Gračanički glasnik [broj 34 djelimičan, novembar 2012.]

7/27/2019 Graaniki glasnik [broj 34 djelimian, novembar 2012.]

1/261


2/261

6 GRAANIKI GLASNIK 34/17 POVODOM

graaniki.glasnik.

006

1. BONJANI, BONJACI, BOSANCI

U posljednjih 20 godina posvetio sam se skoro isklju-

ivo istraivanju prolosti naroda BiH i to u kontekstu

meunarodnog prava s jedne strane i sociolokog, odno-sno politikog i politolokog tumaenja pojma naroda i

nacije, s druge strane.1S tim u vezi, uvrstio sam svoja

saznanja da je BiH od poetka, jo od vremena njenog

1 Povodom prvog poslijeratnog popisa stanovitva u BiH, koji je na-javljen za april 2013. godine, te nekih nejasnoa, dilema i kolebanja udijelu bonjakog stanovnitva tokom i nakon probnog popisa, na uva-eni saradnik, prof. dr. Omer Ibrahimagi, odazvao se pozivu Redak-cije i poslao nam ovaj prilog, u kojem se detaljnije bavi tom problema-tikom, dajui poseban akcenat na historijsku genezu imena Bonjak inacionalnog opredjeljenja bosanskih muslimana. Kako se odgovori namnoga pitanja Bosne i Bonjatva nalaze u nedavno objavljenoj knji-zi naeg profesora pod naslovom Bosanski idenetitet i suverenitet, apovodom pedesete godinjice njegovog plodnog naunog rada i stva-ralatva, odluili smo da tom izvanredno znaajnom naunom djelu uovom broju naeg asopisa posvetimo neto veu panju, objavljujuiopirnije prikaze te, kako je jedan od promotora nedavno rekao megaknjige (rubrika Rije). Istim povodom, u ovom broju, objavljujemo irodoslov familije Ibrahimagii iz Smolue (zaseok Agii), koji je sasta-

vio sam profesor Ibrahimagi, kao vrijedan prilog historiografiji svog

rodnog kraja, od kojeg se nikada nije potpuno odvajao (rubrika Zavi-aj). Na ovaj nain, u naem asopisu skromno obiljeavamo i ujednoestitamo profesoru Ibrahimagiu pedesetu godinjicu njegovog nau-nog i stvaralakog rada, te zahvaljujemo na dosadanjoj izvrsnoj podrcii saradnji. (Redakcija)

Historijska svijest o Bosni i

Bonjacima povodom popisastanovitva u BiH, 2013.

34

Prof. dr. Omer Ibrahimagi

POVODOM


3/261

POVODOM GRAANIKI GLASNIK 34/17 7

prvog pomena, u poznatom djelu Kon-

stantina Porfirogeneta De administrando

imperio, iz sredine 10. stoljea, a i ranije

bila multikonfesionalna politika zajed-

nica, u prvo vrijeme sa tri konfesije: crkva

bosanska (ili pripadnici crkve bosanske),

pravoslavna je bila periferno, prema istoku

Bosne i katolikauz prisustvo, prvo Domi-

nikanaca, a kasnije Franjevacau srednjoj izapadnoj Bosni. Neovisno od toga kojoj su

vjeri pripadali, stanovnici Bosne su se jo

od tih davnih, ako mogu, rei politikih

prapoetaka, zvali zajednikim imenom

Bonjani.

Postepenim prelaskom stanovnitva sve

tri religije na islam, nakon pada Bosne pod

upravu mone osmanske imperije, 1463.godine, mijenja se i konfesionalni sastav

stanovnitva. Sa dolaskom Osmanlija,

Crkva bosanska gotovo potpuno nestaje,

a broj pravoslavaca i katolika znatno se

smanjuje. I za vrijeme dugotrajne osman-

ske vladavine, dakle, u BiH opet vidimo

tri konfesije: islamsku (sada umjesto crkve

bosanske), katoliku i pravoslavnu.

Nakon osvajanja Bosne, Osmanlije su,

iz leksikih razloga, Bonjane poeli zvati

Bonjacima, bez obzira kojoj su konfesiji

pripadali. O tome imamo tragove u mno-

gim izvorima, ne samo osmanskim, ve i

u knjigama i ispravama katolike i pravo-

slavne crkve (osmanski popisi, franjevaki

ljetopisi i knjige, slubena i diplomatskakorespondencija itd.).

U prvom broju poznatog asopisa Lje-

topis matice srpske iz 1825. godine, u ured-

nikom komentaru pod naslovom Slove-

noserbsko koljeno, autor pie o porijeklu

naroda u ovom dijelu Balkana i spominje

narode koji ive na tom prostoru: Bugare,

Crnogorce, Bonjake, Dalmatince itd. O

Bonjacima je napisanoda ive izmeu

Drine, Vrbasa, Save, Dalmacije i Huma, uz

napomenu da taj narod ispovijeda ili islam,

ili su katolici, ili su pravoslavni.

Uesnici Pokreta za autonomiju, koji je

predvodio Husein-kapetan Gradaevi od

1830. do 1832. godine (u kojem je sudjelo-

vao i ne mali broj nemuslimana), nisu se

osjeali kao etniki Turci, ve su se prepo-znavali i osjeali kao Bonjaci.

Ilija Garaanin u svom poznatom

Naertaniju pie da u Bosni ive Bo-

njaci, kao narod istonog vjeroispovjeda-

nia, zatim Bonjaci, kako kae, Muhame-

danci i Bonjaci katolici, koji sebe nazivaju

franjevcima.

Dakle, u prvoj polovini 19. stoljea, i usrpskoj publicisti, u asopisima i knjigama,

a kako vidimo, i u programskom tekstu

Ilije Garaanina, jednog od rodonaelnika

velikosrpskog projekta govori se o Bonja-

cima u BiH kao jednom narodu, neovi-

sno od njihove vjere. I za vrijeme austro-

ugarske uprave (1878. 1918.), pripadnike

sve tri navedene konfesije u BiH slubeno

su zvali Bonjacima. Izmeu ostalog, sve

etiri regimente austrougarske vojske, koje

su se popunjavale regrutima sve tri reli-

POVELJA KULINA BANA


4/261


gije sa prostora BiH (Sarajevska, Tuzlan-

ska, Mostarska i Banjaluka), slubeno su

se nazivale bonjake regimente.

Tek kasnije, u drugaijim historijskim

okolnostima, stanovnitvo Bosne poelo se

nazivati Bosancima. Neovisno, dakle, kojoj

su konfesiji pripadali, stanovnici Bosne su

se kroz historiju zvali Bonjanima, Bo-

njacima i Bosancima do danas. Bosan-

cima se oznaavaju svi stanovnici, odno-

sno graani Bosne, koji po Ustavu BiH

ine etniki Bonjaci, etniki Srbi, etnikiHrvati i ostali, a to su pripadnici nacional-

nih manjina i oni koji se ne ele nacionalno

opredijeliti.

2. ZEMLJA BOSNA

Svoj teritorijalni, administrativno-poli-

tiki i dravno-pravni kontinuitet Bosna

je zadrala od vremena bosanskih banovai bosanskih kraljeva do Dejtona. Od 10.

do 15. stoljea bila je banovina i kralje-

vina u rangu ostalih srednjovjekovnih

drava Evrope. Nakon pada pod osman-

sku upravu, 1463. godine, podijeljena je

na sandake, a od 1580. administrativno-

teritorijalno je zaokruena kao provin-

cija Bosna pod nazivom Paaluk Bosna,

Beglerbegluk ili Ejalet. Uredbom za BiH iz

1864., Bosanski paaluk je preimenovan u

Bosanski vilajet, podijeljen na 7 sandaka:

Bihaki, Banjaluki, Hercegovaki sa sje-

ditem u Mostaru, Travniki, Sarajevski,

Zvorniki sa sjeditem u Tuzli i Novopa-

zarski sandak sa sjeditem u Sjenici, koji

e, voljom osmanskih vlasti, 1877. godinebiti prikljuen Kosovskom ejaletu, sa sjedi-

tem u Pritini.

Austro-Ugarska je, po izvrenoj okupa-

ciji BiH, zadrala administrativno-upravnu

organizaciju iz osmanskog perioda, pre-

imenovavi samo sandake u okruge, a

mudirluke i kaze u kotare.

I nakon ujedinjenja, 1918. godine u

Kraljevinu SHS, sve do donoenja Vidov-

danskog ustava, 1921. godine, postojala

je i funkcionisala zemaljska vlada BiH sa

svim ranijim prerogativima, a Zemalj-

ska uprava za BiH bila je u funkciji sve do

1924. godine.

Kada su doneseni zakoni o oblastima,

spomenutih 6 okruga koje je Austro-Ugar-

ska naslijedila kao sandake, preimeno-vano je u oblasti. Po lanu 135. Vidovdan-

skog ustava, u administrativnom smislu,

zadrana je teritorijalna cjelovitost, odno-

sno historijski prostor BiH, koji se naao

u sastavu nove drave.. Izmeu ostalog,

garantovana je teritorijalna cjelovitost BiH

u sastavu nove drave, u koju je BiH ula sa

dva izlaza na more kod Sutorine i Neuma.Uvoenjem diktature Kralja Aleksan-

dra, 1929. godine, ukinut je Vidovdanski

ustav iz 1921., Kraljevina je podijeljena na

9 banovina i dobila ime Jugoslavija. Kroz

tu podjelu reim diktature je, izmeu osta-

log, BiH podijelio na 4 banovine: Vrbasku

(skoro u cijelosti zahvatala bosansku teri-

toriju, izuzev jednog srezaDvor na Uni,

koji je bio u Hrvatskoj, zatim Drinsku

banovinu sa sjeditem u Sarajevu, koja je

ila prema zapadnoj Srbiji sve dotle dok

SARAJEVSKA VIJENICA


5/261


nije izgubila apsolutnu veinu bonjakog,

odnosno muslimanskog stanovnitva, da

bi vlastodrci u Beogradu imali razloga da

postave Srbina za bana te banovine. Ima-

jui u vidu da je Bosanska krajina bila sa

veim procentom srpskog stanovnitva,

ona je ve imala bana Srbina. Jugoistoni

dio Bosne, ukljuujui i srez Trebinje, pri-

pao je Zetskoj banovini, sa sjeditem u

Cetinju, a jugozapadni Primorskoj bano-vini, sa sjeditem u Splitu. Tako je Bosna

prvi put u svojoj historiji bila teritorijalno

podijeljena i rasparana. Nagodbom Cvet-

kovia i Maeka, 26. 08. 1939. godine, stvo-

rena je Banovina Hrvatska, kojoj je pripo-

jeno 13 srezova BiH, u kojima je bilo vie

Hrvata nego Srba. Muslimani se u tim

aranmanima nisu raunali.Nakon proglaenja Banovine Hrvatske,

sav ostali prostor Kraljevine (izuzev Slove-

nije) trebalo je da pripadne srpskoj bano-

vini, odnosno teritorijalnoj jedinici Srp-

ske zemlje, sa sjeditem u Skoplju, koja

je bila projektovana 1940. godine, ali nije

realizovana kao to nije ustavno-pravno

realizovana ni Hrvatska banovina. Zbog

pribliavanja rata i ratne katastrofe Kralje-

vine Jugoslavije, navedene nagodbe i spo-

razumi, po kojima se mijenjalo unutranje

ustrojstvo zemlje, nikada nisu legitimirane

i potvrene u Narodnoj skuptini Kralje-

vine Jugoslavije.

Odlukama Prvog zasjedanja ZAVO-

BiH-a (25. novembra 1943. u MrkonjiGradu) i Drugog zasjedanja AVNOJ-a

(Jajce), 29. novembra 1943. godine, BiH je

nakon 480 godina obnovila svoju drav-

nost i voljom svojih predstavnika ula u

sastav Demokratske Federativne Jugo-

slavije kao zasebna federalna jedinica, u

kojoj ive Muslimani, Srbi i Hrvati, to jest

Bosanci i Hercegovci kao graani i stanov-

nici federalne jedinice BiH.

3. NACIONALIZIRANJE BONJAKA

Koncem 18. i poetkom 19. stoljea,

pod uticajem Francuske buroaske revo-

lucije, 1789. godine, u Evropi se, umjesto

nekadanjih imperija, formiraju nacio-

nalne drave. Otvara se proces zaokrui-

vanja odreenih teritorija kao nacional-nih drava najznaajnijeg naroda na tim

prostorima, koji se omeuju kao zasebne

drave. Ne treba zaboraviti, na primjer, da

su tokom cijelog 19. stoljea i sami Nijemci

lutali, pokuavajui objediniti vie trgova-

kih gradova-dravica u jednu njemaku

konfederaciju, sve do 1871. godine, kada je

Bizmark izvrio njihovo ujedinjenje i stvo-rio prvi Njemaki Rajh. Italija se, takoe,

tek u drugoj polovini 19. stoljea, negdje

60-ih godina, ujedinila u zasebnu naci-

onalnu dravu. Za vrijeme rata izmeu

Francuske i Pruske, prije nego to je dolo

do ujedinjenja Njemake drave, nije uspio

pokuaj da se Austriji nametne jedan kon-

cept njemakog jedinstva, pa je stara impe-

rija, iako oslabljena, naroito ujedinje-

njem Italije, nastavila da ivi kao zasebna

drava, koja e, nakon revolucionarnih

PODJELA KRALJEVINE SHS NA 33 OBLASTI


6/261


dogaaja, 1848. godine, stvoriti dravnu

zajednicu sa Ugarskom, u ijem se sastavu

nalazila i Hrvatska kao zasebna dravna

teritorija.

Nacionaliziranje teritorija i stvaranjemodernih drava u Evropi imalo je veli-

kog uticaja i na zaokruivanje teritorija i

stvaranje nacija na prostorima zapadnog

Balkana. Ni BiH nee ostati izvan tih pro-

cesa. Da navedemo primjer Prvog srpskog

ustanka, 1804. godine, koji se u srpskoj

historiografiji opisuje kao nacionalni usta-

nak s ciljem uspostavljanja srpske drave

na Balknu. Nakon Prvog, 1804. i Drugog

srpskog ustanka, 1915. godine, sultan daje

autonomiju srpskoj kneevini, koja e biti

proklamovana 1829. godine. Nakon toga,

uslijedit e postepeno osamostaljivanje

Srbije od Osmanskog carstva. Kao samo-

stalna drava, Srbija je zajedno sa Crnom

Gorom, konano priznata na Berlinskom

kongresu, 1878. godine.Da nije dolo do guenja autonomnog

pokreta Husein-kapetana Gradaevia,

1832., koji je za Bosnu traio autonomiju

kakvu je dobila Srbija, putem osamostalji-

vanja krenula bi, vjerovatno i Bosna. Neki

stepen autonomije za Bosnu bio je predvi-

en i poznatim San Stefanskim mirovnim

ugovorom, koji je sklopljen u martu 1878.godine, nakon bosansko-hercegovakog

ustanka i okonanja rusko-turskog rata,

ali je to poniteno na Berlinskom kongresu

iste godine.

Izbijanjem bosansko-hercegovakog

ustanka, 1875.1878. godine, ponovo se

zaotrava istono pitanje, Rusija izlazi kao

pobjednica u ratu sa Turskom, otvara se jo

jedna balkanska kriza, koja se zavrava San

Stefanskim mirom (velika Bugarska, auto-

nomna Bosna) i njegovom revizijom na

Berlinskom kongresu, koji je sazvan pod

pritiskom Austrije, Njemake, Francuske i

Engleske i iz suglasnost Rusije, u junu-julu

1878. godine. lanom 25. Berlinskog ugo-

vora, uesnici Kongresa Bosnu i Hercego-vinu, kao dvije osmanske provincije, pre-

daju na upravu Austro-Ugarskoj, s tim to

osmanski sultani zadravaju formalni suve-

renitet nad Bosnom sve do 1908. godine,

kada je Austro-Ugarska izvrila aneksiju

BiH, koja e izazvati takozvanu aneksionu

krizu na Balkanu i Evropi.

Budui da je od ranije kovala planove

svog prodora prema istoku, Austro-Ugar-

ska je, posebnim ugovorom sa Rusijom,

izvrila podjelu interesnih sfera na Bal-

kanu. Tako je Srbija pripala interesnoj

sferi Rusije, a BiH interesnoj sferi Austro-

Ugarske. Na osnovu tog ugovora, Austro-

Ugarska je isposlovala saglasnost veli-

kih zapadnih sila, u prvom redu Engleske

i Njemake da se sazove ta posebna meu-narodna konferencija u Berlinu (Berlin-

ski kongres, 1878. godine), na kojoj su

velike sile, uesnice, uspjele izvriti revi-

ziju tog San Stefanskog mirovnog ugovora,

a Austro-Ugarska realizovati spomenuti

strateki ugovor o podjeli interesnih sfera

sa Rusijom, dobivi odobrenje da upravlja

BiH.

U posljednjim godinama osman-

ske vladavine u BiH, na elu pokrajinske

uprave bio je Topal Osman-paa. U jed-

noj osmanskoj uredbi, koja se realizovala u

praksi od 1865. do 1866. godine, u savjeto-

davne organe vlasti uvode se predstavnici

domaeg stanovnitva, ali ne po nacional-

nom ve po vjerskom kriteriju, dakle, kao

muslimani i hriani. Po vjerskom kriteriju

popisivat e se stanovnitvo u svim popi-


7/261


sima u BiH, od Omer-pae Latasa, 1851.

godine i kasnije, od Topal-Osman pae,

te u sva tri popisa Austro-Ugarske (1879.,

1885., 1910.), pa sve do popisa stanovni-

tva u vrijeme Kraljevine SHS, 1921., odno-sno Kraljevine Jugoslavije, 1931. godine.

Bosna u tome nije bila nikakav izuzetak.

Ni u drugim zemljama i oblastima zapad-

nog Balkana, Austro-Ugarske i Osmanske

imperije, a kasnije ni Kraljevine SHS/Jugo-

slavije, zbog nekih posebnih interesa veli-

kih sila, popisi stanovnitva nisu se obav-

ljali po nacionalnom, ve po vjerskom

kriteriju.

Kao svojevrstan odgovor na to prigu-

ivanje, koncem 19. i poetkom 20. sto-

ljea, dakle u vrijeme austrougarske uprave

u BiH, pod uticajem Srbije i pravoslavne

crkve iz Srbije, kod pravoslavnog stanov-

nitva, poinje se razvijati nacionalna ideja

srpstva, a kod katolikog stanovnitva,

pod uticajem politike hrvatstva i katolikecrkvenacionalna ideja hrvatstva.

U tom kontekstu, sjeam se, kako mi

je, svojevremeno, prof. Hamdija emerli

(koji mi je bio mentor na doktoratu) priao

da su, koncem 19. i poetkom 20. stoljea, u

BiH bila formirana posebna drutva, iji su

predstavnici imali zadatak da na maltama

(nekada, kontrolnim punktovima na ulazuu gradove) saekuju seljake, koji su ili na

gradske pijace, sa pitanjem: jesu li Srbi ili

pravoslavci?. Ako bi se izjasnili da su Srbi,

dobijali su po dukat, a ako bi se izjasnili da

su pravoslavci, nisu dobijali nita. Sline

akcije po bosanskim arijama u to vrijeme

organizovali su i aktivisti hrvatskih nacio-

nalnih drutava. Bez obzira na osnovanost

ove prie, injenica je da su u to vrijeme

poduzimane organizovane mjere iz Srbije

i Hrvatske da se Bonjaci pravoslavci, pre-

vedu u nacionalne Srbe, a Bonjaci katolici

u nacionalne Hrvate. Dok se kod Srba to

radilo vie konspirativno, u dobroj mjeri uz

prisustvo pravoslavne crkve, kod Hrvata se

nastupalo puno otvorenije. Tako je, na pri-mjer, od 3. do 5.septembra 1900. godine,

u Zagrebu odran veliki Katoliki kongres

sa oko 2000 uesnika, na kojem je tadanji

katoliki biskup u BiH tadler promovirao

ideju Bosanski katolici = Hrvati.

Radilo se, dakle, o jednoj dugoronoj

velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici, a

uz pomo pravoslavne i katolike crkve, iji

je cilj bio da se bonjatvo ugasi kao inte-

gralna nacionalna odrednica svih stanov-

nika BiH.

Na drugoj strani, zbog sloenih histo-

rijskih okolnosti, Bonjaci muslimani su

ostali potpuno izvan ovih procesa. Prije

svega nali su se bez svoje intelektualne

elite, potpuno obezglavljeni u uvenom

pohodu Omer-pae Latasa, na Bosnu, 1851.godine, koji je dokrajio ostatke autono-

makog pokreta Husein-kapetana Grada-

evia iz 30-ih godina, pobio ili zauvijek

u kazamate otpremio u Istambul na hiljade

Bonjaka muslimana, koji su, kao pripad-

nici muslimanske bonjake elite, pruili

oruani otpor pokuaju, ako se moe rei,

turciziranja Bosne i Bonjaka u njoj.Dolazak i uvoenje austrougarske na

ove prostore, nakon Berlinskog kongresa

1878. godine, bio je veliki civilizacijski lom,

posebno za Bonjake islamske vjeroispovi-

jesti, koji su se teko mirili sa injenicom

da, nakon 415 godina islamske civilizacije i

kulture, moraju ivjeti pod vlau hrian-

skog vladara i prihvatiti evropsku kulturu

i civilizaciju. Te potrese i lomove meu

bosanskim muslimanima usljed neprilago-

avanja novoj realnosti, najbolje je opisao


8/261


knjievnik Edhem Mulabdi u svom uve-

nom romanu Zeleno busenje.

Kao to je reeo, muslimansko bo-

njako stanovnitvo je kroz intervenciju

Omer-pae Latasa i tokom bosansko-her-cegovakog ustanka ostalo potpuno obe-

zglavljeno, bez svoje elite i mase uglednih

ljudi koji bi umjeli pomoi svom narodu

da to bezbolnije prihvati novu hrian-

sku vlast i krupne kulturne i civilizacijeke

promjene koje su sa njom dolazile. Stoga

nije ni udo to su bosanski muslimani jo

dugo nakon okupacije pruali otpor otva-

ranju dravnih kola, koje su smatrali stra-

nim, vlakim kolama, a latiniko pismo

doivljavali kao vlako pismo, nedovoljno

poueni o dobrim i prihvatljivim stranama

te civilizacije. Iako su mnogi znali itati i

pisati arapskim pismom, u novim uslo-

vima smatrali su ih nepismenim. ivjeli su

u stanju opeg nesnalaenja, iracionalnog

otpora, neznanja i zaostalosti.Uz to su, krajem 19. i poetkom 20.

stoljea bili izloeni sve jaim pritiscima

srpske i hrvatske inteligencije da se opre-

djeljuju ili kao nacionalni Srbi ili kao naci-

onalni Hrvati. Ulijevali su im u glavu da

je BiH, prije dolaska Osmanlija, bila srp-

ska za jedne, odnosno hrvatska za druge.

Radilo se, naravno, o poznatim naciona-listikim floskulama, koje su i danas ive

iako nemaju nikakvo uporite ne samo u

historiji, ve ni u obinom ivotu. Bosna je

uvijek bila zemlja Bosanaca, dakle stanov-

nika BosneBonjana, Bonjaka i danas

Bosanaca.

4. GUENJE BONJATVA

Da bi se odbranili od te svojevrsne

agresije nacionaliziranja, odnosno asi-

milacije u nacionalne Srbe i nacionalne

Hrvate, bosanski muslimani su imenu Bo-

njak, pretpostavljali svoje vjersko odree-

nje musliman. U tom dugom vremen-

skom periodu od skoro stotinu godina,

bonjako ime je bilo potisnuto, ali ne izaboravljeno. Iako su bili tretirani kao vjer-

ska grupa, oni su se uvijek osjaali (kao

neto zasebno), kao zaseban narod koji je

imao, osim svoje vjere i svoju kulturu i svoj

jezikbosanski jezik ali to im slubene

politike Austro-Ugarske, a kasnije ni obje

Jugoslavije nisu priznavale. Austro-Ugar-

ska je svojom uredbom iz 1907. godine

zabranila upotrebu bosanskog jezika na

tlu BiH, mada je i sama 1892. godine za

kolsku upotrebu bila izdala gramatiku

bosanskog jezika. Pod pritiskom srpske i

hrvatske nacionalne politike, uvela je srp-

sko-hrvatski jezik, koji se konstituirao na

bazi Bekog dogovora srpskih i hrvatskih

knjievnika i lingvista iz 1855. godine. Iz

sadanje perspektive, moe se rei da suBekim dogovorom, jednostavno, ukrali

bosanski i nazvali ga srpsko-hrvatskim

jezikom. Razumije se da im nije bio inte-

res da se oivi bonjaka nacionalnost, niti

da u upotrebi tog naroda bude bosanski

jezik. U sklopu tih drava i njihovih ustav-

nih sistema Bonjaci muslimani, odnosno

bosanski muslimani, tretirali su se samokao pripadnici vjerske grupe, koji su u ko-

lama morali uiti srpskohrvatski jezik i nji-

hovu, a ne svoju historiju.

Takvo stanje ostalo je sve do 1943.

godine, kada je BiH, zahvaljujui, ovdje

moram rei, lijevoj inteligenciji, ali i JMO,

koja je u svom programu imala autono-

miju BiH, ali je nikada nije uspjela mate-

rijalizovati kroz ustav, odnosno pravni

sistem zemlje, dobila svoju samostalnost

kao federalna jedinica nove Jugoslavije.


9/261


Sticajem historijskih okolnosti, ali i

islamskog poimanja umeta i odnosa vjere

i nacije, Islamska zajednica kao autoh-

tona zajednica bosanskih muslimana, nije

pridavala znaaj niti je postavljala pita-nje nacionalnog opredjeljenja svojih vjer-

nika. Mislim da su oni jako odgovorni kao

vodei muslimanski intelektualci to nisu

bili uporni u njegovanju te narodne tra-

dicije, odnosno bonjake nacionalnosti.

Ve je objanjeno zbog ega su bosanski

muslimani stavljali vjeru ispred nacionalne

pripadnosti koja je, izblijedjela u svije-

sti ranijih generacija, u jednom vrlo te-

kom periodu za itav ovaj prostor Balkana.

S druge strane, islam je kao religija uvijek

preferirao vjeru i umet umjesto nacije. Za

islam je potpuno irelevantno kojoj naciji

pripadaju muslimani, bitno je da oni pri-

padaju umetu.

U muslimanskom narodu nije bilo

dovoljno kritine mase tog intelektual-nog svijeta i tog elementa koji bi mogao

da pobijedi svijest o prevalidnosti vjere u

odnosu na nacionalnu pripadnost. Zato su

mnogi jednostavno ustuknuli, opredjelju-

jui se za nacionalnost, srpsku ili hrvatsku.

Kao intelektualci, muslimanski knjievnici

su se nacionalno opredjeljivali prema srp-

skoj i hrvatskoj strani na osnovu vlastitihprocjena i uticaja, ali najvie da bi mogli

objavljivati svoje radove u kulturnim i knji-

evnim asopisima u Zagrebu, Beogradu

ili Novom Sadu. S jedne stane, slubena

vlast u BiH nije bila naklonjena naciona-

liziranju muslimana u Bonjake, a s druge,

nije ni bilo domaih listova i asopisa u

kojima bi ti knjievnici mogli objavljivati

svoje radove. Ako su ta i objavljivali u

BiH, onda su to inili u asopisima musli-

manske vjerske provenijencije kao musli-

mani, kao vjernici, bez afirmiranja nacio-

nalne pripadnosti Bonjaka.

Poznato je da je Mehmed Kapetano-

vi Ljubuak, koncem 19. i poetkom 20.

vijeka, izdavao list Bonjak, u kojem jepromovirao ideju bonjatva kao naci-

onalnog opredjeljenja bosanskih musli-

mana. Ali neovisno od te probonjake

programske orijentacije lista Bonjak,

mnogi njegovi saradnici, meu musliman-

skim intelektualcima optirali su za naci-

onalnu pripadnost Srbima ili Hrvatima.

Sjetimo se npr. Safvet-bega Baagia, koji

je kao muslimanski intelektualac, poet-

kom 1900. godine napisao pjesmu: od Tre-

binja do brodskijeh vrata, nije bilo Srba i

Hrvata. Ovim stihovima elio je pokazati

da historijski BiH nije imala Srbe i Hrvate,

ve samo Bonjake katolike, Bonjake pra-

voslavce i Bonjake muslimane. Iako je

o tome govorio dosta realno, Safvet-beg

Baagi se neto kasnije nacionalno opre-dijelio kao Hrvat, dok su se neki drugi knji-

evnici muslimani nacionalno opredjelji-

vali kao Srbi.

Dakle, sticajem traginih historij-

skih okolnosti, u drugoj polovini 19. sto-

ljea, Bonjaci muslimani nisu imali kri-

tinu masu intelektualaca, koji bi ih, u

novim historijskim okolnostima (slabljenjeosmanske i dolazak austrougarske vlasti),

preveli u evropski kulturno-civilizacijski

krug. Kao to je poznato, najvie ih je pobi-

jeno tokom intervencije Omer-pae Latasa

(1850. 1852.) i, kasnije, tokom bosansko-

hercegovakog ustanka. U takvim uslo-

vima islamski vjerski velikodostojnici

uspjeli su da ouvaju vjeru na ovom pro-

storu, ali nisu bili u dovoljnoj mjeri spo-

sobni i svjetovno obrazovani da bi svom

narodu objasnili znaaj nacionalnog bo-


10/261


njatva. Bosanskim muslimanima nije

imao ko objasniti da u novim historijskim

okolnostima, na dravu ima pravo nacija, a

ne vjerska grupa. To je ilo na ruku onima

kojima nije bilo u interesu da se bosanskimuslimani nacionalno opredjeljuju kao

Bonjaci. Osporavanjem tog nacionalnog

imena, osporavalo im se pravo i na BiH

kao njihovu nacionalnu dravu. Zato je

BiH, pod uticajem zemalja iz susjedstva i

evropskih velesila, oduvijek bila predmet

raznih sporova, politikog potkusurivanja i

manje-vie otvorenih pokuaja diobe njene

teritorije izmeu susjedne Srbije i Hrvat-

sketo je na kraju dovelo i do posljednjeg

rata 1992. godine.

5. MusliMani s velikiMSLOVOM M

Stvaranjem Demokratske Federativne

Jugoslavije na avnojevskim osnovama i

obnavljanjem dravnosti BiH, 25. 11. 1943.godine na Prvom zasjedanju ZAVNO-

BIH-a, BiH je priznata politika autono-

mija koju su komunisti podravali jo od

1936. godine, kada je Josip Broz doao na

elo KPJ. U meuvremenu, to je opredje-

ljenje potvreno na jo nekoliko vanih

partijskih skupova, od kojih treba spome-

nuti Pokrajinsku konferenciju KPJ za BiHodranu 1939. i oktobarski sastanak jugo-

slovenskih komunista, 1940. godine, u

Zagrebu.

U tom kontekstu, vrijedi skrenuti

panju na jedan detalj iz vremena AVNOJ-

a, interesantan za historiare, koji baca vie

svjetla na rjeavanje nacionalnog pitanja u

okviru KPJ. Naime, u Proglasu narodima

Jugoslavije, sa Prvog zasjedanja AVNOJ-

a, odranom 26. i 27. novembra u Bihau,

spominje se svih 6 naroda Jugoslavije koji

su priznati tek Ustavom iz 1974. godine.

Pored onih 5 naroda, koji su priznati u poli-

tikom sistemu JugoslavijeSrba, Hrvata,

Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca

upisani su i muslimani kao narod sa veli-kim slovom M. U tom dokumentu, dakle,

bosanski muslimani se priznaju kao poli-

tiki narod, a ne kao vjerska grupa, kako su

se tretirali u svim ustavnim dokumentima,

od 1946. do 1974. godine.

Izgleda da je u periodu od 27. novem-

bra 1942. godine, kada je taj proglas usvo-

jen (na tom Prvom zasjedanju AVNOJ-a),

do 29. novembra 1943., kada je odrano

Drugo zasjedanje AVNOJ-a, u politi-

kom miljenju tadanjeg vojno-politikog

rukovodstva NOP-a dolo do promjene

u pogledu nacionalnog pitanja bosanskih

muslimana i pozicije BiH u buduoj jugo-

slovenskoj federaciji. U poznatoj Rezolu-

ciji Drugog zasjedanja AVNOJ-a, bosanski

muslimani su se i dalje tretirali kao narod,s tim to BiH nije priznata kao federalna

jedinica Bosanaca i Hercegovaca, ve kao

federalna jedinica i muslimana (sa velikim

M) i Srba i Hrvata, ali zasebno ni Musli-

mana, ni Srba, ni Hrvata. Nisam usamljen

u miljenju da je ta Rezolucija sa Drugog

zasjedanja AVNOJ-a donesena pod jakim

uticajem velikosrpske i velikohrvatske idejeu samom vrhu komunistikog pokreta,

odnosno NOP-a koji su predvodili komu-

nisti. BiH nije definirana kao federalna

jedinica Bosanaca i Hercegovaca koji su bili

njeni stanovnici, neovisno od toga kojoj su

etnikoj ili vjerskoj grupi pripadali. Tako,

meutim, nisu postupili sa ostalim fede-

ralnim jedinicama: Slovenija je definirana

kao federalna jedinica Slovenaca, Hrvat-

ska kao federalna jedinica Hrvata (iako je

u njoj ivjelo brojno srpsko stanovnitvo),


11/261


Srbija je definirana kao federalna jedinica

Srba (iako je imala oko 40% nesrpskog

stanovnitva: Albanaca, Maara, Musli-

mana i drugih nacionalnosti, to je sluaj i

danas), Makedonija je isto tako definiranakao federalna jedinica Makedonaca (iako i

danas podaci pokazuju da u njoj ivi veliki

procent pripadnika drugih nacionalno-

sti, najvie Albanaca), takoe i Crna Gora

kao federalna jedinica Crnogoraca (iako je

i na njenoj teritoriji ivjelo preko 50% pri-

padnika drugih naroda, Srba, Muslimana i

Albanaca).

Stoga smatram da je 1943. godine bilo

puno politikih elemenata da se BiH defi-

nira kao federalna jedinica Bosanaca i Her-

cegovaca. Podsjetio bih na poznatu reak-

ciju narodnog poslanika Husejna iia

(sredinom 30-ih godina bio je gradona-

elnik grada Mostara), koji je u novem-

bru 1945. godine, tokom rasprave o nacrtu

Ustava nove drave, Demokratske Federa-tivne Jugoslavije, traio da se u taj Ustav,

umjesto 5 buktinja u dravnom grbu, koje

su simbolino oznaavale 5 spomenutih

nacionalnosti, uvrsti i esta buktinja koja

bi oznaavala Bosance. Tekst obrazloe-

nja tog zahtjeva je, po mom miljenju, jako

aktuelan i danas prihvatljiv za BiH jer bi

pod imenom Bosanci bili obuhvaeni pri-padnici svih etnikih grupa u BiHi etniki

Srbi i etniki Hrvati i etniki Bonjaci.

U dokumentima AVNOJ-a i ZAVNO-

BiH-a, od 1942. do 1945. godine muslimani

su se pisali velikim slovom M., da bi kasnije

i to bilo ukinuto. Ve u programu bosan-

skohercegovake vlade Rodoljuba olako-

via, koji je objavljen 03. 05. 1945. godine,

nakon Treeg zasjedanja ZAVNOBIH-a i

Prvog zasjedanja Narodne Skuptine BiH,

Muslimani se vie ne piu velikim slovom.

Sljedee, 1946. godine, Rodoljub olakovi

je pisao da u BiH ive dva naroda Srbi i

Hrvati i da je preputeno muslimanima da

se sami opredijele za jednu od te dvije naci-

onalnosti. Priznavala im se, dakle, nacio-nalnost (Musliman) dok je trebalo ginuti

za novu Demokratsku Jugoslaviju, da bi se

to kasnije zaboravilo.

Ponovno priznanje bosanskih musli-

manima kao nacije uslijedilo je tek 1968.

godine na jednom od zasjedanja CK

SKBIH. To je bila jedna politika odluka

kao to je i ranije, 1945. godine, bila poli-

tika odluka da se oni vie ne piu sa veli-

kim slovom M, kao narod. Velikosrpska i

velikohrvatska ideja preivjela je u glavama

tadanjih srpskih i hrvatskih vlastodraca-

komunista, koji nikada nisu mogli pri-

hvatiti i priznati injenicu da su bosanski

muslimani zaseban narod. Oni su je pri-

znali i prihvatili u onoj mjeri u kojoj su to

morali kao disciplinovani lanovi SKJ.

Do konanog raspada SKJ kao integra-

tivnog faktora republikih i pokrajinskih

saveza komunista, koji je na neki nain

drao na okupu i republike i pokrajine u

okviru SFRJ, dolo je na 14. kongresu SKJ

u januaru 1990. godine. Kako nakon toga

vie nije postojao SKJ na nivou Jugosla-vije, nita vie nije ni obavezivalo poli-

tike snage u republikama i pokrajinama

da i dalje priznaju muslimane kao narod.

To je otvorilo put ne samo osporavanju

muslimanske nacije, ve osporavanju i

BiH kao ravnopravne federalne jedinice u

okviru SFRJ, koja je bila u raspadu. Upravo

od 1990. godine zapoinje jedna otvorena

kampanja za podjelu BiH izmeu Srbije

i Hrvatske. Javno se govorilo da BiH ne

moe opstati kao zasebna federalna jedi-


12/261


nica ukoliko bi se Jugoslavija raspala kao

nezavisna i samostalna drava, a njeni dije-

lovi proglasili svoju nezavisnost.

U skladu sa meunarodnim javnim

pravom i zahtjevom Badinterove komi-sije, koju je imenovala tadanja Evropska

zajednica, 29. 02. i 01. 03. 1992. godine u

BiH je proveden referendum, na kojem se

oko 64% graana s pravom glasa (ili neto

vie od 2/3) izjasnilo za nezavisnu i suve-

renu BiH. Osim bosanskih muslimana,

na referendum su u velikom broju izali i

bosanski Srbi i bosanski Hrvati. To potvr-

uje procent izlaznosti na referendum

(od 64,3%) uporeen sa tadanjom naci-

onalnom strukturom stanovnitva u BiH

(Muslimani 43,5%, Srbi 31,2%, Hrvati

17,4%, ostali, ukljuujui i Jugoslovene

7,9%). Radi se, dakle, o potvrenoj graan-

skoj volji svih stanovnika BiH, neovisno od

stavova svojih etnikih zajednica i politi-

kih grupa.Prije bosanskog, slini referendumi,

odrani su u Sloveniji, Hrvatskoj i Make-

doniji, takoe po preporuci Badinterove

komisije. Srbija i Crna Gora su odbile tu

preporuku, udruile se u novu Saveznu

republiku Jugoslaviju (tzv. krnju Jugosla-

viju), te samovoljno i bez meunarodnog

priznanja, proglasile da nastavljaju konti-nuitet prethodne Jugoslavije, to je jo vie

rasplamsalo ratni poar na ovim prosto-

rima, posebno u BiH.

Poznato je da je 6. 4. 1992. godine

dolo do priznanja dravne samostalno-

sti BiH od strane Evropske zajednice, a

sutradan od strane SAD i narednih dana

od strane Ruske federacije itd. Nakon toga,

BiH je bila izloena vojnoj intervenciji JNA

koja je do 27. 04. 1992. bila pod upravom

krnjeg etvorolanog Predsjednitva SFRJ.

Tog datuma je donesen novi Ustav Save-

zne Republike Jugoslavije u kojoj je ostala

Srbija i Crna Gora. U meuvremenu su

nekadanje federalne jediniceHrvatska,

Slovenija i Makedonija dobile meuna-rodno priznanje.

U tom kritinom periodu musliman-

ski narod je ostao na jednom brisanom

prostoru na kojem mu je prijetila opa-

snost fizikog opstanka, te potpuni nesta-

nak BiH kao federalne jedinice, odnosno

drave koja se nalazila u raspadanju. Tako

je BiH dospjela u opasnost da izgubi Musli-

mane kao jedan od svoja tri naroda, koji

je u isto vrijeme gubio svoju dravu iako

nije osporavao pravo na tu dravu svojim

komijamabosanskim Srbima, bosanskim

Hrvatima i ostalim narodima na njenim

prostorima.

6. Oivljavanje BOnjatva

Kao stranka muslimanskog kulturnogkruga, SDA je bila legitimirana na izbo-

rima 1990. godine da zajedno sa SDS kao

legitimiranom strankom srpskog naroda i

HDZ kao legitimiranom strankom hrvat-

skog naroda, konstituira multistranaku

demokratsku vlast u BiH. Naalost, tokom

cijele 1991. godine ta je vlast bila izloena

opstrukcijama od strane vodeih hrvatskihi srpskih predstavnika u dravnim orga-

nima na svim nivoima. Razvaljivanje

legitimne vlasti u BiH odvijalo se planski i

pod direktnim uticajem Republike Srbije i

Republike Hrvatske, koje su imale za cilj da

zagospodare teritorijom BiH. Kao rezultat

destabiliziranja dravne vlasti BiH, takom

cijele 1991. godine, vrilo se zaokruiva-

nje tzv. srpskih autonomnih oblasti (SAO)

i stvaranje hrvatskih zajednica, jedne u

Hercegovini i druge u Posavini. Tako je


13/261


bonjaki narod doao u poziciju da sam

brine o teritorijalnom integritetu BiH, sre-

om ne sasvim sam, ve i sa ne malim bro-

jem patriota iz reda Srba i Hrvata, koji ipak

nisu predstavljali kritinu masu, sposobnuda zajedno sa Bonjacima bez rata ouva

BiH kao nezavisnu i suverenu dravu.

Izloeni bjesomunoj propagandi srp-

skih i hrvatskih, legitimiranih politikih

stranaka koje su se otvoreno zalagale za

srpsku i hrvatsku opciju u pogledu sud-

bine BiH i uz vojno prisustvo srbijanskih i

hrvatskih jedinica na teritoriji BiH, bosan-

ski muslimani su tokom procesa raspada-

nja Jugoslavije morali sami traiti rjeenja

i odgovore na pitanja odbrane i fizikog

opstajanja na ovim prostorima, koristei

se legitimitetom koji su dobili na izborima

i osigurali svoje uee u najviim orga-

nima vlasti Republike BiH, zakonodavne

i izvrne. Zahvaljujui tom legitimitetu,

uspjeli su uspostaviti saradnju sa klju-nim institucijama meunarodne zajednice.

Najdragocjeniji rezultat te saradnje bio je

prijem BiH kao meunarodno-pravno pri-

znate drave u lanstvo UN22. 05. 1992.

godine. Prijemom u lanstvo UN, BiH je

stekla legitimno pravo da trai meuna-

rodnu pomo u suzbijanju agresije na svoju

teritoriju, ukljuujui i pravo da u sluajuagresije trai vojnu intervenciju i podrku

meunarodne zajednice s obzirom da su

rezolucije UN zabranjivale rat kao sred-

stvo za rjeavanje meunarodnih politi-

kih sporova. U skladu sa tim principima,

tokom 1991. godine, pod okriljem UN,

konstituisana je Meunarodna konferen-

cija, posveena rjeavanju problema koji

su nastali u Jugoslaviji, prethodno ratom u

Sloveniji, ratom u Hrvatskoj, kasnije prela-

skom rata u BiH itd.

Uspjeno provoenje referenduma o

nezavisnosti i meunarodno priznanje

nezavisne i suverene drave BiH, na neki

nain, potvrda je ispravne politike bo-

njakih i bosanskih patriota, koje je pred-vodila SDA, kao politika stranka, legiti-

mirana u institucijama vlasti zajedno sa

politikim predstavnicima bosanskih Srba

i bosanskih Hrvata. Tokom tih historij-

skih procesa, ukljuujui i vrijeme rata

na tlu BiH, meu muslimanskim intelek-

tualcima i u muslimanskoj politikoj eliti,

poelo se govoriti o oivljavanju i reafirma-

ciji ve zaboravljenih pojmova bonjatva

i Bonjaka kao nacionalnog i historijskog

imena bosanskih muslimana, bosanskih

pravoslavaca i bosanskih katolika. Kako su

bosanski pravoslavci ve odavno po naci-

onalnosti postali Srbi, a bosanski katolici

Hrvati, logino se u tim raspravama dolo

do zakljuka da bi bonjaka nacionalna

odrednica najbolje pristajala bosanskimmuslimanima kao narodu koji je sticajem

historijskih okolnosti dobio ime po izvor-

nom imenu zemlje u kojoj vjekovima ivi

(kakav je sluaj sa gotovo svim evropskim

narodima).

Pokrenuta i raspaljena u ratnim uslo-

vima, brzo se irila i sazrijevala svijest o

bonjatvu i Bonjacima kao nacionalnomodreenju bosanskih muslimana, koje je

bilo zapretano punih 100 godina i gotovo

potpuno palo u zaborav.

Kao to je reeno, bosanski muslimani,

ulaze u rat 1992. godine, nacionalno opre-

dijeljeni kao Muslimani (sa velikim slo-

vom M), a iz rata, 1995. izlaze kao Bo-

njaci. Radi se o svojevrsnom nacionalnom

preporodu, koji je bio zapretan i zame-

ten u maglinama tmurne bosanske histo-


14/261


rije skoro punih 100 godina, da bi se naglo

rasplamsao i uspjeno okonao tokom

posljednjeg rata. Radi se o jednom histo-

rijski zgusnutom vremenu, prezasienom

procesima, koji su se nekim drugim naro-dima deavali decenijama i stoljeima. U

tom zgusunutom vremenu ponovo je rea-

firmisano historijsko ime Bonjak, koje su

bosanski muslimani ponovo osjetili i pri-

hvatili kao svoje nacionalno ime. To je jako

dobro opisao Halid Kadri u svom romanu

Dugo svitanje u kojem autor literarnim

jezikom obrauje te procese od 1900. do

2000. godine.

Za oivljavanje bonjakog nacional-

nog imena, u redovima nae intelektualne

elite, svjetovne i vjerske, posebno mjesto

imaju Alija Izetbegovi (ispred politike

elite), Mustafa ef.Ceri (ispred vjerske

elite) i knjievnik Alija Isakovi (ispred

osvijeene kulturne elite). Oni su zasluni

za odravanje Bonjakog sabora, te tekeratne 1993. godine u opkoljenom Sarajevu,

na kojem je definitivno pao dogovor oko

postepenog uvoenja nacionalnog imena

Bonjak u najirim slojevima bosanskih

muslimana. Iako je ostavljena mogunost

da se tako opredjeljuju, ako ele i bosan-

ski katolici i bosanski pravoslavci, ovdje je

ipak bitno da su se vjernici muslimani, alii intelektualci muslimani, pa onda i poli-

tika elita muslimanska, opredijelili za to

da se revalorizira ta nacionalna odrednica

Bonjak koja je na neki nain tinjala, bila u

lugu zapretana gotovo 100 godina. Time su

se stvorili uslovi da se bosanski muslimani,

pod imenom Bonjaci, legitimiraju pred

meunarodnom zajednicom i u meuna-

rodnoj zajednici kao politiki narodto

je prvi put potvreno u jednom Meuna-

rodnom ugovoru, tzv. Dejtonskom spora-

zumu potpisanom u Parizu 14. decembra

1995. godine.

7. BONJACI U POPISU 2013.

Svoje potpise na Dejtonski sporazumiz 1995., osim Alije Izetbegovia, stavili

su Franjo Tuman i Slobodan Miloevi,

koji su osporavali i BiH kao nezavisnu i

suverenu dravu i bosanske muslimane

kao narod. U isto vrijeme, Ustav BiH kao

Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, prihva-

tili su i potpisali predstavnici oba enti-

teta unutar BiH. Kao suverena i nezavi-

sna drava, BiH nastavlja dravno-pravni

kontinuitet Republike BiH kao meuna-

rodno priznate drave od strane ogromnog

broja drava u Evropi i svijetu, te lanstvo u

meunarodnim organizacijama i Ujedinje-

nim nacijama. To je jako vana i nepobitna

injenica, koja se moe braniti pred najme-

ritornijim pravnim sudom u svijetu.

U posljednjoj alineji preambule Aneksa4 Dejtonskog sporazuma, koji je prihva-

en kao ustav BiH, napisano je da Bo-

njaci, Srbi, Hrvati i ostali kao i graani BiH

donose ovaj ustav itd. Tako se prvi put u

jednom ustavu u posljednjih 100 godina

Bonjaci spominju kao nacija, kao politiki

narod, prvi puta to je ime zapisano u jed-

nom meunarodnom sporazumu u kojemje meunarodna zajednica, po meunarod-

nom pravu legitimirala tu injenicu, koju

niko vie ne moe osporiti ni na kakvom

mjestu bez obzira koliko se u tome trudio.

Poto smo nakon 100 godina i gotovo

potpunog zaborava, uspjeli da reafirmi-

emo i oivimo ime Bonjak, a u meu-

narodnoj zajednici, ukljuujui i susjedne

drave, etabliramo Bonjake kao naciju i

da ih, to je jako vano, etabliramo meu

graanima BiH drugih nacija (Hrvati, Srbi


15/261


i ostali), onda je sasvim logino da se tako

izjasnimo i na predstojeem, prvom posli-

jeratnom slubenom popisu stanovnitva u

BiH, koji e se, nakon pune 22 godine, oba-

viti u aprilu 2013. godine. U tom smislu,velika je odgovornost na kolovanim lju-

dima, koji su duni prenositi ove injenice

nedovoljno upuenim bosanskim musli-

manima.

Predstojei popis je prilika da sebe

iskaemo kao autohtoni narod, koji je i

imenom i korijenom svoga nastanka vrsto

vezan za svoju zemlju Bosnu. U rat smo,

1992. godine, uli kao muslimani vjernici,

a iz rata izali, ne samo kao muslimani

vjernici koji su odbranili svoju vjeru, nego

i nacionalnu ast Bonjaka, odnosno naih

djedova i pradjedova, koji su, u ne tako

davnim vremenima, ratovali na mnogim

bojitima (istina, najvie za tue interese)

kao bonjaki borci, kao borci Bonjaci.

injenica je da se, nakon otvaranjapitanja popisa, meu Bonjacima, odno-

sno bosanskim muslimanima, bez obzira

na njihovo obrazovanje i drutveni sta-

tus, pojavljuju odreene dileme i nespo-

razumi oko nacionalnog izjanjavanja

pred popisivaima. To se najee mani-

festuje kroz tvrdoglavo odbijanje bonja-

kog imena meu onim koji ele da ostanuMuslimani ili da se izjasne kao Bosanci.

Dok jedni pruaju otpor pod geslom neu

vie da se opredjeljujem, drugi demonstri-

raju tipinu bosansku tvrdoglavostnije

mene niko pitao hou li se ja zvati Bonjak

ili neu. Kao jedan od odgovora na te nes-

porazume, moe biti ona notorna istina

da nas niko nije pitao hoemo li se ili se

neemo roditi i da nismo patili zbog toga

to smo uope doli na svijet, kada smo

postali svjesni svoga bia. Ako je nekogarodila majka muslimanka, vjernica Bo-

njakinja, onda je sasvim normalno da i on

sam bude Bonjak. Roditelje nismo mogli

birati.

Popisni obrasci sastavljeni su po evrop-

skim demokratskim standardima. Evrop-

ski statistiki zavod Eurostat u popisima

stanovnitva ostavlja graanima da slo-

bodno i bez nametanja unaprijed, odgo-

vore na pitanje ta su po nacionalnosti. U

naem sluaju, svi oni koji slijede bosansku

tradiciju, jezik i kulturu, dobrim dijelom

zasnovanu na islamu, imaju mogunost

da svaki za sebe kae: da je po vjeri musli-

man/muslimanka, po naciji Bonjak/Bo-

njakinja i da govori bosanskim jezikom.

Ako neko iz svoje tvrdoglavosti ili nekihdrugih razloga nee da se izjasni kao Bo-

njak, on onda jednostavno svojim izjanja-

vanjem kao Bosanac ili Musliman (sa veli-

kim slovom M) ili na bilo koji drugi nain,

pripada redu ostalih i tako umanjuje uku-

pan broj Bonjaka u BiH. Ne treba nagla-

avati kakve bi to moglo imati nesagledive

posljedice za budunost ovog naroda, ima-juu u vidu da se zbog svojih specifino-

sti, a i po ustavnom ustrojstvu, vlast u ovoj

zemlji mora uspostavljati i dijeliti po naci-

onalnom kljuu iz posljednjeg popisa sta-

novnitva.


16/261

20 GRAANIKI GLASNIK 34/17 TEME

graaniki.glasnik.

020

o materijalnom, o ovom i buduem svijetu, o dui i tijelu,

o pojedincu i zajednici, zagovarajui srednji put, ravno-

teu i mjeru.1Zajednica i drutvo su posebno naglaeni.Neke vjerske dunosti se mogu vriti iskljuivo zajed-

niki, u dematu, a za druge je takav nain obavljanja

daleko nagraeniji od samostalnog. Stoga nije udo da

glavni izvori islama, Kuran i Hadis, puno panje posve-

uju govoru o osobinama imama, predvodnika, emira,

zapovjednika, i drugih koji upravljaju javnim poslovima.

Ti sadraji su, uz druge izvore, posluili i kao osnova za

nastanak razliitih anrova djela o ureenju drave uislamskoj literaturi u svim vremenima i na svim prosto-

rima.2

1 Ovaj rad se donekle zasniva na drugom poglavlju (Djela o ureenjudrave i savjeti vladarima), odnosno njegovom odjeljku 2.1 (Kuransko-hadiski temelji diskursa, str. 15-21) iz autorove knjige Bonjak savjetujesultana:Muhammed Prozorac i djelo Islamski nain postizanja poretka,Arka press, Sarajevo, 2012. Knjiga je, inae, autorov neznatno izmijenjenmagistarski rad odbranjen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

2 O ovim djelima vidjeti, pored navedene autorove knjige, npr. Ira La-

pidus,A History of Islamic Societies, Cambridge University Press, Cam-bridge, 2002., 3. reprint, 2006.; -preuzeto sa http://www.albayan-magazine.com, link aktivan 22. 12. 2010.; Antony Black, Te history of Isla-

kuran i Hadis o vlasti i vladarima

34

Mr.sc. Fikret ef. Paanovi

TEME


17/261

TEME GRAANIKI GLASNIK 34/17 21

Kuran je za muslimane Boja objava,

Knjiga u koju nema sumnje.3 U 114

poglavlja-sura i neto preko 6000 stavaka-

ajeta, Kuran sadrava upute za cjelokupan

ljudski ivot. Samo mali broj ajeta, njih oko400, sadrava pravne propise, dok ogro-

mna veina tretira pitanja morala i meu-

ljudskih odnosa. Kuran sadri i brojne

reference koje se odnose na prethodne

Boje poslanike i njihove narode, kao i

opise Sudnjeg dana i onoga to potom sli-

jedi. Kuran izriito ne nalae prihvatanje

odreenog modela vlasti, niti nain njenog

izbora ili imenovanja, ali ponajprije kroz

povijesne primjere, pozitivne i negativne,

govori o moralnom liku onoga ko ruko-

vodi ljudima.

1. Opi principi

Kuranska uenja i Poslanikovo prak-

tino djelovanje u skladu sa njima uspo-

stavili su jasno diferencirane principe poli-tike vlasti.4Ishodini je kuransko uenje o

ovjeku kao Boijem zastupniku ili namje-

sniku, halifi (alfa, ), izraeno uvie navrata na razliite naine, posebno

u okviru kuranskog kazivanja o stvara-

nju prvog ovjeka: A kada Gospodar tvoj

ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika

mic political thought: from the Prophet to the present,Routledge, New York, 2001.; Ahmet Alibai, ImamEl-Gazali savjetuje vlasti, http://www.bosanskia-lim.com/rubrike/tekstovi/000038R011.html, linkaktivan 3.1.2011.; Kenan nan, Remembering theGood Old Days: the Ottoman Nasihatname [AdviceLetters] Literature of the 17th Century (preuzeto sahttp://www.cliohres.net/books4/1/07.pdf), A. Gemes,F. Peyrou, I. Xydopoulos, (eds.), Institutional Changeand Stability. Conflicts, ransitions and Social Values,

Edizioni Plus, Pisa University, 2009.

3 Al-Baqara, 1. Navodi iz Kurana dati su u prijevoduBesima Korkuta.

4 O tim principima vidjeti, npr., M. M. Sharif, Hi-storija islamske filozofije, II, August Cesarec, Zagreb,1988., str. 70. i dalje.

postaviti!5 Odatle je i titula prvih musli-

manskih vladara koji su naslijedili Boijeg

poslanika bila halifa, u znaenju njegovog

nasljednika.

Nadalje, Kuran neprestano skreepanju da Allahu pripada vlast nad svime:

Zar ti ne zna da je Allahova vlast i na

nebesima i na Zemlji...6 Djelimina ovo-

svjetska vlast je Njegov dar onome kome

to On hoe:Reci: O Allahu, koji svu vlast

ima, i vlast onome kome hoe daje,

a oduzima je od onoga od koga hoe; i

onoga koga hoe uzvisuje, a onoga koga

hoe unizuje; u vojoj ruci je svako dobro,

i, uistinu, sve moe!7

Ono na emu Kuran posebno insi-

stira jeste obaveza izbora onoga ko zaslu-

uje da mu se ukae povjerenje, pri emu

je pravednost najvaniji kriterij: Allah

vam zapovijeda da odgovorne slube onima

koji su ih dostojni povjeravate i kada lju-

dima sudite da pravino sudite. Uistinu je

divan Allahov savjet! A Allah doista sve

uje i vidi.8 Jedan od opih principa koji

se odnose na vlast jeste i da se bude lojalno

izabranom vladaru: O vjernici, pokora-

vajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i

predstavnicima vaim...9

Kuran snano zagovara i potrebu kon-

sultovanja, nakon kojeg onaj ko je odgovo-ran, pouzdajui se u Allaha, donosi odluku

i preuzima odgovornost za nju: Zato im

prataj i moli da im bude oproteno i dogo-

varaj se s njma. A kada se odlui, onda se

5 Al-Baqara, 30. Svi kuranski navodi su dati u prije-vodu Besima Korkuta.

6 Al-Baqara, 107. U pronalaenju kuranskih ajeta

sluili smo se programom 1.8.07 lu Imrn, 26.

8 An-Nis, 58.

9 An-Nis, 59.


18/261


pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one

koji se uzdaju u Njega.10

2. NEKI PRIMJERI VLADARA U

KURANU

Kuran o vlasti vie govori kroz pri-

mjere pojedinih pravednih vladara iz

prolosti, ali i onih koji su primjer kakav

ne treba biti vladar, niti vjernik openito.

Arhetip nasilnog vladara-zulumara je

svakako faraon iz vremena Musa-a a.s..

10 Ali Imrn, 159.

O njemu Kuran govori na mnogim mje-

stima, to je i inae osobenost kuranskogstila kazivanja. Naime, Kuran ne rezervira

posebna poglavlja za odreene teme, ve

ih kazuje isprepletene sa drugima, stalno

izmjenjujui govor o prolosti, sadanjo-

sti i budunosti svijeta, obraanja pojedin-

cima i zajednicama, vjernicima i nevjerni-

cima, prikaze Sudnjeg dana i kazivanja o

preanjim narodima, traei tako od ita-

oca da mu posveti posvemanju panju i

da mu pristupa kao jedinstvenom tekstu,

ne ostavljajui mnogo mogunosti da se

AHMED-PAINA DAMIJA (BIJELA) UGRAANICI (SNIMAK IZ 20-TIH GODINAPROLOG STOLJEA)


19/261


izdvoje dijelovi, a zanemare drugi. Govor

o faraonu je jedan od sadraja kojima su

posveeni dui pasai. Kada ih integralno

sagledamo, dobijamo sliku o faraonu kao

tiraninu koji za sebe svojata boanski sta-tus, tlai svoje podanike, posebno jevrejski

narod, vri genocid...Njemu slian vladar,

o kojem Kuran govori daleko manje, jeste

Nimrud, babilonski vladar u vrijeme Ibra-

hima a.s.

3. SULEJMAN A.S. I KRALJICA OD

SABE

Posebno pouno je kuransko kaziva-

nje o Boijem poslaniku i monom vla-

daru Sulejmanu a.s. i njegovoj savremenici,

kraljici od Sabe. Kuran ne spominje njeno

ime, ali je ona u tradiciji poznata pod ime-

nom Belkis(a). O samom Sulejmanu a.s.

se govori na vie mjesta u Kuranu, a kazi-

vanje iji su protagonisti ovo dvoje vla-

dara navedeno je u poglavlju An-Naml(Mravi), od 15-44. ajeta. Sulejmanu a.s.,

koji je uz svu mo koju je posjedovao znao

i jezik mrava i ptica, njegov glasnik, ptiica

pupavac, donosi vijest o kraljici od Sabe,

kojoj je dato izobilje, ali ona slijedi krivu

vjeru i klanja se Suncu. On joj alje pismo,

pozivajui je da mu se pokori, to ona na

kraju, uvjerena u njegovu superiornost,i ini. Kazivanje bi svakako trebalo inte-

gralno proitati, ali ovdje izdvajamo neko-

liko momenata koji svjedoe o dravni-

koj mudrosti kraljice od Sabe. Pismo koje

dobija od Sulejmana a.s. prima sa uvaava-

njem i potovanjem i konsultira se sa svo-

jim velikaima ta initi: O velikai, - ree

ona meni je dostavljeno jedno potova-

nje vrijedno pismo, od Sulejmana je i glasi:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne

pravite se veim od mene i doite da mi se

pokorite! O velikai ree ona savje-

tujte mi ta treba da u ovom uradim, ja bez

vas neu nita da odluim! Oni, suoeni sa

teinom problema, priznaju svoju nekom-

petentnost za njegovo rjeavanje, pa to pre-putaju njoj, a ona, dravniki pronicljivo,

svojim rijeima saima uvijek, pa i danas

vaee pravilo i zakonitost o deavanjima

i drutvenim promjenama prilikom pro-

mjene vlasti: Kad carevi osvoje neki grad

ree ona oni ga razore, a ugledne sta-

novnike njegove uine ponienim; eto, tako

oni rade.Stoga pokuava tehnikom tako-

er sveprisutnom preduprijediti kobne

posljedice alje odreeni dar, rekli bismo

pokuava podmititi i korumpirati Sulej-

mana a.s., a on, kao Boji poslanik i vladar

koji posjeduje neizmjerna blaga, odolijeva,

upuuje vojnu prijetnju i razliitim fascini-

rajuim postupcima postie da mu se kra-

ljica od Sabe potini.

Kuran govori i o Jusufu a.s. i njego-voj umjenosti rukovoenja u tekoj eko-

nomskoj situaciji i vrenju dunosti za koju

je sam, kao kompetentan, a nakon to je

poloio ispit iz moralnosti i neporonosti,

traio da na nju bude postavljen: Postavi

me: - ree da vodim brigu o stovaritima

u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan.11

Naravno, Kuran i kroz kazivanja o dru-gim Bojim poslanicima, npr. Davudu,

Musau i Harunu a.s., i drugim linostima,

poput Zul-Karnejna, Taluta i drugih daje

mnotvo detalja koji se uklapaju u tkanje

lika vladara i predvodnika i njegovih oso-

bina.

11 Jusuf, 55.


20/261


4. HADIS O VLASTI I VLADARIMA

Hadis je drugi izvor islama. Rije

hadis doslovno znai govor, a u islam-

skoj terminologiji oznaava govor Bojeg

poslanika Muhammeda a.s. i govor nje-govih ashaba-drugova o njemu, njegovim

postupcima, osobinama, izgledu itd. Radi

se o ogromnom korpusu, mnotvu zbirki,

prenosilaca i sadraja, tako da je bio nuan

nastanak mnotva naunih disciplina koje

se bave Hadisom, njegovim prenoenjem,

tumaenjem i ocjenom autentinosti.

Treba imati na umu da je Muhammed a.s.

nekada govorio kao Boji poslanik, nekada

kao dravnik, obini ovjek, u razliitim

okolnostima, obraajui se razliitim oso-

bama... Za ukupnu Poslanikovu praksu,

tradiciju i naslijee koristi se i termin

Sunnet.

Hadiske zbirke su od samih poetaka

imale poglavlja koja su sadravala predaje

koje se odnose na rukovoenje i suenje isrodne teme, tako da su ne samo u sadraj-

nom, ve i u formalnom smislu bile pretea

djela iz oblasti ureenja drave i savjeta vla-

darima. Neke zbirke su kod nas djelimino

ili u potpunosti prevedene, tako da se i na

prosjean italac u to moe osvjedoiti.

Tako, naprimjer, druga po znaaju zbirka

hadisa, Muslimov Sahih, sadri poglav-lje pod naslovom Vodstvo i hilafet,12 a

nedavno objavljena Enciklopedija hadisa

poglavlje O hilafetu i rukovoenju.13

Letiminim pogledom na podnaslove ovih

poglavlja vidimo da se ona bave pitanjem

halife i njegovog imenovanja, davanjem

12 Muslimova zbirka hadisa saetak, prijevod sa

arapskog Muhamed Mrahorovi i ostali, El-Kalem,Sarajevo, 2004, str. 547-566.

13 Enciklopedija hadisa, priredio Muhammed Er-Rudani, s arapskog Fikret Paanovi i ostali, Libris,Sarajevo, 2011., VI, str. 339-408.

prisege, neuenjem za funkcijama, pra-

vednou, lojalnou izabranom predvod-

niku i njenim granicama i sl...

Ni hadis ne nudi odreen model vla-

sti, niti iskljuiv nain njenog izbora. Nekihadisi, dodue, naglaavaju da halifa treba

biti iz plemena Kurej, to je svakako bilo

historijski uvjetovano injenicom da je

pleme Kurej bilo dominantno u svakom

pogledu, ali mnotvo drugih insistira na

kvalitetima i kompetencijama, neovisno od

porijekla. Sama injenica da Muhammed

a.s. nije odredio ko e ga naslijediti na

funkciji voe zajednice muslimana, niti na

koji nain e se izvriti izbor nasljednika

ponajbolje govori da islam ne robuje for-

malnim kriterijima, ve insistira na onim

sutinskim. Ovdje emo navesti neke od

brojnih hadisa koji govore o rukovoenju

i onima koji rukovode.14

5. VLAST JE ODGOVORNOST

Islam je vjera odgovornosti, pri emu

je svako odgovoran u svome domenu.U

tom smislu, Muhammed a.s. u duem

hadisu, nabrajajui razliite domene i

nivoe odgovornosti veli: Svi ste vi uvari

(doslovno pastiri) i svi ste odgovorni za one

koje uvate...onaj ko je emir (zapovjednik,

14 Hadisi koje navodimo nisu preuzeti neposrednoiz zbirki u kojima su navedeni, ve su preuzeti nakonpretrage posredstvom jednog od dvaju kompjuterskihprograma koji objedinjuju mnotvo hadiskih zbirki.Radi se o - ,programu preuzetom sa www.islamspirit.com i koji se moe preuzeti sa http://www.sonnaonline.com. Verzije hadisa se razlikuju u razli-itim zbirkama. Svakako da postoji vjerovatnoa danavedene hadise biljee i autori drugih zbirki. Ovdjene navodimo ni stepen autentinosti pojedinih hadi-

sa, ali smo nastojali da ne navodimo one ija je auten-tinost upitna. Prijevod svih hadisa sa arapskog jezikaje izvrio autor lanka. Mnogi hadisi sa ovom temati-kom se mogu nai u zbirkama objavljenim na naem

jeziku, posebno u dvjema prethodno spomenutima.


21/261


u nekim verzijama imam, voa, predvod-

nik)nad ljudima je uvar i odgovoran je za

one koje uva...15 Stoga Poslanik pojedi-

nim svojim drugovima-ashabima, za koje

je cijenio da zbog neega nisu dorasli funk-ciji, savjetuje da je ne trae i ne ude za

njom. Upozoravajui ga da, ako eli ruko-

voditi, mora biti jak u svakom pogledu,

Boji poslanik veli Ebu Zerru: O Ebu

Zerre, ti si slab, a to je emanet, a na Sud-

njem danu ponienje i kajanje, izuzev za

onoga ko ga prihvati sa svim obavezama i

izvri ih.16 Abdurrahmanu ibn Semuretu

veli: O Abdurrahman, ne trai zapovjed-

niku ulogu, jer ako ti bude data na tra-

enje, bit e preputen sam sebi, a ako ti

bude data bez tvog traenja, bit e ti pru-

ena pomo.17Ashabu, po imenu Mikdad,

Poslanik veli: Uspio si ako umre a (za

ivota) ne bude zapovjednik,niti (njegov)

pisar, niti proelnik.18

Vlast stvara svojevrsnu ovisnost i odvi-kavanje i suoavanje sa posljedicama zna

biti bolno: Vi ete uditi za rukovode-

im poloajima, a to e biti uzrok kajanja

na Sudnjem danu. Dojilja je divna, ali je

ona koja odbija od dojenja loa (tj. vlast je

ugodna dok se u njoj uiva, a teko je kad je

se mora odrei).19 Jedan od vrlih ashaba,

Ibn Mesud, veli: Nekada ovjek poelirukovodei poloaj ili uspjeh u trgovini, pa

ga se Allah sjeti na sedam nebesa i rekne

meleku: Odvrati to od njega (onemogui

ga da to postigne), jer ako mu olakam da

to postigne, zbog toga e ui u dehennem.

15 Hadis zabiljeen u mnotvu zbirki, meu kojima ikod Buharija, Muslima, Ebu Davuda i Tirmizija.

16 Biljei Muslim.17 Autori est najpoznatijih zbirki osim Muslima.

18 Biljei Ebu Davud.

19 Biljei Buhari.

Onda taj pone pomiljati koji od komija

ga je omeo i to mu uradio, a sam Allah mu

je to onemoguio!20

6. pravednOst i vOenje

rauna O pOtreBaMa

pOdinjenih

I Hadis, kao i Kuran, insistira na pra-

vednosti vladara kao temeljnoj vrlini, to

je sluaj i sa veinom djela iz ovog anra u

muslimanskoj literaturi. Sam Muhammed

a.s., kao poglavar zajednice muslimana,

svojim postupcima je to i zorno svjedo-

io. Tako na traenje da nekoj uglednoj

eni oprosti kaznu za krau, veli da bi tu

kaznu primijenio i u sluaju da je krau

poinila njegova kerka Fatima.21 Meu

sedam kategorija ljudi koji e u Allahov,

d. ., hlad na dan kada drugog hlada ne

bude bilo je i pravedan predvodnik (imm

dil).22U drugom hadisu veli: Svako ko

bude predvodio deset ljudi ili vie, na Sudnji

dan e biti doveden u lancima, pa e ga nje-

gova pravednost odvezati ili e ga nepravda

ostaviti zavezanog.23 Takoer veli: Jedan

dan pravednog vladara (vlasti) bolji je od 60

godina ibadeta.24

Rasno, klasno ili bilo koje drugo pori-

jeklo rukovodioca nije presudno, ve nje-

gova odanost principima islama: Ako bibio postavljen rob da vama rukovodi, a to

bude inio u skladu sa Allahovom knjigom,

sluajte ga i pokoravajte mu se.25

20 Biljei Ebu Davud u Kitabuz-zuhd.

21 Biljee Buhari i Muslim, autori dviju najpozna-tijih zbirki.

22 Biljee Malik, Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai,

Bejheki, Ibn Hibban.23 Bezzar i Taberani.

24 Biljei Bejheki.

25 Biljei Muslim.


22/261


Ahmed, Tirmizi i Hakim sa razliitim

detaljima navode hadis u kojem Poslanik

kae da e, ako vladar zatvori svoja vrata

pred potrebama onih koji ih imaju, Allah

pred njim zatvoriti vrata svoje milosti ilinebeska vrata pred njegovim potrebama.

7. LOJALNOST

Ako kod vladara bude nekih negativno-

sti, treba pokazati strpljenje i ne odvajati se

od zajednice: Ko kod svoga zapovjednika

vidi neto to mu nije drago, neka se strpi,

jer ko se odvoji od zajednice koliko pedalj pa

umre, umro je dahilijjetskom smru.26 U

obzir ne dolazi oruani ustanak, ukoliko je

ispunjen osnovni uvjet:Najbolji vai pred-

vodnici su oni koje volite i koji vas vole, koji

vas blagosiljaju a i vi njih. A najgori vai

predvodnici su oni koje mrzite a i oni vas

mrze, proklinjete ih a i oni vas. Neko ree:

Boiji poslanie, hoemo li se protiv njih

dii sabljom? On ree: Ne, sve dok meu

vama obavljaju namaz (klanjaju i vama

to omoguavaju). Ako kod svojih vladara

vidite neto to ne volite, mrzite njihova

djela, a ne uskraujte im svoju poslunost.27

One koji vre odreenu rukovodeu

funkciju treba savjetovati mudro i tak-

tino:Ko eli da savjetuje nekoga na vlasti

o neemu, neka to ne ini javno, ve neka gauzme za ruku i uini to nasamo. Ako pri-

hvati savjet, dobro i jest, ako ne prihvati,

26 Biljei Buhari.

27 Biljei Muslim.

ovaj je obavio svoju dunost.28Naravno, u

tome treba nastojati da se ne ugrozi tue

dostojanstvo.

U situacijama kada vladar prevri

mjeru u svojim nepravednim postup-cima, skrenuti mu panju na to i pokuati

ga dozvati pameti je posebno hvale vrije-

dan in:Najbolji dihad je rei istinu pred

nepravednim vladarem.29

8. iMenOvanje na rukOvOdee

pOlOaje

Onaj ko vri odreenu dunost treba

paziti kakve saradnike sebi bira: Ko vri

neku dunost, a Allah mu eli dobro, dadne

mu (da izabere sebi) iskrenog saradnika:

ako zaboravi, on ga podsjeti, a ako ne zabo-

ravi, on mu bude na pomoi.30Ako li se,

pak, u izboru ne bude rukovodio kvalite-

tom saradnika, onda se izlae tekim kvali-

fikacijama: Ko postavi nekoga da rukovodi

grupom ljudi, a u njoj bude neko sa kim je

Allah zadovoljniji od toga, izdao je Allaha,

Njegovog poslanika i sve vjernike!31

Ovo su, naravno, samo neke od

kuranskih i hadiskih referenci koje se

odnose na vlast i vladare, ali se i iz njih

moe stei barem donekle zaokruena

predstava o tome kako islam kroz dva svoja

glavna izvora gleda na ova itekako vanaivotna pitanja.

28 Biljei Ahmed.

29 Biljee Ahmed, Ibn Made, Taberani, Bejheki iNesai.

30 Biljei Ebu Jala El-Mevsili.

31 Biljei Ebu Jala El-Mevsili.


23/261

GM TUZLA - KARL HEINZ HEMING, NJEMAKA


24/261


graaniki.glasnik.

028

izborima u BiH, odranim 7. 10. 2012. godine, graani

su birali vijenike za 78 opinskih vijea u Federaciji

BiH, 58 skuptina optina u Republici Srpskoj, pet skup-tina gradova u Republici Srpskoj, 135 naelnika opina

i 5 gradonaelnika u BiH, te Skuptinu Brko Distrikta.

Za glasove biraa nadmetao se 30.351 kandidat, od ega

je njih 550 kandidirano za naelnika/gradonaelnika, a

29.652 za vijenike. Od ukupno 3.144.296 upisanih biraa

u Centralni biraki spisak, na biralita je izalo i glasalo

1.744.918. biraa ili 56,36% (na prethodnim lokalnim

izborima zabiljeena je izlaznost od 55%).Tokom izbora u vlast se pokualo ugurati oko

30.000 lica. Graani su mogli birati do mile volje, a da li

su uspjeli izabrati ono pravo to je veliko pitanje. Opet

su trijumfovale takozvane temeljne nacionalne stranke

ko nekad devedesetih. Glasai su kaznili SDP i SNSD za

sve to su uradili ili propustili da urade iako to moe da

zvui kao sasvim uproena konstatacija. Sudei po rezul-

tatima, pobjednik ovih izbora na nivou F BiH je SDA sa

najvie osvojenih naelnikih mjesta.

Na podruju opine Graanica upisano je 40.721

graanin sa pravom glasa. U odnosu na 2008. godinu

rezultati lokalniH izBora, 2012.

34

Dr. sc. Omer Hamzi

TEME


25/261


birako tijelo povealo se za 2067 ili 5%

novih biraa, a u odnosu na 2010. za 870

ili 2%. Na izbore je izalo i glasalo 26747 ili

65,5% (lista za Opinsko vijee), a 26661 ili

65,4% (lista za opinskog naelnika).Za naklonost biraa, borilo se 11 poli-

tikih stranakaSocijal-demokratska par-

tija (SDP), Stranka demokratske akcije

(SDA), Bosanska stranka Mirnes Ajano-

vi (BOSS), Stranka za boljitak (S BOLJ),

Naa stranka (NS), Stranka udruenih

nezavisnih socijal demokrata BiH (SUND

BiH), Socijaldemokratska unija Stranka

penzionera/umirovljenika Demokrat-

ski blok) (SDU BiH-SPU BiH), Stranka

za Bosnu i Hercegovinu (S BiH), Savez za

bolju budunost (SBB), Liberalno-demo-

kratska stranka (LDS), Bosanska patriot-

ska stranka Sefer Halilovi (BPS).

Za mjesto naelnika prijavljena su tri

kandidata: Nusret Heli (SDP), Hazim

Vikalo (SDA) i Basi Vezir (SBB).

1. PROGRAMI

Od 11 politikih stranaka, koliko ih je

uestvovalo u ovim izborima, ozbiljne pro-

grame imale su samo dvije glavne i naj-

vee rivalske stranke SDP i SDA, to je

i bilo za oekivati. SDA je istupala pod

generalnim sloganom SDA snaga BiH za bolju, ljepu i razvijeniju Graanicu, a

SDP sa SDP idemo naprijed Graanica

ide naprijed. Kandidat SDP za naelnika

Nusret Heli pozivao je glasae i nastupao

pod sloganom Vjerujte djelima, dok je

Hazim Vikalo, kandidat SDA, to isto radio

pod sloganom Glasajte za promjene. Ako

su se izborni slogani kandidata za nael-

nika dijametralno razlikovali, stranaki

izborni programi, ovoga puta bili su dosta

slini i po sadrini i po krajnjim cilje-

vimaizuzev intonacije u javnim istupa-

njima i boje propagandnih materijala.

Dok je SDP podnosila raport bira-

ima ta je uradila u proteklom man-

datu na lokalnom nivou (putevi, vodo-vodi, mostovi, grijanje, komunalije), SDA

je referisala biraima ta je sve uradila na

viim nivoima vlasti. Pri tome su pljutale

optube i sa jedne i sa druge stranei za

ovo i za ono.

SDP je svoje programske ciljeve pro-

jektovao na ostvarenim rezultatima svoje

lokalne vlasti u kljunim oblastima (eko-

nomija i zapoljavanje, selo i ruralni razvoj,

lokalna infrastruktura, kultura i sport,

mladi, socijala i bolja uprava itd). Puno

prostora dato je nastavku zapoetih proje-

kata i kontinuitetu razvoja opine.

Programska platforma SDA temeljila

se na identifikaciji problema i ponudi rje-

enja, poevi od novih radnih mjesta,

pa do boljitka u skoro istim oblastima kaoi kod SDP: od reevanja problema vodo-

snabdijevanja, ekologije i zdravlja, do kul-

ture, sporta, javne uprave itd.

Programeri i jedne i druge stranke, oi-

gledno su koristili postojee razvojno-stra-

teke papire, a kljune probleme opine

nije bilo teko detektirati: gradska depo-

nija, ekologija, ravnomjerniji razvoj, pro-blematika mladih, zapoljavanje itd.

Propagandni materijali i jedne i druge

stranke bili su na solidnom nivou, s tim to

su za SDA temeljitije uraeni. Neki palji-

viji analitiatri skloni su miljenju da je tu

bilo i prepisivanja zadae.

2. KAMPANJA

Predizborna kampanja na podruju

opine Graanica, bila je do sada najprlja-

vija i najea. Ko zna odakle su izvueni


26/261


neki rekviziti i parole, koji su u pojedinim

fazama ovoj kampanji davali obiljeja rat-

nohukake atmosfere, umjesto normal-

nog stranakog nadmetanja. U zagluuju-

oj halabuci malo ko je obraao panju napredizborne programske ciljeve i namjere,

koje i nisu bile tako loe. Jo manje se obra-

alo panje na kvalitet ljudskog materi-

jala koji se nudio biraima na listama. Sva

se lokalna izborna kampanja fokusirala Za

Hazima, a protiv Dase i obratno. U borbi

za glasove nisu se birala sredstva do

zadnjeg trenutka podjednako i sa jedne

i sa druge strane.

Novina u toj kampanji bilo je ispisvanje

neprimjerenih i uvredljivih grafita masnim

i neizbrisivim materijalima po zidovima,

tarabama, javnim i privatnim objektima

irom opine, (ali i dalje od Graanice)

koji su bili iskljuivo upereni protiv Dase

Staljina kao naelnikog kandidata SDP.

Uzalud su bile reakcije SDP i drugih poli-tikih stranaka, kao i zahtjevi obinih (poli-

tikom neostraenih) graanada se pre-

stane sa prljanjem i sramoenjem grada.

Pisci uvredljivih grafita bili su aktivni tako-

rei do samih izbora. Ko su ti neimari,

a ko njihovi nalogodavci vjerovatno se

nee nikada utvrditi jer ih ni graaniki

policajci nisu uspjeli identifikovati. Jedinoje sigurno da se kreatori i nalogodavci te

rabote nee zacrvenjeti od stida. U svemu

tome, moda bi SDA znatno vie profiti-

rala da se ee ogradila od svega toga.

Kao to smo rekli, spomenute dvije

stranke izale na ove izbore sa solidno

napisanim, prijemivim i za iroke mase

prihvatljivim ciljevima i programima,

ipak je u sreditu kampanje bilo rue-

nje Dase i propinjenje Vikala na nael-

niku poziciju s jedne i opstanak Dase u

sedlu i osvajanje jo jednog, treeg po

redu, naelnikog mandata s druge strane.

Iako je elio, lokalni SDP uglavnom nije

uspio pronai adekvatne odgovore na taj

diplomatski kazanoneoubiajeno otarnastup SDA u ovim izborima iji juri-

nici nisu nimalo tedjeli Nusreta Helia,

prepoznavi u njemu glavni resurs SDP.

S druge strane SDP je jedno vrijeme bio

ak i u defanzivi, ne snalazei se dovoljno

na tom terenu. Dok je kampanja SDA

bila obiljeena vikom robusnosti i mitin-

gakog folklora (upotreba traktora, lepera

na mitinzima), kampanja SDP patila je od

vika optimizma, koji se zasnivao na vid-

ljivim rezultatima (Vjerujte djelima) i

nesumnjivoj popularnosti Nusreta Helia

u narodu (Zna se, Daso). Tek u drugom

dijelu kampanje, SDP je poela ee reago-

vati na spomenuti viak robusnosti svog

glavnog protivnika, pokuavajui uzvratiti

istom mjerom.Kljuni stratezi lokalnog SDP kasno

su shvatili da je predizborna kampanja

za opstanak na vlasti mnogo suptilnija i

pipavija stvar u odnosu na predizbornu

kampanju za dolazak na vlast. Politiki

vrh SDP na viim nivoima, time se oi-

gledno nije ni bavio. Imao je prea posla.

Zato nije mnogo falilo da izgubi vlast i uGraanici.

3. REZULTATI

Pobjednik ovih izbora, ipak je SDP,

osvojivi 8650 ili 32,34% glasova na glasa-

nju za Opinsko vijee i 12991 ili 48,72%

glasova na glasanju za poziciju opinskog

naelnika. Na drugom mjestu po broju

osvojenih glasova je SDA, osvojivi 8520

ili 31,85% glasova na glasanju za Opin-

sko vijee i 11705 ili 43,9% glasova na gla-


27/261


RB Birako mjesto God.Br.

BiraaGlas. % SDP** SDA***

1. Babii2008 1577 1034 66,00 696 297

2012 1677 1174 70,00 635 477

2. Buk2008 201 155 77,00 103 43

2012 223 143 65,00 78 59

3. Doborovci 2008 1654 1027 62,00 607 3512012 1265 736 58,00 268 431

4. Dakule2008 989 692 70,00 542 136

2012 1030 648 63,00 220 412

5. Graanica2008 11240 6685 59,4 5291 1035

2012 11882 7679 65,00 4807 2294

6. D. Lohinja2008 976 550 56,00 286 246

2012 955 613 64,00 215 358

7. Lukavica2008 2545 1513 59,00 797 600

2012 2648 1703 64,00 711 911

8. Maleii 2008 2434 1768 73,00 994 7092012 2499 1879 75,00 1043 721

9. Miriina2008 2047 1093 53,4 615 371

2012 2081 1299 62,00 568 525

10. D.Orahovica2008 3424 1716 50,00 1138 495

2012 3757 1916 51,00 791 857

11. G.Orahovica2008 1616 946 58,00 549 360

2012 1656 1066 64,00 624 407

12. Piskavica2008 487 370 76,00 284 64

2012 506 391 77,00 176 190

13. Pribava 2008 1646 897 54,00 644 2002012 1812 998 55,00 550 358

14. Prijeko Brdo2008 511 393 77,00 139 249

2012 533 392 73,00 85 297

15 Raljeva2008 546 426 78,00 297 121

2012 583 429 74,00 227 188

16. Soko2008 1376 858 62,00 642 159

2012 1390 1012 73,00 469 455

17. Stjepan Polje2008 2797 2217 79,00 212 1951

2012 2940 2255 77,00 585 1516

18. kahovica 2008 1060 780 73,00 445 2812012 1103 832 76,00 401 377

19. Trnovci2008 599 462 77,00 315 112

2012 606 451 74,00 160 264

20. Vranovii2008 830 566 68,00 202 355

2012 839 621 74,00 261 328

Ukupno redovni bir.2008 38555 24151 62,64 14798 8135

2012 40671 26624 65,46 12975 11691

Ostali2008 * * * 56 43

2012 * * * 16 14

Ukupno 2008 38654 24255 60,31 14854 81782012 40721 26661 65,47 12991 11705

UPOREDNI REZULTATI GLASANJA ZA IZBOR OPINSKOG NAELNIKA *U RUBRICI OSTALI SADRANI SU REZULTATI GLASANJA: POTOM, U ODSUSTVU I NEPOVRENI. ** NUSRET HELI, ***MUHAMED IBRAHIMOVI (2008), HAZIM VIKALO (2012)


28/261


sanju za poziciju opinskog naelnika.

Podaci pokazuju da je SDP svom glavnom

rivalu, SDA umakao za svega 130 glasova

(na glasnju za Opinsko vijee), a za 1286

glasova u utrci za opinskog naelnika.Dvije glavne rivalske stranke dobile su po

11 vijenika u Opinskom vijeu, dok je

SDP dobio za novogsvog starog nael-

nika. Trea po uspjehu je Bosanska patri-

otska stranka sa tri vijenika mjesta. Po

jedno vijeniko mjesto uspjele su ugra-

biti: Socijal-demokratska unija u koaliciji

sa Strankom penzionera , potom Stranka

za bolju budunost, Liberalno-demokrat-

ska, Bosanska (BOSS) i Naa stranka. Naj-

loije je prola Stranka za BiH, koja po prvi

puta nee imati ni jedno mjesto u Opin-

skom vijeu.

U poreenju sa lokalnim izborima 2008.

godine, kada je imala 7281 ili 32,4% gla-

sova, SDA je u ovim izborima osvojila 8520

(vie za 1239), ali sa neto manjim procen-tom, koji iznosi 31,8% glasova. Kao pobjed-

nik ovih izbora sa 130 glasova razlike, SDP

je na ovim izborima osvojio 8650 glasova ili

32,34%, to je vie za 597 u odnosu na pret-

hodne lokalne izbore (i sa neto veim pro-

centom od 33,5%). U nadmetanju za nove

glasae, SDA je, dakle, prola bolje za 642

glasa u odnosu na svog glavnog rivala. Pritome moramo imati u vidu da se povealo i

birako tijelo za 2067 biraa, a broj glasalih

za 2600, te izlaznost za 3,04%.

to se tie rasporeda snaga na terenu,

podaci pokazuju da je lista SDP (za Opin-

sko vijee) pobijedila u Babiima (510 gla-

sova ili 44,7%), Graanici (2.801, 39,3%),

Gornjoj Lohinji (14, 29,2%), Mleiima

(928, 51,3%), Miriini (446, 37%), Gor-

njoj Orahovici (647, 62%), Pribavi (303,

33%), Raljevi (224, 52,6%) i kahovici

(277, 35,3%). Lista SDA (za Opinsko

vijee) pobijedila je u Buku (57 glasova ili

39,8%), Doborovcima (336, 45,6%), Da-

kulama (359, 55,4%), Donjoj Lohinji (255,

41,5%), Lukavici (815, 47%), Donjoj Ora-hovici (644, 33,4%), Piskavici (182, 46,5%),

Prijekom Brdu (311, 79,3%), Sokolu (404,

39,9%), Stjepan Polju (1132, 50,1%),

Trnovcima (272, 60,3%) i Vranoviima

(190, 30,6%).

Kao to se iz podataka vidi, SDP je izgu-

bio sljedee mjesne zajednice: Lukavicu,

Piskavicu, Buk, Donju Orahovicu i Trnovce,

a dobio samo Gornju Orahovicu.

Raspored 224 mandata, koliko ih ima u

vijeima svih mjesnih zajednica na opini

(koja se konstituiu na osnovu rezul-

tata opinskih izbora), bit e sljedei: 93

ili 41,5% mjesta dobija SDA, 77 ili 34,3%

SDP, slijedi Bosanska patriotska stranka sa

20 ili 9,09% mjesta, Liberalno-demokrat-

ska stranka sa 11 ili 5% mjesta itd. Sudeiprema ovim rezultatima, blagu terensku

prednost imat e SDA u odnosu na SDP.

Dok je kandidat SDA za naelnika na

prolim lokalnim izborima gotovo pome-

ten od kandidata SDP, sa razlikom od 6.676

glasava, na ovim mu se pribliio na 1286

glasova. Zato je utrka za naelniko mjesto

na ovim izborima bila mnogo ivlja i zani-mljivija. Nusret Heli je pobijedio u ljede-

im mjesnim zajendicama: Babii, Buk,

Graanica, Maleii, Miriina, Gornja Ora-

hovica, Pribava, Raljeva, Soko i kahovica,

a Hazim Vikalo u Doborovcima, Daku-

lama, Donjoj Lohinji, Lukavici, Donjoj Ora-

hovici, Piskavici, Prijekom Brdu, Stjepan

Polju, Trnovcima i Vranoviima. Podaci

pokazuju, da je Graanica (mjesna zajed-

nica, odnosno grad) i ovoga puta ostala na

lijevoj strani i odluila izboreiako pro-


29/261


rb Kandidat Broj glasova Politika partija Mjesto

1. HASI MUJO 4142 SDP Maleii

2. TURSUNOVI ESAD 2174 SDA Stjepan Polje3. GADI RAHIM 2125 SDA Prijeko Brdo

4. OSMANOVI VEHID 1933 SDP G. Orahovica

5. PUKAR HASAN 1875 SDA Soko

6. SELIMOVI SENAD 1593 SDA Trnovci

7. HADI EZANETA 1586 SDA Stjepan Polje

8. DEVEDI ALMEDIN 1536 SDA Lukavica

9. OMERDI MIRZA 1478 SDA Stjepan Polje10. KRAJINOVI NIHAD 1434 SDP Graanica

11. SULEJMANOVI OSMAN 1407 SDP Babii

12. TOPAGI MIRZET 1387 SDP Soko

13. FEHRATOVI HASAN 1279 SDA G. Orahovica

14. MARTI DANICA 1251 SDP Graanica

15. NOBL ZVONIMIR 1223 SDP Graanica

16. BEGOVI RUKIJA 1138 SDA Soko

17. HASI IBRAHIM 1122 SDP Maleii

18. NURI ZAJIM 1117 SDP kahovica

19. GAZIBEGOVI SEAD 1098 SDP Graanica

20. PAI ESMA 1052 SDA Graanica

21. OSMI MIRSADA 1047 SDP Graanica

22. URI SELIHANA 1034 SDA Lukavica

23. PJANI SAFET 626 BPS Graanica

24. IBRIEVI EDIN 532 SDU-SPU Stjepan Polje

25. AVDI HIMZO 433 BPS Stjepan Polje

26. GAZIBEGOVI ADMIR 373 BPS D. Orahovica

27. AMDI MIRSAD 323 NAA STR. Graanica

28. DEDI DINO 293 LDS kahovica

29. AHMETAEVI JASENKA 256 SBB Graanica

30. MEI FADIL 247 BOSS Maleii

RANG LISTA VIJENIKA OPINSKOG VIJEA (PREMA BROJU OSVOJENIH GLASOVA)


30/261


RB

Birakomjesto

God.

Br.

Biraa

Glas.

%

SDP

SDA

BOSS

ZA

BOLJ

SBIH

NA

A

STR.

BPS

SUND

BIH

SDU-

SPU

SBB

LDS

1.

Babii

2008

1577

1034

66,0

0

397

394

37

0

26

3

10

*

*

*

*

2012

1677

1175

70,0

0

510

298

123

16

13

6

16

0

15

34

110

2.

Buk

2008

201

155

77,0

0

51

48

0

4

1

0

2

*

*

*

*

2012

223

143

65,0

0

38

57

0

0

0

0

3

0

0

0

34

3.

Doborovci

2008

1654

1027

62,0

0

94

321

6

11

9

35

63

*

*

*

*

2012

1265

736

58,0

0

127

336

28

1

25

11

44

0

4

33

87

4.

G

.Doborovci

2008

407

276

60,0

0

3

140

3

0

4

66

37

*

*

*

*

2012

490

314

64,0

0

12

154

38

5

1

6

3

8

0

2

3

8

5.

Dakule

2008

989

692

70,0

0

111

159

1

34

27

0

166

*

*

*

*

2012

1030

648

63,0

0

114

359

8

2

8

0

21

0

1

4

112

6.

Graanica

2008

11240

6676

59,4

2624

859

242

188

728

458

318

*

*

*

*

2012

11882

7682

65,0

0

2803

1222

343

208

268

625

726

15

397

426

101

7.

Lendii

2008

*

*

*

*

*

*

*

*

*

*

*

*

*

*

2012

73

23

32,0

0

9

4

4

0

0

1

2

0

0

1

0

8.

D.

Lohinja

2008

976

550

56,0

0

146

211

19

6

82

3

16

*

*

*

*

2012

955

614

64,0

0

160

255

23

1

5

1

2

39

0

2

65

9

9.

Lukavica

2008

2545

1513

59,0

0

597

550

17

6

10

2

7

122

*

*

*

*

2012

2648

1702

64,0

0

599

815

7

21

10

0

155

0

9

19

4

10.

Maleii

2008

2434

1779

73,0

0

Documents

Gračanički glasnik [broj 34 djelimičan, novembar 2012.]