SVEUILITE U SPLITUKATOLIKI BOGOSLOVNI FAKULTETFILOZOFSKO TEOLOKI STUDIJ

Medicina svete Hildegarde - novi pristup u lijeenju bolesti

Ivan Grubii

Split, 2013.

Sadraj

Uvod............................................................................................................. 31. Tko je Hildegard iz Bingena?............................................................... 4

1.1. Porijeklo Hildegardinih vizija............................................................................. 6

1.2. Zato ba Hildegardina medicina?...................................................................... 8

2. Hildegardina Psihoterapija................................................................. 10

3. etiri praelementa svijeta.................................................................... 14

4. Sokovi.................................................................................................... 15

5. Granice Hildegardine medicine......................................................... 17 6. Zakljuak............................................................................................ 18

7. Izvori i literatura................................................................................. 20

UvodNalazimo se u vremenu velikih i brzih promjena. to je danas ope prihvaeno, sutra ve stoji na klimavim nogama. Medicina je prola dugaak hod kroz povijest. Meutim, dananja kolska medicina bavi se uglavnom simptomima umjesto da ukloni uzrok bolesti. Vano je spomenuti da se dananja kolska medicina predstavlja kao znanstvena, meutim, znanstvena je jedino metoda kojom se slue (promatranje, statistika), ali to je ne ini znanstvenom u pravome smislu. Takoer nikada nije dolo do nijedne verifikacije. Ne posjeduje nijednu od hipoteza osloboenu teoriju biolokog dogaanja kod pojedinane osobe koja boluje. ovjeku koji boluje od raka moe jedino ponuditi statistiku o vjerojatnosti preivljavanja[footnoteRef:1]. [1: Hans-Ulrich Niemitz, Gutachten zur Neuen Medizin, Hochschule fr Technik, Wirtschaft und Kultur, Leipzig 2003.]

Sagledavajui sav napor istraivanja modernih istraivaa na podruju medicinskih znanosti, moemo govoriti o velikom napretku na tehnolokom, dijagnostikom i higijenskom podruju, no pitanje ljekova na kemijskoj bazi danas predstavlja dvosjekli ma koji uklanjajui simptome na jednome podruju stvaraju razliite nuspojave na drugim podrujima. Tako se ovjek nalazi u vrtlogu lijeenja koje nema kraja. kolska medicina izostavila je duevnu komponentu ovjeka kao bia sastavljenog od due i tijela. I upravo ovdje se nalazi rjeenje koje moe otkloniti sve prepreke u shvaanju uzroka raznim bolestima i njihove pojave. Gdje se kolska medicina zaustavlja, Hildegarda vidi temelj cjelokupne nae egzistencije i ivljenja iz kojeg proizlaze razliita stanja bivstvovanja. Dokle god budemo usmjereni na istraivanje samoga tijela, nikada neemo nai odgovor na mnoge probleme koje mue dananjeg ovjeka.U svome radu pozabaviti u se samo istraivanjem jednoga dijela Hildegardinog medicinskog korpusa i postojanje ovjeka u njegovu odnosu prema svome Stvoritelju i prema kozmosu s kojim je u uskoj povezanosti, izostavljajui takoer njena proroka i ostala djela koja njezin cjelokupni korpus povezuju u jednu veliku cjelinu koju valja promatrati u kontekstu. Pozabaviti u se samo njenom psihoterapijom i medicinom u opim crtama. elim u ovome radu pribliiti upravo dimenziju cjelovitosti ovjeka, kao bie koje je sastavljeno od due i tijela. Nastojat u ukratko prikazati Hildegardin medicinski korpus kao sustav koji je Bog darovao ovjeanstvu kao odgovor i putokaz za bolje snalaenje u dananjim uvjetima ope zbunjenosti i traganja za odgovorima koje ovjeka ine cjelovitim biem, u skladu s onim zakonima koje postoje od kada je svijeta. Negirajui prirodne zakone na koje upuuje biologija, fizika, itd. ovjek nuno ide protiv samoga sebe, jer je i on sastavljen i djeluje po tim zakonima. Ovdje biva kuana ovjekova sloboda koja trai vlastito ispunjenje. No je li mogue da se u svome odabiru u kojemu elimo dobro sebi, zapravo suprotstavljamo sebi i stojimo kao prepreka za ispunjenje svoje elje i povratak duevnog i tjelesnog zdravlja? Svjedoci smo toga. Vano je imati smjernice u ivotu. Smjernice koje su utemeljene u istini, istini koja je u skladu sa prirodnim zakonima i odrava harmoniju u naemu ivljenju, koje se oituje kao radost, mir, zadovoljstvo, snaga, optimizam i zdravlje. Za svakog vjernika, a u ovome radu je poseban naglasak na kranina, je temeljni autoritet Bog i Boja objava koja je zavrila u Isusu Kristu. U Hildegardi nam se oituje blago Boje dobrote i suosjeanja sa ovjekom koji trpi i koji ne razumije svijet koji ga okruuje. Bog nam u njenim spisima dolazi u susret i vodi nas za ruku kroz svijet koji je on stvorio. Kao dijete koje se ui hodati i potrebno je pomoi, tako nama slue Hildegardini spisi kako bismo postali sposobni bolje hoditi kroz ivot, poveati kvalitetu naega ivljenja, spoznati ljepotu istine koju nam je Bog dao u stvorenome svijetu. Sav svijet je za ovjeka i utjee na njega. Bitno je razumijeti taj utjecaj, a to nam omoguuje Hildegard uvidom koji joj je Bog darovao u njenim vizijama. Tko je Hildegard iz Bingena?Hildegard iz Bingena (1098. - 1179.) je srednjovjekovna redovnica koja je cijeli ivot imala vizije putem kojih je prenosila spoznaje dobivene iz boanskog izvora. Roena je kao deseto dijete u plemikoj obitelji. I prije nego se rodila odlueno je da e ii u samostan, na neki nain kao desetina koja se obiavala davati crkvi. Hildegard je od malena bila izrazito boleljivo dijete.Ta fizika slabost i jaka bol protkala je cijeli njezin ivot. Istovremeno ve sa tri godine osjea vizije koje ju duboko potresaju i njen dar s godinama raste i poprima jasan i konkretan oblik[footnoteRef:2]. U etrdeset i drugoj godini dobila je poziv da govori i zapisuje sve to vidi i uje.[footnoteRef:3] [2: ivotopis preuzet sa: http://sadaovdje.com/portal/razno/hildegard-iz-bingena] [3: Usp. Gottfried Hertzka, udo Hildegardine medicine, U PRAVI TRENUTAK, akovo 1999., 36.]

Imala je potekoe sa opatima samostana u Disibodenbergu i sa upravom grada Mainza koji su teko prihvaali toliku slobodu djelovanja i vizionarsku mo jedne redovnice. Primjer toga je injenica da je nekoliko godina nakon njene smrti nadbiskup grada Mainza nad njenim grobom u ime svete poslunosti naredio da ne ini vie uda. Hildegard je posluala. Uvijek je isticala da njene rijei nisu njene osobne ve Boje, ona je samo put za Boje svijetlo. Njenim ivotom su se izmjenjivali periodi izrazite fizike slabost i boli, sa periodima intenzivnog primanja vizija i poruka. Poto je odrasla u klauzuri, ona nije vidjela nita od vanjskog svijeta kojeg detaljno opisuje u svojim vizijama. Obrazovanje joj je bilo osnovno kako bi mogla pjevati crkvene pjesme i sudjelovati u molitvi[footnoteRef:4]. [4: ivotopis preuzet sa: http://sadaovdje.com/portal/razno/hildegard-iz-bingena]

Njena vienja sabrana su uglavnom u tri knjige. Prva knjiga Scivias pisana je deset godina uz brojne prekide zbog bolesti, izgradnje i preseljenja u novi samostan. Nakon toga ona godinama pie o medicinskim i prirodoslovnim temama, a ta njena knjiga veeg je opsega nego Scivias. Istovremeno je diktirala knjigu pisama, knjigu evanelja, pjesmaricu, knjigu Nepoznati jezik o izgubljenom izvornom jeziku. Njena sljedea knjiga je Vitmer, svojevrsna psihoterapija u kojoj pie o krjepostima i porocima, pitanjima dobra i zla, pravednosti i nepravednosti, nagrade i kazne. Posljednje djelo Divop, razmatra teoloka, filozofska, kozmogonijska pitanja. U svojim knjigama dotie se brojnih stvari iz prirode ovjeka i neba. Hildegard tvrdi da su prvi ljudi bili bia najvie inteligencije i ako bi netko poznavao njihov jezik i praimena stvari mogao bi otkriti i ovladati stvaralakim silama koje je Bog dao ljudima za stvaranje dobara i zdravlja. Ona je pisala o tom nepoznatom jeziku ali dokuiti simboliku tih rijei pisanih starim latinskim rjenikom danas je gotovo nemogue. Dvadeset i est pojedinanih vizija nalaze se zapisane u djelu Scivias. Ostavila je iza sebe preko 2000 recepata za pripravu ljekova i mnotvo lijenikih i medicinskih savjetnika.[footnoteRef:5] [5: Isto.]

Kada se itaju njena djela te ivotopisi, koji su o njoj napisani, prvo to nam moe doi na um je to da je ona bila zaista, bez imalo pretjerivanja, velika i genijalna ena. Od proroice, koja je opominjala i hrabrila svojim prorotvom, do medicinarke, graditeljice samostana, teologinje, propovjednice evanelja, glazbenice i skladateljice koja je sluala aneoske korove do poglavarice dvaju samostana u isto vrijeme. U starosti Hildegard, noena silom Duha Svetoga, naputa samostan i svoju klauzuru. Uspinje se na konja i obilazi gradove i sela kako bi na javnim mjestima odrala propovijedi. Ta je ena svim srcem voljela Crkvu, Tijelo Kristovo, a na propovijed ju je primorao Duh Sveti zbog tunoga stanja koje je vladalo u njenom vremenu u Crkvi. U svakom vremenu u povijesti bilo je onih ija je ljubav prema Bogu bila mlaka i slaba, a upravo je takvima svetica s velikim arom propovijedala. Njeni ivotopisi donose kako je propovijedala u Klnu, Trieru, Metzu, Wrzburgu i Bambergu, gdje je narodu Bojem prenijela Boju poruku. Meu znaajnijim propovijedima bila je ona na Duhove u Trieru 1160. godine kada je estokim rijeima prekoravala svjetovnost i tromost klera. Nije se benediktinka susprezala opomenuti i samoga cara Fridrika I. Barbarossu, koji se prepirao s Rimom i koji ju je iznimno cijenio i potivao. Dananja nauiteljica Crkve umire 17. rujna 1179. godine u svome samostanu, u 81. godini ivota.

1.1 Porijeklo Hildegardinih vizijaGodine 1141. Hidegard je doivjela vienje koje sama opisuje: Gledala sam prema Istoku i ondje vidjela okruglo kraljevsko prijestolje. Na njemu sjedi ivi, blistav u udesnoj krasoti. Zbog njegove udesne jasnoe nisam mogla u njega gledati. I ula sam onoga, koji sjedi na prijestolju, kako mi govori: Zapii, to vidi i uje. I dalje: Govori kako si pouena[footnoteRef:6]. Na drugome mjestu govori: Svjetlo to ga vidim nije vezano uz prostor. Ono sja svjetlije od oblaka prosvijetljena suncem i pritom osjeam bezgraninost visine, duljine i irine. Kao to se sunce, mjesec i zvijezde zrcale u vodi, tako meni iz toga blistaju pisana djela, razgovori, prirodne sile i djela stvorena ljudskom rukom. Ono to sam vidjela ili saznala u tim vizijama zvunih slika ostaje mi u sjeanju i sjeam se kada sam to vidjela i ula. Pritom istodobno vidim, ujem i znam. To sam takorei u istom trenutku nauila. Ono to ne vidim, to ne znam, jer nisam obrazovana. Bila sam pouena samo osnovama itanja...[footnoteRef:7] [6: Tekst preuzet sa: http://www.fra3.net/Teoloska-misao/Prorocica-Hildegarda-iz-Bingena---nova-crkvena-nau.aspx] [7: Tekst preuzet sa: http://sadaovdje.com/portal/razno/hildegard-iz-bingena/]

Te vizije nemam u snu , ni u napadima, ni uz pomo tjelesnih oiju i uiju vanjskog ovjeka, a ne primam ih ni na nekim tajnim mjestima, ve ih primam budna, bistra duha, uz pomo unutarnjih oiju i uiju ovjeka i to na otvorenim mjestima, po Bojoj volji.[footnoteRef:8] [8: Isto.]

Na reformskoj sinodi koja se odrala 29. studenoga 1147. u Trieru, cistercitski papa Eugen III. nakon to je sastavio komisiju koja je trebala ispitati vjerodostojnost Hildegard i njenih spisa, na poticaj Bernarda iz Clairvauxa i nakon to se uvjerio da je doista rije o nadnaravnome djelu, stavio se u slubu itaa i proitao ih nadbiskupu, kardinalima i svim nazoinim duhovnicima. A kad je obznanio odgovor lanova komisije zaduenih za preispitivanje tog sluaja, pozvao je sve nazone da svim srcem slave Stvoritelja i podijele s njime svetkovinu radosti. Bio je prisutan i Bernard iz Clairvauxa koji je uzeo rije i pred svima opomenu papu da mora sve poduzeti i ne smije dozvoliti da to predivno svjetlo prekrije veo utnje, ak tovie, papa je duan milost koju Gospodin eli objaviti u vrijeme njegova papinstva potvrditi svojim autoritetom. Papa se sloio. Mladoj redovnici poslao je pismo s izrazima najdubljeg potovanja te joj u ime Isusa Krista i sv. Petra dao doputenje da objavi sva vienja doivljena po Duhu Svetom, potaknuvi je na taj nain na zapisivanje.[footnoteRef:9] [9: Christian Feldmann, Hildegarda iz Bingena, preveo sa njemakog: Boidar Brezinak Bagola, U PRAVI TRENUTK, akovo 2006., 37.]

Hildegard je svojem duhovnom savjetniku, monahu Volmaru i svojoj tajnici, susestri uz koju je bila veoma vezana, Richardis di Strade poela diktirati mistine vizije, koje je primala ve neko vrijeme. Kako to redovito biva u ivotu pravih mistika, i Hildegard se htjela podvri autoritetu mudrih osoba kako bi otkrila izvor svojih vizija, pribojavajui se da su one plod iluzija i da ne dolaze od Boga. Obratila se stoga osobi koja je u to doba uivala najvei mogui ugled u Crkvi: svetom Bernardu iz Clairvauxa, o kojem sam ve govorio u nekim katehezama. Ovaj je umirio i ohrabrio Hildegard. No 1147. dobila je i drugo veoma vano odobrenje. Papa Eugen III., koji je predsjedao sinodom u Treviriju, proitao je tekst to ga je diktirala Hildegard, kojeg mu je dao na uvid nadbiskup Henrik iz Mainza. Papa je odobrio mistiarki da zapisuje svoje viziji i da o njima javno govori. Od tada je Hildegardin duhovni ugled sve vie rastao, tako da su joj suvremenici pridali naslov "njemaka proroica."

Papa Benedikt XVI. u svojoj katehezi o Hildegard veli: Ovo je, dragi prijatelji, peat istinskog iskustva Duha Svetoga, izvor svake karizme: osoba koja posjeduje nadnaravne darove nikada se njima ne hvasta niti razmee i, prije svega, pokazuje potpunu poslunost crkvenoj vlasti. Svi darovi koje dijeli Duh Sveti, naime, namijenjeni su izgraivanju Crkve i Crkva, po svojim pastirima, priznaje njihovu vjerodostojnost.[footnoteRef:10] [10: Kateheza Pape Benedikta XVI. na opoj audijenciji, srijeda 1. rujna, 2010.]

Papa Benedikt XVI. spominje Hildegard kao veliku enu "proroicu", koja govori s velikom aktualnou i danas nama[footnoteRef:11]. Na sljedeoj audijenciji nastavlja potvrivati njenu karizmu kao dar od Boga: Hildelgardina mistina vienja bila su nalik onima to su ih imali starozavjetni proroci: ona se izraavala pomou kulturnih i religijskih kategorija svoga vremena, tumaila je u Bojem svjetlu Sveto pismo primjenjujui ga na razne ivotne situacije. Tako su se svi oni koji su je sluali osjetili potaknutima provoditi u djelo dosljedan i zauzet kranski ivot. U pismu svetom Bernardu, rajnska mistiarka priznaje: "Vienje zahvaa itavo moje bie: ne vidim tjelesnim oima, ve mi se u duhu otkrivaju misteriji Poznajem duboko znaenje onoga to je izloeno u psaltiru, evaneljima i drugim knjigama, koje mi se pokazuju u vienju. Ono gori poput plamena u mojim grudima i mojoj dui i ui me duboko shvatiti tekst."[footnoteRef:12] [11: Usp. isto.] [12: Kateheza pape Benedikta XVI. na opoj audijenciji, srijeda 8. rujna, 2010.]

1.2 Zato ba Hildegardina medicina?Danas imamo opet sline uvjete kao to su bili za vrijeme antikog Rima. Osobito ameriki doktori upozoravaju o opasnostima krive prehrane. Svaki trei amerikanac umire od posljedica krive prehrane. Pokazalo se da prehrana sa prekomjernom koliinom bjelanevina, masnoa, eera i soli moe dovesti do posljedica koje mogu rezultirati smru. Nalazimo se u vremenu kada smo preplavljeni obeanjima raznih nutricionista, doktora i znanstvenika koji oituju rezultate svojih istraivanja. Meutim, onome tko pristupa doista kritino i preispituje miljenje dotinih Gurua, naii e na mnoga istraivanja potkrjepljena dokazima koja tvrde suprotno. Dugogodinje znanstvene studije na svih pet kontinenata potvruju da uzrok bolesti u mnogoemu ovisi o prehrani (40%) i o nainu ivota (40%), a samo malim dijelom o genetici (10%) i okolini (10%).[footnoteRef:13] Ovi se rezultati podudaraju sa medicinskim sustavom Hildegarde koja tvrdi kako selektirana prehrana i krjepostan ivot u velikoj mjeri sprjeavaju nastanak veine bolesti, i vraaju narueno zdravlje ukoliko se uzrok temelji na looj prehrani, loim navikama i nainom ivota uope. [13: Preuzeto sa: http://www.paracelsus-magazin.de/alle-ausgaben/58-heft-022012/848-die-heilkunde-der-hildegard-von-bingen.html]

Ono to dananjoj medicini nedostaje je uvid u ovjeka kao duhovno bie. Sva panja usmjerena je na tijelo. Postupno se dolazi do spoznaje da ima mnogo istine u izreici zdrav duh u zdravu tijelu. Ovjde nastupa Hildegard sa svojom psihoterapijom koja govori o 35 krjeposti ili stavova prema ivotu i njihovih suprotnosti, tj. poroka ili loih stavova i navika koje dovode do nama dobro poznatih bolesti poput raka, autoagresivne bolesti, razliitih psihoza itd.[footnoteRef:14] [14: Na znantvenome podruju se ima nekoliko godina spominje Psihoneuroimunologija koja dokazuje utjecaj psihe na tijelo i obrnuto. ]

Zadnjih 50 godina Hildegardina medicina temeljito se prakticira i istrauje na njemakom govornom podruju od strane doktora ope medicine i strunjaka. Mnoge ljekove poput korijena Galganta koji se prvi put spominje u Hildegarde uvrteni su u saveznoj agenciji za zdravstvo[footnoteRef:15] kao ljekove snane djelotvornosti bez nuspojava istih. Potrebno je spomenuti javni rat koji se odvija izmeu farmaindustrije i zagovaratelja prirodnog naina lijeenja. Kritika sa strane nekih doktora i poznate njemake zaklade za testiranje robe[footnoteRef:16] nastoje omalovaavati spoznaje koje je donijela ova redovnica, sa esto puta neutemeljenim informacijama kako o njoj, tako i o doktorima koji se bore za njeno priznanje kao prave medicine koja je dar Boga nama ljudima.[footnoteRef:17] [15: Bundesgesundheitsamt.] [16: Stiftung Warentest] [17: Kritiku i odgovor na kritiku vidi na: http://www.freieheilpraktiker.com/Patienteninfo/Naturheilkunde/Hidegard-von-Bingen/Hildegard-Medizin----Stiftung-Warentest-darf-nicht.html]

Hildegard slijedi put Isusa Krista, ona predstavlja jedan vid evanelja i ne donosi nita novo. Otkriva nam dubine Isusovi rijei i Svetoga pisma na podrujima koja su u kranskome kontekstu do danas slabo osvijetljena. Hildegard je svoje spise podredila Kristovim rijeima Ja sam Put (djelo Scivias), Istina (djelo o vrijednostima ivota) i ivot (djelo o Bojem djelovanju). Povezala je glazbu, teologiju, medicinu i kozmologiju u jednu cjelinu i tako otkrila koncept za cjelovito lijeenje i miljenje. U sve veem interesu za prirodnim nainima lijeenja Hildegard se ini kao oaza zatiena Bojim autoritetom od praznovjernih i ezoterinih nauavanja. ini se kao sredina izmeu dva ekstrema, krajnje duhovnosti koja gleda i trai sve uzroke na duhovnoj razini. I krajnje tjelesno, koji vide ovjeka samo kao odreeni mehanizam bez duha. Ona povezuje komponentu duha sa tijelom i vraa ovjeka u ravnoteu. Opisuje djelovanje svega stvorenoga u odnosu na ovjeka. Spoznaja o tome nam omoguuje pravilnu mjeru i upotrebu svih dobara i sposobnosti koje nam stoje na raspolaganju. Na ovaj nain nam se nudi mogunost da otkrijemo sklad koji je ovjek svojim neznanjem naruio. Taj sklad predstavlja put koji vodi k spoznaji da je Bog ureditelj svega svijeta i da je dobar. Taj dobri Bog brine o ovjeku i dokazuje svoju prisutnost preko istinitosti svojih obeanja, kako u svetom Pismu, tako i u spisima svete Hildegard. Na znanstvenicima i istraivaima je da utvrde utemeljenost i istinitost njenih spisa. Za sada se pokazalo istinitim. Nekoliko lijenika meu kojima i dr.med. Gottfried Hertzka spominju u vie navrata rijei nulla pictura nije ljudsko djelo. Navode se mnoge injenice koje idu tome u prilog.[footnoteRef:18] [18: Usp. Gottfried Hertzka, udo Hildegardine medicine, akovo 1999., 122; 144.]

Hildegardina PsihoterapijaU Hildegardinoj psihoterapiji opisuje se stanje ovjekove due. Hildegard opisuje nutarnji grad nae due, i promatra tornjeve, zidine, kue i dvorce, u kojima 35 duevnih snaga nae due, tzv. krjeposti, stoje u sukobu sa 35 za ivot unitavajuim protusnagama iz materijalnog svijeta, sa slabostima odnosno porocima. Snaga ovih 35 krjeposti ima mo da ovjeka preoblikuje u boansku slinost, u ono za to ga je Bog predvidio od iskona. S druge strane 35 poroka ili psiho-socijalne pogreke ovjeka dovode do njegova unitenja i odvajanja od njegova temelja, tj. Boga ali ujedno i samoga sebe.[footnoteRef:19] O odlukama koje donosimo u ovoj borbi izmeu ova dva svijeta ili dva grada kako bi rekao sveti Augustin, ovisi nae zdravlje, srea, zadovoljstvo i mir. Ove krjeposti ovjeka vode za ruku i dovode u grad nae due, u Kraljevstvo Nebesko koje je u nama, gdje ovjek moe ivjeti i djelovati po svojoj pravoj prirodi. Ljubi i ini to hoe, rekao bi sveti Augustin. [19: Wighard Strehlow, Die Psychotherapie der Hildegard von Bingen, Knaur Verlag, 2010., 19. ]

Hildegard istie duboki odnos izmeu ovjeka i Boga i podsjea nas da sav stvoreni svijet, iji je ovjek vrhunac, prima ivot od Presvetog Trojstva. Spis je usredotoen na odnos izmeu krepost i poroka: ovjek se mora svakoga dana suoavati sa izazovima poroka, koji ga udaljavaju od Boga i kreposti, koji mu pomau pribliiti se Bogu. U njemu se ovjeka poziva da se udalji od zla kako bi slavio Boga i kako bi, nakon kreposnog ivljenja, ivio ivotom punim radosti.[footnoteRef:20] U ovim krepostima se nalazi klju za ivot u jednome svijetu u kojemu se svi mogu osjeati dobro. U kojem smo sposobni ukloniti sve to ometa na duevni rast. Svaki ovjek tei za sreom, i na tom putu prema srei suoava se sa pogrekama, sa slabostima i snagama koje se nalaze u ovjeku. Put ka osloboenju i izljeenju lei u znanju pretvoriti te snage u pozitivne sile koje predstavljaju pogonsku snagu naega duhovnog rasta. [20: Kateheza pape Benedikta XVI. na opoj audijenciji, srijeda 8. rujna, 2010.]

To je put harmoniziranja due i tijela koji se odvija u osvjetavanju svih naih navika, elja i djelovanja uope, dovodei ih po Hildegardi u pravu hijerarhiju vrijednosti, kako je zamiljeno od Stvoritelja. Hildegarda spominje izuzetnu vanost naega autonomnog ili vegetativnog ivanog sustava kao most izmeu due (Psihe) i tijela.[footnoteRef:21] Poznato je da je autonomni ivani sustav (dalje AS) odgovoran za regulaciju svih ivotnih funkcija. AS komunicira preko kraljenice sa svim organima i tjelesnim sistemima na nain da preko centralnog ivanog sustava (dalje CS) alje impulse kroz cijelo tijelo. Danas znamo ono to je Hildegard znala ve prije 800 godina. Nain ivota i nai osjeaji vrlo snano utjeu na AS. Negativni osjeaji kao mrnja, strah, srdba i tuga mogu imati jednako snaan utjecaj na AS kao i pozitivne emocije kao ljubav, suosjeanje, nada i radost. AS je most izmeu due i tijela. ivci prolaze kroz svih 35 kraljeaka kraljenice. Iz svakog kraljeka izlazi par ivaca koji trai svoj put do pojedinih organa kako bi ih stimulirao (simpatikus) ili da ih smiri (parasimpatikus). Preko dodirivanja kraljeaka mogu se ustanoviti bolne toke, koje ujedno pokazuju na smetnju pojedinih organa i na nutarnje duevne defekte koji su povezani sa ivcima odreenog kraljeka. Duevne snage koje Hildegard spominje kao 35 krjeposti i 35 poroka stoje u uskoj povezanosti sa svim organima ljudskoga tijela. [21: Wighard Strehlow, Die Psychotherapie der Hildegard von Bingen, 27.]

Preko ove metode je mogu jedinstven pristup u otkrivanju smetnja due i tijela. Bolna toka ukazuje na poremeaj sa skupinom organa do koje dopire AS preko toga kraljeka, i ukazuje takoer na duevne uzroke zbog kojih je moglo doi do takvoga stanja. Za cjelovito ozdravljenje u smislu Hildegardine medicine potrebno je prepoznati duevne blokade i slabosti, kako bi se mogli ukloniti oni uzroci koji su u konanici doveli do bolesti.[footnoteRef:22] Na ovaj nain nam se otvara potpuno novi pristup u postavljanju dijagnoze. Svaka krjepost i njena suprotnost, tj. porok pripada jednome kraljeku. Na ovaj nain se duevne informacije prenose na tijelo ili od tijela u CS. Kod opipavanja lea moemo na odreenim kraljecima ustanoviti bol i napetosti, preko kojih nam se oituje vrlo jednostavna dijagnostika metoda za otkrivanje i istraivanje duevnih i organskih smetnja. [22: Isto, 27., slobodni prijevod sa njemakog jezika]

Hildegard psihosocijalne pogreke ovjeka pripisuje zlim dusima, koje nae dobre namjere unitavaju ili na njih utjeu. Isus Krist u viziji svete Hildegard svoj pogled usmjerava u svemir i vidi na istoku prvih sedam snaga. Prva ivotvorna snaga jest ljubav, nju slijedi disciplina koja svemir dri u skladu. Trea snaga jest potovanje, prijateljstvo i divljenje da ivi organizam svemira u harmoniji surauje. etvrti temelj je suosjeanje, tj. snaga koja stvara meusobnu ljubav i razumijevanje. Peti stup je pobjeda Boja, snaga kojom je mogue initi uda. esta snaga je strpljenje, kojom se moe suzbiti srdba, agresija i nasilje. Sedmi stup je konano enja za Bogom, tj. snaga kojom ostvarujemo svoje snove na zemlji, ivjeti kao u nebu ve sada, a ne tek u vjenosti.[footnoteRef:23] [23: Isto, 28.]

Opis prve krjeposti prema dr. rer. nat. Wighard Strehlow:[footnoteRef:24] [24: Isto, 29; ostale opise krjeposti i poroke vidi u knjizi, 28-170.]

1.) zemaljska ljubav - nebeska ljubavLjubav prema materijalnom bogatstvuljubav prema duhovnom blaguvanjsko bogatstvounutarnje bogatstvosebina ljubavnesebina ljubav Tjelesne smetnje: Prvi par sila lokaliziran je u prvome vratnome kraljeku Atlasu koji je povezan sa okom. Sa krivim pogledom na svijet mogu nastati vidne smetnje, siva ili zelena mrena, upale, infekcije, glavobolja, nervoza, nesanica, gripa, visoki krvni tlak, migrena, ivani slom, zaboravnost, kronini umor i mantanje (omaglica). Sve smetnje u duhovno-duevnome podruju mogu dovesti do tjelesnih oboljenja. Kao u ruskoj babuci jedna mana ili grijeh proizlazi iz druge. Pohlepa za novcem, posjedovanjem i poloajem (kraljeak br.1) je izvor iz kojega izviru sve ostale mane, slabosti i grijesi ovjeka, koje konano svoj kraj nalaze u boli svijeta (kraljeak br. 35).[footnoteRef:25] [25: Wighard Strehlow, Die Psychotherapie der Hildegard von Bingen, 29.]

Kada se nebeska ljubav zamijeni sa ljubavlju za zemaljskim, tada ljubav postaje trgovinska roba, postaje posjedovanje i zato je ljubav danas oskudna roba. Koga jo udi to su srane bolesti zauzele prvo mjesto u naem drutvu. Nikoga ne moemo siliti na ljubav, ali moemo sami ljubiti i tako pridobiti ljude. U tome lei smisao ivota . Nitko ne moe ivjeti bez ove ljubavi. Ona je najjai lijek koji nam daruje ivotnu snagu i jaa nae tjelesne obrambene snage, na imunoloki sustav. ovjek koji ljubi i koji je ljubljen rijetko oboljeva, prije ozdravlja i lake se nosi sa boleu. Stoga bi bilo potrebno da se svaki dan uvijek iznova zaljubimo, u ovjeka, u Boga, u stvoreni svijet, u jedan cvijet ili leptiria. Ljubav prema materijalnom bogatstvu izvor je svih zala. U svojoj viziji vidjela je kako su 34 poroka koja slijede plod materijalizma. Pohlepa je zavladala miljenjem i djelovanjem cijelog zapadnog svijeta, vjerujui da nas materijalno blagostanje moe uinit sretnim. Tu sreu traimo meu porocima.[footnoteRef:26] [26: Isto, 30-31.]

Hildegard u svojoj viziji vidi prvi porok, tj. zemaljsku ljubav kao hladnokrvnog pohlepnog ovjeka koji sebino grli stablo i kida plodove s njega, a poslije s njega u provaliju pada. Gol stoji pred stablom, potpuno zapleten u svoju pohlepu, te rukama i nogama opkoljuje stablo. Sve plodove koje trga s njega, trga sebino samo za sebe. Na koncu stablo sa svojim korijenima potpuno usahnjuje i propada s njime u provaliju. Govori ovjek: Ja sam tako mlad, pun energinosti i poduzetnosti. Ta zato bi oskudijevao i odrekao se materijalnog bogatstva? elim postati to prije bogat, i koliko budem mogao elim uivati bogatstva ovoga svijeta. Poznajem samo ovaj materijalni ivot, sve ostalo je iluzija.[footnoteRef:27] A bog odgovara ovjeku: Zaista vjeruje da te materijalno bogatstvo moe uinit sretnim? Ti ne trai onaj pravi, istiniti i lijepi ivot, koji u svojoj svjeini i mladosti nikada ne prolazi i ak i u visokoj starosti ne umire. Ti ivi u tami, jer ti nedostaje prosvijetljenje! Kao kuga budi pohlepu za novcem u ljudima. Posre u tamnoj noi i prokopaje se kao crv u ljude. ivi kao slama od jednoga trenutka k drugome. Tako se strovaljuje u jezero propasti... Ja sam temelj za harmonini zajedniki ivot. Ja sam povezan sa radou ivota koja proima cijeli svemir. Ja volim pravi ivot i prezirem sve to unitava ivot. Ja sam ogledalo svih duhovnih sila... Nijedna snaga ovoga svijeta, nijedno bogatstvo i nijedan ovjek ne moe tvoj ivot toliko promijeniti i uiniti sretnim kao Ljubav, koja je prisutna u najdubljim dubinama i u najviim visinama svemira.[footnoteRef:28] [27: Isto, 31.] [28: Isto, 32.]

Hildegard iz Bingena bila je prva koja je sistematski bolesti prikazala kao poslijedicu loeg naina ivota. Materijalno bogatstvo i duhovna praznina su povezani sa bolestima AS na podruju prvoga kraljeka atlasa. Hildegard pripisuje utjecaj poroka zlim duhovima, demonima. Kae da su te sile uvijek zainteresirane da nama vladaju i manipuliraju. Dananji ovjek trpi neprestano bombardiranje sa strane reklama i medija i to do te mjere da ovjek nakon odreenog vremena poinje initi to inae ne bi inio. [footnoteRef:29] Upravo kroz tu autoagresiju koju ovjek ini protiv sebe, tijelo proizvodi prekomjerno mnogo antitijela, to moe dovesti do napada i unitenja naih stanica i organa. Tijelo zapoinje prisilno samoubojstvo, u mnogim sluajevima i do potpunog unitenja stanica i genetskog materijala kao to je to sluaj kod bolesti raka. [29: Isto, 32.]

Gotovo sve bolesti posjeduju duhovno-duevni uzrok. Stoga lijeenje mora zapoeti u duevnom podruju, inae se bolest povraa i postaje kronina, tj. neizljeiva. Ako se ovi duevni uzroci ne uklone, ne moe doi do cjelovitog izljeenja. Ova injenica biva zanemarena sa strane kolske medicine pa se stoga ne trebamo uditi to su 80% svih autoagresivnih bolesti neizljeive. Tako je i sa boleu raka, koja se toliko esto vraa dok se god ne uklone duhovno-duevni uzroci.[footnoteRef:30] Hildegard navodi mnoge naine koje ovjeku mogu pomoi da se vrati u ravnoteu i da koristi blagodati ovoga svijeta na ispravan nain. Put je to za ovjeka od Boga ustanovljen, gdje se ispunjavaju obeanja sretnog i zdravog ivljenja. U terapiju spada lijeenje ljekovitim biljem, post, promjena naina ivota i naina razmiljanja koje proizlazi iz upoznavanja pravih uzroka vlastitih problema, iz spoznaje odnosa mikro i makro kozmosa, tj. kako je sve poradi ovjeka i da nauimo kakav to utjecaj ima sav stvoreni svijet na mene i kako se pravilno njime sluiti. [30: Usp. isto, 33.]

etiri praelementa svijetaOdmah u poetku valja naglasiti da spominjanje etiri praelementa svijeta nema nita zajedniko sa shvaanjima starih Grka ili Rimljana. Nijedan srednjovjekovni lijenik nije nadmaio Galena i antiko uenje o elementima. Empedoklo iz Agrigenta razvio je uenje o elementima u petom stoljeu prije Krista. Kasnije ga je preuzela hipokratska literatura te se ono preko Aristotela i u drugom stoljeu preko Galena dalje razivjalo.[footnoteRef:31] Ideja da je ovjek sastavljen od istih elemenata kao i svemir zrcali zakljuak da je ovjek kao mikrokozmos jednostavno preslika makrokozmosa. Jedino to Hildegardin prikaz ima zajedniko sa starim naelima je broj etiri i njihova imena. Citiram Hildegard: Elemente svijeta stvorio je Bog. Oni su i sastavni dio ovjeka i itavo se ljudsko djelovanje dogaa u povezanosti s njima. Oni se zovu, vatra, zrak, voda, zemlja. Ta su etiri elementa toliko meusobno isprepletena i dovedena u ovisnost da nijedan nije odvojiv od drugoga. Meusobno se toliko dre skupa da se govori o jednom nebeskom svodu...[footnoteRef:32] [31: Christian Feldmann, Hildegarda iz Bingena, 134.] [32: Gottfried Hertzka, udo Hildegardine medicine, 109.]

Element vatra kao kozmiko naelo nije vatra poput one to plamsa u pei, ve mnogo stvarnija vatra vie vrste. U podruju svemira ona spada u ono granino podruje gdje ne vrijede vie nai svjetovni zakoni. Prenijeto na ovjeka to izgleda potpuno drugaije. Tu se bit vatre nalazi u ivanom sustavu (mozgu), kome prema Hildegard pripada zaudno i (kotana) modina. [footnoteRef:33] Kao to i mi govorimo o lenoj modini, tako Hildegard govori o vie sustava modine. Kada Hildegard nadalje pie da takozvanih Pet ula isto tako praznanje ovjeanstva predstavljaju ivu vatru u ovjeku, tada tek stjeemo predodbu koliko je mnotvo onoga ljudskog obuhvaeno Hildegardinim pojmom vatre.[footnoteRef:34] [33: Isto. poziva se na CC 43,17 (Causae et Curae) tj. Hildegardino djelo o uzrocima i djelovanjima.] [34: Isto; dr.med. Gottfried Hertzka govori da se ograniio samo na kratke nagovjetaje, jer eli svoje itatelje upozoriti samo na to da se bez kompjuterske analize hildegardinih strunih izraza ne moe nita shvatiti, ba nita o Hildegardi. ]

Isto vrijedi i za pojam Pet ula. Ona se mogu nabrojati, no to se krije iza toga u Hildegard! Pet ula naprimjer odgovaraju petorici slobodnih planeta, Saturnu, Jupiteru, Marsu, skupa s Merkurom i Venerom. Meutim tako shematski da na primjer Saturn simboliki prikazuje itav aparat vida, Jupiter aparat sluha itd., ve u kozmikoj usporedbi znae mjesec i zvijezde oi. Na drugom se mjestu vid usporeuje s naelom Istoka. Stvari su dakle neizmjerno zamrene. Ako je istina da je svaki bolesni poremeaj u ovjeku uzrokovan u biti neredom u kozmikoj strukturi ovjeka, a lijeenje koje se na to ne obazire, samo odgurava poremeaj u stranu ili ga premjeta na drugo mjesto, tada se medicina, koja kao to je sluaj u Hildegard automatski uzima u obzir kozmika naela, dokazati naposljetku kao bolje utemeljena.[footnoteRef:35] [35: Isto. autor spominje: Nitko ne bi trenutno bio kadar shvatiti i preispitati tako beskrajno zapletene, a ipak toliko jasno u njezinim knjigama opisane meusobne povezanosti. Strogo-logina struktura mnogih medicinskih mjesta ini vie nego moguim da su stvari onakve kako ih je Bog pokazao. ]

Prvi ljudi nisu po Hildegardi bili majmunoliki poluglupani, ve bia najvie inteligencije. Tko bi danas poznavao prajezik ljudi i praimena stvari i zakone po kojima ih je praovjek imenovao, taj bi mogao ponovo otkriti one sile i veze u njima koje je Bog poloio u njih u korist (bolesna) ovjeka. Tko nam kae da ta sposobnost vizije svijeta iz praimena nije bila Hildegardi svojstvena od roenja i napokon izvor njezine boanske vizije? Bi li bilo manje boanski gledati opet svijet kao to su ga prvobitno gledali Adam i Eva, Boja djeca? Dr. med. Gottfried Hertztka koji je jedan od najboljih poznavatelja Hildegardine medicine kao zakljuak o njenim spisima kae ovako: Hildegard je lako prevesti, ali ju je veoma teko razumijeti. Pravilan je prijevod mogu samo ako se tekst doista razumije... Znakovi, Zodijaka, vjetrovi, sokovi, dua, krv, meso o tome se moe povrno itati. Ali to se u Hildegardinu tekstu zapravo time misli na razliitim mjestima? Tek ako u tome otkrijemo jezik znanosti naega doba, svanut e nam.[footnoteRef:36] [36: Gottfried Hertzka, udo Hildegardine medicine, 112-113.]

SokoviU Hildegardino doba glavna medicina bila je medicina Hipokrata, Galena i arapska medicina. Meutim kao to je bilo u sluaju sa elementima tako Hildegard poptuno razlikuje pojam tjelesnih sokova u tijelu od pojma sokova tadanjih medicinskih sustava. Po Galenu se ljudsko se tijelo sastoji od etiri soka (krv, sluz, uta i crna u), a zdravlje i bolest ovise o ispravnom omjeru tih sokova.[footnoteRef:37] Ako uzmemo za primjer rije u, u Hildegardinom udbeniku misli se na istu u, ali je ona vidi kao kemijski princip. Ono to na tome mjestu pie o kemizmu ui i njezinim samotrujuim djelovanjima (srdba) nadilazi naa znanja o velikim povezanostim na psihofizikom podruju.[footnoteRef:38] [37: Christian Feldmann, Hildegarda iz Bingena, 134.] [38: Gottfried Hertzka, udo Hildegardine medicine, 119.]

Udbenik ubraja u, za razliku od tadanje medicine, isto toliko malo u sokove, kao i vie puta spomenutu melankoliju. U Hildegard je crna u kemijsko tijelo koje igra u izmjeni tvari svakoga ovjeka istu ulogu kao mnoge tvari s kemijskom strukturom steroida. Hildegardina medicina pouava da stvari nisu tako jednostavne kao to smo dosada mislili. U ovjeku ne postoji naime samo jedno, ve dva sredinja kemijska naela koja rade upravo protivno. Jedno znai pospjeivanje, drugo slabljenje. Samo se putem finih kemijskih meustupnjeva moe uspostaviti donekle podnosivo trajno stanje u ljudskom tijelu. Lijenika je znanost kako tvrdi dr.med. Gottfried Hertzka ve na tragu tim stvarima kada postavlja naelo regulacijskih krugova. Kae da svaki lijek koji podupire jedno kemijsko naelo, automatski teti drugom naelu. Otuda mnoge nepoeljne nuspojave naih lijekova. Hildegard pokuava u svome udbeniku pokazati ove nadasve zamrene kemijske odnose u ljudskome tijelu, to moe imati smisao samo ako to proitaju i znanstvenici koji posjeduju nae moderno shvaanje fizioloke (i patoloke) kemije. Hertzka s pravom postavlja pitanje: to bi radile sve one do najmanjih detalja opisane kemijske pojedinosti u Hildegardinom udbeniku u njezino doba? Stoga je napisao da je njezina knjiga tek sada oteta zaboravu, jer mi, nai lijenici i medicinari tek sada poinjemo razvijati znanstveno razumijevanje za to. Otkada je dola moderna kemija, opet se zna za ono to je u Hildegardinu udbeniku samo po sebi razumljivo, tj. koliko je za razvoj i tijek bolesti vano kemijsko strujanje sokova u ovjeku.[footnoteRef:39] Kada kod Hildegard itamo o sokovima onda to ne znai nita drugo nego strujanje prirodno-kemijskih tvari ljudskim tijelom koje ga ine zdravim ili bolesnim. Tako se na primjer loi sokovi pripisuju u prvom redu pogrenim prehrambenim navikama. Zdravlje moe ovisiti i o tome da li u tijelu ima optimalne vlage. Hildegard navodi sljedei primjer: Kada bi zemlja imala naime previe vlage, bilo bi to za nju tetno. Kada bi primala premalo vlage ili uope nikakvu, ni to ne bi za nju bilo povoljno.[footnoteRef:40] Spominje da previe vlage izaziva bolest, a premalo vlage da je vrlo opasno. ovjeka zdravim ini umjerena vlaga u tijelu. U Hildegard kako vidimo nema dakle nita od primitivna uenja starih lijenika u Hildegardino doba o etiri soka. Svako temeljito provjeravanje Hildegardine medicine prema dr.med. Gottfried Hertzka moe dovesti samo do sljedeega zakljuka: To nije bila suvremena medicina. A kakva je onda bila? Nulla pictura, ne ljudsko djelo.[footnoteRef:41] Time se odgovara i na pitanje zato Hildegardina medicina nije bila prije prihvaena: Nije bilo jo vrijeme za to. [39: Gottfried Hertzka, udo Hildegardine medicine, 120-121. Izreka grkoga filozofa Heraklita Panta rhei (sve tee), mogla bi vaiti za cijeli Hildegardin medicinski udbenik, meutim, to jo nije ono to se tamo oznaava kao humores, kao sokovi u pravom smislu.] [40: Isto, 122.] [41: Isto. ]

Granice Hildegardine medicineSvatko moe donekle i u grubim crtama shvatiti to je Hildegard htjela rei, odnosno dovoljno da se moe posluiti njenom medicinom za svoju korist i korist blinjega. ini se da Hildegardina medicina skriva za svakoga po neto. Za obinoga ovjeka to je lijek koji e mu olakati ivot i povratiti mu izgubljeno zdravlje i snagu. Za drugoga e njena psihoterapija biti poticaj da bolje upozna sebe, svoj odnos prema svemu to se nalazi izvan njega samoga, sa promjenom koja e rezultirati usklaenou sa Bojim zakonima, koja pak ovjeku vraa izgubljeno zdravlje, jer je uklonjen uzrok koji je temelj bolesti. Znanstvenicima, doktorima i istraiteljima Hildegard nudi vrlo obilno neistraeno blago, mnoge nejasnoe koje se napretkom tehnologije postupno otkrivaju. Ovdje ponajprije spada njena knjiga nepoznatog jezika koja bi vrlo vjerojatno mogla biti klju u tumaenju nejasnih mjesta njenih spisa. Znanost se u mnogo emu poela pribliavati Hildegard. Ono to se prije 30 godina odbacivalo kao potpuna naivnost u vezi sa Hildegardinim opisom o nastanku raka, njegova irenja, uzroka istoga i konano uspjenog lijeenja, to je danas u velikoj mjeri prihvaeno i 2008. godine nagraeno Nobelovom nagradom za otkrie virusa Papillom. injenica je ta da se Hildegardinom medicinom moraju pozabaviti specijalisti jer su oni jedini koji u tanine razumiju odreeno podruje. Oni mogu svojim istraivanjem dati najvei doprinos i jedini mogu razumijeti to je Hildegard u pojedinim sluajevima htjela rei. Tko bi se drugi, pa tako i lijenik ope prakse mogao snai u umi od oko 2000 lijekova! Moda ovo ne zvui mnogo, ali ako se uzme u obzir da postoje npr. 92 lijeka za ivce i mozak, i kada njihova definicija zvui vrlo slino, tada je potreban specijalist koji je provjerio svako pojedinano djelovanje i donio odluku o tome, kada, koliko i na koji nain uzimati odreeni lijek. Mnoga mjesta jo e nam dugo vremena pa ak i uz najvei napor ostati nejasna, jer to i mora biti tako. Medicina boanskog porijekla mora podrazumijevati i daljni razvoj medicine. Navest u jedan primjer koji spominje dr.med. Gottfried Hertka kod upotrebe Galganta: Na primjer sredstvo od galganta protiv primarna ogluenja zbog flegme u glavi s glavoboljom. Tu je lijeniku opet potrebno dakako Hildegardino uenje o bjelanevinama i tada e znati da se glavobolja koja je izazvana flegmom moe prepoznati ako nestane nakon upotrebe ulja od cvjetnih pupoljaka jabuke. Tako su granice Hildegardine medicine, gledano s lijenikog stajalita, ovisne o specijalistikom produbljivanju znanja.[footnoteRef:42] S druge strane tu je problem nabave sirovina i procedura nekih lijeenja kojima se neki ljudi sigurno nee rado podvrgnuti. Na znanosti budunosti je da utvrdi djelovanje pojedinih lijekova i da nae nove naine kako ih ljudima uinit korisnim. [42: Gottfried Hertzka, udo Hildegardine medicine, 205-206.]

ZakljuakCrkva, po uzoru na Isusa Krista, ima dunost brinuti se za Tijelo Kristovo. Postoje mnoge naina kako to moemo i moramo ostvariti, a jedan je brinuti se za bolesne i nemone. Dakako da su molitva i sakramenti, utjeha Rijeju Bojom na prvome mjestu, no Bog nam je ostavio bilje i itav stvoreni svijet da se njime sluimo. Ako elimo ivjeti u zdravlju, miru i radosti, neophodno je biti upoznat sa zakonima koji nas okruuju, koje je Bog utkao u stvoreni svijet. Za mir je potrebno biti u skladu koji ne remeti taj mir. A koji je taj sklad ako ne onaj koji postoji neovisno o meni, koji je bio bio prije mene i koji e biti poslije mene. Postoji skriveni jezik u svijetu i u nama, mi ga esto ne vidimo i ne ujemo, ali on nama neprestano svjedoi svojim postojanjem i tako nam govori. Govori preko bolesti, kuca nam na vrata i upozorava da smo skrenuli sa puta. U medicinskoj dijagnostici ali i openito u ivotu prekomjerno sluamo tijelo, a duu zanemarujemo. Treba nauiti sluati jedno i drugo. To je cilj koji treba dostii i koji je preduvjet za harmonian ivot u skladu sa svemirom, u skladu s Bogom urediteljem svemira, koji nam pokazuje put, kako u svojoj Rijei, tako i preko stvorenoga svijeta i u 12. stoljeu preko Hildegarde iz Bingena. Za Hipokrata kau da je medicinu definirao ovako: Jedna je medicina, a tisuu vrsta. Na drugome mjestu doc.dr.soc. Miljenko Anii daje sintezu danas prijeko potrebno za odnos medicine i teologije: Medicina i teologija gledaju iz raliitih perspektiva na jednoga i cjelovitoga ovjeka... Znanost i vjera dva su razliita naina pristupa jednoj te istoj stvarnosti.[footnoteRef:43] Ako jedna i druge tee prema istome cilju, a to je istina o ovjeku, onda se oni nuno susreu u budunosti. Taj susret za rezultat vie nee imati iskljuivanje Boga, nego e nalaziti njegov rukopis na svakome koraku, u svakome kamenu, u svakome ovjeku. [43: Miljenko Anii, Crkva i medicina pred izazovom alternativnih iscjeliteljskih tehnika, Moralno-etike dileme u primjeni nekonvencionalne medicine, Zagreb, 2009., 420-421.]

Izvori i Literatura:

GOTTFRIED HERTZKA, udo Hildegardine medicine,U PRAVI TRENUTAK, akovo 1999.

WIGHARD STRHLOW, Die Psychotherapie der Hildegard von Bingen, Knaur Verlag, 2010.

KATEHEZA PAPE BEDEDIKTA XVI. na opoj audijenciji, srijeda 1. rujna, 2010.

KATEHEZA PAPE BEDEDIKTA XVI. na opoj audijenciji, srijeda 8. rujna, 2010.

HANS-ULRICH NIEMITZ, Gutachten zur Neuen Medizin, Hochschule fr Technik, Wirtschaft und Kultur, Leipzig 2003.

SADAOVDJE.COM/portal/razno/hildegard-iz-bingena

MILJENKO ANII, Crkva i medicina pred izazovom alternativnih iscjeliteljskih tehnika, Moralno-etike dileme u primjeni nekonvencionalne medicine, Zagreb, 2009.

http://www.fra3.net/Teoloska-misao/Prorocica-Hildegarda-iz-Bingena---nova-crkvena-nau.aspx

CHRISTIAN FELDMANN, Hildegarda iz Bingena, U PRAVI TRENUTK, akovo 2006.

http://www.paracelsus-magazin.de/alle-ausgaben/58-heft-022012/848-die-heilkunde-der-hildegard-von-bingen.html

2