¥RH R V A T S K A

R E V I J A

Tema broja:

SUDBONOSNA 1918 (1.)Pišu: Mario Grčević, Ivan Bošković, Željko Holjevac, Nevio ŠetićMario Stipančević

Tonko MaroevićTrpimir VedrišAndrea MilankoSPOMEN NA MIRKA TOMASOVIĆARIMSKEOTOKE JE UVIJEK

TREBALO IZMIŠLJATI RAZGLEDNICE (1938-2018)

r

"rasji»”Hrvatska revija 3/2018.

Časopis Matice hrvatske za književnost, umjetnost ikulturu življenja.Utemeljen 1928.

Obnovljen 1951. u Buenos Airesu.Od 1991. ponovno u Hrvatskoj.

Izlazi tromjesečno.

Uvodna riječ

Poštovano čitateljstvo,

Hrvatska revija je u jesen 2018. odlučila zakoračiti s obljetničarskom, alipo našem sudu relevantnom temom broja. Naime, budući da se ove godi-ne obilježava stota obljetnica završetka Velikog rata, nestanak habsburškemonarhije i ulazak Hrvatske u Kraljevstvo SHS, držali smo da je to prilikajoš jednom se vratiti pitanju što je taj povijesni preokret značio za hrvatskinarod.

NakladnikMatica hrvatska

Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb

Za nakladnikaStipe Botica

Glavna urednicaMirjana Polić Bobič

UredništvoTomislav Galović, DubravkaOraić Tolić,

Mirjana Polić BobićZanimljivo je da ne samo nacionalna povjesnica nego i druge društvene ihumanističke struke tek trebaju istražiti tolike pojave koje su uslijedile; istotako, držimo da je u našoj javnosti slabo poznat niz pojava i događaja kojeje taj preokret izrodio. Stoga ćemo se nakon ove teme broja u idućim bro-jevima vraćati posljedicama 1918. godine. Početna ideja uredništva bila jeograničiti se na kulturni život međuraća, ali smo zahvaljujući izvrsnim pri-jedlozima i prilozima o širem kontekstu zahvatili više društvenih nego na-vlastito kulturnih pitanja. Vjerujemo da će vam biti zanimljiva.

U ostalim rubrikama donosimo treći dio Vedriševa putopisa po kulturnomkrajoliku Vječnoga Grada, jednu studiju o hrvatskoj književnosti prošlogastoljeća, in memoriam našem neumrlom komparatistu i romanistu MirkuTomasoviću, neobjavljenu suvremenu književnost i na kraju, kao i uvijek,nekoliko recenzija i prikaza u kojima dajemo informacije i prosudbenovih izdanja, među ostalim i Matičina nagrađenog izdanja knjige Lika ivelebitsko primorje u hrvatskoj književnosti.

Likovno-grafički urednikŽeljko Podoreški

SuradniciIvan Bošković, Katica Čorkalo Jemrić, JasminkaDoraaš, Mario Grčević, Martin Grgurovac, Željko

Holjevac, Danijela Lugarić Vukas, VlastaMarkasović,TonkoMaroević, AndreaMilanko, Kristina Repar,Mario Stipančević, Nevio Šetić, Trpimir Vedriš

Lektura i korekturaMirjanaMataija

Tajnica uredništvaMarina Bilandžija

Priprema za tisakSlužba tehničke pripreme MH

TisakKerschoffset Zagreb d.o.o., Zagreb

http://www.matica.hr/hrvatska_revijaISSN 1330-2493

Uredništvo: Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2, telefon(01) 48 19 195, (01) 48 78 360, telefaks (01) 48 78 369

e-mail: hmtska.revija@matica.hr

Gjena pojedinogbroja iznosi 30,00 kn odnosno 4,50EUR.Godišnja pretplata za Hrvatsku, uključujući poštarinu,

iznosi 120,00 kn, a za inozemstvo60,00EUR.

Kunske uplate na žiro račun brojHR3324810001110106604kod Kreditne banke Zagreb dd. Devizne uplate na1BANbrojHR96223600001101517838kod Zagrebačkebanke.

S poštovanjem,

Objavljivanje »Hrvatske revije« potpomogli suMinistarstvo kulture RH i Gradski ured za obrazovanje,

kulturu i šport grada Zagreba. /

sMirjana Polić BobićGlavna urednica

ftopufcfifcoHrvatskaMfnfetarslvokuhvraRopubikOfCituMsMintstryofCuiltire3

1

T f l||

TEMA. BROJA: SUDBONOSNA 191B (I.)

Mario GrčevićHrvatski jezik izmeđudvaju svjetskih ratova

Ivan BoškovićORJUNA - ideološka zabludai/ili političko naslijeđe

Željko HoljevacHrvatski lučonoša Ivo PilarOegzemplarnoj ličnosti i njezinoj znakovitojsudbini umeđuratnoj Hrvatskoj

Nevio ŠetićGodina 1918. - sto godina odznakovitog vijorenja hrvatskih zastava uPuli i Istri

Mario StipančevićZapisci Emilija Laszovvskog1914-1918.

MartinGrgurovacOndje gdje je sve po njegovuUlomci iz romana Trbušančani III.

U5

IN MEMORIAM1255 TonkoMaroević

Romanist, kroatist, komparatist. . . najprijeprijateljSpomen naMirka Tomasovića (1938-2018)

18

24 RECENZIJE, OSVRTI I PRIKAZI SKUPOVA

58 Jasminka DomašBogatstvo duha i poezijeDražen Katunarić,Znak u sjeni, HDP/BibliotekaPoezija, 2017.

Kristina ReparOda Lici i VelebituLika i velebitsko primorje u hrvatskojknjiževnosti> priredile Ana Lemić i JasminkaBrala-Mudrovčić,OgranakMatice hrvatskeu Gospiću i Udruga Ličana »Vila Velebita« uZagrebu,Gospić, 2017.

Danijela Lugarić VukasPoezija s ruskom dušomOzbirci poezijeNa lomači stihaNatalijeVorobjoveHržić

VlastaMarkasovićPolomljena mladost i rock-baladičnostIvanSučićSule,Unutra, Privlačica d. o.o.,Vinkovci, 2017.

3059

PUTOPIS

35 Trpimir VedrišRimske razglednice (III)Ranokršćanska baština u baroknom Rimu

61

63HRVATSKA KNJIŽEVNOST XX._STOLJEĆA

AndreaMilankoOtoke je uvijek trebalo izmišljatiUz liriku SlavkaMihalića (1928-2007)

44

NEOBJAVLJENA HRVATSKA KNJIŽEVNOST

Katica Čorkalo JemrićBaštinik slavonskosrijemskih hrvatskihprozaika

49

2

FRK V A I S K AIK f- v l I

Tema broja: Sudbonosna 1918 (I.) 3/2018

Mario Grčević

Hrvatski jezik izmeđudvaju svjetskih ratova

prva dva desetljeća XX. stoljeća jedno su od najslabi-je istraženih razdoblja u hrvatskoj književnojezičnoj

povijesti. Jezična praksa u njem bila je šarolika i obilježe-na različitim jezikoslovno-normativnim načelima. Teo-rijsko-lingvistički gledano to je razdoblje bilo natkrivenodominirajućim stavom da su hrvatski i srpski jedan jezikkoji u književnojezičnoj normi treba ujediniti. U tu su svr-hu hrvatski vukovei izdali Hrvatski pravopis Ivana Broza1892. godine, Rječnik hrvatskoga jezika Ivana Broza i Fra-nje Ivekovića 1901. godine i 1899. dvije gramatike iz peraTome Maretića, od kojih ona školska nosi naslovGramati-ka hrvatskoga jezika za niže razrede srednjih škola ( 4899.,21901), i koja je od svojega drugoga izdanja zahvaljujućiArminu Paviću (1844-1914) postala obvezatnim školskimudžbenikom. Na hrvatskom kulturnom prostoru unutarHabsburške Monarhije ta su izdanja imala integrirajućuulogu, no nikada nisu bila prihvaćena u Srbiji.Utjecaj hrvatskih vukovaca na hrvatsku književnojezič-

nu uporabu u prva dva desetljećaXX.stoljeća najviše je vid-

ljiv na pravopisnoj razini potiskivanjem morfoloških (»eti-moloških«, »korijenskih«) pravopisnih načela zagrebačkefilološke škole i uvođenjem fonetsko-fonološkoga pravopi-sanja, koje je u hrvatskom školstvu kao obvezatno uvedenoHrvatskim pravopisom Ivana Broza (4892). Na fonološkojje razini reforma hrvatskih vukovaca najuočljivija u poti-skivanju »dubrovačkih« složenih priloga i zamjenica tipanjekada, njetko, njesto,... suoblicima na ne- (nekada, netko,nešto itd.) koji su u govornom jeziku vjerojatno bili proši-reniji. Na morfološkoj razini najuočljivije je napuštanje ne-sinkretiziranih imeničnih množinskih nastavaka u dativu,lokativu i instrumentalu, u korist sinkretiziranih nastavakakoji su dijalektalno gledano bili novoštokavsku k ženam, kstvorim, k jelenom, k selom ->/c ženama, k stvarima, k jeleni-ma, k selima (dativ); u ženah, u stvarih, u jelenih, u selih ->uženama, u stvarima, u jelenima,u selima (lokativ); sa žena-mi, sa stvarmi, s jeleni, sa $elipsa ženama, sa stvarima, s je-lenima,sa selima (instrumental). Nesinkretizirane padežnenastavke napustili su već početkom 90-ih godina XIX. sto-

Ivan Broz (1852-1893) Tomo Maretic (1854-1938)

1-K'iiJKT3/2018 Tema broja; Sudbonosna 1918 (I.)

Franjo Iveković (1834-1912) Jovan Skerlic (1877-1914)

ljeća i oni autori koji nisu usvajali nova fonetsko-fonološkapravopisna načela.To je bilo tako zato što su novoštokavskinastavci u govornom jeziku bili prošireniji, a nenovošto-kavski teži za svladavanje. Na njihovo napuštanje bitno jeutjecalo i to što nikada nisu u cjelini bili usvojeni na juguhrvatskoga kulturnoga prostora, posebice u Dubrovniku.Ondje je u drugoj polovici XIX. stoljeća u uporabi domini-rao i fonetsko-fonološki pravopis koji se naslanjao na stari-ju dubrovačku pravopisnu praksu.Hrvatski vukovci nisu imali u svemu podudarne stavo-

ve ni zajedničke odgovore na pojedine normativne dvoj-be. Primjerice, slovo »đ«, koje je Ivan Broz preuzeo iz Aka-demijina Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika, u koji gaje uveo Đuro Daničić, Franjo Iveković (1834-1912) odba-cuje 1901. u predgovoru Rječnika hrvatskoga jezika tvrdećida ga nitko »ne upotrebljava osim njekolicine akademika iškolske djece«.Već u osvit Prvoga svjetskoga rata u redovima hrvat-

skih pisaca oformila se je poveća skupina mlađih hrvatskihknjiževnika koja je kritizirala hrvatske vukovce predvo-đene Tomom Maretićem i koja je željeno hrvatsko-srp-sko književnojezično ujedinjenje pokušala postići pre-uzimanjem srbijanske ekavštine. Iako su hrvatski vukovcinormativne zamisli tili književnika uglavnom osporavali,njihove su zamisli znatno pridonijele širenju upravokovskih pravopisno-jezičnih načela. Nastanak te nove nor-mativne struje u Hrvata bio je vezan uz Anketu o južnomili istočnom narječju u srpsko-hrvatskoj književnosti srpsko-ga književnika Jovana Skerlića (1877-1914) iz 1914. godi-ne. Skerlic je u anketi pozvao intelektualce da se izjasne oknjiževnojezičnom ujedinjenju Hrvata i Srba (u skoroj bu-dućnosti i Slovenaca) u kojem bi Srbi prihvatili latinicu, aHrvati »istočno narječje«, tj. srpsku ekavicu. Brojni, uglav-

nom mlađi hrvatski književnici - nezadovoljni političkimstatusom hrvatskoga naroda u Austro-Ugarskoj Monarhijii vjerujući da će se on trajno riješiti u južnoslavenskom za-jedništvu koje nesebično treba izgrađivati i njegovati - po-čeli su na poticaj Skerlićeve ankete pisati ekavicom, koja seje u Srbiji profilirala kao odlika srpskoga književnoga je-zika i posve potisnula (i)jekavicu. Jedan od tih hrvatskihknjiževnika bio je Antun Branko Šimić, koji je tim povo-dom 1918. godine objavio programatski članak sa znako-vitim naslovom »E«. U njem polemizira s hrvatskim vu-kovcima i zalaže se za uvođenje ekavice u Hrvata i latiniceu Srba. Završava ga riječima: »Za filologe imamo samo je-dan pucanj u njihove filološke mozgove i / Idemo dalje.«U skladu s njim August Cesarec (1893-1941) u svojim Sti-hovima tiskanim latinicom 1919. u Zagrebu pjeva ekavskii rabi srpske riječi poput sundžer, veštačku vazduh, kanap:Jesi li videla krvave ženice carskih očiju, bela carice? To samti ja dve kapi krvi svoje doneo... .Brojnost i ideološki zanos hrvatskih »ekavskih« pisaca

bio je najizraženiji u doba stvaranja Kraljevstva Srba, Hrva-ta i Slovenaca (SHS) (1918). Djelomice im se pridružio čak ivodeći hrvatski vukovacTomoMaretić time što je 1924. go-dine ekavicom napisao predgovor svojega jezičnoga Savjet-nika, a 1925. godine svoj prilog za Daničićev zbornik.Bizarnost pokušaja da se iz hrvatskoga i srpskoga knji-

ževnoga jezika napravi jedan književni jezik uvođenjemzajedničkoga pisma i zajedničkoga refleksa staroslavensko-ga jata, razvidna je u zamislima jednoga od njezinih naj-istaknutijih zagovaratelja, predsjednika društva hrvatskihknjiževnika Nikole Andrića (1867-1942). On je u svojemizlaganju iz 1919. godine pod naslovom Jedan narod trebai jednu književnost da ima ustvrdio da je ono što je u Sker-lićevoj anketi

vu-

4

HlH K V AT S K AI

I: I " \

Tema broja: Sudbonosna 1918 (! ) 3/2018

»Maretić zatražio - ne izjavljujući se izrijekom pro-ti ekavštini - da se naime u tom pitanju najprije imajuujediniti sami Srbi, danas je izvršen posao, a jedan diohrvatskih pisaca, odazivljući se unutrašnjem svom je-zičnom osjećaju, spontano je poletio za njima. Što dakleda se radi? Još samo jedan korak s hrvatske strane- i bitćemo u književnom jeziku jedno, definitivno jedno!«1

Na prvi pogled Andrić u cijelosti prihvaća Skerlićeve za-misli. Međutim, Andrić predlaže da »Hrvati - odlučujućise za svoj ekavski dijalekat [tj. za »slavonski, kajkavski, pri-morski i istarski«] ne moraju i ne bi trebali da preuzmu ujezik i sve arhaizme i provincijalizme, koji se među istoč-nim Srbima bez pravoga razloga zadržavaju u književno-sti« (Stoljeća 2001: 447). Osim toga što Andrić nikada nijepočeo pisati na »hrvatskoj ekavici«, a kamoli na srpskoj, onje srpske jezične posebnosti prije i poslije 1919. doživlja-vao i predstavljao kao »kvarenje jezika« pa je 1923. godineobjavio niz članaka pod naslovom Beograd nam kvari je-zik.Ucjelovio ih je i proširio 1927. u članku Koje nam beo-gradske riječi ne trebaju.Vidljivo je da Andrić na praktičnoji vrijednosnoj razini hrvatski i srpski književni jezik do-življava posebnim sustavima, no da to zbog ideoloških ra-zloga i zbog njihove korpusnolingvističke bliskosti jezično-teorijski ne razumije, pa ono što je specifično u srpskom,proglašava jezično »pogrješnim«.Već u Andrićevu Braniču... iz 1911. uočljivo je da se

purizam hrvatskih vukovaca sustavno okreće i protiv sr-bizama. Glede jezika Jovana Skerlića, beogradskoga sve-učilišnoga profesora novije srpske i hrvatske književnosti,Andrić tvrdi: »Glavno je, da bude - pogrešno. Za kopiranjepogrešaka ima nesumnjiv dar« (Stoljeća 2001: 70). Do isto-ga zaključka dolazi Andrić i onda kada govori o književno-jezičnoj porabi u Srbiji u cjelini.Do hrvatskih vukovaca hrvatski je purizam bio okrenut

uglavnom protiv utjecaja iz neslavenskih jezika, a vukovcisu ga usmjerili i protiv utjecaja iz slavenskih jezika, pose-bice ruskoga. Maretić se u odnosu na riječi češkoga i ru-skoga podrijetla 1892. pribojavao da će kad se prošire »unarodnom govoru biti doduše više duha evropskoga, ahmane hrvatskoga«.2 Tridesetak godina poslije promijenioje paradigmu. U svojem Savjetniku iz godine 1924., koje-mu je predgovor napisao ekavicom, traži s obrazloženjem»mi hoćemo da budemo Evropljani« uklanjanje (i danasu općem leksiku uobičajenih) hrvatskih »kovanica« glaz-ba, isusovac, redarstvo, slovnica, stožer i stožernik, tvornica,učionica, časnik, povijest, knjižnica, proračun, tvrtka.3DajeMaretić mnoge takve riječi iz hrvatskoga jezika pokušaoizbaciti ne zato što je htio biti »Evropljanin«, nego samozato što ih nisu rabili Srbi, vidi se kada 1924. godine govorio potrebi izbacivanja pojedinih kajkavizama: »Svatko vrlolako uviđa, da bi takve reči književnom jedinstvu Hrvata iSrba vrlo smetale, jer ih Srbi ne bi hteli primiti, kao što Hr-vati ne bi nikad primili kojekakvih provincijalizama iz juž-nih srpskih narečja« (Savjetnik 1924: XXIII.).Za razliku od većine Maretićevih savjeta koji se odnose

na hrvatske »kovanice« i kajkavizme, u Hrvata su se u je-zičnoj porabi dobro prihvaćali njegovi savjeti u kojima tra-ži uklanjanje posuđenica iz ruskoga i crkvenoslavenskoga,npr. armija, bodriti, dejstvovati, dozvola, dozvoliti, odjelje-

nje, snabditi, ubijediti, ubjeđenje, uslov, učesnik, učestvovati,izvinjavati, itd.Prikazujući sa svojih unitarističkih pozicija u Ljetopisu

JAZUbr. 42. za 1928/29. godinu (str. 100-122) Ristić-Kan-grgin Rečnik srpskohrvatskog i nemačkogjezika iz 1928. go-dine,Maretić osuđuje recenzirano djelo i zamjera autorimada »nijesu svestrano i temeljito izučili oba jezika, kojima suhtjeli napisati rječnik«. Maretić uočava da su autori »uzelipodosta riječi, koje su načinili zagrebački književnici (oso-bito Šulek), a Srbi ih nijesu ili nikako upotrebljavali ili sa-sma slabo« (nav. djelo, 100). Takve je riječi Maretić iz hr-vatskoga izgonio kako bi se književni jezik u Hrvata i Srbamogao ujediniti, ne računajući s tim da će ih Srbi prigrli-ti. Svetomir Ristić Maretiću je uzvratio, među ostalim, da»uvaženi gospođin akademik jednostavno ne zna srpski«te da mu »nedostaje razumevanje srpskoga jezika, jer munedostaje osećanje za srpski jezik«. Ristić kaže da Maretićne zna kako Srbi u Beogradu govore i da ne zna da se odVuka jezik promijenio. Prema Ristiću, Maretić nema pra-vo srpskomu narodu određivati uporabu i značenje pojedi-nih riječi.Maretićeva je srpskohrvatska unitaristička jezič-na koncepcija Ristićevim proglašenjem da Maretić ne znasrpski i da ne zna kako Srbi govore, bila posve poražena.Maretić se u anketi beogradske Pravde 25. XI. 1931. su-

protstavio ponudi o preuzimanju književnoga jezika kakavse rabio u Srbiji. Obrazložio je, posve u skladu sa svojimveć prije iznesenim idejama, da Beograd u jeziku ne možebiti uzorom »jer jedan čisti i izgrađeni beogradski dijalektu stvari i ne postoji, nego je on smjesa jako različnih jezič-nih elemenata«.Maretić je time ostao 1931. na starim po-zicijama te je kao »uzorit« zajednički jezik Srbima nudioonaj koji je iste godine predočio i u drugom izdanju svojegramatike, iako je tada već bilo jasno da je njegovu norma-tivnu koncepciju vrijeme pregazilo i odbacilo.Na političkoj razini gledano zanimljivo je i slabo pozna-

to da je Maretić već 1926. izrazio duboko nezadovoljstvojugoslavenskom jezičnom politikom i državom. Jugosla-vensku ideju Josipa Jurja Strossmayera (1815-1915) ra-zočarano je proglasio klicom »koja nikada nije proklijala,a nekmoli ploda donijela«.4 »Danas« je (1926) ta ideja zaMaretića »od svoga oživotvorenja isto onako daleko, kakoje bila u ono vrijeme, kad ju je slavni vladika đjakovačkiproglasio i počeo oko nje raditi«. Srpskoj strani Maretić nezamjera to što nije prihvatila Strossmavera, nego zlosilje izlorabu političke prevlasti u novoj zajedničkoj državi, koji-ma Hrvate nepovratno odvraća od jugoslavenstva.Iako se u Hrvata Maretić i njegova filološka škola uzmo-

gla nametnuti kao normativni autoritet i bitno utjecati nahrvatski književnojezični razvoj, stvarni je njihov utjecajna hrvatski jezik ipak ostao dosta ograničen. To je vidljivoiz velikoga broja raznovrsnih normativnih preporuka Ma-retićeve filološke škole koje Hrvati nikada nisu prihvatili,jer nisu bile u skladu s hrvatskom tradicijom ni s onim štoće 1940. godine Petar Guberina i Kruno Krstić nazvati »hr-vatskim jezičnim osjećajem«, a što je Antun Radić 1899.nazvao »duhom hrvatskoga jezika«.Posebice negativan rezultat za hrvatski jezik u djelova-

nju hrvatskih vukovaca u prvoj polovici XX. stoljeća bilo jerazilaženje između filologa s jedne strane i hrvatskih knji-ževnika i kulturne javnosti s druge strane. Hrvatski vukov-

5

Tema broja: Sudbonosna 1918 (I.)3/20)8

Antun Radić (1868-1919) Aleksandar Belić (1876-1960)

ci stvarali su dojam, među njima prije svega TomoMaretić, XII. 1918.godine (od 1921.:Kraljevina...) od samoga je po-četka bila usmjerena na širenje srpske uporabne norme ucijeloj državi i na potiskivanje hrvatskih posebnosti. To-mu su pogodovale neprirodne granice administrativnihjedinica od 1921. godine, centralističko uređenje države ukojem su se sve bitne odluke donosile u Beogradu, redar-stveno-vojni i administrativni ustroj u kojem se rabio is-ključivo ili primarno srpski, središnja državna informativ-na agencija Avala koja je vijesti širila samo na srpskom, itd.Bitnim je unitarističkim jezičnopolitičkim instrumen-

tom bila odredba Kraljevine SHS iz 1921. godine o fiktiv-nom »srpsko-hrvatsko-slovenačkom jeziku« kao njezinuslužbenom jeziku. Istovjetna odredba ušla je i u Ustav Kra-ljevine Jugoslavije od 3. IX. 1931. Njome se fiktivno prika-zivala jezična ravnopravnost priznatih naroda, a zapravo jebila paravan za širenje srpskoga jezika. Beograd se je upo-rabom toga glotonima izravno nadovezao na češko-slo-vačku jezičnu politiku zvanu čehoslovakizam i na ustavnozakonodavstvo Čehoslovačke Republike u kojem je 1920.godine (također) nepostojeći »čeho(-)slovački jezik« bioproglašen državnim i službenim jezikom.Kako u hrvatskoj, tako ni u srpskoj jezičnoj praksi glo-

tonim »srpsko-hrvatsko-slovenački jezik« nije ušao u upo-rabu. Srpski jezikoslovac Aleksandar Belić (1876-1960)izdao je 1923. na ćirilici svoj Pravopis srpskohrvatskog knji-ževnog jezika koji je bio koncipiran za »istočni« (ekavski) i»južni« (jekavski) »izgovor u književnoj upotrebi«. U pred-govoru najavljuje da je njegovu pravopisu zadatak uklonitinejednakost koja vlada u pisanju riječi u »našem jeziku«. Uskladu s tom najavom 1927. godine beogradske vlasti osni-vaju odbor za ujednačivanje pravopisne norme. Odbor je

o beznačajnosti starije hrvatske književnojezične tradicije,dok su ujedno promicali misao da glede jezika uglavnomsve bitno i vrijedno počinje s Vukom Stefanovićem Ka-radžićem. To je potaknulo najpoznatijega hrvatskoga knji-ževnika XX. stoljeća Miroslava Krležu da se 1937. godine,prigodom proslave stopedesetgodišnjice Karadžićeva ro-đenja, na Karadžića ironično osvrne ovim riječima:

»Slavi se Vukova stopedesetogodišnjica, a prešućuje seda su glagoljaši, trista-četirista godina prije Vuka, već pi-sali narodnim govorom. Utvrđeno je naučno da je već Ve-tranić prepisivao hrvatske narodne psaltire iz četrnaestogastoljeća. Od Marulića do Kačića-Miošića napisana je ne-koliko stoljeća prije Vuka Karadžića čitava jedna književ-nost čistim narodnim govorom; od Primoža Trubara, Dal-matina,Vramca, Škrinjarića, preko Jambrešića i Belostencado Katančića nikada taj kontinuitet narodnoga govora ni-je bio prekinut, tako da se Vuk javlja u nizu tih napora teku devetnaestome stoljeću, te prema tome nikako nije pr-vi koji je došao na tu misao da treba pisati tako kako na-rod govori. Svi koji danas slave Vuka zaboravljaju na soci-jalnu uslovljenost onoga značenja koje je narodna pjesmaimala u Vukovo vrijeme. Vukova narodna pjesma je nega-cija turskoga zuluma. Vukov deseterac primijenjen na da-našnjicu, izazvao bi protivu sebe sve visoko odnjegovaneknjiževne ukuse današnjih gromovnika naše jezične kultu-re, i dokazao bi samo to kako je ovo nametljivo blebetanjeoko podnožja Vukova spomenika isprazno mlaćenje pra-zne slame.«5Državna jezična politika koja se je vodila u Beogradu

nakon stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1.

6

FRH H.VA IV .K

;R r V

Tema broja: Sudbonosna 1918 (I.) 3/2018

radio slijedeći smjernice koje je zadao Belić. U odbor su shrvatske strane imenovani T. Maretić, D. Boranić i MilanRešetar (1860-1942) te S. Ivšić kao zamjena Rešetaru na-kon njegova odlaska u Italiju. Ostali su članovi povjeren-stva bili A. Belić, Ljubomir Stojanović, Stjepan Kuljbakini Fran Ramovš. Ministarstvo prosvjete izdalo je u Prosvet-nom glasniku na temelju njihovih zaključaka 1929. godinePravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje i stručne školeKraljevine S.H.S. Uputstvo se u ključnim točkama pridrža-valo Belićeva pravopisa te je propisivalo pisanjepretsjednik,otcijepiti, potčiniti, otšetati, bekstvo (ali Beogradski ), neću,pisaću i pašću (umjesto pisat ću, past ću), brijeg - bregovi,zamjenice: ko, svako, neko, iko itd., pisanje svih tuđih riječiprema izgovoru. U kojoj su mjeri ta pravopisna rješenja bi-la »dogovorna«, vidi se po tom da ih se Ivšić ni Maretić (uglavnini) nisu pridržavali, a da ih je Boranić, čim je uzmo-gao, u svojim pravopisima odbacio.

Uputstvo je napisano za »srpskohrvatski književni je-zik« u kojem su ravnopravne »obe azbuke, ćirilica i lati-nica«. Zagrebačko je izdanje Uputstva objavljeno latini-com, no na srpskom jeziku i ekavici. U Uputstvu ministarprosvjete Božidar Maksimović propisuje da »nijedan udž-benik, bilo da pretstavlja novo izdanje ranije izdate knji-ge, bilo da se sada prvi put izdaje, ne može biti odobren zaškolsku knjigu, ako nije izrađen po ovim pravilima«. Na-javljuje se i ujednačavanje nazivlja, i to tako »da se od dvaoblika koji postoje u našem književnom jeziku uzme onajkoji je pravilniji«. Tijekom 30-ih godina prema tim su na-čelima objavljene srednjoškolske »terminologije«: grama-tička (1932), zoološka (1932), književna (1933), botanička(1934) i higijenska (1934). Skupa s Belićem akcentuirao ihje Ivšić, koji je osim toga i na drugim razinama sudjelovaou pripremi gramatičkoga nazivlja.Ubrzo nakon izravnoga sučeljavanja sa srpskim jezikom

i sa srpskom jezičnom politikom u zajedničkoj KraljeviniSHS (1921), hrvatski »ekavski« pisci postaju sve malobroj-niji, a sasvim nestaju 1928. godine nakon što su u beograd-skoj skupštini ubijeni i ranjeni politički prvaci Hrvatskeseljačke stranke, među njima i njezin predsjednik StjepanRadić. Jedan od ubijenih, Pavle Radić, u Skupštini je u go-dini umorstva tumačio da hrvatski jezik nije dijalekt te jetražio da zapisnike Skupštine treba voditi i na hrvatskomjeziku, ijekavštinom.Osim do sada opisanih dviju hrvatskih normativnih

struja - s jedne strane satkanih mahom od hrvatskih vu-kovaca, a s druge strane mahom od mlađih književnikaekavaca postojala je i treća normativna struja koja je,najočitije u pravopisu, nasljedovala zasade zagrebačke fi-lološke škole. Međutim, i za tu je struju ispočetka bilo vi-še-manje karakteristično da hrvatski književni jezik - umjeri u kojoj su o njem njezini predstavnici pisali i razmi-šljali - nisu sagledavali niti ga profilirali kao isključivo hr-vatski nacionalni entitet, nego su i oni njegov razvoj sagle-davali u okviru južnoslavenskih prožimanja i kao sredstvoza postizanje društveno-političkoga jedinstva u južnosla-venskim okvirima. Tomu je odličan primjer odgovor An-tuna Radića na kritiku koju mu je uputio Vatroslav Jagić,jedan od najvažnijih hrvatskih jezikoslovaca uopće, 1902.godine u ocjeni Radićeva prijevoda Puškinova romanaKapetanova kći.

Jagić zamjerava Radiću da neki pisci, osobito mla-đi, »nastoje svim silama, da stvore svoj posebni ‘hrvatski1književni jezik«. To je prema Jagiću »separatistička težnja«»poradi nesrećnih nesporazuma političkih«. Ona se pre-ma Jagiću ostvaruje kao nastavak djelovanja tzv. zagrebač-ke škole. Jagić obrazlaže (ovdje u prijevodu Antuna Radićas ruskoga):

»Jezik g. Radića spada k proizvodima t. zv. Zagrebač-ke škole, u kojoj se u novije vrieme, poradi nesrećnih ne-sporazuma političkih, opaža separatistička težnja. Njeko-ji pisci, osobito od mladjih, nastoje svim silama, da stvoreposebni ‘hrvatski’ književni jezik. Ova malo promišljenanamjera podržava se za sada pravopisnom razlikom i ten-dencioznom sklonošću pokrajinskim riečima.Mjesto pod-punoga književnoga jedinstva sa Srbima, koje se je namapredstavnicima pokoljenja, koje već doživljuju svoj viek,činilo njegda gotovo već postignutim - stupa sada na po-zornicu stranka mladih pisaca, koja propovieda sbliženjeHrvata sa Slovencima. A meni se čini, kad bi se izpunilopodpuno i pouzdano, posve razumno i svrsi shodno jedin-stvo srbsko-hrvatsko ne samo u književnom jeziku, gdjedoista malone postoji, nego takodjer i u duhu i smjeru, uuzajamnoj podpori i širenju ukupnoga književnoga djelo-vanja po svim krajevima, gdje ima Srba i Hrvata,da bi tadai Slovenci, uz svoju malobrojnost, stali kud i kamo jače te-žiti prema tomu jedinstvu srbsko-hrvatskomu, nego što todanas pokazuju.«6 (Stoljeća 2001: 399-400)Jagić smatra da Antun Radić pripada skupini hrvatskih

pisaca koja nastoji stvoriti poseban hrvatski književni je-zik. Radić kaže daje povod Vatroslavu Jagiću za tu pretpo-stavku mogla biti samo njegova raspravica pod naslovomHrvatski književni jezik ,u kojoj je kritički prikazaoGrama-tiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika To-me Maretića (1899). Radić, koji je izvrsno razumio i cijeniohrvatsku književnojezičnu povijest i hrvatski književni je-zik, i koji je bio razočaran hrvatskim vukovcima i ponaj-više Tomom Maretićem među njima, poriče, odgovaraju-ći Jagiću, da bi se »u nas opažala u mlađega pokoljenja onatežnja za posebnim ‘hrvatskim5 književnim jezikom, o ko-joj govori g. V. Jagić«. Radić uzvraća: »Ja držim, da se takvatežnja u mlađem pokoljenju ne opaža. Naprotiv je istina,da je takva težnja vodila, barem dielom, t. zv. Zagrebačkuškolu« (Stoljeća 2001: 400). Radić niječe da bi on bio za hr-vatski jezični separatizam, tj. za posebni hrvatski književ-ni jezik (Stoljeća 2001: 399ff). U nastavku svojega odgovo-ra obrazlaže zašto je Jagić uopće mogao doći na ideju da bimlađe književničko pokoljenje željelo stvoriti posebni hr-vatski književni jezik. Riječ je o pojedinim hrvatskim pu-blikacijama u kojima su se osim na hrvatskom objavljivaličlanci i na slovenskom. Radić tumači da je upravo to odrazjugoslavenske orijentacije tih publikacija, a ne nekakva se-paratizma. To što u tim publikacijama nisu sudjelovali Sr-bi, nego Slovenci, Radić komentira ovako: »Ta poznato jedovoljno, da su se Srbi vazda podalje držali od svake za-jednice Južnih Slavena, radilo se za nju pod kojim mu dra-go imenom osim srbskoga. A onda treba osobito držati naumu to, da su Hrvatima Slovenci bliže ne samo po prosto-ru, nego i po idejama.«Dok je u Srbiji otpor prema novim fonetsko-fonološkim

pravopisnim načelima bio slomljen već početkom 70-ih, u

7

H\H K V A { N .

TTTAtS

Tema tiioja: Sudbonosna 1918 (I.)3/2018

ćenju postao »prosrpski« profiliranim »mađaronom« kojije omogućio i potaknuo »zatiranje« hrvatskoga pravopisazagrebačke filološke škole.Iz gore citiranog Jagićeva i Radićeva teksta, od kojih je

potonji napisan morfološkim pravopisom zagrebačke fi-lološke škole, može se iščitati da Hrvatima na prijelomustoljeća pravopis nije bio simbol nacionalne identifikacijena onaj način na koji je to postao poslije i da hrvatski filo-lozi tada svoj jezik nisu smatrali entitetom koji treba raz-graničiti prema susjednim bliskim jezicima i kao takva ganormirati. Svijest o toj potrebi sazrijet će tek za nekolikodesetljeća, nakon stjecanja gorkih iskustava u toliko pri-željkivanoj južnoslavenskoj državi.Sve do 20. godina XX. stoljeća u Hrvata odnos prema

morfološkomu i fonetsko-fonološkomu pravopisu nije ovi-sio o nacionalno-ideološkoj orijentaciji autora. To poka-zuju, među ostalim, dvije knjižice tiskane u Zagrebu 1923.godine: prva ima naslov Seljački pokret u Hrvatskoj i napi-sao ju je Rudolf Herceg (1887-1951), istaknuti član Hrvat-ske seljačke stranke. Herceg piše dosljednim morfološkimpravopisom i rabi dvoslov »ie« na mjestu dugoga refleksajata, a ne rabi nesinkretizirane imenične padežne nastavkeu DLI množine.Druga je knjiga iz 1923. Stožeri hrvatske politike Ante

Starčevića (1823-1896), koju je, kako kaže podnaslov, »pri-godom stogodišnjice njegova rodjendana izdala i uvodompopratila hrvatska omladina«. U toj je knjizi objavljen je-dan Starčevićev tekst onako kako ga je on bio objavio uXIX. stoljeću, morfološkim pravopisom, no s upadljivomrazlikom da je na mjestu dugoga refleksa staroga jata Star-čeviću uvršten troslov »ije« kojim se on nije služio. (Starče-vić se je osobno zalagao za ekavski refleks namjesto jekav-skoga diftonga koji se u njegovo doba zapisivao kao »ie«.)Svoj uvodni tekst sljedbenici Ante Starčevića napisali su fo-netsko-fonološkim pravopisom, koji Starčević osobno nijeprihvaćao, a iz čega se može iščitati da taj pravopis starče-vićanci-pravaši 20-ih godina XX. stoljeća nisu osjećali ma-nje hrvatskim nego morfološki pravopis kojim je pisao A.Starčević.U skladu s morfološkim pravopisnim načelima izlazile

su 20-ih i 30-ih godina publikacije udruge Seljačka sloga(1925-1929., 1935-1941). Vodio ju je spomenuti Rudo-lf Herceg. Jedna od glavnih aktivnosti udruge bili su teča-jevi za nepismene. Od jeseni 1939. godine Seljačku je slo-gu podupirala vlada Banovine Hrvatske u kojoj je Odjel zaprosvjetu vodio Izidor Škorjač, uz Rudolfa Hercega jedanod vodećih ljudi u Seljačkoj slozi. Najpopularniji priručniciza opismenjivanje puka bile su vježbeniceHercegova abece-darka za poučavanje odraslih nepismenjaka ( '1937., 21940.,Zagreb) i Hercegova računica i čitanka za samouke (4938.,21939., Zagreb). Vježbenice su tiskane u vrlo velikim na-kladama i širene su i izvan današnjih hrvatskih granica.Bosanskohercegovačko društvo Napredak samo je u ljeto1937. godine kupilo 20 000 primjeraka Hercegove abece-darke. Hercegova Nova Abecedarka za poučavanje odraslihnepismenjaka iz 1926. godine (Zagreb), u kojoj je usvoje-no pisanje »ije« za tzv. dugi jat i slovo »đ«, slijedi morfo-loška pravopisna pravila (družtvo, štedne uložke, izseljeni-ciy vrijednostni papiriy vinogradarske potrebštine, pismenoi ustmeno, vlastničtvo). Hercegova abecedarka... u izdanju

Hrvatskoj se to nije dogodilo još ni za vrijeme Prvoga svjet-skoga rata i upitno je kakav bi ishod hrvatske pravopisnedvojnosti bio da nije bilo Prvoga svjetskoga rata i nastan-ka Države Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine. Tijekomprva dva desetljeća XX. stoljeća Brozov je pravopis prevla-davao u književnosti i djelima visoke estetske i kulturno--političke vrijednosti, no teško se je probijao u novinamai časopisima, zakonskim tekstovima i u publikacijama bli-skima svakodnevici. Ondje su se morfološka pravopisnanačela, iako nedosljedna i u mijenama, žilavo držala. Slič-no vrijedi i za hrvatske publikacije u Bosni i Hercegovini,iako su Hrvati u uredništvima tamošnjih tiskovina koje supisane fonetsko-fonološkim pravopisom imali natprosje-čan utjecaj. U Zagrebu je Matičin časopis Vienac objavlji-vao tekstove na pravopisu prema izboru autora, no njego-vo uredništvo piše u redakcijskoj opremi tekstova tek 1897.godine »siječanj«, a 1899. to opet napušta i vraća se na»siečanj«. Zbrka je razvidna i u broju Vienca od 14. srpnja1900. u kojem se objavljuje »dopisnica uređničtva« u ko-joj se autori pozivaju da rukopise pišu »fonetskim pravopi-som«, no koja je sama napisana morfološkim pravopisom.Unatoč obveznoj uporabi Brozova pravopisa u školstvu,

Sbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatskui Slavoniju kao temeljna državna publikacija još 1912. go-dine izlazi na pravopisu zagrebačke filološke škole i donositekstove u kojima se piše ovako: siečanj - uvjeti, ustrojenoredarstveno povjereništvo, družtvo, sbornik, nesgoda, izpra-va, podpora, obćina> priobćiti, uredjenje, magjarski. NakonPrvoga svjetskoga rata i nakon ustrojavanja zajedničke Dr-žave Srba, Hrvata i Slovenaca, posljednji svezak Zborni-ka izlazi s ćiriličnim naslovom (Zbornik zakona i nareda-ba valjanih za Hrvatsku i Slavoniju ).Sami tekstovi u njemuotisnuti su latinicom, pravopis je striktno fonetsko-fono-loški, a jezik tekstova mješovit, s mnogo ekavizama i srbi-zama na višejezičnih razina (usp. Zbornik... za god. 1920).Srpski književni povjesničar, političar i diplomat Stojan

Novaković uočio je na prijelomu stoljeća u hrvatskoj pra-vopisnoj dvojnoj praksi određenu sustavnost i popratio jukomentarom da u Hrvata ima onih koji »dvostruko rade:u vrhovnoj književnosti unionistički a u prostonarodnoj- separatistički. Može li se tako opšta stvar unaprediti?«7.Novaković misli da tu nije riječ o slučajnosti, nego o cilja-noj hrvatskoj jezičnoj politici. Vjeruje da kad se glede ekav-sko-ijekavskoga dvojstva izvrši stvarno i potpuno ujedinje-nje srpske čitalačke publike, »čim se ovaj samac osvoji i nanjemu pobode zastava potpuna uspeha, hrvatski separati-stički opkopi neće se već moći dugo držati. Mi to proročkijemčimo, a videće ko živ dočeka« (str. 93). U podrubnicinadodaje da »ne treba smetnuti s uma da je svakolika hr-vatska publika isprobijana srpskom, dokle se srpska drži ukompaktnim masama«.Zastupnici velikosrpske ideologije u sagledavanju srp-

sko-hrvatskih jezičnih i pravopisnih odnosa svojim naj-ozbiljnijim protivnicima u Hrvata smatrali su mahomhrvatske vukovce, koji su tijekom vremena u hrvatskoj na-cionalnoj povijesti, neki više, a neki manje, stekli status iz-dajica hrvatskih nacionalnih interesa. Najgore je među nji-ma, nezasluženo, prošao Armin Pavić, kojega su velikosrbiza života (ne posve bez razloga) optuživali za velikohrvat-ski šovinizam, a koji je u kroatističkom povijesnom pam-

8

ir-Tema broja: Sudbonosna 1918 (I.)

iz 1940. tiskana je također morfološkim pravopisom i »ije-kavicom«, a dva teksta u njoj »iekavicom«. Hercegova ra-čunica... (prema izdanju iz 1939) napisana je morfološkimpravopisom, no sustavno »iekavicom«: riedko, dvie stotinedvjesta i deset, šestdeset, petdeset, sbrajati, odtkati, izvezti,itd.

Sabrana djela Antuna Radića, koja su od 1936. godineizdavali Rudolf Herceg i Vladko Maček, tiskana su tako-đer morfološkim pravopisom i »iekavicom«. U sklopu Sa-branih djela tiskan je nanovo i časopis Dom, koji je morfo-loškim pravopisom izdavao Antun Radić (1868-1919) od1900. godine, te niz drugih tekstova Antuna i Stjepana Ra-dića (1871-1928) pisanih morfološkim pravopisom i »ie-kavicom«. Utjecaji morfološkoga pravopisa dolaze do izra-žaja i u nizu drugih tekstova koji su pisani krajem 30-ihgodina prema Brozovu odnosno Boranićevu pravopisu,npr. u knjižici Pokret za pismenost - Klub ABC (1938., Za-greb), u kojoj se pored podaci i općina piše podatci i obćina.Političke prilike u Kraljevini Jugoslaviji počele su se mi-

jenjati nakon atentata 1934. u Marseillesu, čime je omogu-ćeno da se u Zagrebu 1936/1937. godine osnuje Društvo»Hrvatski jezik«. Osnivanje toga društva odvijalo se podutjecajem Praškoga lingvističkoga kruga, koji je kultivi-ranje književnoga jezika sagledavao kao jedan od jeziko-slovnih zadataka. Kako se on provodio u Čeha, Slovaka iPoljaka, hrvatsku je publiku u osnovnim crtama upoznaoIvan Esih već 1931/1932. godine. Predložio je »da se i u nasosnuje Društvo za hrvatski jezik i književnost po analogijidruštava u drugih naroda«.8Društvu »Hrvatski jezik« bila je svrha »njegovanje hr-

vatskoga jezika, t. j. njegovo unapređivanje, čuvanje nje-gova duha i nastojanje oko pravilne njegove upotrebe nasvim područjima govora i pisanja«. Radi ostvarenja tih ci-ljeva Društvo je pokrenulo 1938. godine časopis Hrvatskijezik.Uređivao ga je Stjepan Ivšić. Časopis je izlazio samogodinu dana (1938-1939), no u njemu je objavljen niz vrlobitnih i kvalitetnih kroatističkih radova. Glede određiva-nja pojma hrvatski jezik u Ivšićevu se časopisu ne uočava-ju hitniji pomaci, iako su književnojezični i jezičnopolitičkirazvoji 20-ih i 30-ih godina doveli do širenja svijesti i spo-znaje da hrvatski jezik na književnojezičnoj razini posto-ji kao poseban sustav koji kao takav treba njegovati. Stje-pan Ivšić, nedvojbeno jedan od najznamenitijih hrvatskihjezikoslovaca i ponajbolji hrvatski akcentolog, koji je 1936.argumentirano srušio teze o slovenskom podrijetlu hrvat-ske kajkavštine i koji je znao i govorio da je hrvatski knji-ževni jezik stariji od V. S. Karadžića i da se je Karadžić u njugledao i Srbima ga nudio kao uzor, kao mladogramatičarMaretićeve orijentacije uzore hrvatskoga književnoga jezi-predlagao je 30-ih godina tražiti »u živom govoru našihse a koji treba braniti unoseći ga, koliko se može, u sve gra-ne na^ega gradskoga jezika«. U citiranom tekstu koji nosiaslovTužbe zbog kvarenja jezika, i koji je Ivšić kanio obja-*'ti kao uvodni tekst u novopokrenutom časopisu Hrvatski~ZI ' *ysić miješa i ne razlikuje pojmove književni jezik ifYa fti jezik,kojima bi, prema njegovu mišljenju, uzor tre-.0 biti »jezik sela«.9. ^raneći stavove T. Maretića (u tekstu Hrvatski književ-J' K&k u broju 2-3 časopisa Hrvatski jezik ) , Ivšić pokažu-

w Pojedinim pomno izabranim citatima i interpretacijama

V. Jagića i A. Radića da on (Ivšić) ne pripada krugu jezi-koslovaca koji pitanju hrvatskoga i srpskoga književnogajezika pristupaju, kako prenosi, na »separatistički« način.Nezadovoljstvo takvim Ivšićevim pristupom i Društvom»Hrvatski jezik« bilo je razlogom zbog kojega je nedugonakon osnivanja Društva njegov suutemeljitelj i član BlažJurišić 1938. godine osnovao Pokret za hrvatski književnijezik (isticanje moje, M. G.). Među istaknutijim članovimaPokreta... bio je Kruno Krstić, a Petar Guberina priključiomu se je nakon što je 1939. doktorirao na Sorboni u Parizu.Kao rezultat rađa Pokreta...izišla je u izdanju Matice hrvat-ske 1940. godine knjiga Razlike između hrvatskoga i srpsko-ga književnog jezika (isticanje moje, M. G.) koju potpisujuPetar Guberina i Kruno Krstić. Blaž Jurišić o njoj je objavio1941. pohvalan prikaz u kojem napominje da ta knjiga nestvara, nego samo popisuje postojeće srpsko-hrvatske je-zične razlike, te da

»nemaju nikakva prava srditi se na tu knjigu oni isti ko-ji su kroz dvadeset i tri godine uklanjali ustrajno i ne-milo na svim područjima narodnoga života naše do-maće izraze i zamjenjivali ih svojima i koji su u svojojjezičnoj ofenzivi pribili i na zadnju hrvatsku općinskuzgradu na Sutli tablicu s natpisom ‘Opština kao vidnisimbol svoje jezične hegemonije.« (Stoljeća 2011: 109)U Guberina-Krstićevoj knjizi tiskana je rasprava Petra

Guberine Zašto možemo govoriti o posebnom hrvatskomknjiževnom jeziku? u kojoj se na temelju novih struktura-lističkih jezikoslovnih pristupa besprijekorno određuje po-jam hrvatski književni jezik. Petar Guberina u svojem jeopisu primijenio pojmovlje desaussureovske lingvistike iBallyjeve stilistike, što je u ono doba u južnoslavistici bi-la novostBudući da je službena jugoslavenska jezična politika hr-

vatski jezik sagledavala kao neotuđivi dio srpskohrvatsko-ga (odnosno »srpskohrvatskoslovenačkoga«), Guberina jedobar dio svoje rasprave posvetio opisu hrvatsko-srpskihknjiževnojezičnih odnosa. Predstavivši tezu da »u jezikunema sinonima«, odbacio je dosjetku beogradske jezičnepolitike po kojoj hrvatske i srpske istovrijednice »oboga-ćuju« »naš« jezik. Guberina pokazuje da ono što je u hr-vatskom jezičnom izričaju dijalektalno, u srpskom možebiti književnojezično i suprotno, te da obje razine treba su-stavno razlikovati. Ujedno je bitnim čimbenikom za sin-kronijsko određivanje hrvatskoga književnoga jezika uveohrvatsku jezičnu praksu i jezični osjećaj hrvatske jezičnezajednice. Izrijekom i potkrijepljeno primjerima na vi-še razina odbacio je mjerila koja su pokušavali nametnu-ti vukovci: »Maretić nam je na primjer savjetovao, da neupotrebljavamo riječ latica, jer joj ne znamo etimologiju.Kakvu ulogu ima etimologija u današnjem književnom je-ziku, najbolje nam pokazuje baš ta riječ, koju svi Hrvatiosjećaju pravom hrvatskom riječju.« (nav. djelo, 22).Koristeći se prijašnjim raspravama Krune Krstića i Ma-

rijana Stojkovića, Guberina je dao i pregled nastanka hr-vatskoga književnoga jezika. Ponovio je dva Krstićeva bit-na zaključka: »prvo, da je razvoj hrvatskoga književnogjezika išao vlastitim putem, na kojem je novije utjecanjeVukova jezičnog kodeksa istina važno, ali nipošto revolu-cionarno ili za dotadašnju književnu tradiciju sudbonosno;

1-Rmaaa

V 1

Tema broja: Sudbonosna 1918 (I.)

drugo, da je ono, što je Vuk učinio, mogao učiniti jedinona temelju tristogodišnjeg hrvatskog napora, da se narodnigovor osposobi za književni jezik, te da su zato Gaj i dru-govi mogli u njemu vidjeti čovjeka, koji se - iako Srbin -identificirao s hrvatskom težnjom, da se kodificira knji-ževni jezik.«10 Guberina je podastro i temeljit popis razlikaizmeđu hrvatskoga i srpskoga književnoga jezika (glasov-ne, morfološke, sintaktičke i stilističke razlike). Za razlike unaglasku kaže da su brojne, no samo ih načelno spominjejer su slabo istražene zbog dogmatski nametane Daničiće-ve norme, a koju nitko od hrvatskih govornika u zbilji nepoštuje. Iza Guberinine rasprave slijedi hrvatsko-srpski ra-zlikovni rječnik što ga je sastavio Kruno Krstić u suautor-stvu s P. Guberinom, a koji sadržava oko četiri tisuće riječi.U uvodu drugoga dijela knjige (Rječnik razlika...) autori napomoći zahvaljuju Blažu Jurišiću, Franji Cipri i književni-ku Mili Budaku. Guberina i Krstić svoju su knjigu napisalivjerojatno na poticaj Blaža Jurišića, iako je Guberina 1989.godine tvrdio da je ključni utjecaj na njezinu koncepcijudao Otokar Keršovani (1902-1941), istaknuti hrvatski ko-munist strijeljan od ustaša 1941. godine.Guberina-Krstićeva knjiga bila je dobro primljena od

većega dijela hrvatske javnosti u Banovini Hrvatskoj, ne sa-mo na političkoj desnici i centru nego i na hrvatskoj ljevici.Prema svjedočanstvu P. Guberine Stjepanu Babicu, u ru-kopisu ju je čitao i Vladimir Bakarić (1912-1983), koji je1948. postao predsjednikom Saveza komunista Hrvatske,i bio za to da se objavi. Hrvatska je javnost kroz tu knji-gu dobila lingvistički utemeljenu pobudu onoga što je in-tuitivno osjećala. Knjiga je ujedno za potrebe novinstva iškolstva predstavljala praktičan hrvatsko-srpski razlikov-nik. Iako je nakon Drugoga svjetskoga rata desetljećima bi-la tabuizirana i samo kriomice čitana, malo je koje drugopojedino djelo tako snažno utjecalo na hrvatski književno-jezični razvitak i u njegovoj povijesti ostavilo tako dubok idugotrajan trag.Guberina-Krstićeve Razlike...nisu bile prvo djelo svoje

vrste. Postojanje dvaju različitih književnojezičnih susta-va na hrvatskoj i srpskoj strani (s procijenjenih 3000 do4000 razlika) počeo je opisivati 1935. godine crnogorskijezikoslovac Radosav Bošković u tekstu O leksičkoj i stil-skoj diferencijaciji srpskoga i hrvatskoga književnog jezika.Taj tekst u kojem autor proriče nestanak hrvatskih poseb-nosti u korist srpskih, objavljen je u srpskom časopisu Našjezik. Njegov najavljeni nastavak nikada nije izišao - oči-gledno zbog političkih razloga koji su nalagali da se o temi»razlika« ne govori. Kao svojevrstan odgovor Boškoviću injegovim istomišljenicima Guberina i Krstić napominju usvojoj knjizi da ih je pri sastavljanju njihova rječnika vodi-la želja »da uklonimo iz hrvatskoga književnog jezika nje-mu tuđe riječi, koje su posljednjih godina raznim putovi-ma počele prodirati s istočnih strana u naše škole, urede,knjige, novine, a po njima i u svakidašnji govor.«11 NakonBoškovića izdaje Julije Benešić 1937. godine kao prilogrječniku unutar knjige Gramatyka jezyka chorwackiegoczyli serbskiego (Varšava, 1937) za potrebe poljskih prevo-ditelja popis s oko 1300 hrvatsko-srpskih jezičnih razlika.Zatim izdaje Jozo Dujmušić svoj popis hrvatsko-srpskihrazlika koji se temelji uglavnom na Boškovićevu i Beneši-ćevu popisu.

IzuzevAkademijin rječnik, na kojem je ustrajno i samo-zatajno radio Maretić, Benešićev je hrvatsko-poljski rječ-nik jedno od razmjerno malobrojnih hrvatskih leksiko-grafskih dostignuća koje je bilo moguće napisati i tiskati urazdoblju 1918-1937. Međutim, ni Benešićev Rječnik nijenastao ni izišao u Jugoslaviji, nego u Poljskoj. Situacija sena tom polju počela mijenjati nakon osnutka Banovine Hr-vatske 1939. godine.Tijekom ustrojavanja Banovine Hrvatske (1939-1941)

hrvatski politički prvaci pokušali su u hrvatsku službenuuporabu vratiti morfološka pravopisna načela zagrebačkefilološke škole. Budući da »etimološki« pravopis kao knjiganije postojao, potpredsjednik beogradske vlade i predsjed-nik najjače hrvatske stranke Vladko Maček obratio se je ra-di pisanja novoga hrvatskoga pravopisa hrvatskim jeziko-slovcima.Stjepan Bosanac svjedoči o tom: »Nakon osnutkabivše banovine Hrvatske poslao je Dr. Maček k meni svogizaslanika, koji mi je saopćio njegovu želju, da bih sastavioetimološki pravopis. Ja sam se tome usprotivio«.12Stjepan Ivšić svjedoči o istim nastojanjima koja se dje-

lomice odvijaju već prije ustrojavanja Banovine: »Kodnas se u zadnje vrijeme za etimološki pravopis zauzima-la radićevska grupa (Dr. Maček, Rudolf Herceg, MilicaVandekar-Devčić-Rađić i t.d.). Rudolf Herceg dolazio je kmeni, da bi pregovarao o suradnji s društvom »Hrvatski je-zik« na temelju uvođenja etimološkog pravopisa. Dolazioje k meni i Dr. S. Čajkovac s time, da Dr. Maček traži uvo-đenje etimološkog pravopisa. Ja sam sve te pokušaje ener-gički odbio, tražeći da ostanemo na starom pravopisu Ma-tice Hrvatske, koja je zacijelo posljednjih godina dovoljnodokazala svoj hrvatski karakter i patriotizam. Za razliku odostalih slavenskih jezika, glasovna građa hrvatskog jezikaneumoljivo traži u temelju fonetski pravopis.«13Zbog pritiska da se uvede »korijenski« pravopis Ivšić

je u prvom broju novopokrenutoga časopisa Hrvatski je-zik umjesto predviđena uvodna članka objavio članak Eti-mologija i fonetika u hrvatskom pravopisu. U njem kažeda »glasovi protiv fonetike javljaju se već i u našoj štam-pi« te da »neki već i pišu etimološki«. Spominje zalaganjaza »etimološki« pravopis kćeri Stjepana Radića Milice Van-dekar-Radić. Ona je napisala članak Fonetika ili etimologi-ja,koji je u dva navrata objavila u časopisu Evolucija (1933.,II: 1,1936., IV: 6-8), u kojem su i drugi prilozi tiskani mor-fološkim pravopisom (predplata, nadpis, seljaštvo, itd.), sposebnosti da se dugi refleks staroslavenskoga jata kao uHercegovim vježbenicama ne piše »ie«, nego »ije«.Zahvaljujući hrvatskim jezikoslovcima, Maretićevim

sljedbenicima, u Banovini Hrvatskoj nije u službenu upora-bu uveden neki tip morfološkoga pravopisa, nego je vraćenonaj Boranićev pravopis koji je bio na snazi do 1929. godi-ne. Banovinske su vlasti kompromisno propisale da se uče-nici trebaju upoznati s pravopisom kakav se rabi izvan Ba-novine, a da se trebaju uputiti i u »etimološki pravopis«.14Godine 1940. tiskan je Boranićev Pravopis hrvatskoga ili

srpskoga jezika u izdanju i nakladi Društva hrvatskih sred-njoškolskih profesora uz Odobrenje banske vlasti od 31.VII. 1940. U pravopisu piše da je riječ o četvrtom izdanju(onomu iz 1928), čime se Boranić simbolično odrekao no-vijih izdanja koje je priređivao prema Pravopisnomu uput-stvu iz 1929. godine. Godine 1941., još za vrijeme Banovi-

10

m:J r> \ A S ! , Al

K x v i i A

Tema broja: Sudbonosna 1918 (I.) 3/20]8

ne, izlazi novo izdanje njegova pravopisa u kojem piše daje osmo. To je izdanje odobreno odlukom »Bana banovi-ne Hrvatske« 5. XII. 1940., a izdao ga je »Nakladni zavodbanovine Hrvatske«. U novim izdanjima Boranić je uklo-nio inovacije iz 1929. pa je slijedom toga vratio i rastav-ljeno pisanje negacije s enklitičnim prezentskim oblicimapomoćnoga glagola htjeti ( ne ću ).U skladu s Boranićevomnormom objavio je Ivan Esih godine 1940. svoj Hrvatskipravopisni rječnik za pravilnost i čistoću hrvatskoga jezika.U isto vrijeme dio javnosti i dalje traži uvođenje mor-

fološkoga pravopisa. Jozo Dujmušić (1874-1942) svoja jeočekivanja formulirao ovim riječima: »Sada nema na vlastini Khuena ni madžarona, a ipak se mi Hrvati ne možemoni nakon sporazuma od 26. kolovoza 1939. odvažiti na po-sao, da uvedemo iekavštinu i etimologijski pravopis, bojećise da će nam prigovarati g. Moskovljević, g. dr Trivunac, g.dr Belić i drugi«.lbU osvit stvaranja Nezavisne Države Hrvatske zamjetno

je da se morfološki pravopis sve više širi te da ga rabe i pri-općajnice pravaške orijentacije. Priklonio mu se i budućipoglavnik Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945) AntePavelić (1889-1959), koji je na njemu, vrativši se iz emi-gracije, u Zagrebu 1941. godine objavio svoju knjigu Stra-hote zabluda.Gore spomenuti Mile Budak u Nezavisnoj Državi Hr-

vatskoj postao je ministrom za bogoštovlje i nastavu, a Blažje Jurišić preuzeo vodstvo novoosnovanoga Hrvatskoga dr-

žavnoga ureda za jeziky u kojem je neko vrijeme, osim Fra-nje Cipre i Krune Krstića, radio i Petar Guberina, prije ne-go što je postao konzulom Nezavisne Države Hrvatske uItaliji.Dok su hrvatske intelektualne elite u monarhističku Ju-

goslaviju ušle s vizijom o zajedničkom književnom jezi-ku sa Srbima i drugim južnim Slavenima, i o tom da svojujezičnu samosvojnost treba žrtvovati zbog viših ciljeva, izmonarhističke Jugoslavije izišle su s izgrađenom vizijom opotrebi očuvanja izgradnje hrvatskoga kao posebnoga je-zičnoga entiteta.Recipročnom snagom kojom se jezična politika prve

Jugoslavije (1918-1941) suprotstavljala hrvatskoj autono-mnoj književnojezičnoj standardizaciji, jezična ju je poli-tika u ratnom vihoru nastale Nezavisne Države Hrvatske(1941-1945) unaprjeđivala i ustoličavala. Njezina se jezič-na politika u teorijsko-lingvističkom okviru temeljila naknjizi Petra Guberine i Krune Krstića. Na teorijskim teme-ljima te knjige vodila se je i u komunističkoj Jugoslaviji hr-vatska suverenistička jezična politika, što zorno pokazujuradovi Stjepana Babića i 1967. godine donesena Deklara-cija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika.Iakose Petar Guberina u javnim i privatnim izjavama odricaosvoje knjižice iz 1940., on je upravo njome u povijesti hr-vatskoga književnoga jezika i povijesti hrvatskoga jeziko-slovlja povukao duboku brazdu i iza sebe ostavio neizbri-siv trag.

Bilješke1 Jezikoslovne rasprave i članci. Franjo Iveković, I. Broz, T. Mare-

tić, V Rožić, M. Rešetar, A. Radić, N. Andrić, D. Boranić. Prire-dio Marko Samardžija. Matica hrvatska, Zagreb, 2001. (Stoljećahrvatske književnosti), str. 446. U daljnjem navođenju: Stoljeća2001.

2 T. Maretić, Ruske i češke riječi u kniževnom hrvatskom jeziku.Rad JAZU XXXIV, 1892., str.68-98, 69.

3 T.Maretić,Hrvatski ili srpski jezični savjetnik... Dopuna Broz-Ive-kovićevu »Rječniku hrvatskoga jezika«. Zagreb, 1924., str. XIV.Dalje:Savjetnik 1924.

4 T. Maretić, Štrosmajer i jugoslavenska idea, Novosti XX: 309 (Za-greb, 7. XI. 1926), str. 3-4.

5 M.Krleža, Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu. Novi list 1:6 (14.XI.1937), str. 4.

6 Prijevod Antuna Radića s ruskoga.7 Stojan Novaković, Srpska knjiga njeni prodavci i čitaoci u XIX

veku : pred osvitakXX veka. Beograd, 1900., str. 92.

8 Samardžija, Marko (ur.). 1999. Norme i normiranje hrvatskogastandardnoga jezika.Matica hrvatska, Zagreb, str. 42.

9 Stjepan Ivšić, Tužbe zbog kvarenja jezika. Hrvatski jezik 4-5,1938., 73-78, str. 78.

10 Kruno Krstić, Hrvatski književni jezik. U: Norme i normiranjehrvatskoga standardnoga jezika.PriredioMarkoSamardžija, Ma-tica hrvatska, Zagreb, 1999., str. 49-55.

11 Petar Guberina, Kruno Krstić. 1940. Razlike između hrvatskoga isrpskoga književnog jezika.Matica hrvatska: Zagreb, str. 77.

12 Usp. časopis Jezik 38: 1, 1990., str. 6.13 Usp. nav. djelo i Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga je-

zika,str. 56.14 Marko Samardžija, Hrvatski kao povijesni jezik. Zaprešić, 2006.,str. 73-74.

15 Jozo Dujmušić, Antibarbarus hrvatskoga jezika. Priredila TatjanaPišković, Zagreb, 2008., str. 385-386.

11