesvu èetvoricu! Komornik smjesta siðe dolje i ugleda krvnika, kako upravo hoæe objesiti krojaèa. Tada mu on dovikne:- Stani! I on javi naèelniku kraljevu zapovijed, i povede ga s grbavcem, kojega su nosili, i krojaèem, �idovom, kr�æaninom i upraviteljem, njih sve zajedno, gore k sultanu. Kada je naèelnik stao pred sultana, on poljubi pod i izvijesti ga o cijelome toku dogaðaja � ali dvaput obja�njavati nije ni od kakve vrijednosti ! Kada je kralj èuo tu povijest, on se zaprepasti, i moradne se nasmijati, i zapovijedi, da se sve mora zapisati zlatnom tintom. On takoðer upita prisutne: - Jeste li ikada èuli neku èudnovatiju povijest od povijestiovoga grbavca?Tada naprijed istupi kr�æanin i rekne: - O najmoæniji kralju na�ega vremena, s tvojim æu ti dopu�tenjem ja isprièati ne�to, �to se meni dogodilo. A to je ne�to jo�èudnovatije i neobiènije i krasnije od grbavèeve povijesti.Kralj rekne:- Isprièaj to, �to ima� isprièati!I on zapoène ovim rijeèima342

PRIPOVIJEST PREKUPCA KR�ÆANINA. 'O najmoæniji kralju na�ega vremena, kada sam stupio na tlo ove zemlje, do�ao sam po trgovaèkom poslu. Ali me je udes èvrsto zadr�ao ovdje kod vas. Ja potjeèem iz Egipta, i pripadam Koptima. Ondje sam odrastao, a ondje je prekupac bio isto tako moj otac. A kada sam ja odrastao u mu�karca, rastane se moj otac od ovozemaljskog �ivota, i ja na njegovu mjestu postanem prekupcem. Jednoga dakle dana, dok sam ja tako sjedio, gledaj, kad li doðe k meni neki mladiæ, divne ljepote, koji je nosio na sebi rasko�ne haljine i jahao na magarcu. Kada me je ugledao, on me pozdravi, a ja ustanem, njemu u èast. Tada on izvadi rubac, u kome se nalazio uzorak sezamova zrnja, i upita:� Koliko vrijedi ardebb109 ovakvoga?Ja odgovorim:- Sto dirhema.On nato: - Uzmi pretovarivaèe i mjeraèe, i doði u Chan110 el-D�avalikod Vrata Pobjede. Ondje æe� me naæi. On me ostavi i otiðe, po�to mi je bio dao uzorak sezama u rupcu. Ja meðutim obiðem svoje mu�terije, i za svaki ardebb postignem cijenu od stoidvadeset dirhema. Zatim u

zmem èetiri pretovarivaèa i uputim se s njima u onaj chan, gdje naðem mladiæa, kako me i�èekuje. Èim me je ugledao, on poðe u skladi�te i otvori ga, i mi smo mjerili zrnje, sve dok dno nije bilo prazno. I to je bilo pedeset ardebba, �to je èinilo pettisuæa dirhema. Mladiæ rekne: � Kao nagrada za posredovanje tebi za svaki ardebb pripadadeset dirhema. Podigni dakle novac i ostavi kod sebe èetiritisuæe-109 Ardebb iznosi otprilike dva hektolitra. 110 Chan je osobita vrsta istoènjaèkoga trgovaèkog svrati�ta: karavanseraj,koji odgovara suvremenomu na�em motelu (motor-hotelu).343

Dvadesetipeta noæipetstotina dirhema za mene! Kada iz svojih skladi�nih kuæa rasprodam preostalu robu, ja æu doæi k tebi i podiæi taj novac. Ja sam bio rado s time sporazuman, poljubio sam mu ruku i oti�ao odatle. I tako sam o tome danu zaradio preko tisuæu dirhema. On se meðutim nije pojavljivao cijeli jedan mjesec dana. Zatim doðe k meni u upita me:- Gdje su dirhemi?Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:- Zar ne �eli� u mojoj kuæi ne�to pojesti?Ali on to odbije i rekne: - Dr�i mi novac u pripravi, ja æu se odmah vratiti i uzeti ga odtebe. Zatim on odja�i odatle. Ja dakle pripremim za njega dirheme, sjednem i prièekam ga. Ali je on opet izostao cijeli jedan mjesec dana. Naposljetku on doðe i upita me:- Gdje su dirhemi?Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:- Zar ne �eli� ne�to u mojoj kuæi pojesti? On to ponovo odbije i ktomu priklopi:- Pripremi mi novac, ja æu ubrzo opet doæi i podiæi ga od tebe. Zatim on odja�i odatle. Ja dakle prikupim za njega dirheme, sjednem i poènem ga èekati. Ali se on ponovo èitav treæi mjesec dana ne pojavi, a ja reknem:- Taj je mladiæ doista su�ta dare�ljivost. A o koncu toga mjeseca on doðe, ja�uæi na nekoj mazgi, odjeven u rasko�ne haljine. I on je bio popu Mjeseca kada stoluje na nebu u noæi svoje punine kao da dolazi svje� iz ham-mama tako je njegovo lice nalik Mjesecu njegov obraz ru�ièast i mek njegovo èelo svijetlosjajno za pogled i imao je made� poput ko�æice od ambre smeð onako kako o njemu sliènome kazuje pjesnik:344

Pripovijest prekupca kr�æanina, U istome je zvjezdanom liku njihova ophodnja sjedinila Mjesec i Sunce.Oni su izlazili u najveæem savr�enstvu ljepote i ljupkosti.I vrela je ljubav ispunila onoga, tko je ugledao njihovu ljepotu. I o, kako je poneki molitelj tu stajao usrdno moleæi radost!Njihov je preslik zraèio od ljepote i dra�esti.I pamet je to jo� poljep�avala, i smjernost je blago sjala.Slavljen neka je Allah, koji je izveo takvo èudo,Gospodar visina, koji svoje stvorove èini onakvima, kakvima On hoæe! Kada sam ga ja ugledao, ustanem pred njim, poljubim njegove ruke, zazovem na njega blagoslov i upitam:- O moj gospodaru, zar neæe� uzeti svoj novac? - Èemu �urba! - odgovori on. - Prièekaj ipak, dok ja ne zavr�im svoje poslove, zatim æu ga podiæi od tebe.Nato on opet odja�i. Ja meðutim reknem samomu sebi: - Tako mi Allaha, kada on doðe sljedeæi put, tada mora bitimoj gost. Jer ja sam s njegovim dirhemima obavljao trgovaèkeposlove i pri tome zaradio mnogo novaca. On opet doðe o koncu godine, odjeven jo� rasko�nije nego prije. Pa kad sam ga ja poèeo preklinjati, da svrati u moju kuæu i da kod mene jede kao moj gost, on rekne:

- Samo pod tim uvjetom, da ti to, �to za mene izda�, uzme� odmojega novca, koji se nalazi kod tebe.Ja odgovorim:- Neka bude tako!345

Dvadesetipeta noæ I ja ga zamolim, neka sjedne, i spremim ono, �to je trebalo u jelu i pilu i svemu ostalome. Zatim sve iznesem pred njega i pozovem ga s rijeèima:� U ime Allahovo! On se primakne stolu, ispru�i svoju lijevu ruku i poène sa mnom jesti. Ja sam se nad time zaèudio. Kada smo bili gotovi, ja mu po ruci izlijem vodu i dadnem mu ruènik da se obri�e. Zatim sjednemo, da porazgovaramo, po�to sam pred njega stavio poslastice, i ja reknem: - O moj gospodaru, oslobodi me od jedne brige i reci mi, zbogèega si jeo lijevom rukom! Ima� li mo�da bolove u svojoj drugojruci?Ali kada je saslu�ao moje rijeèi, on izgovori stihove:Moj prijatelju, ne pitaj me o tome, �to u mome srcu stanuje o �e�uæoj patnji. Ne objavljuj moje boli!Nisam dobrovoljno izabrao neljubljenu djevu umjesto ljubljene � nu�da je ta koja donosi odluku. I on iz svojega rukava ispru�i desnu ruku, i gledaj, ruka je bila odsjeèena, i to je bio badrljak bez �ake. Kada sam se ja zbog toga naje�io, on rekne: - Nemoj se je�iti, i nemoj dakle misliti, da sam ja iz bahatostijeo kod tebe svojom lijevom rukom. Gubitak je moje desne rukeproizvela jedna neobièna stvar.Tada gaja upitam:- Kako je to bilo?A on odgovori: - Znaj, ja sam baghdadsko dijete, i moj je otac pripadaouglednicima toga grada. Po�to sam izrastao u mu�karca, slu�ao346

Pripovijest prekupca kr�æaninasam haððije111, putnike i inozemne trgovce kako govore o zemlji Egiptu, i to sam zadr�ao u pameti, sve dok nije umro moj otac. Zatim sam meðutim uzeo stanovitu veliku svotu novca, dao spako-vati robu � tkanine iz Baghdada i Mosula - pokupovao sve potrebno i otputovao iz Baghdada. I Allah mi podari sigurnost, sve dok nisam u�ao u ovaj, va� grad.Zatim on zaplaèe, i izgovori stihove:Slijepac ide mimo jarak bez opasnosti.Onaj, koji ima svjetlost oèiju, upada u njega, makar jo� i tako jasno vidio.Budala umakne svojim rijeèima, makar jo� i bio tako glup, Pametni i mudri meðutim zbog njih propadnu.I vjernik trpi gorku oskudicu u gladi, Ali nevjerni gre�nik nalazi obilan kruh.Sto da poène jadan èovjek? Sto da uèini? Udes je to odluèio, i to je prema tomu tako.Kada je izrekao te stihove, on nastavi: - Tako sam ja dakle u�ao u Kairo, i istovario svoje terete i uskladi�tio svoju robu u Chan Masruru. I dao sam slugi par dirhe-ma, da nam kupi ne�to za jelo, i malo prilegao, da odspavam. Kada sam se probudio, oti�ao sam u ulicu, koja se zove Bain el-Kasrain. Ali sam se ubrzo vratio natrag i ondje prospavao noæ. A kada je do�lo jutro, otvorio sam jedan sve�anj tkanine i rekao sebi samomu: 'Proæi æu kroz neke bazare i pogledati, kako ovdje stoji s trgovanjem.'111 Hadðija je hodoèasnik, dionik hodoèa�æa u Mekku.347

Dvadesetipeta noæ Izvadim dakle ne�to tkanine, natovarim njome par svojih robova i otputim se, sve dok nisam do�ao do D�aharkasove robne burze. I prekupci mi, koji su veæ saznali o mo

me dolasku, izaðu ondje ususret. Oni uzmu od mene moje tkanine te ih poènu izvikivati na prodaju. Ali nisu mogli postiæi èak ni kupovnu cijenu. To me je bacilo u brige. Tada mi �eih izvikivaèa rekne: 'O moj gospodaru, ja æu ti reæi ne�to, od èega æe� ti moæi imati koristi. Ti bi trebao uèini ono, �to èine trgovci, i prodavati svoju robu za neki odreðeni broj mjeseci na zajam uza suradnju jednog pisara, jednog svjedoka i jednog mjenjaèa. Na taj æe� naèin svakog ponedjeljka i svakog èetvrtka zaprimati svoj novac i na svakom dirhemu zaraðivati dva ili vi�e. I pritom æe� imati vremena da si pogleda� Kairo i Nil'Ja reknem:'To je dobar savjet.' I povedem posrednike sa sobom u chan. Ti uzmu moje tkanine i otiðu s njima na burzu, a ja sam ih prodavao, tim �to sam pustio da mi se daju ugovori. Te sam ugovore pohranio kod stanovitog mjenjaèa, koji mi je izdao o tome priznanicu. I naposljetku sam se vratio u chan. Tu sam ostao stanovito vrijeme. Svaki sam dan za doruèak pio po jedan pehar vina i jeo janjetinu i poslastice, sve dok ne bi do�lo vrijeme, u koje su padala plaæanja. Zatim sam meðutim svakoga ponedjeljka i èetvrtka odlazio na burzu i sjedao u duæan ovoga ili onoga trgovca, dok su pisar i mjenjaè obavljali ophodnju, kako bi od trgovaca zaprimili novac. Zatim sam ja brojao novac, peèatio kese i vraæao se s njima natrag u chan. Jednoga meðutim dana - bio je to ponedjeljak - ja otiðem u hammam i vratim se odatle natrag u svoj chan. I uðem u svoju sobu, i popijem za doruèak pehar vina i potom malo odspavam. I kada sam se probudio, pojedem jednu koko�, po�kropim se miomirisima i uputim se u duæan stanovitog trgovca, koji se zvao Bedr ed-Din el-Bustani. Èim me je ugledao, on mi nazove dobrodo�licu, i mi smo neko vrijeme æaskali, sve dok se nije otvorio348

Pripovijest prekupca kr�æaninabazar. I gledaj, kad li doðe neka dama pristala stasa, ljupko se nji�uæi u hodu. Na glavi je nosila prelijep rubac i mirisala je najslaðim miomirisima. Ona podigne zar112, tako da sam ugledao njezine divne crne oèi. Zatim pozdravi Bedr ed-Dina, i on uzvrati njezin pozdrav, ustane i poène s njome razgovarati. I èim sam ja poèeo slu�ati njezin glas, moje srce obuzme ljubav prema njoj. Ona rekne Bedr ed-Dinu: 'Ima� li ti u svom duæanu komad svilene tkanine, protkan nitima èistog zlata?' Tada on iznese pred nju neki komad od onih, koje je bio kupio od mene. I on joj ga proda za tisuæuidvjesta dirhema. Ona meðutim rekne trgovcu:'Ja æu taj komad odnijeti sa sobom kuæi, a tebi æu svotu poslati.' 'To nije moguæe, moja gospodarice' odgovori trgovac 'jer taj tu je vlasnik tkanine, i ja mu dugujem stanovit dio u dobitku.' 'Fuj!' povièe ona 'Zar ja od tebe ne uzimam uvijek velike komade skupocjenih tkanina za mnoge dirheme, i zar te ne pu�tam da na njima zaraðuje� vi�e nego �to oèekuje�, i zar ti ne �aljem novac?''Da' rekne on 'Ali ja ba� danas trebam odmah novac'Tada ona uzme komad i baci mu ga na njegove grudi i uzvikne: 'Va�a stale�ka udruga nikoga ne cijeni prema njegovoj vrijednosti.' I ona se okrene, da ode. Ali je meni bilo tako, kao da s njome odlazi moja du�a. I ja ustanem, zadr�im je i reknem joj: 'O moja gospodarice, ukazi mi milostinju svoje dobrote i okreni natrag k meni svoj po�tovani korak!'Tada se ona, nasmije�iv�i se, okrene prema meni, i rekne:'Vraæam se tebi za volju.'112 Veo.349

Dvadesetipeta noæ I ona sjedne u duæan nasuprot meni. Ja dakle reknem Bedr ed-Dinu:'Za koliko ti je prodan ovaj komad?'On nato:'Jedanaeststotina dirhema.'

Ja nastavim: 'Ti treba� na njemu zaraditi jo� sto dirhema. Donesi mi komad papira, pa æu ti ja na njemu zapisati cijenu!' Tada ja od njega uzmem tkaninu, napi�em mu vlastitom rukom priznanicu, dami dadnem tkaninu i reknem: 'Uzmi je sa sobom, pa ako hoæe�, donesi mi cijenu o sljedeæem hazarskom danu. Ili ako se to umilostivljuje� prihvatiti, neka tkanina bude od mene gostinski dar za tebe!'Ona odgovori: 'Neka ti se Allah odu�i blagoslovom, neka te obdari mojim dobrom, i neka te uèini mojim suprugom i gospodarom!'� I Allah je usli�io njezinu molitvu. �Nato joj ja reknem: 'O moja gospodarice, Dopusti da taj komad tkanine bude tvojim vlastitim. I jo� jedan drugi, slièan, le�i pripravan za tebe, samo mi jednom dopusti da pogledam tvoje lice!' Èim sam ja samo jednim pogledom pogledao njezino lice, spopalo me tisuæu uzdisaja èe�nje, i moje srce postane tako zarobljeno ljubavlju prema njoj, da nisam bio vi�e gospodarom svojega razuma.Nato ona pusti da joj zar opet padne, uzme tkaninu i rekne: 'O moj gospodaru, ne dopusti da budem odveæ dugo li�ena pogleda na tebe!'I tada mi je veæ bila i�èezla s oèiju. Ja meðutim ostanem na burzi, sve dok nije pro�lo vrijeme popodnevne molitve, kao odsutan duhom, jer me je ljubav tako350

Pripovijest prekupca kr�æaninasvladala. A silovitost me moje strasti natjera, da ispitujem o njoj tog trgovca, i on mi rekne: 'Ona je bogata dama i kæi nekog emira. Njezin je otac umro i ostavio joj iza sebe velik imetak.' Zatim ja uzmem od njega opro�taj i vratim se natrag u chan. Ondje stave pred mene moju veèeru, ali ja nisam mogao jesti, jer sam uvijek morao misliti na nju. I ja legnem na poèinak. Ipak mi se ne pribli�i nikakav san, nego sam bdio sve do jutra. Zatim se dignem, obuèem si jednu drugu haljinu, popijem pehar vina i uzmem neki mali jutarnji zalogaj. Zatim odem u duæan onoga trgovca, pozdravim ga i sjednem k njemu. I kao obièno doðe dama, ali u nekoj jo� rasko�nijoj odjeæi nego dan prije, a slijedila ju je stanovita robinja. Ona me pozdravi, a da nije obratila pa�nju na Bedr ed-Dina, i rekne u biranim rijeèima i nekim tako slatkim i dra�esnim glasom, kakav ja jo� nikada nisamslu�ao: 'Po�alji nekoga sa mnom, da on zaprimi tisuæuidvjesta dirhe-raa, cijenu tkanine!''Èemu �urba?' upitam ja.Ali ona odgovori:'Uzmogli mi, da tebe nikada ne izgubimo!' I ona naredi, neka mi se uruèi novac. Sjedio sam dakle i razgovarao s njome. Zatim sam joj davao nijeme znakove, i ona shvati, da ja �udim za tim, da je pojebem. Ali ona �urno ustane, kao da mi je to bila uzela za zlo. Buduæi da je moje srce visjelo o njoj, ja napustim bazar i poðem za njezinim tragom. Iznenada doðe k meni robinja i rekne:'O moj gospodaru, doði i razgovaraj s mojom gospodaricom!'Bio sam zateèen i reknem:'Mene ovdje ipak nitko ne poznaje.'Ali robinja odgovori:351

Dvcidesetipetci noæ 'O moj gospodaru, kako sije ti brzo zaboravio! Moja je gospodarica ona ista, koja je danas bila u duæanu trgovca toga i toga.'

Tako sam je ja slijedio do mjenjaèa. Kada me je dama ondje ugledala, ona me povuèe da sjednem uz nju i rekne: 'O moj ljubljeni, ti ispunjava� moje misli, i ljubav je prema tebi obuzela moje srce. Od onoga èasa, kada sam te ugledala, ne prija mi niti san, ni jelo, ni piæe.'Ja joj odgovorim: 'Moja je patnja udvostruèena tvoja, i moje se stanje ruga svakoj jadikovki.'Tada ona �apne:'O moj ljubljeni, u tvojoj kuæi ili u mojoj?' 'Ja sam ovdje stranac, i nemam nikakvo mjesto, koje bi mi pru�alo krov nad glavom, osim chana. Tako to treba, ako ti to dopu�ta�, biti kod tebe.'Ona potvrdi. Ali takoðer rekne: 'Danas je noæ uoèi petka, pa se tako ne mo�e ni�ta dogoditi prije sutra nakon molitve. Po�to se dakle pomoli�, uzja�i svog magarca i pitaj za èetvrt el-Habbanija. A kada bude� ondje, tada upitaj za kuæu nadnadzornika Barakata, koji je poznat pod imenom Abu Sama113, jer ondje stanujem ja. Ali nemoj doæi prekasno, ja æu te èekati!' Tada moja radost postane jo� veæom. Ja se rastanem od nje i vratim se u svoj chan, gdje provedem besanu noæ. Tek �to sam meðutim bio svjestan, da se pojavilo jutro, ja ustanem i promijenim svoju haljinu, po�kropim se slatkim miomirisima, uzmem sa sobom u neki rubac pedeset dinara i poðem iz Masrurova chana prema vratima Zuvaila, gdje sam uzjahao nekog magarca. Gonièu reknem: 113 Abu Sama znaèi: Sdmin otac. Odatle se ujedno vidi da se na�a kairska ljepotica zove � Sama.352

Pripovijest pnkupca kr�æanina 'Odvedi me u èetvrt el-Habbanija.' On po�uri sa mnom i u trenutku me dovede u neku ulicu, koja je poznata pod imenom Darb el-Munkari. Ondje mu ja reknem:'Uði unutra i raspitaj se o nadzornikovoj kuæi!'I po�to je posve kratko bio odsutan, on rekne:/Sja�i!'Ja mu meðutim reknem:'Ti idi ispred!'I ktomu dodam:'Sutra rano ujutro doði opet ovamo, da me odvede� kuæi!'Goniè odgovori:'U ima Allahovo.' Tada mu ja dadnem èetvrtinu zlatnog dinara, on je uzme i ode svojim putem. Ja meðutim pokucam na vrata, i tada k meni izaðu dvije mlade djevojke visokih djevièanskih sisa, sliène Mjesecima. I one mi reknu: 'Uði! Na�a te gospodarica i�èekuje, i ona noæas nije spavala, jer se tako silno tebi radovala.' Ja dakle uðem u stanovitu dvoranu sa sedam vrata. Uokolo nje su se nalazili prozori, koji su gledali na neki vrt s voækama svakojake vrste u kome su poskakivali potoèiæi i cvrkutale ptice . Sama je meðutim dvorana bila tako sjajno izbijeljena es-sul-tani114 vapnom, daje èovjek u njemu mogao vidjeti svoje lice. Strop je bio ukra�en zlatnim ukrasima, a unaokolo je bio povezan slijed natpisa od dragulja boje ultramarin mnogostruke ljepote, koji je zasljepljivao gledatelja. Pod je bio pokriven bijelim mramorom, u koji je bio umetnut �areni mozaik. U sredini se nalazio �advrvan115. Na uglovima su se bunara nalazile ptice, koje su bile optoèene bi-114 Sultansko je vapno naravno - vapno vrhunske kvalitete.115 Vodoskok.353

Dvadesetipeta noæserima i draguljima. Dvorana je bila oblo�ena sagovima i �arenima svilenim pokrivaèima, a na zidovima su bile klupe s jastucima.Pa kada sam ja u�ao i sjeo'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

354

Ali kada je poèela

dvadeseti�esta noæ

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi trgovac kr�æaninu rekao: . � Kada sam u�ao i sjeo, tada takoðer odmah uðe dama, okrunjena dijademom, koji je bio optoèen biserima i draguljima. Njezine su ruke bile ukra�ene crvenom kanom, njezine obrve i trepavice obojane crnim olovnim sjajnikom. Kada me je ugledala, ona mi se nasmije�i, uzme me u zagrljaj i pritisne na grudi. I ona stavi svoja usta na moja usta u poène sisati moj jezik, kao �to sam i ja njezin, i rekne:'Jesi li ti stvarno do�ao k meni?'Ja uzviknem:'Ja sam tu, tvoj rob.'Ona mi od srca za�eli dobrodo�licu i rekne: 'Tako mi Allaha, od onoga mi dana, kada sam te ugledala, san vi�e nije bio sladak, niti mi je prijalo jelo.'Ja reknem:'Tako je bilo takoðer meni.'355

Dvadeseti�esta noæ Zatim sjednemo i poènemo razgovarati, tim �to sam ja glavu pun srama oborio prema podu. Ona meðutim ubrzo postavi pred mene stol, pun najizvrsnijih jela: meso s gro�ðicama, toplu pa�tetu od lisnata tijesta s ribom, koja je bila prireðena s pèelinjim medom, i punjene piliæe. I ja sam zajedno s njome jeo, sve dok se nismo zasitili. Zatim mi donesu posudu za umivanje i bakreni vrè za vodu, i ja operem svoje ruke. Zatim se po�kropimo ru�inom vodom i mo�usom i opet sjednemo, da razgovaramo. Ona meðutim poène govoriti ove stihove:Da smo slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crninu oka radosno rasprostrli.Takoðer bismo svoje obraze opskrbili,Kako bi te tvoj put pratio preko oènih kapaka. Zatim smo se uzajamno tu�ili na svoju patnju. I tako ljubav prema njoj uhvati korijen u mojemu srcu, da mi u poreðenju s njome cjelokupno moje bogatstvo nije vrijedilo ni�ta. Nato poènemo zbijati �ale i milovati se i ljubiti, sve dok se nije spustila noæ. Robinje pak postave pred nas jela i vino, savr�enu gozbu, i mi smo pili sve do polovice noæi. Zatim legnemo, i ja sam spavao s njome sve do jutra, i nikada u svome �ivotu nisam do�ivio neku noæ poput te. Ali kada je do�lo jutro, ja ustanem, bacim rubac, u kome su bili dinari, pod jastuke i uzmem od nje opro�taj. Kada sam izlazio, ona zaplaèe i rekne:'Moj gospodaru, kada trebam opet gledati to milo lice?'Ja joj odgovorim:'Naveèer æu biti kod tebe.' Kada sam bio napolju, sretnem gonièa magarca, koji me je bio ovamo doveo dan prije, kako me èeka pred vratima. Tako se pop-356

Pripovijest prekupca kr�æaninanem na njegova magarca i odja�im u Chan Masrur. Ondje sja�im, dadnem gonièu pola dinara i reknem mu:'O zalasku sunca budi opet ovdje!' On to obeæa. Ja doruèkujem i izaðem, da zaprimim novac za tkanine. Poslije toga se vratim natrag. Nabavio sam dakle za nju peèeno janje, kupio ne�to slatki�a, pozvao nekog nosaèa, stavio mu sve nabavljeno u ko�aru i dao mu njegovu zaradu. Opet sam sve d

o smiraja dana i�ao za svojim poslovima. Zatim meðutim iznajmim gonièa magarca. Opet uzmem pedeset dinara, stavim ih u rubac i poja�im k njezinoj kuæi. Ondje naðem obrisan mramorni pod, oèi�æenu mjed, pripravljene svjetiljke, upaljene svijeæe, postavljena jela i procijeðeno vino. Kada me je ugledala, ona mi obavije ruke oko vrata i uzvikne:'Ispunio si me èe�njom za sobom.' Zatim ona postavi pred mene stolove, i mi smo jeli, sve dok se nismo zasitili. Tada uzmu robinje jedaæi stol i donesu vino. Pili smo dakle bez prestanka sve do ponoæi. I zatim odemo u spavaæu sobu i ondje smo le�ali sve do jutra. Zatim ja ustanem i ostavim joj pedeset dinara kao i prije toga. Izaðem napolje i naðeni gonièa magarca, odja�im u chan i neko vrijeme prospavam. Zatim izaðem i kupim veèeru. Uzmem par gusaka, zapaprenu ri�u, pr�ene kolokazije, voæe, slastice i cvijeæe, i sve to po�aljem k njoj. I vratim se kuæi, uzmem u jednome rupcu pedest dinara i odja�im s gonièem kao i uvijek k toj kuæi. Ondje uðem, i mi smo jeli i pili, i zajedno le�ali sve do jutra. Zatim sam se digao, bacio joj rubac, i po obièaju odjahao natrag u chan. Tako sam neko vrijeme �ivio dalje, sve dok jednoga jutra poslije jedne takve noæi nisam vidio, da ja vi�e ne posjedujem nijedan dinar i nijedan dirhem. Tada ja sebi reknem:'Sve je to sotonino djelo!'I izgovorim stihove:Ako bogata� postane siroma�nim, tada odlazi njegov sjaj Kao pri zalasku Sunèevo svjetlo.357

Dvadesetiksta noæAko se nalazi u daljini, biva zaboravljen od ljudi. Ali ako je blizu, njihova mu sreæa ne cvjeta.Kri�om se on �ulja po bazarima. I gorke isplakuje suze, ako je sam.Tako mi Allaha, èovjek mo�e medu vlastitim narodom, ako ga priti�æe siroma�tvo, biti samo tudinac. Zatim napustim chan i proðem kroz ulicu Bain el-Kasrain, sve dalje, dok nisam do�ao do vrata Zuvaila. Ondje naiðem na neku veliku gu�vu, i vrata su bila zakrèena od mno�tva naroda. Sudbina je dakle htjela, da sam ondje ugledao nekoga plaæenika, koji je jahao, i da sam ga protiv svoje volje pritisnuo. Tada moja ruka dodirne njegov d�ep. Opipam ga i primijetim, da se neka kesa nalazi u d�epu, na kojemu je le�ala moja ruka, i postanem svjesnim, da je moja ruka blizu toj kesi. Ja je brzo uzmem iz d�epa. Ali plaæenik primijeti, daje njegov ðep postao lakim, turne svoju ruku u d�ep i naðe ga prazna. Tada se okrene prema meni, digne svoju ruku s batinom i udari me po glavi. Ja se sru�im na zemlju, a narod oko nas zatvori krug, pograbi plaæenikovu �ivotinju za uzde i povièe: 'Zar si ti ovom mladiæu zadao jedan takav udarac samo zato, �to te je on pritisnuo?'Ali im plaæenik zavièe:'To je neki prokleti kradljivac!'Nato ja opet doðem k sebi i zaèujem, kako narod kazuje:'To je jedan lijep mladiæ, koji nije ni�ta ukrao.' Jedni su to povjerovali, drugi ne. I nastane velika prepirka ovamo i onamo. Narod me poène vuæi i htjedne me od njega osloboditi. Ali buduæi da je udes to tako odredio, kroz vrata uðe vali-358

Pripovijest prekupca kr�æaninaja116 s nadzornikom i gradskim stra�arima. Pa kada je on ugledao narod oko mene i vojnika, tada on upita:'Sto se ovdje dogaða?' 'Tako mi Allaha, senor' uzvikne plaæenik 'to je neki lopov! Imao sam u d�epu plavu kesu s dvadeset dinara, koju je on ukrao, kada sam bio u gu�vi.'Tada valija upita;'Je li tko bio pokraj tebe?'Plaæenik odgovori:'Ne.'

Tada valija dovikne nadzorniku, neka me pograbi. I sada je sve moralo doæi na svjetlost dana. Dalje valija zapovijedi, neka me razodjenu. Pa kada su oni to uèinili, naðu u mojim haljinama kesu. Kada su dakle bili na�li kesu, valija je uzme, otvori je i prebroji. I on u njoj naðe dvadeset dinara, onako kako je to naveo plaæenik. Tada on postane gnjevnim i zapovijedi stra�i, neka me izvedu pred njega. Zatim mi on rekne:'O mladiæu, govori istinu: jesi li ti ukrao ovu kesu?'Ja sam pognuo glavu k zemlji i sam sebi rekao: 'Ako ka�em, da je nisam ukrao, tada ipak ne mogu poricati to, da su je kod mene na�li. Ako ka�em, da sam je ukrao, tada æu lo�e proæi.'Zatim podignem glavu i reknem:'Da, ja sam je uzeo.' Kada je meðutim valija èuo od mene te rijeèi, on se zaprepasti i dadne da pristupe svjedoci, da poslu�aju moje priznanje. - Sve se to dogaðalo pred vratima Zuvaila. - Zatim valija zapovijedi krvniku, neka mi odsijeèe desnu ruku, i on to uèini. I bio bi mi uzeo takoðer jo� lijevu nogu117, ali plaæenikovo srce postane mekim, i on za mene ulo�i zagovor. Tako valija odustane od mene i ode odatle.116 Valija (vali) je zapovjednik gradske stra�e. Po plavoj se boji mo�e predpostaviti da je plaæenik kr�æanin, a po oslovljavanju "senor" da dolazi iz �panjolske. 117 Ulièna se kraða ka�njava prema muslimanskim zakonima odsijecanjemdesne ruke i lijeve noge.359

Dvadesetiksta noæ Narod me meðutim okru�i i dadnu mi da popijem pehar vina. Da, plaæenik mi èak dadne kesu i rekne:'Ti si lijep mladiæ, i tebi se ne prilièi, da bude� razbojnik.'Tada ja izgovorim stihove:O ti koji si mi poklonio povjerenje, tako iniAlldha, ja nisam nikakav razbojnik,O ti najbolji od ljudi, ja nisam neki od lopova!Ne, promjenjivi sluèajevi udesa su me brzo pogodili. Briga, isku�enje i siroma�tvo su bili ti, koji su me tjerali.Ne iz moje ruke, iz Allahove je do�la strijela, Koja je s moje glave skinula krunu bogatstva. Ostavi me takoðer plaæenik i uputi se odatle, po�to mi je darovao kesu. Ja sam meðutim po�ao svojim putem, zamotao sam svoju ruku u komad platna i stavio je na svoje grudi. Èitav se moj izgled izmijenio, moja je boja postala blijeda zbog toga, �to se sa mnom dogodilo. Polako sam hodao dalje ka kuæi svoje ljubljene, i ondje se onako poremeæen bacim na postelju sa sagovima. Kada me je meðutim ugledala tako promijenjena i blijeda, ona me upita: 'Sto te ti�ti, i zbog èega te ja moram gledati u tako promijenjenu stanju?'Ja odgovorim:'Boli me glava, i nije mi dobro.' Tada ona postane tu�na, i poène je zbog mene ti�titi briga, i rekne: 'Nemoj mi sa�i�ati srce, moj gospodaru, nego sjedni i digni glavu i isprièaj mi, �to ti se danas dogodilo. Jer tvoje mi lice govori stanovitim vlastitim jezikom.'360

Pripovijest prekupca kr�æanina'Ostavi me s tim naklapanjem!' reknem ja.Ali ona poène plakati i rekne: 'Meni se èini, da sam ti ja dosadila. Jer ja te vidim drugaèijega nego inaèe.' Ja sam meðutim �utio. I ona mi se obraæala na razne naèine, iako joj nisam davao nikakav odgovor, sve dok se nad nama nije spustila noæ. Tada ona stavi pred mene jela. Ja ih ipak nisam dotakao, jer sam bio u brizi, da æe ona vidjeti, da jedem lijevom rukom. I ja reknem:'Nemam sada nikakve �elje za jelom.'Ali ona zamoli: 'Ispripovijedaj mi, �to ti se danas dogodilo i za�to si tako tu�an, slomljen u srcu

i u du�i!'. Ja odgovorim:'Uskoro æu ti sve u dokolici ispripovijedati.'Zatim mi ona donese vino i rekne: 'Pij, to æe ti otkloniti brige. Da, ti mora� piti i prièati mi �to je s tobom posrijedi!'Ja upitam:'Moram li zaista pripovijedati?'A ona odgovori:'Dabome!'Nato ja reknem:'Ako to dakle mora biti, daj mi piti svojom vlastitom rukom.' Ona napuni pehar i ispije ga, opet ga napuni i pru�i ga meni. Ja ga od nje uzmem lijevom rukom, i dok su iz mojih oèiju tekle suze, ja reknem:Ako je Alldh jednom èovjeku namijenio nesreæu, Pa makar taj i posjedovao sluh i vid i razum,361

Dvadesetiksta noæTada mu On uèini u�i gluhima, i srce mu uèini slijepim, I brzo iz njega i�èupa razum kao neku vlas,Sve dok mu, po�to je On izvr�io svoju volju, ponovo ne vrati razum. Zatim taj dolazi sam k sebi. Kada sam ja zavr�io te stihove, poènem plakati, dr�eæi pehar u svojoj lijevoj ruci. Ona meðutim glasno krikne i rekne: 'Sto je povod tvojim suzama? Ti mi sa�i�e� srce! I zbog èega uzima� pehar lijevom rukom?'Ja joj odgovorim:'Imam na desnoj èir.'Ona uzvikne:'Poka�i ga, ja æu ti ga otvoriti!' 'Jo� je prerano, da se otvara' odgovorim ja 'stoga me nemoj muèiti, sada jo� ne mogu izvlaèiti ruku!' Nato ja ispijem pehar, i ona mi je sve vi�e davala piti, sve dok me nije svladalo pijanstvo i dok nisam zaspao, ondje gdje sam sjedio. Zatim ona ugleda moju ruku bez �ake. Tada je obuzme jedna takva bol, kakva inaèe nikada ne obuzima èovjeka, i jadikovala je nada mnom neprestano sve do jutra. Kada sam se meðutim ja probudio, vidim, da mi je pripremila uvarak. Ona mi ga pru�i, i gledaj, u njemu su bila èetiri pileta. I dadne mi takoðer da popijem pehar vina. Ja pojedem i popijem, i odlo�im joj kesu i htjednem otiæi.Ona meðutim upita:'Kamo hoæe� otiæi?'A ja odgovorim:'Kamo me vodi moj put.'Ali ona zamoli: ^'Ipak nemoj odlaziti, sjedni!'362

Pripovijest prekupca kr�æaninaTada ja sjednem, a ona poène: 'Zar te je ljubav prema meni dovela dotle, sa si ti poradi mene izdao sav novac i izgubio svoju ruku? Ja te pozivam kao svjedoka protiv sebe � ali je Allah sveznajuæi svjedok � da se nikada neæu od tebe rastajati. I ti treba� vidjeti, da su moje rijeèi istinite.'Ona smjesta po�alje po svjedoke. Ti doðu i ona im rekne: - Napi�ite moj braèni ugovor s ovim mladiæem i posvjedoèite, da sam primila jutarnji dar118!'Nakon �to je s njima sastavila moj braèni ugovor, ona rekne: 'Budite moji svjedoci, da cjelokupan moj novac, koji se nalazi ovdje u �krinji, i da svi robovi i robinje, koje ja posjedujem, pripadaju ovomu mladiæu!'

Oni to takoðer slu�beno stave na papir, i ja primim darovnicu. Zatim oni odu, po�to su dobili tomu primjerenu nagradu. Moja me meðutim gospodarica primi za ruku i odvede me u stanovitu odaju, otvori neku veliku �krinju i rekne mi:'Pogledaj, �to se nalazi u �krinji.'Ja pogledam, i gledaj, ona je bila puna rubaca. Tada ona rekne: 'Ovo je tvoj novac, koji sam dobila od tebe. Svakiput, kada si mi davao rubac sa pedeset dinara, ja sam ga umatala i stavljala u ovu �krinju. Zato uzmi ono, �to pripada tebi, jer se to samo vraæa tebi, i ti si danas postao bogatim èovjekom! Zbog mene te je stigla ta sudbima, da si izgubio svoju desnu ruku. Ja ti se nikada ne mogu dovoljno odu�iti. Da, èak i ako bih za tebe dala svoj �ivot, to bi bilo samo malo, i ja bih jo� uvijek ostajala tvojim du�nikom.'Zatim ona ponovi:'Uzmi to, �to ptipada samo tebi!' 118 Jutarnjim se darom zove otkup za mladu. Dvije se treæine utvrðene svote plaæaju prije samog potpisivanja braènog ugovora. Teæa se pak treæina mora isplatiti �eni u sluèaju rastave braka ili u sluèaju mu�evljeve smrti.363

Dvadesetiksta noæ Ja dakle stavim sadr�aj njezine �krinje u svoju �krinju, i tako moj imetak i njezin imetak, koji sam joj ja bio dao, postanu jedno. Sada se obraduje moje srce, i i�èezne moja bol. Zatim ja ustanem, poljubim je i zahvalim joj. Ona meðutim rekne: � Ti si iz ljubavi prema meni �rtvovao svoju ruku, i kako bih tise ja mogla za to odu�iti? Tako mi Allaha, kada bih ti ja iz ljubaviprema tebi svoj �ivot prinijela kao �rtvu, to bi bilo samo malo, i nebi izbrisalo moj dug prema tebi. Zatim ona oporuèno prepi�e na mene sve, �to je posjedovala u haljinama, nakitu i ostalome posjedu. I tek nakon �to sam je ja o svemu, �to mi se bilo dogodilo, toèno izvijestio, ona legne, o�alo�æena zbog moje tuge. I ja kod nje provedem noæ. Ali jo� prije nego �to smo zajedno po�ivjeli jedan mjesec, ona se razboli, i njezina je bolest sve vi�e uzimala maha. Veæ se nakon pedeset dana ona ubrajala u narod onozemaljskog svijeta. I ja je opremim, pokopam njezino tijelo u zemlju, naredim za nju èitanja iz Kur'ana i izdam njoj za ljubav mnogo novaca siromasima. Zatim napustim grobnicu. Potom ustanovim, da je ona iza sebe mnogo toga ostavila, u novcu, poljskim dobrima i imanjima. Meðu njezinima se skladi�nim zgradama nalazila takoðer zgrada puna seza-ma, iz koje sam ti ga prodao. Da se meðutim tako dugo nisam mogao za tebe pobrinuti, razlog je le�ao u tome, �to sam najprije morao prodavati ostatak zaliha i sve, �to se nalazilo u skladi�tima. No nemoj mi protivurijeèiti u onome, �to æu ti reæi: ja sam jeo od tvojega kruha, i zato bih ti �elio novac za sezam, koji se jo� nalazi kod tebe, dati na poklon. To je dakle razlog, zbog kojega jedem ljevicom, jer mi je desnica odsjeèena.� Zaista - reknem ja - ti mi ukazuje� rasipnièku dobrotu.Zatim me on upita: � Ne �eli� li putovati sa mnom u moju zavièajnu zemlju?Nakupovao sam robe iz Kaira i Aleksandrije. Reci, �eli� li putovatisa mnom? Ja pristanem i dogovorim se s njime, da o koncu mjeseca krenemo na put. Zatim prodam sve, �to sam imao, i za to pokupujem364

Pripovijest prekupca kr�æaninadrugu robu, i mi doputujemo, ja i taj mladiæ, u ovu va�u zemlju. Ovdje on rasproda svoju robu, kupi za taj novac drugu iz va�e zemlje i opet otputuje prema zemlji Egiptu. Moja je sreæa tako htjela, da sam ja ostao ovdje i da mi se juèer nanoæ dogodilo ovdje u tuðini onako, kako mi se dogodilo. Zar to nije, o najveæi kralju na�eg vremena, jo� èudnije od povijesti toga grbavca?'Kralj meðutim uzvikne:- Vi ipak morate svi zajedno visjeti..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila

zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.?v

365

A

Ali kada je poèela

dvadesetisedma noæ

Sehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je kralj od Kine objasnio: - Vi ipak morate biti obje�eni � stupio naprijed upravitelj kraljeve kuhinje i rekao: - Ako mi ti to dopusti�, ja æu ti ispripovijedati povijest, koja mi se dogodila u vrijeme, kratko prije nego �to sam na�ao ovoga grbavca. Pa ako je ona èudesnija od njegove povijesti, hoæe� li nam tada pokloniti na� �ivot?- Kralj odgovori:- Dabome.I od njega bude zapoèetaUPRAVITELJEVA PRIPOVIJEST. 'Znaj, o kralju, ja sam juèer bio na jednome skupu, na kojemu se èitao Kur'an i na kojemu su se okupili uèenjaci. Kada su èitaèi bili sa svojim èitanjem na kraju, bude prostrt stol, a meðu ostalim stvarima bude pred nas stavljen takoðer paprika� s kuminom. Mi367

Dvadesetisedma noæ

smo ostali sjeli i od toga jeli, samo se jedan sustezao i nije htio od toga jesti. Mi smo ga preklinjali, neka jede, ali se on kleo, da to neæe uèiniti. Ali mi navalimo na njega, sve dok on nije rekao: - Nemojte poku�avati, da me na to prisilite! Meni je dostaono, �to mi se jednom dogodilo, zato �to sam jeo od toga jela.Zatim on izgovori stih119:Uzmi nekog gospodara na svoja ramena i poeni s hodom. Ako ti se dopada takvo lièilo za lice, samo ga nanosi.Kada je on zavr�io, mi mu reknemo: - Za volju Allahovu, zbog kojega se razloga suzdr�ava� odtoga, da jede� od paprika�a s kuminom?Ovaj odvrati: - Ako ja zaista od toga moram jesti, tada to mogu èiniti jedino, po�to sam si oprao ruke èetrdeset puta sapunom, èetrdesetputa sodom i èetrdeset puta lu�inom, sve u svemu stoidvadesetputa. Tada domaæin, koji je pred goste iznio gozbu, zapovijedi svojim slugama, da donesu vodu i sve, �to mu je trebalo, i ovaj si opere ruke na taj naèin, kako je bilo reèeno. Tada mladi èovjek doðe protiv volje, sjedne, ispru�i ujedno svoju ruku kao u strahu, umoèi je u paprika� i poène jesti, tim �to si je nametao veliku prisilu. Mi smo zbog toga dospjeli u krajnje zaprepa�æenje. Njegova je ruka drhtala, i mi uvidimo, da mu je palac odsjeèen, i da on jede samo sa èetiri prsta. Tada mu mi reknemo:- Za volju Allahovu, �to se dogodilo s tvojim palcem?

- Moja braæo � odgovori on - nije to tako samo s ovim palcem, nego takoðer i s drugim, a isto je tako na mojima objema nogama, kao �to trebate vidjeti.119 Stih ovdje predstavljaju dva polustiha.368

Upraviteljeva, pripovijest Nato on poka�e svoju lijevu ruku, i mi uvidimo, da je ona bila kao desna. Na isti nam naèin poka�e svoje noge, koje su bile bez no�nih palèeva. Kada smo ga tako pogledali, tada poraste na�a zaprepa�æenost, i mi mu reknemo: � Mi jedva imamo strpljenja èekati, da nam ispripovijeda� svoju pripovijest i da èujemo, kako si izgubio svoje palèeve i zbog èega si sebi stoidvadeset puta oprao ruke. � Znajte dakle - poène on pripovijedati - moj je otac bio veletrgovac, i on je bio najstariji èlan trgovaèkog ceha u gradu Baghdadu, u vrijeme kalifa Haran er-Ra�ida. On je strasno volio piti vino i slu�ati svirku lutnje i drugih glazbenih instrumenata. A kada je umro, on ne ostavi ni�ta iza sebe. Ja ga pokopam i dadnem za njega èitati Kur'an, a tugovao sam za njim dane i noæi. Poslije toga otvorim njegov duæan i naðem, da je ostavio malo robe, dok su tu meðutim bili mnogi od njegovih dugova. Ipak sam se s njegovim vjerovnicima sporazumio o stanovitom roku odgode i pobudio kod njih samilost. Poèeo sam se dakle baviti trgovanjem i odplaæivao vjerovnicima od tjedna do tjedna po stanovite svote. Na taj sam naèin nastavio raditi neko vrijeme, sve dok nisam otplatio dugove i mogao poèeti umna�ati svoju glavnicu. Tako sam poslovao dan i noæ. Jednoga meðutim dana, dok sam ja sjedio u svojemu duæanu, pojavi se iznenada preda mnom neka mlada dama, od koje moje oko jo� nikada nije vidjelo ljep�e. Ona je na sebi nosila nakit i rasko�ne haljine i jahala neku mazgu, pred njome je i�ao jedan crni rob, a jedan je drugi slijedio za njom. Na ulazu u burzu ostavi �ivotinju da stoji i uðe, a za njome je slijedio u�kopljenik, koji joj rekne: 'O moja gospodarice, poði odavde, i ne daj nikomu da te prepozna, inaèe æe� pod nama zapaliti vatru.'" I on stupi pred nju i poène je �tititi od pogleda, dok se ona ogledala za trgovaèkim duæanima. Ali nijedan duæan ne naðe otvorenim osim mojega, i tako ona s u�kopljenikom uðe k meni, sjedne u mome duæanu i pozdravi me. Ne�to ljep�e od njezina govora i slaðe od njezina glasa ja jo� nikada nisam slu�ao. Nato ona skine zar sa svojega lica, i ja vidim, da je ono poput Mjeseca. Ja je meðutim pogledam jednim pogledom, koji je u meni izazvao tisuæu369

Dvadesetisedma noæuzdaha. Moje je srce bilo zarobljeno u ljubavi prema njoj, i ja poènem uvijek iznova pogledavati njezino lice i izgovarati stihove:Razgovaraj s lijepom djevom u �aru golublje boje: Zbilja, samo æe me smrt osloboditi moje patnje!Uèini mi ljubav, da ozdravim od svoje bolesti,Ja pru�am svoju ruku prema onomu, �to mi poklanja tvoja ruka.A po�to je èula moje rijeèi, ona odvrati:Pun sam strpljenja u odnosu na tvoju ljubav. Ako me tizaboravi�,Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga osim tebe.Ako ikada moje oko gleda ne�to drugo osim tvoje ljepote, Tada se to zbiva, ako boravi� daleko, nikada zbog tvoje blizine.Zakleo sam se zakletvom, da ljubav prema tebi nikada ne smijeizblijediti.Moje je srce tu�no, i ne mo�e odustati od svoje èe�nje.Ljubav me je poslu�ila peharom ljubavnog �ara:O kad bi on mogao opiti tebe, onako kako je mene opio!Zato uzmi sa sobom od mene tijelo, kamo god uopæe hitao. Pokopaj me pokraj mjesta, na kome se ti zadr�ava� i boravi�.^Zazovi moje ime nad mojim grobom, tada æe ti odgovoriti Uzdisaj mojih kostiju. One te èuju, ako zove� za mnom.370

Upraviteljeva pripovijestA ako bi me se trebalo pitati o mojoj �elji upuæenoj Allahu, 'Milost Milosrdnoga i zatim tvoja!' rekao bih.Kada je zavr�ila te stihove, ona upita:'O mladiæu, ima� li lijepih tkanina u svojemu duæanu?'Ja odgovorim: 'O moja gospodarice, tvoj je rob siroma�an. Ali imaj strpljenja, dok trgovci ne otvore svoje duæane, pa æu ti ja onda donijeti, �togod uopæe za�eli�.' Zatim poènem s njome razgovarati, potonuo u moru ljubavi prema njoj i smeten stra�æu prema njoj, sve dok trgovci nisu otvorili duæane. Tada ja ustanem i pokupujem joj sve, �to je �eljela. Ali je cijena za to iznosila pettisuæa dirhema. Ona pru�i tkanine u�kopljeniku, i ovaj ih uzme, i oboje izaðu iz burze. Ondje joj dovedu mazgu, i ona odja�i, a da mi nije rekla èak ni samo to, odakle dolazi, a mene je bilo stid, da o toj stvari razgovaram. Kada su me meðutim trgovci opomenuli za cijenu, ja za nju zajamèim pettisuæa dirhema i odem kuæi, pijan od ljubavi prema njoj. Pred mene postave veèeru, i ja pojedem jedan zalogaj, ali sam samo mislio na njezinu ljepotu i ljupkost. Zatim sam poku�ao spavati, ali mi se san nije htio pribli�iti. U tome stanju ostanem èitav jedan tjedan, sve dok trgovci nisu od mene zatra�ili svoj novac. Ja ih meðutim nagovorim, neka se strpe jo� tjedan dana. O koncu se tog tjedna ona opet pojavi, ja�uæi na svojoj mazgi, praæena od jednog u�kopljenika i dva roba. Ona me pozdravi i rekne: 'O gospodaru, mi smo te ostavili da dugo èeka� na cijenu tkanine. Ali sada pozovi mjenjaèa i uzmi novac' Tada doðe mjenjaè, u�kopljenik mu izbroji novac, a ja ga zaprimim. Zatim poènem opet s njome æaskati, sve dok bazar nije bio otvoren. Pa kada mi je ona rekla: 'Nabavi mi ovo i ono!', tada joj ja uzmem od trgovaca ono, �to je �eljela.371

Dvadesetisedma noæ

Ona to uzme i ode, a da nije sa mnom govorila o cijeni. Ipak, tek �to se ona otputila, ja se pokajem zbog toga. Jer sam ono, �to je ona �eljela, bio kupio za tisuæu dinara. Kada je zatim posve i�èezla s mojih oèiju, ja sebi samomu reknem: 'Kakva je to ljubav? Ona mi je donijela pettisuæa dirhema i uzela robe za tisuæu dinara.' Sada sam se pobojao, da æu postati prosjakom zbog dugova, koje sam napravio kod trgovaca, i rekao: 'Ta je dama neka prevarantica, koja me je obmanula svojom ljepotom i ljupko�æu. Ona je uvidjela, da sam jo� mlad. I ona me je sigurno ismijala, zato �to je ja nisam pitao o njezinu stanu.' Ta me je sumnja bez prestanka opsijedala, pogotovo �to je ona bila odsutna vi�e od jednoga mjeseca. Trgovci su od mene zahtijevali svoj novac i pravili na mene pritisak, tako da sam raspisao na prodaju sav svoj posjed i razmi�ljao o svojoj propasti.Dok sam tako jednoga dana sjedio utonuo u misli, ona iznena-vda sja�i na hazarskim vratima i uputi se ravno prema meni. Cim sam je ugledao, i�èeznu brige, i ja zaboravim svoj nevoljni polo�aj. Ona uðe, pozdravi me svojim dra�esnim glasom i nato rekne:'Pozovi mjenjaèa i daj da ti se odva�e tvoj novac' Tada mi ona dadne cijenu za svu tu robu, koju sam joj bio nabavio, i jo� vi�e. Zatim je ona sa mnom zadovoljno æaskala, dok sam ja pomi�ljao da æu umrijeti od radosti i ushiæenja. Naposljetku me ona upita:'Ima� li ti kakvu �enu?'I ja odgovorim:'Ne, zbilja, ja ne poznajem nikakvu �enu.'I ja poènem lijevati suze. Tada me ona upita:'Zbog èega ti plaèe�?'Ja pak odgovorim:'Pusti to kako jest!'

372

Upraviteljeva, pripovijest Nato ja uzmem par dinara, dadnem ih u�kopljeniku i zamolim ga, da igra posrednièku ulogu. On se meðutim nasmije i rekne: 'Ona tebe vi�e ljubi, nego ti nju. Ona nema uopæe neke stvarne potrebe za tkaninama, koje je od tebe kupila, i sve je to uèinila samo iz ljubavi prema tebi. Zahtijevaj dakle od nje, �to god uopæe hoæe�, i ona ti ni�ta neæe uskratiti.' Kada je vidjela, da sam dao dinare u�kopljeniku, ona se okrene, i opet sjedne na pod. Ja meðutim reknem: 'Pokloni svom robu milostinju svoje dobrote i oprosti mu zbog onoga, �to on hoæe reæi.' Zatim sam s njome govorio o onome, �to me je pokretalo. Ona mi dadne do znanja o svome pristanku i rekne u�kopljeniku:'Ti treba� prenijeti moju poruku.'I meni:'Uèini, �togod ti rekne u�kopljenik!' Nato se ona podigne i otiðe, a ja trgovcima isplatim njihov novac. Ti su imali svoju zaradu, no meni ostane jedino �aljenje zbog prekida na�ega zajednièkog dru�enja. I cijele one noæi ne uzmognem spavati. Ali veæ nakon malo dana doðe k meni njezin u�kopljenik, i ja ga uglaðeno pozdravim i upitam ga o njegovoj gospodarici. On odgovori:'Zaista, ona je bolesna od ljubavi.'Zatim ga ja zamolim, da mi dadne obavijest o njoj. On rekne: 'Sitt120 Zubaida - �ena kalifa Haruna er-Ra�ida121 - ju je odgojila u svojoj kuæi, i ona pripada njezinim robinjama. Ona je zamolila svoju gospodaricu, da smije slobodno izlaziti i ulaziti, i ona je sada kao kakva nadzornica. Ona je takoðer svojoj gospo- 120 Naslov Sitt, koji se pravilno pojavljuje ispred imena znaèi najprije gospodarica, a potom i � princeza. 121 Sitt Zubaida je bila sestrièna, i neprijeporno najuglednija �ena ovogaznaèajnoga baghdadskog kalifa iz obitelji Abasida (764-809. godine).373

Dvadesetisedma noædarici govorila o tebi i zamolila je, da tebe njome o�eni. Gospodarica je meðutim rekla: 'To ja ne mogu uèiniti, sve dok nisam vidjela tog mladiæa. Ako je on tebe dostojan, tada æu ga o�eniti tobom.' Zbog toga æemo te sada mi otpremiti u palaèu, i ako ti poðe za rukom, da doðe� u nju, tada æe� ti svoju �elju, da nju posjeduje�, postiæi. Ali ako tvo stvar postane javnom, tada æe ti biti odrubljena glava. Pa �to ti ka�e� na to?'Ja uzviknem: 'Iæi æu s tobom i sve, �to pripovijeda�, pustiti da prijeðe preko mene.'Tada u�kopljenik nastavi: 'Èim danas padne noæ, otiði u d�amiju, koju je Sitt Zubaida izgradila na Tigrisu, pomoli se, i ostani ondje preko noæi.''Od srca rado' odgovorim ja. Èim se dakle bila spustila veèer, ja odem u d�amiju, poènem ondje moliti, i ostanem tijekom cijele noæi. Èim je meðutim zarud-jela prva dnevna svjetlost, kad li, gledaj, doðu dva u�kopljenika s praznim sanducima, koje su donijeli u d�amiju. Zatim je jedan oti�ao, dok je drugi zaostao. Kada sam ga pa�ljivije promotrio, gledaj, tu se nalazio na� posrednik. Poslije stanovitoga kratkog vremena uðe robinja � moja ljubljena � i priðe k meni. Tada ja pojurim prema njoj i zagrlim je, i ona mene poljubi u suzama radosnicama. Po�to smo neko vrijeme porazgovarali, ona mi naredi da se popnem u jedan od onih sanduka i zakljuèa ga iznad mene. Zatim se okrene prema u�kopljeniku, koji je sa sobom donio mnogo robe. Nju ona dadne napuniti u sanduke, i zatim jedan za drugim zakljuèa, dok nije sa svima bila gotova. U�kopljenici ih odnesu dolje u èamac

i prevezu nas veslajuæi do palaèe Sitt Zubaide. Ipak me u meðuvremenu poènu muèiti misli, i ja reknem sam sebi: 'Ja æu poginuti za volju svoje po�ude. Hoæu li ja postiæi svoj cilj ili ne?' I ja poènem plakati, ondje u sanduku, i motiti se Allahu, da me ushtjedne spasiti iz moje nevolje. Ali su oni plovili dalje, sve dok sa374

Upraviteljeva, pripovijestsanducima nisu dospjeli do vrata palaèe, i dok nisu ondje istovarili sanduke napolje, a meðu njima takoðer onaj, u kome sam bio ja. Zatim ih oni kroz èetu u�kopljenika, stra�ara i haremskih slu�benika unesu unutra, dok nisu do�li do nadu�kopljenika, koji se trgnuo iz svojega drijeme�a i doviknuo djevojci:'Sto je ovdje u ovim sanducima?''Oni su puni robe za Sitt Zubaidu!''Otvarajte jedan za drugim, da ja vidim, �to je u njima!''A zbog èega ih ti hoæe� dati otvarati?'Tada on na nju povièe: 'Ne sastavljaj nikakve dugaèke govore! Ovi sanduci moraju biti otvoreni.' I on skoèi na noge. Najprije htjedne otvoriti taj sanduk, u kojemu sam bio ja. Èim ga je dotakao, ja izgubim svoj razum, i u svome se strahu popi�am, i moja mokraèa poteèe iz sanduka van. Ona meðutim rekne nadu�kopljeniku: 'Majstore, ti si skrivio moju smrt, i takoðer svoju, jer si o�tetio stvari, koje su vrijedne desettisuæa dinara. Ovaj sanduk sadr�i obojane haljine u èetiri vrèa vode iz Zemzema122. I sada su se oni prelili, i voda curi po haljinama, koje su u sanduku, i upropastit æe njihove boje.'U�kopljenik odgovori:'Uzmi svoje sanduke i tornjaj se k vragu!' Tada robovi moj sanduk �urno ponesu dalje, a drugi su sanduci slijedili. Ali dok su oni odatle odlazili, iznenada do mojega uha prodre neki glas:'Jao! Jao! Kalif! Kalif!' Kada sam to èuo, tada zamrem u svojoj ko�i, i izgovorim reèenicu, koja nikoga, tko je izgovori, ne ostavlja u zabuni: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha, Uzvi�enoga i Svemoænoga! Ovu sam nesreæu sam na sebe navalio.'Zemzem je sveti bunar u Mekki. Njegova je voda na glasu kao ljekovita.375

Dvadesetiprvci noæZatim èujem kalifa kako robinji - mojoj ljubljenoj - govori:'Hej ti! �to je tu u tvojim sanducima?'Ona odgovori:'U mojim su sanducima haljine za Sitt Zubaidu.'On zapovijedi:'Otvori ih preda mnom!' Kada sam to èuo, tada ja povjerujem, da sam potpuno mrtav, i sebi reknem: 'Tako mi Allaha, ovo je zadnji od mojih dana na ovome svijetu! Ako ovo sigurno nad�ivim, tada æu se njome o�eniti, bez okoli�anja. Ali ako sada budem otkriven, tada æe mi s vrata odletjeti glava!'Tada poènem izgovarati oèitovanje vjere: 'Svjedoèim, da nema nijednog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok!'..."376 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.

Ipak, kada je poèela

�ehrezad nastavi: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladiæ, po�to je bio izgovorio oèitova

nje vjere, ovako dalje pripovijedao:� Èuo sam sada robinju kako ka�e: 'U ovim je sanducima meni povjereno dobro, i neke haljine za Sitt Zubaidu, a ona ne �eli, da to bilo tko pogleda.' 'Svejedno' rekne kalif 'oni moraju biti otvoreni, i ja hoæu vidjeti, �to je unutra.'Zatim on dovikne u�kopljeniku:'Donesi te sanduke ovamo pred mene!' Tada postanem posve siguran u svoju smrt, i utonem u nesvijest. U�kopljenici mu meðutim prinesu sanduke, jedan za drugim, i on u njima ugleda esencije, i tkanine, i lijepe haljine. Oni nastave otvarati sanduke, dok je on u njima gledao haljine i druge lijepe stvari, sve dok nije jo� preostao samo taj sanduk, u kojemu sam se nalazio ja. Oni su veæ ispru�ili ruke, da ga otvore. Ali tada robinja �urno priðe kalifu i rekne mu: 'Ovaj, koji stoji pred tobom, treba� vidjeti tek u prisustvu Sitt Zubaide. Jer je to, �to je u njemu, njezina tajna.'377

V

Kada je on èuo njezine rijeèi, izdade zapovijed, da se sanduci unesu. Tada doðu u�kopljenici, i unesu me sa sandukom, u kome sam se nalazio, i postave me s drugim sanducima posred haremske dvorane. Ali se meni osu�ila slina u ustima. Napokon me moja ljubljena pusti van i rekne: 'Budi bez brige i bez straha! Ra�iri svoje grudi, i budi dobre volje, i sjedni, dok ne doðe Sitt Zubaida. Vjerojatno æu ja tebi pasti u dio! Ja sjednem, i poslije nekog vremena uðe dest robinja � djevice - kao Mjeseci za pogled. One se postave u dva reda, pet prema pet. Poslije njih doðe dvadeset daljnjih djevojaka, djevièanski visokih sisa, a u njihovoj se sredini nalazila Sitt Zubaida, koja je jedva mogla hodati od te�ine svojega nakita i svojih haljina. Kada je ona u�la, robinje se raziðu, a ja stupim pred nju, i pred njome poljubim pod. Ona mi kimne glavom, neka sjednem. Pa kada sam pred njom sjedio, ona me poène ispitivati o mome podrijetlu. Ja sam odgovarao na njezina pitanja, i ona se nad time obradovala. Tako ona rekne mojoj ljubljenoj:'Na� nas odgoj nije u tebi razoèarao, o djevojko!'I zatim meni: 'Znaj, nama je ova robinja kao na�e dijete, i ona je stanoviti zalog, koji ti povjerava Allah.' Ja jo� jednom pred njome poljubim pod, a ona je bila sporazumna s na�im vjenèanjem. Nato ona zapovijedi, da ja trebam deset dana ostati kod njih. Ja dakle ostanem tijekom tog vremena ondje, i kroz to vrijeme nisam viðao svoju ljubljenu, nego samo neke robinje, koje su mi donosile doruèak i veèeru. Potom se Sitt Zubaida posavjetuje s kalifom o vjenèanju svoje robinje, i on ga odobri, i dadne joj svadbeni dar od desettisuæa dinara. Tada Sitt Zubaida dadne dovesti kadiju i svjedoke, koji napisu moj braèni ugovor s njome. Nato oni prirede poslastice i fina jela, i razdijele ih po svim odajama. Pri tome ponovo proteèe deset dana.378

Upraviteljeva pripovijest A poslije dvadesetog dana ode moja ljubljena u hammam. Zatim oni postave pred mene stol s jelima. Meðu njima se takoðer nalazila jedna zdjela, u kojoj je bio paprika� s kuminom; taj je bio spravljen sa �eæerom, preljeven mo�usom i ru�inom vodom, i u njemu su se nalazila prsa od peèenih piliæa. Ktomu budu postavljena jo� i sva druga jela, koja opèinjavaju um. I tako mi Allaha, ja sam prièekao samo toliko dugo, dok ne bude izgovorena molitva za stolom. Zatim se meðutim bacim na paprika� s kuminom, i poènem jesti, toliko mnogo koliko sam bio u stanju. Obri�em si ruke, ali sam ih ipak zaboravio oprati. I ja ostanem sjediti, dok se nije smraèilo, i dok nisu bile upaljene svijeæe. I tada doðu pjevaèice s defovima, i one su mi pokazivale nevjestu i i�le s njome unaokolo, tim

�to su posvuda bile darivane zlatnicima, sve dok nisu pro�le kroz cijelu palaèu. Potom su mi je dovele, i razodjenule ju. Èim sam se ja s njome na�ao sam na postelji, i zagrlio je, a da jo� nisam ni mogao pravo povjerovati da æu je pojebati, namiri�i ona na mojim rukama miris paprika�a s kuminom. Èim je to namirisala, ona ispusti glasan krik, i robinje se strèe sa svih strana. Ja sam meðutim drhtao od straha, jer nisam znao, �to se dogodilo. Djevojke upitaju:'Sto ti nedostaje, o sestro?'A ona povièe: 'Maknite od mene ovoga luðaka! A ipak sam ja njega dr�ala za èovjeka od razuma!'Ja upitam:'Kakav si znak ludila na meni primijetila?'Ona odgovori: 'Bezumnièe, kako mo�e� jesti paprika� s kuminom, i sebi poslije toga ne oprati ruke? Tako mi Allaha, ja æu te kazniti za takav èin. Zar se smije tebi slièan usuditi k meni sliènoj dolaziti u krevet?' Zatim ona pograbi sa svoje strane neki pleteni biè, i spopadne me njime po leðima, i po onome mjestu, na kojemu ja sjedim, sve379

V

dok se od mnogih udaraca nisam onesvijestio. Nato rekne robinjama: 'Uzmite ga i odvedite k naèelniku gradske stra�e, da mu on odsijeèe ruku, kojom je jeo paprika� s kuminom, i koju poslije toga nije oprao.'Kada sam meðutim to èuo, ja reknem: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha! Zar mi ti hoæe� odsjeæi ruku, jer sam jeo paprika� s kuminom i jer se nisam oprao?'Takoðer je robinje poènu moliti i govoriti joj:'O sestro, daj mu za ovajput oprost za njegovo èinjenje!'Ali ona odgovori:'Tako mi Allaha, ja mu moram ne�to na stranama podrezati.' Nato ona otiðe, i izbivala je deset dana, a da je ja nisam mogao vidjeti. Po�to je meðutim proteklo tih deset dana, ona opet doðe k meni i rekne: 'O èovjeèe crnoga lica! Ja æu te nauèiti, kako æe� jesti paprika� s kuminom, a da si ne opere� ruke!' Nato dovikne robinjama, da me moraju svezati. Po�to su one to uèinile, ona uzme neki o�tar no� za brijanje, i odsijeèe mi jednako tako palèeve na rukama kao i no�ne palèeve, kako to.na meni vidite, vi gospodo! Ja utonem u nesvijest. Ona mi je meðutim posipala rane nekim pra�kom od ljekovitoga bilja, sve dok krv nije stala. Tada ja reknem: 'Nikada vi�e neæu ponovo jesti paprika� s kuminom, a da si ne operem ruke èetrdeset puta sodom, èetrdeset puta lu�inom, i èetrdeset puta sapunom!' I ona uzme od mene zakletvu, da nikada ponovo neæu jesti paprika� s kuminom, a da si poslije toga ne operem ruke onako, kako sam rekao. Kada ste mi vi dakle donijeli paprika� s kuminom, ja sam promijenio boju i sam sebi rekao:380

Upraviteljeva pripovijest .� Upravo je to jelo bilo krivo, �to su mi bili odrezani palèevi na rukama i no�ni palèevi.

Pa kada ste vi na mene navaljivali, rekao sam:- Moram se dr�ati zakletve, kojom sam se zakleo.- I �to ti se - tako upitaju drugi gosti - dogodilo zatim? On odgovori: - Kada sam ja izgovorio tu zakletvu, njezino se srce opetumilostivilo, i ja sam smio kod nje spavati. Tako smo �ivjeli nekovrijeme, sve dok mi ona nije rekla jednoga dana: 'Gledaj, kalifova palaèa nije nikakva lijepa nastamba za nas. Nitko u nju jo� nije stupio osim tebe, a ti si takoðer do�ao ovamo samo zahvaljujuæi milosti Sitt Zubaide.'Nato mi ona dadne pedeset tisuæa dinara i rekne: 'Uzmi ovo, i otiði, i kupi nam neku prostranu kuæu za stanovanje.' Tako ja otiðem i kupim jednu lijepu, prostranu kuæu. Onamo ona dadne dopremiti svo svoje bogatstvo, sve, �to je nakupovala u zlatu, tkaninama i dragocjenostima. To je dakle taj povod, da su mi bili odsjeèeni palèevi na rukama i no�ni palèevi.' - Mi smo dakle jeli � tako je govorio upravitelj - i zatim smose vratili kuæi. Zatim se s grbavcem dogodilo to, �to se dogodilo. Toje dakle moja pripovijest, i ja sam s time na kraju!'Ali kralj rekne: - Ta pripovijest nije zanimljivija od grbavèeve povijesti. Ne,grbavèeva je povijest zanimljivija nego ta. To dakle ne ide drugaèije, vi svi morate visjeti.Tada istupi �idov, poljubi pod i rekne: - O najveæi kralju na�ega vremena, isprièati æu ti jednu povijest, èudnovatiju od te grbavèeve.- Ovamo s time, �to zna�! - rekne kralj od Kine.381

Dvadesetiosma noæI od njega bude zapoèetaPRIPOVIJEST LIJEÈNIKA �IDOVA. 'Èudesan je bio jedan do�ivljaj, koji sam do�ivio u svojoj mladosti. �ivio sam tada u Damasku, i ondje sam izuèavao nauk o lijeèenju. Kada sam jednoga dana tako sjedio, gledaj, kad li mi doðe neki mameluk123, koji je pripadao kuænoj posluzi namjesnika od Damaska, i rekne:- Razgovaraj s mojim gospodarom! Ja sam ga slijedio, i oti�ao s njime u vicekraljevu kuæu, u�ao u nju, i ugledao na gornjem kraju velike dvorane neku postelju od smrekovine, oblo�enu zlatnim ploèicama. Na njoj je le�ao bolestan èovjek, èudesno lijep mladiæ, od kojega nikada nije bio viðen ljep�i. Ja sjednem uz njegovu glavu i poènem moliti za njegovo izljeèenje. On mi meðutim dadne znak oèima, i tada mu ja reknem:- O gospodaru, pru�i mi svoju ruku, tebi za ozdravljenje!On mi ponudi lijevu ruku, a ja se nad tim zapanjim, i reknem: - Èudo Allahovo! To je lijep mladiæ, on potjeèe iz velike kuæe,ali je u pogledu odgoja oskudan. To je neka zaèuðujuæa stvar! Ali mu ja opipam puls i napi�em neki recept, i posjeæivao sam ga tijekom deset dana, sve dok on nije ozdravio, i dok se nije uputio, da uzme kupelj. Dr�avni mi namjesnik pokloni lijepu poèasnu haljinu, i imenuje me voditeljem bolnice, koja je u Damasku. Kada sam ja s mladiæem do�ao u hammam, koji su za njega bili zatvorili, i kada su zatim u�li poslu�itelji, da ga u nutarnjoj ham-123 Mameluk (ili: mamluk) je naziv za bijeloga roba.382

Pripovijest lijeènika �idovamamskoj prostoriji razodjenu, tako daje on bio gol, tada ja uvidim, da je njegova desna ruka bila kratko prije toga odsjeèena, i da je upravo to bilo razlogom njegove slabosti. Pri tome sam se prizoru zapanjio, i rastu�im se poradi njega. A kada sam pogledao njegovo tijelo, ugledam na njemu o�iljke od bièevanja, koji su bili lijeèeni mastima. Zbog svega sam se toga posve zbunio, i to se pokazivalo na mome licu. Tada me mladiæ pogleda, shvati, �to se u meni dogaða, i rekne:

- O najveæi lijeènice na�ega vremena, nemoj biti zapanjen! Jaæu ti ispripovijedati svoju povijest, èim napustimo kupelj. Kada smo zatim napustili hammam, vratili se kuæi, uzeli objed i otpoèinuli, on me upita:- Zar si neæemo pogledati doksat124? I ja rado pristanem na to. Zatim on zapovijedi robovima, da odnesu gore jastuke i sagove, da nam ispeku janje, i da nam donesu voæe. Robovi uèine ono, �to je on zapovijedio. Tako smo zajedno jeli, on lijevom rukom. Zatim ga ja zamolim, neka mi isprièa svoju povijest. I on poène: - Polu�aj dakle, o najveæi lijeènice na�ega vremena, �to mi sedogodilo. Znaj, ja pripadam sinovima Mosula125, u kojemu je umromoj djed, i iza sebe ostavio deset sinova, od kojih je bio najstarijimoj otac. Svi su odrastali i uzimali si �ene. Tada ja budem roðensvojemu ocu, dok njegovih devetero braæe nisu bili blagoslovljenidjecom, Tako sam odrastao meðu svojim strièevima, koji su u meninalazili veliku radost. Kada sam zatim postao veæi i izrastao umu�karca, poðem jednoga dana, o jednom petku, sa svojim ocemu D�amiju od Mosula126, i mi izmolimo molitvu koja se èitapetkom. Zatim se sav narod raziðe, ali moj otac i moji strièevi 124 Posrijedi je osobita vrsta orijentalnoga izboèenog balkona na proèeljukuæe, pod krovom, i s prozorima na sve tri strane.125 Mosul je znaèajan trgovaèki centar na Tigrisu. 126 Najveæa je mosulska d�amija takozvana Saborska d�amija � D�amija odMosula.383

A

Dvadesetiosma noæostanu ondje sjediti, i razgovarati o èudesnim stvarima u stranim zemljama, i o znamenitostima dalekih gradova. I naposljetku oni spomenu Kairo, a jedan od mojih strièeva rekne: 'Putnici pripovijedaju, da na èitavoj zemlji ne postoji ni�ta ljep�e od Kaira i Nila.'Kada sam ja èuo te rijeèi, obuzme me èe�nja za Kairom.Zatim moj otac rekne: 'Tko jo� nije vidio Kairo, taj jo� nije vidio svijet. Njegova je zemlja ispunjena zlatom njegov je Nil èarobna slika njegove sU �ene drage poput hurija127 njegove su kuæe izgraðene poput dvoraca njegov je zrak nje�an i mek èak ni tamjan nije ravan njegovu mirisu . Kako to i ne bi bilo tako, kada on u sebi obuhvaæa ba� cijeli svijet?'Izvrsno je rekao pjesnik:Zar ja moram otiæi iz Kaira i njegovih divnih milina?Koje bi to mjesto bilo ono, koje æe mi zatim jo� donositi radost?I zar trebam napustiti mjesto, na kome one koji udi�u zapahujuèisti zrakovi, a ne ono, �to se natiskuje iz uskih ulièica?Pa kako onda? Svojom ljepotom je on nalik raju. Ondje su uzglavci i jastuci rasprostrti u nizovima.Grad, koji svojim sjajem raduje oèi i srca.Sto si pri�eljkuju kreposni i gre�nici, to on nudi u zajedni�tvu.127 Hurije su d�ennetske (rajske) djevice.384

Pripovijest lijeènika �idova A ta zasluga ondje sjedinjuje vjerne prijatelje. Dra�esni im vrtovi nude mjesta za poèinak.O vi narode od Kaira, ako Allah zakljuèi moje izbivanje, Obeæanja æe me i zakletve vazda voditi k vama.Ne spominjite ime Zefir128! Tako mek miris vrtova

je upravo takav kao i njegov. On ga zatim smjesta zarobi.Zatim moj otac jo� rekne: ' Pogledajte si kairske vrtove kada Sunce klizi pred smiraje i kada se preko njih rasprostiru sjene vi biste tada posvjedoèili èudo i u radostima se priklonili k njemu .' Tako je on izgovorio, a svi poènu oslikavati Egipat i Nil. Kada su oni zavr�ili, i kada sam ja saslu�ao ovakva opisivanja Kaira, moje su misli prionule uz te opise. Pa kada su oni ustali, i kada je svaki pojedini oti�ao u svoje obitavali�te, ja sam dodu�e legao na poèinak, ali te noæi nisam mogao spavati od puste èe�nje za Egiptom, a jelo i piæe mi otada pa nadalje nisu vi�e prijali. Poslije malo se dana opreme moji strièevi za putovanje u Egipat, i ja stupim pred svojega oca i poènem plakati, sve dok on nije za mene nabavio robu, i dopustio mi da poðem s njima na put. Ali on rekne: 'Nemojte mu dozvoliti da putuje sve do Kaira, nego ga ostavite u Damasku, neka ondje proda svoju robu!' Mi se dakle stavimo u pokret, ja uzmem opro�taj od svojega oca, i mi krenemo iz Mosula. Putovali smo sve dalje, dok nismo prispjeli do Haleba129, gdje smo se zadr�ali nekoliko dana. Zatim se otputimo dalje prema Damasku, i ugledamo grad zelen od128 Antièka personifikacija vjetra: zephyrus je zapadnjak, ali i vjetar uopæe. 129 Haleb (= Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a u povijesti je Kri�arskihratova odigrao vrlo va�nu ulogu.385

Dvcidesetiosma noædrveæa u kojemu cvatu voæke gdje poskakuju potoèiæi i cvrkuæu ptice nalik raju i bogat svim vrstama plodova . Mi odsjednemo u nekome od karavanseraja, i moji strièevi stanovito vrijeme ostanu ondje, kako bi prodavali i kupovali. Oni su takoðer prodavali moju robu, i pri tome se ispostavljao dobitak, koji je za svaki dirhem donosio pet dirhema, zbog èega sam ja bio vrlo radostan. Moji su me dakle strièevi ostavili samoga, i otputovali prema Egiptu, dok sam ja ostao ondje. Iznajmio sam sebi svoje mjesto stanovanja u nekoj kuæi tako lijepo sagraðenoj da se ni jedan jezik ne bi usudio da je opisuje . Nju sam bio iznajmio za dva dinara na mjesec. Ondje sam ostao, jeo i pio, sve dok nisam taj novac, koji sam posjedovao, gotovo posve potro�io. Jednoga dakle dana, kada sam sjedio pred kuænim vratima130, doðe prema meni neka dama, odjevena u najskupocjenije haljine, od kojih moje oèi nikada nisu vidjele rasko�nije. Ja sam joj namignuo, a ona je bez oklijevanja u�la na vrata. Èim je ona u�la unutra, ja sam po�ao za njome i zakljuèao za nama vrata. Tada ona podigne sa svojega lica svoj zar i odbaci ogrtaè. Ja meðutim primijetim, da je ona zraèeæe ljepote, i ljubav prema njoj obuzme moje srce. Tako ja odem i donesem stol, sa skupocjenim jelima i svim onim, stoje okolnost zahtijevala. Stavim ga pred nju, i mi poènemo jesti, piti, zatim se �aliti, sve dok nam se vino nije popelo u glavu. A potom ja s njome provedem najljep�u noæ sve do jutra. Ja joj dakle htjednem dati deset dinara. Ali me ona mraèno pogleda i nabere obrve, i dr�æuæi od gnjeva uzvikne:'Fuj na vas, Mosulci! Zar ti misli�, da ja hoæu tvoj novac?' Zatim ona iz d�epa svoje haljine izvadi petnaest dinara, i njih stavi pred mene, i rekne: 'Tako mi Allaha, ako ih ti ne uzme�, ja nikada neæu opet doæi k tebi.' 130 Na Istoku je to posve uobièajeno - a isto tako i kod nas u Bosni - da, kada èovjek "nema pametnijeg posla", naprosto sjedne pred kuæu i promatra, �to drugi svijet radi.386

Pripovijest lijeènika �idova

Kada sam ih ja bio od nje uzeo, ona mi rekne:

'O moj gospodaru, oèekuj me za tri dana. Izmeðu vremena sunèeva zalaska i veèere ja æu biti kod tebe. Ti nam meðutim od ovoga novca pripremi isti objed kao i juèer.' I ona od mene uzme opro�taj i ode. Ali s njome takoðer ode moj razum. Po�to su bila pro�la tri dana, ona opet doðe, odjevena u tkanine od svile, protkane zlatnim koncem, i u jo� ljep�em nakitu i haljinama, nego �to ih je bila nosila prije. Ja sam meðutim sve bio pripremio, prije nego �to je ona do�la. Jeli smo i pili i proveli noæ kao prvi put sve do jutra. Zatim mi ona dadne petnaest dinara i obeæa, da æe opet doæi k meni nakon tri dana. Ja sam za nju sve dr�ao u pripravnosti, i ona se pojavi u oèekivano vrijeme, ponovo rasko�nije obuèena nego prvi i takoðer drugi put, i ona rekne:'Zar nisam lijepa, moj gospodaru?''Da, tako mi Allaha!' odgovorim ja.A ona nastavi: 'Hoæe� li mi dopustiti, da ja sa sobom dovedem stanovitu djevojku, ljep�u od mene, i mlaðu po godinama, da se s nama igra, i da se ti s njome �ali�, da se obraduje takoðer njezino srce? Jer ona je bila tu�na veæ od prije dugo vremena, i zamolila me je, da je uzmem sa sobom, da sa mnom provede noæ.'Kada sam èuo njezinu molbu, ja odgovorim:'Da, tako mi Allaha!' Zatim smo pili, sve dok nam se nije vino popelo u glavu, i spavali smo sve do jutra. Tada mi ona ponovo dadne petnaest dinara i rekne: 'Priskrbi nam ne�to vi�e prostora, jer æe ta djevojka takoðer doæi sa mnom!' Nato ona ode, a èetvrtoga sam dana ja kao uvijek sve pripremio, i poslije sunèeva smiraja, gledaj, kad li dolazi ona,387

Dvcidesetiosmct noæpraæena od izvjesne djevojke, koja je bila umotana u neki ogrtaè. Èim su u�le, one sjednu, i dok sam ih gledao, ja izreknem stihove:Kako je divno na�e vrijeme, kako je lijepo, Dok je koritelj daleko, i dok nas ne gleda!Kada su nam ljubav i radost i opijenost Blizu, i kada odbjegne razum.Kada U�tap zazraèi u svome �aruI kada se naginje grana u nje�noj haljini,Ru�a se svje�a kao rosa pokazuje na obrazima, Perunika se u oku pokazuje tamnosjajna.Onako kako ja to �elim, tako jasno svijetli �ivot, U jedinstvu s najdra�om, tako predivno! Ja se obraðujem pri pogledu na njih, zapalim svijeæe, i pozdravim ih pun radosti i ushiæenja. One odlo�e svoje gornje haljine, a nova djevojka skine zar sa svojega lica, i ja se osvjedoèim, da je ona poput Mjeseca u njegovoj punini. Nikada nisam ugledao neku veæu ljepoticu od nje. Zatim stavim pred njih jelo i piæe, i mi smo jeli i pili. A ja sam toj drugoj djevojci vazda davao najbolje zalogaje, i punio sam joj pehar, i s njome sam pio, sve dok prva nije u svojoj nutrini postala ljubomornom, i dok me nije upitala:'Tako ti Allaha, zar nije ta cura ljep�a od mene?'A ja uzviknem:'Da, tako mi Allaha!'388

Pripovijest lijeènika �idova Ova nato:'To je moja �elja, da je ti noæas pojebe�.'Ja odgovorim:'Ja æu to uèiniti od srca rado.' Nato ona ustane i rasprostre za nas postelju. Ja meðutim poðem k mladoj djevojci, i otpoèinem s njome sve do jutra. Tada se probudim i osjetim, da sam posve vla�an, kako sam pomislio, od znoja. Sjednem, i poku�am probuditi djevojku. Ali kada sam potresao njezina ramena, s jastuka se otkotrlja njezina glava. Napusti me prisebnost, i ja glasno kriknem, tim �to sam rekao:

'O ti izvrsni Za�titnice, podari mi svoju za�titu!' Uvidim, da je ona umorena, i skoèim na noge. Svijet postane crnim pred mojim oèima. Sada poènem tragati za svojom prvom ljubljenom, ali je nisam mogao naæi. Tada mi je postalo jasno, da je ona ovu djevojku ubila iz ljubomore, i ja reknem: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha, Uzvi�enoga i Svemoænoga! Sto ja trebam èiniti?' Neko sam vrijeme premi�ljao, skinuo sam sa sebe svoje haljine, 1 iskopao posred dvori�ta jamu. Zatim sam uzeo djevojku zajedno sa svim njezinim nakitom, polo�io je u iskopanu raku, i pokrio je zemljom i mramornim poplocenjem. Potom se operem, obuèem na sebe èiste haljine, i uzmem ono, �to mi je jo� preostalo u novcu. Napustim kuæu i zakljuèam je, poðem k njezinu vlasniku, prikupim srèanosti, i platim mu najam za godinu dana, i reknem:'Otputovat æu k svojim strièevima u Kairo.' Zatim se dadnem na put, i otputujem za Egipat, i sretnem svoje strièeve, koji mi se obraduju. Oni su bili upravo rasprodali svu svoju robu, pa me upitaju:'Sto je razlog tvojega putovanja?'Ja odgovorim:'Osjetio sam èe�nju za vama.'389

Dvadesetiosma noæ Ali im nisam dao znati, da ja imam kod sebe jo� novaca. Zatim sam ostao kod njih godinu dana, pri èemu sam si razgledavao Kairo i njegov Nil. I ja polo�im svoju ruku na ostatak svojega imetka, i poènem od toga izdavati za jelo i piæe, sve dok za moje strièeve nije do�lo vrijeme polaska na put. Tada ja pobjegnem, i sakrijem se pred njima. Oni me poènu tra�iti, ali kada nisu ni�ta o meni èuli, oni sebi reknu:'On se zacijelo vratio natrag u Damask.' Èim su oni oti�li, ja se opet pojavim pred svijetom i ostanem u Kairu jo� tri godine, sve dok ni�ta vi�e nije ostalo od mojega novca. U meðuvremenu sam svake godine slao novac za najamninu vlasniku kuæe u Damasku, ali mi je poslije tri godine postalo tjeskob-no pri du�i, jer sam imao kod sebe dovoljno novaca samo jo� za najamninu od jedne godine dana. Tada krenem na put, sve dok nisam stigao u Damask, i sja�im u svojoj kuæi. Vlasnik me s rado�æu opet ugleda, a ja naðem sobu u onakvu stanju, u kakvu sam je bio zakljuèao. Otkljuèam je, i uzmem si iz nje stvari, koje su se u njoj nalazile. Pritom naðem pod posteljom, na kojoj sam one noæi poèivao s ubijenom djevojkom, zlatnu ogrlicu s ugraðenim draguljima. Podignem je, oèistim je od krvi umorene djevojke, neko je vrijeme promotrim, i poènem pri tome plakati. Zatim tijekom dva dana ostanem u kuæi, a treæega otiðem u hammam i promijenim svoje haljine. Nisam meðutim imao kod sebe vi�e nikakva novca. A kada sam se jednoga dana htio uputiti na bazar, sotona mi u uho do�apne napast, kako bi se ispunila sudbina. Tako ja uzmem ogrlicu s draguljima, odem na bazar, i predam je stanovitomu prekupcu. Taj me zamoli, da zauzmem mjesto domaæinu uz bok, i da prièekam, dok se tr�nica ne napuni svijetom. Ali on bez mojega znanja i kri�om uzme ogrlicu, te je ponudi na prodaju. Nakit bude procijenjen na dvijetisuæe dinara. Ali se prekupac vrati k meni i rekne:

390

Pripovijest lijeènika �idova 'Ova je ogrlica od bakra, i krivotvorena je, franaèka131 izrada. Za cijenu je ponuðeno tisuæu dirhema132.Ja odvratim: 'Dabome! Mi smo je dali napraviti za neku djevojku, s kojom smo se htjeli na�aliti. Moja ju je dakle �ena naslijedila, pa je mi zato hoæemo prodati. Otiði, i uzmi tih tisuæu dirhema!'..."

Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju. 131 Franak je u 1001 noæi uobièajeni naziv za ma kojeg pripadnika zapadnoeuropskoga kr�æanskog svijeta. 132 Taj je srebreni novac u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dinara (= zlatnika), dok se pred kraj vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.) za dinar moglodobiti i po nekoliko stotina dirhema. U vremenu kada se zbiva ova pripovijesttisuæu je dirhema jedva predstavljalo vrijednost od pedeset dinara.391

Ipak, kada je poèela

t i dvadesetideveta noæ I t

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je mladiæ rekao prekupcu: � Uzmi tih tisuæu dirhema! � i kada je prekupac to èuo, dakle: da je on tada primijetio, da je posrijedi neka sumnjiva povijest. Tako on odnese tu ogrlicu predstojniku bazara, i dadne mu je. Taj je odnese valiji, i rekne mu: 'Ova mi je ogrlica ukradena iz moje kuæe, i mi smo prona�li lopova u haljini jednog trgovca.' Tako me je, prije nego �to sam se sna�ao, opkolila stra�a. Oni me uhvate i odvuku valiji, koji me poène ispitivati o toj ogrlici. Ja mu isprièam ono, �to sam ispripovijedao prekupcu. On se meðutim nasmije i rekne:'To nije istina.' Ali jo� prije nego �to sam znao, �to mi se dogaða, haljine mi budu strgnute s tijela, te me bièevima poènu udarati po bokovima. Pod �e�uæim. bolovima ja priznam:'Ukrao sam je.'Jer � reknem sebi: 'Bolje je, da ka�e�: - ukrao sam je - nego da ka�e�: � vlasnica je u mojoj kuæi umorena � jer bi te oni tada pogubili.'393

Dvcidesetideveta noæ Oni napisu zapisnik, da sam je ja ukrao, odre�u mi ruku133, i na badrljak izliju kipuæe ulje. Tada padnem u nesvijest. Ali mi oni dadnu da pijem vino, sve dok se nisam oporavio. Zatim ja uzmem svoju ruku, i odem kuæi. Doðe mi meðutim vlasnik i rekne: 'Buduæi da ti se to dogodilo, mora� napustiti moju kuæu, i ogledati se za nekim drugim stanom. Jer ti si okrivljen za kraðu.' 'O gospodaru' odgovorim ja 'imaj sa mnom strpljenja jo� samo dva do tri dana, dok sebi ne potra�im neko drugo mjesto!' On se s time slo�i, ode, i ostavi me. Tada ja sjednem, i zaplaèem, i reknem: 'Kako da se vratim doma k svojima, kada mi je odsjeèena ruka, i kada oni ne znaju, da sam ja nedu�an? Ali mo�da Allah nakon svega toga jo� uèini ne�to za mene.' Gorko sam plakao, a buduæi da se takoðer vlasnik kuæe bio otuðio od mene, progonio me je dubok jad, i tako sam tijekom dva dana ostao u opakoj nevolji. Ali treæega dana doðe iznenada'k meni domaæin, i s njim ljudi iz stra�e, i predstojnik bazara, koji me je okrivio, da sam ukrao ogrlicu. Ja izaðem k njima napolje i upitam, �to je posrijedi. Oni me meðutim svezu, i bace mi lanac oko vrata, i reknu: 'Ispostavilo se, da ta ogrlica pripada namjesniku od Damaska, veziru, koji upravlja gradom.'I oni ktomu nadove�u: 'Ona je nestala iz njegove kuæe prije tri godine, zajedno s njegovom kæerju.' Kada sam od njih èuo te rijeèi, klone mi srce, i ja reknem samomu sebi: 'Za tvoj �ivot vi�e nema spasa! Tako mi Allaha, moram namjesniku ispripovijedati svoju povijest. Ako on hoæe, ubit æe me, a ako mu se svidi, mo�e mi oprostiti.'

133 Po nekima se muslimanskim zakonima poslije prve kraðe odsijeca samo desna ruka.394

� Pripovijest lijeènika �idova Èim smo stigli k namjesniku, oni me izvedu pred njega. Pa kad me je vidio, on me pogleda jednim dugim pogledom, i upita te, koji su bili pred njim: 'Zbog èega ste vi ovomu odsjekli ruku? On je jedan nesretnik, ali na njemu ne le�i nikakva krivica. Zaista, vi ste njemu uèinili nepravdu, kada ste mu odsjekli ruku.' Kada sam saslu�ao ove rijeèi, ojaèa moje srce i osna�i se moja du�a, i ja tako reknem: 'Tako mi Allaha, visoki gospodaru, ja nisam nikakav lopov. Oklevetali su me tom te�kom sumnjom, nasred su me tr�nice tukli bièevima, i prisilili me na priznanje. Tako sam ja sam sebe la�no optu�io, i priznao, da sam poèinio kraðu, premda sam u tome nedu�an.'Namjesnik rekne:'Tebi se ne smije dogoditi ni�ta na�ao.' Zatim on zapovijedi, da predstojnik bazara bude baèen u tamnicu, i rekne mu: 'Daj ovomu èovjeku krvarinu za ruku. Inaèe æu te dati objesiti, i oduzeti ti sve �to posjeduje�.' Zatim pozove stra�are. Oni ga pograbe i odvuku odatle, i tako ja ostanem kod namjesnika. Zatim oni na njegovu zapovijed razrije�e lanac s moje �ije, i oslobode mi ruke. A on me pogleda i rekne: 'Moj sine, reci mi istinu, i ispripovijedaj mi, kako je ova ogrlica do�la do tebe!'I on izrekne stih:Oèituj istinu, pa makar te takoðer Istina palila prijetnjom vatre!Nato ja reknem:'Visoki gospodaru, ja æu ti reæi istinu.'395

Dvadesetideveta noæ Zatim mu ispripovijedam sve, �to se zbivalo izmeðu mene i prve djevojke, i kako je ona k meni dovela drugu, i kako je nju iz ljubomore ubila, i ja mu ispripovijedam sve pojedinosti. Kada je saslu�ao moje rijeèi, on kimne glavom, udari desnom rukom o lijevu, stavi rubac preko svoje glave, i poène plakati. I naposljetku on izgovori stihove:Vidim kako me patnje ovoga svijeta sti�u u velikom broju. A tko je njima pogoðen, boluje sve do svojega skonèanja.Ako su dva prijatelja sjedinjena, moraju se ipak opet rastajati. Samo malo ima onih, koje bol rastanka ne spopada.Potom se on obrati meni i rekne: 'Znaj, moj sine, ta je starija djevojka bila moja kæi, koju sam vazda dr�ao pod strogom prismotrom. Kada je odrasla, poslao sam je u Kairo, i vjenèao je sa sinom svojega brata. Ali je on umro, i ona se vratila natrag k meni. No od kairskoga se naroda nauèila na razvrat. I tako te je èetiriput tra�ila, i naposljetku je k tebi dovela takoðer svoju mlaðu sestru. Njih su dvije bile roðene sestre, i bile su vrlo ovisne jedna o drugoj. Pa kada se starija upustila u onu pustolovinu, ona je tu tajnu otkrila svojoj sestri, koja je dakle po�eljela, da je prati. Ali se ona natrag vratila sama. Tada sam je ja upitao o njezinoj sestri, ali je ona samo poèela za njome plakati. Zatim ona potajno ispripovijeda svojoj materi � dok sam ja ipak bio prisutan � kako je umorila svoju sestru. I ona je uvijek plakala i govorila: � Tako mi Allaha, ja æu neprestano za njome naricati, sve dok ne umrem. � A onda se tako takoðer dogodilo. Gledaj dakle, moj sine, �to se dogodilo! A sada tebe molim, da mi ne pro-tivurijeèi� u onome, �to namjeravam uèiniti. Ja æu te o�eniti svojom najmlaðom kæerju. Onaije roðena sestra drugih dviju, i jo� je djevica. Ja isto tako neæu od tebe uzimati nikakav jutarnji dar134, nego 134 Tako se zove otkup za mladu, koji se plaæa na dan vjenèanja, neposredno prije samog potpisivanja braènog ugovora.396

Pripovijest lijeènika �idova

æu vam �tovi�e dati stanoviti godi�nji prihod od mojega imetka, a ti treba� ostati sa mnom u mojoj kuæi na mjestu sina.'Ja odgovorim: 'Neka bude tako! Kako sam se ja jo� mogao nadati takvoj sreæi?' - Zatim on odmah po�alje po kadiju i po svjedoke i dadne napisati moj braèni ugovor sa svojom kæerju, i ja uðem k njoj. Da, on utjera za mene od predstojnika bazara veliku svotu novca, i ja kod njega zadobijem visok polo�aj. Ove je meðutim godine preminuo moj otac, i namjesnik je sa svoje strane odaslao glasnika. Taj mi je donio novac, koji je za sobom ostavio moj otac, i tako ja sada �ivim u svoj �ivotnoj radosti. To je dakle razlog, zbog kojega mi nedostaje desna ruka.' - Nad time sam bio vrlo zaprepa�æen - tako dalje nastavi �idov � i tri sam dana ostao uz njega. Zatim mi on dadne mnogo novaca. Ja meðutim otputujem od njega i doðem u ovaj va� grad. Imao sam ovdje dobar �ivot, ali mi se s grbavcem dogodilo ono, �to ti je poznato.'Tada rekne kralj od Kine: - To nije cudnovatije od grbavèeve povijesti. Ne ide drugaèije,vi morate visjeti. Preostaje dakako jo� krojaè, koji je izazvao cijelutu nevolju.I on ktomu nadove�e: - Krojaèiæu, ako mi ti mo�e� ispripovijedati ne�to, �to jecudnovatije od grbavèeve povijesti, tada æu vam ja svima otpustitiva�u krivicu.Tada krojaè istupi, i od njega bude zapoèeta397

Dvadesetideveta noæ KROJAÈEVA PRIPOVIJEST. 'Znaj, o najveæi kralju na�eg vremena, najèudnovatije je ono, �to se meni zbilo i dogodilo. Juèer sam ujutro, prije nego �to sam sreo toga grbavca, bio prisutan kod svadbene sveèanosti jednoga svojeg poznanika, koji je u svojoj kuæi okupio dvadeset ljudi ovoga grada. Mi smo svi bili zanatlije, izmeðu ostalih krojaèi, tkalci, stolari i jo� vi�e od iste bran�e. Kada se Sunce popelo, postavili su pred nas jela, da jedemo. I gledaj, uðe k nama kuæedomaæin, i s njim neki stran i ljubak mladiæ iz naroda od Baghdada. Taj je mladiæ nosio na sebi èudesno lijepe haljine. I on je sam bio tako lijep, kako je to samo moglo biti, ali je bio hrom. On uðe k nama, pozdravi nas, i mi ustanemo, njemu u èast. Ipak, ba� kada je htio sjesti, on ugleda meðu nama jednoga, koji je bio brijaè. Tada on odbije, da sjedne, i htjedne nas napustiti. Ali smo ga mi silom poèeli zadr�avati. Na� ga domaæin takoðer poku�a zadr�ati, i poène ga preklinjati, pa gapita:- Koji je razlog za to, da ti ulazi�, i smjesta hoæe� opet otiæi?Ovaj odgovori: - Tako ti Allaha, moj gospodaru, nemoj mi stajati na put!Razlog, zbog kojega se �elim vratiti, je ovaj brijaè zle kobi. Kada je kuæedomaæin èuo od njega te rijeèi, on dospije u najveæe zaprepa�æenje i rekne: - Kako mo�e ovaj mladiæ iz Baghdada zapasti u takvu zbunjenost poradi ovoga brijaèa?Zatim mi pogledamo stranca i reknemo:- Objasni nam razlog svojega gnjeva prema ovomu brijaèu. - Vi plemenita gospodo � rekne mladiæ � meni se u Baghda-du, mojemu zavièajnom gradu, dogodila s ovim brijaèem stanovita pustolovina. On je bio kriv, �to sam ja slomio svoju nogu i postao hromim, a zakleo sam se, da nikada vi�e neæu s njime sjediti u istoj398

t Krojaèeva pripovijest

prostoriji, i da neæu ostajati èak ni u istome gradu, u kome on prebiva. Napustio sam Baghdad i odande otputovao, kako bih se nastanio ovdje u va�em gradu. Ali ovdje vi�e neæu provesti nijednu noæ, nego æu otputovati dalje.Tada ga mi zamolimo:- Za volju Allahovu, isprièaj nam svoju povijest.Mladiæ dakle poène, dok je brijaè problijedio: - Vi plemenita gospodo, znajte, da je moj otac bio jedan od trgovaèkih prvaka grada Baghdada, a Allah mu Uzvi�eni nije poklonio nijedno drugo dijete osim mene. Kada sam ja dakle odrastao i bio sazreo u mu�karca, otiðe moj otac k milosti Allaha Uzvi�enoga i ostavi mi za sobom novac, u�kopljenike i sluge. I ja sam se obièavao dobro odijevati i dobro jesti. Allah me je meðutim uèinio mrziteljem �ena. - I jednoga dana, dok sam prolazio baghdadskim ulicama, doðe mi na put, ravno meni ususret, cijelo jedno jato �ena. Ja pobjegnem, i uðem u neku ulièicu, koja nije imala nikakva izlaza, i sjednem na gornjem kraju ulièice na neku kamenu klupu. - Jedva da sam koji trenutak bio sjedio, kad li se nasuprot tomu mjestu, na kome sam se nalazio ja, otvori neki prozor, a iz njega pogleda stanovita mlada dama, lijepa poput U�tapa, kada je najljep�i. Nikada jo� u svome �ivotu nisam vidio njoj ravnu. Imala je cvijeæe na prozorskoj daski, i zalijevala ga je. Zatim se osvrnula na desno i na lijevo, zatvorila prozor i udaljila se od njega. U mojemu se meðutim srcu rasplamsa neoèekivana vatra. Moja du�a bude od nje zarobljenom, a mr�nja se preobrazi u ljubav. Ja ostanem ondje sjediti � izgubljen za svijet � sve do sunèeva zalaska. - I gledaj, kad li doðe kadija toga grada, projahav�i mimo, i ispred njega robovi, a iza njega u�kopljenici. On sja�i, i uðe u kuæu, iz koje je djevojka izgledala napolje. Tada ja shvatim, da je on njezin otac. Zatim �alostan otiðem kuæi, i bacim se u svome jadu na postelju. Moje robinje uðu unutra i posjedaju oko mene, i nisu znale, �to me ti�ti. Ja im meðutim isto tako ni�ta nisam kazivao, i one poènu plakati nada mnom i jadikovati.399

Dvadesetideveta noæ � Tada iznenada unutra uðe neka �ena. Ta me pogleda, i moje joj stanje nije ostalo skriveno. Ona mi sjedne do glave i poku�a me smiriti, tim �to rekne:'Moj sine, sve mi ispripovijedaj, i ja æu te s njome sjediniti!'Tako joj ja ispripovijedam svoj do�ivljaj. A ona nastavi: 'Moj dragi sine, ona je kæi kadije od Baghdada, koji nju dr�i u strogoj iskljuèenosti od ostalog svijeta. A mjesto se, na kojemu sije ugledao, nalazi na njezinu katu, dok njezin otac nastava jednu veliku dvoranu u prizemlju. Ona sjedi ondje gore sama, a ja mnogo zalazim u tu kuæu. Ti je dakle mo�e� zadobiti samo preko mene. Zato budi vedra srca!' Ja se dakle razveselim, kad sam èuo njezine rijeèi, i moji se nad time obraduju, da sam o tome danu postao zdravim. Stara ode i opet doðe, ali o�alo�æena lica. I ona rekne: 'Moj sine, nemoj me pitati, �to sam od nje do�ivjela! Kada sam joj ja to rekla, ona je uzviknula: � Ako ne umukne� s takvim pripovijestima, ti zlosretna starice, tada æu ja s tobom postupiti onako, kako ti to i zaslu�uje�. - Ali æu se ja bezuvjetno jo� jednom k njoj vratiti.' Kada sam ja to od nje èuo, to je pridodalo patnju na moju patnju. Ali nakon ponovnih nekoliko dana opet doðe stara i rekne:'Moj sine, zahtijevam od tebe nagradu za dobru vijest.' Kada sam ja to od nje èuo, vrati mi se natrag moj �ivot, i ja joj reknem:'Ti treba� dobiti sve najbolje.'Sada ona poène: 'Juèer sam oti�la k toj dami. I kada je vidjela, da sam ja slomljena srca, i da mi iz oèiju naviru suze, ona upita: � Draga tetko, za�to ja moram gledati tako stegnutima tvoje grudi? � A ja joj plaèuæi odgovorim: � O gospodarice, dolazim upravo od kuæe stanovitog mladiæa, koji te ljubi, i koji je poradi tebe blizu smrti. ;� Tada ona rekne, dok joj je srce postajalo mekim: - Odakle je taj mladiæ, o kojemu ti govori�? - A j

a odgovorim: � On je za mene400i

Krojaèeva pripovijest kao sin, i plod mojega srca. On te je vidio prije nekoliko dana na prozoru, kada si ti zalijevala svoje cvijeæe, i po�to je ugledao tvoje lice, poèeo te je strasno ljubiti. Ja sam mu dala do znanja, kako sam ono prvi put pro�la s tobom, i tada se pogor�ala njegova patnja. On le�i u krevetu i na samrti je, o tome nema nikakve sumnje. � Problijediv�i, ona upita: - Sve to zbog mene? - Ja odgovorim: � Da, tako mi Allaha! Sto ti hoæe�? Ja æu to uèiniti! - Ona rekne: � Otiði mu, i pozdravi ga od mene, i reci mu, da sam ja dvaput tako bolesna kao on. U petak, prije molitve, on treba doæi ovamo k mojoj kuæi. I kada doðe, ja æu sama siæi i otvoriti vrata. Odvesti æu ga u svoju odaju, i neko vrijeme kod njega ostati, i njega odatle odaslati, prije nego �to se moj otac vrati s molitve.' Kada sam ja èuo te starièine rijeèi, prestanu boli, od kojih sam trpio, i vesela srca uzmem sve haljine, koje sam nosio, i dadnem ih njoj. Zatim ona ode s rijeèima:'Budi u dobru raspolo�enju!'Ja odgovorim:'Nije mi ostao nikakav trag od bolova.' I moja se porodica i moji prijatelji obraduju mojemu ozdravljenju, i tako ja prièekam sve do petka. Gledaj, kad li k meni uðe stara i upita me, kako sam, i ja joj odgovorim, da sam zdravo i dobro. Zatim obuèem svoje haljine, i po�kropim se miomirisima, i sada poènem èekati, dok drugi ne poðu na molitvu, kako bih mogao po�uriti k njoj. Ali stara rekne: 'Ima� dovoljno vremena. I stoga bi dobro uèinio, da ode� u hammam, i da si dadne� o�i�ati kosu, naroèito poslije svoje te�ke bolesti.' 'To je u redu' odgovorim ja. 'Ali æu si prvo dati o�i�ati glavu, pa zatim otiæi u hammam.' Nato ja po�aljem po brijaèa, koji me je trebao o�i�ati, tim �to sam rekao sluzi: 'Otiði na bazar i dovedi mi nekog brijaèa, nekoga razumnog momka, koji se ne mije�a u stvari, koje ga se ni�ta ne tièu, i koji mi neæe raskalati glavu svojim prekomjernim brbljanjem!'401

Dvadesetideveta noæ Sluga ode, i ubrzo se vrati natrag s ovim bijednim starcem. Kada je u�ao, on me pozdravi, i ja mu uzvratim njegov pozdrav. I on rekne:'Zbilja, vidim te omr�avjela tijela.'A ja:'Bio sam bolestan.'Tada on nastavi: 'Neka Allah odagna tvoje brige i tvoj jad, nevolja i tuga moraju od tebe uzmaknuti!''Allah usli�io tvoju molitvu' odgovorim ja.Aon: 'Raduj se, o gospodaru, jer je ozdravljenje veæ do�lo k tebi! �eli� li biti o�i�an, ili ti trebam pustiti krv? Ne izvje�æuje li se ipak posredstvom ibn 'Abasa - neka ga Allah ima meðu bla�enima � da je Prorok rekao: - Tko dadne da mu se u petak re�e kosa, od njega æe Allah odvratiti sedamdeset bolesti. - A takoðer se pripovijeda, da je on rekao: � Tko dadne da mu se u petak stavljaju pijavice, taj je siguran od gubitka vida i od mnogih bolesti.' 'Pusti ta naklapanja' uzviknem ja. 'Doði sada i �i�aj mi glavu. Ja sam bolestan èovjek!' Tada on ispru�i svoju ruku, izvadi neki rubac i razmota ga, i gledaj, na njemu se nalazio zvjezdomjer135 sa sedam diskova136, koji je bio presvuèen srebrom. I on ga uzme, poðe u sredinu dvori�ta, digne glavu prema sunèevim zrakama, i dugo je vremena gledao kroza nj. Zatim mi rekne: 'Znaj, od ovoga je na�eg dana � koji je petak, i to petak desetog safarima137 �eststotinaipedesetitreæe godine od hid�reta138 Pro-

135 Astrolabium. 136 Prema babilonskoj se predaji oko Zemlje obræe sedam bogova - to jest:pokretnice Mjesec, Venera, Merkur, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. Neki misleda je posve vjerojatno, da odatle i na� tjedan ima upravo sedam dana.137 Mjesec muslimanske lunarne godine. 138 Posrijedi je datum Muhammedova bijega iz Mekke u Medinu, koji po unas uobièajenom kalendaru pada u petak, 16. srpnja 622. godine.402

Krojaèeva pripovijestrokova � neka nad Njim bude divan blagoslov i svako dobro! � i u sedamtisuæatristaidvadesetoj godini prema aleksandrinskom raèunanju vremena139, èije je dnevno sazvije�ðe prema pravilima izraèunavanja u vlasti Marsa - od toga je dakle dana proteklo osam stupnjeva i �est minuta. Sada se meðutim to poklapa tako, da Merkur stoji u konjunkciji s Marsom, i iz toga proizlazi jedan povoljan trenutak za rezanje kose. Meni je meðutim takoðer oèigledno, da ti �eli� da se s sjedini� s nekim, koji æe time biti usreæen. A æe poslije toga doæi do neke prepirke, koja æe se sama po sebi nametnuti, i do stanovite stvari, koju ti ja ne �elim imenovati.'Ja meðutim uzviknem: 'Za volju Allahovu, ti me zamara�, i skraæuje� mi moj �ivot, i prorokuje� mi jo� ktomu nesreæu. Dao sam te dovesti, da mi o�i�a� glavu, i ni u koju drugu svrhu. Zato na posao, o�i�aj mi glavu, i ne govori dalje!'On nato: 'Tako mi Allaha, kada bi ti samo znao, �to æe ti se dogoditi, ti ne bi ni�ta poduzimao, i ja ti svjetujem, uèini onako, kako ti ja kazujem na temelju preraèunavanja polo�aja zvijezda!'Ja reknem: 'Tako mi Allaha, nikada jo� nisam vidio nekoga brijaèa, izu-èenoga u astrologiji, kao �to si ti. Ali pouzdano znam, da se ti mnogo �ali�. Ja sam te pozvao samo zato, da mi o�i�a� glavu, ali ti dolazi� k meni s tim �alosnim brbljenjem.'Tada brijaè odgovori: 'I �to ti hoæe� vi�e? AUah ti je u svojoj dobrostivosti doveo jednog brijaèa, koji je astrolog, izuèen u alkemiji i hiromantiji, u sintaksi, gramatici i leksikologiji. U nauku o tumaèenju, retorici i logici. U aritmetici, astronomiji i geometriji. U teologiji, Proro-kovim predajama i izlaganju Kur'ana. Ja sam proèitao knjige iOvaj datum, naravno, kao ni onaj predhodni, ne treba uzimati ozbiljno.403

Dvadesetideveta noæprouèio ih, i u tim sam se stvarima izvje�bao, i kapirao ih. Ja sam u sebe upio znanosti, i temeljito ih svladao, i izuèio sam praksu, i sebe na taj naèin svestrano izobrazio. Ukratko, ja sam sve te stvari shvatio, i njih u sebi ujedinio. Tvoj me je otac volio zbog mojega manjka u nametljivosti, i zato je to meni jedna sveta du�nost, da tebe poslu�im. Ja èak uopæe nisam nametljiv � kao �to ti jamaèno predpostavlja� - ibog toga sam razloga poznat pod imenom: �utljivac pun dostojanstvenosti. I tebi zato dolikuje, da zahvaljuje� Allahu i da me ne ometa�. Jer ja tebi savjetujem dobro, i imam prema tebi suosjeæanja. Htio bih, da se nalazim punu godinu dana u tvojoj slu�bi, kako bi mi ti dopustio da mi moje pravo padne u dio. I ne bih zatim od tebe zahtijevao nikakvu plaæu.'Kada sam sve to od njega morao saslu�ati, ja reknem:'Zbilja, ti æe� me danas sigurno dotuæi.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.404

Ali kada je poèela

�ehrezad nastavi:

"Pripovijedali su mi, o'sretni Kralju, da je � kada je mladiæ rekao: 'Zbilja, ti æe� me danas sigurno dotuæi' - brijaè odgovorio: 'Mladi gospodaru, mene ljudi nazivaju Sutljivcem, zato �to ja tako malo pripovijedam u protivnosti prema svojoj �estorici braæe. Jer najstariji se zove el-Bakbiik140. Drugi meðutim el-Haddar141. A treæi el-Fakik142. Ali je ime èetvrtoga el-Kuz el-Usvani143. Peti se zove el-Fa��ar144. �esti se zove �aka�ik145. Ali se sedmi zove es--Samit146, i to sam ja sam!' Dok je brijaè tu jo� sve vi�e brbljao, ja pomislim da æe mi se rasprsnuti �uè. Stoga reknem robu: 'Daj mu èetvrt dinara, i pusti ga neka ode u Allahovo ime. Ja neæu vi�e dati da mi se danas �i�a glava.'140 Brbljavac.141 Krièalo.142 Prièalo.143 Asuanski krèag (s vazda otvorenim ustima).144 Lupetalo.»5 Blebetalo.146 �utljivac.405

Trideseta noæTada rekne ovaj brijaè, kada je èuo moju zapovijed robu: 'Kakve rijeèi, o moj gospodaru! Tako mi Allaha, ja neæu uzeti od tebe nikakvu plaæu, prije nego �to te poslu�im. Ja te ipak moram poslu�iti. Da, to je moja obveza, da tebe poslu�ujem, i da ispunjavam tvoje �elje. I ja takoðer neæu ni�ta pitati o tome, ako nikada od tebe ne dobijem novac. Makar ti i ne poznavao moju vrijednost, ja ipak poznajem tvoju vrijednost. I ja zahvaljujem tvojemu pokojnom ocu - neka bi mu se smilovao Allah Uzvi�eni! - èak poneko dobroèinstvo, jer on je bio dare�ljiv èovjek. Tako mi Allaha, tvoj me je otac dao jednoga dana pozvati, a to je bio dan poput ovoga blagoslovljenog dana, i ja sam do�ao k njemu, i na�ao kod njega dru�tvo prijatelja. Tada mi je on rekao: � Pusti mi krv! � Ja sam meðutim izvadio svoj zvjezdomjer, uzeo za njega visinu Sunèeva polo�aja, i utvrdio, da je sazvije�ðe nepovoljno i da otvaranje �ile u tome èasu nije pogodno. I o tome sam ga izvijestio, i on je slijedio moj savjet i prièekao. Tada sam ja njemu u èast spjevao ove stihove:Do�ao sam k plemenitom èovjeku, da mu istoèim krvi, I na�ao da taj èas nije povoljan tjelesnom zdravlju.Sjeo sam i isprièao mu poneku èudesnu zgodu. Podastro sam pred njega znanje iz svoje pameti.I to mu se dopalo, da mene slu�a, pa je rekao:'Ti si se uspeo do visina znanja, o izvore mudrosti!'Ali sam ja rekao: 'Da mi nisi ti, o gospodaru ljudi, Podario taj razum, moj bi brzo posustao.Ti si gospodar milosti, dobrostivosti i dare�ljivosti, Branik i znanje ljudi, razum i odluènost.'406

Krojaèeva- pripovijest 'Tvoj je otac bio posve ushiæen i doviknuo je robu, tim �to je rekao: - Daj mu stoitri dinara i poèasnu haljinu! � Tada mi taj sluga dadne to sve, i ja sam prièekao, sve dok nije do�ao povoljan trenutak, i pustio sam mu krv. On mi nije protivurijecio, ne, on mi se �tovi�e zahvaljivao. I svi su mi prijatelji, koji su bili nazoèni, zahvaljivali i hvalili su me. Ali kada je pu�tanje krvi bilo obavljeno, ja vi�e nisam mogao �utjeti, nego sam ga upitao: � Tako ti Allaha, moj gospodaru, �to te je potaklo, da ka�e� robu: � Daj mu stoitri dinara? - Tada on odgovori: - Jedan dinar je bio za astrolo�ko promatranje, drugi za tvoj razgovor sa mnom, treæi za pu�tanje krvi, a ostalih sto i poèasna haljina za tvoje pohvalne stihove o meni.' 'Ne htio se Allah smilovati mojemu ocu!' uzviknem ja 'zato �to je poznavao takvoga kao �to si ti!'Ovaj se meðutim brijaè nasmije�i, i rekne: 'Nema drugoga Boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov prorok! Slava neka je N

jemu, koji mijenja, ali Sam ne podlije�e promjeni! Ja sam te dr�ao za èovjeka od razuma, ali ti sada benavi� u svojoj bolesti. Allah je rekao u svojoj presvetoj knjizi: - Koji svoj gnjev dr�e na uzdi i ljudima opra�taju147. - A u svakome ti je sluèaju opro�teno. Ali ja si ne mogu zamisliti, zbog èega ti tako �uri�. A ti mora� znati, da tvoj otac i tvoj djed nisu èinili ni�ta, a da mene prije toga nisu pitali za savjet. I to u izreci glasi: - Tko udijeli savjet, zaslu�uje povjerenje. Tko prima savjet, neæe biti razoèaran. � I u poslovici to dalje glasi: - Tko ne po�tuje starost, nije vrijedan starosti. Takoðer je rekao pjesnik:Ako si odluèio neku stvar, pitajZa savjet iskusnoga, i vazda ga slijedi. 'Nikada neæe� naæi nekoga, tko je u stvarima ovoga svijeta iskusniji od mene, a ja ovdje stojim na svojim nogama, kako bih te147 Kur'an 3,128.407

Trideseta, noæposlu�io. Ja nisam ljut na tebe. Za�to bi ti onda trebao biti ljut na mene? Ja æu imati s tobom strpljenja, za volju dobrostivosti, koju je prema meni iskazivao tvoj otac.' 'Tako ti Allaha' uzviknem ja 'o ti magareæi kurèe, zar æe� me jo� uvijek muèiti sa svojim brbljanjem, i sve vi�e me oblijevati svojim blebetanjem, a pri tome ja od tebe hoæu samo to, da mi o�i�a� glavu i ode� svojim putem!'Nato mi on nasapuna glavu i rekne: 'Vidim da si na mene ljut. Ali ti ja to neæu uzeti za zlo. Jer tvoj je razum slab, i ti si jo� gotovo dijete. Jo� sam te juèer uzimao na ramena i nosio te u �kolu.' 'Brate' povieem ja 'za volju Allahovu, ostani samo toliko, da obavi� svoj posao, i odlazi svojim putem!' I ja sebi razderem haljinu. Kada je vidio, �to sam uèinio, on uzme no� i poène ga brusiti, i nije ga prestajao o�triti, sve dok me zamalo nije napustila prisebnost. Naposljetku meðutim on priðe, i obrije mi jedan dio glave. Zatim zastane i rekne: 'Moj gospodaru: � �urba nam dolijeæe od sotone, ali smirenost dolazi od Premilostivoga.'Zatim on izgovori ove stihove:Saberi se i ne �uri nikada ni sa kojim planom.Imaj suæuti prema ljudima, pa æe� zahvaljujuæi suæuti biti usreæen.Nema nikakve moæi na tom svijetu, nad kojom ne bi stajala Allahova moæ.A svakoga tiranina tlaèi jo� jedan tiranin.Nato on nastavi: 'Moj gospodaru, ja èak vjerujem, da ti ne poznaje� moj dru�tveni polo�aj. Jer zaista, moja ruka poèiva na glavama kraljeva, i408

Krojaèeva- pripovijestemira, i vezira, i mudraca, i uèenjaka. A pjesnik o nekome meni sliènom kazuje:Svaki je obrt poput komada nakita. Ali je ovaj brijaè biser na ogrlici.On stoji iznad svakoga, tko posjeduje mudrost. Glave su kraljeva pod njegovom rukom.Tada ja reknem: 'Pusti to, �to te se ni�ta ne tièe! Ti mi sapinje� grudi, i uzbuðuje� moje srce.'On meðutim rekne:'Meni se èini, da si ti èovjek, kojemu se �uri.'Ajauzviknem:'Da! Da! Da!'On nastavi: 'Strpi se, jer �urba je stvar koja pripada vragu, ona donosi kajanje i nesreæu. A Prorok je - neka na njemu poèiva blagoslov i pozdrav! - rekao: - Najbolje je od djela ono, u kojemu le�i promi�ljenost. - Ja meðutim, tako mi Allaha, gajim sumnju u pogledu tvoje namjere, i zato bih htio, da mi dadne� znati, �to to ima� na umu uèiniti. Jer bojim se, da to nije ni�ta manje nego dobro.'Bila su preostala jo� tri sata do molitve. Ali on rekne:

'Ja ne �elim, da u tom pogledu budem u dvojbi. Da, ja moram posve toèno znati to vrijeme, jer zaista: � Tko govori samo u slutnjama taj neæe umaknuti pokudi - osobito èovjek kao ja, èije su prednosti kod ljudi poznate i na glasu. I tako meni ne prilièi, da govorim nasumce, kako to èine obièni astrolozi.'409

Tridesetu noæ Zatim on baci iz ruke no�, i uzme zvjezdomjer. I izaðe napolje na sunce, i ostane ondje stajati dugo vremena. I naposljetku se vrati k meni, i rekne:'Do vremena molitve preostaju jo� tri sata, ne vi�e, i ne manje.'Tada ja uzviknem:'Za volju Allahovu, zaèepi usta, razdrti æe� mi srce!' I on opet uzme no�, poène ga o�triti, onako kako je to bio uèinio prije, i opet mi poène brijati glavu i govoriti: 'Ja sam u brizi zbog tvoje �urbe, i doista, ti bi u toj stvari dobro uèinio, kada bi mi dao znati razlog za tu �urbu, jer ti dakako zna�, da niti tvoj otac, ni takoðer tvoj djed nikada nisu poduzimali èak ni ono najneznatnije, a da nisu predhodno mene pitali za savjet.' Kada sam vidio, da mi nema nikakva uzmaka, ja reknem u sebi samome: 'Pribli�ava se vrijeme molitve, a ja bih htio otiæi k njoj, prije nego �to se ljudi vrate s molitve. Ako me bude jo� du�e zadr�avao, tada vi�e ne znam, kako da uðem k njoj.'I ja glasno reknem: 'Uèini to brzo, i okani se svojega brbljanja i svoje nametljivosti! Hoæu otiæi u stanovito dru�tvo u kuæi jednoga od svojih prijatelja.'Kada me je èuo kako govorim o nekom dru�tvu, on povièe: 'Ovaj je tvoj dan za mene blagoslovljeni dan! Upravo sam juèer pozvao k sebi stanovito dru�tvo prijatelja, a zaboravio sam spremiti za njih jelo. Sada se opet podsjeæam na to. O jao, sramote!' 'Zbog toga sebi nemoj praviti nikakve brige' odgovorim ja. 'Nisam li ti rekao, da æu danas biti u stanovitome dru�tvu? Sve dakle �to se mo�e piti i �to se jestivo u mojoj kuæi treba biti tvoje, ako hoæe� zavr�iti svoj posao, i ako se po�uri�, da mi obrije� moju glavu.'Tada on rekne: 'Allah ti uzvratio dobrim! Opisi mi ipak, �to ima� za moje goste, kako bih ja to znao!'410

Krojaèeva pripovijest Ja odgovorim:'Èetiri vrste mesa, deset peèenih piliæa, i jedno peèeno janje.' 'Daj da mi ih donesu' rekne on 'da ih vidim!' Tada ja dadnem da mu se sve to donese. Pa kada je on to vidio, uzvikne:'Ali nedostaje jo� vino.'Aja:'Njega takoðer imam!'On nato:'Daj, neka ga donesu!'Ja naredim da ga iznesu, a on uzvikne: 'Neka te Allah blagoslovi za tvoju dare�ljivost! Ali nedostaju jo� kadivo i esencije.' Tada ja naredim da mu donesu kutiju, s naddom, alojem, ambrom i mo�usom, sve to u vrijednosti od pedeset dinara. Sada je meðutim vrijeme pritiskivalo, a takoðer sam se ja osjeæao priti-je�njenim, i tako mu ja reknem: 'Uzmi sve, i obrij mi glavu do kraja, tako ti �ivota Muhammedova � blagoslovio ga i pozdravio Allah!'Ali brijaè rekne: 'Tako mi Allaha, ja to neæu uzeti, dok ne vidim sve, �to je unutra.' Tako ja zapovijedim robu, neka otvori sanduk. Brijaè odlo�i zvjezdomjer iz ruke, èuènuv�i se dolje sjedne na pod, i poène okretati ovamo i onamo esencije, i kadivo, i alojevo drvo u kutiji, dok sam ja bio posve pritije�njen. Naposljetku priðe k meni, op

et uhvati no�, obrije ne�to malo moju glavu i poène izgovarati stihove:Sin je izrastao ba� onakav, kakav mu je bio otac. Jer gledaj, iz korijenja nièe drvo u vis.411

Trideseta noæI on nastavi: 'Tako mi Ali aha, moj sine, ja ne znam, moram li zahvaljivati tebi ili tvojemu ocu. Jer danas sve, èime æu poslu�iti svoje goste, dolazi samo od tvoje dobrostivosti, i dobrotvornosti. Pa iako nijedan od mojih gostiju nije toga vrijedan, ipak imam za goste èitav niz mu�karaca vrijednih po�tovanja: Naprimjer Zaituna, hammamd�iju, i Sali'ja, trgovca �itom, i Silata, prodavaèa boba, i 'Ikri�u, piljara, i Humaida, smetlara, i Sa'ida, gonièa deva, i Suvaida, nosaèa, i Abu Makari�a, hammamskog poslu�itelja, i Kasima, stra�ara, i Karima, stajskog slugu. A meðu njima nema nijednoga, koji bi bio tupoglav ili krièalo, ili zatucan od pijanstva, niti takoðer nekoga koji ide za trgovanjem, ili koji remeti radost. I svaki pojedini od njih ima neki vlastiti ples, koji on ple�e, i par stihova koje pjeva. I �to je na njima najbolje, oni su, ba� kao tvoj sluga, tvoj rob ovdje, i ne umiju puno govoriti niti takoðer biti nametljivi. Hammamd�ija pjeva uz def jednu oèaravajuæu pjesmu. On ustane, ple�e i pjeva:Otiæi æu svojoj materi i napunit æu svoj krèag. 'Trgovac �itom stoji vi�e u svojoj umjetnosti nego bilo tko inaèe. On ple�e i pjeva:O vri�teæa �eno, o gospodarice, ti to mo�e� tako dobro. 'On nikomu ne ostavlja utrobu èitavom, tako mu se èovjekmora smijati. Ali smetlar pjeva, da ptice zanijeme. I on ple�e ipjeva: ^Ono �to moja �ena zna, krije se u jednom sanduku! 'I on u�iva po�tovanje, jer je pristojan momak. I ja uvijek govorim o njegovim prednostima:412

Krojaèeva pripovijestSvoj bih �ivot dao za èistaèa ulica, kojemu sam naklonjen u ljubavi.U svome je slatkom liku nalik nji�uæoj grani.

Udes mi ga je darovao jedne veèeri, tada sam rekao � A izjedala me je uvijek rastuæa èe�nja i rastakala me �'Ti si mi polo�io vatru u srce!' Nato mi èovjek rekne:'To nije nikakvo èudo, da èistaè ulica nalo�i takoðer i peæ.

'Svaki je pojedini od njih savr�en u svemu, �to mo�e oèarati pamet rado�æu i vedrinom.'I on k tomu nadometne: 'Ali èuti jo� nije vidjeti. Kada bi se ti odluèio da doðe� k nama, to bi bilo po�eljnije za tebe i za nas. Zato propusti to, da ide� svojim prijateljima, s kojima si se dogovorio! Na tebi jo� le�e tragovi bolesti, a mo�da ti èak odlazi� meðu ljude, koji su veliki brbljavci, i koji govore o stvarima, koje ih se ni�ta ne tièu. Ili se mo�da meðu njima nalazi neki nametljiv momak, koji æe ti toliko nagovoriti da te zaboli glava, a ti si pri tome tek napola ozdravio od bolesti!' 'Nekom se drugom prilikom to treba dogoditi' reknem ja, i iz gnjevnoga se srca nasmijem. 'Uèini na meni svoj posao! Zatim æu ja otiæi u za�titi Allaha Uzvi�enoga, a ti se mo�e� uputiti k svojim prijateljima. Jer æe oni veæ èekati na tebe.' 'O moj gospodaru' odgovori on 'ja bih te samo �elio upoznati s tim momcima, s tima skroz naskroz plahima, sinovima otmjenih ljudi, meðu kojima nema nijednoga nametljivog brbljavca. Jer nikada, otkada sam odrastao, nisam mogao podnijeti, da opæim s nekim èovjekom, koji ispituje o onome, �to ga se ni�ta ne tièe, i nisam se nikada sprijateljivao s drugima osim s onim ljudima, koji su kao ja, ljudi od malo rijeèi. Zaista, kada bi ti s njima opæio, ili ih èak samo jednom vidio, ti bi napustio sve svoje prijatelje.'413

Trideseta noæ

Ja mu reknem: 'Neka ti Allah uèini savr�enim tvoje zadovoljstvo s njima! Zaista moram jednoga dana otiæi k njima.'On meðutim rekne: 'Ja �elim, da to bude danas! Ako se ti mo�e� odluèiti, da ide� sa mnom k mojim prijateljima, daj da s tvojim darovima poðemo k njima! Ali ako si ti danas na svaki naèin odluèio otiæi k svojim prijateljima, tada æu ja ove dobre stvari, kojima si me poèastio, odnijeti k svojim gostima, i reæi im, da oni trebaju jesti i piti, i da ne moraju na mene èekati. Zatim æu se vratiti k tebi, i tebe pratiti k tvojim prijateljima. Jer izmeðu mene i mojih prijatelja nema nikakvih sustezanja, koja bi me prijeèila, da ih napustim. Ja æu uskoro biti natrag i s tobom otiæi, kamogod ti uopæe i�ao.'Tada ja kriknem: 'Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha, Uzvi�enoga i Svemoænoga! Otiði k svojim prijateljima i u�ivaj s njima. I, molim, pusti me da odem k svojim prijateljima, i da danas ostanem kod njih, jer oni me oèekuju!'Brijaè meðutim uzvikne:'Ja te ne pu�tam da ide� sam!'Aja: 'Na to mjesto, na koje ja odlazim, ne smije uæi nitko osim mene.'On nato: 'Ja vjerujem, da ti ima� danas sastanak s nekom �enom. Inaèe bi me uzeo sa sobom. Pa ipak bih ja to zaslu�ivao najprije od svih ljudi, i ja bih ti mogao pomoæi do tog cilja, za kojim ti te�i�. Ali se ja bojim, da æe� ti otiæi nekoj tuðoj �eni, i prokockati svoj �ivot. Jer u ovome se gradu Baghdadu ne mo�e ni�ta uèiniti od takvih stvari, pogotovo ne o jednome danu, kao �to je ovaj. Taj je valija148 od Baghdada jedan vrlo strog èovjek.'

148 Vali (valija) je naèelnik gradske policije.414

Krojaèeva pripovijest 'Hola!' povièem ja 'ti �ugavi �eihu! Gubi se odatle! Kakve su to rijeèi s kojima mi dolazi�?' 'O ti budalo' uzvikne on 'ti govori� ne�to, èega bi se èovjek morao stidjeti, i ti preda mnom skriva� svoju namjeru. Ali sam ja to primijetio, i ja znam toèno o èemu se radi. Ono �to ja hoæu, to je ipak samo, da ti danas prema snagama pomognem.' Sada se ja poènem pla�iti, da bi moja porodica149 i moji susjedi mogli oslu�kivati brijaèevo naklapanje, i zato sam dugo �utio. U meðuvremenu je do�lo vrijeme molitve i propovijed je morala veæ uslijediti. Kada je on do kraja obrijao moju glavu, ja mu reknem: 'Otiði s jelom i piæem k svojim prijateljima. A ja æu prièekati, dok se ne vrati�! Zatim treba� iæi sa mnom.' Grèevito sam se trudio da u�utkam toga prokletog momka, i da ga nadmudrim, kako bi me naprosto ostavio. Ali on rekne: 'Ti me hoæe� nadmudriti, i sam otiæi na svoj sastanak. I ti æe� se upustiti u opasnost, iz koje nema za tebe nikakva spasa. Ali tako ti Allaha, tako ti Allaha! Ne odlazi, dok ne budem bio kod tebe natrag, da te mogu otpratiti, i da vidim, kako æe ispasti tvoja stvar!'Neka bude tako' odgovorim ja 'i nemoj mi dugo izbivati!' Tada on uzme sve, �to sam mu bio dao, jela i piæa i ostale stvari, i ode iz moje kuæe. Ali taj prokleti momak to preda nekom nosaèu, da to odnese u njegovu kuæu, a on se sam sakrije u jednoj od ulièica. Ja meðutim smjesta skoèim na noge. Jer muezzini150 su veæ izvikivali salam151 od petka, to jest blagoslov Proroku. I ja se u �urbi obuèem, izaðem sam, doðem do one ulice i postavim se uz kuæu, u kojoj sam bio ugledao tu djevojku. Tada ugledam staru kako stoji na vratima i èeka na mene, i s njome se popn

em na gornji kat, u kome je stanovala djevojka. Ali jedva da sam ja onamo 149 Porodicu ovdje � kao i u daljnjem tekstu � èine sluge i robovi, a ne rodbina, kao �to je to kod nas uobièajeno podrazumijevati.150 Muezzin (mujezin, mejzin) je muslimanski vjerski slu�benik.151 Pozdrav, pola sata prije podnevne molitve, o kojemu se polazi u d�amiju.415

Trideseta noæu�ao, kad li se iznenada gospodar kuæe vrati s molitve natrag u svoj stan, uðe u veliku dvoranu, i zakljuèa vrata. I ja pogledam s prozor ra dolje, ugledam ovoga od Allaha prokletog brijaèa kako sjedi na vratima i pomislim u sebi:'Kako me je ta sotona ovdje prona�la?' I upravo se u tom trenutku dogodilo - po volji Allaha, koji je odluèio, da razdere zar s moje tajne � da je kuæedomaæinova robinja poèinila prema njemu neki prijestup, za koji ju je on poèeo tuæi. Ona poène glasno krièati. Tada dotrèi u sobu njegov rob, kako bi joj pomogao, a kadija poène tuæi takoðer njega, i on isto tako poène krièati. Prokleti brijaè meðutim povjeruje, da ja bivam tuèen, i on poène krièati, razdere si haljine, i poène si sipati pra�inu po glavi, i sveudilj urlikati, i dozivati u pomoæ, sve dok se oko njega nije okupio narod. A on je pri tome vikao:'Moj je gospodar ubijen u kadijinoj kuæi!' Zatim on krièeæi otrèi odatle k mojoj kuæi, i sav taj narod za njim, i on to rekne mojoj porodici i robovima, i prije nego �to sam ja jo� znao, �to se dogaða, upute se oni onamo poderanih haljina i raspu�tene kose, i poènu naricati:'Jao, na� gospodaru!' A ovaj je brijaè trèao pred njima u razderanim haljinama, i on i narod su krièali. Moja je porodica stalno krièala, i on ispred njih, i vri�tali su, tim �to su uzvikivali:'Jao za ubijenim! Jao za ubijenim!'I svi oni dotrèe do te kuæe, u kojoj sam bio ja. Kada je kuæedomaæin èuo buku i kriku pred svojim vratima, on rekne jednomu svojem sluzi:'Pogledaj, stoje to!A sluga izaðe, i vrati se k svom gospodaru i rekne: 'O moj gospodaru, na vratima se natiskuje vi�e od desettisuæa du�a, mu�karaca i �ena, i krièe: � Jao za ubijenim! � I pritom pokazuju na na�u kuæu.416

Krojaèeva pripovijest Kada je kadija to saslu�ao, tada mu se stvar uèini ozbiljnom. Tako on ustane, otvori vrata, i ugleda veliko mno�tvo. I on se zaprepasti, i rekne:'Vi ljudi, �to je to?' 'Prokletnièe! Psu! Svinjo!' poènu vikati moje sluge. 'Ti si ubio na�ega gospodara!'On upita: 'Vi ljudi, �to je dakle uèinio va� gospodar, da sam ga ja trebao dati ubiti?'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu�tenju.$ .':'

I«M

417

Ipak, kada je poèela

�ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da, kada je kadija rekao slugama: - Sto je uèinio va� gospodar, da sam ga ja trebao ubiti? Moja vam kuæa ovdje stoji otvorena! - dakle: da je tada brijaè uzviknuo: 'Ti si njega u tom trenutku tukao bièem, i ja sam ga èuo kako -krièi!'Kadija ponovi: 'Sto je on dakle uèinio, da bih ga ja trebao tuæi? I tko ga je doveo u moju kuæu? Odakle je on do�ao, i kamo je i�ao?' 'Ne budi stari zlikovac!' povièe brijaè. 'Ja znam tu povijest. A cijela je stvar u tome, da tvoja kæi njega ljubi, i on nju. Pa kada si ti doznao, da je on u tvojoj kuæi, tada si pozvao svoje robove da ga tuku, i oni su to uèinili. Tako mi Allaha, izmeðu nas i tebe ne smije nitko drugi presuditi nego kalif. Ili izvedi na�ega gospodara napolje, da ga njegovi ljudi prime k sebi, prije nego �to ja silom provalim i istrgnem ga iz tvoje kuæe, i ti navuèe� na sebe sramotu!' Tada rekne kadija, tim �to je pun stida pred narodom svoj jezik zadr�ao na uzdi:'Ako ti govori� istinu, tada uði unutra i izvedi ga!'419

^

Sada se brijaè progura naprijed, i uðe u kuæu. Pa kada sam ja vidio brijaèa kako ulazi, poènem tragati za nekim sredstvom za bijeg i umaknuæe, ali nisam na�ao ni�ta, osim nekoga velikog sanduka u toj gornjoj sobi, u kojoj sam se nalazio. Uskoèim u njega, poklopac povuèem dolje, i zadr�im dah. Ovaj uðe u kuæu, ali jedva je bio u njoj, a veæ je dotrèao k meni, ogledao se po sobi, u kojoj sam bio, okrenuo se na desno i na lijevo, pri�ao sanduku, u kome sam se nalazio, i podigao ga sebi na glavu. Tada sam gotovo izgubio prisebnost. Zatim on potrèi u velikoj �urbi. Buduæi dakle da sam znao, da on neæe od mene odustati, prikupio sam srèanosti, otvorio sanduk, i iskoèio van na zemlju. Pri tome sam si slomio nogu. A buduæi da su vrata bila otvorena, ugledao sam napolju golemu vrevu naroda. Nosio sam pak u rukavu uza se mnogo zlata, koje sam predvidio za jedan takav dan i jednu takvu priliku. To bacim meðu narod, kako bi odvratio od sebe njihovu pa�nju, pa dok su oni grabili za tim i time se bavili, od�epao sam, koliko sam brzo mogao, kroz baghdadske ulièice, i skretao èas desno èas lijevo. Ali se ovaj prokleti brijaè nalazio iza mene. I kamo god bih uopæe po�ao, taj je brijaè trèao za mnom i glasno krièao: 'Oni su mi htjeli ugrabiti mojega gospodara! Slava neka je Allahu, koji mi je podario pobjedu nad njima i oslobodio mojega gospodara iz njihovih ruku!'rA meni: 'Ti si me trajno ra�alostio svojim èinjenjem, sve dok naposljetku nisi to navukao na sebe samoga! Da ti Allah nije poklonio mene, ti nikada ne bi umakao iz te nevolje, u koju si dospio. Jer oni bi te tako survali u nesreæu, da ti nikada ne bi mogao sebe osloboditi. Koliko dakle dugo ti zahtijeva�, da ja jo� moram za tebe �ivjeti, kako bih te spa�avao? Tako mi Allaha, ti si me svojim budalastim postupanjem umalo dotukao, kada si htio onamo otiæi sam. Ali ja ti tvoju neupuæenost neæu uzeti za zlo. Jer ti si siroma�an pameæu, i sklon si prenagljivanju!'Ja ga napadnem:420

Krojaèeva pripovijest 'Zar ti jo� nije dosta ono. �to mi se veæ od tebe dogodilo, da mora� jo� i trèati za mnom, i u bazarskim ulicama voditi ovakve razgovore protiv mene?' I gotovo sam ispustio du�u od bijesa prema njemu. Zatim sam se sklonio u duæan stanovitog tkalca, usred bazara, i potra�io od vlasnika za�titu. Taj je dr�ao brijaèa na udaljenosti od mene. Dok sam ondje sjedio u nekoj skladi�noj odaji, sam sam sebi rekao: 'Ja se od toga prokletog brijaèa nikada neæu opet osloboditi, jer æe me on dan i noæ opsijedati. A ja ipak ne mogu vi�e podnijeti pogled na njega ni jednoga jedinog trena.' Stoga sam smjesta poslao po svjedoke i napisao svoju posljednju volju za svoj

u porodicu. Razdijelio sam svoju imovinu, i imenovao jednog nadzornika nad svojim ljudima, kojemu sam dao nalog, da proda moju kuæu i moja zemlji�ta. I na njega sam prenio skrbni�tvo za mlado i staro. Zatim sam se ubrzo stavio u pokret i otputovao, kako bih se oslobodio toga svodnika. I skrasio sam se naposljetku u va�em gradu, gdje �ivim veæ od nekog vremena. Kada ste me vi dakle bili pozvali, i kada sam do�ao ovamo, tu sam ugledao kod vas ovoga prokletog svodnika, koji sjedi na poèasnom mjestu. Kako bi dakle moglo moje srce biti veselo i moj boravak vedar u dru�tvu toga momka, koji je sve to navalio preko mene, i koji je bio uzrokom, da sam si slomio nogu?' Nato mladiæ jo� jednom odbije, da sjedne. Pa kada smo mi bili èuli njegove do�ivljaje s brijaèem � tako je nastavio krojaè � tada reknemo brijaèu:- Je li to istina, �to ovaj mladiæ o tebi pripovijeda? - Tako mi Allaha - odgovori on - ja sam s njime postupio tako zahvaljujuæi svojemu iskustvu, i svojemu razumu, i svojoj velikodu�nosti. Da nije bilo mene, on bi bio zaglavio, a nitko nije bio uzrokom njegova spasenja nego jedino ja. To je ipak bilo dobro, da je on stradao samo u nozi, a ne u �ivotu! Kada bih ja bio èovjek od mnogo rijeèi, ne bih s njime tako dobro postupio. Ali gledajte, sada æu vam ispripovijedati jednu povijest, koja se meni421

Tridesetiprva noædogodila, da biste vi bili posve sigurni, da sam ja èovjek, koji rabi malo rijeèi, da nisam nametljiv, nego da sam posve drugaèiji nego mojih �estero braæe. A ta je pripovijest ova152. 152 Brijaèeva pripovijest i brijaèevih �est prièa o �estorici njegove braæe, i svr�etak krojaèeve pripovijesti slijede u drugome od dvanaest svezaka ovog izdanja 1001 noæi. No da naklonjeni èitatelj ne bi dugo ostajao u neizvjesnosti glede grbavèeve sudbine, koja ujedinjuje ovaj oveæi pripovjedni blok, prevoditelj mu unaprijed ka�e: Brijaè æe na kraju grbavcu izvaditi kost iz grla, i taj æe uz rijeèi: - Svjedoèim, da nema drugoga Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok! � skoèiti na noge �iv i zdrav.422