Gračanički glasnik br. 14

Gračanički glasnikČasopis za kulturnu historiju

Voice of GracanicaJournal for the cultural history

UDK 930.85 ISSN 1512-5556

MONOSGračanica, 2002.

GRAČANIČKI GLASNIK POVODOM

2

POVODOM GRAČANIČKI GLASNIK

3

Povodom

Atif Kujundžić

Pokušaj promišljanja aktuelnog trenutka kulture

AN ATTEMPT OF THINKING ABOUT THE CURRENT TRENDS IN B&H CULTURE

Kao Prilog razmišljanju o kulturi i raz-voju u Evropi, Council of Europe – Sav-jet Europe Strasbourg i Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport/šport Federacije BiH Sarajevo, krajem 1999. godine objavili su skraćenu verziju Izvještaja Radne grupe za kulturu i raz-voj koji je pripreman po zahtjevu Savjeta Evrope, a kod nas publiciran pod naslo-vom KULTURA U SRCU.

ABSTRAKT

Kultura je jedina opća historija čovječanstva. Bosna i Her-cegovina je država s prevashodno kulturnom sadržinom. Nastala na mjestu višestoljećnog susretanja nacija, kul-tura i konfesija, Bosna i Hercegovina je kulturnocivilizaci-jski amalgam zajedničkog života koji je u minulom ratu nadživio sve atake. Zato, najžešći protivnici Bosne i Herce-govine u godinama dejtonskog mira nastoje atakirati up-ravo u smjeru kulturne dezintegracije. Imanentno je kul-turi i zakonomjerno njihovom zlodjelu, što pri tome ata-kiraju sami na sebe. Proces kulturne reintegracijenužno će ličiti na nas.

Ključne riječi: Kultura, nacija, konfesija, subkultura, Bos-na i Hercegovina, civilizacija, atak, dezintegracija, Sav-jet Europe, Kultura u srcu, bosanskohercegovačko društvo, postmoderna, postratna.

ABSTRACT

The culture is a general history of humankind. Bosnia and Herzegovina is a state with predominant cultural con-tents. It has been founded at a meeting point of nations, cultures and confessions old for centuries. It is a cultur-al–civilisation amalgam of living together, which in the

Atif Kujundžić

Pokušaj promišljanja aktuelnog trenutka kulture


2


3

past war repulsed all attacks. Therefore, the worst ene-mies of Bosnia and Herzegovina in years after the Dayton Peace Agreement plan an attack in direction of cultural disintegration. It is immanent for culture and natural for their criminal acts that in such a case they attack them-selves. The process of cultural reintegration will be neces-sarily similar to us.

Key words: culture, nation, confession, subculture, Bos-nia and Herzegovina, civilisation, attack, disintegration, Council of Europe, Culture in the heart, B&H society, post-modern, post-war

Razmišljanje o kulturi i razvoju, ori-jentacija na istraživanje u kulturn-om prostoru i naziv publikacije

svestrano su promišljeni. I naučno zas-novani. Jer, kultura je jedina opća his-torija čovječanstva i, u principu, svijet je istrošio sve modele međusobnih odno-sa, osim onih koji uistinu imaju djelatnu kulturnu, a tako i duboko humanističku sadržinu

To suštinski podrazumijeva naslanjanje na kvalitetne odgojno-obrazovne, naučne i umjetničke sadržaje i humanizam koji je kulturi imanentan, tj. uistinu inventivne ljudske pojave, projekte i poduhvate, a tako i okrenut budućnosti.

Takođe, u konkretnom slučaju, treba imati u vidu činjenicu da je Bosna i Her-cegovina država koja prevashodno ima ne političku, već kulturnu sadržinu. No, to je upravo ona referenca na kojoj znamo da je Bosna i Hercegovina jedino i opstala. Kada su joj uništili sve što podrazumijeva političku, pravnu, ekonomsku i svaku for-malnu strukturu, njezinim dušmanima se suprotstavio njezin stvaran kulturni sadržaj: vijekovno pozitivno iskusvo zajedničkog života na mjestu susretanja civiliziacija.

***

Svoje mjesto, ulogu, vrijeme koje živimo i promišljamo unutar takvih odrednica,

projekcija i zahtjeva kulturnog razvoja, tj. mjesta i uloge kulture koja i inače de-terminira i sve druge odnose, posebice, ako imamo u vidu ključne teme kulture u Evropi koja se našla u prijelaznoj fazi – kao KULTURU U SRCU – kao program kulturne politike, građanski i društveni ugovor sa građanima Evrope, kulturu kao pokretačku snagu u ljudskim poten-cijalima i izvorima, potragu za kreativnim poslovima, društvo komunikacije – kao novu eru kreativnosti, potrebu sman-jivanja opštih raskoraka, jedinu stvarnu mogućnost evropske kohezije i stvarne ar-gumente za efikasan nastavak mirovnog procesa i reintegracije u svim aspektima u našoj zemlji, kao i integracije u europske procese – izbor nema alternativu:

Sve što još istinski dobro možemo učiniti za sebe i Bosnu i Hercegovinu, moguće je napraviti samo u kulturi. Pošto kultura podrazumijeva zajedništvo i integraciju najviših i najkvalitetnijih humanističkih sadržaja i vrijednosti, ova mogućnost uopće nema zamjenu i alter-nativu ni kao sadržaj, ni kao polazište, ni kao ishod, tj. podjednako u političkom, ekonomskom i svakom drugom vidu.

***

Bosna i Hercegovina, u svakom slučaju, jedinstvena je kulturna i kulturološka/antropološka činjenica, odnosno cjelina i svakako i neuporedivo u značajnijoj mjeri nego li jedinstven politički, ekonoms-ki i državnopravni i kulturni prostor, što bi trebala biti. Ono prvo i jeste više pre-poznatljiv pojam identifikacije koji opstaje u tragovima, a ovo drugo tek poprište na kojem je nastavljen nesmiljeni rat koji je počeo prije više od deset godina.

Dakle, ako je shvaćeno da je biće Bosne i Hercegovine kulturnocivilizacijs-


4


5

ki amalgam vijekovnog sučeljavanja naci-ja, kultura i konfesija i iskustava njihovog zajedničkog života na njezinom tlu, sada je shvaćeno da geopolitički razgrađena Bosna i Hercegovina i definirana kao dva entiteta i doslovno može biti dokusurena u jednom fajterskom udaru u nivou njezi-noga kulturnog bića! U kojem je, da to po-novimo, uprkos svemu što joj je učinjeno do sada – Bosna i Hercegovina: opstala!

U svakom slučaju, riječ je o bitnom tre-nutku koji je nužno shvatit kao činjenicu i razumijevati kao dio procesa koji tra-je po svojim i u mnogo čemu sebi ima-nentnim zakonomjernostima. Naime, nije na odmet pomenuti mogućnost poiman-ja da je Bosna i Hercegovina nastala neu-pitnom pozitivnom participacijom nacio-nalnih suštastava u njezinom opstajanju, kao i da je u minulom ratu svojom uku-pnom snagom progovorila potkulturna/subkulturna suština nacija njihovom uku-pnom snagom neprilagođenosti i neprih-vatanjem.

Zatim, dobro je promišljati: oni koji nasrću na kulturno i kulturološko biće Bosne i Hercegovine, ako je već riječ o nacijama i njihovim potkulturnim gru-pama koje smo prepoznali i imenovali u njihovom posezanju za arhetipom, lakše ćemo identificirati i vezu zločinačkih for-macija i grupa, koje u samoj suštini svo-je pojave i čina istodobno atakiraju i na najranjiviji dio sopstvene nacije!

Jer, da bi se napalo Bosnu i Hercegov-inu, potrebno je isključiti sebe iz Bosne i Hercegovine, kako se barem samoga sebe ne bi napadalo. To je dijelom postignu-to imenovanjem rezervnih domovina kao stvarnih projekata koje treba učiniti veli-kim i proglašavanjem Bosne i Hercegov-ine unitarnom državom, tj. nacionalnom državom Bošnjaka. Potom, neophodno

je Bosnu i Hercegovinu isključiti iz sebe, kako se poprište sukoba ne bi odvijalo u samome sopstvu, što niko nije znao kako učiniti, jer to čovjeku i nije moguće na-suprot stvarnosti pojave sopstva, artikuli-ranog upravo sopstvenim pragom!

Kad bi se prethodno moglo učiniti, jas-no ostalo bi se i bez sebe i bez snage za napad, došlo bi do razgradnje u samome bosanskome biću. No, to je sve moguće samo dijelom i tek do nivoa stavljanja pod znak pitanja.

Treba razumjeti: na djelu je konfuzija koju proizvodi jadna i fašizirana pamet i zagubljena svijest i potkulturna pods-vijest. Na djelu je odsustvo razuma. Ret-rogradne ideologije koje sve, pa i silno vr-ijeme, točak svijesti, podsvijesti i povijes-ti nastoje vratiti unatrag, u nedoba, kada su ovaj prostor naseljavala plemena tjera-na nagonom i bez traga svjetla u razumu o tome: ko su i šta su, kad je ovaj prostor bio nigdina!

No, ako je riječ i o pukim atavizmi-ma, nemamo pravo potcjenjivati pojavu i moramo biti na ti sa svojim životom i svo-jom domovinom, kao sa samim sobom, a kulturu gledati kao prostor mogućih zdravih reintegracionih procesa.

***

Imanentno je pojavi kulturne sadržine da opstaje na vertikali dramatičnog. To istu ne čini samo uistinu i tek stvarnom, već joj omogućuje da svojom dramatikom postvari slutnju o vremenu i prostoru i njihovome usudu i tako otvori nove pro-cese. To kulturu uistinu čini prostorom u kojem se djelatno događa povijesno bit-no, presudno.

Naravno, ovdje imamo u vidu umnoženost značenja pojma kultura i,


4


5

posebice, nacionalna kultura, a kad je u pitanju nauka, književnost, slikarst-vo, muzika, pozorište, filosofija, religija i slično, što predstavlja socijalni nivo kul-turne integracije ili njezine sociokulturne segmente koje vrlo uspješno razlikuje et-nologija, pa i u nivou potkulturnih skupi-na, neovisno o tome jesu li nastale orga-niziranjem proizvodnje/djelatnosti ili iz ra-zloga kulturno-ekološkog prilagođavanja, odnosno kao prisustvo uključenih etničkih skupina.

***

Posljedično je što danas imamo situaci-ju da institucije obrazovanja i kulture op-staju na granici s fantastičnim/fiktivnim poimanjem njihovih projiciranih ulo-ga i funkcija i, najčešće, tek kao rezultat puke izdržljivosti samoga živog konteks-ta, tj. medija koji ih nosi u osnovnim el-ementima. Najčešće, tek kao neizbježnost koja nema granicu podnošljivosti pa tra-je po nekim višim silama i umu nedohvat-nim zakonomjernostima. Ustvari, riječ je o tome da su one ispražnjene od prethod-nog sadržaja i tek dijelom programirane i organizirane, tj. ispunjene sadržajem za novo vrijeme.

Ustvari, to je uvijek tako s civilizacijama od časa njihovoga urušavanja do pojave stvarnih impulsa njihove regeneracije.

***

Vrijeme je postmoderne i svekolikog nastojanja imenovanja i preimenovanja stvarnosti, sveopćeg previranja, iz kojega bi trebalo i u kulturnom prostoru izaći i stati na zelenu granu. Vrijeme je, dakle, in-tenzivnog čitanja, iščitavanja, prečitavanja i propitivanja, vrednovanja i prevred-novanja sadržaja. Procese je ubrzao rat, ali i bitno utjecao na njihov karakter.

Na kulturnom biću Bosne i Hercegov-ine nastale su pukotine i rasjedi mimo postojećih šavova i mjesta artikulacije i srastanja. Nerijetko, zamijenjeno je glavno za sporedno, odabrano nemoguće umjes-to realno ostvarivog. Vrijeme je i svako-jakih drugih, očiglednih nesnalaženja.

Kada se u monolitnosti kulturnocivili-zacijskog amalgama kakav Bosna i Her-cegovina predstavlja posegne tako dubo-ko da se operira tek nacionalnim i vjers-kim arhetipom, treba razumjeti da cijelo biće krvari i rastače se nasilu. Ali, kultura ima i moć regeneracije na istom mjestu i sasvim je slična životu čiji je produkt i koji je proizvodi i kada je nastoji dokinuti nasiljem nad samim sobom.

Čovjekova pojava je suviše prožeta i us-lovljena kulturnom zadatošću prostora. Fragmenti i sume pregnuća samo su dio iste slike i najčešće se u svim svojim vri-jednosnim elementima iscrpljuju sami u sebi. Posebice ako je riječ o vrijednim os-tvarenjima. Dok se na mjestima neprim-jerenog insistiranja, da se neki oblici i djelatnosti funkcionaliziraju, pregnuće is-crpljuje u samome činu nastojanja. Posli-je tako katastrofalnih lomova i tragičnih sukoba, sve se mora graditi ispočetka, na novim temeljima, s neupitnom potrebom da se gradi baš to. Inače, riječ je o pukom nerazumijevanju i iracionalnom trošenju energije i sredstava.

Jer, u odsustvu smisla, inicijative i ra-zumijevanja za društvene promjene, uz svu tragiku zbog stvarnih ljudskih i ma-terijalnih gubitaka u minulom ratu, nje-govi projektanti i akteri su podlegli svome zločinačkom ludilu i u samoj suštini: un-aprijed izgubili bitku. Naime, na strani do-bra uvijek je riječ samo o racionalnim mo-dalitetima. A rat sa svojom iracionalnom


6


7

logikom, koja s racionalnim i ne komu-nicira, nije ni mogao donijeti rješenja.

***

Uostalom, to i nije bio rat za materijal-na bogatstva, mada je podastrta teritorija i izvršena pljačka. To je bio rat za razbi-janje kulturnog bića ove zemlje, a to pro-jektantima, po svemu, u velikoj mjeri nije bilo jasno i izmaklo je iz vida, ili u prvi mah barem ostalo nejasno, pa za taj – kul-turni aspekt nisu imali ni strategiju ni tak-tiku sem najprimitivnijih zahtjeva u vidu nacionalne, vjerske i kulturne segregacije kao predloška za ostvarivanje genocidnih namjera.

Oni su se, uistinu, na plan razbijan-ja kulturnog bića prebacili tek po za-ustavljanju ratnih dejstava, kada su os-jetili uzaludnost i promašenost oružanih i zločinačkih nasrtaja, a svekolika nužda

ih je tjerala da po svaku cijenu zadrže i očuvaju ratom uspostavljene pozicije. Tada su sračunali da treba krenuti u cjelo-vitu kulturnu dezintegraciju, a tada su i rat – prenijeli u same sebe! To je mjera ko-jom se i zločin vraća počinitelju.

Sada će se na mjestima razaranja i pu-canja šavova srastanja i nasilnog razdora – nužno artikulirati kulturni spoj. Naravno, na mjestu porušenih domova, bogomolja, spaljenih biblioteka, škola, obdaništa, bol-nica, masovnih egzekucija, premještanih masovnih grobnica itd., i nije potrebno anticipirati izgled da bi se shvatilo: kako je najprirodnije i kulturi nemoguće drukčije, već da liči/e na djelo i nedjelo.

To istodobno znači ne samo da je rat prenijet u prostor kulturnog djelanja, nego i da kulturni čin – pa i kultura kao takva – biva naslonjena na reference rat-

Slika 1. Dom kulture Gračanica - izgrađen prije 25 godina


6


7

nog sukoba i njegovoga procesa, pa tako dobija i njegove odlike.

Zato će i ostati, kulturno – povijesno i činjenično, da je minula ratna tragedija u cijelosti bila zločinački nasilno oktroirana i provođena do nivoa najmorbidnijih rig-idnih poduhvata konkretnih zločinaca.

Dakle, bosanskohercegovačko društvo u cjelini, ako je uopće još održiva tak-va odrednica, podvostručeno je prošlo i posljedično: osim uistinu postmoderno, ono je i postratno. Takvi su mu mediji, ob-razovni programi, kulturne manifestacije, poezija, slikarstvo, priča, roman... tj. ljudi.

Možda je najteža posljedična stvar sadržana u činjenici da je veliki broj ljudi nositelja konkretnih postupaka uobličavanja društvenog života – toga nes-vjestan, posebice u području prava, poli-tike, ekonomije..., mada je svaki postupak samo detalj u ukupnoj slici i tako njezin bitan akter, makar i minoran.

***

Ratna katastrofa, objektivno i sljedstve-no poznatoj marksističkoj sentenciji: da su ratovi lokomotive historije – pokrenula je procese i otvorila resurse o kojima nis-mo ni slutili.

Prirodno: u ljudima prije svega. Pojavi-lo se sve ono što je dugo bilo zatomljiva-no i klijalo u tmici svakojakih ograničenja u prethodnom vremenu, a koja, realno, ponekad i nisu bila ograničenja osim u ljudima kao takvim. Dakle, riječ je o za-datostima unutar psihološkoga sklopa, habitusa koji je artikuliran tokom skoro polustoljećnog mira i socijalističkog sa-moupravnog razvoja.

Na površinu je izbilo sve ono što je dugo klijalo u krilu prethodnoga društvenoekonomskog poretka – formaci-je. Kako ne reći: bilo bi bolje da puno toga nikad nismo ugledali...

Svakako, najzanimljiviju sliku nudi bošnjački svijet. Dugo nacionaliziran i odrican u imenu, vjeri, jeziku – dakle u samoj suštini svoga bića, trebat će dos-ta dugo vrijeme da samo i sistematizira sve to što je iznjedrio u posljednjih de-set godina, jer se dogodila prava erupci-ja stvaralačkog zanosa i ispoljavanja. Bilj-ka je snažno buknula i počela rasti nekon-trolirano. Jedini korektivi su joj stvarnost kao takva, pa je time i sama postala bitno, u svome biću – ratnička.

A to je karakter s kojim će se najžešće, par exellance – morati ponajžešće suočiti upravo Bošnjaci.

***

Danas se, u procesima svekolikih društvenih fermentiranja, već uobličavaju pojedini zahtjevi, slažu energetske sil-nice, to je posebno vidljivo u umjet-nosti, slikarstvu, muzici, poeziji, prozi, izdavaštvu, obrazovanju, međuljudskim i ekonomskim odnosima, medijima, i, svo-jevrsnom političkom divljakluku...

Zamah i razmah je takav da ga i nije moguće u cijelosti recipirati. Novostvore-ni oblici pokazuju neuporedivo značajniji vitalitet... Za budućnost je puno bolje reći da je gradimo kako bi ličila na nas, nego li da je tek crna.

No, i ako crna jeste, to je opet i zbog nas. Promijenimo se i uskladimo na vri-jeme, da bi nam i Dobri Bog pomogao.

GRAČANIČKI GLASNIK ZAVIČAJ

8

ZAVIČAJ GRAČANIČKI GLASNIK

9

Zavičaj

Omer Hamzić

Rezultati općih izbora 2002.

2002 GENERAL ELECTIONS RESULTS

ABSTRAKT

Ovogodišnje opće izbore, koje prvi puta nakon Dejtona organizuje domaća vlast, karakteriše velika apstinencija birača na svim nivoima glasanja, propast projekta “Ali-janse za promjene” na čelu sa SDP i povratak takozvanih nacionalnih stranaka na političku scenu Bosne i Herce-govine. Prilog donosi globalne rezultate izbora na svim nivoima glasanja u Bosni i Hercegovini i detaljne podatke s područja općine Gračanica.

ABSTRACT

This year general elections, which were organised for the first time, after the Dayton, by local authorities, are typi-cal for large abstinence of voters at all levels, fall of the “Alliance for Change” project led by SDP and return of so called nationalist parties to a political stage of Bosnia and Herzegovina. This article gives global results of elec-tions on all levels of voting in Bosnia and Herzegovina and information in detail from the territory of Gračanica municipality.

Key words: Elections 2002, Gračanica, defeat of SDP

Glavne karakteristike općih izbora 2002.

Iako su ovogodišnji opći izbori (5. 10. 2002. godine) organizovani pod ges-lom “izbori se” (po prvi puta u orga-

nizaciji domaćih vlasti), skoro polovina birača nije imala ni želje ni volje da se “bori i izbori” za svoje nove zastupnike, koji su i ovoga puta obećavali kule u oblacima. Skoro polovina birača glasala je tako što uopće nije ni glasala. Ovi izbori, dakle, ostat će upamćeni po dramatičnom ignorisanju i apstinenciji biračkog tije-

Omer HamzićRezultati općih izbora 2002.

Julije Hahamović, Aleksandar TrumićO životu i istraživačkom radu Josipa A. Baća

Fikret AhmedbašićNeki narodni običaji i vjerovanja s područja

Sokola, Doborovaca i Džakula


8


9

la. Pamtit će se i po izbornom debak-lu Alijanse za promjene na čelu sa SDP i neočekivano dobrim rezultatima koje su ostvarile takozvane nacionalne stranke na svim nivoima glasanja. Niko ne zna kakve će posljedice imati “povratak otpisan-ih”, koji na velika vrata ponovo izlaze na političku scenu Bosne i Hercegovine. Pesimisti vide povratak na devedesete ili, ublaženo, na 1996. godinu, optimisti na-ziru neke reformske vjetrove u najnovi-jim prestrojavanjima nacionalnih strana-ka i očekuju neko čudo od takozvane međunarodne zajednice.

Narodna poslovica kaže: “Što siješ, to ćeš i žnjeti.”

Rezultati glasanja – glavni podaciNa ovogodišnjim izborima glasalo je

nešto malo više od polovine biračkog tije-la Bosne i Hercegovine (U Federaciji BiH 55%, u Republici Srpskoj 51%). Analize će

pokazati da li su novu vlast doveli oni koji su izašli na glasanje, dakle ta malo veća polovina ili oni koji nisu ni glasali.

Rezultati izbora za članove Pre-dsjedništva BiH: kandidat SDA Sulejman Tihić novi je član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda sa osvojenih 37,29% glasova, kandidat HDZ Dragan Čović izabran je za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda sa osvojenih 61,52% glasova, a kandidat SDS Mirko Šarović postao je član Predsjedništva iz reda srpskog naroda sa osvojenih 35,52%. Na osnovu navedenih procenata, može se zaključiti da su Hrvati ovoga puta bili “najvjerniji” svojoj nacionalnoj stranci.

Kandidat SDS Dragan Čavić, sa 35,89% glasova, izabran je za predsjednika Repub-like Srpske.

U Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH iz Federacije BiH, od uk-

R.b. MZ Ukupnobirača

Glasalo Važećih Tihić Sulejman (SDA)

Behmen Alija (SDP)

Silajdžić Haris (S BiH)

br. % br. % br. % br. % br. %1. BABIĆI 1107 629 56,82 590 93,80 366 62,03 65 11,02 101 17,122. DOBOROVCI 1247 644 51,64 575 89,29 244 42,43 75 13,04 216 37,573. DŽAKULE 1436 780 54,32 755 96,79 361 47,81 37 4,90 277 36,694. GRAČANICA 8210 4643 56,55 4246 91,45 756 17,80 1525 35,92 1317 31,025. D.LOHINJA 568 362 63,73 343 94,75 132 38,48 83 24,20 72 20,996. LUKAVICA 1792 1100 61,38 995 90,45 451 45,33 333 33,47 131 13,177. MALEŠIĆI 1731 1259 72,73 1183 93,96 542 45,82 397 33,56 156 13,198. MIRIČINA 1467 958 65,30 824 86,01 205 24,88 320 38,83 165 20,029. D.ORAHOVICA 2463 1253 50,87 1112 88,75 421 37,86 289 25,99 285 25,6310. G.ORAHOVICA 1215 650 53,50 605 93,08 311 51,40 128 21,16 106 17,5211. PISKAVICA 411 287 69,83 271 94,43 105 38,75 72 26,57 59 21,7712. PRIBAVA 967 516 53,36 498 96,51 122 24,50 131 26,31 188 37,7513. PR.BRDO 424 318 75,00 297 93,40 253 85,19 5 1,68 19 6,4014. RAŠLJEVA 435 306 70,34 281 91,83 108 38,43 100 35,59 12 4,2715. SOKO 1087 660 60,72 565 85,61 207 36,64 90 15,93 170 30,0916. ST.POLJE 2119 1477 69,70 1351 91,47 733 54,26 189 13,99 300 22,2117. ŠKAHOVICA 805 524 65,09 473 90,27 220 46,51 119 25,16 80 16,9118. VRANOVIĆI 653 498 76,26 473 94,98 281 59,41 116 24,52 51 10,78UKUPNO 28137 16864 59,94 15437 91,54 5818 37,69 4074 26,39 3705 24,00

Tabela 1. Rezultati glasanja za članove Predsjedništva BiH po mjesnim zajednicama općine Gračanica.


10


11

upno 28 mandata najviše je osvojila SDA – devet, slijedi Stranka za BIH i HDZ-HD sa po pet osvojenih mandata, dok je SDP osvojio četiri mandata. Po jedan mandat dobili su Demokratska narodna zajednica (Fikreta Abdića), Bosanska stranka (BOS), Nova hrvatska inicijativa (NHI), Stranka penzionera umirovljenika (SPU) i Eko-nomski blok – Hrvatska demokratska uni-ja za boljitak. Iz Republike Srpske, od 14 mandata za ovaj dom, najviše je osvojio SDS – 5, Savez nezavisnih socijaldemokra-ta (SNSD) dobio je 3, Partija demokratsk-og progresa (PDP) 2, a SDA, Socijalistička partija Republike Srpske (SPRS), Stranka za BIH i Srpska radikalna stranka (SRS) po jedan mandat.

Za Parlamentarnu skupštinu BiH iz Fed-eracije BiH, pojedinačno, najviše glasova s područja opštine Gračanica osvojili su Ar-min Begović (2189 glasova na listi SDA) i Ersan Šuša (555 glasova na listi Stranke za BiH).

U Zastupničkom domu Parlamenta Fed-eracije BiH participirat će čak 18 strana-ka. Od ukupno 98 mandata, najviše je os-vojila SDA – 32, potom koalicija HDZ-HD-HNZ – 16, zatim slijede S BiH i SDP sa po 15 osvojenih poslaničkih mjesta. Bosan-skoj stranci pripala su tri mandata, a po dva mandata dobile su: Demokratska nar-odna zajednica, Nova hrvatska inicijativa, Stranka penzionera-umirovljenika i Eko-nomski blok HDU-za boljitak. Po jedan mandat u ovom skupštinskom domu do-bile su Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska kršćansko-demokratska unija, Savez neza-visnih socijaldemokrata, Građanska de-mokratska stranka, Hrvatska stranka pra-va, Proeuropska narodna stranka, Hrvats-ki pravaški blok, Liberalno-demokratska stranka i Bosanska patriotska stranka.

U Zastupnički dom Parlamenta Feder-acije BiH, pojedinačno, najviše glasova s područja opštine Gračanica osvojili su Muhamed Ibrahimović (3849 glasova na


Glasalo Važećih SDA SDP S BiH BOSS LDS ProENS SP-U NS R.za bolj.

br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. %1. BABIĆI 1107 629 56,82 599 95,23 379 63,27 68 11,35 45 7,51 19 3,17 4 0,67 44 7,35 17 2,84 7 1,172. DOBOROVCI 1247 644 51,64 600 93,17 267 44,50 86 14,33 142 23,67 24 4,00 6 1,00 34 5,67 13 2,17 1 0,173. DŽAKULE 1436 780 54,32 746 95,64 393 52,68 43 5,76 158 21,18 9 1,21 65 8,71 34 4,56 16 2,14 0 0,004. GRAČANICA 8210 4643 56,55 4315 92,94 903 20,93 1796 41,62 923 21,39 202 4,68 42 0,97 75 1,74 210 4,87 41 0,955. D.LOHINJA 568 362 63,73 344 95,03 158 45,93 92 26,74 54 15,70 6 1,74 1 0,29 9 2,62 6 1,74 0 0,006. LUKAVICA 1792 1100 61,38 1021 92,82 469 45,94 380 37,22 84 8,23 19 1,86 5 0,49 17 1,67 12 1,18 2 0,207. MALEŠIĆI 1731 1259 72,73 1186 94,20 570 48,06 492 41,48 41 3,46 58 4,89 6 0,51 1 0,08 9 0,76 1 0,088. MIRIČINA 1467 958 65,30 845 88,20 239 28,28 347 41,07 109 12,90 47 5,56 15 1,78 23 2,72 27 3,20 18 2,139. D.ORAHOVICA 2463 1253 50,87 1148 91,62 488 42,51 346 30,14 184 16,03 44 3,83 7 0,61 5 0,44 33 2,87 4 0,3510. G.ORAHOVICA 1215 650 53,50 615 94,62 327 53,17 129 20,98 69 11,22 30 4,88 3 0,49 9 1,46 31 5,04 0 0,0011. PISKAVICA 411 287 69,83 278 96,86 122 43,88 67 24,10 44 15,83 9 3,24 8 2,88 15 5,40 8 2,88 1 0,3612. PRIBAVA 967 516 53,36 467 90,50 145 31,05 147 31,48 118 25,27 13 2,78 0 0,00 12 2,57 17 3,64 1 0,2113. PR.BRDO 424 318 75,00 298 93,71 267 89,60 9 3,02 8 2,68 6 2,01 1 0,34 2 0,67 1 0,34 0 0,0014. RAŠLJEVA 435 306 70,34 287 93,79 113 39,37 98 34,15 8 2,79 16 5,57 6 2,09 19 6,62 5 1,74 15 5,2315. SOKO 1087 660 60,72 593 89,85 260 43,84 119 20,07 108 18,21 27 4,55 3 0,51 30 5,06 4 0,67 19 3,2016. ST.POLJE 2119 1477 69,70 1367 92,55 866 63,35 211 15,44 123 9,00 41 3,00 4 0,29 23 1,68 52 3,80 8 0,5917. ŠKAHOVICA 805 524 65,09 494 94,27 236 47,77 144 29,15 37 7,49 11 2,23 12 2,43 30 6,07 13 2,63 0 0,0018. VRANOVIĆI 653 498 76,26 482 96,79 290 60,17 118 24,48 25 5,19 15 3,11 0 0,00 9 1,87 11 2,28 0 0,00UKUPNO 28137 16864 59,94 15685 93,01 6492 41,39 4692 29,91 2280 14,54 596 3,80 188 1,20 391 2,49 485 3,09 118 0,75Tabela 2. Rezultati glasanja za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz Federacije po mjesnim zajednicama općine Gračanica


10


11

listi SDA), Reuf Sokolović (1604 glasa na listi SDP) i Alma Klokić (701 glas na listi Stranke za BiH).

Skupština Republike Srpske imat će po-slanike iz 18 političkih stranaka. Od uk-upno 83 mandata, najviše je osvojio SDS – 26, zatim Savez nezavisnih socijalde-mokrata 19, Partija demokratskog pro-gresa 9, SDA 6, Stranka za BiH i Srpska ra-dikalna stranka po četiri itd.

U svim kantonalnim skupštinama u F BiH najviše mandata osvojile su SDA i HDZ i one će, vjerovatno, kreirati buduću vlast na tom nivou.

Od 35 poslaničkih mjesta u Skupštini Tuzlanskog kantona, SDA je osvojila 16, SDP 11, Stranka za BiH 6 i Bosanska stran-ka 2. Poslanici SDA su: Amir Fazlić, Baja-zit Jašarević, Mirsad Kukić, Dževad Mujkić, Emir Hadžihafizbegović, Began Muhić, Ćamil Ahmetović, Zuhra Avdić, Sead Jamakosmanović, Munevera Bećarević, Fahir Subašić. Ismet Mešić, Abdulka-

dir Mulaosmanović, Galib Avdić, Minka Kurtović i Fahrudin Skopljak; poslanici iz SDP su: Denis Bećirović, Senahid Šaković, Sead Čaušević, Ivo Divković, Tomo Babić, Sulejman Gutić, Refik Ahmedinović, Zijad Omerdić, Tomo Vidović, Igor Rajner i Mev-lida Kunosić-Vlajić; poslanici iz SBiH su: Šehzada Salihbašić, Nedret Mujkanović, Besim Imamović, Enes Duvnjaković, Mehmed Suljkanović i Spomenka Mičić; poslanici iz Bosanske stranke su: Azra Avdić i Muamer Dedić.

Za Skupštinu Tuzlanskog kantona, pojedinačno, najviše glasova s područja opštine Gračanica osvojili su Galib Avdić (1999 glasova na listi SDA), Sead Čaušević (1206 glasova na listi SDP) i Šehzada Salibašić (926 glasova na listi Stranke za BiH).

Dakle, u narednom, četverogodišnjem mandatu, “narodne interese” iz Gračanice zastupat će sljedeći poslanici: Reuf Soko-lović (SDP) i Muhamed Ibrahimović


Glasalo Važećih SDA SDP S BiH BOSS LDS ProENS SP-U NS Rad. za bolj.

br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. %1. BABIĆI 1107 629 56,82 613 97,46 405 66,07 70 11,42 40 6,53 11 1,79 3 0,49 43 7,01 18 2,94 4 0,652. DOBOROVCI 1247 644 51,64 598 92,86 284 47,49 87 14,55 121 20,23 21 3,51 5 0,84 33 5,52 18 3,01 0 0,003. DŽAKULE 1436 780 54,32 743 95,26 419 56,39 43 5,79 113 15,21 13 1,75 67 9,02 43 5,79 10 1,35 0 0,004. GRAČANICA 8210 4643 56,55 4331 93,28 911 21,03 1831 42,28 809 18,68 201 4,64 72 1,66 105 2,42 218 5,03 44 1,025. D.LOHINJA 568 362 63,73 348 96,13 165 47,41 94 27,01 52 14,94 7 2,01 1 0,29 11 3,16 3 0,86 0 0,006. LUKAVICA 1792 1100 61,38 1010 91,82 478 47,33 365 36,14 71 7,03 22 2,18 4 0,40 17 1,68 10 0,99 2 0,207. MALEŠIĆI 1731 1259 72,73 1188 94,36 563 47,39 455 38,30 26 2,19 102 8,59 6 0,51 3 0,25 9 0,76 1 0,088. MIRIČINA 1467 958 65,30 851 88,83 239 28,08 355 41,72 87 10,22 45 5,29 14 1,65 25 2,94 23 2,70 13 1,539. D.ORAHOVICA 2463 1253 50,87 1150 91,78 501 43,57 341 29,65 173 15,04 44 3,83 6 0,52 4 0,35 29 2,52 3 0,2610. G.ORAHOVICA 1215 650 53,50 621 95,54 347 55,88 133 21,42 69 11,11 19 3,06 2 0,32 10 1,61 25 4,03 0 0,0011. PISKAVICA 411 287 69,83 280 97,56 121 43,21 71 25,36 42 15,00 7 2,50 7 2,50 16 5,71 7 2,50 2 0,7112. PRIBAVA 967 516 53,36 475 92,05 139 29,26 144 30,32 117 24,63 16 3,37 5 1,05 11 2,32 14 2,95 2 0,4213. PR.BRDO 424 318 75,00 298 93,71 274 91,95 12 4,03 6 2,01 5 1,68 0 0,00 1 0,34 0 0,00 0 0,0014. RAŠLJEVA 435 306 70,34 291 95,10 112 38,49 104 35,74 10 3,44 13 4,47 5 1,72 19 6,53 3 1,03 14 4,8115. SOKO 1087 660 60,72 599 90,76 253 42,24 123 20,53 112 18,70 29 4,84 3 0,50 32 5,34 10 1,67 22 3,6716. ST.POLJE 2119 1477 69,70 1400 94,79 982 70,14 176 12,57 98 7,00 36 2,57 4 0,29 17 1,21 48 3,43 7 0,5017. ŠKAHOVICA 805 524 65,09 496 94,66 245 49,40 146 29,44 34 6,85 11 2,22 14 2,82 32 6,45 10 2,02 0 0,0018. VRANOVIĆI 653 498 76,26 482 96,79 298 61,83 119 24,69 18 3,73 15 3,11 1 0,21 11 2,28 5 1,04 0 0,00UKUPNO 28137 16864 59,94 15774 93,54 6736 42,70 4669 29,60 1998 12,67 617 3,91 219 1,39 433 2,75 460 2,92 114 0,72

Tabela 3. Rezultati glasanja za Zastupnički dom Parlamenta Federacijie BiH po mjesnim zajednicama općine Gračanica


12


13

(SDA) u Federalnom parlamentu, te Galib Avdić (SDA), Minka Kurtović (SDA), Sead Čaušević (SDP), Senahid Šaković (SDP) i Šehzada Salihbašić (S BiH) u Skupštini Tu-zlanskog kantona.

Kako je glasala GračanicaMada se općinska vlast u Gračanici upin-

jala da ostvari neki boljitak, njene ingeren-cije i dometi bili su nedostatni da zaustave eroziju povjerenja birača u SDP. Izalud je bilo to što su izgrađeni kilometri asfalta širom općine, što se u gradu nije uradilo na komunalijama nikad više od kraja rata, što je, relativno, stabilna situacija u privre-di… Izborni rezultati na području općine Gračanica uglavnom korespondiraju iz-bornim rezultatima na nivou Tuzlanskog kantona i Federacije Bosne i Hercegovine (tabele 1, 2, 3, 4 i 5)1.

Za izbore je bilo registrovano 28.137 birača, koji su glasali na 39 biračkih mjes-ta. Na biračkim spiskovima evidenti-ran je 241 birač, ili 0,86% više u odnosu na prethodne izbore. U biračke odbore

Općinska izborna komisija imenovala je ukupno 406 članova i njihovih zamjenika. Na dan izbora, u biračkim odborima bila su angažovana 342 člana i zamjenika. Za nadgledanje rada biračkih odbora na dan izbora akreditovano je 330 posmatrača iz političkih partija i 55 posmatrača iz udruženja građana, dok su za nadgledan-je Općinske izborne komisije bila prijav-ljena i akreditovana 3 posmatrača.2

Od prvih poslijeratnih do ovogodišnjih općih izbora, i na području općine Gračanica bilježi se stalni pad interesa birača za učešće u izbornom procesu (ta-bele 6 i 7).

Sa 88,64% izašlih na glasanje na općim izborima 1997. godine, taj procent pao je na 59,94% na općim izborima 2002. go-dine. Prema podacima Općinske izborne komisije, na ovogodišnje izbore izašlo je 16.865 ili 59,94% biračkog tijela, što je za 2.163 ili 8,27% manje u odnosu na pre-thodne opće izbore.

Interes glasača još drastičnije je padao na području grada Gračanice – sa 84,15%


Glasalo Važećih SDA SDP S BiH BOSS LDS ProENS SP-U NS Rad. za bolj.

br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. % br. %1. BABIĆI 1107 629 56,82 596 94,75 381 63,93 68 11,41 40 6,71 11 1,85 3 0,50 43 7,21 12 2,01 16 2,682. DOBOROVCI 1247 644 51,64 578 89,75 252 43,60 82 14,19 117 20,24 14 2,42 11 1,90 51 8,82 13 2,25 0 0,003. DŽAKULE 1436 780 54,32 709 90,90 238 33,57 30 4,23 49 6,91 9 1,27 298 42,03 50 7,05 4 0,56 0 0,004. GRAČANICA 8210 4643 56,55 4297 92,55 853 19,85 1720 40,03 887 20,64 176 4,10 82 1,91 145 3,37 161 3,75 79 1,845. D.LOHINJA 568 362 63,73 339 93,65 154 45,43 92 27,14 52 15,34 8 2,36 1 0,29 14 4,13 3 0,88 1 0,296. LUKAVICA 1792 1100 61,38 983 89,36 465 47,30 361 36,72 64 6,51 11 1,12 5 0,51 17 1,73 6 0,61 3 0,317. MALEŠIĆI 1731 1259 72,73 1177 93,49 544 46,22 465 39,51 27 2,29 59 5,01 26 2,21 6 0,51 8 0,68 4 0,348. MIRIČINA 1467 958 65,30 830 86,64 223 26,87 327 39,40 97 11,69 37 4,46 23 2,77 31 3,73 24 2,89 27 3,259. D.ORAHOVICA 2463 1253 50,87 1123 89,62 486 43,28 317 28,23 166 14,78 41 3,65 11 0,98 6 0,53 21 1,87 10 0,8910. G.ORAHOVICA 1215 650 53,50 606 93,23 329 54,29 139 22,94 61 10,07 23 3,80 2 0,33 12 1,98 19 3,14 0 0,0011. PISKAVICA 411 287 69,83 279 97,21 120 43,01 68 24,37 43 15,41 5 1,79 9 3,23 18 6,45 5 1,79 2 0,7212. PRIBAVA 967 516 53,36 445 86,24 121 27,19 151 33,93 112 25,17 15 3,37 2 0,45 12 2,70 9 2,02 1 0,2213. PR.BRDO 424 318 75,00 299 94,03 261 87,29 9 3,01 8 2,68 6 2,01 0 0,00 9 3,01 1 0,33 0 0,0014. RAŠLJEVA 435 306 70,34 277 90,52 110 39,71 101 36,46 8 2,89 14 5,05 5 1,81 18 6,50 3 1,08 6 2,1715. SOKO 1087 660 60,72 552 83,64 222 40,22 104 18,84 103 18,66 17 3,08 6 1,09 42 7,61 6 1,09 31 5,6216. ST.POLJE 2119 1477 69,70 1343 90,93 868 64,63 180 13,40 131 9,75 37 2,76 8 0,60 19 1,41 34 2,53 9 0,6717. ŠKAHOVICA 805 524 65,09 482 91,98 230 47,72 136 28,22 31 6,43 8 1,66 12 2,49 40 8,30 9 1,87 0 0,0018. VRANOVIĆI 653 498 76,26 471 94,58 290 61,57 106 22,51 22 4,67 13 2,76 0 0,00 10 2,12 3 0,64 0 0,00UKUPNO 28137 16864 59,94 15386 91,24 6147 39,95 4456 28,96 2018 13,12 504 3,28 504 3,28 543 3,53 341 2,22 189 1,23

Tabela 4. Rezultati glasanja za skupštinu tuzlanskog kantona po mjesnim zajednicama općine Gračanica


12


13

u 1997. na 56,58% u 2002. godini. Is-pod 50% upisanih birača izašlih na glasanje zabilježeno je na biračkom mjestu koje obuhvata naselja Podgaj, Malta, Lamele i Varoš (48,66%). Slab odziv birača ove godine zabilježen je u mjesnim zajednicama Donja Orahovi-ca, Gornja Orahovica, Pribava itd.

Uporedni podaci o ostvarenom bro-ju i procentu glasova po mjesnim za-jednicama na lokalnim izborima 2000. i općim izborima 2002. godine za tri najveće političke stranke (SDP, SDA, S BiH), pokazuju da je SDP za nepune dvije godine izgubio više od polovine svog biračkog tijela (Tabela 8). Na lo-kalnim izborima 2000. godine osvo-jio je 10.177 glasova ili 52,8% biračkog tijela. Na ovogodišnjim općim izbori-ma osvojio je svega 4.606 glasova ili 29,5% biračkog tijela.3 Izgubio je, da-kle, 5.571 ili 54,7% birača u odnosu na lokalne izbore 2000. godine.

Najviše glasova u masi SDP je izgu-bio na području Mjesne zajednice Gračanica, dakle, u svom tradicionalnom uporištu. Na lokalnim izborima 2000. go-dine, za SDP je glasalo 3.622 birača (ili 65,9%), a na ovogodišnjim općim izbori-ma 1.782 ili 41,1%. SDP je, dakle, “okren-ulo leđa” 1.840 nekadašnjih birača ili 50,08% nekadašnjeg biračkog tijela. To čini 33% ukupno izgubljenih glasova na nivou općine. Riječ je o dosta velikom broju građana, koji su izgubili povjeren-je u SDP. Podsjećamo da biračko tijelo Mjesne zajednice Gračanica čini 29,1% biračkog tijela općine Gračanica.

Na lokalnim izborima 2000. godine, SDA je dobila 5.957 glasova ili 30,9%, a na općim izborima 2002. 6.458 ili 41,3%. Dobila je, dakle, 501 ili 10,4% više glaso-

va u odnosu na lokalne izbore 2002. go-dine.

Prema podacima za područje Mjesne za-jednice Gračanica, na lokalnim izborima 2000. godine, SDA je imala 809 ili 14,7% glasova. Na ovogodišnjim općim izborima ta je stranka osvojila 889 ili 20,5% glasova, odnosno svega 80 novih glasača u odnosu na pomenute lokalne izbore.

Slična situacija je i u ostalim mjesnim za-jednicama na području općine Gračanica (Tabela 8).

Tabela pokazuje da je na lokalnim iz-borima 2000. godine SDP osvojio natpolovičnu većinu u 8 mjesnih zajed-nica (Miričina 67,4%, Gračanica 65,9%, Soko 59,2%, Rašljeva 58,4%, Piskavica

R.b. MZSDP SDA SBiH Ostali

% % % %1. BABIĆI 11,3 64,3 6,9 17,52. DOBOROVCI 14,3 45,2 21,3 19,23. DŽAKULE 5,2 42,8 13 394. GRAČANICA 41,1 20,5 20,2 18,25. D.LOHINJA 26,9 46,2 15,2 11,76. LUKAVICA 36,6 46,8 7,2 9,47. MALEŠIĆI 39,7 47,2 2,6 10,58. MIRIČINA 40,7 27,7 11,5 20,19. D.ORAHOVICA 29,3 43,1 15,3 12,3

10. G.ORAHOVICA 21,7 54,4 10,7 13,211. PISKAVICA 24,6 43,3 15,4 16,712. PRIBAVA 31,8 29,1 24,9 14,213. PR.BRDO 3,3 89,5 2,4 4,814. RAŠLJEVA 35,4 39,1 3 22,515. SOKO 19,7 42 18,5 19,816. ST.POLJE 13,8 66 8,5 11,717. ŠKAHOVICA 28,9 57,3 6,9 6,918. VRANOVIĆI 23,9 61,2 4,5 10,4

UKUPNO 29,5 41,3 13,4 15,8Tabela 5. Prosječni razultati općih izbora 2002. po mjesnim zajednicama općine Gračanica za SDP, SDA i SBiH


14


15

57,4%, Donja Orahovica 55,8%, Lukavi-ca 53,7% i Škahovica 51,4%), a da je na općim izborima 2002. godine uspio “do-baciti” do 42,28%, samo u Mjesnoj za-jednici Gračanica. U ostalim mjesnim za-jednicama daleko je ispod tog procen-ta. Natpolovičnu većinu na lokalnim iz-borima 2000. godine SDA je osvojila u sljedećim mjesnim zajednicama: Pri-jeko Brdo 66,2%, Vranovići 53,5%, Stj-epan Polje 53,4% i Babići 52,9%. Na ovogodišnjim općim izborima preko 50 procenata biračkog tijela SDA je osvoji-la u pomenutim i još dvije nove mjesne zajednice. To su: Prijeko Brdo 89,5%, Stj-epan Polje 66%, Babići 64,3%, Vranovići 61,2%, te Škahovica 57,3% i Gornja Ora-hovica 54,4%.

U poređenju sa ostvarenim rezultati-ma na lokalnim izborima 2000. godine,

SDP je izgubio više od 25% svog biračkog tijela u sljedećim mjesnim zajednicama: Soko 39,5%, Piskavica 32,8%, Miričina 27,6%, Gornja Orahovica 26,9%, Donja Orahovica 26,5%, Babići 26,4%, Prijeko Brdo 25,8% i Gračanica 24,8%. U apso-lutnom iznosu, preko 250 birača SDP je izgubio u sljedećim mjesnim zajedni-cama: Gračanica 1840, Donja Orahovica 540, Stjepan Polje 385, Soko 359, Miričina 347, Lukavica 249.

Isto tako, poredeći ovogodišnje rezul-tate sa ostvarenim rezultatima na lokalnim izborima 2000. godine, može se zaključiti sljedeće: i u relativnom i u apsolutnom iznosu SDA je u ovogodišnjim izborima osvojio daleko manje glasova u odnosu na broj izgubljenih glasova SDP. Više od 15% glasova, u odnosu na lokalne izbore 2000., SDA je osvojio u sljedećim mjesn-

Izbori Upisanih birača

Glasalo Važećih SDP SDA SBiHbr. % br. % br. % br. % br. %

opći 96 27694 27146 98,02 3297* 12,00 18526 67,70 4210 15,37

lok 97 26803 23757 88,64 22599 95,13 5283 23,37 14212*** 62,86 *** ***opći 98 28706 21233 73,97 17677 83,25 5757** 32,60 9279*** 52,50 *** ***lok 00 27654 19963 72,19 19267 96,51 10177 52,80 5957 30,90 1579 8,20opći 00 27896 19028 68,21 17785 93,47 8480 47,70 6065 34,11 2033 11,43opći 02 28137 16865 59,94 15685 93,00 4606 29,50 6654 42,20 2098 13,40Tabela 6. Uporedni rezultati svih dosadašnjih izbora na općini Gračanica za SDP, SDA i SBiH (*Združena lista; **Navedenom broju treba dodati i 1095 glasova (6%) stranke “Socijaldemokrati BiH” ; ***Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH /koalicija CD/)

Izbori Upisanih Glasalo Važećih SDP SDA SBiHbr. % br. % br. % br. % br. %

opći 96lok 97 8093 6810 84,15 6563 96,37 2058 31,40 3148** 48,00 ** ** **opći 98 8300 5765 69,46 5033 87,30 2347* 48,10 1537** 31,50** ** **lok 00 8126 5635 69,35 5496 97,53 3622 65,90 809 14,70 562 10,20opći 00 8194 5220 63,71 4904 93,95 3232 65,90 789 16,09 503 10,20opći 02 8210 4643 56,55 4314 92,91 1782 41,10 889 20,50 873 20,20

Tabela 7. Uporedni rezultati svih dosadašnjih izbora na MZ Gračanica za SDP, SDA i SBiH (*Navedenom broju treba dodati i 490 glasova (10) stranke “Socijaldemokrati BiH”; **Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH /koalicija CD/)


14


15

im zajednicama: Prijeko Brdo 23,3%, Škahovica 22,7%, Soko 21,7%, Piskavica 21,7% i Gornja Orahovica 15%. Preko 50 novih birača za SDA je glasalo u sljedećim mjesnim zajednicama: Stjepan Polje 86, Malešići 84, Soko 82, Gračanica 80, Luka-vica 66, Miričina 65.

Opći zaključak može biti sljedeći: po broju novih glasova, koje je dobila na ovogodišnjim izborima, SDA ne bi ost-varila tako dobar izborni rezultat da nije došlo do rekordne apstinencije biračkog tijela, među kojima je esdepeovih pris-talica bilo najviše. Dakle, SDP je mnogo veći gubitnik nego što to pokazuju bro-jevi izgubljenih glasova, dok je SDA mno-go veći dobitnik u odnosu na relativno skromno povećanje broja svojih glasača.

Neki uzroci izbornog poraza SDPUzroke poraza SDP politički analitičari

objašnjavaju katastrofalnim potezima “Ali-jansine vlasti” na globalnom planu (eko-nomija, korupcija, tobožnja izdaja nacio-nalnih interesa Bošnjaka, nedosljednost i nesposobnost kadrova, lični interesi, itd.). Iako je u okviru Alijanse “obnašao” samo jedan, i to manji dio vlasti, na SDP se sručila kazna nezadovoljnog biračkog tijela, koje “nije moglo kidisati” da ode “u suprotni tabor”, već je otišla u apstinenci-ju, apatiju i bojkot izbora. Tako je otvoren put uspjeha nacionalnim strankama kao najopasnijim protivnicima SDP.

Ne treba zanemariti ni stalne dvor-ske spletke, male i velike udare unutar vrhuške SDP BiH, koji su proizveli “višak nepovjerenja” u njegove kadrove i vlast. Umjesto da se bave državom, istaknuti es-

R.b. MZ

Lokalni izbori 2000 Opšti izbori 2002SDP SDA SBiH SDP SDA SBiH

broj % broj % broj % br %2000±2002

br %2000±2002

br %2000±2002

br % br % br %1. BABIĆI 306 37,7 429 52,9 39 4,81 69 11,3 -237 -26,4 388 64,3 -41 11,4 42 6,9 3 2,092. DOBOROVCI 294 37,5 283 36,1 124 15,8 85 14,3 -209 -23,2 268 45,2 -15 9,1 127 21,3 3 5,53. DŽAKULE 237 28,1 393 46,7 44 5,23 39 5,2 -198 -22,9 350 42,8 -43 -3,9 107 13 63 7,774. GRAČANICA 3622 65,9 809 14,7 562 10,2 1782 41,1 -1840 -24,8 889 20,5 80 5,8 876 20,2 314 105. D.LOHINJA 173 47,7 124 34,2 40 11 93 26,9 -80 -20,8 159 46,2 35 12 53 15,2 13 4,26. LUKAVICA 619 53,7 405 35,1 71 6,1 369 36,6 -250 -17,1 471 46,8 66 11,7 73 7,2 2 1,17. MALEŠIĆI 590 47,6 475 38,3 144 1,6 470 39,7 -120 -7,9 559 47,2 84 8,9 56 2,6 -88 18. MIRIČINA 690 67,4 169 16,5 56 5,5 343 40,7 -347 -26,7 234 27,7 65 11,2 98 11,5 42 69. D.ORAHOVICA 878 55,8 476 30,3 106 6,5 335 29,3 -543 -26,5 492 43,1 16 12,8 174 15,3 68 8,8

10. G.ORAHOVICA 432 48,6 345 38,9 51 5,1 134 21,7 -298 -26,9 333 54,4 -12 15,5 66 10,7 15 5,611. PISKAVICA 191 57,4 72 21,6 33 9,1 69 24,6 -122 -32,8 121 43,3 49 21,7 43 15,4 10 6,312. PRIBAVA 278 49 148 26,1 68 12 149 31,8 -129 -17,2 135 29,1 -13 3 116 24,9 48 12,913. PR.BRDO 111 29,1 253 66,2 6 1,5 10 3,3 -101 -25,8 267 89,5 14 23,3 7 2,4 1 0,914. RAŠLJEVA 206 58,4 108 30,6 21 5,9 101 35,4 -105 -23 112 39,1 4 8,5 9 3 -12 -2,915. SOKO 474 59,2 163 20,3 103 12,9 115 19,7 -359 -39,5 245 42 82 21,7 108 18,5 5 5,616. ST.POLJE 574 37,4 819 53,4 63 4,1 189 13,8 -385 -23,6 905 66 86 12,6 117 8,5 54 4,417. ŠKAHOVICA 313 51,4 211 34,6 29 4,7 142 28,9 -171 -22,5 237 57,3 26 22,7 34 6,9 5 2,218. VRANOVIĆI 189 36,8 275 53,5 19 3,7 114 23,9 -75 -12,9 293 61,2 18 7,7 22 4,5 3 0,8

UKUPNO 10177 52,8 5957 30,9 1579 8,2 4608 29,5 -5569 -23,3 6458 41,3 501 10,4 2128 13,4 549 5,2

Tabela 8. Uporedni rezultati na lokalnim izborima 2000. i opštm izborima 2002. godine po mjesnim zajednicama opštine Gračanica za SDP, SDA i SBIH (Napomena: + i - u tabeli pokazuju za koliko je stranka ostvarila više odnosno manje glasova na opštim izborima 2002 u odnosu na lokalne izbore 2000.)


16


17

depeovci više su se bavili sobom i svojom vlastitom promidžbom. Logično je da su birači okretali leđa onima koji nisu bili u stanju napraviti red ni u vlastitoj stran-ci, akamoli u državi. Teško stečeni ugled SDP brzo se krunio i topio ne samo među običnim građanima, već i u najširem članstvu. Faktura nije ispostavljena nes-posobnim vrhuškama na svim nivoima, već SDP kao cjelini.

Plaćena je isuviše visokom cijenom.

Opći izbori u jesen 2000. godine poka-zali su da se biračko tijelo uveliko hladi prema socijaldemokratiji. Za ilustraciju, navodimo podatke sa općine Gračanica u tabeli 9. SDP, dakle, nije ponovio rezul-tat sa lokalnih izbora u proljeće 2000. go-dine, ali je na sebe prihvatio golemi rizik koaliranja i projektovanja Alijanse za

promjene, žrtvujući pri tome i dio svog izbornog rezultata. Sa puno entuzijazma vjerovalo se da je Alijansa za promjene je-dini projekat, koji ima izgleda da “povuče kola iz blata”.

Nažalost, nije bilo tako.

U osnovi dobro zamišljena, Alijan-sa za promjene djelovala je kao alijan-sa za zbrinjavanje nadobudnih, bolesno ambicioznih zaslužnika pojedinih njen-ih članica, tromo nesinhronizovano, ucjenjivački…

Malo je bilo vremena za državu.

To ne znači da nisu pokrenute duboke promjene i pozitivni procesi, da se nije krenulo u pravom smjeru. Ali bilo je to sporo, doboga sporo. Preveliki zahvat u jednom isuviše malom vremenskom tjesnacu.

R.b. MZ SDP SDA SBiH Ostali2000. Lok

2000. Opć

2002. Opć

2000. Lok

2000. Opć

2002. Opć

2000. Lok

2000. Opć

2002. Opć

2000. Lok

2000. Opć

2002. Opć

1. BABIĆI 37,7 32,9 11,3 52,9 51,8 64,3 4,8 11,9 6,9 4,6 3,4 17,52. DOBOROVCI 37,5 35,4 14,3 36,1 31,7 45,2 15,8 25,1 21,3 10,6 7,8 19,23. DŽAKULE 28,1 16,9 5,2 46,7 46,9 42,8 5,2 25,5 13 20,0 10,7 394. GRAČANICA 65,9 65,9 41,1 14,7 16,0 20,5 10,2 10,2 20,2 9,2 7,9 18,25. D.LOHINJA 47,7 40,4 26,9 34,2 43,2 46,2 11,0 11,9 15,2 7,1 4,5 11,76. LUKAVICA 53,7 41,5 36,6 35,1 49,8 46,8 6,1 4,5 7,2 5,1 4,2 9,47. MALEŠIĆI 47,6 49,3 39,7 38,3 33,6 47,2 11,6 12,6 2,6 2,5 4,5 10,58. MIRIČINA 67,4 56,2 40,7 16,5 24,6 27,7 5,5 10,0 11,5 10,6 9,2 20,19. D.ORAHOVICA 55,8 42,3 29,3 30,3 43,5 43,1 6,7 8,1 15,3 7,2 6,1 12,3

10. G.ORAHOVICA 48,6 40,6 21,7 28,9 43,4 54,4 5,7 10,9 10,7 16,8 5,1 13,211. PISKAVICA 57,4 51,1 24,6 21,6 30,4 43,3 9,9 13,1 15,4 11,1 5,4 16,712. PRIBAVA 49 46,2 31,8 26,1 28,3 29,1 12,0 14,6 24,9 12,9 10,9 14,213. PR.BRDO 29,1 14,2 3,3 66,2 81,3 89,5 1,6 2,3 2,4 3,1 2,2 4,814. RAŠLJEVA 58,4 48,5 35,4 30,6 39,3 39,1 6,0 3,6 3 5,1 8,6 22,515. SOKO 59,2 51,7 19,7 20,3 25,2 42 12,9 16,0 18,5 7,6 7,1 19,816. ST.POLJE 37,4 41,1 13,8 53,4 43,0 66 4,1 9,3 8,5 5,1 6,6 11,717. ŠKAHOVICA 51,4 47,2 28,9 34,6 36,3 57,3 4,8 7,6 6,9 9,2 8,9 6,918. VRANOVIĆI 36,8 32,8 23,9 53,5 50,8 61,2 3,7 10,9 4,5 6,0 5,5 10,4

UKUPNO 52,8 47,7 29,5 30,9 34,1 41,3 8,2 11,4 13,4 8,1 6,8 15,8Tabela 9. Uporedni rezultati lokalnih i općih izbora 2000. i općih izbora 2002. po mjesnim zajednicama općine Gračanica za SDP, SDA i SBiH.


16


17

U mnoštvu grešaka “Alijansine vlasti”, po mišljenju potpisnika ovih redova, jed-na od najvećih bila je Odluka Vlade Feder-acije BiH, na samom početku mandata da prepolovi porez na plaće, s ciljem da ras-tereti privredu i podstakne ekonomski raz-voj zemlje. Bio je to nedovoljno osmišljen potez, na prvi pogled popularan i perspe-ktivno učinkovit, koji će se, nažalost, brzo pokazati kao pucanj uprazno. Kantoni su ostali bez značajnih prihoda s kojim su raspolagali u ranijem periodu. To će ot-voriti trajnu krizu kantonalnih budžeta, koji nisu mogli redovno i kvalitetno ser-visirati obaveze budžetskim korisnicima, niti izvršavati ostale planirane funkcije. Posljedice pomenute odluke posebno su “zadeverale” Alijansinu vlast na području Tuzlanskog kantona. Zbog zatečenih du-bioza i dugova iz ranijeg perioda, ion-ako male plaće – počele su još više kas-niti, nastali su poremećaji u isplatama os-talih prinadležnosti, raslo je nezadovoljst-vo i razočarenje, prije svega u SDP, kao “prirodnog” borca za ravnopravnost i so-cijalnu pravdu. Uslijedili su neprincipijel-ni napadi i prosvjedi, prvo boračke pop-ulacije, potom i ostalih budžetskih koris-nika, koji su kontinuirano sinhronizovani sa pritiscima i štrajkovima nezadovoljnih radnika, iz firmi pogođenih pogubnim učincima ranije provedene privatizacije, posebno u oblasti hemijske industrije.

Pred vratima Vlade Tuzlanskog kantona iz dana u dan smjenjivale su se “igranke” raznih nezadovoljnika, koji su poručivali da će se “za svoja prava” boriti do kra-ja i svim “raspoloživim sredstvima”. Uz pomoć medija i sindikata, za sve propuste, i greške, bogzna čije u prošlosti, kao i za katastrofalne posljedice nekadašnje politike, javnost je odjednom počela optuživati novu vlast. Nakon boračke

populacije, krenuli su radnici “Polihema”, Fabrike sode Lukavac i još nekih ranije upropaštenih fabrika, zatim prosvjetari, policija, činovnici, socijala… Svi su, ug-lavnom, tražili pare, a pare se nisu mogle namicati s neba. Za to vrijeme Grabovac je “rasterećivao privredu Tuzlanskog kan-tona”, koja je propadala pod pritiskom ta-kozvanog energetskog lobija iz Sarajeva. Električnu struju iz tuzlanske termoelek-trane prodavali su tuzlanskim hemičarima skuplje nego mostarskom aluminiju. Kad su se dugovi tih fabrika nagomilali “do neba”, negdje na početku mandata Alijan-sine vlasti, gospodari struje “presjekli su žice”, proizvodnja je prinudno obustavlje-na, a radnici “upućeni na brigu i staranje” Vladi Tuzlanskog kantona.

Od nove Vlade očekivalo se čudo.

Na drugoj strani izborna groznica počela je potresati domaću političku scenu od-mah čim je utvrđen datum ovogodišnjih općih izbora. U akciju su krenuli sindika-ti, pod parolom nezavisnosti, gotovo svi mediji na TK utrkivali su se da omalovaže, minimiziraju ili prećute uspjehe i rezul-tate nove vlasti.

Izostale su, nažalost, adekvatne političke mjere SDP kao jedne od vladajućih strana-ka, na čiju adresu se počinje svaljivati krivica za sve što nije valjalo u ovoj zem-lji kako u prošlosti, tako i sadašnjosti. Ne primjećujući da ga više potkopavaju part-


18


19

neri u Alijansi nego stranke iz opozicije, SDP nije nikada uspio izgraditi komuni-kaciju i političko uporište u sindikatima, boračkim organizacijama, nevladinom sektoru, nikada se nije ozbiljnije bavio selom. Nikada se nije ni trudio da taj politički osjetljiv teren korektno “obradi” i pridobije za sebe. To su mnogo vještije “odradili” drugi.

S druge strane, i ono što je njegova vlast “odrađivala” dobro, SDP nije uspio politički kapitalizirati – ili nije bio spo-soban za to. Rukovodstvo SDP bilo je ravnodušan posmatrač dok je njegove ministre u Vladi TK “čerečila” politička mafija, nije se suprotstavio frakcionaštvu u vlastitim redovima, koje je sputavalo rad izvršne vlasti, pogrešno shvaćena ta-kozvana sloboda medija “obila se o gla-vu” SDP i njegovom učešću u vlasti. Mno-gi promašaji u kadrovskoj politici na TK i po općinama posljedica su oportunizma, forsiranja podobnih, umjesto sposobnih, nerazumijevanja, neprincipijelnih nagod-bi sa partnerima u Alijansi…

Umjesto zaključka“Poraz SDP je glavna značajka oktobar-

skih općih izbora. Od prve stranke na državnoj razini, SDP se sunovratio na peto mjesto. Debaklom SDP okoristili su se SDA i S BiH, koje su sav svoj predizborni

angažman orijentisale primarno protiv SDP. Ključni razlog pada SDP je na per-sonalnom planu. Svojoj stranci su direkt-no radili i rade o glavi prvi predsjednik SDP Nijaz Duraković i njegov negdašnji proteže, sadašnji lider Zlatko Lagumdžija. Ozdravljenje SDP nije moguće samo uk-lanjanjem Durakovića, već i Lagumdžije s liderske pozicije. SDP je nanio ne samo težak udarac sebi, već i nadi da BiH ima snage da u dogledno vrijeme uspostavi perspektivnu demokratsku alternativu.”4

SDP je, dakle, zasluženo izgubio.

SDP predstoji veliko spremanje – ili pro-past.

Napomene1 Zahvaljujem se predsjedniku Lokalne izborne komisi-

je Gračanica gosp. Ahmedu Hamidoviću, koji mi je, kao podlogu za pisanje ovog priloga, ustupio službene rezultate izbora i razjasnio neke karakteristike izbor-nog procesa na području općine Gračanica.

2 Informacija o provedenim općim izborima 5. oktobra 2002. godine, na području općine Gračanica, usvojena na sjednici Općinskog vijeća Gračanica 31. 10. 2002. godine.

3 Rezultati ovogodišnjih općih izbora na općini Gračanica komparirani su sa rezultatima lokalnih iz-bora 2000. godine zato što je na tim izborima SDP os-tvario svoj najveći uspjeh i bio apsolutni pobjednik. Na tim izborima SDA je doživjela svoj prvi poraz.

4 Zija Dizdarević, Ešdaun iznad izbora, “Oslobođenje” Sarajevo od 22. 10. 2002. godine, str. 2.


18


19

Akademik Julije Hahamović, akademik Aleksandar Trumić

Likovi zavičaja

O životu i istraživačkom radu Josipa A. Baća

LIFE AND RESEARCH WORK OF JOSIP A. BAĆ

(Julije Hahamović i Aleksandar Trumić, O životu i istraživačkom radu Josipa A. Baća (sa bibliografijom od 1984.), Ra-dovi Akademije nauka BiH, knjiga LXX-IX, odjeljenje tehničkih nauka, knj. 10, Zbornik radova posvećenih akademiku Josipu A. Baću, Sarajevo, 1986. godine, str. 7–22)

ABSTRAKT

U periodu od 1979. do 1982. godine akademik Josip Bać vršio je opsežna istraživanja termalnih i plinovitih voda na području opštine Gračanica. Bio je to značajan prirodni resurs koji se morao dokazivati. Ali u to vri-jeme ovdje nikom nije bilo do termalnih izvorišta, jer je vode za piće bilo sve manje. Redukcije su bile sve duže, žeđ je bukvalno prijetila Gračanici. Tadašnje vlasti nisu znale kako će riješiti taj veliki problem. Vodovod iz So-kola doveden 1963. godine, po svom kapacitetu bio je nedostatan. Bez vode, Gračanica nije imala budućnosti. Čak se razmišljalo i o iseljavanju. Iako su ga nagovara-li da pokuša pronaći pitku vodu za Gračanicu, prof. Bać je to s razlogom odbijao. Njega su zanimale termalne i plinovite vode u Sprečkom polju, na čijem je istraživanju i definisanju kapaciteta intenzivno radio. Međutim, kada se u Gračanici pojavila velika epidemija žutice, izazvana nedostatkom vode u Gradskom vodovodu, prof. Bać je pri-hvatio molbu tadašnjih opštinskih rukovodilaca i otpočeo paralelno raditi i na istraživanju pitke vode za Gračanicu. Mimo svih očekivanja, otkrio je dubinske izvore vode u Ka-menolomu Pašalići, koji su kasnije zacijevljeni i uključeni u gradski vodovod. Od tada do danas, u taj vodovod nisu uključene neke nove znatnije količine vode, a takoz-

vani konzum dva puta se povećao. Gračanica očekuje no-vog Baća, iako je i onaj stari odavno zaboravljen. U znak zahvalnosti i sjećanja na tog velikog naučnika, koji je u jednom trenutku, pronašavši pitku vodu za Gračanicu, zasluženo slavljen kao heroj, a u povodu stote godišnjice njegovog rođenja, prenosimo prigodan tekst o životu i istraživačkom radu prof. Josipa Baća koji je objavljen 1986. godine, neposredno poslije smrti uvaženog profe-sora, u Zborniku radova Akademije nauka BiH, posvećenih akademiku Josipu Baću.1

ABSTRACT

From 1979 to 1982 the academician Josip Bać did the extensive research of thermal and gaseous water in the area of Gračanica municipality. It was a significant natu-ral resource that had to be proven. But in that time no one cared about thermal sources, because the drinking wa-ter was lacking more and more. Reductions in water sup-ply were longer and thirst had threatened Gračanica. Au-thorities of that time had no solution to this major prob-lem. The water pipeline was extended from Sokol in 1963 but its capacity was not sufficient. Gračanica had no fu-ture without water. People even thought about emigra-tion. Although others tried to persuade Professor Bać to look for potable water, he reasonably denied doing so. He was interested in thermal and gaseous waters in Sprečko polje, where he worked intensively on definition of their capacities. But when an epidemic of infectious hepatitis caused by lack of water in the city water supply, stroke Gračanica, Prof. Bać accepted the plea of then municipal officials and started parallel quest for potable water for Gračanica. Besides all expectations, he discovered deep-water sources in a quarry of Pašalići, which were integrat-ed into the city water supply system. From then, up to the present day no new quantities of water worth of mention-ing had ever been introduced into water supply, and con-sumption of water has twice increased. Gračanica is wait-ing for new Bać, the old one though had been forgotten long time ago. As a sign of gratitude and in memory of this great scientist, who was at one stage celebrated as a hero for finding potable water for Gračanica, and on the occasion of the 100th anniversary of his birth, we hereby copy the appropriate text on life and research of Prof. Jo-sip Bać that was published in a Collection for academi-cian Josip Bać, in 1986, right after the death of honour-able professor of the B&H Academy of Science.


20


21

Pisati o djelatnosti Josipa A. Baća, inženjera hidrotehničara, speci-jaliste za zahvat termo-mineral-

nih voda, profesora i akademika, znači obuhvatiti jedan izvanredno veliki opus u naučnoj i stručnoj oblasti, u kojoj i u svjetskoj razmjeri - postoji veoma malo ličnosti koje su svojim istraživačkim ra-dom uspjele da doprinesu ostvarenju ve-likog broja značajnih otkrića na terenu, otkrića od opšte društvene koristi. Ost-varenja o kojima je riječ predstavljaju i dragocjene poduhvate u pravcu podiza-nja šireg tehničkog i privrednog razvo-ja brojnih geografskih regiona, u nepo-srednoj i daljoj budućnosti. Upravo ovak-vi postupci karakteristični su za plodni rad Josipa Baća, u hidrobalneologiji i u drugim sličnim oblastima u toku četiri de-cenije, na brojnim područjima naše zem-lje, a naročito u Sloveniji, Hrvatskoj i Bos-ni i Hercegovini, te u nekim susjednim, inostranim zemljama, u kojim se njegovo ime spominje sa visokim poštovanjem i zahvalnošću. Ovo se posebno i u značajnoj mjeri odnosi na Socijalističku Republiku Bosnu i Hercegovinu, u kojoj su njegova djelatnost na terenu, a i postignuti rezul-tati posljednjih godina sve obimniji i sve značajniji, čak i pored činjenice da je on već prije par godina ušao u devetu decen-iju svog života.

Imajući u vidu gore navedene činjenice, kao i mnogobrojne, konkretno iskazane, mjerodavne ocjene zasluga Josipa Baća, posebno u vezi sa kaptažom mineralnih izvora, Odjeljenje tehničkih nauka Aka-demije nauka i umjetnosti Bosne i Her-cegovine riješilo je da, povodom 50-godišnjice inženjerskog rada svog istaknu-tog člana, izda jubilarnu knjigu “Zbornik radova”, kao trajnu uspomenu na njegov bogati stvaralački doprinos nauci i struci,

kako u našoj zemlji tako i u inostranstvu u oblasti balneohidrologije i balneotehnike, a u posljednje vrijeme i u oblasti zahvata vode u kršu.

Biografski podaciJosip A. Bać rodio se 1902. godine u Pri-

jedoru (SR BiH), kao dijete tehničkog či-novnika bosanskohercegovačke adminis-tracije. Poslije preseljenja obitelji u Sara-jevo, rano je izgubio oca, pa je sva materi-jalna i ostala briga oko izdržavanja i ško-lovanja njega i četiri njegova brata pala na majku Mariju, rođ. Oršić, penzionerku po mužu.

U ovim uslovima završio je u Sara-jevu osnovnu i srednju školu. Poslije mature, položene na srednjoj tehničkoj školi, 1921. godine krenuo je u Beč na školovanje na Visokoj tehničkoj školi, ali je iz materijalnih razloga bio prisiljen da prekine studije i da se zaposli u Gener-alnoj direkciji voda u Sarajevu. Od 1922. do 1926., bio je u službi, najprije u pome-nutoj Generalnoj direkciji voda, zatim u Oblasnom hidrotehničkom odjeljku u Sa-rajevu i, najzad, od 1924. do 1926. godine radio je kao šef hidro-tehničkog odjelj-ka u Livnu (na poslovima odvodnjavan-ja i snabdijevanja vodom, te uređivanju bujica). 1926. godine odlazi u Prag na Visoku tehničku školu, te u periodu do kraja 1935. godine završava studije za građevinskog inženjera hidrotehničkog smjera. Diplomirao je 5. marta 1936. go-dine.

Po završetku studija u Pragu radio je kao hidrotehnički inženjer u raznim ustano-vama i krajevima naše zemlje, a najviše u Bosni i Hercegovini. Odmah poslije oslobođenja zemlje, 1945. godine, prešao je u resor Ministarstva građevina SR BiH


20


21

u Sarajevu, gdje je postavljen za šefa Hidrotehničkog odsjeka.

Svoju nastavničku aktivnost na Univerz-itetu započinje 1948. godine, na ondašnjoj Saveznoj visokoj školi za planinsko gazdo-vanje u Sarajevu. 1950. godine izabran je za vanrednog profesora na novoosnova-nom Poljoprivredno-šumarskom fakulte-tu u Sarajevu. 1959. godine prelazi, u istom svojstvu, na Građevinski odsjek Tehničkog fakulteta u Sarajevu na kom je, inače, honorarno predavao od 1952. go-dine Na Građevinskom fakultetu izabran je za redovnog profesora 1965. godine. Ujedno je bio stalni naučni saradnik Zavo-da za hidrotehniku Građevinskog fakulte-ta od 1954. godine. Pored toga, od 1955. godine bio je naučni saradnik Zavoda za balneologiju i medicinsku klimatologiju SR BiH u Sarajevu – Ilidža, a iste godine postavljen je za naučnog saradnika Zavo-da za balneologiju LRS u Rogaškoj Slatini.

Godine 1967. biran je za dopisnog člana, a 1973. godine za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Za uspjehe i zalaganja u stručnom i naučnom radu primio je u zemlji brojna odlikovanja i druga priznanja, nagrade i diplome koje se navode u priloženom pre-gledu. Dobitnik je nagrade ZAVNOBiH-a, 27-julske i 6-aprilske nagrade, a nosilac je i 5 jugoslovenskih odlikovanja. Počasni je građanin Rogaške Slatine i Gornje Rad-gone u Sloveniji, Teslića i Gračanice u SR BiH. Počasni je član mnogih organizacija i ustanova koje je prof. Bać svojim radom naročito zadužio.

Od značajnog interesa treba istaknuti činjenicu da je akad. J. Bać odlikovan i sa 2 visoka austrijska odlikovanja, i to: Veli-kim počasnim ordenom za zasluge (Das

grosse Ehrenzeichen fur Verdienste) i Srebrenim komturnim križem za zasluge (Das silberne Komturkreuz des Ehren-zeichens fur Verdienste). Oba odlikovanja uručena su mu u znak zahvalnosti za nje-gove uspješne zahvate na terenima Repub-like Austrije.2

Stručni i naučni radoviU toku svoje dugogodišnje djelatnos-

ti prof. Bać se ističe ne samo kao dobar i priznat hidrotehnički stručnjak, nego i svojim zapaženim naučnoistraživačkim ra-dovima. Njegove originalne metode rada, u oblasti hidrobalneologije i balneoteh-nike poznate su i vrlo cijenjene kako u našoj zemlji, tako i u inostranstvu. Pregled radova akademika Baća jasno pokazuje širinu i uspjehe njegove stručne i naučne aktivnosti. Vidi se da je, i pored rada u nastavi i angažovanja na raznim stručnim i organizacionim poslovima, našao vreme-na da sistematizuje i uopći mnoge rezul-tate svoga rada, a posebno u oblasti bal-neohidrologije i balneotehnike. Njegove originalne koncepcije, koje je izložio u nizu svojih publikacija, provjerene su i potvrđene brojnim rezultatima njegovih istražnih radova u našoj zemlji i inostrans-tvu.

Po prijedlozima akademika Baća i pod njegovim rukovodstvom uspješno su izvršeni istražni i kaptažni radovi brojnih termomineralnih voda, naročito u našoj Republici. Navodimo samo neke od njih:

Slovenija: Rogaška Slatina, Radenci, Vo-jno lječilište u Rimskim toplicama, Terma u Podčetrtku;

Bosna i Hercegovina: Banja Ilidža, Kisel-jak, Banja Fojnica, mofete u Klokoti-ma kod Kiseljaka, Banja Vrućica, Ban-ja Gradačac, Vitinički kiseljak, u Kozluku


22


23

kod Zvornika, Višegradska banja, termalni izvori u Sočkovcu kod Gračanice, plinoviti termalni izvor u Boljaniću kod Gračanice;

Hrvatska: Istarske toplice, Stubičke toplice, Varaždinske toplice, terma u Lipi-ku;

Srbija: Viča kod Prokuplja, Smederevs-ka Palanka;

Austrija: Bad Tatzmannsdorf, Bad Mit-terndorf, Bad Schonau;

Italija: Casamicciola (o. Ischia);

SR Njemačka: Urach, pokrajina Baden-Wurttemberg;

Svi postignuti rezultati ne predstavl-jaju samo značajna i vrijedna tehnička os-tvarenja već u punoj mjeri osvjetljavaju i potvrđuju ispravnost naučnih koncep-cija i metoda rada akademika Baća. On u svom radu pristupa rješavanju prob-lema kompleksno, povezujući hidrološke i geološke elemente pojedinih izvorišnih područja sa hidrauličkim elementima zah-vatne građevine, nastojeći pri tome ostva-riti optimalne uslove izražene visinom pi-jezometrijskog nivoa, izdašnošću i kvalite-tom zahvaćene vode. Za razliku od tradi-cionalnih plitkih zahvata termomineral-nih voda, kojima se ne mogu postići opti-malni rezultati, akademik Bać primjenjuje dubinske zahvate, bušenjem.

Za ilustraciju naučno-stručnog rada prof. Baća može najbolje da posluži uvid u način njegovog rješavanja prob-lema mineralnih voda u Rogaškoj Slatini, akutnog preko tri stoljeća. Vrlo skromne količine mineralne vode bile su izložene povremeno, često i dugotrajnim pojava-ma demineralizacije.

Naglim razvojem Rogaške Slatine kao lječilišta, početkom XIX stoljeća, pove-

ćavale su se i potrebe u kvalitetnoj miner-alnoj vodi. Problem postaje interesantan za brojne istraživače, o čemu svjedoči vrlo bogata literatura.

Zahvatima novih izvora i brojnim rekaptažnim radovima na starim izvori-ma u prošlom stoljeću, nisu mogle biti zadovoljene potrebe u mineralnoj vodi ne samo u kvantitativnom, nego i u kvalita-tivnom pogledu. Početkom ovog stoljeća, 1907. godine, rješavanje problema miner-alnih voda bilo je povjereno bečkom geo-logu dr. J. Knettu, poznatom stručnjaku za zahvate termomineralnih voda na području bivše Austro-Ugarske monarhi-je. Knett je primijenio, radi zahvata miner-alne vode na užem izvorišnom području, vrlo opsežne i skupocjene radove meto-dom razotkrivanja terena na površini od oko 1000 kvadratnih metara i dubini do 10 m ispod površine terena. Ni ova nasto-janja nisu dala pozitivne rezultate, štaviše, štetne posljedice dolazile su postepeno i sve više do izražaja. Formirane su speci-jalne komisije za rješavanje ovog prob-lema, vršeni neki sanacioni radovi i siste-matska opažanja na novim izvorima i bro-jni sastanci. Poslije II svjetskog rata situ-acija sa izvorima postaje sve kritičnija, tako da je opstanak Rogaške Slatine kao lječilišta došao u pitanje. U jesen 1951. godine pozvan je prof. Bać u Sloveniju radi konsultovanja o problemu rogaških mineralnih voda i predlaganja mjera za njegovo rješavanje.

Njegovi pogledi i rješenja koja je predložio Komisiji mogu se, u poređenju sa ukupnim dotadašnjim radom, a poseb-no u proteklih 50 i više godina, nazvati upravo revolucionarnim. Pošto su u pi-tanju plinoviti mineralni izvori, bunarski način plitkih zahvata, koji se primjenjivao kroz stoljeća, nije podesan i štetan je po


22


23

mehanizam plino-vitih izvora. S obzi-rom na vrlo nepovo-ljne hidrogeološke odnose i nepovol-jan režim podzem-nih voda na užem izvorišnom području, štetni uplivi nepoželjnih voda (površinskih i podzemnih) nisu se mogli primijenjenim mjerama spriječiti. Veliki broj kaptiranih izvora (13), od kojih se neki nisu ni ko-ristili, omogućavao je nepotrebno i po mehanizam štetno gubljenje plina, koji je zajednička komponenta svih plinovitih mineralnih izvora ovog područja. Koris-no djelovanje plina na mehanizam izvora, odnosno na povišenje pijezometrijskog nivoa i povećanje izdašnosti izvora, uopće nije uzimano u obzir. I kod posljednjeg velikog zahvata 1907./08. ti osnovni prin-cipi nisu uzimani u obzir. Preljevni nivoi plitko zahvaćenih izvora nalaze se znatno ispod srednjeg nivoa okolne podzemne vode. Prof. Bać je predložio da se odu-stane od bilo kakvih sanacionih radova. Mineralnu vodu treba zahvatiti dubinskim bušenjem. Prije početka bušenja trebaju se svi izvori, na bunarski način zahvaćeni, definitivno likvidirati. Taj je prijedlog srž shvaćanja prof. Baća i najrevolucionarni-ji dio njegovog izlaganja problema pred komisijom.

Prijedlozi prof. Baća su se toliko raz-likovali od svih dotadašnjih mišljenja i prijedloga, da je za njihovo prihvatan-je trebalo vremena. Iako ih vlada Slo-venije nije izrekom prihvatila, rješenjem

je bilo predviđeno da se strukturnim bušotinama istraži uže izvorišno područje radi uvida u hidrogeološke i tektonske od-nose, a za rukovodioca tih istražnih rado-va određen je prof. Bać. U međuvremenu, prof. Bać je svoje mišljenje i prijedloge de-taljnije obradio i potkrijepio u ekspertizi pod naslovom: “Prilog rješavanju prob-lematike mineralnih voda u Rogaškoj Sla-tini”, koja je na proširenom stručnom sas-tanku u Rogaškoj Slatini, 29. 06. 1952. go-dine u cijelosti prihvaćena. Već 30. 06. 1952. prof. Bać pristupa likvidaciji star-ih izvora, na bunarski način izgrađenih, a 2. jula 1952. bušenju prve strukturne bušotine na lokaciji označenoj sa V-1. 7. jula 1952., na dubini od 28 m, zahvaćena je visokomineralizirana voda sa pozi-tivnim pijezometrijskim nivoom i dome-tom mlaza vode od 9 m iznad površine terena. Stoljećima rješavan problem bio je praktično i naučno dokazan i riješen u kratkom roku od samo 8 dana.

Radovi su nastavljeni u nekoliko faza i sa trajanjima od po 3 – 4 mjeseca go-dišnje, zaključno sa 1967. godinom, kada

Slika 1. Novi bazen za akumulaciju pitke vode na Gaju (u izgradnji 1997.)


24


25

su zahvaćene vrlo velike količine visoko-mineralizirane vode tipa “Donat”.

Tokom istražnih radova, godine 1953., prof. Bać je predložio da se oslobođeni plin CO2 iz mineralne vode koristi za privredne i naročito zdravstvene svrhe (suhe kupke), koje do toga vreme-na nisu uopšte u Jugoslaviji bile primi-jenjene. Iduće godine izgrađena je pl-inara. Početna dnevna količina plina oslobođenog iz mineralne vode iznosila je 242 kg/dan.

Godine 1967. prestaje dalja saradn-ja prof. Baća na istražnim i kaptažnim radovima u Rogaškoj Slatini. Izvedene bušotine dale su dovoljno podataka o hidrogeološkim, stratigrafskim, tek-tonskim odnosima ne samo na užem izvorišnom području, nego i mnogo šire. Dobijeni su raznim mjerenjima izvanred-ni podaci o mehanizmu plinovitih izvora i uplivu CO2 na mineralizaciju vode.

Akademik Josip Bać posljednjih neko-liko godina intenzivno radi na uopćavanju i sintezi rezultata svojih brojnih rado-va, nastojeći da ih poveže u jednom širem prostornom kontekstu. Takve su, naprimjer, studije: “Pojave termi i kisel-jaka duž Busovačkog rasjeda” i “Pojave, balneotehnička rješenja zahvata i racio-nalno korišćenje termomineralnih voda i ugljičnog dioksida na prostoru sliva ri-jeke Bosne”.

Ako posmatramo rad i ostvarenja aka-demika Baća u oblasti balneohidrologi-je i balneotehnike u periodu nakon II svjetskog rata, nameće se upoređenje sa situacijom prije II svjetskog rata. Vidimo da su tada u našoj zemlji u ovoj oblasti dje-lovali i radili isključivo inostrani eksperti i naučnici (Knett, Kampe, Mauerer i dr). Zahvaljujući akademiku Baću, situacija se

nakon II svjetskog rada suštinski mijenja, tako da se i inostrane zemlje obraćaju ne samo za konsultacije, nego i za studije i rješenja jednom naučniku i stručnjaku iz naše republike.

Vrijedno je istaći da je akademik Bać uspješno primijenio metode dubinskog bušenja i u oblasti krša, radi zahvata pitke vode na lokalitetima:

• Slano kod Dubrovnika,

• Studenac kod Mostara,

• Ostrožac kod Duvna,

• šire i uže područje Cazina,

• šire i uže područje Velike Kladuše,

• šire i uže područje Gračanice,

• Sarajevo – u krugu Sarajevske pivare i u širem prostoru Sarajevskog polja.

Svojim zapažanjima znatno je doprinio rasvjetljavanju pojave i karaktera izvorišta podzemnih voda u Sarajevskom polju kao izvorišta visoke vrijednosti za naš grad. Također se odlučuje da umjesto plitkih kopanih bunara primijeni bušenje radi zahvata dubljih horizonata podzemnih voda.

Najzad, ističemo da se iz priloženog bibliografskog pregleda, koji sadrži oko 110 natpisa naučnoistraživačkog i visokostručnog značaja, upravo na plastičan način može vidjeti bogata pre-okupacija prof. Baća, posebno od 1948. godine, u oblasti opšte hidrotehnike i hidrobalneologije, sve njegove studije i istraživačke radove na terenu i u labora-toriju, brojni prijedlozi i mišljenja koja se odnose praktički na sve naše socijalističke republike, naročito na Bosnu i Hercegov-inu, kao i na više veoma poznatih terena u inostranstvu.


24


25

Pregled nagrada, odlikovanja i drugih priznanja akademika Josipa A. Baća

Nagrade:

• Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1965.),

• 27-julska nagrada (1974.),

• Nagrada ZAVNOBiH-a (1979.),

• Oktobarska nagrada SO Smederevska Palanka (1979.).

Odlikovanja:

• Medalja rada (1949.),

• Orden rada III reda (1957.),

• Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima (1965.),

• Orden rada sa crvenom zastavom (1971.),

• Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom (1982.).

Inostrana odlikovanja:

• Veliki počasni orden za zasluge (Aus-trija), 1966. godine,

• Srebrni komturski križ za zasluge - Austrija (1983.).

Počasna priznanja:

• Članstvo u Akademiji nauka i umjet-nosti SR BiH - Sarajevo

• dopisni član (1967.),

• redovni član (1973.).

Imenovan počasnim građaninom:

• Rogaške Slatine, SR Slovenija (1956.),

• godine Radgone (Radenci), SR Slo-venija (1969.), i

• Teslića (Banja Vrućica), SR BiH (1971.),

• Gračanice, SR BiH (1982.).

Proglašen počasnim članom radnih kolektiva:

• Lječilišta Radenci, SR Slovenija (1969.),

• Specijalne bolnice “Banja Vrućica” kod Teslića (1971.).

Proglašen počasnirn članom:

• Turističkog društva SLANO kod Du-brovnika (1972.),

• Saveza Građevinskih inženjera i tehničara Jugoslavije (1979.).

Proglašen zaslužnim članom:

• Saveza inženjera i tehničara SR BiH (1969.),

• Jugoslavenskog društva za hidrologi-ju, Beograd (1976.).

Ostala priznanja:

• Povelja i nagrada tuzlanskog Komu-nalnog preduzeća za saradnju na rješavanju problema snabdijevanja pitkom vodom Tuzle (1969.);

• Diploma Specijalne bolnice za dis-trofiju mišića u Fojnici prigodom dvadesetogodišnjeg rada za učinjene napore vezane za uspjeh te ustanove (1969.);

• Povelja i nagrada tuzlanskog Komu-nalnog preduzeća, za saradnju na rješavanju snabdijevanja pitkom vo-dom Tuzle (1970.);

• Spomen-plaketa povodom jubilarne proslave 25-godišnjice oslobođenja Kiseljaka, u znak priznanja za uspje-he postignute u radu i saradnji od značaja za privredni, društveni i kul-turni razvoj komune (1970.);

• Zahvalnica Građevinskog fakulte-ta u Sarajevu, dodijeljena u povodu


26


27

dvadesetogodišnjice rada Fakulteta za uspješan rad na unapređenju i razvit-ku djelatnosti Fakulteta (1970.);

• Zahvalnica UPI-Sarajevo, OOUR “Velepromet” Zvornik za izvanredno značajan doprinos za otvaranje Fab-rike mineralne vode “Vitinički kisel-jak” u Kozluku kod Zvornika (1974.);

• Plaketa SO Kuršumlija (SR Srbija) za naročite zasluge i postignute rezultate u razvoju Opštine (1974.);

• Spomen-plaketa SO Zvornik u znak priznanja za naročite zasluge na socijalističkoj izgradnji Opštine (1974.);

• Zalvalnica u povodu 20-godišnjice rada Zavoda za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, za uspješan dugogodišnji rad i zalaganje na unapređenju i razvitku djelatnosti Zavoda (1974.);

• Priznanje, dodijeljeno povodom 25-godišnjice rada Šumarskog fakulteta u Sarajevu za izuzetne zasluge u razvo-ju Fakulteta, šumarske nauke i struke (1974.);

• Plaketa Univerziteta kao posebno univerzitetsko priznanje – 25 godi-na uspješnog rada na Univerzitetu (1974.);

• Povelja Građevinskog fakulteta u Sa-rajevu povodom 25-godišnjice rada, u znak posebnog priznanja i zahval-nosti za izuzetne zasluge u razvoju nastave, naučne i stručne djelatnos-ti na Fakultetu i njegovim zavodima (1975.);

• Prva zlatna plaketa združenog preduzeća “Tehnogas” Beograd, za izuzetne rezultate i doprinos djelat-

nosti proizvodnje tehničkih gasova (1975);

• Spomen-plaketa grada Sarajeva (6.4.1975.);

• Spomen-česma, izgrađena u znak za-hvalnosti od strane mještana Slanog kod Dubrovnika radi zahvaćene i obezbijeđene pitke vode (1975.);

• Zlatna plaketa Geološkog zavoda Slo-venije, u znak priznanja prigodom 30. godišnjice rada Zavoda, Ljubljana (1976.);

• Povelja Turističkog saveza Jugoslavi-je povodom 25-godišnjice rada, za postignute rezultate na razvoju turiz-ma i turističke društvene organizacije (1978.);

• Povelja Turističkog saveza BiH po-vodom 25 godina postojanja i rada, u znak priznanja i zahvalnosti za višegodišnji uspješan rad i doprinos razvoju turizma u BiH (1978.);

• Zahvalnica i plaketa Radne orga-nizacije Vodovod - Mostar povodom 25 godina razvoja samoupravljan-ja i 95-godišnjice postojanja vodo-voda, za dugogodišnju saradnju na unapređenju vodovodnog i kanal-izacionog sistema grada Mostara (1979.);

• Plaketa u povodu godišnjice prvog oslobođenja Velike Kladuše (23.2.1942.) - Dana komune, za doprinos u izgradnji i razvijan-ju socijalističkih samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa opštine (1980.);

• Zahvalnica povodom 8. marta - Dana žena, Sekcija za društvenu aktivnost žena Opštinske konferencije SSRN Gračanice, za posebne zasluge na


26


27

istraživanju termomineralnih i pitkih voda na području opštine Gračanica (1980.);

• Zlatna značka, povelja i spomen plaketa u povodu 7. aprila, Dana oslobođenja Gračanice, kao izraz ja-vnog društvenog priznanja za iz-vanredne rezultate postignute u radu na jačanju bratstva i jedinstva i eko-nomske osnove opštine Gračanica (1980);

• Povelja i plaketa u povodu 8. aprila, Dana oslobođenja Kiseljaka, kao društ-veno priznanje za posebne zasluge i postignute rezultate u razvoju opštine Kiseljak (1980);

• Priznanje dodijeljeno 24. novembra povodom dana Komunalne radne organizacije “KOMRAD” – Zenica, za uspješnu saradnju (1980);

• Šestoaprilska spomen plaketa, za naročito zalaganje i postignute us-pjehe u socijalističkoj izgradnji na području opštine Gradačac (1981);

• Prva zlatna spomen-plaketa, dodijelje-na povodom 27. jula, Dana Mjesne za-jednice Kozluk, SO Zvornik, u znak priznanja za poseban doprinos uku-pnom socijalističkom samoupravnom razvoju Mjesne zajednice Kozluk (1981.);

• Plaketa Cazina, dodijeljena povo-dom 2. septembra, godišnjice prvog oslobođenja Cazina 1942. godine, za doprinos u razvijanju samou-pravnih socijalističkih odnosa i rezul-tata postignutih u razvitku cazinske opštine (1982.);

• Spomen-plaketa SO Srebrenik, SR BiH, povodom 9. septembra, Dana ko-mune, za naročite zasluge u izgradnji

i razvijanju samoupravnih odnosa i za postignute rezultate u radu (1983.).

Bibliografija Josipa A. Baća od 1948. godine1. Melioracioni radovi u Bosni i Herce-

govini, Pregled, sv. 11/12, god. 1948. Sarajevo, str. 907.-922.

2. Pregled rješavanja problematike min-eralnih voda u Rogaškoj Slatini, Sara-jevo, 1952., strana 67, sa 9 crteža i 5 ta-bela. Rad pohranjen u Arhivu lječilišta Rogaške Slatine, SR Slovenija.

3. Mišljenje o štetnom uplivu voda po-toka Sušice na mehanizam termal-nog vrela u Dolenjskim toplicama i mjere zaštite, Dolenjske toplice 1952. godine, F. D. Zdravilišča Dolenjske toplice, SR Slovenija.

4. Kaptiranje termomineralnih vre-la, sa naročitim osvrtom na izvršene kaptažne radove u god. 1952./53. u Rogaškoj Slatini, Predavanje održano 26. novembra 1953. na II naučnom sastanku (kongresu) za reumatologi-ju, fizikalnu medicinu i balneoklima-tologiju u Zagrebu (25.-28. novembra 1953), Zbirka predavanja str. 8.

5. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažnih radova u svrhu zahvata termomineralnih voda u Mladenovcu, Mladenovac, 1953. go-dine, F. D. Gradske opštine Mladeno-vac, SR Srbija.

6. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažnih radova u svrhu zahvata termalne vode na području “Bledskih toplica” - Bled, 1953. go-dine: F. D. Mjesnog narodnog odbora (MLO), SR Slovenija.

7. Zahvat termalne vode u Banji Vrućici, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje


28


29

istražnim i kaptažnim radovima I faze radi zahvata plinovite termalne vode u Banji Vrućici kod Teslića tokom 1950./53. godine, F. D. Lječilište Banja Vrućica kod Teslića, SR BiH.

8. Zahvat arsensko-vitriolne vode u Srebrenici, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim ra-dovima radi zahvata arsensko-vitriolne vode “Crni guber” kod Srebrenice, go-dine 1953, F. D. Arhiv Lječilišta u Sre-brenici, SR BiH.

9. Zahvat plinovite mineralne vode u Rogaškoj Slatini, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze, radi zahvata plino-vite mineralne vode u Rogaškoj Slati-ni tokom 1952./53. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Rogaške Slatine, 1953. go-dine, SR Slovenija.

10. O cirkulaciji podzemne vode plićih horizonata na užem izvorišnom području Rogaške Slatine, Studija ob-javljena u “Radovima” Poljoprivred-no–šumarskog fakulteta u Sarajevu br. 4./5, god. 1954. str. 261.–266. sa 4 crteža i 1. tabelom.

11. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažnih radova u svrhu zahvata termalne vode u Negoračkoj banji kao i hladnih kiselih voda-kisel-jaka – u selu Konjsko kod Gevgeli-je, SR Makedonija, Negoračka banja, 1954. godine, F. D. Skupštine opštine Gevgelija, SR Makedonija.

12. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažnih radova u svrhu zahvata termalne vode i njenog racio-nalnog korišćenja u Pribojskoj banji, Priboj, 1954. godine, F. D. Skupštine opštine Priboj.

13. Zahvat termalne vode kod Štipa. Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata dodatnih količina ter-malne radioaktivne vode za potrebe Banje Keževice kod Štipa tokom 1953./54. godine, Štip, 1954. F. D. Skupštine opštine Štip, SR Makedonija.

14. Mišljenje i prijedlog za saniranje postojećih i zahvat novih mineralnih izvora kisele vode u Slatini Radenci, Radenci, 1954. F. D. Zdravilišče Ra-denci, SR Slovenija.

15. Zahvat plinovite mineralne vode u Jasenici kod Zvornika, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze u svrhu zahvata mineralne vode tokom 1954. Zvornik, 1954. godine. F. D. Arhiva Skupštine opštine Zvornik, SR BiH.

16. Zahvat plinovite mineralne vode u Kozluku kod Zvornika, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze u svrhu zahvata mineralne vode tokom 1954. Zvornik, 1954, godine, F. D. Arhiva Skupštine opštine Zvornik, SR BiH.

17. Mišljenje i prijedlog za sani-ranje izvorišta termalne vode u Varaždinskim toplicama, Varaždinske toplice, 1955. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Varaždinske toplice, SR H.

18. BALLIF, Philipo, biografski podaci, Za-greb, 1955. Enciklopedija Jugoslavije, Knj. I.

19. Termomineralni izvori u NR BiH, – Predavanje sa projekcijama i diskusi-jom, održano u Društvu građevinskih inženjera i tehničara BiH, Sekcija hidrotehničara u Sarajevu, 7. VI 1955. godine, F. D. Arhiv DIT-a Sarajevo, SR BiH.


28


29

20. Die Fassung der gasfuhrenden Quellen mit besonderer berucksich-tigung der ausgefuhrten Fassungsar-beiten in Bosnien und Slowenien, Re-ferat održan na Congres Internation-al D’Hydro-climamatisme et de Tha-lassotherapie, održan od 8.–13. maja 1954. u Opatiji. Rezime Referata, obja-vljen u kongresnim materijalima, knji-ga II, str. 313.–315, Beograd, 1956.

21. Mišljenje o mogućem štetnom uti-caju gradnje tunela kroz masiv Boča na mehanizam plinovitih mineral-nih izvora u Gaberniku, Kostrivnici i Rogaškoj Slatini, Sarajevo, 1956. go-dine, F.D. Arhiv Zdravilišča Rogaške Slatine, SR Slovenija.

22. Mehanizam i kaptiranje vode min-eralnih izvora, Referat sa projekci-jama i diskusijom na Savjetovanju hidrotehničara Jugoslavije u oktobru 1956. godine. Referat u izvodu objav-ljen u posebnom broju “Građevinar”, god. VIII, oktobar 1956., Zagreb, str. 54.–60. sa 2 grafikona, SR Hravtska.

23. Pojava pregrijanih para na užem izvorišnom području termalnih izvo-ra u Banji Ilidži kod Sarajeva, Referat održan na II Kongresu geologa FNRJ u Sarajevu, septembra 1957. Referat objavljen u kongresnim materijalima u Sarajevu, 1957. god. str. 614–616. sa 1 crtežom, SR BiH.

24. Upliv ekshalacija plina na mineral-izaciju vode plinovitih izvora, Referat održan na II geologa FNRJ u Sarajevu, septembra 1957. godine. Referat obja-vljen u kongresnim materijalima u Sa-rajevu, 1957. god. str. 602.–613. sa 11 crteža, SR BiH.

25. Zahvat termalne vode u Gradačcu, Mišljenje, prijedlog i rukovoden-

je istražnim i kaptažnim radovi-ma I faze u svrhu zahvata termalne vode, Gradačac 1957. godine, F. D. Arhiv lječilišta “Banje Gradačac” u Gradačcu, SR BiH.

26. Kaptiranje vode plinovitih mineral-nih izvora, Predavanje sa projekcija-ma i diskusijom, održano 10. III 1957. u Sarajevu, na plenarnom sastanku članova Saveza geoloških društava Ju-goslavije.

27. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažrrih radova u Gaber-niku i Kostrivnici u svrhu zahvata pli-novite mineralne vode, Rogaška Slati-na 1957. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Rogaške Slatine.

28. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažnih radova u svrhu zahvata sumporovite vode u Gornjem Jelovcu kod Prijedora, Prijedor 1958. godine, F. D. Skupština opštine SR BiH.

29. Mišljenje o mogućem štetnom upli-vu prestojećih regulacionih i melio-racionih radova u Ščavniškoj dolini na mehanizam plinovitog mineralnog izvora u Očeslavcima, Videm, 1958. godi Arhiv SO Videm, SR Slovenija.

30. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažnih radova u Tuheljs-kim toplicama radi zahvata većih količina kvalitetnije termalne vode, Tuheljske toplice, 1958. godine, FD Lječilišta Tuheljske toplice, općina Klanjec, kotar Krapina, SR Hrvatska.

31. Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u Banji Fojnici kod Kiseljaka radi zahva-ta većih količina kvalitetnije termalne (radioaktivne) vode, Sarajevo, 1958., F. D. Lječilište Banje Fojnice kod Kisel-jaka, SR BiH.


30


31

32. Mišljenje i prijedlog kao i eksperimen-talni tehnički pokus neposrednog korišćenja oslobođenog ugljičnog di-oksida iz plinovitog termomineralnog kaptiranog izvora u Banji Vrućici kod Teslića. (To je ujedno i prva primjena korišćenja CO2 u terapeutske svrhe u Jugoslaviji), Banja kod Teslića, 1958. godine, F. D. Lječilište Banje Vrućice kod Teslića, SR BiH.

33. Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze na području mofeta u Klokotima kod Kiseljaka u svrhu zahvata slobodnog ugljičnog dioksida (CO2) i njegovog koršćenja u privredne i zdravstvene svrhe, Klokoti, 1957./58. godine, F. D. Skupština opštine Kiseljak, SR BiH.

34. Zahvat plinovite mineralne vode u Rogaškoj Slatini, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim ra-dovima II faze radi zahvata plinovite mineralne vode i uvida u hidrološke odnose na užem izvorišnom području Rogaške Slatine tokom 1955./1958. godine, F.D. Arhiv Lječilišta Rogaške Slatine, 1958. godine, SR Slovenija.

35. Zahvat termalne vode u Rimskim toplicama, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze u svrhu zahvata ter-malne vode za potrebe Vojnog lječilišta u Rimskim toplicama tokom 1958./59. godine, Rimske toplice, 1959, F. D. Vojno lječilište u Rimskim toplicama, SR Slovenija.

36. Vode mineralnih izvora, Predavanje održano na Radničkom univerzitetu u Sarajevu 29. oktobra 1959. godine.

37. Zahvat hladne plinovite vode u D. Kostrivnici kod Rogaške Slatine, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje

istražnim i kaptažnim radovima I faze tokom 1958./59. godine, F. D. Arhiva Lječilišta Rogaške Slatine, 1959. god, SR Slovenija.

38. Zahvat hladne plinovite vode u D. i go-dine Gaberniku kod Rogaške Slatine, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze tokom 1958./59. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Rogaške Slatine, 1959. go-dine, SR Slovenija.

39. Mišljenje i prijedlog o mogućnostima saniranja termalnih izvora kao i zah-vata dodatnih količina termalne vode u Lipiku dubinskim bušenjem, Lipik, 1959. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Lipik, SR Hrvatska.

40. Zahvat termalne vode u Lipiku, Rukovođenje istražnim i kaptažnim ra-dovima radi zahvata dodatnih količina termalne vode dubinskim bušenjem (I faza radova), Lipik, 1960. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Lipik, SR Hrvatska.

41. Rezultati raziskovalnih in kaptažnih del v Rimskih toplicah izvršenih v 1. 1958./59. (I faza radova),. Rad objav-ljen u Celjskom zborniku 1961. god, str. 217. do 232. sa 3 crteža, Celje, SR Slovenija.

42. Melioracioni radovi u Holandiji, Izvještaj o specijalizaciji u Holandi-ji 1959. Sarajevo, 1961. str. 34 i 158 fotografija, F. D. Tehnička pomoć, Izvršno vijeće SR BiH, Sarajevo.

43. Termomineralni izvori u Tuheljs-kim toplicama (sa M. Herakom), Pri-jedlog za određivanje užih i širih zaštitnih zona termomineralnih izvo-ra u Tuheljskim toplicama, Tuheljske toplice 1962., F. D. Lječilište Tuheljske toplice, općina Zabok, kotar Krapina i


30


31

Savjet za Narodno zdravlje, Zagreb, SR Hrvatska.

44. Termomineralni izvori u Krapinskim toplicama (sa Herakom), Prijedlog za određivanje užih i širih zaštitnih zona termomineralnih izvora u Krapinskim toplicama, Krapinske toplice 1962., F. D. Lječilište Krapinske toplice, općina Zabok, kotar Krapina i Savjet za Nar-odno zdravlje, Zagreb, SR Hrvatska.

45. Termomineralni izvori u Varaždinskim toplicama (sa Herakom), Prijedlog za određivanje užih i širih zaštitnih zona termomineralnih izvora u Varaždinskim toplicama, Varaždinske toplice 1962, F. D. Lječilište Varaždinske toplice i Savjet za Narod-no zdravlje, Zagreb, SR Hrvatska.

46. Termomineralni izvor u Stubičkim toplicama (sa Herakom), Prijedlog za određivanje užih i širih zaštitnih zona termomineralnih izvora u Stubičkim toplicama, Stubičke toplice 1962, F. D. Lječilište Stubičke toplice, općina D. Stubica, kotar Krapina i Savjet za Nar-odno zdravlje, Zagreb, SR Hrvatska.

47. Termomineralni izvor u Lipiku (sa Herakom), Prijedlog za određivanje užih i širih zaštitnih zona termomin-eralnog izvora u Lipiku, Lipik, 1962, F. D. Lječilište Lipik, općina Pakrac, ko-tar Daruvar i Savjet za Narodno zdrav-lje Zagreb, SR Hrvatska.

48. Termomineralni izvori u Daruvaru (sa Herakom), Prijedlog za određivanje užih i širih zaštitnih zona termomin-eralnih izvora u Daruvaru 1962. go-dine, F. D. Lječilište Daruvar, općina i kotar Daruvar kao i Savjet za Narodno zdravlje, Zagreb, SR Hrvatska.

49. Termomineralni izvori u Topus-kom (sa Herakom), Prijedlog za

određivanje užih i širih zaštitnih zona termomineralnih izvora u Topuskom 1962. godine, F. D. Lječilište Topus-ko, općina Topusko, kotar Karlovac i Savjet za Narodno zdravlje Zagreb, SR Hrvatska.

50. Mehanizam plinovitih izvora – studija, Sarajevo, 1961./62. F. D. Zavod za hi-drotehniku Građevinskog fakulteta, I i II dio, Sarajevo, SR BiH.

51. Exhalationen von freiem Kohlen-dioxyd aus gasfuhrenden Quellen und deren Einfluss auf die Mineralisa-tion des Wassers, Referat podnešen na Međunarodnom kongresu održanom 4–8. oktobra 1958. u Lacco Ameno Dischia – Italija i objavljen u kon-gresnim materijalima Atti del Con-gresso Internazionale di Idrologia e Climatologia, str. 525. do 533., Mila-no, 1962. god. Italija.

52. Zahvat hladne plinovite vode u go-dine Gaberniku kod Rogaške Slatine, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim radovima II faze tokom 1961./62. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Rogaške Slatine, 1962. god. SR Slo-venija.

53. Stručno mišljenje o izvršenim istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata termalne vode u Velikoj – Slavonska Požega – kao i mogućnosti njenog korišćenja u terapeutske i rek-reacione svrhe, Sl. Požega, 1963. F. D. NOK–a Slavonska Požega, SR Hrvatska.

54. Mišljenje i prijedlog za izvršenje istražnih i kaptažnih radova u svrhu zahvata dodatnih količina termalne vode u Lešću, za potrebe budućih rek-reacionih i medicinsko–terapeutskih objekata, Duga Resa, 1963. godine,


32


33

F. D. Skupština opštine Duga Resa, SR Hrvatska.

55. Rukovodenje istražnim i kaptažnim radovima u Varaždinskim toplicama radi zahvata većih količina kvalitetni-je termalne vode, Varaždinske toplice 1962./63. godine, F. D. Arhiv Lječilišta u Varaždinskim toplicama, SR Hrvatska.

56. Mišljenje i prijedlog (1959. go-dine) kao i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima (1962./63. go-dine) u Stubičkim toplicama u svrhu zahvata dodatnih količina kvalitetne termalne vode, Stubičke toplice, 1959. i 1962./63. godine, F. D. Arhiv kupališnog lječilišta u Stubičkim topli-cama, SR Hrvatska.

57. Režim podzemnih voda dijela Sara-jevskog polja: Obod Igmana – Rije-ka Željeznica – Aleja (sa Avdagićem), Studija, Sarajevo 1963., str. 104. sa 67 crteža i tabela, F. D. Zavod za hidro-tehniku Građevinskog fakulteta u Sa-rajevu, SR BiH.

58. Zahvat termalne radioaktivne vode u Istarskim toplicama, Mišljenje i pri-jedlog (1963. g) kao i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima (1964. godine ) u Istarskim toplica-ma (kod Buzeta) u svrhu zahvata do-datnih količina kvalitetne radioak-tivne termalne vode, Istarske toplice, 1963./64. godine, F. D. Arhiv lječilišta Istarske toplice, SR Hrvatska.

59. Prilog rješavanju problematike Rogaških mineralnih voda, Habilita-cioni rad, koji obuhvat 279 stranica teksta i 50 stranica tablica, grafiko-na i fotografija i jednu geološku kar-tu, Sarajevo 1964. godine, F. D. Arhiv Građevinskog fakulteta u Sarajevu.

60. Zahvat plinovite mineralne vode u lječilištu Bad Tatzmannsdorf, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima tokom 1963./64. godine, Bad Tatzmannsdorf, 1964. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Bad Tatzmannsdorf, Austrija.

61. Izvještaj o izvršenim istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahva-ta termalne radioaktivne vode u do-lini rječice Sutle kod Podčetrtka to-kom druge polovine 1965. godine, F. D. Arhiv lječilišta Rogaške Slatine, SR Slovenija.

62. BUJICE – Članak objavljen u Tehničkoj enciklopediji II sv., str. 543.–548., 1966. u Zagrebu.

63. Mechanismus und die Fassung der Mineralquellen, Referat podnesen na Internacionalnom kongresu hidroge-ologa u Beogradu, septembra 1963. Rad objavljen u kongresnim materi-jalima, Beograd, 1966. godine, str. 319.–326.

64. Istražni prostor: Izvorska linija Vrelo Bosne – Krupac, Izvještaj o hidrološkim radovima u 1966. godi-ni, Sarajevo, 1967, F. D. Zavod za hi-drotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu – HZ/D – 81./1, SR BiH.

65. Zahvat plinovite vode u Potplatu, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim radovima na lokalitetu Pot-plat kod Rogaške Slatine u svrhu uv-ida u hidrogeološke odnose i eventu-alni zahvat plinovite mineralne vode, Rogaška Slatina, 1966./67. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Rogaške Slatine, SR Slovenija.

66. Zahvat plinovite mineralne vode u Rogaškoj Slatini, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim


32


33

radovima III faze radi zahvata plina i plinovite mineralne vode na užem izvorišnom području Rogaške Slatine tokom 1963./67. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Rogaške Slatine, 1967. go-dine, SR Slavenija.

67. Istražni radovi i zahvat pitke vode du-binskim bušenjem u Grgurićima kod Slanog, Radovi Prve faze izvršeni to-kom 1967., godine, Slano 1967. go-dine, F. D. Zavod za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, HZ/D – 96, Sarajevo, 1967.

68. Zahvat mineralne vode kod Prokuplja, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u Viči kod Prokuplja u svrhu zahvata plino-vite mineralne vode tokom 1968. go-dine, F. D. Arhiv OOUR–a “Prokupac”, Pogon “Milan toplica” – Prokuplje, SR Srbija

69. Zahvat mineralne vode u Jasenici kod Zvornika, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim kaptažnim ra-dovima II faze u Jasenici kod Zvorni-ka, tokom 1968. godine, F. D. Arhiv Skupštine opštine Zvornik, SR BiH.

70. Zahvat termalne vode na otoku Is-chi-a – Italija, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim ra-dovima u naselju Casamicciola, otok Ischi-a u svrhu zahvata termalne vode tokom 1968. godine, F. D. Arhiv Terme Stohrer, Casamicciola – Ischia, Italija.

71. Uslovi postanka i pojave mineralnih voda i njihovo kaptiranje, Časopis “Mineralne vode” Zagreb, 1969. god., V, str. 15.-17.

72. Prilog rješavanju problema kaptiranja plinovitih mineralnih voda, Pristupno predavanje održano u povodu izbora 1967. godine za dopisnog člana Aka-

demije nauka i umjetnosti BiH u Sara-jevu, Sarajevo, 11. juna 1969. godine.

73. Zahvat plinovite mineralne vode u Bad Schonau – Austrija, Mišljenje, prijedlog i rukovo đenje istražnim kaptažnim radovima radi zahvata većih količina plinovite vode dubin-skim bušenjem tokom 1968./69. go-dine, Bad Schonau, 1969. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Bad Schionau.

74. Zahvat termalne vode u lječilištu Bad Heilbrunn – Mitterndorf, Mišljenje, prijedlog i rukovodenje istražnim i kaptažnim radovima radi zahvata do-datnih količina toplije termalne vode dubinskim bušenjem tokom 1968./69. godine, Bad Heilbrunn, 1969. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Bad Heilbrunn kod Mitterndorfa, Austrija.

75. Zahvat termalne vode u Urachu, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima kod Urach-a u svrhu pronalaženja i zah-vata termalne vode pomoću dubin-skog bušenja, Urach, 1970. godine, F. D. Arhiv opštine Urach, pokrajina Baden–Wurttemberg, Savezna Repub-lika Njemačka.

76. Zahvati termalne vode u Banji Vrućici, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima II faze, radi zahvata dodatnih količina plinovite termalne vode za novo lje-čilište u Banji Vrućici tokom 1970./71. godine, F. D. Lječilište Banja Vrućica kod Teslića, SR BiH.

77. Zahvati mineralne vode u Jamnici, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima radi zahvata kisele mineralne vode u Jam-nici tokom 1971. godine, F. D. Mari-


34


35

jan Badel – pogon Jamnica, Zagreb, SR Hrvatska.

78. Zahvat termalne vode u Lipiku, Rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u Lipiku radi zahvata dodat-nih količina termalne vode pomoću dubinskog bušenja (II faza radova), Lipik 1972. god., F. D. Arhiv Lječilišta Lipik, SR Hrvatska.

79. Istražni i kaptažni radovi na prostoru Grgurići – Sladenovići – Budima, Ra-dovi II faze, nastavljeni tokom 1970. godine, F. D. Zavod za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, HZ/D – 113 – 1972. godine.

80. Zahvat termalne vode u Smederevs-koj Palanci, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima na užem području Sme-derevske Palanke u svrhu zahvata pli-novite termalne vode pomoću dubin-skog bušenja tokom 1972./73. godine, F. D. Skupština opštine Smederevska Palanka, SR Srbija.

81. Zahvat plinovite mineralne vode u Kozluku kod Zvornika, Mišljenje, prijedlog i rukovodenje istražnim i kaptažnim radovima II faze to-kom 1972./73. godine, F. D. Arhiva Skupštine opštine Zvornik, 1973. go-dine, SR BiH.

82. Zahvat pitke vode u Cazinu, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze u svrhu za-hvata pitke vode na užem području Cazina (lokaliteti Vignjevići i Sto-vrela) tokom 1973./74. godine, F. D. Skupština opštine Cazin, SR BiH.

83. Zahvat termalne vode u Kuršumlijskoj banji, Mišljenje, prijedlog i ruko-vođenje istražnim i kaptažnim radovi-ma u svrhu zahvata termalne vode za

potrebe “Kuršumlijske banje” tokom 1974. godine, F. D. Skupština opštine Kuršumlija, SR Srbija.

84. Zahvat pitke vode u Velikoj Kladuši, Mišljenja, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima I faze u svrhu zahvata pitke vode dubins-kim bušenjem na širem području Ve-like Kladuše (lokalitet “Kvrkulja”), Ra-dovi izvršeni tokom 1973./74, F. D. Skupština opštine V. Kladuša, SR BiH.

85. Zahvat termomineralne vode u lječilištu Bad Tatzmannsdorf, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima to-kom 1971./1974. godine, Bad Tatzmannsdorf, 1974. godine, F. D. Arhiv Lječilišta Bad Tatzmannsdorf, Austrija.

86. Prilog rješavanju problema zahvata pitke vode u Primorskoj zoni Krša (sa Avdagićem), Rad objavljen u Zborni-ku radova 3. jugoslavenskog simpoz-ijuma o hidrogeologiji i inženjerskoj geologiji, održanog 22–26. maja 1974. godine u Opatiji, knjiga I – Hidroge-ologija, str. 305. – 326.

87. Zahvat termalne vode u Olovu, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata termalne vode u Olovu pomoću dubinskog bušenja, Olovo, 1975. godine, F. D. Arhiv SO Olovo, SR BiH.

88. Studijski i istražni radovi za snabdi-jevanje vodom Duvna (sa I. Avdagić), Sarajevo, 1975. godine, F. D. Zavod za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu – HZ./D – 142. SR BiH,

89. Studijski i istražni radovi za snab-dijevanje vodom Posušja (sa I. Avdagićem), Sarajevo, 1975.go-


34


35

dine, F. D. Zavod za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu – HZ./D – 145. SR BiH.

90. Izvještaj o dosadašnjoj saradnji na rješavanju problema zahvata min-eralne vode u Jamnici i rezultatima istražnih i kaptažnih radova tokom 1971. godine, Sarajevo, 1975. go-dine, F. D. Marijan Badel, Zagreb, SR Hrvatska.

91. Zahvati termalne vode u Rimskim toplicama, Nastavak sa rukovođenjem istražnih i kaptažnih radova – II faza – u svrhu zahvata dodatnih količina ter-malne vode za potrebe proširenih ka-paciteta Vojnog lječilišta u Rimskim toplicama tokom 1974./75. godine, Rimske toplice 1975. godine, F. D. Vo-jno lječilište u Rimskim toplicama, SR Slovenija.

92. Studijski i istražni radovi na izvorištima Mostarskog vodovod-nog sistema (sa saradnicima), Saraje-vo, 1976. godine, F. D. Zavod za hi-drotehniku Građevinskog fakulteta, knj. I i II HZ/D – 106 i HZ/D – 168, Sa-rajevo, SR BiH.

93. Zahvat termalne vode kod Višegrada, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata radioaktivne termalne vode na lokalitetu Višegradske banje pomoću dubinskih zahvata, Višegrad, 1976./77. godine, F. D. Skupština opštine Višegrad, SR BiH.

94. Zahvat termalne vode kod Bihaća, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata termalne vode u Gati kod Bihaća 1967./77. godine, F. D. Skupština opštine Bihać, SR BiH.

95. Prof. dr KAREL ABSOLON – Sjećanja prigodom 100–godišnjice njego-va rođenja, objavljeno u Biltenu Speleološkog društva “Bosansko–hercegovački krš” – NAŠ KRŠ br. 4, god. 1978. u Sarajevu.

96. Zahvat pitke vode dubinskim bušenjem u Sarajevu, Mišljenje, pri-jedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata pitke vode dubinskim bušenjem na istočnoj periferiji grada Sarajeva (Sa-rajevska pivara) Sarajevo, 1978., F. D. Zavod za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu HZ/C – 120./503, mart 1980.

97. Zahvat mineralne vode u Tešnju, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata kisele mineralne vode na široj periferiji Tešnja 1977./78. go-dine, F. D. Skupština opštine Tešanj, SR BiH.

98. Zahvati pitke i tehnološke vode u Koz-luku, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata pitke tehnološke vode za potrebe novoizgrađene fabrike miner-alne vode u Kozluku. Kozluk, 1979. go-dine, F. D. Arhiv Fabrike mineralne vode u Kozluku, Općina Zvornik, SR BiH.

99. Zahvati ugljičnog dioksida u Klokoti-ma, Nastavljanje rukovođenjem istražnim i kaptažnim radovima II faze na području mofeta u Klokotima kod Kiseljaka u svrhu korišćenja ugljičnog dioksida u novoizgrađenoj fabrici pli-na, Klokoti 1971./79. godine, F. D. “PLIN” fabrika tehničkih gasova, Sara-jevo, SR BiH.

100.Zahvat termalne vode u Gradačcu, Nastavljanje rukovođenjem istražnim


36


37

i kaptažnim radovima II faze u svrhu zahvata dodatnih količina termalne vode za novoizgrađeno banjsko lječilište u Gradačcu, Gradačac 1978./79. god., F. D. Arhiv Lječilišta “Banje Gradačac”, SR BiH.

101.Zahvat plinovite mineralne vode u Kozluku kod Zvornika, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima III faze to-kom 1978./79. godine, F. D. Arhiva Skupštine opštine Zvornik 1979. go-dine, SR BiH.

102.Mineralni izvor u Bad Schonau, Definitivno kaptiranje mineralne vode nabušene 1968./69. godine i pružanje tehničkih rješenja za racio-nalno korišćenje mineralne vode i plina (CO2) u novom (u izgradnji) lječilišnom objektu tokom 1978./79. godine, Bad Schonau, 1979. god. F. D. Arhiv Lječilišta Bad Schonau – Aus-trija.

103. Zahvat termomineralne plinovite vode kod Gračanice, Mišljenje, pri-jedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahva-ta plinovite termomineralne vode na lokalitetima Sočkovac II i Boljanić, Gračanica, 1979./80. godine, F. D. Skupština opštine Gračanica, SR BiH.

104.Zahvat vode u kršu dubinskim bušenjem: a) u unutrašnjem pojasu dinarida (istočna periferija Sarajeva) i b) u primorskom pojasu dinarida (Sla-no kod Dubrovnika), Sarajevo, 1980. godine, F. D. Zavod za hidrotehniku Građevinskog fakulteta HZ./C – 120./503, Sarajevo, SR BiH.

105.Zahvat termalne vode dubinskim bušenjem u Maloj Kladuši, Mišljenje,

prijedlog i rukovođenje istražnim ra-dovima u svrhu zahvata termalne vode na lokalitetu Mala Kladuša to-kom 1979./80. godine, F. D. Arhiv Skupštine opštine Vel. Kladuša, SR BiH.

106.Zahvati pitke vode dubinskim bušenjem u Gračanici, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima u svrhu zahvata pitke vode dubinskim bušenjem na širem području opštine Gračanica to-kom 1980./82. godine, F. D. Skupština opštine Gračanica, SR BiH.

107.Zahvati pitke vode dubinskim bušenjem u Velikoj Kladuši, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim radovima II faze u svrhu zahvata pitke vode na širem i užem području V. Kladuše (lokaliteti: Kvrkulja, Vrnograč, Dabravine I i II, Barake i Todorovo) tokom 1977./78. godine, F. D. Skupština opštine Velika Kladuša, SR BiH.

108. Zahvati pitke vode dubinskim bušenjem u Cazinu, Mišljenje, prijedlog i rukovođenje istražnim i kaptažnim ra-dovima II faze u svrhu zahvata pitke vode na užem i širem području Cazina (loka-liteti: Vignjevići, Čoralići Mutnik, Tržačka Raštela i Skok) tokom 1982./84. godine, F. D. Skupština opštine Cazin, SR BiH.

Napomene1 Julije Hahamović i Aleksandar Trumić, O životu i

istraživačkom radu Josipa A. Baća (sa bibliografijom od 1984), Radovi Akademije nauka BiH, knjiga LXX-IX, odjeljenje tehničkih nauka, knj. 10, Zbornik rado-va posvećenih akademiku Josipu A. Baću, Sarajevo, 1986. godine, str. 7-22

2 Akademik Josip A. Bać je preminuo 27. oktobra 1985. godine.


36


37

Fikret Ahmetbašić

Neki narodni običaji i vjerovanja s područja Sokola, Doborovaca i Džakula

SOME NATIONAL CUSTOMS AND BELIEFS IN SOKOL, DOBOROVCI AND DŽAKULE

ABSTRAKT

U ovom prilogu autor je pribilježio samo neka narodna vjerovanja i narodne običaje sa šireg prostora Sokola, Do-borovaca i Džakula koja su se u našem narodu zadržala do današnjeg dana.

Ključne riječi: narodni običaji, vjerovanja, gatke

ABSTRACT

In this article the author brings some national customs and beliefs from a broader territory of Sokol, Doborovac and Džakula, which remained until the present day among our people.

Key words: national customs, beliefs, fable

Narodna vjerovanja, legende i mi-tovi rasprostranjeni su u svim narodima, prenošena su s kolje-

na na koljeno kroz vrijeme, ali i kroz prostor – tako da ih u potpuno istom ili sličnom obliku susrećemo kod susjed-nih, ali i međusobno vrlo udaljenih naro-da… Stručnjaci se slažu da razna vjerovan-ja potiču još iz paganskih vremena, te da su se održala do današnjeg dana bez obzi-ra što nemaju uporište u islamu i ostalim monoteističkim religijama.

U ovom radu uspio sam zabilježiti samo neka vjerovanja i gatke sa šireg područja Sokola, Doborovaca i Džakula koje sam čuo od Hasibe Ahmetbašić (65 godina) i

nešto mlađih žena – Bejhe Mehmedović i Hasibe Fatmić.1

Ovom prilikom prezentirat ćemo neka vjerovanja koja su se i danas zadržala kod starijeg stanovništva, a naročito kod stari-jih žena na ovom području.

Tako naprimjer:• Ne valja uoči Jurijeva (Ðurđeva) sa nji-

va ništa nositi kući – zmije dolaze kući tokom godine,

• Ne spavaj na Jurijev (Ðurđev) – to-kom godine bit ćeš dremovan i mrzo-voljan,

• Ne valja četvrtkom saditi povrće – uništit će ga crvi,

• Ne valja bebu ostaviti bez makaza ili noža pod jastukom – zamijenit će je vile,

• Ne valja milovati umornu djecu – pomrijet će od uroka,

• Ne valja da napolju prenoći bebina odjeća – dijete će dobiti “vrisak”,

• Ne valja jesti pred trudnicom – dobit ćeš “ječmenjak na oko”,

• Ne valja noću sjeći nokte i bacati ih bilo gdje –skupljat ćeš ih na Ahiretu (na onom svijetu),

• Ne valja petkom prati odjeću – umri-jet će starješina,

• Ne valja mlijeko da kipi – kvari se kvalitet mlijeka,

• Ne valja odjeću prati pratljačom pet-kom i utorkom –udaraju gromovi,

• Ne valja prati odjeću kad su “kresovi” – cijepa se odjeća,

• Na valja se vjenčati između dva bajra-ma – život u braku neće biti dobar i skladan,


38


39

• Ne valja se kupati između akšama i jacije – može se “nagrajisati”, (nagaziti na ogramu; nastradati)

• Ne valja da posuda s vodom prenoći nepokrivena – šejtani pljuju i peru noge u njoj,

• Ne valja se preoblačiti pred sijanje graha – opada cvijet,

• Ne valja poslije večere istresati peškire sa sinije – šejtani dolaze i “beru” mrve,

• Ne vala mijenjati zaručnički prsten, poremeti se život,

• Ne valja da preko “mejita” (mrtvaca) pređe mačka – stvorit će se vampir,

• Ne valja da ti mačka presiječe put – nešto će ti se podrepiti (doći će do nesreće),

• Ne valja ubijenu zmiju dizati iznad koljena – bole noge,

• Ne valja noću bez “glavnje” (žeravice) prilaziti vodi - mogu te odvesti vile,

• Ne obuvaj prvo lijevu nogu – napustit će te sreća,

• Ne valja mijenjati motiku – bole leđa,

• Ne daji srp iz ruke u ruku – posjeći ćeš se,

• Ne otvaraj kuću bez “bismilleta” (mo-litve bogu) – šejtani čekaju na vrati-ma,

• Ne valja utorkom nositi vatru iz komšiluka na ožegu – vrane nose piliće,

• Ne valja zadržati “zaruku” (zaručnički prsten i sl.) – nećeš imati sreće,

• Ne valja “nasaditi” kvočku kad cvjetaju lipe – bit će pilići bolesni,

• Ne valja u gostima sjeći nokte – bude svađe u kući,

• Ne valja muško dijete tući oklagijom – napuštat će ga žene,

• Ne valja ženi sjediti na vreći – rodit će puno djece,

• Ne valja dijete pokrivati odjećom roditelja – dobit će epilepsiju,

• Nek dijete ne spava između roditelja – nagraisat će,

• Ne valja dijeliti kurbansko meso prije nego što ga okusi onaj čiji je kurban – neće biti “kabul” (od boga primljen),

• Ne valja ustati na lijevu stranu – tog dana nema sreće,

• Ne zahvaljuj davaocu sadnica cvijeća – neće se omladiti,

• Ne valja djecu prenositi preko vode bez šibice – dobit će dizenteriju,

• Ne valja sipati kahvu preko ruke – bo-lit će stomak,

• Ne valja ženama prolaziti ispred za-prege – bit će nesreće,

• Ne pitaj lovca kuda ide – neće imati ulova,

• Ne ogledaj se noću – “nagrajisat” ćeš,

• Ne valja se noću češljati – navući ćeš neku nesreću,

• Ne valja ljusku od oraha bacati u vatru – bit će galame u kući,

• Ne valja ljusku od jajeta bacati u vatru – neće se “leći” živina,

• Ne valja jaja za “leženje” davati drugom – neće se izleći pilići,

• Ne valja se vraćati ako te nešto naglo prepadne – oboljet ćeš.

• Ne valja noću ići na “drvenjak” (mjes-to u dvorištu gdje se sijeku drva) – na-grajisat ćeš,


38


39

• Ne valja sanjati bistru vodu – ožalostit ćeš,

• Ne valja sanjati zmije – imat ćeš dosta neprijatelja,

• Ne valja sanjati orahe – bit će galame u kući,

• Ne valja dojiti dijete dok grmi – udara-ju gromovi,

• Ne obaraj četvrtkom drvo za građu – nagrizat će ga “crvica”,

• Ne motaj konac na klupko prema sebi – navući ćeš nesreću,

• Ne valja kvočku “nasaditi” uveče – izlegu se samo pijetlovi,

• Ne valja spavati s novcem pri sebi – nagrajisat ćeš,

• Ne valja porodilji tokom “četeresnice” (40 dana poslije poroda) izlaziti na-polje poslije zalaska sunca – može po-ludjeti,

• Ne valja se penjati “nečistoj” ženi na kalemljeno drvo – uvehnut će,

• Ne valja obarat (sjeći) kalemljeno drvo – umiru djeca,

• Ne spavaj pod orahom – izludit ćeš,

• Ne valja sjeći drva u akšam – bole zubi,

Ne valja trudnici…• Ne valja trudnici ubiti zmiju – djetetu

će smrdjeti usta,

• Ne valja trudnici gledati u otvoreni plamen – beba će imati crveno lice,

• Ne valja trudnici jesti ribu – bit će nemirno dijete,

• Ne valja trudnici sjediti na pratljači – rodit će nakaradu,

• Ne valja trudnici prelaziti preko loze ili konopca – ugušit će se beba u po-rodu,

• Ne valja trudnici vraćati se – bude će težak porod,

• Ne valja trudnici perutati živinu – di-jete će imati kožnu bolest,


40


41

• Ne valja trudnici jesti načeto voće – di-jete će biti krastavo,

• Ne valja trudnici nositi u krilu jaja – dijete bude slinavo,

• Ne valja trudnici dolijevati vodu na vodu – dijete će dobiti dječju kilu,

• Ne valja trudnici prelaziti preko noža – dijete će imati “zečju usnu” (rasječenu usnu),

• Ne valja trudnici jesti “buljke” (kokošiji želudac), dijete će imati ve-like usne,

• Ne valja trudnici da sjedi na pragu – bit će težak porod,

• Ne valja trudnici jesti orahe – dijete će imati lišajeve,

• Ne valja trudnici gledati mrtvaca – di-jete će biti žuto.

• Ne valja da mačka prođe trudnici između nogu – bit će dijete dlakavo.

Liječenje gatanjem

• Kada bi neko obolio od lišaja, kao li-jek uzimao bi pepeo, kvasio i u njega umakao prst, a zatim mazao po lišaju izgovarajući riječi: “Lišaj, vlaše, pepo naše, sunce priđe lišaj se raziđe” ili “Njiva, lišaj, maslo sjeme, maslo se raziđe lišaj priđe.”

• Oboljeli od sugreba (svrbeža tijela) koristio je kostrijetnu torbu s kojom bi tokom noći, do pojave sunca, do tri puta (u tri navrata) odlazio u poljski klozet i češao se njome po koži, a za-tim je bacao na krov od klozeta. Tako je svrbež nestajala.

• Ako se oboljeli od crvenog vjetra do tri puta prije sunca provuče kroz pari-jencu u kojoj se parila odjeća bolest nestaje,

• Kad se u ruci pojavi škripa, oko ruke se vezao predeni konac (nita),

• Ako dijete ima probleme dok mu niču zubi, u vodu bi se stavljao pirinač (riža) – radi lakšeg nicanja i zdravl-ja zuba,

• Kad se djetetu izvadi prvi zub bio je običaj baciti ga na tavan radi zdravlja i tvrdoće zubi,

• Ako bi dijete previše plakalo (bilo lju-to), onda bi ga kupali vodom iz bare – da bi bilo dobro kao bara,

• Ako porođena žena poželi da joj sljedeće dijete bude drugog pola, prvu pitu maslanicu koju joj donesu “na babine” • prevrne i pojede dva za-logaja,

• Da bi se izliječio od “guta oko vrata”, oboljeli bi žmireći uzimao kamenčić iz zidane kuće i njime tri puta prelazio oko “gute”, a zatim vraćao kamenčić odakle ga je i uzeo,

• Tisovo drvo koristilo se za zaštitu od vračanja,

• Ako dijete dugo ne bi progovorilo, po-jilo se iz stočnog zvona,

• Ako bi dijete bilo previše strašljivo, ko-mad krpe sa poljskog strašila “ušivao” mu se u jastuk,

• Da bi se uklonio ječmičak sa oka, tri puta bi se okruživao novčićem, a za-tim novčić ostavljao na raskršću,

• Ako dijete teže oboli, onda bi ga prije sunca iznosili na raskršće i “prodava-li” prvom čovjeku ili ženi koja naiđe putem. Onaj ko drži dijete u rukama, obraća se prolazniku riječima: “Hajde da ti prodam ovo dijete.” Ovaj ga uz-ima u ruke, daje mu neko novo ime i vraća majci u ruke, koja prolaznika za-tim daruje nekim poklonom.,


40


41

• Kad krava dobije upalu vimena, vime bi se do tri puta “potiralo” desnom stranom dimija,

• Ako goveče dobije “bionu” na oku, (vrsta oboljenja oka) oko vrata bi mu se stavljala bijela loza, a u oko šećer,

• Kad krava muzara “krije” mlijeko, onda bi se donosio kamen iz vode, stavljao na poliveni pređni peškir i prebacivao kravi preko krsta,

• Ako dijete ima “noćne more”, uz njega se stavlja pratljača i izgovara-ju riječi: “Umjesto ovoga djeteta, evo ti pratljača.” (pratljača, drveni pred-met s ručkom koji je služio pri pranju veša)

• Ako neko ima glavobolju, iz unutrašnjosti munare donesu mu se paukove (radine) dlake i ušivaju u kapu,

• Ako nekoga zaboli stomak, onda izvr-nu koprenu, nasiju luga i daju mu da popije,

• Ako dijete duže ne može progovoriti, onda se skine gornji žrvanj u vodeni-ci i na donjem skuha kolač koji se daje djetetu da ga pojede,

• Kad dijete ima vrisak, uzimaju ga dvije žene (ne može mati), a zatim, njihajući, iznose i unose kroz vrata sa zapadne strane kuće, izgovarajući riječi: “Njišem, njišem vrisak da iznjišem – da nestane, malo da ga os-tane.”

• Ako bi dijete previše plakalo, do tri puta bi se provlačilo kroz učkur,

• Ako se govečetu napuše stomak, sku-plja se i pali kokošje perje,

• Ako dijete dobije “krupu” po jeziku, treba ga prije izlaska sunca iznijeti pod krušku i njegovim tabančićima

udarati po deblu, govoreći: “Bježi kru-pa, ubit će te kruška, sunce priđe, kru-pa se raziđe.”

• Ako bi dijete “dobilo” sandžiju, onda bi se našlo drugo dijete, obavezno “mjezimac” koje bi u brdu (dio sta-na na kojem se tkalo), ranije poto-pljenom u bari, donosilo vodu sa te bare, istresalo u posudu iz koje bi se oboljelo dijete pojilo do tri puta, (sandžija, probodi, protisli u prsima, žiganje unutar tijela),

• Ako bi neko obolio od dalka (dalak, otok slezene, podrast, tumor), vje-rovalo se da se gatanjem dalk može isjeći. Sjekao bi se tako što bi se sjeki-ra svojim oštrim dijelom laganim dod-irom u različitim pravcima povlačila po stomaku uz riječi: “Sječem dalak da ga nestane, da ga malo ostane.” Ako bi se radilo o vodenom dalku, oboljeli bi morao ustati prije izlaska sunca, otići na potok ili baru, sageti se i jezikom zahvatati vodu, piti i izg-ovarati riječi: “Ločem vodu kao pas, idem kao rak, da dalka nestane, da ga malo ostane.”

• Ako bi se goveče razboljelo, vjerova-lo se da se može izliječiti na sljedeći način: čovjek ili žena uzima “haljinač “ (motka za nošenje opranih haljina) – “uzjaše ga” i kreće prema govečetu kod kojeg se nalazi drugi čovjek koji kao da nešto para i pita ga: “Šta to radiš?” Odgovor glasi: “Param, param paučinu da isparam.”. Onaj “sa haljinača” mu odobrava: “Paraj, paraj, dok ne isparaš.” I to se ponavlja do tri puta.


42

Ostala vjerovanja• Ako kvočka neće “nakvocati”, treba joj

u gnijezdo staviti kućicu od puža ili joj dati sa čanka nastruganog tijesta,

• Kad se oždrijebi kobila, na vrat ždrjebeta stavlja se probušena drvena kašika radi uroka,

• Kad se žena porodi, prvi puta dijete će zadojiti iz desne dojke – da bi dijete bilo “dešnjak”,

• Ako u kuću na Prozuk (Božić) dođe muško, u toj kući će sve što se rodi to-kom godine biti muškog pola, a ako dođe žensko – ženskog.

• Na dan Prozuka (Božića), kokoši treba hraniti u krošnjama (za nošenje sijena na leđima) da bi bile bolje nosilje,

• Uoči Jurijeva (Ðurđeva) stoku treba provesti između vatre radi uroka i uje-da zmija,

• Smrekovinu treba stavljati u kuću radi more,

• Djetetu ne treba sjeći nokte dok ne namiri godinu dana života, već mu ručicu ili nožicu stavljati u tek sam-ljeveno brašno i nokti će sami otpasti,

• Za prve novce koji “padnu na čelo”, djetetu treba “zapisati” kod hodže radi uroka i ta se suma novca ne smije ni povećati ni umanjiti,

• Nakon prvog šišanja djeteta, kosa se nosila u džamiju,

• Hrana koja ostane iza mladenaca poslije svadbe zakopavala se u zemlju jer se vjerovalo da mladenci neće do-bro i složno živjeti ako tu hranu poje-du psi ili mačke,

• Ako dijete dobije djetinju (vrsta epi-lepsije), ne smije ga se prihvatiti ni majka ni otac, a običavalo mu se iznad glave rascijepiti rašak (motalica za niti),

• Pri udaji, na putu od roditeljske do mladoženjine kuće, ako bi se prelazila voda, mlada je morala bacati peškir,

• Da bi se zaustavio led (grad), na iz-vrnuti sadžak (željezni tronožac) sa ognjišta stavljala bi se kašika soli ili bi najmlađe dijete pojelo pokoji komad leda (gradnih kuglica),

• Ako bi zapuhali jaki vjetrovi uzimao bi se komad kurbanskog roga i bacao u vatru. (kurban, bravče ili goveče koje muslimani kolju na Kurban-bajram)

Napomene1 Najtoplije se zahvaljujem uvaženom profesoru dr. Sa-

lihu Kulenoviću, koji mi je dao korisne prijedloge i sug-estije tokom nastajanja ovog rada.


42

GRAČANIČKI GLASNIK PROŠLOST

44

PROŠLOST GRAČANIČKI GLASNIK

45

Prošlost

Sajma Sarić

Osnivanje Islamske čitaonice (kiraethane) i drugih kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava u Gračanici početkom 20. stoljeća

THE ESTABLISHMENT OF THE FIRST READING-ROOM (KIRAETHANA) AND OTHER EDUCATIONAL AND HUMANITARIAN SOCIETIES IN GRAČANICA AT THE BEGINNING OF THE 20TH CENTURY

ABSTRAKT

Uz ostala kulturno-prosvjetna društva s početka 20. stoljeća, posebno je obrađeno osnivanje Islamske čitaonice (kiraethane), koja je osnovana 1903. go-dine. Zahtjev za njeno osnivanje potpisalo je 50 ugled-nih građana, čija su imena navedena u ovom prilogu. Is-lamska čitaonica je imala značajnu ulogu u kulturnom, društvenom, pa i političkom životu Bošnjaka muslimana u Gračanici.

Ključne riječi: kiraethana, čitaonica, Gračanica

ABSTRACT

The establishment of the first islamic reading-room (ki-raethana) in Gračanica in 1903 drew as much of atten-tion as the establishment of some other educational soci-eties at the beginning of the 20th century. A demand for its establishment was signed by 50 wellrespected towns-men whose names will be listed. The Islamic reading-rom had a great role in cultural, social and even political life of Bosniacs (muslims) in Gračanica.

Key words: kiraethana, reading-room, Gračanica

Sajma SarićOsnivanje islamske čitaonice (kiraethane) i drugih kulturno-prosvjetnih i humanitarnih

društava u Gračanici

Mina KujovićZahtjev za otvaranje gimnazije u Gračanici

1914. godine

Damjan BlagojevićGradsko jezgro Gračanice 1940. godine, urbano-komunalna i društveno prirodna

skica


44


45

Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine, 1878. godine, donije-la je velike političke promjene i

pokrenula krupne društvene, ekonomske i kulturne procese u historiji ove zemlje. Ukupan kulturni razvitak Bosne i Herce-govine bio je podređen dugoročnim in-teresima Monarhije u ovom dijelu Balkan-skog poluostrva. Odgovor takvoj politi-ci predstavlja pojava opozicionih pokre-ta u vidu zahtjeva za vjersko-prosvjet-nu autonomiju, koji se artikulušu u re-dovima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva.

U književnosti i književnom životu, kra-jem 19. i početkom 20. stoljeća, pojavlju-je se mnoštvo časopisa i kulturno-prosv-jetnih društava, orijentiranih na razvijan-je i afirmaciju pojedinačnih nacionalnih interesa.

Sa osnivanjem časopisa i kulturno-pros-vjetnih društava, te otvaranjem čitaonica, počinje se stvarati i čitalačka publika. Tako su potkraj 19. stoljeća čitaonice i pjevačka društva postajali osnovni obli-ci i nove forme kulturne aktivnosti i kul-turnog života u mnogim bosanskim ka-sabama. U čitaonicama su se okuplja-li činovnici, vojnici, poslovni ljudi, u nji-ma se odvijao novi društveni život. One su imale obrazovne i humanitarne ciljeve. Njihovu ulogu će kasnije preuzeti kultur-no-prosvjetna društva. Aktivnost kultur-no-prosvjetnih društava bila je usmjere-na prvenstveno na širenje prosvjećenosti u narodu i podizanje kulturnog nivoa, ali istovremeno i ka stvaranju i jačanju neo-phodnih privrednih kadrova i domaće in-teligencije.

Uticaj uključenja Bosne i Hercegov-ine kao privrednog područja u sredn-joevropski prostor sa visokorazvijen-im kapitalističkim odnosima snažno se

osjetio i na kulturno-prosvjetnom pla-nu. Ekonomski ojačano i moderni-zovano građanstvo sve snažnije istu-pa sa političkim i kulturno-prosvjetnim zahtjevima. Početkom 20. stoljeća sve je zapaženija prosvjetna i kulturna aktivnost mnogobrojnih čitaonica i društava s na-cionalnim predznakom.

Pred dolazak Austro-Ugarske u Bos-nu i Hercegovinu, Gračanica je bila iz-razito trgovačko mjesto, sa nešto većom čaršijom. Po popisu iz 1879. godine, imala je 613 kuća i 3.012 stanovnika (po popisu iz 1910. godine, broj stanovnika je nara-stao na 4.222 ). Odmah po okupaciji, kao i ostala slična mjesta, dobija poštu, 1887. godine osnovnu školu, željeznicu itd. Broj prosvjetnih ustanova u Gračanici kasnije raste (otvaraju se viša djevojačka i zanats-ka škola, vjerske škole itd.), a ubrzano niču i razna kulturno-prosvjetna društva i čitaonice.

U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu gračaničko građanstvo osnivalo je ona društva koja su bila primjerena potre-bama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda.

Prema izvještajima o popisu društava Statističkog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, u periodu od 1878. do 1914. godine, Gračanica je imala dva-naest društava (deset u samoj kasabi, a 2 na selu). Prvo je registrovano 1896. go-dine pod nazivom “Gračanička čitaonica”, a zatim slijede: “Pčelarska podružnica” (1898.), “Freiwillge Feuerwehr”, tj. “Dobrovoljno vatrogasno društvo» (1899.), “Islamska čitaonica” (1903.), “Srpska narodna čitaonica” (1906.), Pododbor Srpskog potpornog društva “Prosvjeta” (1907.), “Turska čitaonica” i knjižnica (1910.), “Srpski soko” (1910.), Pododbor “Gajreta” (1910.), “Trezvenost”


46


47

(1912.), “Pobratimstvo” Kakmuž (1912.), “Srpski soko” Kožuhe (1912.).

Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Gračanice bili veoma otvore-ni prema kulturno-prosvjetnim, humani-tarnim, sportskim i nacionalnopolitičkim idejama.

Podaci za ratni period (1914.-1918. go-dina) nisu iskazani kroz spiskove društava, ali, prema podacima časopisa Bosnische Bote (Bosanski glasnik), koji je izlazio za sve četiri godine rata, može se zaključiti da su neka egzistirala i u tom periodu.

Osnivanje “Gračaničke čitaonice”, 1896. godine, ima veoma veliki značaj u društvenom životu grada. U početku čitaonica broji 22 člana, da bi u 1912. go-dini taj broj narastao na 46 članova.

Islamska čitaonica (kiraethana) u Gračanici (1903.) u početku je imala 63 člana, a kasnije se taj broj smanjuje na 52 člana.

Interesantno je napomenuti da je Tur-ska čitaonica i knjižnica u Gračanici, os-novana 4. 8. 1910. godine, imala pri-likom osnivanja ukupno 240 članova, a već u 1912. godini taj se broj smanjio na 64 člana. Nije poznato zbog čega se broj članstva više nego prepolovio. Uz-roke treba tražiti u promjeni političkih prilika u kasabi ili pojačanom iseljavanju stanovništva pred Prvi svjetski rat.

Humanitarne ideje Pododbora Srpskog potpornog društva “Prosvjete” i Podod-bora “Gajreta”, koji su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteli-gencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovačkog podmlatka, naišle su na dobar odziv kod gračaničkog građanstva. Podod-bor “Prosvjete” prilikom osnivanja (1909.) ima ukupno 109 članova, a 1912. godine

42 člana. Pododbor “Gajreta” (1910.) ima 63 člana, a 1912. godine 66 članova. Po-daci o broju članova drugih društava pri-likom osnivanja izgledaju ovako: Vatrogas-no društvo Gračanica 12 članova, Srpska narodna čitaonica 53 člana, a 1911. go-dine 84 člana, Srpski soko 32 člana, Srp-ski soko (Kožuhe) 30 članova, Pčelarska podružnica 26 članova, Pobratimstvo 15 i Trezvenost 45 članova.

Prema jednom dokumentu Zemaljske vlade u Sarajevu, sva društva u Bosni i Hercegovini su potpadala pod nadzor i kontrolu nadležne upravne oblasti. U ovom slučaju, kao neposredna prvomol-bena nadzorna oblast bio je Gradski ko-tarski ured u Gračanici, koji je imao pravo da na sve skupštine, zabave i predavanja pošalje svoga izaslanika.

Dokumentacija, nažalost, za sva društva nije sačuvana, za neka društva nije ni djelomično sačuvana, za pojedi-na samo fragmentarno, dok se za neka sistematskim istraživanjem dva veoma značajna fonda Zemaljske vlade u Sara-jevu i Zajedničkog ministarstva financija – odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu u Beču, može gotovo cjelokupan rad rekon-struisati. Inače, ova dva značajna fonda su nezaobilazan izvor za naučno istraživanje i šire proučavanje društveno-političkog i prosvjetno-političkog života u Bosni i Hercegovini.

Na osnovu istraženih fondova Zemaljske vlade za BiH i Zajedničkog ministarstva fi-nancija za BiH, te pronađenih dokumena-ta o društvima u Gračanici, dat ćemo pri-kaz osnivanja i djelovanja “Islamske kira-ethane” u Gračanici, osnovane 1903. go-dine.

Iz dokumenta, originalne molbe (fak-simil u prilogu), datirane 15. februar 1903.


46


47

godine, doznajemo da su članovi osnivači (odnosno Privremeni odbor Društva Is-lamske kiraethane), uputili Zemaljskoj vladi u Sarajevu molbu da im odobri os-nivanje i rad društva. Uz molbu priložili su prijedlog pravila društva, koja je treba-la potvrditi i odobriti Zemaljska vlada u Sarajevu, kao i Zajedničko ministarstvo fi-nancija - odjeljenje za BiH u Beču.

Tekst molbe glasi:

“Visoka zemaljska vlado, Ponizno pod-pisani usuđuju se najponiznije zamoli-ti Visoku zemaljsku vladu, da bi im bla-goizvolila dozvoliti otvorenje islamske čitaonice, za koju smjerno molbi pravila prilažu. Svoju smjernu molbu potkreplju-ju time, da osjećaju živu potrebu tog hu-manitarnog društva, da bi i oni bar na nekoji način svoju dušu i osjećaje ople-menjivati mogli čitanjem dobrih i koris-nih stvari. Prema svojem odgoju i nara-vi ne mogu biti članovima postojeće čitaonice u Gračanici, ne radi razloga nesnošljivosti ili prezira od čega daleko stoje, nego jedino radi toga, što se ne mogu prilagoditi onome duhu i onome vladanju, koje se od njih u ovakvom društvu zahtjeva. Ponizno potpisani bi više puta vršili svoje vjerske dužnosti, a s druge strane htjeli bi da uživaju više slo-bodne kretnje, što ne bi dosadanjim po-jedinim članovima bilo pravo te time, te time da se uklone nesuglasice i svaki su-kob odlučiše se ponizno potpisani za doz-volu otvorenja nove čitaonice zamoliti Visoku zemaljsku vladu za odobrenje.

U nadi da će Visoka zemaljska vlada smjernu molbu uslišiti bilježe se u pon-iznosti.”

Molbu su potpisali: Mujaga Kučukalić, Hafiz Seid Omerbegović, Ahmed Širbe-gović, Hadži Bećir Tihić i M. Muftić.

(prilog faksimil sa originalnim potpisima pet članova Privremenog odbora):

Prema članu 2. priloženih Pravila Is-lamske čitaonice u Gračanici, čitaoničko društvo sakuplja se sa ciljem, da rasprostire prosvjetu, izobraženje, čovječnost i pri-jateljsko zabavljanje, slijedećim sredstvi-ma: čitanjem političkih i poučno zabavnih dnevnika, znanstveno popularnih spisa i rasprava, te privređivanjem društvenih i drugih poštenih igara.

Dalje u pravilima, po uobičajenom redu, govori se o sredstvima čitaoničkog društva, članovima društva, njihovim pravima itd.

Nakon što je Zemaljska vlada u Sa-rajevu, po uobičajenoj proceduri, po-slala izvještaj (29. aprila 1903. godine) Zajedničkom ministarstvu financija u odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu u Beču, sa prilozima u vezi sa osnivanjem Islamske čitaonice u Gračanici, stigao je pozitivan odgovor (6. maj 1903.), uz zahtjev da se, kako je već Zemaljska vlada iz Sarajevu u izvještaju predložila, u čl. 2. Pravila “Islamske čitaonice” unese do-datak “državljanstvo članova i odredba o


48


49

isključenju iz političkih razloga”. (prilog kopija akta Zajedničkog ministarstva fi-nancija u Beču).

Pravila su odobrena 14. maja 1903. godine, uz pečat Zemaljske vlade i potpis po-glavara Zemaljske vlade Ben-ka i od tada faktički društvo i postoji. (prilog prva i zad-nja strana Pravila Islamske čitaonice u Gračanici).

Uz akt o osnivanju ovoga društva, pored molbe i pravi-la društva, priložen je i spisak 50 članova društva “Islamske kiraethane” u Gračanici od 15. aprila 1903. godine uz potpis Mujage Kučukalića predsjednika Privremenog odbora ovoga društva.

Prema tom spisku, članovi društva “Islamska kiraethana” u Gračanici 1903. godine bili su:

1. Hadži Hafiz Hasan ef. Hadžiefendić, upravitelj Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, 2. Ganibeg Muftić, načelnik, 3. Mu-jaga Kučukalić, trgovac, 4. Hafiz Mehmed ef. Okić, muderis, 5. Ibra-him ef. Lemeš, kadija, 6. Hasan ef. Kadić, šerijatski vježbenik, 7. Salih ef. Alić, Ibtidaije mualim I, 8. Os-man ef Ustavdić, Ibtidaije mual-im II, 9. Hafiz Bećir ef. Lika, 10. Širbeg Širbegović, posjednik, 11. Hadži Mehmedaga Suman, trgov-ac, 12. Hadži Bećiraga Tihić, trgov-ac, 13. Hadži Mujaga Prohić, trgov-ac, 14. Mustafa ef. Hadžić, trgovac, 15. Hadži Mujaga Muftić, trgovac,

16. Hadži Muharemaga Zukobašić, trgo-vac, 17. Hafiz Seid ef. Omerbegović, pos-jednik, 18. Jasim-beg Pašić, posjednik, 19. Ćamilaga Helić, posjednik, 20. Hifzaga


48


49

Džaferović, posjednik, 21. Muharemaga Mujačić, posjednik, 22. Sadik-aga Mujačić, posjednik, 23. Salih ef. Sabrija, pekar, 24. Hadži Mustafa Sulejmanović, posjed-nik, 25. Osman ef. Hifziefendić, diurnis-ta (dnevničar), 26. Hadži Abdaga Prohić, trgovac, 27. Mujaga Halilbegović, trgo-vac, 28. Mujaga Smailbašić, posjednik,

29. Hakija Ćerimagić, pos-jednik 30. Hadži Nuraga Prohić, posjednik, 31. Ibra-him ef. Čajić, posjednik, 32. Ibrahimaga Helić, posjed-nik, 33. Nuraga Naimkadić, posjednik, 34. Mehmed-aga Rešidbegović, posjed-nik, 35. Rešid-aga Suman, posjednik, 36. Osman Nuri Muftić, posjednik, 37 Ahmetaga Širbegović, posjednik, 38. Mustafa ef. Zukobašić, posjednik, 39. Omer ef. Hifziefendić, posjednik, 40. Osmanaga Koprić, trgovac, 41. Ðule-

jman ef. Fazlić, trgovac, 42. Osman Mehinović, posjednik, 43.

Husejn-aga Omerbegović, posjed-nik, 44. Mehaga Širbegović, pos-

jednik, 45. Hasan-beg Jusufbegović, posjednik iz Orahovice, 46. Abdulah-

aga Begović, posjednik iz Sokola, 47. Hadži Ahmetaga Spahić, posjednik, 48. Mula Salih Šabić, posjednik, 49. Muja-ga Dizdarević, posjednik iz Sokola i 50. Šemso Hifziefendić, posjednik.

Većinu ovih članova naći ćemo kasnije u Turskoj čitaonici, kao članove i osnivače Turske čitaonice i knjižnice.


50


51

Mina Kujović

Zahtjev za otvaranje gimnazije u Gračanici 1914. godine (Prilog historiji razvoja školstva u Gračanici)

A DEMAND FOR THE OPENING OF GRAMMAR SCHOOL (GIMNAZIJA) IN GRAČANICA 1914

ABSTRAKT

Iz ovog, do sada nepoznatog dokumenta doznajemo da su ugledne Gračanlije još 1914. godine zahtijevali od okupa-cionih vlasti da otvore gimnaziju u Gračanici, uz prigovor da je čitav ovaj kraj u aktuelnim razvojnim programima potpuno zapostavljen. Nažalost, nije poznato da li je vlast u Sarajevu reagovala ne te prigovore. Vjerovatno je Prvi svjetski rat prekinuo sve te aktivnosti.

Ključne riječi: Gračanlije, Kotar Gračanica, deputacija

ABSTRACT

From this, so far unknown, document we learn that some well-respected townsmen of Gračanica had far back in 1914 demanded that the occupation army should estab-lish the Grammar school in Gračanica objecting that the whole area was utterly neglected as far as the cultural development was concerned. Unfortunately, it so far not known whether there was any response from the authori-ties in Sarajevo. It is m ore likely that the World War 1 had interrupted all those activities.

Key words: Gračanlija (a townsman of Gračanica), Kotor Gračanica, deputation

Grupa od 14 uglednih predstavnika gračaničke općine (Ahmet Širbegović, Mehmed

Rešidbegović, Omer Hivzefendić, H. Mošo, I. Danon, Mošo M. Elazar, Adem Džebić, Sulejman Fazlić, Mujaga Kučukalić, David

I. Danon, Mujaga Halilbegović, Hasib Hivzefendić, Rafel I. Danon, Ibrahim Čajić i M. Rešidbegović) posjetila je Sarajevo 21. marta 1914. godine i tom prilikom predala Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu jednu peticiju, molbu1, u kojoj su ispisane određene potrebe i zahtjevi za brži ekonomski razvoj Gračanice. U spisima Zemaljske vlade Peticija je protokolisana 28. marta 1914. godine. Šefu Zemaljske vlade, Potjoreku, Peticiju je predala posebna deputacija, koju je predvodio Ragib-beg Džinić2. Osim napomene o toj deputaciji, drugih podataka na dokumentu nema. Nismo mogli utvrditi da li su svi spomenuti građani bili u deputaciji ili su Potjoreka posjetili samo odabrani. Isto tako, nismo mogli utvrditi da li je Zemaljska vlada na nekoj od svojih sjednica razmatrala zahtjeve gračaničkih predstavnika. Ako je i bilo nekih planova, Prvi svjetski rat je onemogućio njihovu realizaciju.

Svoju predstavku Gračanlije započinju konstatacijom da Zemaljska vlada planira “mnogo miliona” za novi investicioni program, koji ima za cilj da “našu domovinu unaprijedi i u materijalnom i u moralnom pogledu”. Slijede zahvale Zemaljskoj vladi i njenom planiranom investicionom programu i konstatacija da je prirodno nastojanje svakog kraja, svakog pojedinog mjesta što želi “neku korist za se izvući”.3 Želje su naročito izražene kod onih koji su iz nekih razloga bili zaboravljeni i u ranijim razvojnim programima izostavljeni. Među takve, prema mišljenju potpisnika molbe, spadala je i Gračanica:

“Kao predstavnici takvog jednog zab-oravljenog kraja i mjesta, kao izaslani-ci grada Gračanice i njegova kotara slo-bodni smo da pred visoku vladu iziđemo


50


51

sa ovom predstavkom, u kojoj popisasmo sve ono, čega nemamo, a trebali bi imati, pa molimo da nam se pomogne jer inače nemamo nikakve budućnosti.

Imajući u vidu investicioni program i krećući se u granicama mogućnosti slo-bodni smo da ovom predstavkom visoku vladu upozorimo na slijedeće svoje pri-jeke potrebe i da najponiznije zamolimo, da im se po mogućnosti i čim prije udo-volji.

I. Dok zapadna strana kotara: dolina Bosne od Doboja do iza Kožuha ide u susret boljoj budućnosti, jer će ju naskoro posijecati prva pruga naše buduće željezničke mreže, dok će nor-malizovanjem već postojeće pruge Doboj - Tuzla i ostala sela našeg kota-ra uznapredovati, ostaje naše kotar-sko mjesto - grad Gračanica po stra-ni od potonje pruge, spojeno doduše željeznicom ali onim časom bez vri-jednosti, kad se normalizovanje sas-tavne joj pruge Doboj - Tuzla konačno izvrši. Molimo zato, da se proširenje dosadašnje pruge uskoga kolosijeka Doboj - Tuzla izvrši tako, da se pru-ga od Boljanića do iza Gračanice premjesti na desnu obalu Spreče ili da se barem postojeća pruga Karano-vac - Gračanica normalizuje.

II. Pošto će se u najbližoj budućnosti više srednjih škola graditi, molimo, da se jedan srednji zavod (makar samo mala gimnazija)4 i u Gračanici podigne.(ist. ur.)

III. Nastojeći da ispravimo pogreške, koje su naši stari počinili, kad su od-bili centralnu kaznionu, koja se da-nas u Zenici nalazi, molimo da se ženska kazniona, koja će se naskoro graditi, u Gračanici sagradi.

IV. Da uzmognemo naše mjesto izdašnom i zdravom vodom snab-dijevati potrebno je da u Gračanici načinimo vodovod. Pošto je naša općina danas bez znatnijih prihoda, -moramo, pored sve pripravnosti, da sami mnogo žrtvujemo - da zamo-limo subvenciju iz zemaljskih sred-stava.

Sve te navedene potrebe konkretizu-jemo i obrazlažemo potonja u prilozima pod I-IV i ponovo molimo, da visoka vla-da našu molbu čim prije u pretres uzeti izvoli…”

U nastavku predstavke spominje se kako su gradska općina u Gračanici, a i kotarsko vijeće spremni maksimalno se žrtvovati kako bi se njihovo mjesto un-aprijedilo. Spomenuta obrazloženja prilo-ga I, III i IV nisu sačuvana ili ih, za sada, nismo mogli pronaći. Sačuvan je samo prilog II, koji se odnosi na srednju školu. Napisan je u dva primjerka: latinicom i ćirilicom. Ovjeren je samo prilog napisan latinicom.

Donosimo integralni tekst priloga II:

“GRADNJA SREDNJE ŠKOLE U GRAČANICI

Investicioni program, koji se tiče nas-tave, predviđa nekoliko novih sredn-jih škola. Time se nastoji podići viša duševna kultura našeg naroda.

Ako se uvaži, da je naš narod siromašan i da su tek rijetki pojedinci kadri, da se o svom trošku školuju i izdržavaju, dok je većina upućena na državne i privatne štipendije, onda je jasno, da se narod time, što će mu se u glavnom gradu i po okružnim mjestima podići nova sred-nja škola, ne može toliko pomoći, kao što bi mu se pomoglo, kad bi se ti zavodi smještali po provinciji. Onda bi te škole


52


53

mnogo više narodu koristile, jer bi ih više djece pohađalo, koja bi kod svoje kuće imala stan i hranu, što je svakako mno-go jeftinije, nego li uzdržavanje na strani. Kako se pogovara ono se i namjerava više takvih zavoda u provinciji otvoriti, pak se još mnogo gradova prijavilo, koji na njih reflektuju.

I mi kao predstavnici Gračanice, moli-mo da se i u našem mjestu jedna sredn-ja škola otvori. Naše je mjesto od prirode zdravo, blage klime, spojeno željeznicom i putevima sa svojom okolicom, ono imade priličan broj državnih (5, a gradiće se nas-koro još 2) i konfesionalnih (3) osnovnih škola, a narod jedva čeka, da mu se dade prilika, da svoju djecu, koju i u osnovnu školu rado daje, dalje obrazuje. Gradska općina je pripravna na najveće žrtve u tu svrhu, da srednju školu dobije: voljna je pomoću komunalnog zajma zemaljskoj upravi potrebnu zgradu na raspolaganje staviti, a po mogućnosti godišnji prinos za uzdržavanje zavoda votirati.”

Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine razmatrala je prispjele molbe za otvaranje srednjoškolskog zavoda u onim općinama koje su smatrale da za to imaju dovolj-no uvjeta. Razmatrane su molbe predate iz: Dervente, Livna, Bijeljine, Gradačca i Bosanske Krupe. U nedatiranom zapis-niku (izvještaju), koji je tom prilikom sačinjen ne spominje se molba upućena iz gračaničke općine. Komisija koja je razma-trala pristigle molbe, konstatovala je da Derventa, Livno i Sarajevo imaju najviše uvjeta za otvaranje srednjoškolskog za-voda.

Možda je zahtjev iz Gračanice kasno pristigao?

Napomene1 ABH, Zemaljska vlada za BiH (ZVS), Opći spisi, br.

76552/142 Džinić Ragib-beg, član saborskog Peticionog odbora od

29. 12. 1913., ABH, Sabor BiH, br. 162/143 Podvučeno crvenom olovkom4 Isto


52


53

Damjan Blagojević1

Gradsko jezgro Gračanice 1940. godine, urbano-komunalna i društveno-privredna skica

THE TOWN CORE OF GRACANICA, 1940, URBAN-MUNICIPAL AND SOCIO-ECONOMICAL SCHEME

ABSTRAKT

Ovo je dosta pregledna rekonstrukcija izgleda Gračanice između dva svjetska rata, odnosno pri kraju tog perioda. Iako je ispisana po sjećanju svog autora, obiluje nizom zanimljivih podataka i detalja koji mogu poslužiti kao os-nova za detaljnija proučavanja raznih aspekata razvoja ovog gradskog središta. Autor nam prilaže i spisak vlas-nika zanatskih i trgovačkih radnji, te važnijih ličnosti u društvenom i političkom životu tadašnje Gračanice.

Ključne riječi: Gračanica, Sokoluša, mahala, čaršija, radnja.

ABSTRACT

This is surely a very detailed reconstruction of the pros-pect of Gracanica between the two world wars, more pre-cisely at the end of this period. Even though it was written as a memory of its author, it is also full of the interesting elements and details that can be undoubtedly useful as a basis to detailed studies of different aspects of this town. The author presents us with the owner-list of handicrafts and trade stores, the names of important persons in the social and political life of Gracanica at that time.

Key words: Gracanica, Sokolusa (river), mahala (the main street), downtown, store.

Neki prirodni i historijski faktori razvoja grada

Povoljna lokacija naselja na južnim ob-roncima Trebave, ispod vododjelnice koja razdvaja Posavinu i dolinu rijeke Spreče,

na užem lokalitetu naselja uz rijeku Sokolušu, omogućavala je razvoj kom-paktnog urbanog naselja sa svim odlika-ma gradske aglomeracije.

Prirodna bogatstva Posavine, donjeg toka rijeke Bosne i gračaničkog gravi-tacionog područja, uslijed nedostat-ka drugih saobraćajnica, bila su usmjer-ena u unutrašnjost Bosne i obratno, preko Gračanice, putnim pravcem Brčko – Gračanica i Bušletić – Gračanica. To je imalo snažan uticaj na razvoj trgovine i zanatstva u nekadašnjoj Gračanici.

Još u turskom periodu Gračanica stiče status kasabe (prije 1548.), a nešto kas-nije postaje centar prostranog kadilu-ka (1572.), te sve više poprima karak-teristike urbane cjeline. U austrougar-skom periodu, nakon izgradnje modernih saobraćajnica, naročito puta i željezničke pruge Doboj – Tuzla, prerasta u istinski administrativno-kulturni i privredni cen-tar, postaje sresko (kotarsko) sjedište vrlo velike i značajne teritorije. Nagli razvoj trgovine i zanatstva, a naročito potrebe za transportom poljoprivrednih proizvoda i drvne mase, uslovili su izgradnju odvo-jenog željezničkog kraka od Karanovca do Gračanice, sa kompletnom željezničkom stanicom u strogom centru grada. Upore-do sa izgradnjom te pruge, pristupa se reg-ulaciji vodenog toka rječice Sokoluše, a za-tim postepenom uređenju i kaldrmljenju gradskih ulica, a poslije 1882. i izgradnji po-slovnih i administrativnih objekata sa pro-jektnim rješenjima od tvrdog materijala.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, u novoj administrativnoj podjeli, formirao se gračanički srez (kotar), koji je pored današnje teritorije opštine obuhvatao i područje Sladne, Moranjaka, Gornje i Don-je Paležnice, te Velike i Male Brijesnice.


54


55

U periodu od 1918. do 1941. go-dine na području gračaničkog sreza počinju se razvijati i određeni oblici in-dustrije. Postojeće pilane u Karanovcu, a naročito u Bosanskom Petrovom Selu doživljavaju brži razvoj, razvija se industri-ja građevinskog materijala u Sočkovcu, a u Gračanici jačaju svi vidovi trgovine, zanat-stva i ugostiteljstva.

Iz ovog kratkog pregleda može se zaključiti da je dostignuti stepen razvoja gradskog područja Gračanica pred Drugi svjetski rat bio logična posljedica njenog razvoja u minulim vremenima.

Gračanička čaršija na rijeci Sokoluši

Glavni putni pravac iz Brčkog, pri ulasku u grad, grana se u četiri sporedne ulice koje prolaze kroz centar grada i ponovo se spajaju dvije po dvije ulice i to na čvorovima kod Sahat-kule, drvarne pijace i cementirane ćuprije, gdje pono-vo prelaze u jednu saobraćajnicu koja se veže sa glavnim državnim putem prvog reda Doboj-Tuzla.

Od ovih ulica desno i lijevo odvajaju se ulice prema manjim urbanim cjelinama, mahalama i to: Javor, Čiriš, Lipa, Srpska Varoš, Drafnići, Mejdanić, Potok mahala, Stubo, Riječka mahala i Ritašići. Jedina uli-ca u Gračanici koja je imala svoj zvanični nazv bio je Kej pored Sokoluše koji je nosio ime Vojvode Stepe Stepanovića, dok su sve ostale ulice bile bezimene.

Grad se nezvanično dijelio na dvi-je čaršije i to: na gornju i donju čaršiju. Gornjoj čaršiji pripadala je glavna pijaca – sadašnji park u centru grada i ulice uz pi-jacu sa kejom i željezničkom stanicom do ispod sahat kule na jugu i do novog Doma kulture na sjeveru.

Centar Donje čarije bila je drverna pi-jaca – sadašnji skver sa okolinom.

Glavnu pijacu (na mjestu današnjeg par-ka u centru grada) ograničavao je sa za-pada red lipa, a sa istočne strane bila je gradska vaga vrlo privlačnog arhitektonsk-og rješenja. Glavna pijaca je bila praktično gradska tržnica pod otvorenim nebom za sve poljoprivredno-prehrambene, zanat-ske pa i industrijske proizvode.

Drvarna pijaca (na mjestu sadašnjeg sk-vera) bila je isključivo namijenjena za pro-daju ogrjevnog drveta, koje se dovozilo zaprežnim kolima ili na konjskim samari-ma, a često i bremenima nošenim na ljud-skim leđima.

Na lokaciji sadašnjeg Srednjoškolskog centra i prostora ispred njega bio je smješten gradski tor, vatrogasni dom i stočna pojaca zvana “sajam”.

U centru, preko rječice Sokoluše, na sadašnjoj lokaciji autobusne stanice bila je zgrada željezničke stanice sa robnim magazinom i tri stanična kolosijeka sa dostavno-utovarnim i manevarskim ko-losijekom, dužine oko 150 metara uzvod-no uz Sokolušu.

Sokolušu i plato željezničke stanice premoštavao je vrlo atraktivan željezni most, koji je svojim izgledom doprino-sio ukupnom povoljnom arhitektonskom dojmu rješenja minijaturnog željezničkog čvora u centru grada.

Rječica Sokoluša bila je regulisana na potezu od stočne do drvarne pijace. Reg-ulacija se završavala drvenom branom niže sadašnjeg mosta koji premošćava Sokolušu kod skvera. Iz brane je bio iz-veden jaz koji je vodio vodu do vodenice Jove Tadića.


54


55

Po dužini regulisanog dijela toka Sokoluše bilo je izgrađeno 5 drvenih kas-kada, koje su omogućavale razlijevanje vode po širini korita pa se stvarao “dojam većeg vodotoka”. S obzirom da su korit-om Sokoluše u to vrijeme tekle znatno veće količine čiste vode nego danas, ispod svih kaskada i ispod brane, te u virovima duž korita bilo je u izobilju raznih vrsta riba koje su djeca svakodnevno lovila.

Često izlijevanje potoka Japage i rječice Sokoluše posebno je opterećivalo tadašnje gradske komunalce. Japaga je donju čaršiju plavila skoro svake godine, a neka-da i dva puta godišnje, dok se Sokoluša izlijevala iz svog korita jednom u neko-liko godina. Najveća poplava zabilježena je krajem ljeta 1939. godine. Izlila su oba vodotoka, tako da je kroz grad tekla buji-ca, mjestimično i do 1 metar dubine. Po-sljedice te poplave bile su katastrofalne. Potpuno je srušeno nekoliko mostova na rječici Sokoluši, dok su ostali bili teško oštećeni. U gradskom rajonu koji je za-hvatio vodeni val voda je poplavila sve podrume i prizemne poslovne prostore. Pored mosta na rječici Sokoluši kod skve-ra, srušena je brana i obalni zid sa dijelom željezničke pruge Gračanica-Karanovac. I u to vrijeme postojala je velika solidarnost i međusobno povjerenje građana, koji su zajedničkim snagama sve štete od poplava uspjeli sanirati do kraja 1940. godine.

Glavne gradske komunalne funkcije

Kompletnu komunalnu službu obavljala je posebna grupa pri opštini Gračanica, na čelu sa izuzetno sposobnim poslovođom Kulić Beširom. Pod svojom kontrolom ova služba je imala vodovod, kanali-zaciju, struju, održavanje čistoće ulica i riječnog korita, zatim opštinskog tora, te

opštinskog bika i ždrijepca za rasplod, pi-jace i malte.

U to vrijeme Gračanica je spadala u najčistije gradove na Tuzlanskom okrugu, što je najbolji dokaz da je ova komunalna grupa dobro obavljala svoje poslove.

U ljetnom periodu ulice su svako jutro i veče prskane vodom iz bureta sa prska-licama, kojeg je na specijalno uređenom vozilu vukla opštinska konjska ili volovs-ka zaprega. Zapregom je upravljao Alić Ramo. Pri ovoj službi bila su takođe speci-jalna zaprežna vozila za odvoz smeća i za-tvorena, specijalno okovana, kola za raz-voz mesa od klaonice do mesnice, kojim je upravljao Ago Valjevac.

U jesen, uslijed većih oborina, dolazi-lo je do “raskvašavanja” gradskih ulica i stvaranja velikog blata koje je čišćeno grnalima i odvoženo u Sokolušu. Zimi, za vrijeme snježnih padavina, ulice su se redovno čistile drvenim grnalima s kon-jskom ili volovskom zapregom, tako da problem neprohodnosti gradskih ulica nije postojao.

Uže gradsko područje snabdijeva-lo se vodom iz gradskog vodovoda, koji je doveden 1936. godine sa izvorišta Hadžijina voda. Tokom noći voda se po-tiskivala pumpama u rezervoar u Varoši (na Gaju), da bi se danju gravitacijom spuštala u vodovodnu mrežu. Do 1940. godine takozvano kućno snabdijevanje bilo je instalirano samo u nekoliko privat-nih i društvenih objekata.

Na gradski vodovod bile su priključene ulične česme sa kojih su se vodom snabdi-jevala ostala gradska domaćinstva. Česme su bile instalirane po mahalama i to na šest lokacija: 1.na uglu gdje se spajaju ulice Lipa i Čiriš (iza sadašnje Šumske uprave); 2.na drvarnoj pijaci (Gračanički


56


57

skver); 3. na uglu ispred Sahat-kule; 4 .na glavnoj pijaci ispred Osman-kapetanove medrese (sadašnji centralni park); 5. is-pred nekadašnje stručne škole (sadašnja Muzička škola, stari Narodni univerzitet); 6. na raskršću ulica poviše stambenog bloka Hadžistevići.

U Gračanici nije postojala gradska kanalizacija za odvod fekalnih voda, ali je zato kanalizacija za oborinske vode dobro funkcionisala.

Na užem gradskom području na obal-ama Sokoluše bile su izgrađena 3 grad-ska javna nužnika: prvi, na desnoj obali Sokoluše u ulici Ahmeta Šiljića (ulica koja prolazi pokraj autobuske stanice op. u.) kod mosta koji vodi prema Domu kulture, drugi - na željezničkoj stanici i treći - na li-jevoj obali Sokoluše, niže mosta kod sk-vera. Nužnici su bili zidani i sa velikim be-tonskim rezervoarima, koji su se praznili za vrijeme velikih voda.

Pored navedenih komunalnih rješenja, najveći broj stanovništva je u svojim dvorištima imao vlastite bunare, ili pumpe za dobivanje pitke vode, dok su nužnici uglavnom bili izvan stambenih objeka-ta u dvorištima, sagrađeni iznad običnih septičkih jama.

Na čitavom gradskom području nije bila asfaltirana niti jedna ulica, jedino su bili izgrađeni trotoari duž desne strane glavne ulice od drvarne pijace do pravoslavne crkve i sa lijeve strane do bijele džamije.

Na ušću Sokoluše i Drijenče, nalazila se gradska klaonica, zgrada malih dimenzija i oskudne klaoničke opreme.

U staroj zgradi na uglu, gdje se odvaja-ju sokaci za Potok mahalu i Stubo nalazi-la se gradska elektrana, instalirana 1931. godine. Od 1939. godine kada je izgrađen

električni dalekovod Tuzla-Doboj služila je kao rezervna električna centrala, sa ko-jeg je koristio uži dio gradskog područja Gračanica, uglavnom za rasvjetu kuća i ulica.

Na ulazima u grad sa sjevera i juga bile su izgrađene malte, na kojima se naplaćivala taksa – maltarina, za unošenje u grad svih roba koje su predviđene za prodaju. Zgrada sjeverne malte nalazila se na desnoj strani puta Brčko-Gračanica u neposrednoj blizini današnjeg naselja Malta, dok se zgrada južne malte nalazila na uglu ulice Džemala Sumana i Ozrensk-og partizanskog odreda (raskrsnica prema Lipi kod Štamparije).

Javni i državni objekti i njihove funkcije

Sjedište sreza se nalazilo u sadašnjoj zgradi Skupštine opštine Gračanica. Uz zgradu je bio dograđen aneks u kome je bio smješten Sreski zatvor. Oko zgrade sreza bio je lijepo urađen i vrlo dobro održavan park, ograđen ogradom od letve.

Sjedište opštine nalazilo se u zgradi koja se nalazi u ulici Steve Milovanovića (zgra-da bivše udružene škole, op.u.). To je tada bila prizemnica sa većim dvorištem. Pored opštinskih službenika u njoj je bila smještena i opštinska policija, dok se žandarmerija nalazila u takozvanoj žandarskoj kasarni na ulazu u mahalu Varoš.

Medicinska služba obavljala se u dvije ambulante: ambulanti dr. Avde Prohića u kojoj su vršene i stomatološke usluge nalazila se na lokaciji današnje poslov-no-stambene zgrade “Grades” (bivši Dom izviđača). Ambulanta dr. Vicka Mrčića na-lazila se u ulici Ðogić Ibrahima do zgrade


56


57

tadašnje ženske stručne škole. I ona je također srušena.

Novoizgrađenom ob-jektu za sresku bolnicu u međuvremenu promijen-jena je namjena u dječji dom. Taj će objekt kasni-je ući u sastav današnjeg doma zdravlja, na kojem su vršene mnogostruke adaptacije i nadogradnje.

Putnu službu na području sreza obavlja-li su putari u okviru Uprave puteva pod vodstvom upravnika putne službe ko-jeg su zvali “Štroco”. Uprava puteva je bila smještena u zgradi koja se nalazi-la u glavnoj ulici Todora Panića broj 45. (sadašnja ulica Ahmed-paše Budimlije, op.u.)

Šumska uprava i pošta nalazile su se u ulici Adema Alića broj 130 i 131.(sadašnja lokacija stare pošte, op.u.)

Zgrada muške osnovne škole bila je na lokaciji današnjeg novog Doma kulture, a ženska osnovna škola u zgradi sadašnje muzičke škole kod bivšeg Narodnog uni-verziteta. Stručna ženska petorazredna škola bila je u zgradi naspram doma kul-ture (nekadašnji Sekretarijat za narodnu odbranu, op.u.) koja je tada bila prizem-nica.

Osman-kapetanova medresa se nalazi-la u objektu starog doma kulture, preko puta bijele Ahmed-pašine džamije.

Sokolsko društvo sa salom za vježbe zva-nom sokolanom bilo je smješteno u ob-jektu koji se nalazio na izlazu ulice Lipa, iza kuće sa kupolom.

Narodna biblioteka se nalazila u zgra-di starog kina na izlazu u glavnu ulicu kod Sahat-kule. (stari kino, kasnije salon namještaja Trg. preduzeća “Bosna”, danas restoran op.u.)

U Gračanici je djelovalo kulturno-umjetničko društvo “Narodna bibliote-ka” i žensko društvo “Kolo srpskih ses-tara”. Kulturno-umjetnička društva su za svoju djelatnost koristila prostorije velike sale Narodne biblioteke, uz koju je bila sagrađena i pozornica, zatim jednu veću učionicu ženske stručne škole, te pozor-nicu u sastavu sale hotela “Bosna”.

Zgrada hotela “Bosna” nalazila se na uglu glavne ulice i drvarne pijace, sadašnjeg skvera, a zgrada hotela “Soko” na željezničkoj stanici.

Što se tiče sporta i fizičke kulture, u gradu je djelovala sportska organizaci-ja “Soko”, u kojoj je njegovana tjelesna gimnastika i djelomično laka atletika, te fudbalski klubovi “Jedinstvo”, “Bosanac” i “Jugoslavija”. Prva dva fudbalska kluba bili su gradski rivali, dok je fudbalski klub “Jugoslavija” bio više đački klub kojeg su samoinicijativno formirali omladinci đaci i aktivan je bio samo za vrijeme ljetnih školskih raspusta.

Slika 1. Centar Gračanice - čaršija 1936. godine


58


59

Pored navedenih administrativnih, školskih, zdravstvenih, kulturnih i sport-skih objekata, u to vrijeme je u Gračanici bilo aktivno i 10 vjerskih objekata i to: 8 džamija, pravoslavna i katolička crkva, dok se u jevrejskoj sinagogi (Havra) duže vremena mije obavljala vjerska služba.

Zgrada jevrejske sinagoge nalazila se na lokaciji današnjeg malog parka niže skve-ra (sada Poslovni centar “Evropa”, op.u.), kojeg su stariji ljudi zvali havrište.

Gospodarske prilike i društveni život Gračanlija

I pored toga što je u to vrijeme gradsko područje naseljavalo svega 4.500 - 5.000 stanovnika, vrlo je važan podatak, da je na tako malom prostoru egzistirao vrlo veliki broj zanatskih, trgovačkih i drugih radnji.

Neposredno pred Drugi svjetski rat, 1940. godine, u Gračanici je bilo regis-trovano:

• pekarskih zanatskih radnji 12

• mesarskih zanatskih radnji 5

• ugostiteljskih zanatskih radnji:- gostionice 9-hoteli 2-hanovi 2-kafane 14-aščinice 3-slastičarnice 4

• trgovačke radnje 40

• otkupne stanice-otkup jaja i živine 5-otkup drveta 3-otkup poljop. proizvoda i kože 6

• veletrgovine 4

• lageri tehničkog drveta i građ. mat. 4

• frizersko-brijačke zanatske radnje 6

• obućarske zanatske radnje 14

• krojačke zanatske radnje 10

• stolarske zanatske radnje 8

• kovačko-kolarske zanatske radnje 4

• lončarske zanatske radnje 2

• kalajdžijske zanatske radnje 2

• bravarsko-limarske zanatske radnje 2

• zlatarske zanatske radnje 3

• sajdžijske zanatske radnje 2

• fotografske zanatske radnje 2

• kostretarske zanatske radnje 3

• vodenice i elektro-mlinovi 8

• profesionalni šoferi 3

Na osnovu ovakve raznolikosti i bro-ja zanatskih, ugostiteljskih i trgovačkih radnji, može se pretpostaviti da je bila daleko veća ponuda robe i uslu-ga nego što je bila njihova potražnja, pa su vlasnici radnji nastojali da svo-ju robu, usluge i proizvode što više približe kupcu ili da izađu na druga tržišta.2

Ispred gostionica i kafana u ljetnom periodu su redovno iznošeni stolovi za kojima su sjedili gosti. Na otvorenim kap-cima trgovačkih radnji (ćepencima) bila je izložena roba i zanatski proizvodi, a ispred nekih radnji, na trotoaru bile su postavljene i posebne tezge sa robom za rasprodaju. Na pijaci, ispod lipa, (sadašnji centralni park, op.u.) bile su tezge sa pil-jarskim proizvodima, dok je pored nekih pekara nuđeno pečeno meso u dagari. U


58


59

pekarama su se proizvodile različite vrste hljeba i peciva, a u aščinicama su nuđena raznovrsna aščijska jela sa posebnim specijalitetima sa ražnja i bureci.

Stolovi ispred gostionica i kafana, za ko-jima su sjedili gosti, izložena roba i zanats-ki proizvodi na ćepencima i tezgama, pe-kare, aščinice, piljarnice na otvorenom, u glavnoj ulici i sokacima koji se vežu za glavnu ulicu u centru, činili su poseban kolorit u centra grada i osjećaj obilja roba i usluga, za koje osim pazarnog dana nije bilo dovoljno kupaca. Pazarni dan, kao i sada, bio je petak, dok je godišnji vašar održavan 8. novembra. Gračanički vašar je bio čuven i cjenjen na daleko većim pros-torima izvan sreza jer je u to vrijeme pred-stavljao značajnu privrednu i zabavnu manifestaciju.

Nažalost, poslije Drugog svjetskog rata došlo je do ukidanja vašara, ali ne voljom naroda, nego po nalogu tadašnje vlas-ti. Taj vid trgovanja proglašen je neeko-nomskim i zastarjelim, a zanemarena dugogodišnja tradicija sa kojom se narod ovog kraja već bio saživio. Stoga se narod, i pored važećih propisa, gotovo po inerciji godinama okupljao u Gračanici u danima vašara, koji to zvanično nije bio. Vašar je obnovljen 1984. godine, kada opštinske vlasti ukidaju svoje ranije propise o “uki-danju vašara”.

Po tradiciji, stanovnici Gračanice odu-vijek su voljeli društveni život i izlete u prirodu. Značajan broj građana bio je aktivan u raznim društvenim, kulturnim i sportskim organizacijama i društvima. Svake nedjelje i praznika limena glaz-ba Dobrovoljnog vatrogasnog društva, koje je osnovano 1927. godine, prolazi-la je kroz grad i svojom muzikom stvara-la dobro raspoloženje i prazničnu atmos-feru u čaršiji. Često su se održavali teferiči

koje su priređivala kulturno-umjetnička društva i privatna lica. Najpopularniji su bili teferiči koje je redovno priređivalo gradsko Dobrovoljno vatrogasno društvo.

Prirodne ljepote u okolini Gračanice, a naročito sprečanska dolina i rijeka Spreča, privlačile su mnogobrojne Gračanlije, koji su znali uživati u prirodi, na izletima i raznim teferičima, naročito u ljetnom periodu uz rijeku Spreču. U to vrijeme Spreča je bila biserno čista, puna raznih vrsta, pa je boravak na njezinim prelije-pim i pitomim obalama, ribolov i kupan-je bio poseban užitak za mnoge ljubitelje prirode, izletnike i “teferičlije”.

Spisak vlasnika zanatskih, trgovačkih, ugostiteljskih i drugih radnji u Gračanici neposredno prije Drugog svjetskog rata.

Vlasnici pekarskih zanatskih radnji:

• Urošević Dimitrije,

• Hadžihasanović Atif,

• Sokolušić Mujo,

• Nikolić Stevo,

• Sulejmanović Ćamil,

• Čajić Faik,

• Moralić Rizah,

• Fazlić Dževdet,

• Kuduzović Mujo,

• Nedić Milan,

• Petrović Savo.

Vlasnici mesarskih zanatskih radnji:

• Musić Hašim,

• Šarić Ibro,

• Šarić Ago,

• Husarkić Salih,


60


61

• Kuduzović Haso.

Vlasnici ugostiteljskih radnji:

Gostionice:

• Blagojević Mihajlo,

• Milosavljević Milisav,

• Hadžistević Spaso,

• Džabić Adem,

• Savić Nikola-Brada

• Jovanović Dimitrije,

• Mulalić Rizah,

• Jovanović Katica,

• Lazarević Ranko.

Hoteli:

• “Bosna”, vlasnik Gojković Milan,

• “Soko”, vlasnik Bešlagić Sulejman.

Hanovi sa kafanama i prenoćištem:

• Jahić Sejdo,

• Letić Ibrica.

Kafane:

• Čubrilović Suljo,

• Karađoz Mujo,

• Purač Ehem,

• Šaković Mujo,

• Sinanović Mara,

• Mićanović Pero,

• Salihefendić Ahmet,

• Dizdarević Salih,

• Junuzović Husejn,

• Tahirović Rahim,

• Jukan Mujo,

• Priganica Mehmed,

• Žunić Muhamed (držao kafanu u Nar-odnoj biblioteci)

• Helić Galib.

Aščinice:

• Alić Mujo,

• Omerović Kahriman,

• Čubrilović Halil.

Poslastičarnice:

• Šerifović Mursel,

• Tahirović Arif,

• Mihtarević Velija,

• Okanović Osman.

Vlasnici trgovačkih radnji:

• Krdžalić Meho,

• Dervišefendić Hasan,

• Osmanbegović Salih,

• Helić Salih,

• Nikić Veso,

• Spahić Abdurahman,

• Papo Rafael,

• Blagojević Jovo,

• Halilbegović Ibrahim,

• Prohić Sabrija,

• Kolaković Ilija,

• Tadić Jovo,

• Simić Ljubo,

• “Bata” (Borovo), obuća,

• Ivanišević Stanko

• Papo Isidor,

• Goldgruber Desider,

• Junuzović Husejn,

• Širbegović Ibrahim,

• Šabić Mehmed,

• Sarajlić Atif,

• Hinić Ljubo,


60


61

• Tihić Bećir,

• Tihić Salih,

• Trifković Stanko (trgovina oružja),

• Nikolić Jovo,

• Hadžić Osman,

• Rešidbegović Muhamed i Sejdo,

• Šaković Velija (knjižara),

• Viktor Koloman (apoteka),

• Rešidbegović Ibrahim,

• Rešidbegović Hazim,

• Rešidbegović Galib,

• Mulahusejnović Bego,

• Mulahusejnović Zejnil,

• Helić Galib,

• Kurtagić Derviš,

• Hivzefendić Omeraga,

• Nešković Mihajlo,

• Ibrahimović Sulejman (piljarnica),

Otkupne stanice:

Otkup jaja i živine:

• Ahmetašević Ibrahim,

• Žunić Bećir,

• Žunić Abdulah,

• Žunić Emin,

• Džiko Osman.

Otkup drveta:

• Prohić Sabrija,

• Žuža Jovan,

• Goldgruber Desider.

Ostali poljoprivredni proizvodi i koža:

• Sabrija Prohić (poljoprivredni proiz-vodi,

• Nikolić Jovo – poljoprivredni proizvodi,

• Todić Jovo (poljoprivredni proizvodi),

• Ivanišević Stanko (poljoprivredni proizvodi),

• Zukobašić Ahmet (poljoprivredni proizvodi),

• Nedeljković Dimšo (koža),

• Redšidbegović Ibrahim (poljoprivred-ni proizvodi).

Veletrgovine:

• Prohić Sabrija (3 stovarišta drveta),

• Blagojević Jovan (1 stovarište građe-vinskog materijala),

Vlasnici frizerskih i brijačkih zanatskih radnji:

• Žunić Naim,

• Sokolović Muhamed,

• Džinić Sakib,

• Jovanović Vlajko i Ljubo,

• Ðulić Rasim,

• Kuduzović Hasan.

Vlasnici obućarskih zanatskih radnji:

• Ejubović Hasib,

• Ustavdić Hasib,

• Nedeljković Jovo,

• Nedeljković Ljuboje (opančar),

• Jovanović Jovo (Ajo) (opančar),

• Dujković Jovo,

• Salihefendić Raib,

• Salihefendić Fajik,

• Čajić Akif,

• Jovanović Stevo,

• Stjepanović Nikola,

• Tešić Simo,

• Travljanin Suljo (sarač i obućar),


62


63

• Stojanović Andrija.

Vlasnici krojačkih zanatskih radnji:

• Begić Mehmedalija,

• Bravić Osman,

• Salihefendić Ahmet,

• Nedić Marko,

• Nedić Rado,

• Žunić Tajib,

• Ejubović Osman (terzija)

• Agić Ibrahim,

• Martić Nikola.

Vlasnici stolarskih radnji:

• Mulajusufović Hazim i Ibrahim,

• Helić Sejdo,

• Kenjar Alija,

• Hivzefendić Osman,

• Moralić Fehim,

• Trutović Salih,

• Helić Meho,

• Havelka Nikola.

Vlasnici kovačko-kolarskih zanatskih radnji:

• Kamarić Osman i Zaim,

• Šaković Džafer i Hakija,

• Taletović Hakija,

• Sokolušić Avdo.

Vlasnici lončarskih zanatskih

• Nikolić Milisav,

• Huskić Rahim.

Vlasnici kalajdžijskih zanatskih radnji:

• Dalić Marko,

• Šatara Vaso.

Vlasnici bravarsko-limarskih zanataskih radnji:

• Rešidbegović Mustafa,

• Maksimović Stanko.

Vlasnici zlatarskih zanatskih radnji:

• Stojanović Rado,

• Simeunović Dušan,

• Stojanović Branko.

Vlasnici sajdžijskih zanatskih radnji:

• Izmirlija Asim

• Sarajlija Muhamed

Vlasnici fotografskih zanatskih radnji:

• Šaković Ismet,

• Varne Johan.

Vlasnici kostretarskih zanatskih radnji:

• Prohić Ibrahim,

• Lepirović Mehmed,

• Tufekčić Lutvo.

Vlasnici mlinova:

• Ðulić Alija (vodenica),

• Tadić Jovo (vodenica),

• Vakuf (vodenica “Kapetanuša”),

• Jovanović Dimitrije (vodenica),

• Prohić Rukib (vodenica),

• Taborski Franjo (elektro-mlin “Spreča”).

• (autor tvrdi da su postojale još dvije vodenice, čija imena nije naveo)

Profesionalni šoferi:

• Kostić Pero,

• Boc Stevo,

• Prohić Ahmet.


62


63

Ličnosti koje su pred Drugi svjetski rat obavljale važnije državne, društvene i dru-ge funkcije u Gračanici:

• Sreski načelnik: Branković Safet,

• Opštinski načelnik: Hifzefendić Hivzo,

• Predsjednik suda: (nije navedeno ime)

• Pristav: Šajkaš Franjo,

• Narednik žandarmerije: Karamehmed-ović Meho,

• Narednik policije: Musić Adem,

• Upravnik šumske uprave: Rabrenović Rajko,

• Upravnik pošte: Vejzagić Hamdija,

• Upravnik uprave puteva Domišljanović Ivan,

• Upravnik finansijske uprave Berber-ović Ibrahim,

• Upravnik osnovne škole: Urošević Ðuro,

• Upravnik stručne škole: Hinić Cvijeta,

• Muderis Osman-kapetanove medrese: Šiljić Husein ef,

• Pravoslavni pop – prota: Sofrenić Mi-tar,

• Kadija: Hajdarović (ime nepoznato)

• Advokat: Jokanović Stevo,

• Predsjednik Narodne biblioteke: Kamarić Mustafa,

• Predsjednik “Kola srpskih sestara”: Nikolić Ljubica,

• Predsjednik sportskog društva “Soko”: Dr. Prohić Avdo,

• Predsjednik Vatrogasnog društva: Simić Ljubo,

• Predsjednik FK “Jedinstvo”: Rešidbeg-ović Muhamed,

• Predsjednik FK “Bosanac”: Rešidbeg-ović Suljo.

Napomene1 Nekoliko podataka o autoru ovog rada: Rođen je

1929. godine u Gračanici, potiče iz ugledne zanats-ko-trgovačke familije Blagojevića, koji su doselili u Gračanicu početkom 20. stoljeća. Vrlo mlad, 1943. godine, sa svojom sestrom odlazi u partizane, a posli-je završetka rata upisuje se na građevinski fakultet u Zagrebu. Po završetku studija, sve do kraja života ra-dio je kao inženjer i privredni rukovodilac, najviše u ciglanama u Sočkovcu, zatim u “Građevinaru” i još nekim gračaničkim firmama Iako sa politikom nije imao puno sreće, ipak je pod stare dane prihvatio da jedno kraće vrijeme obavlja čelnu partijsku funkci-ju u Gračanici. Posjedovao je široko obrazovanje i bio uvažen kao građevinski stručnjak i privredni rukovo-dilac. Javno se suprotstavljao nacionalnom političkom organizovanju na ovim prostorima i uskratio podršku Ozrencima, koji su ga pozivali da im se pridruži i po-mogne organizovanje tamošnje infrastrukture SDS. Nekoliko mjeseci prije izbijanja rata na ovim prostori-ma poginuo je u saobraćajnoj nesreći izlazeći svojim putničkim automobilom iz dobojskog tunela.

Kako su mu u živom sjećanju bili mnogi detalji o iz-gledu Gračanice između dva svjetska rata, (koje mi je često iznosio), jednom prilikom zamolio sam ga da ih “baci na papir” kako bi mi mogli poslužiti kao građa za monografiju “Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji”, na kojoj sam, zajedno sa prof. Esadom Tihićem, počeo raditi krajem 1985. godine. Blagojević se odazvao ovoj molbi i poslu prišao vrlo ozbiljno, “inženjerski”. Tako sam već krajem 1986. godine imao u rukama nekoliko primjeraka teksta, kucanog mašinom, pod naslovom “Gračanica – neposredno pred Drugi svjetski rat 1941. godine”, u kojem je Blagojević sistematizovao niz podataka iz privrednog i društvenog života ondašnje Gračanice, sa posebnim osvrtom na komunalno-urbani aspekt. Nešto od tih podataka, s dopuštenjem autora, objavio sam u po-menutoj Monografiji, ali je rad kao cjelina sve do sada ležao kao rukopis u mojoj privatnoj arhivi. Stoga sam i odlučio da ga priredim za štampanje i objavim u ovom broju Časopisa, cijeneći da može biti od koristi svima onima koji se po bilo kojem osnovu bave Gračanicom. Tokom pripreme teksta za objavljivanje izvršena su neophodna skraćivanja i druge redaktorske inter-vencije, promijenjen naslov i ubačeni međunaslovi, ali je njegova autentičnost u potpunosti sačuvana. (O.Hamzić)

2 U prilogu ovog rada autor je sačinio detaljan spisak zanatskih, trgovačkih, ugostiteljskih i drugih radnji i njihovih vlasnika u Gračanici neposredno prije Drugog svjetskog rata.


64

RIJEČ GRAČANIČKI GLASNIK

65

Riječ

Kemal Bašić

Prof. Muhamed Tajjib Okić – život i djelo

PROF. MUHAMED TAJJIB OKIĆ - LIFE AND WORK

ABSTRACT

Jedan je od najučenijih ljudi koje je Bosna i Hercegovi-na ikada imala. Rođen je 1. 12. 1902. godine u Gračanici, gdje je proveo samo svoje rano djetinjstvo. Nastavio je školovanje u Sarajevu, zatim u Zagrebu, Parizu… Radio je kao profesor na Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu, Velikoj medresi u Skoplju, Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Jedno vrijeme tokom Drugog svjetskog rata radio je u Ambasadi Turske u Beogradu. Poslije Drugog svjetskog rata odlazi u Tursku, gdje ostaje da živi i radi do kraja života. Imao je veoma široko obrazovanje, govorio je više svjetskih jezi-ka, napisao mnoga značajna djela iz oblasti književnosti, islamskih nauka, historije, filozofije, otkrio nam mnoge učene ljude iz bosansko-hercegovačke književne baštine na orijentalnim jezicima, pisao o hamzevijama i bogumil-ima u Bosni i Hercegovini. Predavao na mnogim svjetskim učilištima. Umro je 9. 3. 1977. godine u Ankari. Po vlasti-toj želji, ukopan je na groblju Bare u Sarajevu.

Ključne riječi: Gračanica, “Gajret”, bogumili, hamzevije, Istanbul, Ankara.

ABSTRACT

He was on of the most educated people that Bosnia and Herzegovina had ever had in its history. He was born on 1st of December 1902 in Gracanica where he spent only his childhood. He continued his studies in Sarajevo, and then he went to Zagreb, Paris… He worked as professor in the First Male Grammar School in Sarajevo, Velika Medresa (The High Islamic Secondary School) in Skoplje, Šerijatska Gimanzija (Gymnasium of the Islamic Law-Shariah) in Sarajevo. Some time during the Second World War he worked in the Embassy of Turkey in Belgrade. After WWII he leaves for Turkey where he stays to live and work until end of his life. He was highly educated, spoke several lan-guages, wrote many significant works in the fields of lit-erature, Islamic sciences, History, Phylosophy, discovered many educated people in the literature of B&H in oriental

Kemal BašićProf. Muhamed Tajjib Okić - život i djelo

Vedad SpahićMemoari Muhameda Seida Mašića - egzistencijalna i literarna cijena

nonkonformizma

Atif KujundžićEšref Berbić u ljepoti pjesničkog bivanja

Atif KujundžićAkvareli Ćamila Osmanovića, sredokraća

stvarnosti i sna

Nove knjige


64


65

languages, wrote about Hamzawiah (the Derwish sect with strict Islamic rules) and Boghumils in B&H. he lectured at many world famous universities. He died peacefully on 9th of March 1977 in Ankara. By his last wish, he was buried at the cemetery Bare in Sarajevo.

Key words: Gracanica, “Gajret”, Boghumils, the Hamzawi-ah, Istanbul, Ankara.

Rođen je u Gračanici, l. decembra 1902. godine. Otac njegov, Mehm-ed Tevfik efendija, bio je deset go-

dina muderis (profesor) i direktor Os-man-kapetanove medrese u Gračanici. Majka mu je takođe, iz Gračanice, Hasiba hanuma, kćerka Mustafe Hadžića.

Porodica Muhameda Tajjiba Okića pre-seljava u Sarajevo 1910. godine, kada je Mehmed Tevfik efendi, njegov otac, iz-abran za člana Ulema-Medžlisa u Sara-jevu.

Tajjib je svoje obrazovanje započeo u Sarajevu, u Hadži Hasan Bozadži mekte-bu (diploma 1/1. 1331, 1913). Nakon me-kteba, pohađa Ruždiju na Bembaši, koju završava 26. 8. 1916. godine (diploma pod brojem 46/2161). Okružnu medresu u Sarajevu završava 12. maja 1920. godine (diploma broj 19), a Šerijatsku sudačku školu 28. 6. 1925. godine (diploma broj 8/347). Na Zagrebačkom univerzitetu, Fakultetu književnosti, polaže ispit i stiče diplomu 12. 10. 1926. godine. U isto vri-jeme pohađa i Pravni fakultet Univerziteta u Zagrebu. Kasnije se prebacuje na Prav-ni fakultet Univerziteta u Beogradu, koji završava 29. 10. 1930. godine (diploma broj 11182).

Sljedećih godina, Muhammed Tajj-ib Okić nastavlja studije na Fakultetu književnosti (Faculte des Lettres) na Sor-boni, gdje stiče diplomu magistra. (12. 3. 1929. godine, diploma broj 459). Iako je na istom Fakultetu bio pripremio i dok-

torsku disertaciju (pod naslovom “Hasan Kafi de Bosnie, sa vie et ses oevres, avec la traduction de son ouvrage”, “Nizam-ul-Ulema”), iz objektivnih razloga nije pristu-pio njenoj odbrani, pa mu nije ni priznato zvanje doktora.

U Školi orijentalnih jezika (Ecole Na-tionale des Langues Orijentales Vivantes) stiče diplomu profesora arapskog jezika i književnosti, turskog jezika i književnosti (31. 7. 1928. godine, diploma broj 630) i perzijskog jezika i književnosti (14. 02. 1930. godine, diploma broj 690).

Nakon toga, profesor Okić izvjesno vri-jeme boravi u Tunisu na, “Zejtunija” uni-verzitetu, na Višoj školi za arapski jezik i književnost.

Svoj radni vijek profesor Okić je započeo u Sarajevu, na Prvoj muškoj gim-naziji. Poslije toga, dvije godine radio je kao profesor na Šerijatskoj gimnaziji, također u Sarajevu. Od 1934. do 1941. godine na Velikoj medresi kralja Aleksan-dra u Skoplju predaje Hadis i Tefsir.

Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, 1941. godine, prelazi u Sarajevo. Dvije go-

Slika 1. Prof. Muhamed Tajjib Okić

GRAČANIČKI GLASNIK RIJEČ

66


67

dine kasnije zapošljava se u Turskoj am-basadi u Beogradu kao prevodilac. Nakon godinu i po dana, zbog prekida odnosa između Republike Turske i Njemačke, za-jedno sa ostalim osobljem ambasade, in-terniran je u Njemačku. Tokom sljedećih osam mjeseci, obišao je mnoge njemačke gradove. Potom odlazi u Kopenhagen (Danska), a odatle u Švedsku. U Švedskoj se ukrcava na brod “Drottningholm”, koji pravcem Liverpul – Lisabon - Port Said - Fethije, Rodos – Bodrum – Češme - Ćanakkale, 10. aprila 1945. godine stiže u Istanbul. To uzbudljivo putovanje Okić je opisao u svojim kratkim dnevničkim zabilješkama.

Od 1945. do 1950. godine u Turskoj proživljava teške dane, o kojima kasnije nije želio da govori. Bavio se, uglavnom, naučnoistraživačkim radom po bogatim arhivima Turske vlade.

Od 1950. godine do 1969. godine ra-dio je na Ankarskom univerzitetu kao pro-fesor na Ilahijat fakultetu. Od 1964. do 1971. godine angažovan je na Visokom islamskom institutu u Konji, a od aprila 1973. godine do smrti 09. marta 1977. godine, na Ataturk univerzitetu, Fakulte-tu Islamskih nauka u Erzerumu. Svojim naučnim i stvaralačkim radom, svojom ljudskošću, odmjerenim i primjerenim načinom života, postao je omiljeno lice u Republici Turskoj. S pravom se smatra osnivačem moderne katedre za predmete Hadis i Tefsir na islamskim fakultetima u Turskoj.

Profesori Muhammeda Tajjiba Okića

Posebno poglavlje u životu i radu Tajj-iba Okića zauzimaju njegovi profesori - uvažena imena naučnog rada.

U Sarajevu to su: Sejfullah Proho, Abdul-lah Ajni Bušatlić, Muhammed Emin Diz-dar, Ali Rušdi Kapić, Abdullah Prešljo, Mu-nib Cerić, Salih Safvet Bašić, Ahmed Bu-rek, Velijjudin Sadović, dr. Osman Sikirić, Ibrahim Sirri Zafranija i dr.

Od njegovih profesora u Parizu treba spomenuti: Maurice Gaudefroy Demom-bynes (Arapski jezik i književnost i Tefs-rir), Villiam Marćais (Narječja arapskog jezika i Hadis - čovjek koji je preveo El Buharijevo djelo “El-Džamius Sahih” na francuski jezik, Louis Massignon (Tasavuf, Islamska sociologija i sociografija), Jean Deny, Mirza Muhammed Kazvini i Henri Masse (Perzijski jezik i književnost), Rav-aisse (Historija islama i geografija), pozna-ti slavist Emile Haumant, Daul Boyer, An-dre Vaillant.

Tu su još: dr. Ahmed Benmahmuda (Arapski jezik), Monseignever Feghali (Akcenti arapskog jezika), dr. Mirza Muh-hamed Han Mahallati (Perzijski jezik) i dr. Abdulhak Adnan Adivar (Turski jezik).

Na “Zejtunija” univerzitetu u Tunisu su: poznati Alim - Tahir ibn Ašur, Muavi-ja Et-Temimi (Fikh Malikijskog mezheba), Muhammed el Arabi el-Kebadi (Arapska književnost) i Mustafa Zmerli.

Članstvo u naučnim društvimaProfesor Okić je još za boravka u Make-

doniji postao član “Skopskog naučnog društva” u Skoplju. Također u Skoplju pri Fakultetu književnosti Skopskog univerz-iteta, postao je član “Književnog društva za srpsko-hrvatski jezik”.

Izabran je za počasnog člana “Islamisch-er Kulturbund” društva u Beču, bio je član Upravnog odbora Potpornog društva za školovanje đaka muslimana “Gajret” u Sarajevu. Od 1952. godine bio je član


66


67

pariškog društva “Sosiete Asiatikue”, od 1953. član Londonskog “Royal Asiatic So-ciety”. U Turskoj je obavljao dužnost pred-sjednika Komisije za prevođenje arapske i perzijske književnosti pri ministarstvu ob-razovanja.

Strani jeziciIzuzetno široko obrazovanje i poznavan-

je stranih jezika jedna je od glavnih karak-teristika u naučnoj biografiji ovog zname-nitog Gračanlije. Osim maternjeg bosan-skog jezika, za vrijeme učenja književnosti naučio je slovenački i njemački jezik. To-kom sedam godina boravka i rada na Ve-likoj medresi u Skoplju, naučio je make-donski i bugarski jezik. Dok se školovao u Parizu, od 1927. do 1929. godine, od svog prijatelja, Poljaka Mihaela Domaševića, naučio je poljski i češki jezik (Okić ga je u zamjenu podučavao arapskom jeziku). Isti metod je upotrijebio i za učenje englesk-og jezika 1930. godine, također u Pari-zu. Za vrijeme boravka u Sarajevu 1941.-1942. godine, pohađao je kurs italijansk-og jezika. Engleski jezik je usavršio za vri-jeme boravka u Istanbulu, na Američkom liceju i trgovačkoj predavaoni 1948.-1949. godine. Služio se latinskim, ruskim i per-zijskim jezikom. Osim maternjeg bosansk-og, izvrsno je poznavao, govorio i pisao arapski, francuski i turski jezik.

Naučni rad Muhammeda Tajjiba Okića prije odlaska u Turskul. Godine 1934., u časopisu “Pregled”,

(Sarajevo, jul - avgust, strana 407. – 415.) objavio je članak “Orijentalistika u Jugoslaviji”;

2. U istom časopisu (“Pregled”), juli – av-gust, preveo “Oĝuznamu”, legendu o prvom turskom kralju;

3. U Sarajevu 1936. godine izdaje “Is-lamsku tradiciju”, djelo koje će po-buditi veliku pažnju naučne javnosti, “El-Hidaja”, visočki “Franjevački vjesn-ik”, sarajevski “Novi behar”, sarajevski “Jugoslovenski list”, beogradska “Poli-tika” će se osvrnuti na njega, a profe-sor Zagrebačkog sveučilišta, dr. Mu-hammed Alajbegović, će ga koristiti kao izvor u svom radu “Hadis kao iz-vor šerijatskog prava” (Zagreb 1940.). Djelo je i danas aktuelno;

4. U godišnjaku “Gajret” objavlju-je članak “Jedan naš zaboravljeni istoričar XVIII vijeka”. Riječ je o origi-nalnom djelu Pruščaka Ahmed Hadži Nesimovića, koje je napisao u znak sjećanja na svoje zarobljeništvo, u koje je (on) pao za vrijeme borbi za utvrdu Özi (Ođakov) u osmansko-rus-kom ratu 1736.-1739. godine;

4. Godine 1926. u časopisu “Gajret” (X/15.-16., strana 225.-227.) objavio je članak o bivšem mostarskom mufti-ji, vođi pokreta za vjerskoprosvjetnu autonomiju i kasnijem profesoru Is-tanbulskog univerziteta Ali Fehmi Džabiću “Džabić kao naučnik u očima stranog svijeta”;

5. Također, u časopisu “Gajret” (1928. godine, XI/21, strana 327.-329.) obja-vio je članak “Hasan Kafi Pruščak, naš najveći mislilac XVI vijeka”;

6. U “Slobodnoj riječi” (Sarajevo 1930., godina I, broj 19., strana 4.) napis-ao je jedan članak povodom zijareta Hodža Kadrijinog mezara u Parizu;

7. Ponovo, u časopisu “Gajret” (1934., XV/l2, strana 175.-177.) objavio je članak o banjalučkom pjesniku Hasa-nu Bosneviji;


68


69

8. U sarajevskoj “Jugoslovenkoj pošti” (4. 12. 1937. godine, strana 9.) obja-vio je članak “Kako je Hadži Mustafa iz Bosanskog Novog putovao na Mekku prije 170 godina”;

9. U časopisu “Gajret” objavio je članak o Musi Ćazimu Ćatiću (“Gajret” 1925., IX/16., strana 242.-243.), dr. Safvet Begu Bašagiću (“Gajret” 1926., X/9, strana 141.-143.), Mirzi Abdurrah-manu Maliću (“Gajret” 1936., XVII/10, strana 172.-175.), Osmanu Đikiću (“Gajret”, februar 1936., XVIII/l, stra-na 31.) i o Nazifu Resuloviću (život i djela) (“Gajret”, decembar 1938., stra-na 242.-245., januar - februar 1939., strana 11. i 33.-34.);

10. Članak o iračkom pjesniku i filozo-fu Ðemil Sidki Ez-Zehaviju (“Gajret”, 1937., XVIII/l, strana 4.-6.);

11. Članak “Gazi Mustafa Kemal Ataturk” (časopis “Pregled”, novembar - de-cembar 1938., strana 776.-779.);

12. Članak o historičaru dr. Riza Nuru, povodom njegovog prijevoda na fran-cuski jezik “Oĝuzname” - legende o prvom turskom kralju (“Jugosloven-ska Pošta”, 14. august 1937., strana 10.);

13. Osim toga, tu su i dvije konferencije (simpozija):

• “Islamski filozofi” (“Gajret” - čitaonica Sarajevo 1934. br. 13., strana 1-8),

• “Pogled na istorijski i doktrinarni razvoj islamske teologije” (časopis “Gajret”, Sarajevo, april 1936., strana 57.-58.);

14. Među prijevodima sa arapskog jezi-ka su: a) prijevodi ajeta u djelu Edhe-ma Miralema “Uzroci sudbina” (Sara-jevo 1934., strana 28.); b) Mudre iz-

Slika 2. Gračanička medresa - danas


68


69

reke, Poučne priče (“Školski Alma-nah”, Sušine - Ðurđenovac, III, 81.-83.); c) “Uzgajatelj” (Sarajevo 1924., II/3, strana 29.-30, II/8.-9., strana 45.); d) “Gajret” (Sarajevo 1925., IX/16, strana 256.);

15. Predstavljanje knjige profesora Zagrebačkog sveučilišta dr. Eugena Sladovića “Ženidbeno pravo” (časopis “Gajret” 1925., IX/16, strana 12.);

16. Članak povodom Muslimanskog kon-gresa u Ženevi (“Islamski svijet”, 19. maj 1939., strana 1.-2.);

17. Članak povodom jedne konferenci-je princeze Saravak hajrun-Nisa Day-ang Muda (“Islamski svijet”, Sarajevo 1934., 20. april, strana 4.);

18. Predstavljanje knjige dr. Zeki Alija “Ri-saletui-Tibbil-Arabi” (“Islamski svijet”, 25. mart 1934., strana 10.-11.);

19. Predstavljanje knjige Renea Pallat-iera “Sarajevo et sa Region” (časopis “Gajret”, septembar 1934., godina XV, strana 230.-231.);

Prvi objavljeni rad profesora Okića bila je jedna pjesma koju je objavio u dnevnim novinama “Srpska riječ”, kao devetnaestogodišnjak (1921.). To je bio početak njegovog bavljenja poezijom. Kasnije će se javljati i kao prevodilac poezije sa arapskog i turskog jezika. Os-obito je značajan njegov prijevod Ebul-Feth-el Bustinijeve kaside “El-Kasidetun-Nurije”. Nažalost, prijevod ove kaside nije objavljen u cijelosti, već samo u fragmen-tima (godišnjak “Pravda”, 1923. godine).

Objavljeni tekstovi M. Tajjiba Okića u TurskojA. Na turskom jeziku

Knjige

1. “Bazi Hadis mes’eleleri uzerinde ted-kikler” (Zadržavanje na pojedinim hadiskim pitanjima), Izdanja Ankara Univerziteta Ilahijat fakulteta XXVII, Istanbul 1959., strana I-VIII+1-252;

2. “Pravila Kur’ani Kerima i Kirae-ti” (Kur’ani Kerimin Uslub ve Kiraa-ti”), izd. Ankara Univerziteta Ilahijat Fakulteta XLVIII, Ankara 1936., s. I-VI+1-28).

Članci

1. “Jedna fetva Sari Saltuka” (“Sari Saltuk’a Aid bir fetva”), Bilten Ilahi-jat fakulteta Ankarskog univerziteta, Istanbul 1952., I/1, str. 48.-50.;

2. “Kritika jedne kritike” (“Bir tenkidin tenkidi”), Bilten Ilahijat fakulteta An-karskog univerziteta, Ankara 1953., II/2-3, strana 219.-290., izašlo je i poseb-no izdanje;

3. “Prvi popis stanovništva u islamu” (“Islamiyette ilk nufiis sayimi”), Bilten Ilahijat fakulteta Ankarskog univerz-iteta, Ankara 1969-, VII, strana 11.-20. Rad ima i svoj rezime na francuskom jeziku. Rad je malog obima, ali je izaz-vao mnogo komentara i to pozitivnih. U njemu je profesor Okić posebno ukazao na lanac prenosilaca hadisa, koji spominje popis muslimanskog stanovništva u doba Muhammeda a.s. u Medini;

4. “Izvršavanje preuzetih obaveza” (“Ahidlerin yarine getirilmesi”). Članak je objavljen u “Godišnjaku Is-lamske zajednice Republike Turske 1960.”, Ankara 1960., strana 15.-23.;

5. Prijevod na turski jezik djela “Šerhus-Sijeril Kebir” od Šemsul-E’imme es-Serahsija i druga djela prevodioca Mu-hameda Muniba Ajintabija (“Šems-ul-E’imme es-Serahsi’nin Serhu’s-Siyeril


70


71

Kebir’inin turkçe tercemesi ve Muter-cim Mehmed Munib Ayintabi’nin diĝer eserleri”). Članak je objavljen u posebnoj knjizi, priređenoj povodom 900 godina rođenja Šemsul E’inme es-Serahsija, Ankara 1965., strana 27.-42.) i objavljen kao posebno izdanje u izdanju Ankara univerziteta Ilahijat Fakulteta u seriji LXVIII;

6. “Mezari pojedinih ashaba koji se nala-ze u Istanbulu” (“Istanbul’da bulunan bazi sahabi kabirleri”), članak je objav-ljen u časopisu “Hakses”, maja mjese-ca, Ankara 1966., II/l7, strana 3.-4.;

7. “Učenje islama u prijašnja vreme-na u Turskoj i izučavanje ovo teme” (“Turkiye’nin eski devirlerinde is-lam dininin tedrisi ve bu hususta-ki tedkikler”), članak je objavljen u časopisu “Yeni Umid” u Konji, maja 1966. godine, II/14;

8. “Uspješno služenje Turaka vjeri isl-amu” (“Turklerin isla.m dinine başarili hizmetleri”), članak je objavljen u časopisu “Universite ve koy” u Ankari 1966., godine I/1, strana 16.;

9. “Prevodioc u hadisu” (“Hadis’de Ter-cuman”), članak je objavljen u biltenu Ankara univerziteta Ilahijat fakulteta, Ankara 1966., XIV, strana 27.-52.;

10. “Učenje Kur’ani Kerima u doba Božijeg poslanika” (“Hazreti peygam-ber dervinde Kur’an-i Kerim oreni-mi”), članak je objavljen u časopisu “Hakses”, Ankara 1967., III, strana 8.-9.;

11. “Moral – Ponašanje” (“Šemail”), članak je objavljen u časopisu “Űniversite ve koy”, Ankara 1967., II/4, strana 2.;

12. “Fakih Mustafa Said Efendi iz Antepa” (“Antebli Fakih Mustafa Said Efendi”), članak je objavljen u časopisu “Islam

dušuncesi”, Istanbul 1968., II/5, stra-na 299. – 308.;

13. “Ko je Hadim (Atik) Ali Paša?” (“Had-im (Atik) Ali paša Kimdir?”), članak je objavljen u knjizi posebno priređenoj u čast Nedžati Lugala, Ankara 1968., strana 501.-515.;

14. Članak o Gazi Husrev-begu i njego-voj džamiji u Sarajevu i njenoj mu-nari (“Gazi Husrev bey ve onun Saray Bosna’daki camiine bir minare daha ilave edilmesine dair bir vesika”), članak je, također, objavljen u knjizi posvećenoj Neđati Lugalu sa 21 foto-grafijom, Ankara 1968., strana 463.-499.; Rad je štampan i kao posebno izdanje 1969. godine;

15. Članak o Hazreti Ebu Bekru (“Haz-ret-i Ebu Bekr es-siddik”), objavljen u časopisu Islamske zajednice Turske, Istanbul, 22. novembar 1968., br. l, str. 6.;

16. Članak o Hz. Omeru (“Hazret-i Ömer el-Faruk”), članak je objavljen u časopisu Islamske zajednice Turske, 16. 12. 1968. br. 2, str. 6. i 15. 1. 1969. br. 3, strana 6.;

17. Članak o hazreti Osmanu (“Hazret-i Osman bin Affan Zun Nureyn”), članak u časopisu Islamske zajednice Turske u brojevima 4 i 5;

18. Članak o hazreti Aliji (“Hazret-i Ali el-Murteza”), članak u časopisu Islamske zajednice Turske u brojevima 6 i 7.

Članci u enciklopedijama

I. Islamska enciklopedija:

1. Članak o Gazi Husrev begu (“Husrev. Husrev beg, Gazi”), Istanbul 1950., tom V, strana 601.-605.

II. Turska enciklopedija


70


71

1. Članak o književnosti Bošnjaka (“Boşnak edebiyati”), Ankara 1954., VII, strana 401.-404.;

2. Članak o bošnjacima (“Boşnaklar”), Ankara 1954., tom VII, strana 404.-407.;

3. Članak o nauci i umjetnosti kod Bošnjaka (“Boşnaklarda ilim ve san-at”), Ankara 1954., tom VII, strana 408.-410.;

4. Članak o Bihaću (“Bihke”), Ankara, 1953., tom VI strana 365.;

5. Članak o Brankovićima (“Brankoviç”), Ankara 1955., tom VII, strana 75.-76.;

6. Članak o Čajniču (“Çayniçe”), Ankara 1963., tom XI, strana 408.

Predstavljanje knjiga

l. “Jedan novi i važan rad o Muhamme-du a.s.” (“Hazret-i Muhammed hakkin-da yeni ve muhim bir eser”), članak je objavljen u časopisu “Islam”, Ankara 1961., IV/7, strana 220.-221.;

2. Članak o knjizi “Kasim Dobrača, Gazi Husrev Begova biblioteka u Sara-jevu: katalog arapskih, turskih i per-zijskih rukopisa (Starješinstvo Islam-ske vjerske zajednice za BiH), Saraje-vo 1963., prvi svezak”, (“Saray Bosna Gazi Husrev bey Kutubhanesi yazma eserler kataloga”). Članak je objavljen u biltenu Ankara univerziteta Ilahijat fakulteta, Ankara 1964., XII, strana 143.-153.;

3. Članak o doktorskoj tezi (knjizi) na Kelnskom univerzitetu Fakultetu književnosti Fridriha Sela. Članak nosi naslov “Islam hukuknda muhakeme usulűne dair bir eser”, a objavljen je u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, An-kara 1965., XII, strana 153.-154.;

4. Članak o gradu Manastiru u Tunisu i njegovim knjigama; članak je objav-ljen u Biltenu Ilahijat fakulteta u An-kari, Ankara 1965., XIII, strana 65. 70.;

5. Članak o posljednjem izdanju u vezi islama francuskog instituta u Dam-asku (Sirija), (“Dimaşk’taki Fransiz enstittistiniin son islami neşriyati”), članak je objavljen u Biltenu Ilahijat fakulteta u Ankari, Ankara 1966., XIV, str. 283.-292.;

6. Članak o knjizi Mahira Iza “Tasavvuf ”;

7. Članak o knjizi Mudzelligoglu Ali Çankaye “Yeni miilkiye tarihi”.

Prijevodi

1. Profesor Nedim Filipović je za knjigu prof. dr. Fuada Köprűlűa “Osmanli devletinin kumluşu (Postanak Osman-ske države) - izdanje Turk tarih Kuru-mu, serija VIII, broj osam (8), Anka-ra 1959., strana XXXI-XXXIX, napisao “Riječ o piscu”. Profesor Okić je ovaj mali rad preveo na turski.

Predgovori

1. Predgovor za knjigu dr. M. Es’ad Kiliçera “Islam fikhinda rey tarafdar-lari”, Ankara 1961., str. III-IV;

2. Predgovor za knjigu Ahmed ibn Mu-hammed ibn Hanbela “Kitabu’l-ilel ve Ma’rifati-r-ridžaľ”, koju su izdali (pri-redili) dr. Talalt Koçyigit i dr. Ismail Cerrahoglu, Ankara 1963., izd. Ilahijat fakulteta u Ankari, serija XLIX, str. 3.-6.;

3. Predgovor za knjigu Ahmeda Okutana “Kayseri Ummumi Kűtűphanesi Rašid Efendi kismi usulű hadis ve hadis ilmine ait arapça elyazma eserler kata-logu”, Istanbul 1964., strana I-V;


72


73

4. Predgovor knjizi dr. Ali Arslan Aydina “Islam Inançlari ve felsefesi - Tevhid ve Kelam”, Ankara 1964., strana VII-VIII;

5. Predgovor “Velikom arapsko-tur-skom rječniku” (“Arapça-Tűrkçe bűyűk lűgať”) koji su priredili dr. Husein Ataj-Ibrahim Ataj i Mustafa Ataj, Anka-ra 1964., str. XIV-XVI;

6. Predgovor za knjigu “900. Ölűm yildönűmű műnasebetiyle bűyük ilsam hukukçusu šemsu’l-Eimme es-Serahsi Armagani”, izdanje Ilahijat fakulteta Ankarskog univerziteta, Ankara 1965., strana I-II;

7. ¸ Predgovor za knjigu prof. dr. M. Z. Siddki “Hadis edebiyati tarihi” (pre-vodilac Jusuf Zija Kavakći), Istanbul 1966., strana 3.-6.;

8. Predgovor knjizi Abdulbari En-Nedvi-ja “Kitap ve sűnnetin ruhuna göre te-sawuf ve hayat” (prevodioc Mustafa Ateš), Istanbul 1967., strana 5.-6.;

9. Predgovor knjizi prof. dr. Gottharda Jaschkea “Yeni Tűrkiye’de islam dini” (preveo Hajrullah Ors).

Pisana riječ u albumima

1. “Dragi moji studenti” (“Sevgili ögren-cilerim”), Ankara univerzitet, Ilahijat fakultet, školske 1964./1965., Album studenata zadnje godine studija, stra-na 17.;

2. “Mnogo sreće, dragi moji studenti” (“Sizi ugurlarken-sevgili ögrenciler-im”), Ilahijet fakultet u Ankari, 1967., strana 31.;

3. “Dragi moj studentu (učeniče)” (“Aziz Talebem”), svršenicima Viskog islam-skog instituta u Konji, školske 1967./1968. godine, Ankara 1968., strana 11.;

4. Predgovor Albumu svršenika Visokog islamskog instituta u Konji 1969. go-dine, strana 5.-6.;

5. Predgovor Albumu posljednje godine studija na Ankara univerzitetu Ilahijat fakultetu 1969., godine;

6. “Povodom 20-godišnjice osnivan-ja našeg fakulteta” (“Fakűltemizin yirminci kuruluş yildönűmű vesile-siyle”), Ankara univerzitet, Ilahijat fakultet 1969. godine.

B. Na francuskom i njemačkom jeziku

1. “Quelques documets inedits concer-nantles hamzawites”, ovaj rad je, ust-vari, referat podnesen na Kongresu orijentalista, koji je održan u Istan-bulu od 15. do 22. septembra 1951. godine, Lajden 1957., tom II, strana 279.-286.;

2. “Les Kristians (Bogumiles) de Bos-nie D’apres des domuments turcs inedits”, članak je također referat podnesen na Desetom kongresu za izučavanje Bizanta, Istanbul 1957., strana 234.-237. Postoji i posebno iz-danje. Ovaj rad je preveden na turski jezik pod naslovom “Nešredilmemiş bazi Türk kaynaklarina göre Bos-na hiristiyanlari; (Bogomiller)”, (Bo-sanski hristijani, bogumili prema ne-kim neobjavljenim turskim izvorima), preveli su ga prof. Dr. Salih Akdemir i Doc. dr. Redžep Duran. Rad je u origi-nalu na francuskom jeziku objavljen i u Minhenu 1960.;

3. Rad “Les Kristians (Bogomiles) de Bosnie…” (Chirers D’etudes cathares, Arques 1964., II serija, broj 20, strana 3.-6.;

4. Rad “Compte rendu: Friedrich Selle, Prozessrecht des 16. jahrhunderts im


72


73

osmanischenreich...”, Štutgart, 1964., strana 121.-122.

C. Na arapskom jeziku

1. Al-Iman Ahmad ibn Muhammed ibn Hanbal, Kitabu’1-ilal wa ma’rifati’r-ridžal, ma’a ta’likat wa navašin li’d-duktur Talat Koćygit wa’d-duktur Is-mail Džerahoglu”, izdanje Ankara uni-verziteta, Ilahijat fakulteta, Ankara 1963., strana c-h;

2. Članak “Naš poslanik (Muhammed a.s.) i 1judska prava” (“Peygamberimiz (s.a.s.) ve insan haklari”), Časopis Is-lamske zajednice Republike Turske, poseban broj, Ankara 1970., broj 34.;

3. “O beogradskoj Bajrakli džamiji” (“Belgraďdaki Bayrakli camu”), rad je objavljen u časopisu Vakufi u broju X u Ankari;

4. Članak o mevludu, objavljen u biltenu Islamskog fakulteta Ataturk Univerz-iteta u Erzerumu, jedan je od posljed-njih dužih radova Muhameda Tajjiba Okića.

Neobjavljeni radovi prof. OkićaNa prvom mjestu, među njegovim

neobjavljenim radovima je već spominja-na doktorska teza “Hasan Kafi de Bosnie, sa vie et ses oeuvres, avec la traduction de son ouvrage Nizamu’l-ulema”. Ova teza se, ustvari, sastoji iz dva dijela: prvi dio, do oko 100. stranice sadrži podatke o životu i radu Hasan Kafí Pruščaka, dok je drugi dio, ustvari, njegovo djelo “Niza-mu-1-ulema ila Hatemi’l-enbija alejhi ve alejhimu’s-salatu ve’s-selam”. I francuski i arapski tekst djela, preporukom prof. Ahm-eda Emina, Mahmud eł-Hudajrija i Osman Emina, prof. Okić je zajedno s novcem za štampanje poslao u Kairo osobi pod imenom Abdulaziz el-Islambuli. Nažalost,

ta je osoba bila nepouzdana i nepovjer-ljiva, pa je odricala svaku mogućnost da je uzela novac za štampanje tog djela. U tim natezanjima, original djela je nestao. Već spominjani štampar (Abdulaziz el-Is-lambulu) je, kažu, u međuvremenu bank-rotirao. Ubrzo iza toga, prof. Okića zatiče vijest o očevoj smrti i on se vraća u Bosnu i Hercegovinu, ne odbranivši svoju dok-torsku disertaciju.

Nije objavio ni rad o dva fermana, izda-ta povodom gradnje jedne katoličke crkve u Rumuniji u XVII stoljeću, koji je napis-ao na molbu rektora Bukureštanskog Uni-verziteta (Rumunija) prof. Nikole Yorge za rad učenice Elvire Georgijevsku “Rumuni-ja u doba Osmanlija” (“Osmanli devrinde Romanya”).

O prof. Okiću poslije njegove smrti u Turskoj

Profesor Okić se nije nikada ženio, pa nije ni imao svoje djece, ali zato se pre-ma svojim učenicima i studentima odno-sio kao rođeni otac. Njegovi bivši učenici i asistenti su nastojali na svaki način da mu se oduže, pa su često pisali o svom profe-soru i njegovom djelu.

O profesoru Okiću, dakle, pisali su mnogi, ali posebno treba izdvojiti:

1. Prof. dr. Ismail Džerrahoglu (poznato ime iz tefsira u Turskoj),

2. Prof. dr. Talat Koćygit (bivši dekan Ila-hijat fakulteta u Ankari),

3. Prof. dr. Salih Akdemir (ćovjek pori-jeklom iz naših krajeva, sadašnji šef katedre za predmet tefsir na Ilahijat fakultetau u Ankari) i

4. Doc. dr. Mehmed Görmez, koji je ura-dio glavni posao u pripremi simpozija posvećenog profesoru Okiću, febru-ara 1997. godine, u prostorijama Ila-hijat fakulteta u Ankari.


74


75

Mr. Vedad Spahić

Memoari Muhameda Seida Mašića – egzistencijalna i literarna cijena nonkonformizma

MEMOIRS OF MUHAMED SEID MAŠIĆ – EXISTENTIAL AND LITERATURE COST OF NON-CONFORMISM

– A zašto vi, ljudi, ne možete uzeti stvari onakvima kakve jesu?

–Na koje to ljude mislite?

–Na mudronje. Intelektualce. Vi uvijek pokušavate pronaći skrivena značenja stvari. Čemu to? Cigareta je cigareta. Komad svile je komad svile. Zašto tražiti više od toga?

–Kad ih prikažemo, stvari poprimaju dodatna značenja – reče Robyn.

–Znakovi nikad nisu bezazleni. To nas uči semiotika.

–Semi… što?

(David Lodge, Krasan posao)

Sudbina memoarskog pripovije-danja u bosanskohercegovačkoj književnosti vrlo je znakovita.

Kontinuirajući se na bogatu ljetopisnu baštinu, memoari su u počecima formi-ranja naše novije književnosti bili je-dan od dominantnijih žanrova. Modern-izam će ih, zajedno sa ostalim nefikcio-nalnim žanrovima, potisnuti u tzv. rub-na područja literature, da bi, u doba socijalističke Jugoslavije, kao jedno od notornih obilježja diskursa, doživjeli neobičnu, vještačku renesansu. Povjere-

na im je bremenita društvena zadaća da zvaničnu historiju komunističkog pokreta, narodnooslobodilačke borbe i prijelom-nih događanja socijalističke izgradnje navodno “prizemljuju, očovječuju, svode na ljudski faktor, na ljudsku dimenziju”1. Tog ozbiljnog posla mogli su se poduh-vatiti, dakako, samo pravovjerni tvorci historije. Nisu omahnuli. Izbor tekstova u ediciji “Savremena književnost naro-da i narodnosti BiH” (Memoari, priredi-li Vojislav Maksimović i Risto Trifković, Sa-rajevo 1984./85.) bezmalo iznuđuje pitan-je – da li se u Bosni i Hercegovini, nakon Drugog svjetskog rata, pisanjem memoara bavio iko osim partizanskih prvoboraca.

Društvena zadaća memoarske književnosti rezultirala je krajnje reducira-nim “stanjem žanra”, koje autor predgov-ora za rečeni izbor eufemistički i oprez-no oslikava kao “nedovoljnu razuđenost sadržaja u sjećanjima na minule dane, deficit tzv. čistih autobiografskih ispovi-jedi, solilokvija o smislu života kad se iz vlastitog Ja promišlja o čovječnosti, pro-laznosti i sl.”2. Prvorazredni ideološki po-drazumijevao je drugorazredan književni značaj memoaristike, pa je, mirnije savjes-ti radi, stvar i u “znanstvenom” smislu tre-balo staviti na svoje mjesto – pojasniti zašto je sudbina memoara da na stratifi-kacijskoj vertikali žanrova vazda ostaju u predvorju tzv. lijepe književnosti.

Na tome je, privatno i sam duboko zain-teresiran za predmetnu problematiku, uznastojao Ivo Andrić, ponudivši u datom, pro domo i pro foro externo najpogodni-jem trenutku (1945.) volšebnu formu-lu – memoari su neprocjenjivo značajni, ali samo kao tzv. književna građa, vre-lo sirovih motiva koje potom pravi pisci u svojim književnim djelima umjetnički obrađuju. “Nije pitanje kolika je ni kak-


74


75

va je apsolutna književna vrednost tih zapisa. (...) Oni imaju veliku važnost za književni rad i sadašnjih i budućih naraštaja; kad nisu književni obras-ci od vrednosti, oni su dragocen ma-terijal za buduće književnike”3. I doista, sve do Selimovićevih Sjećanja (1976.), bosanskohercegovačka memoaristika is-crpljivala se u apologijskom podupi-ranju zvanične historijske istine. Dan-as, pak, svjedoci smo nove otužne rene-sanse žanra, epidemije bezbrojnih, atom-iziranih, na traci bulevarskog senzaciona-lizma bjesomučno fabrikovanih “istina” o nedavnim ratnim zbivanjima. Među pisci-ma memoara i autobiografija i dalje je naj-manje pisaca, premda u svjetskim relacija-ma, kako produkcijski tako i po kritičko-teorijskom zanimanju, nefikcionalna pro-za zadnjih petnaestak godina predstavl-ja jednu od najvitalnijih književnih area. Valjda se ta vrsta ostavljanja tragova o sebi među ljudima od književnog dara i zana-ta ovdje još uvijek smatra potcijenjenim, k tome nepreporučljivim i opasnim pos-lom, pa se na nj odlučuju samo oni koji-ma je u golemoj životnoj nevolji još samo to preostalo.

Negdje na toj tački skiciozne deskripci-je statusa i dosega bosanskohercegovačke memoaristike stoji i dio razloga našeg kritičkog interesa za neobjavljenu knjigu memoara Muhameda Seida Mašića4, baš kao što bi se dalo pretpostaviti da isti razlozi, uz one privatne, porodične i komšijske, iako (se misli da) živimo u vre-menu slobode govora, potomke rahmetli Mašića drže u uvjerenju da još nije čas za njeno integralno publikovanje.

U posljednjih desetak godina, kao naličje bivše oficijelne istine, pojavio se niz martirioloških i revanšističkih ispo-vijesti stradalnika komunističkog režima,

no, usudićemo se kazati, nijedna nije tako dosljedna u obračunu sa mašinerijom zla kao što su Mašićevi memoari. Ni-jedno od tih mučeničkih svjedočenja, možda zahvaljujući samoj događajnosti (nikom je Bog ne dao!), ne uključuje i bespoštednu osudu vlastite porodice, po-jedinaca iz neposredne radne i životne sredine, poimence spomenutih i dan-as živih ljudi, tako da rijetke privilegi-rane čitaoce rukopisa nije teško pridobi-ti razumijevanju spram zazora od javnosti Muhamedovog sina dr. Izeta Mašića, koji raspolaže očevom rukopisnom zaostavšti-nom. Opisujući tipičan recipijentski od-nos prema ovom tipu nefikcionalne proze jedan, od vodećih teoretičara autobio-grafije Philippe Lejeune ukazuje na strast-venu pozvanost umišljenih ili predmetno informiranih čitatelja da prave svoj red, uspostavljaju vlastiti režim istine. Kakav bi “red” u ovom slučaju napravili prozvani i pogođeni, da se samo zamisliti.

Bizarnost situacije nastanjuje se i u nelagodi koju potpisniku ovoga rada stvara osjećaj da i sâm doprinosi mis-tifikaciji, đto se na izvjestan način već nadvila oko Mašićevih memoara, ma koliko se nađ pristup ograničavao na istraživanje imanentnih kvaliteta teksta, bez upuđtanja u pitanja referentnosti. Un-utar književnoznanstvene paradigme, bav-ljenje problemom referentnosti autobio-grafije vodilo je, dapače, spoznaji njene neprikladnosti za ispovjedne projekte. Autobiografsko pisanje, tvrdi Paul John Eakin, “funkcionira kao obrambeni meh-anizam, ne otkriva nikakvu tajnu, nego je stvara”5, a Georges Gusdorf “draž autobi-ografskog načela” i prepoznaje u paradok-su po kome “ono dopušta svom autoru da piše o bilo čemu osim o samom sebi”6.


76


77

Literarnost autobiografskog diskur-sa dobrim dijelom i počiva u osobenom modusu fikcionalizacije, koja se ostvaruje vrlo dosljednom selekcijom raspoloživih činjenica7. Pokazat će se da su upravo Mašićeva svjedočenja, snažno orijentira-na ka standardno pojmljenoj sferi privat-nosti, krajnje rigorozna u izbjegavanju introspektivnih samopropitivanja i govora o intimnim pojedinostima, koje se ne uk-lapaju u zamišljeni koncept sebe kao auto-biografskog lika, lika koji teoretičari auto-biografije označuju terimnom Ja-za-druge8. Autorova ideološka polazišta u ovom slučaju prazne intimitet od personalno-sti, da bi ostavi-la slobodan pro-stor za iskazivan-je univrezalnog; Mašić se nikada ne zadržava na un-utarnjim stanjima koja bi ga činila jedinstvenim (ri-jetke samoreflek-sije svode se, ug-lavnom, na repetic-iju aksiomatskih općenitosti), ta-kvim ga čini sam sadržaj životne događajnosti. Po sri-jedi je, dakle, neraskidivi spoj logike žanra, ideoloških i psiholoških stereotipa: “Književni zakoni i ljudsko odbi-janje da se predstavi u svojoj pojedinačnoj nagosti kombiniraju se kako bi prevari-li očekivanja čitatelja koji se nada da će u autobiografijama naći objave o pravom idenitetu ljudi”9. Niče bi rekao: “Niko nije

sebi straniji od njega samog”. Ili, u manje radikalnoj varijanti, “autobiografija je uvek apokrif nemoguće autobiografije kao takve. (…), ona je odgovor na nepostojeći tekst stvarne, idealne, apsolutne autobiografije, koju pisac svagda ima na umu”10, a nikad je ne materijalizira. Pred ogledalom vlas-titog života pojavljuje se lice “nemogućeg Narcisa”. Pa ako ne postoji diskurs, imun od raskola empirijskog autora i govornika označenog sa “Ja”, onda su slučajevi kada se oni podudaraju tim veći analitički izazov.

Preoblikovana istina života autentična je istina teksta. Više nego dovolj-no da se memoari-ma ne bavimo kao građom, već kao

književnošću.

Povijest nevolja Muhameda Mašića (Gračanica, 1913.– 1978.) obuhvata period od trides-etih godina prošlog stoljeća do smrti. U

prvim poglavljima, kroz životne situaci-

je prohodi se ovlaš, više iz potrebe da se obezbijedi stvar-nosna podloga za

opširno razvijanje piščeva ideološkog svjetonazora i pogle-

da na aktuelna pitanja regionalne globalne svjetske politike. Taj smjer dotematizaci-je nije rijetkost u memoarskoj literaturi11, dapače, opće je mjesto onih literariziranih životnih priča u kojima autorov ideološki profil sudbinski određuje njihov sadržaj. Kao žanrovsko-strukturna nužnost funk-


76


77

cionira dobro sve dok je ne preopterete repetitivna dociranja općih mjesta, didak-tičko-persuasivna retorika hodžinskog der-sa, propedeutičke simplifikacije i amater-ske naturalizacije teorijski kompleksnih teologema i filozofema.

Formiranje ideološkog obzora pri-povjednog subjekta odvija se unutar mehanizma obrnute mimeze. Stavovi i postupci junakâ u tom modelu karakter-izacije posljedica su usvajanja literarnih/teorijskih iskustava i paradigmi, ne-primjerenih datom socio-kulturnom kon-tekstu. Gledanje na život očima literature i nastojanje da se živi “kao u literaturi” un-aprijed ih čini vitezovima izgubljene stvari (Don Kihot, Ema Bovari, mladi Dositej Obradović …). Njihove priče o ulasku u svijet literature zadivljujuće su slične i predstavljaju jedan od kanonskih ob-razaca romaneskne tematologije:

“Kod urednika sam zatekao rad-ni sto preplavljen arapskim novinama i časopisima koje je taj sedmičnik dobijao u zamjenu, a među ovima bijaše i popu-larna kairska revija “El-musavver” (“Ilus-tracije”), koja izlazi i danas. Počeo sam po njoj razgledati slike i po kratkom opisu is-pod njih odgonetati šta one predstavljaju, a urednik, videći da me to vrlo interesu-je, dade mi par brojeva tih ilustracija i po jedan primjerak druge arapske štampe. (…) Riječ po riječ, redak po redak, odlo-mak po odlomak i članak po članak, ja sam, za kratko vrijeme, postao sposoban površno čitati i površno razumijevati sva-ki tekst koji mi dođe pod ruku. Sve češće sam svraćao u redakciju i snabdijevao se novim štivom. (…) Zašto sam se pretpla-tio baš na saudijski “Ummul-Kura”…? (…) …tematika i smjer toga lista bijahu ort-odoksno-islamski, što je pobudilo moje interesovanje za vehhabijski selefijjetski

vjerski pokret vraćanja na prvotnu liniju, koji je osnovao Muhammed ibn Abdul-Ve-hhab, učenjak iz Dir’ijje…”

Kao mlad čovjek Mašić se, dakle, posred-stvom arapske periodike oduševljava vehabističkom doktrinom, usvajajući koju otežava sebi proces akulturacije unutar sredine čiju kulturalnu praksu obilježavaju duboko ukorijenjeni, običaj-no institucionalizirani oblici pučko-folk-lornog vjerskog ispoljavanja.

U sudaru dvaju koncepata - teorijski “pročišćenog”12 i ovdašnjeg “pripi-tomljenog” islama - prepoznajemo ishodišnu tačku svih potonjih konflika-ta sa okruženjem. Suština zapleta uvijek ostaje ista, bez obzira na karakter vlasti i njen ideološki background. Dapače, po drevnom pravilu, unutar novog režima adaptirani elementi starog najsuroviji su protagonisti obračuna s njegovim “nepo-pravljivim ostacima”. “Umjesto da ljude shvatamo iz njihovih ideja i ideologija”, predlaže Bernd Neumann, “treba ide-je i ideologije razumijevati na temelju razumijevanja pojedinaca.”13 Ljudsko društvo, kakvo god da jest, konstituira se na temelju propozicija, čije uvažavanje se nameće svakom od njegovih članova; onaj ko ne igra igru izlaže se disciplinirajućem djelovanju represivnih mehanizama koji sankcioniraju potrebu pojedinca za non-konformizmom. Prostor slobode vlasti-tog mišljenja Mašić već u ranoj mlados-ti ispunjava nenaturaliziranim i krajn-je rizičnim sadržajima – osporavajući sistem običajnosti, on udara na samo reprodukcijsko jezgro moći bošnjačke uleme, koja upravo, zahvaljujući tom sistemu, upravlja i manipulira masama. No, odbaci li se marksistička simplifikaci-ja da su vladajuće ideje svake epohe ideje vladajuće klase, pokazat će se da snaga op-


78


79

stojnosti sistema leži u kolektivnoj imagi-naciji naroda koja sistem sama proizvo-di i njime se hrani; knjiška racionalnost ustupa pred rezistentnim iracionalnosti-ma, upisanim u čvorišta kulturalnog iden-titeta. Bez te komponente ne funkcionira nijedna kultura (neki je smatraju uvjetom samoodrživosti kulture, npr. Althusserov neomarksizam, koji ideologiju vidi kao nužnu snagu u društvenoj reprodukciji), i onaj ko sâm protiv svih želi braniti is-tinu koju drugi odbacuju mora ekskomu-nikacijom platiti cijenu svojeg nepokora-vanja. Mogućnosti kompenzacije su male ili velike, kako za koga – bjelina papira i pripovijedanje koje će “nadomjestiti” stvarnost gubitka. “Sve se plodno čovjeku dešava posredstvom gubitka”, rekao bi Žak Lakan. Pogledamo li taj golemi reg-istar odricanja, Mašić je uistinu imao šta nadoknađivati:

“Odricao sam obilježje dove svakom skupu i sastanku poput onih na Ratišu kod Gračanice, u špilji Brateljevići kod Kladnja, na Ajvatovici kod Prusca itd., nazivajući takve skupove najobičnijim vašarima…

Odbacivao sam paljenje svijeća po grob-ovima, “učenje” poglavlja Fatihe, Jasi-na ili čitavog Kur’ana za duše umrlih, te održavanje “devra”, četersnice i drugih molepstvija. (…) Također sam odbacivao podizanje turbeta, mauzoleja i svih drugih oblika nadgradnje po grobovima, uključu-jući i betonirani ivičnjak oko groba…

Zalagao sam se za izostavljanje zajedničkog tesbiha, zajedničke dove i klanjanja svih sunneta u džamijama, gdje se trebamo ograničiti na same fardove kako se ne bi otežavalo klanjanje starijim i boležljivim osobama. Sve ostalo možemo obaviti u kući, dvorištu, njivi ili šumi, a ukoliko nam za to nedostaje vremena ili

komocije, onda to ne moramo ni obavl-jati, niti ćemo biti odgovorni za taj pro-pust…”

Hronologijski i tematologijski raspored pripovijedne građe dva su temeljna načela strukturacije autobiografskih tekstova. Mašić ih kombinira, stavljajući ipak, u prvi plan tematsku orijentaciju, čime oslablju-je funkcija ekspliciranja događaja u liniji priče, a osnažuje interpretacija na drugoj višoj razini. Selekcijom događaja ostvare-no tematsko jedinstvo govori zapravo da nije u pitanju rekonstrukcija, već kon-strukcija vlastitog života kroz priču. Sto-ga je ključna akvizicija njene unutarnje kohezije autentičnost, a ne sveobuhvat-nost i vjerodostojnost. Istina memoarsk-og teksta je tačna ukoliko djeluje ne na osnovu podataka, već na osnovi zakoni-tosti unutarnjeg duhovnog procesa, otpri-like onako kako taj proces u uvodu svo-je autobiografije opisuje Lav Trocki: “Ova knjiga nije bešćutna fotografija mojega života… (…) Na ovim stranicama vodim borbu kojoj je posvećen moj život… bra-nim se i još žešće napadam. Mislim da je to jedini način da moja biografija bude objektivna u jednom višem smislu, tj. da bude najadekvatniji izraz osobnosti, pri-lika i vremena… Otkako sam se podvr-gao nužnosti da pišem o sebi, ne mogu imati nikakva razloga da prikrijem svo-je simpatije i antipatije, svoje ljubavi i mržnje.”14 Samo ta vrsta “objektivnosti” vodi k autentičnosti, koje, na sreću, ni ovim memoarima ne manjka. Učiniti sebe autentičnim moguće je iz pozicije me-moariste-stradalnika samo na uštrb vje-rodostojnosti drugih. Mašićevi memoari, međutim, ne potražuju nekakvu kritičku blagonaklonost, već samo razumijevan-je temeljno drugačije konfiguracije svo-ga mogućeg svijeta u odnosu na tekstove


78


79

s punom fikcionalnom kapacitiranošću, uprkos brojnim identičnim tehnikama ko-jima se oba tipa proze služe15.

Za razliku od romaneskne, (auto)biografska apologetika, marti-riologija napose, mora stvoriti sliku svije-ta u kojem su dobro i loše, istina i neistina jasni, s tačno određenim obrisima, mora izgraditi poredak na jednostavnim moral-nim i psihološkim apsolutima, a likove ra-sporediti na krajnjim tačkama mahihejske polarnosti. (Rođena majka i sestra, npr., bivaju spriječene u pokušaju bacanja u bunar Mašićeve djece.) Na takvim opreka-ma kreirana romaneskna figura protivni-ka bila bi neautentična, i obrnuto, žrtva u ulozi autobiografa sa viškom razumijevan-ja ili sklonošću k višedimenzionalnom portretiranju protivnika, neautentičnom bi učinila sebe. Uprkos toj tendenciji, ne znači da su svi likovi zatočeni u zoni eks-tremnih karakterizacija, naprosto iz razlo-ga što se životni sadržaji nikada ne javl-jaju u apsolutnim kategorijama, pa ni pri-povjedni subjekt, ma koliko frustriran, ne može u potpunosti savladati gravit-aciju empirijskog realiteta, u kome caru-ju prosjek i kompromis. Između tih dviju sila privlačenja, kompleksnije figure pro-tivnika u Mašića se najčešće javljaju kao likovi palih anđela. Čvrstina njihovih prin-cipa popušta pod pritiskom okruženja, tako da su na koncu primorani zauzeti upražnjeno mjesto u predodređenoj ra-spodjeli uloga. Ta je vrsta stabilizacije na-jizrazitija u slučaju direktora Dimitrija Ne-dića:

“Slušajući kako se o meni svašta brblja po sastancima i sjednicama, a videći da sam predan i solidan u radu, on mi jed-nom reče: ‘Mene se ne tiče šta ko o tebi misli i govori; za mene je mjerilo tvoj rad – da sve što ti se povjeri uradiš ispravno

i na vrijeme; ti samo nastavi svoj posao bez brige …’ On je tako rezonirao i govo-rio, oslanjajući se na svoj autoritet člana partijskog komiteta, sve do časa kad su ga ubijedili i obradili da me ne smije više zadržati u preduzeću.”

Samo u jednom slučaju figura pro-tivnika ne deklinira se u lik progonitel-ja. Prilikom posljednjeg hapšenja, Mašića (1972.) ispituje i na kraju oslobađa sudija Bedrudin Kamber, korektan i cjepidlačan istražitelj koji u liberalnijem političkom ozračju sedamdesetih zna koristiti osvo-jeni prostor profesionalne autonomije. Proces liberalizacije, međutim, još nije zahvatio provinciju. Nakon tog zadnjeg puštanja iz zatvora, Gračanica se za Mašića pretvara u kolektivnu figuru protivnika. Definitivno stigmatiziran kao “unutrašnji neprijatelj, sumnjivac koga će zgrabiti za vrat čim nešto šušne”, on postaje “opas-nost” za obične ljude koji se plaše svak-og kontakta s njim. Paradoks je u tome što najvišu cijenu svoga nonkonformi-zma, neprestano se nadajući solidarno-sti i rešpektu od malih ljudi, mora plati-ti kada su mu baš oni okrenuli leđa. Prem-da stalno na pragu da to učini, on se ne može suočiti sa gorkim saznanjem kako je cijela igra zapravo i njihova igra. Bila bi time skršena posljednja utjeha i abortiran kompenzacijsko-katarzički smisao pisanog svjedočenja kao načina da pošiljalac i nje-gova poruka odgođeno trijumfuju plebi-scitarnim zasluženim priznanjem. Upu-titi eksplicitnu generalnu osudu cjelok-upnom svome okruženju značilo bi pre-suditi sebi i zabiti čavao u lijes transcen-dentnom smislu deziderabilnog isku-pljenja i poravnanja ovozemaljskih ne-pravdi. U kritičnom momentu stoga se uvijek aktivira mehanizam koji rekuperira samozaštitnu iluziju: “Tako me, konačno,


80


81

osudila ta staljinistička politika, ali ne i životna sredina koja me i danas poštuje kao i prije.” (?!?), što je posve kontradik-torno zaključku koji će uslijediti nekoliko stranica kasnije: “Meni je sve jasno, ali bi trebalo razjasniti i širokoj publici.” Kome? Kojoj publici? Toj gračaničkoj čaršiji koju je sam oslikao najcrnjim tonovima. Dis-kurs koji se sada nudi u obliku autobio-grafskog teksta već je samim životom bio upućen na isto odredište kamo se ponovo šalje, i opet neće stići. Jer šta očekivati od tog malog običnog čovjeka, zarobljenog svojim priručnim mudrostima: veži kon-ja gdje ti aga kaže; koga je moliti nije ga srditi; ne može se šukavi bosti s roga-tim; ne može se plivatu uz vodu; okreći se kako vjetar puše itd.? “Bolna tragi-ka neopravdano progonjenih i zapostav-ljenih lica”, priznaje sam Mašić, “je baš u tome što se niko ne usuđuje prekinu-ti lanac njihovog sumnjičenja, izoliranja i stezanja.” Konačni efekat utoliko je supro-tan piščevoj intenciji. Apelativnost je ove knjige sadržana ponajprije u osudi kolek-tivne malograđanske svijesti pa tek onda u svemu ostalom. Mašić, dakle, traži sat-isfakciju kod onih koje osuđuje. Umjesto satisfakcije najviše što na toj adresi može, kratkoročno i dugoročno, dobiti, opis-ao je u dva dirljiva susreta sa dobrona-mjernim sugrađanima:

“Nakon povratka iz zatvora naslušao sam se raznih savjeta o tome kako treba da se ponašam pa da prestanem biti sum-njiv. Tako me neka Hafa Korić zaustavila na putu za Dom zdravlja i sugerirala mi da trebam posjećivati kafane i hotel gdje dolaze utjecajne ličnosti kako bi ove mo-gle da me upoznaju. Odvratio sam joj da ja nisam kafanski čovjek i da nemam sred-stava za hotelske provode, a kogod mis-li da je posjeta kafani i hotelu uvjet za

moju ispravnost u očima drugih, ja mu otvoreno kažem da je glup. Rukib Prohić me, na putu s posla kući, zaustavio da mi čestita izlazak iz zatvora i savjetovao mi da se okanim svega, a kad sam ga upitao šta misli pod tim ‘svega’ on mi nije umio objasniti, a ja sam mu odvratio da se ja nemam čega okaniti, već da bi se trebali okaniti mene oni koji me stalno besprav-no sumnjiče.”

Čovjek se poznaje onoliko koliko poznaje svijet od koga preza. Granica tog poznanstva ujedno je linija oblikovanja osobnog identiteta kao autobiografskog modela za javnost (Ja-za-druge). U ovom slučaju imamo posla sa martiriološkim Ja (indikativno je u tom smislu naslovljavan-je poglavlja kao “slučajeva”, tj. samo onih događaja i doživljaja iz života koji kao tematski niz srodnih epizodnih zapleta mogu sazdati pretpostavljeni model), čiji životni luk u priči obuhvata predratno i ratno “sakupljanje poena”, te poratno sur-ovo ispostavljanje računa, s tek pojedin-im ali funkcionalnim izuzecima, kakva je, primjerice, kratka romantična epizoda to-kom službovanja u živopisnom Čajniču. Čajnička pastorala zbiva se u predvečerje rata i to bjehu, možda, posljednji istin-ski sretni trenuci Mašićevog života, ili se takvima čine iz perspektive svega što će potom uslijediti. Što se više od njega vre-menski udaljavao, sjaj sjećanja na Čajniče postajao je sve blještaviji. Možda i nesvjes-no, a s punim kompozicijskim opravdan-jem Mašić narušava hronološki poredak autodijegetičke naracije vraćajući se toj epi-zodi nakon što je već izložio svoj ratni iti-nerer, e da bi se na taj način u čajničkoj idili još snažnije kontrastno ozrcalio sav životni pakao što će uslijediti, i, k tome, razvidnim učinio fenomen tzv. trostrukog prezenta autobiografskog teksta, u čijoj je prirodi da


80


81

simultanizira događaj koji bilježi, događaje koji slijede i događaj bilježenja. Negdašnje i aktuelno međusobno se pozivaju i pre-poznaju, dijalektički stapaju u značenju. Uspostavljajući odnose među prošlim događajima, Mašićevo sjećanje orga-nizira materiju njegove sadašnjosti. Prem-da opisuje eksterijere, živopisni čajnički predjeli su unutarnja pejsažna oaza napaćene duše. A u t o b i o g r a f a , već smo konstat-irali, doslov-no “unutarnji” sadržaji rijetko zanimaju. Zapra-vo, “mehanizam a u t o b i o g r a f i -je radi na pou-nutrenju vanjsk-og. (…) Sjećanje je modus koji poništava i vre-mensku i pro-stornu os. Sve je sada samo u duši”16.

Stanje pripovjednog subjekta u momentu pisanja na osoben način upisano je i u kazivanje o po-tencijalno kompromitabilnim događajima. Za primjer uzimamo Mašićev ratni sus-ret sa Avdagom Hasićem, kontrovreznim ustaškim zapovjednikom Kladnja. Kao i dosad, nećemo se upuštati u vjerodosto-jnost navoda. Zanima nas način na koji se čas i kontekst pisanja ogledaju u formi is-kaza, konotacije koje njihov međusobni preplet proizvodi, unatoč namjeri autora da osigura doslovno i denotativno, to-je-to značenje. Mašićevi memoari, to je u ovom slučaju prvorazredno važno, pisani su pod sjenom stalne opasnosti od hapšenja.

Obilježen kao unutrašnji neprijatelj i dežurni krivac, on uvijek ima na umu nepri-liku da tekst posluži kao kompromitujući materijal u slučaju istrage. Svjesno ili nes-vjesno nastoji, međutim, preokrenuti situ-aciju u svoju korist i pisano svjedočenje pretvoriti u potencijalni argument vlastite odbrane. Izravno priopćavani “osigurači” po površini, u boljim slučajevima ironijs-

ki, o čemu će posebno biti

riječi. Literarni-je su one man-je eksplicitne apologije, čiji diskurs odbija kompleksnost višeznačja na ra-zini pisanja, ali

se taj pluralitet, izlučen kontekstu-

alnom semiotizaci-jom, vraća u setu nepredv iđen ih konotacija. Epizo-da sa nekadašnjim

prijateljem Avdagom Hasićem zorno eg-

zemplificira neuspjeh teksta da spriječi proliferaciju značenja iz-van pojedinačnih radnji koje opisuje. Nar-ativizacija, međutim, akvirira drugu do-brobit – relativizuje sam pojam istinitos-ti, preobražavajući sterilnu pouzdanost nefikcionalnog sadržaja, koji je, manje-više, nemoćan da prikaže dramu samo-realizacije subjekta, u nepouzdanu sug-estivnost fikcionalnog višeznačja. Priča o susretu s kladanjskim bojnikom je, zna-kovito, sasvim kratka. Tom se događaju ne želi pridavati značaj, jer bi se opširnost mogla protumačiti kao znak određene privrženosti ozloglašenom ustaši, možda i nečiste savjesti, ali se zbog već prisu-


82


83

tnih spočitavanja ne smije ni prešutjeti. No, upravo taj upadljivi višak brige o ma-licioznoj recepciji može kod iste stvori-ti podozrivost, a pred književno disponi-ranim čitaocem otvoriti prostor “zado-voljstva u tekstu”, dajući mu šansu da po-puni tzv. mjesta nedorečenosti. Orijentiri u obzoru čitaočeve dosemantizacije brojni su i izdašni: “višestruki prezent” pripovjed-nog subjekta, specifičnost situacije Avdage Hasića, čovjeka koji se povlači u nepoznato nakon što se ratna sreća okrenula na drugu stranu, simbolika mjesta susreta – hotel kod željezničke stanice i prostorna relaci-ja ulica – balkon, stilogena deskriptivna karakterizacija hipokoristikom “debeljko”, sadržaj razgovora, balansiranje u nastojan-ju da se ne prešuti ono što autor smatra Ha-sićevom ratnom zaslugom, sugestija vlas-tite nevinosti kroz isticanje bezinteresne “izletničke” ljubavi prema prirodi nasuprot Avdaginom lovačkom pedigreu itd.:

“Tih dana mi se desilo još nešto za što su zlobnici pokušavali da zakvače, kako bi odvratili pažnju od svojih grijeha. Naime, jednog dana sam prošao pokraj “Rifato-vog hotela” pred željezničkom stanicom, sa čijeg me je balkona pozdravio neki debeljko, ustaški odjeven i s mašinskim pištoljem o bedrima, u kojem sam de-beljku prepoznao nekadašnjeg prijatel-ja Avdagu Hasića iz Kladnja koji je go-dinama vodio odbranu tog izolovanog uporišta od nasrtaja bandi četničkog “vo-jvode” Jezdimira Dangića. Ne opravdavam ja ničim toga predratnog ahbaba, inače strastvenog lovca koji me često zaticao na izletu u kladanjske šume i stijene; znam da su i njegovi ljudi svašta radili u ratu, ali ja s njim nisam prozborio ništa osim kon-vencionalnih pitanja za naše i naših poro-dica zdravlje i to na relaciji ulica – balkon, jer niti me on pozivao gore k sebi, niti sam

ja želio da mu pristupim. Valjda je uočio da shvaćam njegov položaj: povlačenje u nepoznato.”

Lahko nam se može učiniti da percep-tivna slijepa mrlja, identifikovana u odno-su prema vlastitoj ideologiji (svoju prak-su on smatra politički neutralnom) i pre-ma neangažiranom okolišu – susjedima i običnim malim ljudima – zasjenjuje i Mašićevu opservaciju suštine političkog sistema tzv. socijalističkog samoupravl-janja, o kome se vrlo afirmativno izražava, proglašavajući “mangupe u sistemu” krivcima za njegovo nefunkcionisanje. Ta je vrsta personalizacije, međutim, notor-ni primjer samozaštitnog osigurača enko-diranog za slučaj da isljednici preuzmu ulogu “recenzenata” rukopisa. Danas, pak, takve pasaže doživljujemo kao iron-iju ili neku vrstu ezopovske intendirane dvosmislenosti. Samo u tom ključu ima mjesta za apsurdnu situaciju da čovjek, koji je kontinuirano zlostavljan i progon-jen, preživjevši najužasnije torture ko-munističkih kazamata, postavlja pitan-ja: “A gdje je radničko samoupravljanje? Kako ga je direktor smio zgaziti i zar za njega Zbor radnika i njegova odluka ništa ne znače?” Mašić, tobože, “amnestira” sistem u kome je njegova sudbina zavisi-la od pojedinaca, kakav je izvjesni Drago Radmanović, npr.:

“Eto, šta mi je sve priredio taj fabri-kant lažnih hodžinskih izjava, staljinista i šovinista, pomoću svojih zamki. On je taj što je, predajući me isljednicima Cen-tralne UDBE za BiH, preporučio ovima i postupak koji će prema meni primjenji-vati u istrazi a, vrlo vjarovatno, on je i taj što je predložio na koliko ću godina biti osuđen, odnosno zadržan na popravnim mjerama.”


82


83

Bosanski će čitalac još počekati susret s Mašićevim memoarima. Privilegirani da ih čitamo prije objavljivanja, možemo sa zadovoljstvom posvjedočiti o porazu ispovijedanja u ime trijumfa pripovijedan-ja. U namjeri da piše o svom životu, Mu-hamed Mašić je pisao o svom životu.

Napomene1 Risto Trifković, O memoarskoj literaturi s posebnim os-

vrtom na neka djela na temu NOB-e autora iz Bosne i Hercegovine u: Memoari, izbor, priredili Vojislav Maksimović i Risto Trifković, Sarajevo. 1984./1985., 7.

2 Ibidem, 21.3 Ivo Andrić, Dragojlo Dudić: Dnevnik u Umetnik i nje-

govo delo, Beograd 1977., 301.4 Pod naslovom Moji stavovi pojavila su se, istina, dva

djelimična izdanja Mašićevih memoara – prvo, javno, 1994., u kome je štampano manje od trećine integral-nog teksta, i drugo, interno, 1999., namijenjeno užem krugu “odabranih” čitalaca, u kome su, takođe, izostav-ljena neka ključna poglavlja.

5 Paul John Eakin, Ja i kultura u autobiografiji, u: Cvjetko Milanja, Autor, pripovjedač, lik, Osijek, 2000., 363.

6 Georges Gusdorf, Ja sam ja, u C. Milanja, ibidem 178.7 “Čin je selekcije”, smatra Volfgang Izer “ujedno čin fin-

giranja ... (...) ... u tom postupku dolazi do poništavanja postojećih ovisnosti i dopunjavanja izabranog elemen-ta novim ovisnostima. Time se izabranim elementima istodobno daje i drukčija važnost, nego što je to bio slučaj u okviru postojećeg polja odnosa. Poništavanje, dopunjavanje i davanje važnosti temeljne su operaci-je kod ‘proizvodnje svijeta’” (Wolfgan Iser, Činovi fin-giranja ili što je fiktivno u fikcionalnom tekstu, Um-jetnost riječi, XXXI, 4, Zagreb, 1987., 316.). Izero-va istraživanja prirode fikcionalnosti su, čini se, stavi-la pečat na pokušaje strogog razgraničenja fikcije i fak-tografije, neuspjeh kojih dolazi usljed nemogućnosti razrješavanja protivrječnosti između faktografske pouzdanosti i proizvoljnosti estetske organizacije. Au-tobiografija definitivno ne zavisi od referencije kako fotografija zavisi od svog modela (Pol de Man).

8 Opservacije koje s tim u vezi, pišući o žanrovskim od-likama dnevnika, iznosi Tatjana Rosić, u potpunosti vr-ijede i za poziciju pripovjednog subjekta memoarsk-og teksta: “Verodostojnost slike koju autor dnevnika pruža o samom sebi uvek je neizvesna. Sadržaji koje je spreman da otkrije moraju biti prije svega prihvatljivi za njega samog, tek potom on dolazi u situaciju da izabe-

re ono što je prihvatljivo za druge i što će im biti pred-stavljeno kao istina koju tekst dnevnika čuva od pro-laznosti zaborava. (...) …tako se autocenzura otkriva kao uobičajen postupak kojim se pravi lik autora prikri-va fiktivnim, a istinski glas prigušuje prividno ispoved-nim tonom kojim autor saopštava istinu o sopstven-om životu” (Tatjana Rosić, Žanrovske odlike dnevnika, Književni rodovi i vrste – teorija i istorija IV, Godišnjak instituta za književnost i umetnost, Beograd 1992., 89). Utoliko povijest auobiografskog samoprikazivanja pred-stavlja, ustvari, povijest javnih maski što su ih autobio-grafi na sebe navlačili.

9 G. Gusdorf, ibidem, 178.10 Radoman Kordić, Autobiografsko pripovedanje, Beo-

grad, 2000., 105.11 Na toj liniji često se uspostavlja distinkcija između me-

moara i autobiografije u užem smislu: “Autobiografija je usredotočena na unutarnju perspektivu doživljajnog subjekta u prikazu događaja i nazora pretežito vezanih za njegovo iskustvo, za razliku od memoara koji prefer-irarju širu društvenu panoramu ocrtanu pretežito iz spoznajne perspektive pripovjednog subjekta” (Vlad-imir Biti, Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije, Zagreb, 2000., 18).

12 Vehabizmom nadahnut Mašićev “pročišćeni” islam po-drazumijeva “nepriznavanje autentičnosti svemu što je dodato vjerskim obredima ili proglašeno vjerskim za-konom naknadno, poslije Božijeg Poslanika Muhamm-eda” (M. Mašić, Moji stavovi, interno izdanje, Sarajevo 1994., 73.).

13 Prema: Andrea Zlatar, Ispovijest i životopis – srednjo-vjekovna autobiografija, Zagreb, 2000., 48.

14 Prema: G. Gusdorf, ibidem, 182.15 Usudićemo se izraziti pesimizam u pogledu skore

rehabilitacije statusa nefikcionalnih žanrova u bosanskohercegovačkoj književnosti. Bitne teorijske razluke, o kojima ovom prilikom govorimo tek uzgred, vrlo će teško biti prihvaćene u znanstveno-kritičkoj za-jednici odškolovanoj na reduciranom poimanju fikcio-nalnosti, k tome opterećenoj hipotekama raznovrsnih aksioloških apriorija, među kojima se i Andrićeva pre-suda memoaristici još sasvim dobro drži. Rekuperacija kritičke svijesti u odnosu na nefikcionalnu književnost moguća je u onoj mjeri koliko se primiče spoznaji da bit žanra nije utemeljena u pretpostavci poništavanja faktografskog konteksta estetskim, ili obratno, već u mogućnostima njihovog međusobnog osporavanja i dopunjavanja, čime se prevlast bilo kog od ova dva principa zakonomjerno onemogućava.

16 A. Zlatar, ibidem, 177.


84


85

Atif Kujundžić

Ešref Berbić u ljepoti pjesničkog bivanja

EŠREF BERBIĆ IN A BEAUTY OF POETIC SOJOURN

Književno veče Ešrefa Berbića u okviru programa manifestacija “Srebrenik otvoreni grad umjetnosti 2002.”, Srebrenik, Stari Grad, 26. 08. 2002.

Postoje ljudi i ljudi. Dakle, ljudi uopće, kao Božija stvorenja u Nje-govoj jednoći postojanja i ljudi koji

se izdvajaju svojim darom i djelom. Oni progovarju sobom i svojim djelom o svi-ma. Prije ili kasnije shvatimo da su tu radi toga, kao mi koji smo tu radi toga što jesmo. Zanimljivo jeste: ukoliko ih teže uočimo, shvatimo, prihvatimo stvarnost njihove pojave, oni su utoliko stvarniji.

Pa i značajniji.

Koliko jučer, povodom prve knjige mladoga pjesnika iz Srebrenika, govorilo se o tome da je to i prva pjesnička knjiga uopće koju je objavio jedan Srebreničanin. Niko nije našao za shodno da reagira, jer to uopće nije tačno. Prva knjiga Ešrefa Berbića, iako je rođen u Gračanici po-javila se prije dvadeset godina! Dakle, u vrijeme kada je mlađahni pjesnik još bio u majčinom stomaku! Osim svega, pri-je nego je imao objavljenu prvu knjigu, Ešref Berbić je imao preko 500 objavljen-ih pjesama i priča u listovima i časopisima za djecu, u zajedničkim knjigama, a bio je zastupljen i u udžbenicima za učenike os-novne škole i brojnim izborima i antologi-jama.

Dakle, pošto smo takvi ljudi, Ešref Berbić ne može biti drugačiji čovjek. I on je takav, kakav jedino može biti. No, u stvarnosti slike samo dobijamo situaciju prema kojoj, tek svako gura svoje. A to je, uistinu, i najpreciznije što bismo o tome mogli i trebali zaključiti.

Među onima sam koji su pročitali puno pjesama Ešrefa Berbića. Kad kažem puno, to znači da ne znam tačno reći koliko. Ali, to znači da dugo čitam i da Ešref Berbić dugo i na puno mjesta objavljuje.

Sve to ima smisla reći, jer je Ešref Berbić neubičajena pojava među pjesn-icima. Mnogo je onih koji bi od toga što je Ešref Berbić napisao napravili obiman pjesnički opus, izgradili pjesnički imidž i predstavljali pjesničku veličinu. Pa, svi znamo takve.

Pisanje poezije Ešref Berbić je uvijek uzimao kao krajnje privatnu rabotu, kao kontinuitet najintimnijeg interesiranja za književnu umjetnost, a radio je kao novi-nar i tako, čak stekao i penziju.

Ešref Berbić je, dakle, ona vrsta čovjeka kojega stalno gubimo iz vida, jer radi nešto što mi nemamo ni uvrh mozga, tj. piše i objavljuje pjesme za djecu sve vri-jeme, dok nam je kao novinar u najreal-nijoj životnoj stvarnosti in continuo na očima.

A, Ešref Berbić je, prije i poslije svega, Pjesnik.

Pjesnik zvjezdane vokacije, autor knjiga ZVJEZDANIK – 1983. i ZVJEZDANO LJE-TO – 1989. godine. Obje knjige su objav-ljene u DRUGARIMA, objema je kumovao sjajan pjesnik za djecu i Ešrefov drugar – izdavač, vlasnik kuće BOSANSKA RIJEČ, Šimo Ešić.


84


85

I, treba reći, ta veza sa Šimom Ešićem pjesnikom i drugarom, podjednako u Šimi i Ešrefu – predstavlja onu vrstu pjesničkog certifikata kojim se može pohvaliti samo iznimno mali broj ljudi. Pjesnički motivi-rana, ta veza je dio poetičke slike i okril-ja jednoga ljepšeg svijeta i humanističkog pribježišta koje u odnosu prema nama, a među njima – opstaje kao njihova zajednička tajna.

Pjesnik Ešref Berbić je maštovit do ra-spojasanosti. Sve što piše, u zvucima je i boji, sve pljušti, šljašti, grgolji, žubori, rita se, praćaka, teče, vijuga, poskakuje, trči, bukti, varniči, gori, bori se i mori lj-epotom svemoćnog života.

Berbić je opsjednut ljepotom Života u svim stvarnosnim i snovitim životnim op-cijama. Berbić je čovjek i pjesnik pozi-tivne energije i daje priliku životu. tako staje uz Dobrotu i Ljepotu. Zato je bitan u književnosti za djecu, zato je njegova poezija, a takva je i njegova proza – uvijek imala svoje uistinu značajno mjesto u lis-tovima i časopisima za djecu, u čitankama, izborima i antologijama.

Zato je potreban danas i ovdje, šire i nadalje.

Iskreno ću reći:

Cijelo moje biće čezne za ljepotom kakvu, tako jednostavno i snažno saopćava Ešref Berbić u svojoj pjesmi BIJELI CVIJET:

Ej, rano, rano u zoru / na mome malom prozoru / cvijet snježno–bijeli procvao / na suncu jutros blistao / cijeloga jutra cv-jetao / a onda negdje nestao // Još sutra, sutra uvečer / Mraz cvijetak bijeli donijet će / da rano, rano u zoru / procvjeta na mom prozoru / cvijet što bjelinom odiše / al’ nikad da zamiriše // Cvijetak će sunce ubrati / Zlatom ga svojim protkati / ne-bom ga plavim nositi / u biser- rosu stvor-iti / njom ću se jednom umiti// Ej, rano, rano u zoru / na mome malom prozoru.

Da. Toliko ljepote u te tri strofe. Tolike pjesničke sjete i duboke tuge zbog rane zore i malog prozora, zbog jedne pahulji-ce, snježnog kristala, varnice mraza. Ali, samo pjesniku je blisko da cijeli jedan, a tako i sve živote kao pojavu izjednači i sa-


86


87

gleda u usudu sleđenog molekula vode i njegovom kruženju u prirodi.

Prirodno, kako to već i može biti kad dođemo do stvarnosti umjetničkog smis-la kao poetičkog dosega datog i mogućeg tek darovitim i zato rijetkima, shvatit ćemo u kojoj mjeri je citirana pjesma istodobno za odrasle i djecu, kako zbog njezinog sadržaja i smisla koji isijava, tako zbog njezine svekolike ljepote i ne-ponovljivog trenutka u kojem je pjesnik bio središte kozmičkog impulsa, otjelot-vorenja ljudske nade i Vjere: da Život ima stvaran smisao. Pospe nas zima, prođu nas trnci od želje: da je pjesnik u pravu, da njegova pjesma isijava Božiju volju i znak. Pogledajte, molim vas, uočite bez sumnje snažno i jasno osjećanje i višeg, nama za-umnog smisla čovjekova prisustva – koje u konkretnom slučaju i diktira pjesmu!

U formalnom smislu, Ešref Berbić star-ta kratko i jasno, žestoko, a onda, poni-jet pjesmom – katrenom, tercetom, raz-vija prozodijski primjerenu eufoničnu strukturu pjesme i napušta zauzeti start-ni formalni zahtjev, kako bi ispisao svoj pjesnički cilj. Rado, u tradicionalnoj for-mi, smislu i nivou poentira osnovnu pjesničku zamisao svoga pjesmotvora. Ovaj odnos prema formi zaista je specifi-ka Berbićevog postupka i uvjeren sam: to je djeci čitateljima privlačnije od slijepe i čvrste odanosti dosljednom tradicional-nom pjesničkom oblikovanju.

Istodobno, to bjelodano svjedoči o neobuzdanosti pjesničke prirode i talen-ta Ešrefa Berbića, koji nalazi rješenje tek

u prirodi svoga sinkretičnog poimanja pjesničkog poduhvata.

Beskrajno zenesen ljepotom svoga doživljaja prirode, rodnoga kraja, svoje uže porodice, djetinjstva, godišnjih doba, svitanja i smrkavanja, dječijih igara, pri-jateljstva, zvjezdanog neba i užarenog sunčevog koluta koji štedro svijetli svije-tu, siguran u smisao svoga pjevanja i pri-povijedanja, Ešref Berbić pjesnički istraja-va na dobrobit svih. Berbić je čovjek koji je spreman odreći se svega, ali ljepote ni-kad i ni u kakvim okolnostima! Djetinjst-va?! Ma, ne! Nikako! Jer: Zapamti / djetin-jstvo za nas / Uvijek negdje diše / Postoji, živi traje / Ono, jednostavno / ne odlazi / ne prolazi / ne prestaje ... kaže pjesnik.

Zar treba objašnjavati retrogradnost procesa u čovjekovom razvoju i proce-su starenja i činjenicu: da je dijete ono najviše što čovjek može u svome životu biti? A da je najviši doseg: sačuvati nevin-ost, čistotu, iskrenost i dobrotu dječijeg poimanja svijeta? Ešref Berbić opstaje u tom prostoru na najjednostavniji način, koji je pjesnicima njegovoga kova (ni-kako svima!) dat, darovan, zadat i zato: stvaran. Zato Ešref piše tako lijepo i jasno, bez prenemaganja i glumatanja, bez in-fantilnosti – kojima su skloni slabi pjesn-ici, a kojih se djeca u svojoj čistoti groze i gade. U tome je i šifra, po kojoj je kod djece čitatelja Ešref Berbić tako spontano prihvaćen i odobravan.

Moja je najiskrenija želja da nam takav kakav jeste, u životu i pjesmi, u zdravlju i veselju, Ešref Berbić poživi i potraje.


86


87

Atif Kujundžić

Akvareli Ćamila Osmanovića – sredokraća stvarnosti i sna

WATERCOLORS OF ĆAMIL OSMANOVIĆ, MIDDLE-POINT BETWEEN REALITY AND A DREAM

Akvarel je slikarska tehnika koja funkcionira jedino u okolnostima u kojima se njome bavi darovit i

vješt umjetnik. To je jedina tehnika koja ne dopušta popravke, naknadne interven-cije i duži rad na slici. To je mogućnost da se istodobno pokažu dar, mjera i vještina. Zato, akvarel je uvijek u istoj mjeri: dar, vještina i događaj. Naravno: događaj je ono što je umjetnik pokušao da predvidi, ali što mimo njegovoga dara i vještine – slikarskog umijeća, slici određuje mjeru u estetskom smislu. Postavlja granicu.

Dakle, ispred uspjelog akvarela, može se stati kao ispred života i zaćutati s poštovanjem.

Danas, kad umjetnost nastoji saopćiti sli-ku svijeta koji nestaje, sliku koja ne nudi ni tračak nade, akvareli Ćamila Osmanovića likuju kao postvarena sreća! Da! Svijet u kojem opstajemo, u kojem nevješto i s mu-kom funkcioniramo doista je lijep! Ljepo-ta bi, opet, mogla biti dostatan razlog za sreću! Ali, ljepotu vidi sve manji broj lju-di. Zato, Osmanović umnožava ljepotu i, srazmjerno, povećava joj šansu.

Svakako, svaki vid hedonizma tek je odsustvo svijesti o stvarnosti pozicije. Ali, ako ne shvatamo da je život lijep, pouzda-no mislimo da je smrt ljepša. Dobro, i ako

jeste i ako u tome možemo imati pravo to-liko je izvjesna da nije potrebno nikaka-vo požurivanje. Osim svega, na kraju svih životnih iskušenja, smrt treba poželjeti, kao rješenje. A potom, pa smrti mogu biti veoma različite. I, smrtna mogućnost, koja bi nam se mogla dopasti, jeste: umrijeti odložen na slici. Otopljen u vodnoj boji. Razmazan na papiru. Isparen u vodi koja odlazi u eter. Koja odlazi u nebo kao more svih rijeka i mora bez obala... Ili: opstati neodvojiv od lazura na slici i tako trajati ba-rem do potopa.

Vidimo, dakle, da Osmanovićeve slike opstaju kao čista i nesumnjiva radost života u radosti stvaranja. One su lišene raspada stvari i crnih slutnji, jer raspad nije čovjekov izum. Čovjek se i u slutnji ima pravo dati samo onome što je sam izumio. Ali, kako je tek izumljen – mali su mu izgle-di da se izgubi u stvaranju.

Sve u svemu, čovjek je materijal sum-njive vrijednosti, slabog razuma, vinjavih moralnih principa, upitne vjere, beznad-no odan neprovjerenim impulsima o svo-joj veličini i suicidno orijentiran. Smiješna pojava tužnog lika. A priroda, s toliko dos-tojanstva, nasuprot njemu, rađa se i umire da bi se rodila.

Gledajući slike Ćamila Osmanovića, pomišljamo kako čovjek ima razloga da uznastoji živjeti vječno, jer mu je i to dato kao realna mogućnost, nasuprot smrtnos-ti. Oni, koji ne razumiju, mogu da traju ili da odu brzo u suštinu i tišinu. Oni koji um-iju, učinit će mnogo šta i za njih. Umjet-nost je stvarna opcija darovitih, čija je vjera u svoje mogućnosti srazmjerna snazi njiho-voga dara. Riječ je o djelatnom skladu.

Ćamil Osmanović se s posebnom pažnjom i ljubavlju cijeloga života bavi akvarelom. Istražujući mogućnosti akva-


88


89

rela u izazovu motiva bosanskog krajo-lika, Osmanović se zaustavlja na rafinira-nim tonskim vrijednostima i oblicima. On dopušta da boja bježi mokrom površinom papira, ali je na željenom mjestu zaustavlja dodavanjem pigmenta ili suprotstavljajući joj drugu boju.

Dinamika boje i dramatika oblika na Osmanovićevim akvarelima jeste s mje-rom ostvarena vizuelizacija unutrašnjeg doživljaja prirode u njenim vječnim prom-jenama. Slikar traga i u hitnji – refleksom majstora zaustavlja odraz na željenom nivou. Tako, otkrivajući sliku, slikar zasreće svjedoka o dijelu sebe.

Na Osmanovićevim slikama nema pežoratvinog po sliku i slikara. Nje-gove slike su estetski ishod igre okol-nostima i svojim slikarskim umijećem i mogućnostima. Tek na portretima uočavamo da je riječ o umjetniku i vrs-nom zanatliji visokih zahtjeva prema sebi, tehnici i ishodu. Opredjeljejući se za tehniku akvarela, Osmanović je ispoljio rijetku a dragocjenu spremnost da svojoj ljubavi mnogo da, čak i ako mu ne bude uzvraćena.

Zato, na Osmanovićevim slikama nema ničega što bi trebalo izostaviti, a nije moguće ni smisliti šta bi im se moglo do-dati. One nisu naslonjene ni na što, što bi se protivilo estetskom. Lišene su onih akcenata za kojima se tako rado i često poseže: narativno, anegdotalno, senti-mentalno, monumentalno, grubo, drsko, one su naprosto prozirnost i proziran nivo stvari koje se miješaju u razini sna i jave, izmaglica i omaglica, svjetla i tame, one su svjetlo zaustavljeno u ophodnji svije-ta i promatrač je upravo poražen sviješću: da je to što vidi na Osmanovićevom akva-relu i čas prije i čas poslije izgledalo sas-vim drugačije... a neupitno je u estetskom smislu.

Ono što Ćamila Osmanovića između os-taloga čini posebnim, jeste da je on od one fele umjetnika koji ne misle da su na svakoj slici postigli potpun uspjeh i da sve što naslika može izložiti. Kad obavi pos-ao, kad sjede ispred mape gotovih slika, on još jedanputa kroz istu, neumoljivu optiku propusti materijal i izvrši odabir. On je strpljiv, uporan i dosljedan. Ne žuri. Kao što uočava i raskriva škrti kolorit


88


89

pozno–jesenjeg, zimskog i rano-proljet-nog bosanskog krajolika, tamo gdje dru-gi okreću glavu pred sivilom, Osmanović ne dopušta da ga oblije gustina ljetnog kolorita. On zna od čega je sazdan pro-stor i spektar boja. Okreće se i uklanja zagušenju koje buja u navali svjetla, vlage i toplote i razlaže ga na svoj slici. Tako dol-azi do trena ljepote. Tako se izjednačava suština suptilne tehnike akvarela, umjet-nikovog dara i estetskog ishoda. U tome je i čar umijeća i očaravajući uspjeh.

Kad je Ćamil Osmanović u pitanju, riječ je o umjetniku koji čuva i njeguje svo-ja osjećanja. On skromnost smatra vrli-nom u svakom pogledu. On je umjetnik koji čita, skicira, studira, razmišlja, anal-izira i koji se ne plaši utjecaja, jer nikad ne poseže za vulgarnim mogućnostima i fik-tivnim rješenjima. Uvijek, s istom mjerom uči, eksperimentira i primjenjuje do nivoa na kojem prepoznaje vlastiti znak. Prima i daje istom snagom dara i tako ostaje svoj.

Jezik, likovni govor Osmanovićevih akvarela, artikuliran je reduciranjem snage boje i slikarevom mjerom smirivan-ja svega što bi u miljeu slike moglo biti agresivno. Njegovi akvareli opstaju kao sam fluid stvari i njima odražena svjet-lost. Oni plijene mehkoćom sna o životu i krajoliku, ljepotom želje da život i stvari potraju na rastojanju između stvarnosti i snohvatice.

Spisak izloženih slika• PRVI SNIJEG, akvarel, 56x56, 2001.

• OSTRVO, akvarel, 56,5x76, 2000.

• ŠVAJCARSKA, akvarel, 56,5x76, 2000.

• SARAJEVO, akvarel, 57x44, 1983.

• JESEN, akvarel, 48x62, 1987.

• JUTRO, akvarel, 35,5x19,5, 1981.

• VOĆNJAK, akvarel, 33,5x48,5, 1986.

• PEJZAŽ II, akvarel, 36x53,5, 1984.

• VOĆNJAK II, akvarel, 35x49, 1986.

• RIVER AVON, akvarel, 34x47, 1998.

• NOVEMBAR, eksp. tehnika, 32x46, 1985.

• ŠLJIVIK, akvarel, 25x30, 25x30, 1999.

• MOSOROVAC, akvarel, 20x48, 1999.

• VIS, akvarel, 20x48, 1999.

• BRIJEG, akvarel, 44x63, 1999.

• REMINISCENCIJA, eksp. tehnika, 54x74,5, 1999.

• VRBE, akvarel, 45x34, 1999.

• VAZA, akvarel, 45x34, 1980.

• OBALA SPREČE, akvarel, 33,5x22,5, 1990.

• BRIJESNICA, akvarel, 42x62, 1999.

• VRBE, akvarel, 22x29, 1999.

• LJETNA KIŠA, akvarel, 105x76, 1999.

• JEZERO MODRAC, eksp. tehnika, 99x69, 1999.

• ŠUMSKI POTOK, akvarel, 99x69, 1999.

• SPREČA, akvarel, 105x76, 1999.

• JUTRO, akvarel, 74x104, 1999.

• STARO SARAJEVO, ulje, platno, 86x64, 1980.

• PEJZAŽ SA STEĆKOM, ulje, karton, 51x71, 2000.

• ŽUTOLJUBIČASTO, eksp. tehnika, 50x72, 1999.

• DŽEZVA, eksp. tehnika, 58x31, 2000.


90


91

Nove knjigeZlatko Dukić, Tri haška druga (roman),

“Kujundžić” Lukavac, 2002.

Nakon desetak objavljenih romana, više dramskih tekstova (o kojima se, nažalost, malo zna), te plodnog publicističko-novi-narskog rada, ovaj poznati tuzlanski no-vinar i pisac sa romanom “Tri haška dru-ga” čini novi stvaralački iskorak. Kao i “os-tatak” Dukićeve proze, i ovaj rukopis spa-da u kategoriju takozvane “savremene književnosti”, koja po definiciji “nastaje u istom vremenu u kojem žive oni koji je stvaraju i oni koji je čitaju”.

Ispisujući “Tri haška druga”, Dukić nije samo parafrazirao naslov poznatog Re-markovog romana “Tri ratna druga”, već je na određen način slijedio i Remarkov stvaralački model i stvaralački postupak. Ispoljio je veliku spretnost u kompon-ovanju romana, srećno je izabrao tema-tiku koja jest tipično naša – bosanska, ali i univerzalna, uvijek aktuelna: besmisao rata, nacionalizam, koncentracioni logo-ri, ratni zločini…

I u ovom romanu Dukić ostaje doslje-dan svom umjetničkom, ljudskom, hajde da kažemo i novinarskom opredjeljen-ju. Njegova proza je direktan odgovor, odnosno reakcija na aktuelne događaje, na vrijeme koje pisac živi “ovdje i sada” – zajedno s nama, koje živimo mi sa njim. I kada zadire u prošlost, kad se udaljava od sadašnjih, da kažemo aktuelnih zbivanja ka nekom prošlom vremenu, čini to da bi lakše odgovorio na ono što ga neposredno muči, što vidi pred svojim očima i tu oko sebe. Neko bi rekao – poseže za prošlošću samo onoliko koliko mu to treba da objas-ni sadašnjost koju, zahvaljujući svom tal-entu, transponuje u svoju umjetničku viz-

iju – jasnu, nedvosmislenu, preciznu. Na svoj način “upreda” historijsko-dokumen-tarne činjenice (najčešće sadašnje i nama prepoznatljive) u književno-umjetničke metafore i slike, koje izvanredno funkcionišu u arhitekturi romana: ili kao simboli (npr. igra mačke i miša pred jed-nom sarajevskom zgradom u predvečerje rata), ili kao opisi duhovnog stanja čitave jedne generacije ili kao ljubavna avantura nekog od glavnih junaka romana ili kao groteska čitavog jednog sistema “Poslije Tite sto titića”).

Ko je na dobitku, a ko na gubit-ku u ovakvom književno-umjetničkom postupku: historija ili književnost, do-kumentarno ili umjetničko, novinar ili književnik? Nakon pažljivijeg iščitavanja ove proze, odgovor je jasan: na dobitku su i jedni i drugi.

Čitalac najviše.

Tema romana je, zapravo, sudbina jedne nesretne “prelomljene” generacije koja se rađala onda kada su “ko fol” dali “fabrike radnicima, zemlju seljacima”, negdje sredi-nom prošlog stoljeća, o generaciji koja je rasla sa šarenim iluzijama samoupravnog socijalizma i zrele faze bratstva i jedinstva, koja je na pragu svoje zrelosti (izlazeći iz mladosti u prvu zrelost) doživjela gubitak “Velikog sina”, koja se suočila sa nekom drugom stvarnošću i osjetila prve sumnje (“da nije baš sve kako su nas učili”), koja je doživjela prva razočarenja i preživjela sve posljedice rušenja zajedničke domov-ine kao i sve ostale lomove koji su po Bos-ni bili mnogo teži i pogibeljniji nego po ostalim dijelovima te izgubljene i “herla-vo” nasađene države.

Upravo zbog tih trauma i mnogih zajedničkih pitanja koja muče ovu, konkretno našu generaciju, ovu, konkret-


90


91

no našu Bosnu – mi Dukića možemo nazvati piscem naše gen-eracije, to jest generacije rođene pedesetih, prelomljene generaci-je na dva jednaka dijela, koja se našla u tjesnacu - “ni tam ni vam”. Rušenje ideala i “spaljivanje iluzi-ja”, raskidanje prijateljstava i dru-garstava, prelazak iz jednog u dru-gi sistem mišljenja, ali i življenja i napokon ratna katastrofa… Prem-nogo historije u tako malo godi-na.

I u ovom romanu Dukić je primijenio takozvani filmski postupak: paralelne radnje, is-preturane slike, izlomljeni toko-vi događaja. Radnja romana od-vija se na tri mjesta: u Tuzli, Sa-rajevu i Hagu, samo djelimično na Romaniji i Mostaru. Na samom početku pisac nas uvodi u “sobu za dnevni boravak” Haškog suda za ratne zločine i upoznaje sa tri “bivša” druga, koji su za vrijeme rata u Bosni Hercegovini jedan drugome “slali metke kroz cijev”. U istom ambijentu i sa istim protagonistima odigrava se i završna scena romana. Između prologa i epiloga ispisana su tri jednaka poglavlja, naslov-ljena imenima trojice haških drugova: Abida, Bože i Relje. Iako svaki od njih ima svoju priču, ti su likovi u stalnoj interak-ciji, oni “pretrčavaju” iz jednog u drugo poglavlje, međusobno se dodiruju i do-punjuju, oni se međusobno “traže”. Od-likuju ih mnoge zajedničke osobine i pov-ezuju mnoge uspomene koje su ponije-li iz svog rodnog grada. Premda svaki od njih predstavlja zasebnu individualnost, teško je odrediti ko je “glavni junak ove knjige”. Od početka do kraja romana u igri je “triling” - nerazdvojan, sudbinski

povezan, čak i onda kad se njegovi pro-tagonisti nađu na suprotnim neprijateljs-kim stranama.

Tražeći književni i umjetnički odgovor na pitanja “evo, ovakve sadašnjosti” i “eno onakve prošlosti”, autor je uspio stvoriti univerzalne tipove s kojima se svakodnev-no susrećemo, dodirujemo, komunicira-mo, ne samo fizički, već i putem medija, u svakodnevnim razgovorima, u životu, u politici, u svojoj svijesti, u košmarnim snovima. Na vrlo zanimljiv način ispričao nam je priču o genezi ljudske svijes-ti, transformacijama i promjenama na i u čovjeku: od mladalačke idile, nerazd-vojnog drugarstva i zajedništva do usva-janja suprotstavljenih ideja, zahlađivanja međusobnih odnosa i konačnog odlaska “svaki svome jatu” - uz “pucanje i pjevanje”.


92


93

Dok u romanu “Zna li ovo maršal” na svakom dodiru glavnih likova sijevaju var-nice i lomljava, u romanu “Tri haška dru-ga” ti su dodiri puno suptilniji, mekši. Nema lomljave, nema praska, samo se os-jeti ili čuje neka potmula tutnjava, uz priv-id normalnog života i mira… Pa i susreti u predsoblju Haga nisu dramatični, već on-ako… Taj čudni mir nije uspio pokvariti ni Relja, koji je s početka “grmio i mlatarao rukama” da bi na poslijetku kad je i Veliki Vožd dolijao, i sam spustio durbin i pod-vio rep.

Zašto su ovo tipovi?

Kao da smo o njima čitali u novina-ma, kao da smo o njima slušali neke uz-budljive iskaze, neka svjedočenja, kao da smo ih susretali u svom komšiluku. U nji-hovom životopisu možemo naći na hil-jade sličnih ili istih sudbina, sličnih ili is-tih imena, sličnih ili istih karaktera. To su, dakle, tipovi koji su sublimirali razne os-obine, naravi, navike i porijeklo bezbroj likova iz našeg okruženja.

Analizirajući tipove iz Dukićevog “tril-inga”, naslućujemo sile koje su rastjerale djecu ove zemlje (od tri vjere i tri naci-je) na tri suprotstavljene strane i vidimo kako su se normalni, pametni i zreli ljudi opredjeljivali za neke sumnjive ideje, kako su raskidali sa prošlošću, sa prijateljima, sa komšijama, sa starim ljubavima – kako su se “prestrojavali”. U pokušaju da proni-knemo u te bolne i složene procese (kroz koje smo na različite načine i sami prošli), odjednom imamo posla sa dva-tri abi-da, dva-tri bože, dva-tri relje – sve na jed-nom mjestu, sve u jednom te istom insa-nu, da ne kažemo pakovanju. Doduše u različito historijsko vrijeme. Mi ih dobro razumijemo, samo ne znamo koji je od njih pravi, autentičan - onaj otprije, onaj

jučerašnji ili sadašnji, koji se od njih pret-varao, a koji glumio sebe.

Ostaje nam da nagađamo jesu li u trans-formaciji naših “golubova prevrtača”, Abi-da, Bože i Relje, presudan utjecaj imali vanjski faktori (društveni faktori, historijs-ko vrijeme) ili neka njihova unutrašnja en-ergija, naslijeđeni kod ili sudbina. Histo-rijski raskoli na ovom našem “brdovitom Balkanu” uvijek su proizvodili viškove ljudske tragedije, najčešće sa “odloženim dejstvom”.

Iako same po sebi predstavljaju određene simbole (čuveni bosnskohercegovački tronožac npr.) početne i završne slike romana pred Tribunalom u Hagu, nisu metafore neke “simetrije u krivici”, već umjetnički izraz naše nevesele stvarnosti. Za razliku od Bože (koji je dospio u Hag kao zapovjednik koncentracionog logora i ubica prve žene koju je imao u životu) i Relje (kao čudovišta i monstruma koji trguje ljudskim organima), Abid je pred Sud u Hagu došao dobrovoljno kako bi se odbranio od optužbi za krivicu koja je posljedica nesmotrenosti, manjka opreza i viška povjerenja prema ljudima. Pisac je, dakle, ovdje bio jasan: ni podjednake kriv-ice, ni podjednake kazne.

U romanu se prelama sudbina rata bez pobjednika, sudbina Bosne i njezinih nar-oda, a krivica – ko zna.

Ostavljajući Abida “pod infarktom i pod aparatima” s krivicom, a bez kriv-ice u završnoj slici romana, onaj ko želi može prepoznati Bosnu poslije Dejtona. Efektna pozajmica završne scene našeg do sada najboljeg filma “Ničija zemlja” Dan-isa Tanovića, slučajna ili namjerna – nije bitno. Bitno je da je umjetnički snažna i, nažalost, istinita.

Ničija zemlja pod aparatima.


92


93

Pisac nam ostavlja samo nadu – da će se Abid, naposljetku, ipak nekako izvući.

I u ovom romanu prepoznajemo Dukićev jednostavan novinarski jezik i stil (što je na neki način odlika i Remar-kovog stvaralačkog postupka), ali puno izoštreniji i prefinjeniji u odnosu na njeg-ovu dosadašnju prozu. Njegova rečenica, do kraja jasna i precizna, teče kao rije-ka, koja s vremena na vrijeme nailazi na određene kaskade i karakteristične lo-move u kazivanju, koji Dukićev stil čine prepoznatljivim. Te kaskade ili nagli pre-lomi toka misli, toka radnje dešavaju se po nekom unutrašnjem ritmu koji post-aje odlika Dukićeve proze, ta je stils-ka osobina posebno došla do izražaja u Dukićevom romanu “Zna li ovo Maršal”. U tom romanu pomenuti skokovi, ili vo-doskoci su učestaliji, ritam je ubrzani-ji u odnosu na roman “Tri haška druga”. U nekim dijelovima radnja romana teče dosta tromo i samo na momente dobi-ja određeno unutrašnje ubrzanje, što će čitalac prepoznati ili osjetiti po učestalosti stilskih lomova, odnosno poznatih Dukićevih kaskada.

Navodimo samo jedan u nizu primjera s početka romana:

“Ima li to negdje zapisano, unaprijed određeno, a nepoznato i nedodirljivo

– onaj čun, inače, nastavlja plovidbu po jezeru –

u rubrici ‘Ovo i ovo će ti se desi-ti tad i tad?’ Ima li to neka nadnara-vna, nepoznata, a pouzdano, sto posto postojeća i svemoćna sila, iznad nas i jača od svih nas skupa, koja…”

Iako ponegdje izbije novinarski, pa i grubi komentatorski stil ili leksika (fajl, obligatno, gabarit, dalji razvoj događaja),

u ovoj prozi zapažamo i potpuno nove kovanice ili sintagme koje izvanred-no osvježavaju Dukićev književni izraz (ufursatio se, batal-naum, pušački boks, poznodnevno, ruralisali se, omirisa-li predvorje sazrijevanja, partijski dželat, jeka rata itd.)

Dukić nam je, dakle, podario još jed-no čitljivo, lahko prohodno štivo koje nosi snažnu poruku, napravio je vrlo us-pio književni dokument vremena, histo-rijske događaje prikazao je na svoj, neko reče dukićevski način, istinije i zrelije od suhoparne historije. I ovaj roman kao i još neka Dukićeva ranija uspjela književna ostvarenja, svjedoci su ovog vremena za neko buduće, nadamo se ljepše i bolje vr-ijeme, vrijeme pametnijih i zrelijih ljudi i boljih od naše generacije i nas samih.

S vjerom u to dolazeće vrijeme, pisac je i ispisao ovu prozu.

To je, zapravo, više od preporuke za iz-davanje i štampanje ovoga romana.

Omer Hamzić (izvod iz Recenzije: Roman o jednoj “prelomljenoj

generaciji”)

Dr. Husnija Kamberović, Husein-kapetan Gradaščević (1802.–1834.), biografija, Uz 200 godina rođenja, Bošnjačka zajednica

kulture “Preporod” Gradačac, 2002.

O Husein-kapetanu Gradaščeviću, nje-govom značaju i ulozi u historiji Bosne i Hercegovine, te posebno Pokretu za autonomiju Bosne, pisali su mnogi historičari, orijentalisti i književnici. Nje-govim životom i ulogom su bili inspiri-sani mnogi umjetnici koji su po onome što je govorio i radio stvarali svoja dje-la. Iako interesovanje za Husein-kapeta-na Gradaščevića nikada od njegove pre-rane smrti nije prestajalo, ipak je bilo


94


95

perioda kada se o ovoj ličnosti i njego-voj ulozi u Pokretu za autonomiju Bosne tokom 1831. i 1832. godine nedovoljno, a nerijetko i nedobronamjerno pisalo. Međutim, ta nepravda se, donekle, ispravi-la pisanjem studija, radova i književno-umjetničkih djela u posljednjoj deceniji 20. i prvim godinama 21. stoljeća. U tom periodu je objavljeno više znanstvenih ra-dova i umjetničkih djela koja s pravom gov-ore o gradačačkom kapetanu i vođi Pokreta za autonomiju Bosne, kao jednoj izuzetnoj ličnosti svoga vremena. Ono što je napi-sano o Husein-kapetanu Hgradaščeviću nije bilo samo ponavljanje ranije poznatih podataka iz njegove biografije i kao vođe pokreta, nego i donošenje potpuno novih činjenica na osnovu izvorne arhivske građe, koja je upotpunila dosadašnja saznanja o jednoj od najznačajnijih ličnosti povijesti Bosne i Hercegovine.

Upravo na osnovu tih novih studija i članaka koji su bili razasuti u mnogim časopisima koje je dr. Husnija Kamberović sakupio na jednom mjestu, i uz korektno navođenje, napisao je biografsku mono-grafiju o Husein-kapetanu Gradaščeviću, a povodom jubilarne dvjestote godišnjice rođenja. Cio tekst, posvećen Husein-ka-petanovoj ličnosti prati vrijeme od njego-vog rođenja u Gradačcu do prerane smrti u Istambulu, gdje mu se i danas nalazi mezar. U uvodnom dijelu dr. Kamberović ističe: “Njegova ličnost, rad, duboko se usadila u duše širokih slojeva naroda. On je postao simbol junaštva, požrtvovanja, njegovim se imenom narod oduševio, ust-alasao, krenuo u nejednaku i tešku borbu za stara prava i privilegije Bosne. Husein se borio za samostalnost i nezavisnost Bosne.” Također, u ovoj monografiji au-tor piše i o drugim ličnostima koje su bile u bližim rodbinskim, prijateljskim i dru-gim vezama, kao i najbližim Husein-ka-petanovim saradnicima u vrijeme Pokre-ta. Sve te interesantne podatke donosi tematski i hronološki pregledno, stručno i za čitaoca lahkim stilom pisanja.

Dr. Enes Pelidija (izvod iz recenzije)

Osman Hadžić, Osnovna škola “Klokotnica”, sedamdeset godina rada (1932.-2002.),

Izdavačko-grafička kuća “Planjaks”, Tešanj, 2002.

Svako može da ima svoje gledan-je na prošlost i sadašnjost. Međutim, historičari imaju poseban način na koji obrađuju prošle događaje. Takav je slučaj i sa knjigom “Osnovna škola “Klokotnica”, sedamdeset godina rada (1932.-2002.)”, u kojoj autor na stručan način, obogaćen iskustvom i svojim istraživačko-historijs-kim radom, obogaćuje knjigu i prikazuje rad Osnovne škole “Klokotnica”. Posma-


94


95

trano sa naučnog aspekta, ako uzmemo u obzir naziv knjige, rukopis bi trebalo da predstavlja samo hronološki slijed razvo-ja događaja u gore navedenoj školi, ali u samom pristupu rukopisu može se primi-jetiti da je ova knjiga obogaćena (i dru-gim) pojedinostima i činjenicama do ko-jih je autor došao u svom dugogodišnjem istraživačkom radu. Naime, na samom početku knjige nailazimo na poglavlja o razvoju pisma i školstva u Bosni i Her-cegovini, što na neki način predstavlja uvod u glavni dio knjige. U drugom dije-lu autor hronološki obrađuje skup podata-ka o razvoju Osnovne škole “Klokotnica”, podatke o njenom radu i rukovodnom os-oblju, učenicima, te aktuelnostima koje su se dešavale od formiranja škole, pa sve do danas.

Za knjigu se slobodno može reći da posjeduje izvanredan općedruštveni, kulturološki i arhivski značaj, te da je

autor pružio mnogo više nego što se očekivalo od ove knjige…

Hasan Ibrišević (Izvod iz recenzije)

Isnam Taljić, Put iz Mekke (roman) El-kalem, Sarajevo,. 2001.

(Bošnjake treba čitati s desna ulije-vo, inače, pred nama je samo njihov lik odražen u ogledalu)

Površan čitatelj romana PUT IZ MEKKE Isnama Taljića, neće dobiti puno. Prije će se dogoditi da dobije malo ili ništa. Da osjeti dosadu i donese krive zaključke o štivu. A nerijetko, površni jesmo. I sklo-ni, da odložimo i odbacimo prije, nego li da se unesemo i ljudski uznastojimo ra-zumjeti.

Naime, riječ je o romanesknoj pro-znoj strukturi koja je pažljivo i preciz-no mišljena, a lagodno i opušteno, skoro lepršavim stilom realizirana, kako to i tre-ba biti kad je jasna misao iza čela, nesum-njiv, odavno izgrađen i potvrđen talenat i uistinu značajno spisateljsko iskustvo au-tora. Ustvari, puno prije nego što sam up-oznao Isnama Taljića, znao sam: kad u ruku uzme pero, trag koji ostaje na papi-ru čista je literatura.

Dakle, nije riječ o tome, da je tekst i kontekst pažljivo kodiran, čime se autori manje snage vole baviti i poigravati, nego da je racionalno i umješno zapisan, kako već nalaže sinkretični karakter autorsk-og obasjanja zamišlju o književnom dje-lu. Baš onako, kako samo i mogu nasta-ti uistinu neupitna, vrijedna literarna os-tvarenja.

U neophodnoj mjeri, kreativno se igrajući mogućnošću ironičnociničnog uklona, posebice prema sebi i svojoj ulozi hadžije i spisatelja, Taljić intrigantno i sistematski onespokojava površnog


96


97

čitatelja koji će početi da se zadržava na pojedinostima nastojeći da ovlašnim pro-matranjem konačno uspostavi odnos, ov-lada kontekstom i donese zaključak o predmetu koji mu stalno izmiče.

U današnjem svijetu koji je posebice protiv knjige jer opstaje kao: te-ve glo-balna slika, lična e-mail adresa, internet mreža i mobilna telefonija - manje-više prenapregnuti, neprekidno reagiramo s površine. Površno čitamo, pa smo nerijet-ko, čak i suprotstavljeni književnoj umjet-nosti kao takvoj prije svega zato, jer smo nespremni da učinimo neophodan na-por kojim bismo je dosegli. Umorni smo i umoreni agresivnošću medija i požutjelih novinskih tekstova. Publicističkim ponu-dama najrazličitijih istina iako je Istina jedna. Esejističkom razuđenošću teksto-va i pametovanjem autora. Memoarskom literaturom koja bi trebala ispraviti razne krive drine. I td.

Tako se može dogoditi, da u površnom odnosu i konkretnom slučaju čitatelj po-misli, da je jezik ovoga pisca arhaičan umjesto iznimno bogat. Da mu je stil folkloristički podešen umjesto filigran-ski izgrađen, minuciozan i istančan. Da su priče izlizane umjesto tesawwufski i sufijski produbljene, pa time literarno obogaćene i duhovno zasnovane na pra-vom mjestu. Ni na kakav način nije riječ o folklorističkoj, već o suvremenoj pro-zi koja ima sve izglede da se postvari kao moderna, ako termin moderna razumije-vamo: na dugo vrijeme, ili trajnovrijedna i interesantna.

Autorska odgovornost Isnama Taljića navodi, da u svome djelu ponudi i ključ ili nagovještaj koji će razriješiti enigmu s njegovim imenom i tako stati na prag ispred otvorenog prostora - projekta i strukture romana PUT IZ MEKKE. On je

Ćiljat Mansi! Pazite: ne Mansi Ćiljat, već Ćiljat Mansi, jer se bošnjačko prezime i ime mora prvo čitati s desna ulijevo! Tek potom, može izgledati i onako kako je na-pisano: s lijeva udesno!

U suštini, u mojoj skromnoj optici, cije-la prozna struktura iliti roman: PUT IZ ME-KKE, uključujući i naslov, nasuprot onome Muhammeda Asada: PUT U MEKKU, zas-novana je na prethodno uočenom, pa zato blistavo zrcali bošnjačku poziciju i tragiku opstajanja do nivoa u kojem je najlakše određujemo kao usud. Nema sumnje: Duh Objave, oplodio je ugrušak krvi na Balka-nu došavši iz Mekke u Bosnu! Ne radi se, dakle, ni o kakvoj spisateljskoj omaglici ili tek: nakšibendijskoj tesawwufskoj - su-fijskoj interpretaciji. Radi se o tome, da se Bošnjake mora čitati s obje strane: prvo s desna ulijevo, a potom i s lijeva udes-no, obavezno. U suštini, stvar je apsolut-no ista (jer je tačna!) neovisno o tome radi li se o K. und K. pisaru, invalidu Rasimu Zildži, jer on odlično zna šta znači povik: DIE BOSNIAKEN KOMMEN! - u Beču, kao i da se u Beč dolazi s Istoka. Isto je i ako je riječ o Hamdan-begu (trobegu!) Beharu; Hasan-babi Kaimiji; skeledžiji, ćumurdžiji i hadžiji Mehi Kuršumu, ili spisatelju Isnamu Taljiću. I td.

Ni na čas, ne bi trebalo smetnuti s uma naslov romana: PUT IZ MEKKE. Potom, riječ PUT, neovisno o blizini prijedloga: IZ (MEKKE) - ni na trenutak ne bismo smje-li razumijevati u značenju: POVRATAK! Nikako! Odista, radi se o svojevrsnom bošnjačkom kontinuitetu PUTA IZ MEKKE! Čini se, da sam nakratko, bio sam sebi smislio upravo takvu zamku! Taljić, a i nje-gov Meho Kuršum i druge hadžije s Diviča i iz Zvornika, otišli su na hadždž i jelte: vraćaju se iz Mekke! Ne! Bošnjaci i kad idu na hadždž, još uvijek uistinu, samo: dol-


96


97

aze iz Mekke! Dolaze, jer taj proces nije dovršen u istoj mjeri u kojoj Bošnjaci nisu artikulirali svoju poziciju u Bosni! Sve dru-ge priče u ovoj knjizi Isnama Taljića, upra-vo su samo argumentacija za tu priču.

Čak i usporedba s PUTOM U MEKKU Muhammeda Asada, koji u Mekku ide kao musliman koji živi u Arabiji (ima kuću u Medini!) zajedno sa Zejdom i drugim bed-uinima kao sa svojom braćom, da bi sa nji-ma i ostao u ovakvoj interpretaciji ide nam na ruku. Bošnjaci iz Bosne putuju u Mek-ku da bi ispunivši peti islamski šart - postali muslimani - koji iz Mekke dolaze u Bosnu! Nije komplicirano, mada se takvim može učiniti. Naime, Ćiljat Mansi putuje u Mek-ku da bi u Bosnu mogao doći i u njoj biti musliman: Isnam Taljić! Muhammed Asad putujući Arabijom intenzivno razmišlja i piše o povijesti islama i Arapa koji su u islamu našli potpuno duhovno i civili-zacijsko dovršavanje svoje pojave... Ćiljat Mansi sve vrijeme piše o Drini, Zvorniku, Diviču i Bosni kao graničnom ljudskom i bošnjačkom iskušenju islamskog znaka.

Ćiljat Mansi - Bošnjak, spisatelj, ne mogući dočekati da se sa hadžijama po-lagahno i s uživanjem u putovanju s hadždža vrati u Bosnu - gajbom, kao nje-gov lik, skeledžija, ćumurdžija i hadžija Meho Kuršum dolazi u Bosnu samo u jed-noj tamnoj noći punoj fijukanja, da bi se na njega čistog i nedužnog sasvim - sručila sva nemilost, tako dobro nam znanog usuda palanačkog duha bošnjačke kasabe. No, on je svjaestan iskušenja. Dugo se mora dolaziti iz Mekke. Posebice u dobrom nij-jetu mora se istrajati i svemu osaburiti. Is-trajavanje dobija smisao suštine. Trpnja oblik puta.

Isnam Taljić i predobro zna da je sva-ko ljudsko mišljenje i prisustvo vremen-ski uslovljeno, pa i u istoj mjeri realno i

relativno, tačno i pogrješno. Zato ga se mora suprotstavljati i zanavljati. Interp-retirati i literarno oblikovati do nivoa na kojem funkcionira kao umjetnička istina. Eh, a to je igra koju Taljić posebno do-bro igra. Postoje događaji i od prije tris-totine godina koji do nas nisu došli! Do mnogih još nije došao strašni, netom za-ustavljeni a drugim sredstvima nastavlje-ni rat u Bosni! U tome je sadržan uzrok i smisao ponavljanja tragedije. No, ovdje je bitno: Isnam Taljić kao spisatelj ovladao je vremenom kao ljudskom kategorijom do nivoa koji mu omogućava literarno i es-tetski oslobođenu zamisao.

Tako, bez šuhve, usudit ćemo se i reći: ova knjiga ima dubok, islamski promišljen smisao ibadeta i džihada lišen svake, a posebice ideološke banalizacije tog određenja, jer širi prostor islamskom duhu, otvara tamne hodnike neznanja, zabluda i straha Njegovom Svjetlu koje štedro obasjava nas. Pogledajte molim vas, sila koja nije Bogu mila može postrijelja-ti i bagerima zatrpati tijela desetine hil-jada Bošnjaka iz Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika, ali Svjetlu koje ova knjiga baca na taj zločin, ne može ništa do Sudnjega dana! Jer, konačno i treba, i cilj je da se vidi: kako duboko zasužnjeni su i Bosna i Bošnjaci - što bi rekao dr. Smail Balić.

U raskolu između hrišćana i kršćana koji se u Bosni preko bošnjačkih leđa i života pogađaju o svojim interesima na bosanskom tlu, nemilosrdno, kao da tuku jedni druge, ukupnom snagom udara-ju Bošnjake u pleksus i donji trbuh. Kad Bošnjaka ne bi bilo, preko Bosne bi pukla granica između Istoka i Zapada, kao ras-jed između katoličkog i pravoslavnog svi-jeta. Izvjesno i linija razgraničenja s is-kopanim rovovima na obje strane. Jer, na-


98


99

kon poznatog govora pape Urbana II u Kl-ermontu, novembra 1095. godine, kojim je pozvao kršćane u rat protiv nevjernika koji drže Svetu Zemlju, Zapad je križarski krenuo u Jeruzalem da oslobodi Kristov grob. To s jedne strane, a preko Drine se oduvijek dolazilo u Bosnu isto: kao na Is-tok, u krstaški pohod. Tako je, što bi rekao Leopold Weis, alias Muhammed Asad, proklamovana strašna povelja zapadne civlizacije koja nije derogirana do danas.

Ustvari, u prostoru bosansko hercegovačke, ali i književnosti i kulture Bošnjaka uopće, knjiga Isnama Taljića PUT IZ MEKKE prvorazredno je svjedočenje o Bosni i Bošnjaku, što je isto kao kad bismo rekli da je riječ o sažimanju svekolikog bo-sanskog i Bošnjačkog iskustva u optici da-rovitog i veoma obrazovanog čovjeka ka-kav Ćiljat Mansi uistinu jeste.

Osim svega, kad nam je Allah dž. š. svi-ma svjedok, može li ljudsko prisustvo i pregnuće imati veći smisao za dolazeće oči od svjedočenja o sebi i svome vremenu?! Stvar je utoliko značajnija što Taljić vjeruje svome razumu i što se pametno obraća ra-zumu drugih ljudi. To vidimo, kao iznimno islamski i nadasve humanistički čin, pose-bice kad je u pitanju Bosna i bosansko-hercegovački prostor i populus.

Potom, ova knjiga, obraća se i on-ima čija su srca u zabludi, jer ima svoje blistavo, parabolički ostvareno alegorijsko značenje, pozadinu, osnovu i dosege koji-ma je i ispisana cijela priča, iliti: roman, a čijoj se ljepoti i snazi čitatelj i ne želi odu-prijeti.

Zatim: Isnam Taljić je znalac naših nara-vi i mentaliteta i raspolaže nevjerojatnim bogatstvom spoznaja i asocijacija u jezi-ku i frazi sačuvanih refleksija, filigranski doumljenih duhovnih bljeskova i proplam-saja. Sve na šta nailazimo u Taljićevom

tekstu čisti je duhovni i iskustveni sjaj čovjekovoga opstajanja i intelektualnog pregnuća da se svoj trenutak shvati i zah-vati jer, drugo već se zna.

U poziciji pripovjedača Taljić je intelektu-alno domišljen i opor kao život koji njegovi likovi žive. Njegov glas je ravan i neprikos-noven i sve glasove svojih likova sadržava, sve njihove naravi, poznate i skrivene misli i naume, on je sinteza koja emanira iz sve-ga zasnivajući moćnu pripovjedačku ravan i na njoj reljef pripovjedne strukture svo-ga romana u kojem sve uspostavljeno tako dobro funkcionira.

Lijep broj, dvadesetak i više godina čitam to što Isnam Taljić piše: Progonjenik i Bo-gorodica, Noć bez zore, Drvored srebrenih nevjesta, Čovjek koji popravlja vrijeme, Se-zonac, Nema nama života bez Bosne, Sre-berenica, uključujući i neke tekstove mimo knjiga i antologija, kao rukopis Jabuka iz Drine, no, sada prvi put, uistinu, sve vri-jeme čitanja čujem glas Isnama Taljića kako izgovara tekst ove svoje knjige. To mi se ra-nije nije događalo. Sada mi u sluhu zvone njegove riječi: Petak je najljepši dan u kome sunce svane; Drina voda skapavan-je mutno; Dobra vakta ko obraza nejma; Imao pa nejmao; Mliti kahvu i sebi u bra-du gunđati: Neće ovako dovijeka ostat; Nejma ispijanja kahve bez eglena; Findžan po findžan i poče kapat para na paru! Evo mi ti! Puna šaka brade! Mašallah!; Dođe vr-ijeme da se i ovome dohaka; Eh, što je in-sansko pamćenje!; Kolo je ljuljnulo. Sa-sule harmonike. Udarila ćemaneta. Pis-kale zurle; Sva slava i hvala pripada Alla-hu; Zlato šta je, šta je džan, šta su biser i merdžan..., Turska je samo bošnjačka navi-ka. Nesvjesna umišljenost o drugoj majci; Pod kućom mi šeftelija, a viš kućom zelen bor. Eto odakle smo; Jah! Što ti je život...; Momak se opet spodbi desnom petom o stražnjicu. Za njim nagari hrpa dječurlije.


98


99

Za njima i Hamdo Buljec i kahvedžija Hel-jo; Meho Kuršum osvanu na Diviču. Kako uđe i prokašlja se, tako se Arif ukoči; Kud će hrđa pa na svoju majku!; Allahu dra-gi, džin! - sinu starom muderrisu; Narod će poći za šejhom. I bit će zadnja prilika da se Bošnjak opameti. Ili će ga nestat na dunjaluku. Znatno prije smaka ovoga svi-jeta; Da vas dragi Allah nagradi! i td. - traje magija bosanske riječi i bošnjačke misli u Taljićevom tekstu - i moja radost zbog nje.

Jah! Što ti je insan! Pisac koji stvara djelo! To je i skoro pa zanimljivije od samoga dje-la! Gdje opstaju sve te riječi sa svojim smis-lom i značenjem? Kako to pisac opstaje u njima raspoređen? Kako ih se sjeti u pra-vom času, pa ih odloži na pravo mjesto u nizu? Jedrina, odsrkljaj, trobeg, puren-je kahve, kapak na šišu, uvardati, mliven-je, mahana, kahvehana, obarahija, odvrl-ja u mislima, pričač, nakurjačiti, strahoba, nehora, hampa, neumnost, dunjaluk, ahar, sjajtenje, lahgodno, halka, sjajtilo, sojsuz, sertluk, tersluk, nazgoda, rezil, belaj, pol-ampiri, fukara, ćumur, gajb..., stalno čujem Isnamov glas. Pa poželjeh da mu kažem: Aferim!

27. Ševval, 1422. h. g. 11. 01. 2002.

Atif Kujundžić

Zilhad Ključanin, Panorama pobožne bošnjačke poezije 20. stoljeća, Behram-

begova medresa Tuzla, Biblioteka: Kapija, 2000.

(Ili: jedna od osnovnih bošnjačkih knjiga iz koje su nam mnoge knjige tek izvedene)

Promocije su neke vrste mitski trenuci u kojima sebi, kao pravo, uzimamo nešto od vrhunaravne moći, pa knjizi i njezi-nom atoru, pjesmama koje su nastale dav-no prije knjige, u datom času kažemo:

eto, postojite i možete ići među ljude, u svijet!

Ovakav prigodničarski gest,i ništa što je tek prigodno, ne izgleda dopustivo u ovom trenutku. I, nikako, u vezi s ovom knjigom.

Ne, jer puno je čiste, nepatvorene i ne-upitne vjere u čovjekovom i pjesnikovom obraćanju Svevišnjem Stvoritelju svega i Njegovoj svemoći. Puno iskrenosti i za-nosa šiknulo je kao gejzir. Zagrcnulo se kao izvor Bune u Blagaju. Huči kao slap i teče snagom široke, mirne i moćne ri-jeke. Tok se pretvara u omamljujući kov-itlac nade i vjere za sebe i ljude kao Božija stvorenja. Kao da se pjesnikova svekolika čulnost i čovječnost ostvaruju baš u toj vi-sokoj tenziji sjedinjenja sa Bogom i svo-jom svrhovitošću u savršenstvu i svevidu Njegove svekolike jednoće.

Potom, puno je, najviše je neznanja i, odista, krhko je znanje... tako, nadobud-nom stavu, prigovara skromnost.

Naime, ko zna koliko je dobro to što mislimo i činimo... Jer, nije valjda da smo mi prvi i da to nisu činili, mislili, ili izmis-lili? Ili, opet se šalimo sami sa sobom i umjesto da podržavamo i produžavamo, ne znamo šta činimo s Njegovom svemoćnom dobrotom i milosrđem, pa tek podražavamo? A, ne bismo to htjeli... To, nikako.

Međutim, je li nam dobra optika ko-jom umjesto u sebe gledamo iz sebe, pa se činimo mjerom nemjerljivog? Kad, umjesto spoznaje o svojoj majušnosti u Njegovoj jednoći, zidamo tlapnju o svojoj veličini? To je prostor u kojem naša sumn-ja ima mjesta i smisla.

Ustvari, isuviše je toga o čemu imamo iz-vrnutu i naopaku sliku.


100


101

Potom, mnogo je toga o čemu nema-mo ni dobru slutnju, o čemu ne umijemo ni usniti san. Sa čim ne umijemo doći do mira čiste vjere, do sklada sa svime što nam je tako velikodušno darovano kao mogućnost da dosegnemo sebe i Njeg-ovu milost. Ali, rekao bih, valja cijeniti trenutak u kojem pjesništvo najviši ide-al i mit pretvara u spoznaju i estetski čin. Trenutak, u kome se čovjekova vjera u pjesmu izjednačava s vjerom u Stvoritel-ja svega i pomjera granicu vjerovanja do te daleke, do te najdalje i istodobno, do te bliske i u istoj mjeri najbliže svjetlosti i spoznaje, tj. instance koja mora sinuti i u nama, kao obasjanje magistralnog puta. Kao ljepota vjere bez šuhve.

Kao izvorna moralna dosljednost i njezi-na jasnoća.

Svega toga ima puno u knjizi PANORA-MA POBOŽNE BOŠNJAČKE POEZIJE XX STOLJEĆA i prava je sreća da je knjigu pravio čovjek i pjesnik koji je istinski znalac i poznavalac onoga što su napisa-li bošnjački pjesnici u svom najiskreni-jem obraćanju Stvoritelju. Tako je dobije-na dragocjena knjiga i dobra slika o nama. Jer, kakvi smo to mi, ako nismo takvi kakvi smo kad smo najiskreniji?

U knjizi, de facto, kao u stvarnos-ti. U iskrenosti, kao u stvarnoj i jedi-noj mogućnosti da pred Njegovim licem ličimo na sebe. I da to ostanemo: MI.

Slika koju zatječemo u ovoj knjizi kaže nam, ne da nismo odmakli, nego da mi, uopće uzevši, i nemamo kuda, bilo da je riječ o pukom pjesničkom naklapanju unutar izlizanih obrazaca tradicionalnih pjesničkih formi, ili predanom i odanom nastojanju da se grčem, iscjetkom i eman-acijom ukupnog senzibiliteta i intelektual-

nog potencijala, dakle: bića, postavi iole suvislo pitanje o sebi.

Nemamo kuda, ako ne vidimo da nam je On jedini izlaz.

Ova knjiga je tako i stvarnija slika o nama i našoj književnosti, makar što ima-mo, toliko, tih antologija. Ne zato što su antologije slabo napravljene, što su ostva-renja koja okupljaju slabo odabrana ili lit-erarno i estetski iz nekih razloga inferior-na. Ne. Već zbog toga što je naše obraćanje Svevišnjem – naša jedina i stvarna mjera! To podrazumijeva svaka iskrenost.

Ali, iskrenost je tako neproduktivna i naivna u svijetu koji sobom tvorimo! Tome se rado i nadobudno smijemo, kao i drugim naivnostima.

I zamislite, to što kažem nije sarkazam! Zbog toga je ista stvar zastrašujuća i kao činjenica!

A ova knjiga nam to nudi na uvid, pan-oramski, dakle: nepretenciozno, nama samima mjereno, pa tako smjerno i od-mjereno, mada nam je mjera, uopće uzevši, više nego upitna, jer su nam sve moguće neodmjerenosti drage.

Molim, ne zahaterite. Mislim i na sebe i na riječi koje ovdje i sada bilježim i izgo-varam.

Naime, ako pošteno pogledamo u sebe i ovu knjigu, neizbježno nam se nameću i poređenja koja nas mogu rastužiti, jer ne govore dobro o nama, o našem odnosu prema Svemoćnom Stvoritelju svega. Ali, takva slika je stvarna i bolja od bilo kakve iluzije.

Pomalo, znajući kakav je čovjek, Bošnjak, Bosanac, pjesnik Zilhad Ključanin, mislim da nam je, nama samima i to htio reći. I, lično sam mu zahvalan, jer to nam govo-


100


101

ri i šta nam je činiti. Osim te spoznaje, ve-lika svrha i imanentan smisao ove knjige je: buđenje svijesti. Ne u nekom banal-nom ideološkom poimanju te kategorije. To, nikako. Radi se o tome da tamo, gdje ova knjiga i ne doseže, treba da se javi njezin odraz, kao refleks svijesti o Jedi-nom Stvoritelju dvega i nama kao svjedo-cima o Njegovoj svemoćnoj volji.

Zatim, ko kaže da Kur’an, kao Ob-java i Knjiga koja je u cjelokupnoj histori-ji čovječanstva izvršila neuporedivo veliki utjecaj, nema i najljepša svojstva najvećeg pjesničkog djela dostupnog čovjeku i da svekoliki beskraj čovjekove pjesničke čežnje, stremljenja i težnje istini, nije tek plod njegovog blistavog sjaja?

Pa to i sija kao biser u svakoj od pjesa-ma u ovoj Panorami! A Zilhad Ključanin to zna.

U tom smislu i značenju islam je sniv-ana mogućnost lične slobode u kojoj između Čovjeka i njegovoga Stvoritelja nema posrednika i u kojoj je taj odnos neusporedivo intiman i ličan. Na taj način i stvaran i metafizički nivo kur’anskih poruka svakom vjerniku prirodno i nor-malno je dostupan.

Tako pjesnik, nadahnut mogućnošću obraćanja Svevišnjem stupa u taj sveod-nos svojstven samo djeci islama. Veličina ove knjige je u njezinom neponovljivom svjedočenju o tome.

Raduje ova knjiga.

Radovat će i više, ako u sljedećem izdan-ju u njoj bude dvostruko veći broj auto-ra i ostvarenja, jer mislimo: doista ih ima. Naime, ovo nam je jedna od osnovnih knjiga i druge su nam knjige, manje više, tek iz nje izvedene i konkretno i u prene-senom značenju.

Ova knjiga je loza.

Druge knjige su: grozje.

Rođenjem pjesnika, Safvet-beg Bašagić (1870.–1934.) i Asmir Kujović (1973.–… ), Panorama je natkrilila preko stotinu godina življenja i vjerovanja, a pjevan-jem šezdeset pjesnika – i preko stoti-nudeset ostvarenja. I u tom smislu, ovo je dragocjena i potrebna knjiga za svaku bošnjačku kuću i pamet. Za dobar nijet bošnjačkog duha.

U istom značenju, lijepo je što je izdavač – institucija koju imentujemo: BEHRAM-BEGOVA MEDRESA TUZLA i što knjiga iz-gleda ovako lijepo.

Duboko zahvalan, čestitam svima koji su se ovom knjigom bavili, koji su uz nju stali, e da bi takva kakva jeste ugledala sv-jetlo dana i došla do brojnih bošnjačkih očiju, ruku i duša.

(Riječ na promociji, Hotel “Tuzla”, Kongresna dvorana. 27. Zu-l-hidždže,

1421. h. 22. 03. 2001. godine)

GRAČANIČKI GLASNIK LISTOVI

102

LISTOVI GRAČANIČKI GLASNIK

103

Listovi...

Listovi gračaničkog kalendara od 1. 5. 2002. do 31. 10. 2002. godine

PAGES OF GRACANICA’S CALENDAR

8. 5. 2002.

ZAVRŠENA DRUGA FAZA REGULACIJE SOKOLUŠE

Tehničkim prijemom završena je dru-ga faza regulacije Sokoluše pored Srednjoškolskog centra do glavnog mosta kod “Žitokombinata” u dužini od 250 meta-ra. Uloženo je oko 3600 hiljada KM koje su obezbijeđene iz Opštinskog budžeta i Fonda za vodoprivredu TK i Fonda Sava. Pored ot-klanjanja mogućnosti poplava, zahvaljujući prirodnim materijalima, posebno kamenim zidovima, obezbijeđen je ljepši estetski iz-gled i ukupan ambijent u tom dijelu grada.

11. 5. 2002.

NAKON 13 GODINA – PRVA PREMIJERA DRAMSKIH AMATERA GRAČANICE

Riječ je o poznatoj komediji Ive Brešana “Hamlet iz Mrduše Donje” koju je režirao mladi glumac Miralem Džaferović, čiji je rah-metili otac Hasib nekada bio prvak amater-ske drame Gračanice. Iako je ova komedija “prezahtjevna” za amaterske dramske ans-amble, gračanička pozorišna družina, koja djeluje u okviru KUD-a “Adem Alić”, osvjet-lala je obraz i oduševila domaću publiku.

16. 5. 2002.

GRAČANIČKI GLASNIK: TRINAESTKA PROMOVISANA U TUZLI

Promociju je organizovala Narodna i univerzitetska biblioteka u Tuzli. Govorili su prof. dr. Ivan Balta, član Mađarske ak-

Omer HamzićListovi graačničkog kalendara od 1.5.2002.

do 31.10.2002. godine


102


103

ademije nauka, prof. Pedagoškog fakulte-ta u Osijeku i književnici Atif Kujundžić i Zlatko Dukić.

21. 5. 2002.

PETI FESTIVAL DRAMSKOG STVARALAŠTVA MLADIH U GRAČANICI

Punih sedam dana (od 15. do 21. maja) Gračanica je bila grad teatra mladih iz više BiH gradova, među kojima iz Mo-stara, Ugljevika, Tuzle… Riječ je o Petom festivalu dječijeg dramskog stvaralaštva Bosne i Hercegovine, na kojem su se po-javili dramski stvaraoci iz osnovnih škola “Drežnica” Mostar, “Meša Selimović” Sara-jevo, “Ugljevik” Ugljevik, “Brijesnica” Doboj Istok, gračaničke osnovne škole “Hasan Kikić”, “Lukavica” i “Soko”, te “Sartr” – škola lutkarstva iz Sarajeva, Gradsko pozorište iz Živinica, Društveni omladinski centar “Bijelo polje” Mostar, Dječji studio glume “Roda” Banja Luka, Pozorište mladih “Gim-nazijalac” Ljubinje, Teatar Soli Tuzla, Mo-starski teatar mladih Mostar i “Forum” teatar Srpsko Sarajevo. Organizatori Festivala su: Dječji dramski studio iz Mostara i Bosanski kulturni centar Gračanica. Za najuspješniju proglašena je predstava “Djeco, znate li šta je na kraju”, koju je izveo Dječju studijo “Roda” iz Banja Luke.

Sudeći po interesovanju koje je vlada-lo za ovu đačku smotru, Gračanica pouz-dano može računati na svoju mladu pozorišnu publiku.

24. 5. 2002.

OKRUGLI STO: “PISANI MEDIJI U GRAČANICI TOKOM RATA 1992.– 1995. GODINA”

Okrugli sto je organizovan u povodu 25. maja, Dana odbrane Gračanice, odnosno desete godišnjice od izbijanja agresije na ovim prostorima. U radu skupa uze-li su učešća članovi redakcije i saradni-ci gračaničkog ratnog lista “Biljeg vreme-

na” i “Informativni bilten”, istaknuti rat-ni komandanti i ratni rukovodioci opštine Gračanica. Glavni uvodničar i medijator bio je književnik Atif Kujundžić, koji je zapaženu studiju na tu temu objavio u posljednjem, 13. broju “Gračaničkog glasnika”. Reprint izdanje pomenutih ratnih glasila prisutnima je prezentirala gračanička izdavačka kuća “Monos”.

29. 5. 2002. godine

DVADESET TREĆA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA: ODLUKA O OPĆINSKIM PRIZNANJIMA I IZVJEŠTAJI IZ OBLASTI PRAVOSUĐA

Pored Odluke o općinskim priznanjima koja se dodjeljuju povodom Dana općine, vijećnici su razmatrali i usvojili Izvještaj o radu Općinskog pravobranilaštva za 2001. godinu, te informacije o radu Općinskog suda i Općinskog suda za prekršaje za 2001. godinu. Općinskom tužilaštvu upućene su ozbiljne primjedbe zato što u skladu sa Zakonom nije ispoljilo više inicijative u slučajevima takozvane treće faze Doma kulture u Gračanici i kupovine zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor SDA u Gračanici.

30.5.2002.

GRAČANIČKI GLASNIK: PROMOVISANA TRINAESTKA I U GRAČANICI

Svoje radove iz ovog broja gračaničkoj publici predstavili su prof. dr. Salih Jali-mam i prof. dr. Ivan Balta. Riječ je o histo-riografsko-paleografskoj analizi jedne lat-inske srednjovjekovne isprave, kao najs-tarijem do sada poznatom dokumentu u kojem se spominje srednjovjekovni grad Sokol kod Gračanice. Prisutni su poseb-no zanimanje ispoljili za srednjovjekovnu historiografiju i heraldiku, o čemu su opširnije govorili profesori Balta i Jali-mam.


104


105

2. 6. 2002.

SVEČANO OBILJEŽEN 2. JUN, DAN OPĆINE GRAČANICA

Nizom kulturnih i sportskih manifestaci-ja, u periodu od 15. maja do 2. juna, obilježeni su “Dani Gračanice”, Dan od-brane, 25. maj, i Dan općine, 2. jun. Izd-vajamo “Miris gračaničkuh lipa”, Četvrte brdske autotrke “Gračanica 2002.”, više kvalitetnih fudbalskih mečeva, cjelovečernjih kulturnih programa itd.

U sklopu proslave, simbolično je označen početak radova na dogradn-ji objekata Opće bolnice “Dr. Mustafa Beganović” u Gračanici.

Na svečanoj akademiji, povodom Dana općine, dodijeljena su tradicionalna općinska priznanja, pohvale i nagrade. Zlatna plaketa općine Gračanica dodijelje-na je firmama “Fortuna” i “Variplast”, Sre-brena plaketa dodijeljena je Mjesnoj za-jednici Prijeko Brdo i firmama “Moda-plast” i “Olimp”, Zlatne značke općine Gračanica dobili su Osman Basić iz Donje Orahovice, dr. Edvin Mulalić iz Gračanice i dr. Zijad Terzić iz Gračanice, Srebrene značke dobili su Zijad Isić iz Rašljeve, Mi-losav Mikić iz Gračanice, Jusuf Kadić iz Gračanice, Asim Džananović iz Doborova-ca i Jusuf Omerčićević iz Babića. Priznan-je “Počasni građanin općine Gračanica” dodijeljeno je gđi Miloški Nott, poznatoj humanitarki iz Londona, koja se poseb-no angažovala na opremanju nekoliko os-novnih škola u Gračanici.

15. 6. 2002.

GRAČANIČKO PERADARSTVO: KAMEN TEMELJAC ZA NOVI PROIZVODNI KOMPLEKS U PRIBAVI

Riječ je velikoj farmi, površine 4.693 kvadratnih metara i pratećim prerađivačkim kapacitetima, u kojima će

posao naći oko 600 radnika. Projekt vrije-dan oko 50 miliona KM finansirat će se iz Federalnog fonda za zapošljavanje, iz ko-mercijalnih kredita i odgovarajućih izvora međunarodne zajednice.

To je veliki poticaj za dalji razvoj peradar-ske proizvodnje na području Gračanice, koja pilećim mesom snabdijeva komplet-no tržište Bosne i Hercegovine.

28. 6. 2002.

DVADESET ČETVRTA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA GRAČANICA: IZVJEŠTAJ O POJAVI ANTRAKSA U NASELJU LUKAVICA I OSTVARENJE OPĆINSKOG BUDŽETA

Na sjednici je rečeno da je prvo, 14. 6. 2002. godine, u mahali Delići, u selu Luka-vica od posljedica antraksa uginula krava, a sedam dana kasnije umrlo je lice koje je ogulilo kožu sa tog uginulog grla. Vijećnici su informisani o svim mjerama zaštite i sprečavanja daljeg širenja te bolesti, koje već daju odgovarajuće efekte.

Ostvareni prihodi Općinskog budžeta veći su za 76% u odnosu na isti period prethodne godine, ali se Budžet ne os-tvaruje planiranom dinamikom, pa su i predložene dodatne mjere za njegovo punjenje.

Vijeće je usvojilo i informacije: o sig-urnosnoj situaciji na općini, o stepenu sanacije klizišta, o korištenju i upravljan-ju općinskim zemljištem, o stanju ratom stradalog stambenog fonda itd.

10. 7. 2002.

PRORADILE GRAČANIČKE “TERME”Bio je to veliki projekat, koji se zasnivao

na velikim količinama termomineralnih i ljekovitih voda s obje strane Spreče, kao idealnom prirodnom resursu za razvoj zdravstveno-rekreativnog turizma, poljo-


104


105

privrede, eksploatacije plina CO2 i topli-fikaciju industrijskih pogona i stambenih objekata. Projekti su se zasnivali na rezul-tatima, istraživanjima i vizijama čuvenog stručnjaka iz oblasti balneologije, aka-demika Jospa Baća, koji je Gračanicu zadužio i za otkriće izvorišta pitke vode, odakle se Gračanica i danas “napaja”. Prvi bazeni proradili su na području Kakmuža, sada već daleke 1985. godine. U isto vri-jeme počela je i eksploatacija plina CO2 i definisani projekti toplifikacije Gračanice, te projekti ostalih sadržaja koji su se tre-bali razvijati s desne strane Spreče.

Nažalost, rat je zaustavio realizaciju ovog velikog projekta. Nakon Dejtona, izgrađeni objekti u Kakmužu ostali su u “drugom” entitetu.

Ove godine, ipak, nakon višegodišnjih priprema, stekli su se uslovi za nas-tavak, odnosno realizaciju tog projekta s desne strane Spreče. Na lokaciji Šenik, u prekrasnom prirodnom ambijentu, koji je urbanističkim planom zaštićen od dalje nekontrolisane gradnje, gračanička uspješno privatizovana firma “Terme”, počela je izgradnju budućeg Zdravstve-no-rekreacionog centra. Projekat se za-sniva na dokazanoj izdašnosti izvorišta termomineralne vode, čija je temperatu-ra 35 stepeni celzijevih. Izgrađen je ba-zen 25x15 metara, a odmah pored baze-na objekat sa svim pratećim sadržajima, te kade koje, uz ljekarski nadzor, već koriste pacijenti iz Gračanice i susjednih mjes-ta. Ljekovitost ovih voda odavno je doka-zana, posebno za liječenje reumatizma, kožnih oboljenja i postoperativni tret-man. Osim liječenja, na gračaničkim ter-mama, mnoge Gračanlije, kao i posjetio-ci iz drugih mjesta ovog ljeta provode pri-jatne trenutke odmora i osvježenja.

18. 7. 2002.

DVADESET PETA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA GRAČANICA: INICIJATIVA ZA IZMJENU GRBA OPĆINE GRAČANICA…

…pokrenuta je iz više razloga: ustanov-ljen je stariji pomen Gračanice u historijs-kim izvorima u odnosu na godinu 1528., koja je ispisana na sadašnjem grbu. To je 2. jun 1429. godine, koji se obilježava i kao Dan općine, što će se, uz izmjenu još nekih detalja, imati u vidu prilikom red-izajniranja sadašnjeg grba općine.

Usvojena je i Informacija o priprema-ma za održavanje izbora 5. 10. 2002. godine, Izvještaj o zdravstvenom stan-ju stanovništva na području općine Gračanica, te neke informacije iz oblasti komunalija i saobraćaja.

2. 8. 2002.

PRORADILI BAZENI ZA KUPANJE “NASKO” U DONJOJ ORAHOVICI

Radi se o olimpijskom bazenu 50x21 metar i bazenu za djecu 8x8 metara, te neophodnim pratećim objektima, koji predstavljaju samo prvu fazu budućeg sportsko-rekreacionog centra privat-nog poduzetnika iz Orahovice, Nasmera Karića. Centar se razvija na površini od 4 hektara izvanrednog prirodnog ambijen-ta, a udaljen je svega 200 metara od ma-gistralnog puta Doboj-Tuzla.

20. 8. 2002.

IZVRŠENA KONZERVACIJA GRAČANIČKOG “ĆIRE”Uskotračnom prugom do Karanovca

Gračanica je “izašla” na željeznicu moćne Austrougarske imperije 1898. godine. Popularni “Ćiro” bio je u službi sve do 1968. godine, kada je morao otići u staro gvožđe, zajedno sa ostalim uskotračnim prugama u Bosni i Hercegovini. Os-


106


107

tao je u nostalgičnom sjećanju mnogih starijih Gračanlija, posebno po atraktivnom mostu iznad tadašnje željezničke stan-ice (sadašnja Autobuska stanica), koji je povezivao Čaršiju sa naseljem Čiriš. Od tog starog “Ćire” na autobuskoj stanici do današnjeg dana ostala je samo zahrđala lokomo-tiva, koja je bila više ru-glo neko atrakcija gra-da. Srećom, na inicijativu građana i na zahtjev gračaničkog udruženja za zaštitu kulturno-historijskih spomeni-ka “Soko”, opštinske vlasti su pronašle ad-ekvatnu lokaciju i izvršile potpunu konzer-vaciju lokomotive, koja je “bljesnula” u svom punom sjaju i postala jedno od za-nimljivih obilježja gračaničke čaršije. Neka to bude simboličan početak ozbiljnije zaštite spomeničke i kulturne baštine na ovom prostoru.

20. 8. 2002.

DONJA ORAHOVICA: “CIJELO SELO POD ASFALTOM”

To je naslov priloga iz “Dnevnog avaza”, u kojem dopisnik tog lista iz Gračanice, Hasan Čalić, izvještava da je Donja Ora-hovica prva mjesna zajednica na području općine Gračanica u kojoj su svi lokal-ni putevi asfaltirani. U mahalama Rijeka – Karići i Kamenica – Bajići asfaltirano je 5.239 dužnih metara lokalnih puteva. Uloženo je oko pola miliona maraka koje su obezbijedili mještani, Vlada Tuzlanskog kantona, općina Gračanica i mjesna zajed-nica Donja Orahovica.

25. 8. 2002.

GRAPSKA – DESET GODINA POSLIJE

Grapska je jedno od prvih i najteže post-radalih bošnjačkih sela u minulom ratu na širem prostoru između Gračanice i Dobo-ja. Ovdje će se vječno pamtiti deseti maj 1992. godine kada su srpske snage iz Doboja porušile i spalile 878 kuća, odvele u logore 390 muškaraca, na licu mjesta pobile 32 osobe, ostalo stanovništvo pro-tjerale prema Gračanici…

Deset godina kasnije, ovo moćno selo pored rijeke Bosne diže se, takoreći, iz pepela. Obnovljeno je ili nanovo sagrađeno više od polovine stambenih i gospodarskih objekata, obnovljena je os-novna škola, koju će pohađati više od 100 đaka, izgrađen novi vodovod, podignu-ta džamija, vratilo se iz izbjeglištva 1200 mještana. Dopisnik “Dnevnog avaza”, Hasan Čalić, ističe Grapsku kao primjer uspješnog povratka, suživota i kompro-misa.

1. 9. 2002.

NOVA DŽAMIJA U GRAPSKOJ

U prisustvu više od 20.000 vjerni-ka iz cijele Bosne i Hercegovine otvore-na je novosagrađena džamija, sa mun-

Slika 1. Obnovljeni gračanički “Ćiro” (Foto-Nikon)


106


107

arom visokom 38 metara i dvije šerefe, kao jednim od simbola uspješnog povrat-ka Bošnjaka u to postradalo selo pored Bosne. U izgradnju džamije džematlije Grapske uložile su 220 hiljada KM.

27. 9. 2002.

DVADESET ŠESTA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA GRAČANICA: DOPUNA ODLUKE O STIPENDIRANJA ĐAKA I STUDENATA, DOPUNA ODLUKE O GRAČANIČKOM VAŠARU, MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA I UPOTREBA NARKOTIKA NA OPŠTINI

Utvrđeno je da se studentima prve go-dine dodijeli 5, a ostalim ukupno 15 sti-pendija, sa mjesečnim iznosom od 100 KM. Za stipendiranje učenika srednjih škola utvrđeno je ukupno 20 stipendija (za svaki razred po pet). Visina mjesečne stipendije za srednjoškolce je 50 KM.

Informacija o maloljetničkoj delikven-ciji i narkomaniji na općini privukla je posebnu pažnju i izazvala zabrinutost vijećnika, koji su podržali mjere policije, ali i ostalih društvenih faktora na suzbi-janju tog velikog zla koje je u porastu i na

području općine Gračanica. Informacija o privrednim kretanjima na općini za prvih 6 mjeseci ove godine prihvaćena je bez rasprave.

3. 10. 2002.

PREDAT NA UPOTREBU NOVOSAGRAĐENI HIRURŠKI ODJEL OPŠTE BOLNICE “DR. MUSTAFA BEGANOVIĆ” U GRAČANICI

Dogradnja odjela u okviru Bolnice tra-jala je nepunih 5 mjeseci. Odjel je oprem-ljen savremenim uređajima, koji u ovoj Bolnici obezbjeđuju izvođenje i složenijih hirurških zahvata. Kapaciteti su nami-jenjeni žiteljima gračaničke i susjednih opština. Gradnju i opremanje finansirali su: Kantonalni zavod zdravstvenog osigu-ranja, Opšta bolnica i opština Gračanica.

Sa ovako koncipiranim i opremljen-im medicinskim kapacitetima, dobrom kadrovskom strukturom, uspješno or-ganiziranom primarnom zdravstven-om zaštitom u Domu zdravlja Gračanica i polikliničko-dijagnostičkim službama Opšte bolnice, po svojoj razvijenos-ti gračaničko zdravstvo zauzima drugo mjesto na Tuzlanskom kantonu, odmah iza Tuzle. To je još jedan od velikih us-pjeha Gračanice.

5. 10. 2002.

IZBORI SE…Pod tim sloganom, nakon žestoke, i po

mnogima, do sada najprljavije kampanje, odigrali su se četvrti poslijeratni i prvi iz-bori u organizaciji domaćih vlasti u Bos-ni i Hercegovini. Na 4.106 biračkih mjesta Bosanci i Hercegovci, na mandat od četiri godine birali su članove Predsjedništva BiH, predsjednika i dva potpredsjedni-ka Republike Srpske, zatim predstavnike u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i Zastupničkom domu


108

Parlamenta Federacije BiH, poslanike u Skupštini Republike Srpske, poslanike u kantonalnim skupštinama i zastupnike Općinskog vijeća Žepče.

U centralnim biračkim spiskovima upi-sano je 2,343.075 građana BiH sa pravom glasa, koji su imali na raspolaganju “po-nudu” od 57 stranaka, devet koalicija i tri neovisna kandidata. Na stranačkim lista-ma “ponuđeno” je 7.537 kandidata.

Na opštini Gračanica upisano je 28.137 birača, koji su glasali na 39 biračkih mjesta.

Prema ocjeni gosp. Ahmeda Hamidovića, predsjednika Lokalne izborne komisije, izbori na području gračaničke opštine obavljeni su u najboljem redu i bez nekih posebnih problema. protekli bez ikakvih problema i incidenata.

19. 10. 2002.

OBJAVLJENI KONAČNI REZULTATI OVOGODIŠNJIH OPŠTIH IZBORA: NAJVIŠE GLASOVA DOBILE SDA, SDS I HDZ

Glavne karakteristike ovih izbora su: ve-lika apstinencija biračkog tijela (glasalo jedva nešto preko 50%), težak poraz SDP, pobjednički povratak nacionalnih strana-ka na političku scenu BIH i poraz Harisa

Silajdžića, kandidata Stranke za BiH u “mrtvoj trci” sa Sulejmanom Tihićem, kan-didatom SDA za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Od svih stranaka koje su se natjecale za naklonost birača, SDA je dobila ubjedljivo najviše glasova i na području gračaničke opštine, i to na sva četiri nivoa glasan-ja, potom slijedi SDP, Stranka za BiH itd. I dok SDA “pravi halvaluk”, u SDP se međusobno optužuju za poraz i prokock-ano povjerenje birača, koji više nikom ne praštaju.

31. 10. 2002.

DVADESET SEDMA SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA GRAČANICA: STATUT OPĆINE USKLAĐEN SA ZAKONOM O LOKALNOJ SAMOUPRAVI, IZBORI 5. OKTOBRA, 2002. GODINE PROŠLI U NAJBOLJEM REDU.

To je konstatovano u Informaciji Lokalne izborne komisije koju su Vijećnici primili k znanju. Usvojili su i Odluku o provođenju urbanističkog projekta “Tržnica i pijaca” u Gračanici te informaciju o izvršenju Budžeta općine za period januar – septem-bar 2002. godine. U ovom periodu priho-di su ostvareni u iznosu od 3.236.700 KM ili 89,91%, a rashodi u iznosu od 3.182.393 KM ili 82,91% u odnosu na plan.

Napomena Redakcije

• U broju 13 “Gračaničkog glasnika” na Spisku civilnih žrtava rata (1992.-1995.) sa područja općine Gračanica, na strani 60, izostavljena su slijedeća imena: Junuzović (Rašida) Bahrija, Purač (Edhema) Dževad, Mujačić (Hajrije) Hamdija i Imamović Ismet, svi iz Gračanice, koji su život izgubili u granati-ranjima 1993. godine. Zahvaljujemo se gospodinu Salihu Širbegoviću iz Gračanice, koji nam je ukazao na ovaj propust, do kojeg nije došlo krivicom Redakcije već nekih drugih faktora.


108

Povodom................................................................................................2Atif Kujundžić Pokušaj promišljanja aktuelnog trenutka kulture.........................................................2AN ATTEMPT OF THINKING ABOUT THE CURRENT TRENDS IN B&H CULTURE

Zavičaj ...................................................................................................8Omer Hamzić Rezultati općih izbora 2002..........................................................................................82002 GENERAL ELECTIONS RESULTSAkademik Julije Hahamović, akademik Aleksandar Trumić O životu i istraživačkom radu Josipa A. Baća..............................................................19LIFE AND RESEARCH WORK OF JOSIP A. BAĆFikret Ahmetbašić Neki narodni običaji i vjerovanja s područja Sokola, Doborovaca i Džakula ..............37SOME NATIONAL CUSTOMS AND BELIEFS IN SOKOL, DOBOROVCI AND DŽAKULE

Prošlost ...............................................................................................44Sajma Sarić Osnivanje Islamske čitaonice (kiraethane) i drugih kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava u Gračanici početkom 20. stoljeća .......................................44THE ESTABLISHMENT OF THE FIRST READING-ROOM (KIRAETHANA) AND OTHER EDUCATIONAL AND HUMANITARIAN SOCIETIES IN GRAČANICA AT THE BEGINNING OF THE 20TH CENTURY Mina Kujović Zahtjev za otvaranje gimnazije u Gračanici 1914. godine .........................................50A DEMAND FOR THE OPENING OF GRAMMAR SCHOOL (GIMNAZIJA) IN GRAČANICA 1914 Damjan Blagojević

Gradsko jezgro Gračanice 1940. godine, urbano-komunalna i društveno-privredna skica ..........................................................................................53THE TOWN CORE OF GRACANICA, 1940, URBAN-MUNICIPAL AND SOCIO-ECONOMICAL SCHEME

Gračanički glasnik 14/Voice of Gracanica 14Sadržaj/Contents

Riječ.....................................................................................................64Kemal Bašić Prof. Muhamed Tajjib Okić – život i djelo...................................................................64PROF. MUHAMED TAJJIB OKIĆ - LIFE AND WORKMr. Vedad Spahić Memoari Muhameda Seida Mašića – egzistencijalna i literarna cijena nonkonformizma ........................................................................................................74MEMOIRS OF MUHAMED SEID MAŠIĆ – EXISTENTIAL AND LITERATURE COST OF NON-CONFORMISMAtif Kujundžić Ešref Berbić u ljepoti pjesničkog bivanja ...................................................................84EŠREF BERBIĆ IN A BEAUTY OF POETIC SOJOURNAtif Kujundžić Akvareli Ćamila Osmanovića – sredokraća stvarnosti i sna ......................................87WATERCOLORS OF ĆAMIL OSMANOVIĆ, MIDDLE-POINT BETWEEN REALITY AND A DREAM

Nove knjige.................................................................................................................90NEW BOOKS

Listovi................................................................................................102Omer HamzićListovi gračaničkog kalendara od 1. 5. 2002. do 31. 10. 2002. godine ...................102PAGES OF GRACANICA’S CALENDAR

Crteži, slike i vinjete / Drawings and sketches

ĆAMIL OSMANOVIĆ, (1934.)

Proveo je radni vijek kao prosvjetni radnik – nastavnik likovnog odgoja u osnovnoj školi PURAČIĆ u Puračiću. Imao je plodonosna studijska putovanja u Englesku, Francusku i Švicarsku. Samostalno i sa drugim slikarima izlagao u Zemlji i inozemstvu

GRAČANIČKI GLASNIKČasopis za kulturnu historiju, broj 14Gračanica, novembar 2002.http://glasnik.gracanica.net

IZDAJE:“Monos” doo, Gračanica

ZA IZDAVAČA:Omer Hamzić

SAVJET ČASOPISA:Midhat Alić, Omer Hamzić, Kemal Helić, Nusret Helić, dr. Salih Kulenović, Senahid Smajlović, Reuf Sokolović

REDAKCIJA:Dr. Salih Kulenović (glavni i odgovorni urednik), Omer Hamzić (izvršni urednik), prof. dr. Galib Šljivo, Atif Kujundžić, prof. dr. Izet Mašić, prim. dr. Muamer Mujčinagić, Rusmir Djedović, Nijaz Omerović

TEHNIČKI UREDNIK I DIZAJN:Mirza Hamzić

JEZIČKO UREĐENJE:Omer Helić

SLIKE NA KORICAMA, CRTEŽI I VINJETE:Ćamil Osmanović

SEKRETAR U REDAKCIJI:Edin Šaković

ŠTAMPA:PrintCom, Tuzla

TIRAŽ:500 primjeraka

ADRESA REDAKCIJE: Gračanica, Muse Ćazima Ćatića 18, tel/fax: 035 703 324, GSM: 061 179 390, e-mail: [email protected]

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u skladu sa Zakonom o javnom informisanju (Službeni list SR BiH, br. 21/90) pod rednim brojem 560

Mišljenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije BiH broj 02-15-7092/01 od 15.11.2001. godine, Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik” je proizvod iz Člana 19, tačka 10 Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, na čiji se promet ne plaća porez na promet proizvoda

Utemeljitelji “Gračaničkog glasnika”Generalni sponzor-pokrovitelj: Općina GračanicaUtemeljitelji: DD “Park”, DOO “Sokolović”, DOO

“Eurogalant”

SPONZOR OVOG BROJA

Documents

Gračanički glasnik br. 14