ao norve ka uma DOSAD OBJAVLJENO U PRIJEVODU NA HRVATSKI Ju no od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresa Haruki Murakami roen je u Kjotu 1949. godine. Odrastao je u Kobeu, a sada ivi u blizini Tokija. Autor je romana L ov na divlju ovcu, Tvrdokuhana zemlja udesa i Kraj svijeta, Norve ka uma, Ple i ple i pl e i, Ljetopis Ptice--navijalice, Ju no od granice, zapadno od Sunca, Moj slatki Sput nik, Kafka na obali; publicistike knjige Podzemlje: napad plinom u Tokiju i japan ska psiha, te zbirki pria Slon nestaje i nakon potresa. Dobitnik je mnogih knji evn ih priznanja, ukljuujui odnedavno i uglednu nagradu Jomimuri. Djela su mu preveden a na dvadeset i sedam jezika. norve ka uma haruki murakami prevela maja tanik vukovi 6 runji ZAGREB * 2004. VUKOVI & RUNJI 10 090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukovi Runji Korektura Ozren Milat Dizajn Boris Runji Tisak i uvez Tiskara Krati Naslov izvornika Noruwei no mori Nonvegian wood 1987 by Haruki Murakami English translation 2000 by Haruki Murakami Prevedeno prema autoriziranom engleskom prijevodu Jaya Rubina. Prijevod na hrvatski Maja Tanik, 2004. Sva prava pridr ana. Fotografija autora Marion Ettlinger Pri transkripciji japanskih rijeci preuzeta je tzv. popularna transkripcija, a g lasovi su u japanskom po meunarodnoj transkripciji: =ts, =sh, =ch, d/d =j, j=y, v=w. Za pomo u kulturalnim, filolo kim itd. nedoumicama prevoditeljica zahvaljuje ponajp rije Gigi Graan, te Klari Gonc-Moaanin, Vladimiru hiru, Tomislavu Pisku i Nenadu S aviu. Ozrenu Milatu pak zahvaljujem za upozorenja koja su, nadi av i uvrije enu predod bu 0 funkciji korektora, pripomogla prijevodnom tekstu. ISBN 953-6791-60-9 CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica Zagreb UDK 821 . 521 31 = 163 . 42 = 03 . 111 MURAKAMI, Haruki Norve ka uma / Haruki Murakami ; prevela Maja Tanik. - Zagreb : Vukovi & Rur Prevedeno prema: Nonvegian wood; izv. stv. naslov: Noruwei no mori. ISBN 953-6791-60-9 441028073 Za mnoge fetes Imao sam 37 godina i bio sam pojasom svezan za sjedalo dok je golemi 747 ponirao kroz gust oblani pokrov pribli avaj ui se hambur koj zranoj luci. Hladne ki e, svojstvene mjesecu studenome, natapale su z emlju i sve obavijale sumornom atmosferom flamanskog ulja na platnu: slu benike zr ane luke u kabanicama, zastavu navrh niske aerodromske zgrade, reklamni plakat BM W-a. Dakle evo opet Njemake. im se zrakoplov spustio, iz zvunika na stropu poela se raz-lijegati tiha glazba: mi lozvuna instrumentalna obrada Norve ke ume1 od Beatlesa. Od te bih melodije uvijek d uboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jae nego ikad. Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u ake da mi se lubanja ne raspukne. Ubrzo mi je pri la jedna od njemakih stjuardesa i na engleskom me upitala jesam li boles tan. Nisam rekao sam samo mi se vrti. Sigurni ste? Jesam, hvala. Nasmije ila se i oti la, a glazba se promijenila: sad je sviralo ne to od Bilh/ja Joel a. Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u 1 Prevoditeljiine napomene se nalaze na str. 343-347. tamne oblake koji su visjeli nad Sjevernim morem, mislei na sve ono to sam u ivotuizgubio: zauvijek pro la vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjeaje koj e nikad vi e neu pro ivjeti. Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su poeli otkopavati poja-seve i vaditi prtljag u iz pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjeao sam miris tr ave, utio vjetar na licu, uo krik ptica. Jesen 1969., a meni se pribli ava dvadeseta . Stjuardesa je opet do la provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i pita la me jesam li dobro. Dobro sam, hvala rekao sam smije ei se. Samo me uhvatila neka sjeta. Potpuno vas razumijem rekla je. I meni se to dogaa, dosta esto. Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. Pa, dakle, elim vam sretan put. AufWied ersehen. AufWiedersehen. Osamnaest je godina pro lo od toga dana na livadi, a ja jo mogu u sjeanje prizvati s vaku njegovu pojedinost. Vi ednevna blaga ki a isprala je ljetnu pra inu i zaodjenula gore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su do visine gl ave i lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak oblaka lebdio j e posred ledenoplaviastog svoda. Pogled na to visoko nebo gotovo je nanosio bol. Da ak vjetra pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu kosu, da bi se odmah potom izgubio u umi, umorei u kro njama i donosei nam na mahove udaljene glasove lave a - nej asan, mutan zvuk, koji kao da je dopirao s dveri nekoga drugog svijeta. Druge zv ukove nismo uli. Druge ljude nismo sreli. Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptic e kad su prepla ene prhnule uvis usred livade i odmaglile u umu. Dok smo tako lunja li, Naoko mi je govorila o bunarima. Pamenje je udna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu dogaaja, nisam na njega o braao ni najmanju pozornost. Nijednom mi nije palo na pamet da e on na mene ostaviti tako dugotrajan dojam, a po gotovo nisam sanjao da u ga se r8 godina poslije sjeati do u tanine. Toga dana ivo m i se fukalo za krajobraz. Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj djevojci koj a hoda kraj mene. Mislio sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o sebi. Bile su to te godine, to ivotno doba kad mi se svaka slika, svaki osjeaj, svaka misao vraal a poput bumeranga. I to je jo gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije. Krajobraz mi nije bio ni na kraj pameti. Sada mi se, meutim, u sjeanje prvi vraa taj prizor s livade. Miris trave, pomalo pr ohladan vjetar, obris bre uljaka, lave psa: to su mi prva sjeanja, i vraaju mi se sa savr enom bistrinom. Imam dojam da mogu pru iti ruku i vr kom prsta pratiti njihove ko nture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema nikoga. Nikoga. Nema N aoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to moglo dogoditi? Sve to mi s e tada inilo va nim - Naoko, ovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglo nestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala m i je tek pozadina, sam okoli , bez ljudi u prvom planu. Istina, s vremenom joj se sjetim lica. Ponem spajati predod be - njezina siu na, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na opip tako glatka i mirna; nje na, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski sitan made ; kaput od kamelh ara koji je nosila zimi; njezin obiaj da mi gleda ravno u oi kad me ne to pita; laga ni drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao da govori na vjetrovitu vrhun cu) - i najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz profila, jer smo Naoko i ja uvijek bili negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda se ona okree prema m eni, smije i se, jedva primjetno krivi glavu u stranu i progovara, gledajui me u oi kao da u njima eli ugledati odraz bjelice koja je sijevnula bazeniem kristalno istog vrela. Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tu na je istina da mi je za ono ega sam se mogao sjetiti za 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa 30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se u suton izdu uju. Jednoga e dana, pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To je ne izbje no: moje pamenje sve se vi e udaljava od mjesta na kojemu je Naoko neko stajala - na kojemu sam stajao onaj stari ja. Vraa mi se tek krajolik, pogled na onu liva du u listopadu, stalno iznova, poput simboline scene u nekom filmu. Svaki put kad se pojavi, kao da zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se, ka e. Jo sam tu. Probudi se i razmisli o tome. Razmisli za to sam jo tu. Ti me udarci ne bole. Uope ne osjeam bol. Samo uplji zvuk koji odjekne sa svakim udarcem. A i on jednoga dana m ora izblijedjeti. Ali u hambur koj zranoj luci udarci su bili dulji i jai nego inae. I upravo zato pi em ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Jednostavno zato to sam t akav. Da bih osjetio kako sam ne to do kraja razumio, moram to zapisati. Dakle, da vidimo, o emu je Naoko toga dana govorila? Naravno: o "poljskom bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je mo da bila tek slika ili simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih onih dr ugih stvari koje je tih mranih dana znala u svom umu najednom o ivjeti. No kad mi g a je jednom opisala, nikad vi e nisam mogao zamisliti tu livadu bez bunara. Od tog a dana slika neega to nikad nisam svojim oima ugledao ostala je neraskidivo povezan a sa stvarnim prizorom polja koje se prostiralo preda mnom. Taj bunar znam opisa ti do najsitnijih detalja. Nalazio se tono na granici izmeu livade i ume - mraan otv or u zemlji, irok jedan metar, skriven ispod trave. Na njegovu rubu nije bilo nik dkve oznake - ni ograde, ni kamena oboda (bar ni ta vi e od razine tla). Bila je to obina rupa, razjapljeno zjalo. Njegovo kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenje je poprimilo udnovatu muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su neki blokovi, a u jedan od raspuklih spojeva spuznuo je mali zeleni gu ter. Mogao si s e nagnuti preko ruba i tako zuriti u ni tavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da je zastra ujue dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve tame svi jeta sabile u njega i nepovratno zgusnule. On je jako, jako dubok rekla je Naoko, pa ljivo birajui rijei. Znala je tako govori ti, usporila bi da pronae tono onu rije koju tra i. Ali nitko ne zna gdje je nastavil a je. Znam samo da je negdje ovdje, u blizini. Ruku duboko zabijenih u d epove jaknice od tvida, nasmije ila mi se kao da eli rei: "I stina je!" Onda je iznimno opasan rekao sam ja. Tako dubok bunar, a nitko ne zna gdje je. Upadne i to je kraj. Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo. Sigurno se dogaaju takve stvari. Dogaaju, tu i tamo. Mo da jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom nestane, ne m ogu ga nai. Onda ovda nji ljudi ka u: "Aha, pao je u poljski bunar." To nije ba lijepa smrt rekoh. Nije, to je grozna smrt rekla je Naoko, stresajui grumen sjemenki trave s jakne. Najbolje bi bilo da slomi vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda ne bi mogao ni ta. Vie iz svega glasa, ali nitko te ne uje, ne mo e oekivati da e te itko na tebi pu u stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak, vlaga, a visoko nad glavom vidi malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I tako polako umire , na tome mjestu, sasvim sam. Fuj, od same pomisli je i mi se ko a rekao sam. Taj bi bunar trebalo nai i ograditi zidom. Ali nitko ga ne mo e nai. Zato pazi da ne skrene sa staze. Bez brige, neu. Naoko je izvadila lijevu ruku iz d epa i stisnula moju. Ni ta se ti ne brini rekla j e. Ni ta ti nee biti. Da tri ovuda usred noi, nikad ne bi upao u bunar. A dok se dr im ebe, ni ja neu. Nikad? Nikad! Za to si tako sigurna? Jednostavno znam rekla je, stegnula mi jae ruku i za u-tjela. Ja znam takve stvari . Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno osjeam. Recimo, ka d sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne mo e me namamiti ni ta mrano ni zlo. E pa onda imamo rje enje rekao sam. Samo stalno mora biti ovako sa mnom. Ti to stvarno misli ? Naravno. Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala se u moje oi. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekuina ispisujui udnovat e vrtlo ne are. Njezine prekrasne oi dugo su, dugo bile zagledane u mene. Onda se ispru ila koliko je duga i ovla prislonila svoj obraz uz moj. Bila je to udesna, topla gesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati. Hvala. Nema na emu odgovorio sam. Tako sam sretna to si to rekao. Jako sretna rekla je tu no se smije ei. Ali to je ne ogue. Nemogue? Za to? To ne bi bilo u redu. To bi bilo stra no. To Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlaju svakojake misli i nisam je htio ometati, pa sam utio i hodao kraj nje. To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni rekla je nakon duge utnje. Kako ne bi bilo u redu? promrmljao sam. Zar ne vidi ? Jednostavno nije mogue da jedna osoba zauvijek uva drugu. Evo, zamisl i da se vjenamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko e me uvati dok tebe nema? Ili a ko ode na slu beni put, tko e me onda uvati? Mogu li cijeli ivot stalno biti slijeplje na s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio odnos? Kad-tad bih ti do sadila. Pitao bi se to radi od svog ivota, i za to provodi sve svoje vrijeme dadiljajui tu enu. Ja to ne bih mogla podnije ti. To ne bi bilo rje enje mojih problema. Ali nee cijeli ivot imati problema rekao sam, dotaknuv i joj lea. S vremenom e ne . A kad nestanu, onda emo razmisliti kako dalje. Mo da e ti morati pomoi meni. Ne ivimo ivot prema nekom proraunu. Ako me treba , iskoristi me. Zar ne vidi ? Za to si tako kru ta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si napeta pa uvijek oekuje najgore. Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti. Kako to mo e rei? upitala me glasom potpuno li enim osjeaja. Naokin glas upozorio me da sam mo da rekao ne to to nisam smio. Reci mi kako to mo e kazati rekla je, zurei u tlo pod svojim nogama. Nisi mi rekao ni ta to i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa e se cijela razvedriti." Za to mi to govori ? Da sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako ivjela, jedino tako zna m ivjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala vratiti. Razbila bih s e u komade, koje bi odnio vjetar. Za to ti to ne vidi ? Kako mo e rei da e me paziti ako o ne vidi ? Nisam odgovorio. Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego to misli . Dublje...mranije. ..hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom? Kako si to moga o uiniti? Za to me nisi ostavio na miru? Upravo smo hodali kroz zastra ujue tihu borovu umu. Sasu- ena trupla cvraka koji su ugi nuli krajem ljeta le ala su ra trkana po povr ini staze i drobila se pod na im cipelama. Kao da tragamo za neim to smo izgubili, Naoko i ja lagano smo kroili stazom. Oprosti rekla je, uzimajui me pod ruku i odmahujui glavom. Nisam te htjela povrij editi. Nemoj da te to to sam rekla zabrinjava. Zbilja, ao mi je. Samo sam bila lju ta na samu sebe. Valjda te jo ne razumijem potpuno rekao sam. Nisam ba tako pametan. Treba mi vrem ena da ne to shvatim. Ali ako budem imao vremena, na kraju u te shvatiti - bolje od ikoga na svijetu. Zaustavili smo se u tihoj umi, oslu kujui. Ja sam vr kom cipele prevrtao e ere i cvrke, a onda podigoh pogled prema komadiima neba koje je provirivalo kroz borove grane. N aoko je stajala s rukama u d epovima i razmi ljala, oiju uprtih ni u to posebno. Ka i mi ne to, Toru ree. Voli li me? Zna da te volim. Hoe li mi uiniti dvije stvari? Mo ete dobiti do tri elje, madam. Naoko se nasmije ila i odmahnula glavom. Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da shvati kako sam ti zahvalna to si me do ao vidjeti ovamo. Nadam se da razumije koliko si me razveselio. Ako me i ta spasi, to e biti to. Mo da ja to ne pokazujem, ali istina je . Opet u ti doi rekao sam. A druga elja? elim da me se uvijek sjea . Hoe li se sjeati da sam postojala, i da sam ovdje ovako s ajala uz tebe? Uvijek rekao sam. Uvijek u se sjeati.Nastavila je dalje hodati u ti ini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i p oigravala na ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, bli e nego prije. Naoko se popela na maleno uzvi enje, izi la iz ume i pohitala niz blagu padinu. Ja sam i ao dva-tri koraka iza nje. Doi ovamo doviknuo sam joj slea. Bunar bi mogao biti u blizini. Naoko je zastala, nasmije ila se i uzela me za ruku. Ostatak puta pre li smo hodajui jedno kraj drugog a. Zaista obeava da me nikad nee zaboraviti? pitala je gotovo aptom. Nikad te neu zaboraviti rekao sam. Nikad te ne bih mogao zaboraviti. Pa ipak, moje pamenje postaje sve mutnije, i ve sam zaboravio itav niz stvari. Dok ovako pi em prema sjeanju, esto osjetim alac zebnje. Sto ako sam zaboravio najva niju s tvar? to ako negdje u meni postoji mrani ponor u kojemu su nagomilana sva uistinu va na sjeanja, i sada se polako pretvaraju u mulj? Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuv i ta izblijedjela, sve bljea, nesavr ena sjeanja na grudi, pi em dalje ovu knjigu s oajnikim arom izgladnjela eka koji si e kosti. Ne znam za drugi nain da odr im obeanje koje sam dao Naoko. Jednom davno, dok sam jo bio mlad, kad su sjeanja bila mnogo ivlja nego to su sada, poku avao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam, kad bi d o ao taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspijevao. Sve je bilo odvi e o tro i jasno, pa nikad nisam znao odakle poeti -kao to karta koja ima pre vi e detalja zna biti beskorisna. Ali sada shvaam da sve to mogu povjeriti nesavr enu mediju pisanja jesu nesavr ena sjeanja i nesavr ene misli. Kako sjeanja na Naoko u men i sve vi e blijede, sve je dublje razumijem. Znam i za to je od mene tra ila da je ne zaboravim. To je, naravno, znala i Naoko. Znala je da e moja sjeanja na nju izblij edjeti. Upravo me zato i molila da je nikada ne zaboravim, da se sjeam kako je po stojala. Ta me pomisao ispunja gotovo neizdr ivom tugom. Jer Naoko me nikad nije voljela. J. I EDNOM DAVNO, PRIJE MNOGO GODINA - zapravo, tek prije dvadeset - ivio sam u studentskom domu. Imao sam 18 i bio sa m bruco . ivot u Tokiju bio mi je novost, kao i samaki ivot, pa su moji bri ni roditelj i prona li privatni dom u kojemu u ivjeti, umjesto jednokrevetne sobe, kakvu je uzim ala veina studenata. Dom je nudio obroke i druge pogodnosti, i vjerojatno e njihov u nevjestu sinu pomoi da pre ivi. A trebalo je misliti i na tro ak. Dom je stajao kud ikamo manje nego privatna soba. Dok god sam imao posteljinu i lampu, nije trebal o kupovati previ e pokustva. to se mene tie, ja bih vi e volio unajmiti stan i ivjeti u udobnoj samoi, ali znajui koliko su moji roditelji potro ili na upisninu i kolarinu n a privatnom sveuili tu koje sam pohaao, nisam bio u polo aju da i ta zahtijevam. Na kraj u krajeva, i nije mi bilo va no gdje ivim. Smje ten na brdu usred grada s kojega se pogled sterao na sve strane, domski kompl eks nasadio se na veliko etverokutno dvori te ograeno betonskim zidom. Gorostasno, m ono drvo japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih vrata. Ljudi su govorili da je staro najmanje 150 godina. Kad biste stali u podno je i pogledali gore, od njegove guste i lisnate zelene kro nje ne biste vidjeli ni traak neba. Poploena staza koja je vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezati ravno preko irokog dvori ta, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska tr okatnica. Bile su to velike zgrade, s mno tvom prozora, i odavale su dojam stanova prenamijenjenih u zatvorske elije, ili zatvorskih elija prenamijenjenih u stanove . No nisu se doimale nimalo prljavo, niti su djelovale mrano. Kroz otvorene prozo re dopirali su zvui radija, a svi prozori imali su jednake zastore boje bijele ka ve koji nisu blijedjeli na suncu. Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajedniku dvokatnicu, u kojoj j e na prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije z a sastanke, ak i sobe za goste, iju namjenu nikad nisam mogao dokuiti. Odmah do zaj ednike zgrade stajala je trea spavaonica, takoer na tri kata. Posvuda su bili prost rani zeleni travnjaci, a kru ne prskalice vrtjele su se i presijavale na suncu. Iz a zajednike zgrade bila je poljana za bejzbol i nogomet, te est teniskih terena. K ompleks je imao sve to bi ovjek mogao po eljeti. Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je up ravljala nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desniarskog ekstremista, a u nainu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate - neega sil no udnog. To se vidjelo u bro uri koju su davali novim studentima, kao i u kunom red u. Tako se progla avalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "te iti stvaranju ljudsk ih resursa koji e slu iti naciji posljednjim dostignuima u osnovnim odgojnim naelima" , i mnogi financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju vodilju" prilo ili su svo j osobni doprinos gradnji ustanove. To je bilo njezino javno lice, a iza toga le a lo je ne to krajnje mutno. Neki su govorili da je to tos za izbjegavanje poreza, dr ugi su projekt smatrali reklamnim trikom da bi se privukli sponzori, a trei da je gradnja studentskog doma samo izlika da se na prijevaru doepaju prvoklasnog javn og graevinskog zemlji ta. No jedno je bilo sigurno: u kompleksu je postojao privile girani klub sastavljen od elitnih studenata s razliitih sveuili ta. Imali su "kru oke" koji su se nekoliko puta na mjesec, a meu njima su bili i neki od jitelja. Svaki lan kluba mo gao je biti siguran da e nakon Tplome dobiti dobar posao. Nisam imao pojma koja j e od tih teorija tona, i je li ijedna, ali sve ih je povezivala pretpostavka da j e tu "ne to sumnjivo". Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljea 1968. do proljea 1970. Za to sam ga tako dugo trpio, ne znam rei. Sto se tie svakodnevnog i vota, bilo mi je praktiki svejedno je li ustanova desniarska, ljeviarska ili ne to tr ee. Svaki dan zapoinjao je sveanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i dr avnu himnu . Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom sredi tu kompleksa, kako bi se vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica. Za zastavu je bio zadu en upravitelj istonog paviljona (moje zgrade). Bio je to vis ok ovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset-- ezdeset godina. ekinjasta kosa bila m u je pro arana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je dugaak o iljak. Saptalo se da je zavr io ratnu pijunsku kolu u Nakanu, ali nitko nije u to bio siguran. Kra j njega bi stajao student kojega je uzeo za pomonika. Ni tog tipa nitko nije dobr o poznavao. Imao je najkrau je frizuru na svijetu i uvijek je nosio mornarski modr u studentsku odoru. Nisam znao kako se zove ni u kojoj sobi ivi, nikad ga nisam v iao u blagovaonici ni pod tu evima. Nisam ak ni siguran da je bio student, iako je m orao biti, s obzirom na uniformu - a to mu je ubrzo postao i nadimak. Za razliku od g. Nakana, "Uniforma" je bio nizak, zdepast i nezdravo bljedolik. Svakoga ju tra u est taj odvratni par dizao je zastavu Izlazeeg sunca. Kad sam tek stigao u dom, sama neobinost takve manifestacije esto bi me navela da rano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi se u dv ori tu u gotovo istom asu kad bi radio poeo pi tati signal da je est. Uniforma je, nara vno, nosio svoju uniformu, s crnim ko natim cipelama, a Nakano kratku jaknu i bijele tenisice. Uniforma je dr ao ceremonijalnu kutiju od nelakira nog drva paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega bi spusti o na postolje stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao uredn o smotan barjak. Njega bi sa strahopo tovanjem proslijedio Nakanu, koji bi ga poto m prikvaio na u e koplja, i ukazao bi se arkocrveni krug Izlazeeg sunca na djevianski bijelom polju. Uniforma bi tada pritisnuo prekida za sviranje himne. "Nek' vlast na eg gospodara..." I zastava bi se poela penjati. "Dok obluci ne postanu gromade..." Tu bi ve stigla do polovice koplja. "I ne prekrije ih mahovina." Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukoeni, pogleda uprto g u zastavu, koja je pru ala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar. Spu tanje zastave u predveerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu, ali obrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju . Nacionalna zastava nou se nije vijorila. Nisam shvaao za to se zastava nou spu ta. Nacija je postojala i u mraku, a mnogo ljudi radilo je po cijele noi - graditelji eljeznikih pruga, taksisti, hostese u barovim a, vatrogasci, noni uvari: djelovalo mi je nepravedno da takvim ljudima bude uskrae na za tita to je pru a zastava. Ili mo da to i nije bilo tako va no, mo da nikome i nije bi lo stalo - osim meni. Ne da je meni bilo ne to posebno stalo. Samo mi je ta ideja pala na um.Prema pravilima o smje taju studenti prve i druge godine spavali su u dvokrevetnim , a tree i zavr ne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe bile su malo du e i u e od tri sa etiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s aluminijskim okvirom, a kr aj prozora dva pisaa stola postavljena tako da stanari mogu uiti leima okrenuti jed an drugome. S lijeve strane vrata stajao je elini krevet na kat. Pokustvo je bilo vrsto i jednostavno, a sastojalo se od dva garderobna ormaria, malenog ajnog stolia i ugraenih polica. ak i najdobrodu niji promat ra te ko da bi ovakav ugoaj bio mogao nazvati idilinim. U veini soba na policama su st ajali predmeti poput tranzistora, su ila za kosu, elektrinih ajnika i kuhala, instan t kave, ajnih vreica, kocki eera, te obinih lonaca i zdjela za pripravu instant ramen 2. Na zidovima su stajali posteri iz mu kih asopisa ili ukradeni plakati za porno f ilmove. Jedan tip imao je fotografiju svinja koje se pare, ali to je bio ekstrem an primjer u moru uobiajenih golih ena, pop pjevaica i glumica. Na policama za knji ge na pisaim stolovima bili su ud benici, rjenici i romani. Prljav tina koja je vladala u ovim mu kim sobama bila je u a-savajua. Na dnu ko ara za sm ee lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su slu ile umjesto pepeljara bile su vrhom pune opu aka, a kad bi se ovi poeli pu iti, prelili bi ih ka vom ili pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na policama bili su ul ijepljeni crnkastim naslagama neistoe i neke neodreene tvari, a po podu su le ali omo ti instant ramena, prazne pivske konzerve te kojekakvi odbaeni poklopci. Nitko se nikad ne bi sjetio pomesti i pobacati sve to u smee. Ako bi kroz sobu zapuhao vj etar ili propuh, podigli bi se oblaci pra ine. Svaka soba imala je vlastiti grozom oran smrad, ali njegovi su sastavni dijelovi bili isti: znoj, tjelesne izluevine i otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo rublje, a kako se nitko nije trud io redovito prozraivati madrace, iz tih znojem natopljenih ulo aka irio se oajan vonj . Gledano unatrag, nevjerojatno je to te kenjare nisu postale leglom neke smrtono sne epidemije. No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvanice. Pod i prozor bili su besp rijekorno blistavi, madraci su se zraili svakoga tjedna, sve olovke stajale su u odgovarajuim stalcima, ak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio je b olesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za zastore. N isu znali da se zastori uope mogu prati. Mislili su da su oni neki polutrajan sastavni dio prozora. S tim ovjekom ne to nije u redu govorili bi, naziv ajui ga nacistom ili smeeko ulja em. Mi ak nismo imali ni goli ave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala u Amsterdamu. Ja sam bio objesio jednu goli avu sliku, ali moj cimer ju je skinuo. S lu aj, Vatanabe rekao mi je ja, ja ti nisam ba za te stvari i na zidu je osvanula s lika kanala. Goli avica mi nije bila ne to posebno prirasla srcu, pa se nisam bunio. Koji vam je to vrag? To je bila sveopa reakcija na Amsterdam kad bi netko od deki do ao u moju sobu. Ma Smeeko ulja ti na to drka rekao bih. Ja sam to govorio kao alu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljno da sam na kraju i sam u to poeo vjerovati. Svi su me sa alijevali to imam Smeeko ulja a za cimera, ali mene to i nije toliko diralo . Nije me gnjavio dok god sam odr avao istou u svom dijelu sobe, a takav cimer zapra vo mi je i olak ao ivot, u mnogo pogleda. Sam je sve istio, vodio brigu da se madrac i sunaju i provjetravaju, bacao smee. Katkad bi me omi-risao i posavjetovao da se okupam ako ja za to nekoliko dana ne bih na ao vremena. ak mi je znao rei kako je vr ijeme da odem na i anje ili potkre em dlake u nosu. Smetalo mi je jedino to bi poeo pric ati tone insekticida ako bi u sobu u la jedna jedina muha, jer sam se ja onda mora o sklanjati u susjednu kenjaru. Smeeko ulja je studirao zemljopis na dr avnom fakultetu. Kad smo se upoznali, rekao mi je Ja studiram z-z-zemljo-vide. Voli zemljovide? pitao sam. Aha. Kada diplomiram, radit u u Geodetskom uredu i izraivati z-z-zemljovide. Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio ivot. Bio je to jed an od prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je da dru tvo zbilja treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje ak odu evljava izr ada zemljovida. Ali udno je, ipak, bilo to to netko tko eli raditi za vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori rije "zemljovid". Smeeko ulja esto uope nije mucao, osim kad bi izgovarao rije "zemljovid", a tu nikad ne bi prom a io. - to ti studira ? pitao me. Dramsku umjetnost rekao sam. Re irate predstave? Ma ne, samo itamo scenarije i pi emo referate. Raine, Io-nesco, Shakespeare, te for e. Rekao je da je za Shakespearea uo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima zna o bogzna to, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja. Voli dramu? pitao je. Pa i ne ne to posebno. To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogor alo. Bilo mi je ao to m u to inim. Mogao sam izabrati i druge stvari rekao sam. Etnologiju, azijsku povijest. Ali sluajno sam izabrao dramu, i to je to a to ba i nije bilo posebno uvjerljivo obja njenje. Ne razumijem rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. Ja volim z-z-zemljovide, pa sam odluio doi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi p-po alju no vac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukiji, je li? Njegova logika imala je vi e smisla od moje. Nisam se vi e trudio i ta mu obja njavati. Onda smo izvlaili drijeb ( ibice) za krevete. On je dobio kat. Onako visok, kratko pod i ane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu odjevnu kombinaciju: bijelu ko ulju, crne hlae, crne cipele, mornarsko modri d emper. Kad bi i ao na fakultet, dopunio bi to jo jaknom od uniforme i crnom aktovkom: tipian desnia rski student. Zato su ga i zvali Smeeko ulja . Ali njega politika zapravo uope nije za nimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati odjeu. Njega su zanimale promje ne na morskoj obali ili zavr etak novog eljeznikog tunela. Drugo ni ta. Kad bi poeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima, dok mu sugovornik ne bi po bjegao ili zaspao. Svako jutro u est budili bi ga zvui "Nek' vlast na eg gospodara". Sto je znailo da ta j pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i ot i ao u kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vjenost. Katkad sam imao dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu, izgladio bi n abore na runiku i rasprostro ga na radijator da se osu i, a onda bi vratio etkicu i sapun na policu. Na kraju svega obavio bi jutarnju tjelovje bu uz radio, zajedno s ostatkom nacije. Ja sam imao naviku itati do kasno u no i spavati do osam, pa ne bih do ao k sebi ni kad bi se on poeo motati po sobi i vje bati - sve do onoga dijela kad bi poeo s posk ocima. Poskoke je shvaao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod krevet bi se z atresao. Trpio sam to tri dana jer nam je reeno da zajedniki ivot zahtijeva i stano vitu spremnost na odstupanje od svojih navika, ali etvrto jutro vi e nisam mogao iz dr ati. Hej, mo e ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? rekao sam. Ne da mi da spavam. Ali ve je pola sedam! rekao bi, razjapljenih usta. Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba jo spavam. Ne znam kako da ti objasnim, ali kod mene je tako. Svejedno, na krov ne mogu. alili bi se oni s treeg kata. Ovdje je ispod nas sklad i te. Onda idi u dvori te. Na travnjak. Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopati. A radio gimnastika se ne mo e v je bati bez glazbe. Da, zbilja je imao neko staro smee od radija bez baterija. Ja sam imao portabl tr anzistor, ali samo FM, za glazbu. Dobro, idemo onda nai kompromis rekao sam. Radi gimnastiku, ali izbaci poskoke. Buno je ko sam vrag. Mo e? P-poskoke? Sto je to? Poskoci su poskoci. Kad skae gore-dolje. Ali toga nema. Sad me ve poela boljeti glava. Do lo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati svoje. Ustao sam iz kreveta i poeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju emisi je za jutarnju tjelovje bu radija. Na ovo sam mislio kazao sam. Aha, to. Pa da, ima pravo. Nisam ni primijetio. Eto, vidi sad? rekao sam, sjedajui na rub kreveta. To izbaci. Ostalo u izdr ati. Pr stani skakati i pusti me da spavam. Ali to nije mogue rekao je on kao da iznosi neku injenicu. Ni ta ne mogu preskoiti. Ve deset godina svaki dan radim isto, i kad ponem, nesvjesno izvedem cijelu kombin aciju. Da ne to ispustim, ne bih mogao nastaviti. Tu vi e nisam imao to rei. to sam mogao rei? Najbr i nain da to zaustavim bio je da eka ok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vra ji radio kroz vra ji prozor, ali znao sam da bi onda nastala gadna dreka. Smeeko ulja je sve svoje stvari uvao kao oi u gla vi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne znajui to da ka em, poku ao me utje iti. Slu aj, Vatanabe, a za to fino ne bi ustao i vje bao sa mnom? I oti ao je na doruak. Naoko se kikotala kad sam joj priao o Smeeko ulja u i njegovoj radio gimnastici. Nisam to inio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam poeo smijati. Iako je njezin smije ak uas nestao, bilo mi je drago to se prvi put poslije dugo vremena nasmijala. Iza li smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali etali tem uz postaju. Bila je nedjelja popodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali ci jelo jutro ra istili su se do podneva, a ju ina je otpuhala niske oblake. Blistavo ze leno li e tre anja treperilo je na povjetarcu, rasipajui sunane zrake na sve strane. Bi o je to jedan od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili d empere i jakne preko r amena ili u rukama. Na toplom suncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali sretno. Mladii koji su igrali tenis n a terenima s druge strane etali ta svukli su se u kratke hlaice. Ljetna svjetlost ka o da nije doprla samo do dvije redovnice u zimskim habitima koje su sjedile i ra zgovarale na klupi, ali obje su izgledale zadovoljno dok su veselo avrljale na suncu. Petnaest minuta etnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamunu ko ulju i ostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave svoje svije tlosive majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je ve mnogo puta oprana . Imao sam dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo moj osjeaj, n e jasno sjeanje. Tada jo nisam imao toliko sjeanja o Naoko. Kako ti se svia ivot u zajednici? pitala je. Je li zabavno ivjeti s mnogo drugih l judi? Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije stra no, izdr avam nekako. Zastala je kod esme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupiem koji je iz vadila iz d epa na hlaama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na cipelam a. Misli da bih i ja to mogla? Sto? ivjeti u studentskom domu? M-hm. Pa, to je valjda pitanje stava. ovjek bi se mogao ivcirati oko mnogo stvari - zbo g pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro ra di gimnastiku. Ali slino je kamo god da ode , snae se. Pa valjda rekla je ona i kimnula. inilo mi se da ne to premee po glavi. Onda me pog ledala ravno u oi, kao da prouava neki neobian predmet. Tada sam vidio da su joj oi tako duboke i bistre da mi je srce poelo sna no lupati. Shvatio sam da nikad dotad nisam imao priliku ovako joj gledati u oi. Bilo je to prvi put da smo zajedno iza l i u etnju ili dugo razgovarali. Razmi lja da ode u studentski dom? pitao sam. A-a rekla je. Samo me zanimalo kako je ivjeti s drugima. I... Kao da se trudila a nije uspijevala - nai tonu rije ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila pogled . Ma ne znam. Nema veze. To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u ko rak pratio. Ve gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smr avjela da mi je izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljiva sad su nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala ko ata ili nezd rava izgleda: u nainu na koji je smr avjela bilo je neega prirodnog i nepomuenog, kaoda se skrivala u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i sama nije postala duga i uska. I mnogo ljep a nego to sam je pamtio. Htio sam joj to rei, ali nisam znao kak o da se lijepo izrazim. Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji uo. Ona je odluila sama otii u kino, a ja sam bio krenuo obii knji are u Kandi - ni ta hit no u oba sluaja. Predlo ila je da siemo s vlaka, a sluajno smo si li ba u Jotsuji, gdje postoji ugodno etali te obraslo zelenilom kraj starog anca uz dvorac. Sad kad smo os tali sami nismo imali o emu previ e razgovarati, i nije mi ba bilo jasno za to je Naok o predlo ila da siemo s vlaka. Nikad i nismo imali jedno drugome mnogo to rei. Naoko je poela hodati im smo stupili na ulicu, a ja sam urno hodao za njom, nekolik o koraka iza. Mogao sam je stii, ali ne to me spreavalo. Hodao sam oiju uperenih u nj ezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeu kopu za kosu, i kad je okrenula glavu naas sam ugledao jedno malo, bijelo uho. Tu i tamo bi se osvrnula da ne to ka e. Katkad bi to bila opaska na koju sam mogao odgovoriti, a katkad opet ne to na to nisam imao pojma kako bih reagirao. A neki put jednostavno ne bih uo to je rekla. No njoj kao da i nije bilo stalo. Kad bi izrekla to to je htjela rei, op et bi se okrenula prema naprijed i nastavila hodati. No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za etnj u. Ali za Naoko to nije bila tek etnja, sudei prema njezinu hodu. Kod Iidaba ija je skr enula desno, izbila kraj anca, pre la kri anje kod D inboa, popela se na brdo kod Oanomiz ua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do Komagomea. Bila je to naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je ve zapadalo i dan se pretv orio u blagu proljetnu veer. Gdje smo? pitala je Naoko, kao da prvi put opa a svijet oko nas. U Komagomeu rekao sam. Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug. Za to smo ovamo do li? Ti si nas dovela. Ja sam samo i ao za tobom. Oti li smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam edan, pa sam sam popio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni rijei otkako smo naruili pa sve dok nismo pojeli. Iscrpla me etnja, a ona je sjedila s rukama na stolu i ope t o neemu mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izleti ta bila prepuna, govor ili su na TV vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do Komagomea, rekao sam u sebi. Pa, ti zbilja ima kondicije rekao sam kad sam pojeo rezance. Iznenadio si se? -Aha. U koli sam bila dugopruga ica, tako da zna . Trala sam na 10.000 metara. A tata me ne djeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Zna na u kuu - odmah do planine. Uvijek sam imala jake noge. Ne vidi se. Znam odgovorila je. Svi misle da sam neka nje na curica. Ali knjiga se ne sudi po koricama. Na to se kratko nasmije ila. A to vrijedi i za mene rekao sam. Mrtav sam. Ooo, oprosti, cijeli dan te vuem naokolo. Ali drago mi je to smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo rekao sam, poku av ajui se prisjetiti o emu smo zapravo razgovarali. Ona je ne to petljala s pepeljarom na stolu. Nego, ne znam... poela je bi li imao to protiv.. .hou rei, ako ti to nije gnjava a Misli da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo pravo to pitati. Pravo? Kako to misli ? Zarumenjela se. Mo da sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu. Ne znam... Ne mogu to objasniti rekla je, navlaei rukave majice preko lakata i o pet dolje. Meke dlaice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile pod svjetl ima zalogajnice. Nisam htjela rei "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakena na stol, netre mice je gledala u kalendar na zidu, kao da se nada kako e ondje pronai pravi izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula, skl opila oi i poela se poigravati kopom. Nema veze rekao sam. Mislim da znam to eli rei. Ni ja ne znam kako bih to rekao. Nikad se ne mogu tono izraziti nastavila je Naoko. I to ve neko vrijeme. Ne to elimrei, ali dolaze mi samo pogre ne rijei - pogre ne ili tono suprotne od onoga to mislim. Onda se poku am ispraviti, ali samo sve pogor am. Sasvim izgubim vezu s onim to sam n a poetku htjela rei. Kao da sam podijeljena na-dvoje i sama se sa sobom igram lovi ce. Jedna polovica lovi drugu oko velikog debelog stupa. Ona druga "ja" ima prav e rijei, ali ova "ja" ne mo e je uhvatiti. Podigla je glavu i pogledala me u oi. Razumije o emu govorim? Svima je do neke mjere tako rekao sam. Svi se poku avaju izraziti i smeta im kad ne mogu. Naoko kao da je razoarao moj odgovor. Ne, ni to nisam htjela rei rekla je ne obja nj avajui dalje. No, rado u se opet nai s tobom rekao sam. Nedjeljom sam uvijek slobodan, a etnja e mi goditi. Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sind ukuu presjela na liniju uo. ivj ela je u staniu daleko u zapadnom predgrau Kokubund i. Ka i mi kazala je kad smo se rastajali. Je li se moj nain govora promijenio? Mislim da jest rekao sam ali nisam tono siguran kako. Da ti pravo ka em, znam da s mo se onda esto viali, ali ne sjeam se da smo mnogo razgovarali. To je istina rekla je. No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu? Samo nazovi. ekat u tvoj poziv. Prvi put sam upoznao Naoko u estom razredu. I ona je i la u esti razred mondene djev ojake kole koju je vodila neka kr anska misija. Ta kola bila je tako fina da su onoga tko je previ e uio smatrali prostakom. Naoko je bila djevojka moga najboljeg (i jed inog) prijatelja Kizukija. Dru ili su se gotovo od roenja, jer su im kue bile udalje ne jedva dvjesto metara. Kao to je sluaj s veinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos b io opu ten i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno drug ome odlazili u posjet, ruali ili igrali ma-d ong sa svojim obiteljima. Nebrojeno pu ta izlazio sam s njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku prijateljicu za m ene, pa bismo nas etvero oti li do zoolo kog vrta, na bazen ili u kino. Uvijek je dov odila lijepe djevojke, ali malo odvi e fine za moj ukus. Bolje sam se slagao s ne to grubljim djevojkama iz moje dr avne kole, s kojima se moglo lak e razgovarati. Nikad nisam znao to se dogaa u glavama lijepih djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjer ojatno ni one mene nisu razumjele. Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od tra enja cura za mene, pa smo umjesto tog a poeli izlaziti nas troje, Kizuki, Naoko i ja: udno, ali takva nam je kombinacija bila najugodnija. Uvoenje etvrte osobe u takvo na e dru tvo uvijek bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na televizijsk i talk show, u kojemu sam ja bio gost, Kizuki svestrani domain, a Naoko njegova p omonica. Tu je sredi nju ulogu dobro obavljao. Istina, imao je neku sarkastinu stran u koja se ljudima esto inila bahatom, ali zapravo je bio obzirna i nepristrana oso ba. Ravnomjerno bi rasporeivao svoje komentare i ale na Naoko i mene, pazei da se n i ona ni ja ne osjetimo zapostavljenima. Ako bi jedno od nas predugo utjelo, usmj erio bi razgovor u tom pravcu i naveo tu osobu da progovori. Vjerojatno je djelo valo te e nego to je doista bilo: on je znao kako treba nadzirati i prilagoavati atm osferu oko sebe u svakom trenutku. Usto je imao rijedak dar da u neijim poglavito nezanimljivim komentarima pronae zanimljive dijelove, tako da ste se razgovarajui s njim osjeali kao iznimno zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim ivotom. No unato tome on nije bio nimalo dru tven. Ja sam mu u koli bio jedini pravi prijate lj. Nikad nisam shvaao za to se tako bistar i sposoban govornik ne posveti irem svij etu oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na na u malu trojku. A nisam shvaao ni za to je za prijatelja odabrao ba mene. Ja sam bio obian djeak koji voli itati knjige i slu ati glazbu, i nisam se isticao ni na koji nain koji bi neko ga kao Kizuki naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo se od samog poetka s lo ili. Otac mu je bio zubar, poznat po svojoj strunosti i visokim cijenama. Hoe da u nedjelju izaemo u etvero? pitao me tek to smo se upoznali. Moja cura ide djevojaku kolu, povest e neku zgodnu curu za tebe. Mo e rekao sam, i tako sam upoznao Naoko. Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki izi ao iz sob e, Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o emu razgovarati. Doista, nismo imali nijednu zajedniku temu. Umjesto da razgovaramo, pili bismo vodu ili petljali po neemu na stolu i ekali da se Kizuki vrati i opet zapone razgovor. Naoko nije bila osobito priljiva, a meni je bolje i lo slu anje nego govorenje, pa mi je b ilo neugodno biti nasamo s njom. Ne da smo bili nespojivih karaktera: jednostavn o nismo imali o emu razgovarati. Naoko i ja vidjeli smo se samo jednom nakon Kizukijeva sprovoda. Dva tjedna nako n toga dogaaja na li smo se u kavani da se dogovorimo oko neke sitnice, a kad smo t o obavili, vi e nismo znali to rei. Ja sam poku ao zapodjenuti razgovor o nekoliko raz liitih tema, ali nijedna nas nikamo nije odvela. A kad bi Naoko i progovorila, u njezinu glasu ula se neka o trina. Kao da se srdila na mene, ali nisam imao pojma z a to. Poslije se vi e nismo vidjeli, sve dok se toga dana jednu godinu kasnije nismo sluajno sreli na liniji uo u Tokiju. Naoko se mo da srdila na mene jer sam ja, a ne ona, posljednji vidio Kizukija. To mo da nije najbolja formulacija, ali ja sam manje-vi e shvaao kako joj je. Da sam mog ao, zamijenio bih se s njom, ali naposljetku, to je bilo, bilo je, i ja tu ni ta ni sam mogao. Bilo je to jednog lijepog svibanjskog popodneva. Nakon ruka Kizuki je predlo io da odemo s nastave na biljar ili ne to slino. Popodnevni sati nisu me posebno zanimali , pa smo zajedno oti li iz kole, laganim korakom spustili se nizbrdo do dvorane za biljar u luci, i odigrali etiri partije. Kad sam dobio prvu, opu tenu partiju, uozb iljio se i zaredao pobjede u idue tri. To je prema na em obiaju znailo da ja plaam. Ki zuki se tijekom igre nijednom nije na alio, to je bilo vrlo udno. Poslije smo pu ili. emu takva ozbiljnost? pitao sam. Danas nisam htio izgubiti rekao je Kizuki sa zadovoljnim osmijehom. Te je noi preminuo u svojoj gara i. Sproveo je gumeno crijevo s auspuha svoje Honde N-36o? do prozora, ljepljivom trakom zatvorio rupu u prozoru, i turirao motor. Nemam pojma koliko je trajalo dok nije umro. Roditelji su mu bili oti li u posjet nekom bolesnom roaku, i kad su otvorili gara u da utjeraju auto, ve je bio mrtav. Radio je svirao, a ispod brisaa je bio zataknut raun za benzin. Kizuki nije ostavio nikakvu poruku, i nitko nije mogao zamisliti to ga je nagnalo da poini samoubojstvo. Kako sam ga ja posljednji vidio, policija me pozvala da d am iskaz. Rekao sam detektivu da Kizuki nije niim nagovijestio to kani uiniti, da j e bio potpuno isti kao i uvijek. Policajac je oito stvorio dosta lo e mi ljenje o Kiz ukiju i meni, kao da je savr eno normalno da osoba koja markira iz kole i igra bilj ar poini samoubojstvo. Sve je okonano laniem u novinama. Kizukijevi roditelji prodali su njegov crveni N-360. Neko je vrijeme na njegovoj klupi u koli stajao jedan bi jeli cvijet. Tijekom onih deset mjeseci koji su protekli izmeu Kizukijeve smrti i mojih ispita nisam se mogao snai u svijetu oko sebe. Poeo sam spavati s jednom od djevojaka iz kole, ali to nije potrajalo ni est mjeseci. Ni ta na njoj nije me dublje zaintrigir alo. Prijavio sam se na privatni fakultet u Tokiju, i to takav s prijamnim ispit om za koji nisam morao mnogo uiti, i polo io sam ga bez ikakva ushienja. Djevojka me zamolila da ne idem u Tokio. To je 800 kilometara odavde! preklinjala me - ali morao sam se po svaku cijenu maknuti iz Kobea. Htio sam poeti novi ivot negdje gdj e nisam poznavao nikoga ivog. Sad kad si spavao sa mnom vi e ti ni ta ne znaim rekla je, plaui. Nije tako uvjeravao sam je. Samo se moram maknuti iz ovoga grada. Ali ona me ni je bila spremna shvatiti. Pa smo se rastali. Razmi ljajui o svemu onome zbog ega je bila toliko bolja od drugih djevojaka, sjedio sam u superbrzom vlaku4 za Tokio i stra no se grizao zbog onoga to sam uinio, ali vi e to nisam mogao popraviti. Poku at u je zaboraviti. Kad sam zapoeo novi ivot u studentskom domu, na meni je bilo da uinim samo jedno: d a prestanem sve shvaati tako ozbiljno; da postavim dovoljnu distancu izmeu sebe i svega drugoga. Da zaboravim na biljarske stolove od zelene ohe, na crvene N-360 i bijele cvjetove na kolskim k lupama; na dim koji se di e iz visokih dimnjaka krematorija, i na glomazne pritisk ivae za papir u policijskim sobama za obavijesne razgovore. Isprva se inilo da fun kcionira. Uporno sam se trudio zaboraviti, ali u meni je ostao nekakav neodreeni zrani uzao. Kako je vrijeme prolazilo, vor je poeo poprimati jasne i jednostavne obrise, obrise koje mogu iskazati rijeima, ovako: Smrt postoji, ne kao suprotnost ivotu, nego kao njegov sastavni dio. To je kli ej izreen rijeima, ali u to doba nisam ih utio kao rijei, nego kao taj zrani uzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivau za papir, u etiri crvene i bij ele kugle na biljarskom stolu - i mi ivimo i udi emo je u plua kao finu pra inu. Do tog vremena smrt sam shvaao kao ne to u potpunosti odvojeno i neovisno o ivotu. R uka smrti kad-tad e nas uzeti, osjeao sam, ali do dana kad posegne za nama ostavit e nas na miru. To mi se inilo kao jednostavna, logina istina. ivot je tu, smrt negd je ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje. No te veeri kad je Kizuki umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i ivot) promatram u tako jednostavnim okvirima. Smrt nije ne to suprotno ivotu. Ona je ve tu, unutar m oga bia, uvijek je bila tu, i nikakva mi borba nee dopustiti da to zaboravim. Kad je te svibanjske veeri k sebi uzela sedamnaestogodi njeg Kizukija, uzela je i mene. Pro ivio sam idue ljeto, u osamnaestoj, s tim vorom zraka u prsima, ali sve sam se v rijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto to i pribli iti se istini, utio sam, makar maglovito. No smrt je bila injenica, ozbiljna injenica, ka ko god je ovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me gu ilo, vrtio sa m se u krugu bez izlaza. Bili su to udni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred ivot a sve se vrtjelo oko smrti. 3 Idue subote nazvala me Naoko, i te nedjelje oti li smo na spoj. To bi se vjerojatno moglo nazvati spojem. Bolje rijei se ne mogu sjetiti. Kao i pro li put, etali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, jo malo etali, naveer oti li na veeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj nije sm etalo, a ja se nisam posebno trudio odr ati razgovor. Razgovarali smo o svemu to na m je palo na um - o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima; svi ti mali fra gmenti nisu vodili nikamo. Pro lost uope nismo spominjali. Uglavnom smo hodali - i hodali, i hodali. Sreom, Tokio je tako velik grad da ga nikad nismo mogli cijelog a prehodati. Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih i ao tik iz a nje. Naoko je imala raznorazne kope za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi jo j desno uho bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjeam, s lea. Kad god bi joj zbo g neega bilo neugodno, prevrtala bi kopu po prstima. I vjeito je tapkala rupiem po us tima. To bi inila kad god bi ne to htjela rei. Sto sam vi e promatrao te njezine navik e, vi e mi se poinjala sviati. Naoko je pohaala djevojaki fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija, zgodnu malen u ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski kanal za nav odnjavanje s istom, bistrom vodom, te bismo Naoko i ja esto etali uz njegovu obalu. Katkad bi me pozva la u svoj stan i ne to skuhala. Kao da je nikad nije zabrinulo to smo nas dvoje tak o bliski. Soba je bila malena i uredna, i toliko li ena bilo kakvih ukrasnih drang ulija da su samo arape koje su se su ile u kutu kraj prozora davale naslutiti ,da t u ivi enska osoba. Vodila je tur, jednostavan ivot, gotovo bez ijednog prijatelja. N itko od njezinih kolega iz kole ne bi je mogao zamisliti ovakvu. Tada se odijeval a veoma pomno i bila okru ena gomilom prijatelja. Kad sam vidio njezinu sobu, shva tio sam da je i ona, ba kao i ja, eljela otii nekamo na studij i poeti novi ivot dale ko od svih koje poznaje. Zna za to sam izabrala ovaj fakultet? rekla je s osmijehom. Jer nitko doma nije i ao ovamo. Od svih nas se oekivalo da odemo na neko elitnije mjesto. Ku i ? Moj odnos s Naoko, meutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se na men e, a i ja na nju. Kad su zavr ili ljetni praznici i poeo novi semestar, Naoko je poe la hodati kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me smatral a prijateljem, zakljuio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo nimalo te ko. I dalje smo hodali po cijelom Tokiju onako krivudajui, penjali se uz brda, prelazili rijeke i eljeznike tranice, etali i etali bez ikakva cilja. Stremili smo ra vno naprijed, kao da je na a etnja vjerski obred koji e zacijeliti na e ranjene du e. Ak o bi padala ki a, uzeli bismo ki obrane, ali etali bismo bez obzira na sve. A onda je do la jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je li e japanskog brijesta. Mi ris novoga godi njeg doba stigao je kad sam obukao prvi d emper. Bio sam iznosio jedan par cipela pa sam kupio nove, od antilopa. Ne uspijevam se sjetiti o emu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o emu posebn ome. I dalje uope nismo spominjali pro lost, i rijetko smo govorili o Kizukiju. Umj eli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz alicu kave u potpunoj ti ini. Naoko je voljela da joj priam o Smeeko ulja u. Jednom je oti ao na spoj s kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se ra no, smrknuta lica. Reci mi, V-V-Vatanabe, o emu ti razgovara s c-c-curama? Ne sjeam se kako sam mu odgovorio, ali pitao je pogre noga. U srpnju je netko iz doma skin uo Smeeko ulja ev pejza s amsterdamskim kanalom i umjesto njega objesio fotografiju Go lden Gatea. Rekao mi je da ga zanima mo e li Smeeko ulja masturbirati na Golden Gate. - Odu evio se - izvijestio sam ja poslije, to je nekoga drugog navelo da objesi sli ku gleera. Svaki put kad bi se u njegovoj odsutnosti slika promijenila, Smeeko ulja b i se uzrujao. T-t-tko to radi, koji im je vrag? pitao je. I ja se pitam rekao sam. Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi im bi ti zahvalan. Dobro, mo da, ali udno je. Moje prie o Smeeko ulja u uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo nasmijati, pa sam esto govorio o njemu, iako se ba nisam ponosio sam sobom to ga na taj nain i skori tavam. On je samo bio najmlai sin u ne ba imunoj obitelji koji je odrastao u ma lo ozbiljniju osobu nego to je to za njega bilo zdravo. Izrada zemljovida bio je jedini mali san u njegovu malom ivotu. Tko ga zbog toga ima pravo ismijavati? No vicevi o Smeeko ulja u ve su postali nezaobilazno vrelo pria iz studentskog doma, i vi e to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na Naokino nasmije eno lice ve mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako da sam nastavio sve snabdij evati novim priama. Naoko me jednom pitala samo jedanput imam li neku curu koja mi se svia. Rekao sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu. Bila je draga rekao sam bilo mi je lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne znam, k atkad mi se ini da u srcu imam nekakvu tvrdu ko ticu, pa u njega ne mo e ui ba mnogo. P itam se mogu li uope nekoga stvarno voljeti. Jesi li ikada bio zaljubljen? pitala je Naoko. Nikad rekao sam. Vi e od toga nije me pitala. Kad je pro la jesen i kad su gradom poeli ibati hladni vjetrovi, Naoko bi esto hodala sti ui se uz moju nadlakticu. Kroz debeli tof njezina kaputa osjeao sam kako di e. Prov ukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj d ep, ili bi se, kad je zbilja bilo hladno, vrsto privila uz moju nadlakticu, dr ui. To nije znailo ni ta posebno. Ja bih s amo nastavio hodati, s rukama u d epovima. Na e cipele s gumenim potplatima jedva da su proizvodile ikakav zvuk na ploniku, osim suhog pucketanja kad bismo gazili po irokom, sme uranom li u platane. Kad god bih zauo taj zvuk, sa alio bih se nad Naoko. Ni je ona trebala moju ruku, nego neiju drugu. Nije trebala moju toplinu, nego neiju drugu. Gotovo da sam se osjeao krivim to sam onaj koji jesam. Kako je zima jaala, prozirna bistrina Naokinih oiju kao da se poveavala. Bila je to bistrina koja nije znala kamo bi po la. Katkad bi se Naoko iz ista mira netremice zagledala u mene. inilo se kao da ne to tra i, a u meni bi to pobudilo nekakav udan os jeaj usamljenosti i nemoi. Pitao sam se poku ava li mi ona time ne to rei, ne to to ne mo e izraziti rijeima - ne to rije od rijei to ne zna u sebi dokuiti, i za to stoga nije bilo nade da e se ikad pre toiti u rijei. Umjesto toga petljala bi ne to oko kope za kosu, rupiem tapkala oko kraj iaka usta, ili me gledala onim pogledom li enim znaenja. Kad bi to inila, do lo bi mi d a je vrsto zagrlim, ali onda bih se pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne po vrijedim. I tako smo nas dvoje nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je i dalje tra ila rijei u prostoru. Deki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam nedjeljom ujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam na ao djevojku. Nisam im mogao obja njavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam ih pus tio da misle to god ele. Naveer bih morao izdr ati salvu glupih pitanja - U kojem smo se polo aju? K akva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao sam im ono to su htjeli ut i.I tako sam iz osamnaeste pre ao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i za lazilo, zastava se dizala i spu tala. Svake nedjelje i ao sam na spoj s djevojkom sv oga mrtvog prijatelja. Nisam imao pojma to inim ili to u uiniti. Za seminare sam itao Claudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi znaili gotovo ni ta. Na predavanjima n isam na ao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo nikoga. Drugi su u domu misl ili da elim postati pisac jer sam uvijek bio sam s nekom knjigom, ali ja takve am bicije nisam imao. Nisam elio biti ba ni ta. Poku ao sam o tom osjeaju razgovarati s Naoko. Ona e, mislio sam, bar donekle preciz no moi shvatiti kako se osjeam. Ali nikad nisam mogao nai prave rijei. Kao da sam se zarazio njezinom bole u nepronala enja rijei. Subotom naveer sjedio bih kraj telefona u predvorju i ekao da nazove Naoko. Drugi su uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice svjetlosti to su lebdjele u tom prostoru punom ti ine, trsei se da proniknem u vlastito srce. Sto elim? I to drugi ele od mene? Ali nikad ne bih prona ao odgovore. Katkad bih pru io ruku da dosegnem estice svjetlosti, ali prsti su mi zahvaali u prazno. Mnogo sam itao, ali ne mnogo razliitih knjiga: volio sam stalno iznova i itavati svoj e omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott Fitzgera ld, Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u domu it a takve pisce. Oni su voljeli autore kao to su Kazumi Takaha i, Kenza-buro Oe, Juki o Mi ima5, ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio jo jedan razlog to ni s kim nisam imao bogzna to razgovarati, nego sam se dr ao svojih knjiga. Sklopio bih oi, dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko udahnuo njezin miris. To mi je bilo d ovoljno za sreu. U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon t o sam je nekoliko puta proitao, poela je za mene gubiti onaj nekada nji ar i ustupila primat Velikom Gats-byju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome mjestu. Skin uo bih ga s police kad bih zapao u takvo raspolo enje, i nasumce proitao neki odlom ak. Nijednom me nije razoarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni jedne jedine dosadne stranice. Htio sam svima rei kako je to divan roman, ali nitko oko mene nije itao Velikog Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati druge da itaju F. Scotta Fitz geralda, premda ne ba reakcionarni in, nije bilo preporuljivo 1968. Kad sam napokon upoznao jedinog ovjeka u svome svijetu koji je proitao Gatsbyja, t o je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije godine stari ji od mene, a kako je studirao pravo na presti nom Tokijskom sveuili tu, bio je predo dreen da postane jedan od voa nacije. ivjeli smo u istom paviljonu i znali se iz vie nja, sve do jednoga dana kad sam ja sjedio na suncu u blagovaonici i itao Gatsbyj a. Sjeo je kraj mene i pitao me to itam. Kad sam mu rekao, pitao me svia li mi se. Ovo mi je trei put rekao sam i svaki put naem ne to novo to mi se svia jo vi e nego odni. Ovaj ovjek ka e da je triput proitao Velikog Gatsbyja rekao je kao da govori sam sa sobom. Pa, Gatsbvjev prijatelj i moj je prijatelj. I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu. Sto sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se inio udnijim. U ivotu sam upoznao mnogo ekscentrika, ali nitko nije bio takav udak kao Nagasava. Gutao je knjige mnogo po hlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu autora koji nije umro prije bar trideset godina. Samo takvim knjigama vjerujem rekao je. Nije da ne vjerujem u suvremenu knji evnost dodao je ali ne elim gubiti svoje drag ocjeno vrijeme na neku knjigu koja nije pro la test vremena. ivot je prekratak za to. A kakve autore ti voli ? pitao sam, glasom punim po tovanja prema ovome ovjeku koji je bio dvije godine preda mnom. Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa odgovorio je smjesta. Nisu ba moderni. Zato ih i itam. Ako ita samo knjige koje svi itaju, mislit e samo ono to svi misle. je svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti to to ine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom domu. Ostali deki su debili. Tome se nisam nadao. Kako to mo e rei? Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo ig na elu. A osim toga, italismo Velikog Gatsbyja. Ne to sam nabrzinu preraunavao. Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina rekao sa m. Pa to onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan. Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni itatelj klasika, a i da su znali, ne bi im bilo va no. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakovi. Bez pol muk e upao je na Tokijsko sveuili te, dobivao dobre ocjene, polo it e Ispit za dr avnu slu bu, zaposliti se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat. Potjecao je iz imune obitelji. Otac mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat mu je diplomir ao na Tokijskom, da bi se zatim upisao na medicinu, kako bi jednoga dana naslije dio bolnicu. Nagasava je uvijek imao mnogo novca u d epovima, i vladao se veoma do stojanstveno. Ljudi su se prema njemu odnosili s po tovanjem, ak i upravitelj doma. Kad bi od nekoga zatra io da ne to uini, ovaj bi to obavio bez pogovora. Tu se nije imalo to misliti. Nagasava je imao stanovitu uroenu crtu koja je privlaila ljude da ga slijede. Znao je kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktine upute kojim a e se drugi pokoriti. Nad glavom mu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove moi kao aneoska aureola, i p ri samom pogledu na nju ovjeka bi obuzelo strahopo tovanje prema tom vi em biu. Stoga su svi ostali u oku kad je Nagasava za prijatelja od povjerenja izabrao mene, oso bu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog toga su mi ljudi koje jedva da sam poznavao poeli ukazivati stanovito po tovanje, ali kao da nisu shvaali kako sam odabran iz v rlo jednostavnog razloga: to se Nagasavi nisam ulagivao kao svi ostali. Bez daljn jega, zanimale su me udnovate, kompleksne strane njegove naravi, ali ne i ovo dru go: njegove dobre ocjene, aura, izgled - ni ta me od toga nije impresioniralo. A t o je za njega oito bilo ne to novo. Neke strane Nagasavina karaktera meusobno su se kosile do krajnosti. Njegova ljub aznost katkad bi dirnula ak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan. Bio je istodobno utjelovljenje izvanredne uzvi enosti i okorjeli propalica. Umio j e nadirati naprijed, kao pravi optimistini voa, ak i dok mu se srce grilo od oaja i u samljenosti. Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog poetka, i nikad n isam mogao shvatiti za to i drugima nisu bile jednako tako oite. On je ivio u nekakv u vlastitom paklu. No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova naj vea vrlina bila je po tenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek priznava o svoje nedostatke. Nikad nije poku avao sakriti stvari koje bi ga mogle osramotit i. A prema meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj ivot u s tudentskom domu bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam otvorio srce, i u tom je smislu moj odnos s Nagasavom bio stubokom drukiji od onoga s Kizukijem . Kad sam prvi put vidio Nagasavu pijanoga kako dodijava nekoj curi, obeao sam se bi da mu se nikad, ni pod kojim okolnostima, neu povjeriti. Domom je kru ilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je nekom pri godom pojeo tri pu a golaa. Druga je glasila da ima u asno velik penis i da je spavao s vi e od sto cura. Ono o golaima bila je istina. Sam mi je to rekao. Tri komada, a bili su veliki, m ajku im rekao mi je. Cijele sam ih gutnuo. A za to, koji ti je bio vrag? Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek do ao u dom rekao je. Nastalo je neko sranje izmeu bruco a i tree godine. Poelo je u travnju, a u rujnu je napokon eskalira lo. Kao predstavnik prve godine oti ao sam izgladiti stvari s treom. Kakvi su to bi li desniarski debili. Imali su drvene kendo maeve, oito im uope nije bilo do nekog " izglaivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo rije iti jednom za svagda. Meni na pravite to god hoete, ali druge deke pustite na miru." A oni su rekli: "OK, sad e pro gutati par pu eva." "Mo e," rekao sam, "samo dajte." Kreteni su oti li van i donijeli tri u asno velika pu a. Pa sam ih progutao. I kako je bilo? Kako je bilo? Progutaj jednog pa e vidjeti. Klizi ti niz grlo i u eludac... Hladan je i ostane ti odvratan okus.. .bljak, naje im se kad se samo sjetim. Htio sam po vratiti, ali suzdr avao sam se. Hou rei, da sam ih povratio, morao bih ih gutati isp oetka. Pa sam ih probavio. Sva tri.I to je onda bilo? Oti ao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A to sam drugo mogao? Da, valjda. Ali nakon toga nitko mi ni ta nije smio rei. ak ni trea godina. Ja sam jedini frajer ovdje koji mo e progutati tri pu a golaa. To sigurno. to se tie veliine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim oti ao na tu iranje u domsku zajedniku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o sto cura, to je vjerojatno bilo pretjerano. Mo da 75 rekao je. Ne sjeam ih se svih, ali sigur an sam da ih je najmanje 70. Kad sam mu rekao da sam ja spavao samo s jednom, kazao mi je Ma to se lako mo e srediti. Idui put ide sa mno m. Bez pol frke u ti nai jednu. Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odvi e lako, i uzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Oti li smo u nekakav bar u ibuji ili ind uk uu (on je imao svoja omiljena mjesta), na li par cura (svijet je bio pun cura u pa rovima), razgovarali s njima, pili, oti li u hotel, te se poseksali. On je znao sj ajno voditi razgovor. Ne da je imao bogzna to rei, ali cure bi se zanijele dok su g a slu ale, previ e bi popile i zavr ile s njim u krevetu. Valjda im je bilo lijepo to s u s nekime tko je tako pristojan, zgodan i pametan. A najnevjerojatnije je bilo to to sam im i ja, samo zato to sam s njim, oito postao jednako tako fascinantan. N agasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi uzvraale istim osmjesima divljen ja kakve su slale njemu. Pleo je svoje ini, i taj me se njegov dar svaki put dojm io. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske vje tine bile su igra za ma lu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako sam pao pod Nagas avin magini utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Poeo sam mu se na nov nain di viti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio s Naoko i sa mnom, do k je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti tro io na sve oko sebe. Ne da je umir ao od elje da spava s curama koje bi na ao: za njega je to bila samo igra. Ja nisam bio previ e lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je bio lak nain da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono grljenje i dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi spava la neka nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i zas tori odisali su onom posebnom napadno u "hotela za jednu no", a meni bi glava plival a u mamurnoj izmaglici. Onda bi se cura probudila i poela okolo pipkati tra ei gaice, i dok bi oblaila arape rekla bi ne to tipa: "Nadam se da si sino imao za titu. Bio mi je najgori mogui dan u mjesecu." Onda bi sjela pred zrcalo i poela mrmljati da je boli glava ili joj minka pravi probleme i istod obno nanosila ru ili lijepila la ne trepavice. Meni bi bilo dra e da s njima nisam mo rao ostajati cijelu no, ali ovjek ne mo e misliti na rok za izlazak do ponoi dok zavo di ene ( to se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio s propusnicom za preko noi. To je znailo da moram ostati do ujutro i vraati se u dom pun gaenja prem a sebi i razoaran, dok mi je sunce bolo oi, u ustima kripao pijesak, a moja glava k ao da je pripadala nekome drugom. Kad sam tako spavao s tri-etiri cure, pitao sam Nagasavu Kad ovo napravi sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno? To samo pokazuje da si ovjek na mjestu rekao je. estitam. Apsolutno ni ta ne dobiva spavajui s jednom nepoznatom enom za drugom. To te samo umara i tjera da se pone gaditi sam sebi. Tako je i meni. I koga vraga onda nastavlja s time? Te ko je to rei. Hej, zna ono to je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i ovo. K ad si okru en mogunostima, jedna od najte ih stvari jest propustiti ih. Razumije ? Recimo. Gledaj. Sunce zae. Cure izau piti. Lunjaju okolo i ne to tra e. Ja im to ne to mogu dat i. To je najlak a stvar na svijetu, lako ko pero. Jo nisu ni sku ile, a ja sam ih ve o brlatio. To one i oekuju. To ja zovem mogunostima. Ima ih posvuda oko tebe. Kako d a ih ignorira ? Ima nekakvu sposobnost i priliku da je upotrijebi : mo e li utjeti i pust iti da proe? Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji rekao sam s osmijehom. Ne mogu zami sliti kako je to. Budi sretan da je tako rekao je Nagasava. Zenskarenje je bilo razlog to je Nagasava unato bogatstvu svoje obitelji ivio u studentskom domu. Zbog brige da Nagasava nee raditi ni ta drug o bude li mu dopustio da u Tokiju ivi sam, otac ga je primorao da sve etiri godine fakulteta ivi u domu. Ne da je to Nagasavi smetalo. On nije dopu tao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi mu se proht jelo nabavio bi propusnicu za preko noi i oti ao u potragu za curama, ili prespavao u stanu svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako nabaviti, ali za njega to je bilo poput obinih propusnica - a i za mene, dokle god ih je on tra io. Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se Ha tsumi i bila je njegova vr njakinja. Nekoliko puta sam je sreo i uinila mi se vrlo ugodnom. Nije bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost, zapra vo, bila je tako obina da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati za to Nagasava nije na ao neku bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je zavolio. P ovuena, inteligentna, duhovita, nje na, uvijek se odijevala besprijekorno ukusno. M eni se veoma sviala i znao sam da kad bih ja imao djevojku kao to je Hatsumi, ne b ih spavao okolo s nekakvim lakim metama. I ja sam se njoj sviao, i silno se trudi la da mi namjesti neku bruco icu iz svoga kluba pa da mo emo izlaziti u etvero, ali s talno sam se izvlaio kako ne bih ponovio pogre ke iz pro losti. Hatsumi je i la na apso lutno najbolji enski fakultet u zemlji, i ja ni pod razno ne bih znao razgovarati s nekom od tih superbogatih princeza. Hatsumi je nasluivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila . Bila je ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve. Ne zaslu ujem curu kao to je Hatsumi jednom mi je rekao Nagasava. Morao sam se slo it i s njim. Te zime prona ao sam honorarni posao u maloj prodavaonici ploa u Sind ukuu. Nisu mnog o plaali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri veeri u tjednu paziti na lok al - a davali su mi popust na ploe. Za Bo i sam kupio Naoko album Henrvja Mancinija na kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart. Sam sam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par vunenih ruka vica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su mi grij ale ruke. Joj, ao mi je rekla je, pocrvenjev i. Kako sam to lo e napravila! Bez brige, dobra je veliina rekao sam, ispru iv i prema njoj ruke u rukavicama. Pa, bar nee morati dr ati ruke u d epovima. Naoko tijekom zimskih ferija nije oti la kui u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer sa m radio u prodavaonici ploa sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao to zanimljivo raditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko blagdana je bil a zatvorena, pa sam i ao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli smo kuglice od r i e i juhu kao i svi . Potkraj sijenja i u veljai te godine to ta se dogodilo. Krajem sijenja Smeeko ulja je pao u krevet s visokom temperaturom. To je znailo da tog a dana moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namuio dok nisam nabavio bes platne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer je orkestar svirao jednu od njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu etvrtu simfoniju. Ali kako se Smee ko ulja prevrtao po krevetu kao da e svaki as umrijeti u mukama, nisam ga mogao tek t ako ostaviti, a nisam uspio nai nikoga dovoljno glupoga tko e ga umjesto mene njeg ovati. Kupio sam leda i privezao mu ga za elo uz pomo nekoliko slojeva plastinih vr eica, brisao mu znoj s ela hladnim runicima, svaki sat mu mjerio temperaturu, ak sam ga i presvlaio. Cijeli dan vruica nije padala, ali idueg jutra skoio je iz kreveta i poeo vje bati kao da se ni ta nije dogodilo. Temperatura mu je bila potpuno normaln a. Bilo je te ko povjerovati da je ljudsko bie. udno rekao je Smeeko ulja . Nikad u ivotu nisam imao temperaturu. Zvualo je goto da mene okrivljuje. Na to sam poludio. Ali imao si temperaturu navalio sam ja na njega, pokazujui mu dvije propale karte. Sva srea da su bile besplatne rekao je. Do lo mi je da mu zgrabim radio i bacim ga kroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom. U veljai je nekoliko puta pao snijeg. Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svau s jednim s tree godine s moga kata i udario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se te e ozlijedio, a Nagasavaje sve izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili, nakon ega mi je postajalo sve neugodnije ivjeti u domu. Akademska godina zavr ila je u o ujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih b odova. Imao sam osrednje ocjene -uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko etvorki. N aoko je postigla potreban prosjek da se upi e u proljetni semestar druge godine. J edan smo ciklus godi njih doba priveli kraju. Oko polovice travnja Naoko je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija o d mene, budui da je moj roendan u studenome. Bilo je nekako udno to je napunila dvad esetu. Osjeao sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo smisla jedino k ad bismo se kretali naprijed-natrag izmeu osamnaeste i devetnaeste. Nakon osamnae ste do la bi devetnaesta, a nakon devetnaeste, naravno, osamnaesta. Ali ona je nap unila dvadesetu. A u jesen u i ja. Samo mrtvi zauvijek imaju sedamnaest. Na njezin roendan padala je ki a. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i tram vajem oti ao do njezina stana. Trebali bismo proslaviti rekao sam. Da je bilo obra tno, vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je te ko sam provesti dvadeseti roendan. Tramvaj je bio krcat i tako se estoko drmusao da je kad sam stigao u Naokinu sobu torta sliila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam uspio zataknuti dvadeset s vijea koje sam donio, upaliti ih, navui zastore i ugasiti svjetla, imali smo sve p reduvjete za roendansku proslavu. Naoko je otvorila bocu vina. Pili smo, jeli tor tu i s u itkom pojeli jednostavnu veeru. Ne znam, nekako je glupo imati dvadeset re kla je. Jednostavno nisam za to spremna. udno mi je. Kao da me netko otraga gura. Ja imam sedam mjeseci za pripremu rekao sam smijui se. Blago tebi! Jo ima devetnaest! rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu. Dok smo jeli ispriao sam joj za Smeeko ulja ev novi d emper. Dotad je imao samo jedan, t amno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam d emper bio je l ijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na njemu, sve je ive nasmijavao. On nije mogao shvatiti za to. - to je tako smije no, Vatanabe? pitao je, sjedei kraj mene u blagovaonici. Imam ne na elu? Ni ta rekao sam, trudei se ostati ozbiljan. Ni ta nije smije no. Lijep ti je d emper. Hvala rekao je on, sav ozaren. Naoko se pria jako svidjela. Ja ga moram vidjeti rekla je. Samo jednom. Nema anse rekao sam. Nasmijala bi mu se u lice. Misli ? Dam se kladiti. Ja ga viam svaki dan, pa ipak ne izdr im a da mu se tu i tamo ne n asmijem. Pospremili smo stol i sjeli na pod da slu amo glazbu i popijemo vino do kraja. Dok sam ja ispijao svoju a u, ona je popila dvije. Naoko je te veeri bila neobino razgovorljiva. Priala mi je o svome djetinjstvu, koli , obitelji. Svaka epizoda bila je dugaka, prepriana u najsitnije detalje, poput mi nijature. Zadivila me snaga njezina sjeanja, ali dok sam sjedio i slu ao sinulo mi je da ne to nije u redu s nainom na koji ona pria te prie: bilo je tu neega udnog, ak n stranog. Svaka pria imala je svoju unutarnju logiku, ali bile su povezane na neob ian nain. ovjek ne bi ni primijetio, a pria A pretvorila bi se u priu B, koja je bila sadr ana u prii A, a onda bi iz neega u prii B uslijedila pria C, i tako unedogled. I sprva sam iznosio svoje komentare, ali nakon nekog vremena prestao sam se truditi. Stavio sam plou, a kad je do la do kraja podi gao sam iglu i stavio drugu. Kad je zavr ila i posljednja stavio sam prvu. Imala j e samo est. Ciklus je poinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a zavr avao s Waltz for Debbie Billa Evansa. Ki a je padala uz prozor. Vrijeme je polako odmic alo. Naoko je i dalje govorila sama sebi. Napokon mi je sinulo to nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da s e nekih stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali bilo je tu vi e od Kizukija. I premda je neke teme odluila izbjegavati, beskonano se i n evjerojatno detaljno raspriala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad je prije nisam uo da govori s takvim arom, pa je nisam prekidao. No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je priala vi e od etiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne doem iza ponoi, kad su vrata doma ve bila zakljuana. Kad sam dobio priliku, upao sam.Pa, vojska mora na spavanje rekao sam, gledajui na sat. Sti e zadnji vlak. Moje rijei kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvati ti. Na djeli sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s priom. Odustao sam od s vega i smjestio se u udobniji polo aj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci. Mislio sam da je bolje ako je pustim da sama prestane priati. Domska pravila i p osljednji vlak nisu vi e bili moja briga. No ona nije priala jo dugo. Nakon nekog vremena najednom je za utjela. Iskrzani rub posljednje rijei koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje ga je ot rgnula. Nije ni zavr ila ono to je govorila. Rijei su joj jednostavno isparile. Poku a la je nastaviti, ali nije imala to. Ne to je sad bilo nestalo, a to ne to vjerojatno sam uni tio ja. Mo da su moje rijei napokon stigle do nje, nakon to ih je polako razab irala, i sad su zatrle tu nekakvu energiju koja ju je tako dugo dr ala. Lagano ras tvorenih usnica, svratila je svoje napola fokusirane oi na moje. Izgledala je kao nekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utinicu iz zida. Oi su joj bile nekako zamuene, kao prekrivene nekom tananom, prozranom opnom. Oprosti to te prekidam rekao sam ali ve je kasno, pa... Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnula se o omot ploe. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadr ivo, bujicom. Naoko se nagnula na pod na sve etiri i, upirui se dlanovima o prostirku, poela plakati silinom kao kad ovjek povraa. Nikad jo u ivotu nisam vidio nekoga da p lae s takvom estinom. Pru io sam ruku i spustio je na njezino uzdrhtalo rame. Onda s am je, gotovo instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok joj je cijelo tijelo drhtalo, nastavila je plakati bez glasa. Ko ulja mi je postala vla na - a onda i po sve promoena - od njezinih suza i vrelog daha. Uskoro je prstima poela prelaziti p reko mojih lea kao da ne to tra i, neku va nu stvar koja je uvijek bila ondje. Dok sam je lijevom rukom pridr avao, desnom sam joj milovao meku, ravnu kosu. I ekao sam. U tom polo aju, ekao sam da Naoko prestane plakati. ekao sam i ekao. Ali Naokino plaka nje nije prestalo. Te sam noi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu rei. ak ni sada, gotovo dvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i neu znati. Ali ta da nisam mogao drukije. Bila je u stanju povi ene napetosti i zbunjenosti, i jasno mi je dala do znanja da od mene tra i olak anje. Ugasio sam svjetlo i poeo joj, komad po komad, to sam nje nije mogao, skidati odjeu. Onda sam se i ja svukao. Bilo je do sta toplo te ki ovite travanjske veeri, pa smo mogli goli stajati pripijeni jedno u z drugo bez osjeaja studeni. Istra ivali smo tijelo onoga drugog u mraku, bez rijei. Ljubio sam je i dr ao njezine meke grudi u rukama. Ona je stiskala moj nabrekli u d. Njezin otvor bio je topao, vla an i podatan. No ipak, kad sam u ao u nju, Naoko se zgrila od boli. Je li joj ovo prvi put, pitao sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se z bunim. Pretpostavljao sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. U ao sam ko liko sam mogao i dugo ostao nepomian, grlei Naoko. A onda, kad se naoko smirila, u sudio sam se pokrenuti, i dugo sam odgaao vrhunac, kreui se polaganim, nje nim pokret ima. Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je napokon prekinula utnju. Njezin krik bio je najtu niji zvuk orgazma koji sam ikad uo. Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko za to nije spavala s Kizukijem. To je bila pogre ka. im sam postavio to pitanje, pustila me i opet poela bezglasno plakati. Iz vadio sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na podu, i sm jestio je izmeu plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati beskrajnu t ravanjsku ki u kako pada s druge strane prozora. Ki a je s jutrom prestala. Naoko je spavala leima okrenuta prema meni. Ili mo da uope nije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su nestale sve rijei, a tijelo joj je bilo ukoeno, gotovo zaleeno. Nekoliko puta poku ao sam joj se obratiti, ali nije odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u njeno golo rame, ali na kraju sam izgubio svaku nadu da u iz nje izvui neki odgovor i odluio ustati . Po podu su jo bili razbacani omoti ploa, a e, vinske boce i pepeljara koju sam upotre bljavao. Na stolu je ostalo pola uru ene torte. Izgledalo je kao da je vrijeme sta lo. Pokupio sam stvari s poda i oti ao do sudopera te popio dvije a e vode. Na Naokin u stolu stajao je rjenik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad stola visio je kalendar, bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima datuma. Kraj datuma nije bilo nikakvih bilje ki ni oznaka. Pokupio sam odjeu i obukao se. Prednjica moje ko ulje jo je bila vla na i hladna. Miri sala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom lijepo i nad ugako porazgovarati jednom kad se smiri . Molim te, brzo me nazovi. Sretan roendan. Bacio sam jo jedan pogled na Naokino rame, izi ao i tiho zatvorio vrata. Ni nakon to je pro ao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala su stav nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom oti ao u Kokubund i. Nije je bilo, a s vrata je bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i aluzine bili su vrsto zatvoreni. Upravitelj mi je rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao pojma kamo je oti la. Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugako pismo na njezinu kunu adresu u Kobeu. G dje god bila, oni e joj ga valjda proslijediti. Iskreno sam joj iznio svoje osjeaje. to ta jo nisam razumio, napisao sam joj, i premd a se silno trudim da shvatim, trebat e vremena. Gdje u biti jednom kada to vrijeme proe, sad ne mogu rei, i zato joj ne mogu ni ta obeati niti od nje i ta tra iti, kao ni pisati joj laskave rijei. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o drugome. No ako mi ona bude dala to vrijeme, dat u sve od sebe i nas dvoje emo se bolje upoznati. U svakom sluaju, elim je opet vidjeti i s njom nadugako razgovarati. Kad sam izgubio Kizukija, izgubio sam jedinu osobu kojoj sam mogao otvoreno govoriti o svojim os jeajima, pa pretpostavljam da je i njoj bilo tako. Ona i ja trebamo jedno drugo v i e nego to smo toga bili svjesni. A to je nesumnjivo i razlog to je na odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru i, na neki nain, zastranio. Vjerojatno nisam trebao uiniti to to sam uinio, pa ipak vjerujem da drukije nisam mogao. Toplinu i bliskost koju sam u tom trenutku osjeao prema tebi nikad dotad nisam iskusio. Mora mi odgovoriti na ovo pismo. Kakav god taj odgovor bio, moram ga dobiti. Odgovor nije do ao. Ne to se u meni uru ilo, i ni ta nije u lo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo popri milo je nekakvu abnormalnu lakou, a zvui su do mene dopirali nekako uplje, s jekom. Na predavanja sam i ao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i nikad nisam razgovarao s kolegama, ali nisam imao to drugo raditi. U predavaonici sam sjedio sam u prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam sam. Prestao sam pu iti. Krajem svibnja poeo je studentski trajk. Sru imo sveuili te! galamili su svi. Hajde, s mo dajte, mislio sam. Sru ite ga. Uni tite. Razbijte. Briga me. To bi bio da ak svje eg zraka. Ja sam spreman na sve. Pomoi u vam ako treba. Samo dajte. Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, poeo sam raditi za dostavljaku tvrtku. Sjedio sam s vozaem, tovario i istovarivao kamione, takve stvari. Bilo je te e nego to sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva mogao us tati iz kreveta. Ali plaa je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu mogao sam zaboraviti na prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u tjednu, a tri veeri i dalje sam odlazio u prodavaonicu ploa. Slobodne veeri provodio sam s viskij em i knjigama. Smeeko ulja viski nije htio ni okusiti i u asno mu je smrdio, pa je dok sam ja le ao izvaljen na krevetu i cugao on kukao da zbog isparenja ne mo e uiti i t ra io da iznesem bocu van. Ti se nosi van re ao sam. Ali ti zna da je piti u domu p-p-protiv pravila. Zaboli me. Ti izai. Prestao je kukati, ali sad sam se ja i ivcirao. Oti ao sam na krov i nastavio piti s am. U lipnju sam Naoko napisao jo jedno dugako pismo, opet na kunu adresu u Kobeu. U nj emu je pisalo otprilike isto to i u prvome, ali na kraju sam dodao: ekati na tvoj odgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam pro ivio. Bar mi javi jesam li te povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjeao sam se kao da je duplja u m eni opet narasla. U lipnju sam opet dvaput iza ao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta bilo je lako. Prva cura u asno se opirala kad sam je poku ao svui i navesti da legne u hot elski krevet, ali kad sam sam poeo itati jer mi se vi e jednostavno nije dalo gnjavi ti, pri la mi je i poela se gnijezditi uz mene. A nakon to sam to obavio s drugom, poela mi je postavljati svakakva intimna pitanja -S koliko sam cura spavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li itao ne to od Osamua Dazaija7? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio ii? Mislim li daima prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali idueg jutra rekl a je da eli sa mnom dorukovati, i nastavila s bujicom pitanja dok smo jeli bezukus na jaja, tost i kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li dobre ocjene? U ko jem sam mjesecu roen? Jesam li ikad jeo abe? Od nje me poela boljeti glava, pa sam brzo zavr io s jelom i rekao da moram na posao. Hou li te ikad opet vidjeti? pitala me, tu no gledajui. Ma, sigurno emo se negdje sresti, vrlo skoro rekao sam i oti ao. Sto ja to radim, kvragu? To sam se poeo pitati im sam ostao sam, gadei se sam sebi. No drugo nisam m ogao. Moje tijelo udjelo je za enama. Sve vrijeme dok sam spavao s tim curama misl io sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u tami, njezine uzdahe, zv uk ki e. to sam vi e mislio na sve to, tjelesna se glad poveavala. Popeo sam se na kro v s viskijem i zapitao kamo sve to vodi. Poetkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo. Molim te oprosti mi to ti nisam odgovorila ranije. Ali poku aj me shvatiti. Dugo uo pe nisam bila u stanju da i ta napi em, a ovo sam pismo poinjala bar deset puta. Pisan je je za mene bolan proces. Poet u od zakljuka. Odluila sam pauzirati godinu na fakultetu. Slu beno sam upisala pa uzu, ali slutim da se nikad neu vratiti. Tebe e to sigurno iznenaditi, ali ja sam zapravo o tome ve dugo razmi ljala. Nekoliko puta sam ti poku ala spomenuti, ali nika d se nisam znala natjerati da ponem. Bojala sam se i izgovoriti te rijei. Poku aj se ne uzrujavati toliko oko svega. to god da se dogodilo - ili nije - krajn ji rezultat bio bi isti. Mo da ovo nije najljep e reeno, i ao mi je ako sam te povrijedila. Hou rei, ne elim da sebe krivi za o o to se dogodilo sa mnom. To je ne to za to sam kriva samo ja. Odgaala sam to vi e od g odinu dana, i na kraju sam ti sve veoma ote ala. Sad vjerojatno vi e to ne mogu odgaa ti. Kad sam se iselila iz stana, vratila sam se kui u Kobe i neko vrijeme i la doktoru. On mi ka e da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savr eno, i ra zmi ljam da odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, vi e nekakav sanatorij s mnogo slobodnijim re imom. Detalje u ostaviti za idue pismo. Sad moram odmoriti iv ce na nekom tihom mjestu odsjeenom od svijeta. Na svoj nain sam ti zahvalna za godinu dru enja koju si mi darovao. Molim te, vjeru j bar to, ako ni u to drugo ne vjeruje . Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama uinil a. To je doista ono to osjeam. Zasad te, meutim, nisam spremna vidjeti. Nije da te ne elim vidjeti: jednostavno n isam spremna. im se osjetim spremnom, pisat u ti. Mo da se onda mo emo bolje upoznati. Kako ti ka e , to je vjerojatno ono to sad moramo: bolje se upoznati. Zbogom. itao sam i itao Naokin